SOCIJALNA MEDICINA

SKRIPTA

1
DEFINICIJA SOCIJALNE MEDICINE RAD U VELIKOJ GRUPI
APOTEKA MEĐUNARODNA ZDRAVSTVENA SARADNJA
RAD U VELIKOJ GRUPI SEKUNDARNA ZDRAVSTVENA ZAŠTITA

RAD U MALOJ GRUPI PODJELA STANOVNIŠTVA

JAVNO ZDRAVLJE ZAKON O ZDRAVSTVENOM OSIGURANJU
BOLESTI USTA I ZUBA – ZDRAVSTVENO TERCIJARNI NIVO ZAŠTITE
VASPITNI ZNAČAJ
INSTITUT ZA ZAŠTITU ZDRAVLJA
RAZVOJ SOCIJALNE MEDICINE SEKUNDARNA PREVENCIJA
PREVENCIJA BOLESTI PANEL DISKUSIJA
VRSTE ZDRAVSTVENIH USTANOVA
ZAVOD
MJERE ZA ZAŠTITU ZDRAVLJA ZDRAVSTVENA ZAŠTITA MALE DJECE
DOM ZDRAVLJA PRIMARNA PREVENCIJA
PROMOCIJA ZDRAVLJA
FAKTORI KOJI UTIČU NA ZDRAVLJE
MJESTA ZDRAVSTVENE ZAŠTITE ZDRAVSTVENO – VASPITNE METODE
DEFINICIJA ZDRAVSTVENOG VASPITANJA ZDRAVLJE KAO EKONOMSKA KATEGORIJA
UNAPREĐENJE ZDRAVLJA
TERCIJARNA PREVENCIJA
STOMATOLOŠKA AMBULANTA
ZDRAVSTVENI RADNICI
FILIPS 66
SEKUNDARNA PREVENCIJA ZDRAVSTVENO – VASPITNA SREDSTVA
MEĐUNARODNA SARADNJA DEFINICIJA ZDRAVSTVENE ZAŠTITE
SZO
REHABILITACIJA
DEFINICIJA ZDRAVSTVENOG VASPITANJA
FILIPS 66

Pitanja su pisana po karticama, prepisano iz skripte pisane rukom radi lakšeg snalaženja. Na
kraju skripte su ostala pitanja kojih nema u karticama, a mogu se izvući. Neke riječi se nisu
vidjele prepisati pa su tu tačkice.

2
 DEFINICIJA SOCIJALNE MEDICINE
Socijalna medicina je nauka koja se bavi ispitivanjem međusobnog uticaja socijalnih odnosa i patoloških
pojava u narodu i pronalaženjem ciljeva socijalnog karaktera za unapređenje narodnog zdravlja. (Andrija
Štampar 1923)

Prvu i nepreciznu definiciju dao je Grotjan. On kaže da je socijalna medicina sinteza između sociologije i
medicine.

Katedra za socijalnu medicinu u Novom Sadu dala je sledeću definiciju: Socijalna medicina je nauka koja
se bavi proučavanjem uticaja socijalnih faktora na zdravlje stanovništva pronalaženjem metoda za njegovo
unapređenje.

APOTEKA
Apoteka je zdravstvena ustanova u kojoj se obavlja snabdijevanje, davanje uputstva za primjenu i
informisanje o lijekovima i medicinskim sredstvima. Apoteka izađuje magistralne i galenske lijekove.

RAD U VELIKOJ GRUPI

Metod zdravstvenog vaspitanja. Rad u velikoj grupi podrazumijeva rad sa preko 15 ljudi. Rad sa velikom
grupom obuhvata predavanja, panel diskusiju, metod Filips 66 i dramsku predstavu.

Predavanje treba da traje 15 minuta i da upozna grupu sa predmetom rasprave. Slušaoci treba da se
upoznaju sa problematikom kako bi se razvila diskusija.

Panel diskusija podrazumijeva raspravu između više stručnjaka različitih oblasti o nekom problemu.
Voditelj diskusije je modelator i on povezuje diskusiju između stručnjaka i slušaoca, odnosno auditorijuma.

Filips 66 prredstavlja metod gdje se slušaoci nakon predavanja dijele u grupe od po 6 članova, i nakon 6
minuta predstavnik svake grupe iznosi stavove i zaključke svoje grupe. Na taj način svi imaju priliku da
učestvuju.

Dramska predstava omogućava rad sa djecom. Putem predstave djeca se upoznaju sa problematikom.
(Zdravlje zuba uz pravilnu ishranu i oralnu higijenu uz upotrebu omiljenih dječijih junaka)

RAD U MALOJ GRUPI

Metod zdravstvenog vaspitanja. Mala grupa treba da bude homogena, odnosno da članovi male grupe
imaju isti problem. Primjer su anonimni alkoholičari, psihijatrijski bolesnici, fizikalna rehabilitacija,
trudnice. Cilj je da cijela grupa shvati problem i nađe rješenje.

3
 JAVNO ZDRAVLJE
Najnovija definicija javnog zdravlja (Japan 1991) – Javno zdravlje podrazumijeva mjere zdravstvenog
stanja stanovništva i evaluacija ulaganja u zdravstvenu službu u smislu doprinosa na stanje zdravlja.

Prema engleskoj školi javno zdravstvo je nauka koja se bavi prevencijom bolesti produženjem života,
unapređenjem zdravlja putem organizovanih mjera društva.

Prema američkim autorima javno zdravlje je aplikacija metoda preventive i medicine na stanovništvo.

Neki autori poistovjećuju socijalnu medicinu sa javnim zdravstvom.

Javno zdravstvo je poseban oblik zaštite zdravlja stanovništva koji podrazumijeva organizovanu i
sveobuhvatnu aktivnost društva radi očuvanja fizičkog i mentalnog zdravlja, odnosno očuvanja životne
sredine, kao i suzbijanje faktora rizika za nastanak bolesti i povreda koja se ostvaruje primjenom
zdravstvenih tehnologija i mjera koje su namijenjene promociji zdravