Za drugu parcijalu:

1. Neuro reorganizacija (opiši jednu od 3 neuroplastična odgovora živčanog sistema

na oštećenje)

Neuralna reorganizacija u primarnim osjetnim područijima korteksa

1. Inducirana uništenjem osjetnih puteva: Osjetni neuroni kontralateralne ruke

majmuna su presječeni 10 godina ranije. Kortikalna reprezentacija lica se sustavno
proširila na područije na kojem se ranije nalazila reprezentacija ruke. 2. Inducirana
oštećenjem osjetnog područija u kori: Nakon nekoliko tjedana od uklanjanja dijela
somatosenzornog korteksa koji je odgovarao na dodir dlana kontralateralne ruke
majmuna, neuroni koji su se nalazili u susjedstvu su počeli odgovarati na dodir dlana.
3. Inducirana distorzijom osjetnog iskustva: Područije somatosenzornog korteksa koje
prima ulazne informacije s prstiju lijeve ruke je veće u grupi iskusnih glazbenika koji
sviraju žičane instrumente.

Neuralna reorganizacija u primarnom motoričkom korteksu

1. Štakorima su presječeni motoričke neurone koji upravljaju mišićima brkova.

Nekoliko tjedana podraživanja dijela motoričkog korteksa ranije odgovornim za
pokretanje brkova je izazvalo pokretanje drugih mišića lica. 2. Područije primatnog
motoričkog korteksa koje može izazvati odeđeni pokret proširilo se u roku jednog sata,
ako se kora podraživala tj. ponovnim izazivanjem tog pokreta. 3. Veće područije
motoričkog korteksa je povezano sa pokretima amputiranih nego intaktnih ruku, jer su
preostali mišići amputirane ruke stekli širu koritikalnu reprezentaciju.

Mehanizmi neuralne reorganizacije

(1) Jačanje postojećih veza oslobađanjem od inhibicije. (2) Postavljanje novih veza
kontralateralnim izrastanjem mladica. Dugoročna reorganizacija je ponekad prevelika
da bi bila objašnjenja sa (1).

2. Šta je lingvistička teorija?

Lingvistička teorija: Jezik je primarna uloga lijeve hemisfere. Dokaz: Nakon moždanog
udara u lijevoj hemisferi, koji je oštetio dijelove frontalnog, parijetalnog i temporalnog
režnja, pacijent je doživio specifičan gubitak sposobnosti korištenja i razumijevanja
američkog znakovnog jezika. Mogućnost izvedbe i razumijevanja složenih pokreta
pantomime znači da afazija za znakovni jezik nije posljedica osjetnih ili motoričkih
deficita. Nisu se očitovali nikakvi deficiti na bateriji kognitivnih testova.

Ostale teorije mozgovne asimetrije:

Sve se zasnivaju na pretposavci da je korisno da mozgovna područija koja obavljaju

slične funkcije budu smještena u istoj hemisferi.

1. Analitičko-sintetička teorija: Lijeva hemisfera djeluje na način koji je više logičan,

analitičan, sličan kompjutorskom, sekvencijalno analizirajući ulazne informacije i
izdvajajući važne detalje, kojima pridaje verbalne oznake. Desna hemisfera
prvenstveno sintetizira podatke, više je zanima ukupna konfiguracija podražaja, a
informacije obrađuje i organizira u terminima gestalta ili cjeline. Problem: Nije moguće
tačno odrediti stupanj u kojem neki zadatak zahtjeva analitičku ili sintetičku obradu, i
podvrgnuti teoriju empirijskoj provjeri.

2. Motorička teorija: Lijeva hemisfera je specijalizirana za kontrolu fine motorike

općenito, pri čemu je govor samo jedan od aspekata. Dokaz: Ozlijede koje izazivaju
afaziju dovode i do drugih motoričkih deficita. Lijeve frontalne ozlijede izazivaju deficite
sposobnosti proizvođenja pojedinačnih zvukova i pojedinačnih pokreta lica, dok su
lijeve temporalne i parijetalne ozlijede izazvale deficite sposobnosti proizvođenja niza
govornih zvukova i niza pokreta lica.

3. Koje su osnovne postavke Darvinove teorije evolucije emocija?

Određene emocionalne reakcije, poput ljudskog izraza lica, prate ista emocionalna
stanja u svih pripadnika neke vrste.

1. Izrazi emocija nastaju iz ponašanja koja pokazuju šta će životinja slijedeće učiniti.

2. Ako su signali nastali takvim postupcima korisni za životinju, razvijat će se u smijeru

poboljšanja njihove komunikacijske funkcije, a njihova prvotna funkcija vjerovatno će
nestati. Naprimjer, kao posljedica pokazivanja prijetnje, učestalost borbe se smanjila,
što je rezultiralo da životinja razvije razrađenije pokazatelje.

3. Suprotnim pokretima i položajima tijela često se šalju suprotne poruke (princip

antiteze). Naprimjer, da vi bili što djelotvorniji, znakovi agresije i podčinjavanja se
moraju dobro razlikovati - u agresivnom položaju pas ima uši prema naprijed,
podignuta leđa i rep, nakostriješenu dlaku, u podčinjenom položaju uši straga, a leđa,
dlaka i rep su spušteni.
4. Čir na želucu.

Čir na želucu je oštećenje stijenke želuca ili dvanaestopalačnog crijeva. Bakterija

uzročnik je Helicobacter pyroli, osim u slučajevima kada su uzrok nesteroidni
protuupalni agensi (npr. aspirin). (a) Opaženo je i da 75% bolesnika sa čirom na želucu
koji nisu zaraženi bakterijom ipak pokazuju znakove zaraze. (b) Antibiotici jednako
dobro kao i psihološki tretmani poboljšavaju stanje mnogih bolesnika. (c) Podraživanje
nekih područija amigdale elekričnom stujom potiče lučenje hidroklorične kiseline i
smanjuje opskrbu želčane stjenke krvlju. Već i nekoliko sati podraživanja može izazvati
čir.

5. Ukratko objasni autotransplataciju.

Autotransplatacija je transplantacija tkiva sa jednog dijela pacijentovog tijela na drugi.

Npr. Parkinsonova bolest je liječena autotransplantacijom dijelova srži nadbubrežne
žlijezde u stiratum samog davatelja.

6. Navedi spolne razlike u mozgovnoj lateralizaciji.

Afazija kao posljedica moždanog udara tri puta je vjerovatnija kod muškaraca nego kod
žena. Muškarci koji su petrpjeli moždani udar u lijevoj hemisferi pokazuju deficite na
verbalnim subtestovima WAIS-a, dok oni sa moždanim udarom u desnoj hemisferi
pokazuju deficite na neverbalnim subtestovima. Pacijentice koje su pretrpjele
jednostrani udar pokazuju iste deficite na WAIS-u neovisno o pogođenoj strani. Na
osnovu ovih nalaza McGlone je zaključila da je muški mozak više lateralizirn nego
ženski.

7. Navedi dokaze u prilog hipoteze da hemisfere komisurotomiziranih pacijenata

funkcioniraju neovisno. ( križno signaliziranje )

Myers i Spery naučili su mačke da rješavaju zadatak jednostavnog razlikovanja. U

svakom pokušaju mački su pokazane dvije ploče, jedna sa nacrtanim krugom i jedna sa
nacrtani kvadratom. Mačke su morale naučiti koji simbol moraju pritisnuti kako bi
dobile hranu. Postoje dva puta kojima vidni podražaj može doći iz jednog oka u
kontralteralnu hemisferu: preko velike komisure ili preko optičke hijazme. Myers i
Spery su mačkama u ključnoj eksperimentalnoj grupi presjekli i optičku hijazmu i veliku
komisuru i stavili povez preko jednog oka. Mačke iz ove grupe, naučile su zadatak
jednostavne diskriminacije, jednako brzo kao i mačke bez ozljede iz kontrolne grupe ili
mačke kojima je presječena samo komisura ili samo žuljevito tijelo. U drugoj studiji
mačkama je povez premješten na drugo oko, mačke iz druge dvije grupe obavljale su
zadatak sa 100% tačnošču, dok je učinak mačaka iz experimentalne grupe odmah pao
na temeljnu razinu 50-50%. Potom su ponovo naučile zadatak bez ikakve uštede, kao
da ga prije nisu ni vidjele. Sperry i Gazzaniga od pacijenata su tražili da fiksiraju središte
ekrana, zatim su vidni podražaji kratko prezentirani na desnu ili lijevu stranu ekrana u
trajanju od 0,1 sekunde. Informacije o svim podražajima koji su zadavani u lijevo vidno
polje odlazile su u desni vidni korteks, a informacije o podražajima iz desnog vidnog
polja u lijevi vidni korteks. Ispitanici su obavljali dodirne i motoričke zadatke ispod
zaslona, zato da ona hemisfera koja ne obavlja zadatak, ne bi mogla preko vidnog
sistema pratiti šta se događa. Rezultati istraživanja na komisurtotmiziranim
pacijentima potvrdili su rezultate istraživanja na labartaroijskim životinjama u jednom
važnom aspektu, ali ne i u drugom. Čini se da komisurotomizirani pacijeniti, kao i komis.
životinje imaju dva neovisna mozga, svaki sa vlastitim tokom misli, emocija, sjećanja i
sposobnosti. Međutim, za razliku od lab. životinja, mozgovi komis. pacijenata nisu bili
ni izbliza jednaki po sposobnosti obavljanja određenih zadataka. Najuočljivija razlika je
da je lijeva hemisfera mogla govoriti, a desna ne.

8. Objasni križno signaliziranje?

Iako dvije hemisfere komisurtomiziranog pacijenta nemaju nikakvu izravnu neurlanu

komunikaciju, one nekada međusobno niezravno komuniciraju. Križno signaliziranje je
komunikacija između komisurtomijom razdvojenih hemisfera, čija osnova nije
neuralna.

9. Uticaj mozgovnog oštećenja na emocije?

(1) Prefrontalna lobotomija kao jedan od učinaka ima općenito emocionalno

otupljivanje.

(2) Desna moždana hemisfera je važnija u percepciji izraza lica i prozodiju (emocionalni
ton glasa).

(3) Hoće li ozlijede desne hemisfere više uticati na izražavanje emocija od ozlijeda lijeve
ovisi o mjestu ozlijede (npr. isti je učinak obje hemisfere u frontalnom područiju).
(4) Kod rezus majmuna je utvrđeno da svaki izraz lica počinje na lijevoj strani lica,
promjenom sa većim amplitudama, a nakon nekoliko minuta se javljaju promjene na
desnoj.

10. Povezanost testosterona i agresivnosti kod ljudi.

Muško agresivno ponašanje, nije izraženije u pubertetu kad je lučenje testosterona

pojačano, ne uklanja se kastracijom i može se pojačati injekcijama testosterona. U
nekoliko istraživanja potvrđeno je da naislni muški kriminalci i nasilni sportaši imaju
nešto više povišenu razinu testosterna u odnosu na druge ljude. Takva povezanost
može pokazivati da agresivna ponašanja pojačavaju lučenje testosterona, a ne obrnuto.

11. Definiraj ganglijske stanice.

Stanice u mrežnici oka čiji aksoni grade vidni živac.

12. Navedi 5 stadija neuralnog razvoja.

1. razvoj neuralne ploče (Embrionalne stanice imaju vanjski sloj (ektoderm), srednji sloj
(mezoderm) i unutarnji sloj (endoderm). Od malog dijela ektodermalnog tkiva nastaje
neuralna ploča, iz nje neuralni žlijeb, zatim neuralna cijev, pa živčani sustav. S razvojem
neuralne ploče gube multipotentnost tj. nisu se u stanju razviti u bilo koju vrstu tjelesne
stanice kad transplantirane na prikladan dio embrija. Razvoj je potaknut hemijskim
signalima iz mezodermalnog sloja. Od šupljine neurale cijevi nastat će moždane
komore i centralni kanal u kralježničkoj moždini, a od tri prednja zadebljanja prednji,
srednji i stražnji mozak.)

2. proliferacija neurona (Označava brzo povećanje neurona neuralne cijevi. Kod svake
vrste dolazi do proliferacije u različitim dijelovima određenim redoslijedom
karakterističnim za tu vrstu. Ventrikulatna zona je područije uz središnju šupljinu
neuralne cijevi u kojem se odvija najizrazitije. Nastaju matične stanice tj.
nediferencirane stanice koje se mogu mogu razviti u različite živčane ili glija stanice.)

3. migracija i nakupljanje (Označava putovanje stanica s mjesta nastanka do ciljnog

područija u kojem će biti smještene kod zrelog živčanog sustava, uz pomoć mreže
radijalnih glija stanica. Za CNS - neuralna cijev: Prvi neuroni migriraju do intermedijalne
zone neuralne cijevi, zatim se tvori subventrikularna zona između intermedijalne i
ventrikularne zone. Iz subventrikularne zone nastaju glija stanice i interneuroni. Stanice
koje ostaju u ventrikularnoj zoni i čine stjenku moždanih komora nazivaju se
ependimske stanice. Obrazac kortikalnog razvoja iznutra prema van nalaže da stanice
viših slojeva moraju migrirati kroz najbrže stanice dubljih slojeva. Za PNS - neuralni
greben: Struktura nastala od stanica koje se otkinu od neuralnog žlijeba tijekom
oblikovanja neuralne cijevi. Iz njega se razvija periferni živčani sustav. Njihova migracija
je usmjerena privlačnim ili odbijajućim hemijskim tvarima, koje se nalaze u mediju kroz
koji putuju, a ne podacima sadržanim u stanicama.)

4. rast aksona i sinaptogeneza (1. Hipoteza o hemijskoj privlačnosti 2. Hipoteza nacrta

3. Hipoteza topografsokg gradijenta)

5. smrt neurona i regeneracija sinapsi (Stvori se više od 50% neurona nego što je
potrebno, a prežive najsposobniji u borbi za činitelje rasta. To su životno važne tvari
koje neuroni primaju sa svojih ciljnih mjesta. Također umiru neuroni koji su napravili
netočne veze. Dokazi činitelja rasta: 1. Ugradnja dodatnih ciljnih mjesta smanjuje smrt
stanice. 2. Uništenje nekih neurona koji rastu prema istom područiju povećalo je razinu
preživljavanja preostalih. 3. Izoliran je činitelj rasta živaca tj. činitelj rasta koji specifično
privlači rastuće aksone simpatičkog sustava. Apoptoza je smrt stanice aktivno izazvana
genetskim programima u ranom razdoblju, gdje se DNA i dr. unutarnje strukture
upakiraju u membrane prije staničnog raspada. Inhibicija genetskog programa za
apoptozu može dovesti do raka. Nekroza je pasivna smrt stanice, gdje se stanice
raspadnu i prospu sadržaj u ekstracelularnu tekućinu, što dovodi do opasne upale.
Reorganizacija sinapsi usmjerava izlaz svakog neurona na manji broj postsinaptičkih
stanica, čime se povećava selektivnost prijenosa.)

13. Aksotomija je_________________.

Aksotomija je presijecanje aksona ili snopa aksona.

14. Navedi i opiši dva oblika degeneracije.

Anterogradna degeneracija je degeneracija distalnog odječka (između reza i kraja

aksona). Anterogradna je degeneracija neurona prouzročena oštećenjem neurona koji
se vezuje na njega. Retrogradna degeneracija je degeneracija proksimalnog odsječka
(između reza i staničnog tijela). Retrogradna je degeneracija neurona prouzročena
oštećenjem neurona na koji se on vezuje.

15. Šta je oligodendroglija?

Oligodendroglije, stanice koje mijeliniziraju aksone u CNS-u, luče činitelje koji aktivno
blokiraju regeneraciju.

16. Navedi i opiši 3 načina pospješivanja oporavka od mozgovnog oštećenja.

1. Rehabilitacijski trening

Stereotipno ponavljanje istog pokreta je terapijski bolje od uobičajene fizioterapije.

Dokazi: 1. 3-4 tjedna vježbanja uzimanja hrane iz posuda različitih veličina je smanjilo
širenje gubitka reprezentacije ruke u motoričkom korteksu oko područija ozlijede
izazvanim ishemijskim infarktom. 2. Zahvaljujući potpori i povratnim informacijama s
pokretne trake, pacijenti su postupno naučili činiti pokrete hodanja.

2. Genetski inžinjering

Izolirani su brojni činitelji rasta, a geni koji upravljaju njihovom sintezom su

identificirani i klonirani. 1. Matične stanice se mogu replicirati u kulturi stanica,
genetski programirati tako da luče činitelje rasta, te ugraditi u mozgovno tkivo na
mjestu ubrizgavanja. 2. Genetski izmijenjeni virus može inficirati ciljne stanice i odložiti
genetski materijal koji će pomoći sintezu činitelja rasta.

3. Neurotransplatacija

Odbacivanje transplatanta u CNS-u je rijetko, ako je tkivo uzeto od fetusa davatelja

iste životinjske vrste. 1. Neurotransplatacija radi pospješivanja regeneracije: Uključuje
presađivanje dijelova mijeliziranih živaca iz perifernog u CNS, kada aksoni umru i ostave
snop Schwannovih ovojnica. Dokazano je da su štakori paraplegičari nakon
transplatacije povratili mogućnost korištenja stražnjeg dijela tijela. 2.
Neurotransplatacija radi zamjene oštećenog tkiva: Transplatanti fetalne supstancije
nigre preživjeli su kod majmuna koji su primili MPTP toksin - inervirali su susjedno tkivo
striatuma, lučili dopamin, ublažili siromaštvo pokreta, tremor, ukočenost i druge
simptome Parkinsonove bolesti izazvane toksinom. U svrnu oporavka od Parkinsonove
bolesti, na ljudima je izvršena autotransplatacija dijela srži nadbubrežne žlijezde u
striatum istog pacijenta. Rezultati su bili pozitivni, sa naglaskom na stranu tijela
kontralateralnu transplantantu.

17. Uloga reorganizacije neovisna __________ u funkciji oporavka mozga.

18. Objasni evoluciju asimetrije mozga.

Dominantnost lijeve hemisfere za motoričku kontrolu je možda evoluirala kod ranih

homida zbog njihova korištenja oruđa, a zatim je daljnja evolucija sposobnosti za zvučni
govor evoluirala u lijevoj hemisferi zbog njene bolje motoričke spretnosti. Ipak, već neki
subhumani primati (npr. čimpanze, rezus majmuni) pokazuju preferenciju desne ruke
u obavljanju zadataka.

19. Napiši i obrazloži barem 3 primjera dominacije jedne hemisfere nad drugom.

1) superiornost desne hemisfere u prostornom snalaženju 2) superiornost desne

hemisfere u izražavanju emocija 3) superiornost desne hemisfere u muzičkim
sposobnostima (primjeri detaljno, str. 453-454)

20. Navedi 2 zaključka o oporavku nakon oštećenja koja su izvedena na pacijentima

s mozgovnim oštećenjem.

Oporavak je manje uobičajen i potpun nego što većina ljudi misli. (a) Svako poboljšanje
u tjedan-dva nakon ozlijede može odražavati opadanje edema (otekline) mozga, a ne
oporavak od samog neuralnog oštećenja. (b) Svako postupno poboljšanje u mjesecima
nakon ozlijede može odražavati učenje novih kognitivnih i ponašajnih strategija, a ne
povratak izgubljenih sposobnosti. Vjerovatniji kod manjih ozlijeda i kod mlađih
pacijenata.

21. Uticaj amigdalotomije na strah.

Amigdalotomija je hirurško uništavanje amigdale kao način psihohirurškog liječenja

nasilnih ljudi. Pokazala se djelotvornom u smanjenju nasilnog ponašanja (uglavnom
odbrambenih napada) kod nekih bolesnika. Obostrana amigdalotomija ima različito
djelovanje na emocije. Smanjuje sposobnost pacijenata da prepoznaju uplašeni izraz
lica, te uz to imaju poteškoće u uvjetovanju straha.

22. Uticaj stresa na hipokampus.

Dodir novorođenčeta sa majkom smanjuje količinu glukokortikoida, te sprječava
propadanje hipokampusa i pozitivno utiće na očuvanje pamćenja u starijoj dobi. Stres
u odrasloj dobi, sprječava razvijanje zrnastih stanica u dijelu hipokampusa i prekida
normalno nastajanje novih neurona.

23. Objasni proliferaciju neurona.

Nakon formiranja neuralne cijevi započinje proliferacija neuorna odn. ubrazno

povećanje broja neurona. Proliferacija se ne odvija istovremeno niti jednakim
intenzitetom. Kod svake vrste do proliferacije dolazi u različitim dijelovima određenim
redosljedom koji je odgovoran za obrazac razvoja i svakom mozgu daje oblik
krakterističan za vrstu. Najizrazitije umnožavanje događa se u ventrikularnoj zoni, a
prve se razvijaju matične stanice.

24. Objasnite stadij proliferacije neurona kod neuralnog razvoja

Označava brzo povećanje neurona neuralne cijevi. Kod svake vrste dolazi do
proliferacije u različitim dijelovima određenim redoslijedom karakterističnim za tu
vrstu. Ventrikulatna zona je područije uz središnju šupljinu neuralne cijevi u kojem se
odvija najizrazitije. Nastaju matične stanice tj. nediferencirane stanice koje se mogu
mogu razviti u različite živčane ili glija stanice.

25. Obrazložite ulogu neuralne organizacije u oporavku funkcije nakon mozgovnog

oštećenja ( tu treba opisati da je kontraverzna uloga, da se ne zna bas tacno i navesti
koja su tri zakljucka iz dosadasnjih istrazivanja)

Neuralna organizacija pridonosi oporavku od moždanog oštećenja, međutim postoje

samo neizravni dokazi koji idu u prilog ovoj hipotezi. Mozgovno oštećenje izaziva niz
promjena koje se mogu pomješati sa pravim oporavkom funkcije. Svako poboljšanje u
sedmicu – dvije nakon povrede može biti rezultat opadanja edema mozga, a ne
oporavka od samog neuralnog oštećenja. Također, svako postupno poboljšanje u
mjesecima nakon povrede, može biti odraz učenja novih kognitivnih i ponašajnih
strategija, a ne povratak izgubljenih sposobnosti. Na osnovu dosadašnjih istraživanja,
mogu se donjeti tri zaključka. Prvi je da je pravi oporavak funkcije manje uobičajen i
manje potpun nego što većina ljudi vjeruje. Drugi, oporavak je vjerovatniji nakon malih
nego nakon velikih povreda. Treći, vjerovatnos oporavka veća je kod mladjih nego kod
starijih pacijenata.
26. Objasnite sta je to neuralna regeneracija, reorganizacija (postoji reorgaizacija
primarnog osjetnog korteksa, primarno motoricki kortekst, funkcije i mehanizmi
neuralne reorganizacije, pa kako se dogada nakon mozgovnog ostecenja)

Neuralna regeneracija je ponovni rast oštećenih neurona. U CNS-u odraslih sisavaca

regeneracija praktično i ne postoji, dok je u PNS-u u najboljem slučaju pitanje
pogadjanja i pogreške. U PNS-u sisavaca nakon ozljede iz batrljka oštećenog aksona
počnu izrastati aksonke mladice, šta će se dalje dogoditi ovisi o prirodi ozljede. Postoje
tri moguća obrasca rasta aksonskih mladica, međutim rasti će u zapetljanoj nakupini
oko batrljka i na kraju će akson umrijeti. (više str. 428-431)

27. Šta je pasivna a sta aktivna smrt stanice

Nekroza je pasivna smrt stanice, gdje se stanice raspadnu i prospu sadržaj u

ekstracelularnu tekućinu, što dovodi do opasne upale.

Apoptoza je smrt stanice aktivno izazvana genetskim programima u ranom razdoblju,

gdje se DNA i dr. unutarnje strukture upakiraju u membrane prije staničnog raspada.
Inhibicija genetskog programa za apoptozu može dovesti do raka

28. Ukratko opisi neuralnu degeneraciju ili neuralnu regeneraciju, neuralnu

deorganizaciju

Neuralna degeneracija:

Aksotomija je presijecanje aksona ili snopa aksona. Anterogradna degeneracija je

degeneracija distalnog odječka (između reza i kraja aksona). Retrofradna degeneracija
je degeneracija proksimalnog odsječka (između reza i staničnog tijela). Nakon
oštećenja promjene mogu biti degenerativne (npr. smanjivanje) ili regenerativne (npr.
povećanje). Astroglije su glija stanice koje apsorbiraju otpad na mjestima oštećenja
živčanih stanica u CNS-u kroz proces fagocitoze. Schwannove stanice su satelitske
stanice u PNS-u koje vrše fagocitozu, proizvode mijelinsku ovojnicu i potiču
regeneraciju. Transneuronska degeneracija je ona koja se širi sa oštećenih stanica na
one s njima povezane. Anterogradna je degeneracija neurona prouzročena oštećenjem
neurona koji se vezuje na njega. Retrogradna je degeneracija neurona prouzročena
oštećenjem neurona na koji se on vezuje.
Neuralna regeneracija:

Ponovni rast oštećenih neurona, moguća samo u PNS-u kod odraslih sisavaca. (a) Ako
je živac oštećen, a Schwannova ovojnica nije (npr. zbog nagnječenja), pojedinačni
aksoni regenerišu se do svojih ispravnih ciljeva. (b) Kad je živac oštećen, a presječeni
krajevi Schwannove ovojnice lagano odvojeni, pojedinačni aksoni se često regenerišu
unutar pogrešnih ovojnica i stignu do pogrešnih odredišta. (c) Ako se presječeni krajevi
Schwannove ovojnice široko razdvojen ili ako je uništen duži dio živca, aksonske
mladice će rasti u zapetljanoj nakupini oko proksimalnog batrljka i na kraju umrijeti.
Schwannove stanice proizvode činitelje rasta i molekule stanične adhezije duž ovojnica
koje pružaju putanje duž kojih regenirajući aksoni rastu. Oligodendroglije, stanice koje
mijeliniziraju aksone u CNS-u, luče činitelje koji aktivno blokiraju regeneraciju.
Regeneracija kod nižih kralježnika je izuzetno tačna u CNS-u i PNS-u, čak i kada
regenerirajući aksoni ne rastu u preostale Schwannove ovojnice. Kada akson
degenerira, aksonska grananja izrastu iz susjednih zdravih aksona i tvore sinapse na
mjestima koja je oslobodio taj akson, što se naziva kolateralno izrastanje mladica. Te
mladice mogu izrasti iz završnih grananja aksona ili Ranvierovih prstenova. Moguće je
inducirati rast mladica s aksona motoričkih neurona inaktivacijom ciljnog mišića.

Neuralna deorganizacija:

Neuralna reorganizacija u primarnim osjetnim područijima korteksa

1. Inducirana uništenjem osjetnih puteva: Osjetni neuroni kontralateralne ruke

majmuna su presječeni 10 godina ranije. Kortikalna reprezentacija lica se sustavno
proširila na područije na kojem se ranije nalazila reprezentacija ruke. 2. Inducirana
oštećenjem osjetnog područija u kori: Nakon nekoliko tjedana od uklanjanja dijela
somatosenzornog korteksa koji je odgovarao na dodir dlana kontralateralne ruke
majmuna, neuroni koji su se nalazili u susjedstvu su počeli odgovarati na dodir dlana.
3. Inducirana distorzijom osjetnog iskustva: Područije somatosenzornog korteksa koje
prima ulazne informacije s prstiju lijeve ruke je veće u grupi iskusnih glazbenika koji
sviraju žičane instrumente.

Neuralna reorganizacija u primarnom motoričkom korteksu

1. Štakorima su presječeni motoričke neurone koji upravljaju mišićima brkova.

Nekoliko tjedana podraživanja dijela motoričkog korteksa ranije odgovornim za
pokretanje brkova je izazvalo pokretanje drugih mišića lica. 2. Područije primatnog
motoričkog korteksa koje može izazvati odeđeni pokret proširilo se u roku jednog sata,
ako se kora podraživala tj. ponovnim izazivanjem tog pokreta. 3. Veće područije
motoričkog korteksa je povezano sa pokretima amputiranih nego intaktnih ruku, jer su
preostali mišići amputirane ruke stekli širu koritikalnu reprezentaciju.

Mehanizmi neuralne reorganizacije

(1) Jačanje postojećih veza oslobađanjem od inhibicije. (2) Postavljanje novih veza
kontralateralnim izrastanjem mladica. Dugoročna reorganizacija je ponekad prevelika
da bi bila objašnjenja sa (1).

29. Sta su dva zakljucka do kojih smo dosli proucavanjem emocija kod bolesnika sa
mozgovnim ostecenjem

30. Navedite i objasnite uzrocne cinitelje u nastanku poremecaja raspolozenja

Veliku ulogu u nastanku poremećaja raspoloženja ima prethodno iskustvo. Glavna

istraživanja o ulozi iskustva u nastanku poremećaja rasploženja bila su usmjerena na
ulogu stresa u nastanku depresije. Stresna iskustva mogu potaknuti napad
depresije,kod već depresivnih pacijenata. 84% bolesnika koji su zatražili pomoć zbog
depresije, doživjelo je teške stresove u prethodnoj godini.

31. Objasnite natjecateljsku prirodu iskustva preko rane monokularne deprivacije?

Onemogućavanje ulaza vidnih informacija u jedno oko rano u životu zaustavlja razvoj
vida u depriviranom oku, ali to se neće dogoditi ako je i drugo oko povezano. Potrebno
je samo nekoliko dana rane monokularne deprivacije da bi se u vidnom korteksu
izazvalo značajno smanjenje proporcije neurona koji mogu biti aktivirani
podraživanjem depriviranog oka. Antonini i Stryker su ustanovili da nekoliko dana rane
monokularne deprivacije izaziva veliko opadanje granjanja aksona neurona lateralnog
koljenastog tijela, koji u normalnim prilikama nose signale iz depriviranog oka u
primarni vidni korteks.

32. Objasnite ulogu rehabilitacijskog treninga u oporavku nakon moždanog

oštećenja?

Nudo i sur. izazvali su male ishemijske ozljede u onom području motornog korteksa
majmuna koji upravlja pokretima ruke. Nakon 5 dana započeli su rehabilitacijski
program vježbanja. Tokom sljedeće 3-4 sedmice, majmuni su uzimali kuglice hrane iz
posuda s hranom razlilitih veličina. Ova vježba smanjila je širenje gubitka reprezentacije
ruke u motornom korteksu oko ishmeičnog infarkta. Majmuni koji su sudjelovali u
rehabilitacijskom treningu pokazivali su i bolji oporavak u korištenju ozljedom
pogođene ruke. Pokazano je da je stereotipno ponavljanje istog pokreta terapijski bolje
od uobičajene fizioterapije. Rehabilitacijski trening, već se koristi u liječenju povreda
kičmene moždine.

33. Motorička teorija mozgovne asimetrije?

Prema ovoj teoriji, lijeva hemisfera nije specijalizirana samo za kontrolu govora, već za
kontrolu fine motorike općenito, pri čemu je govor samo jedan od aspekata. Podrška
ovoj teoriji dolazi iz izvještaja da ozljede koje izazivaju afaziju, dovode i do drugih
motornih deficita. (str 457)

34. Navedite dva zaključka o emocijama kod ljudi koji imaju mozgovno oštećenje?

Proučavanje emocija kod bolesnika s mozgovnim oštećenjima dovelo je do dva

općenita zaključka. Prvi je da perfortalni korteks ima važnu ulogu u emocijama. Jedan
od učinaka perfrontalne lobotomije je izrazito emocionalno otupljivanje. Drugi je da
desna moždana hemisfera obično ima veću ulogu u emocijama od lijeve.

35. Neuralna osnova aknsioznih poremećaja?

Činjenica da su mnogi anksiolitici agonisti na GABA-A receptorima ili na serotoninskim

receptorima, usmjerila je pažnju na moguću ulogu nedostatnog GABAergičkog ili
serotonergičkog prijenosa u nastanku anksioznih poremećaja. Međutim nema
dovoljno dokaza, koji bi potvrdili bilo koji od ta dva mehanizma. Novije pretpostavke o
moždanim strukturama uključenim u anksiozne poremećaje usmjerile su se na
amigdalu zbog njene velike uloge u nastanku straha i odbrambenog ponašanja.
Amigdala sadrži veliku količinu GABA-A receptora. Loklana injekcija benzodiazepina u
amigdalu ima protuanksiozno djelovanje kod labaratorijskih životinja, a lokalne
injekcije GABA antagonista u amigdalu mogu spriječiti anskiolitičke učinke sistemskih
injekcija benzodiazepina. Istraživanja koja uključuju metode slikovnog prikazivanja
mozga nisu otkrila strukturalnu patologiju u slučajevima anksioznih poremećaja.
Nasuprot tome, postoje izvještaji o mnogo funkcionalnih promjena, međutim nijedna
do sada nije potvrđena.
36. Utjecaj iskustva na neuralni razvoj? (natjecateljski kontekst razvoja neurona)

Kada je u ranom razvoju jedno oko povezano, smanjuje se ili nestaje sposobnost tog
oka da aktivira vidni korteks, dok se sposobnost drugog povećava. Već nekoliko dana
monokularne deprivacije izaziva veliki pad u grananju aksona neurona lateralnog
koljenastog tijela. Porast lučenja neurotransmitera na sinapsama uvjetuje ih da kasnije
prežive, a smanjeno lučenje je vidljivo kod onih koje su kasnije propale.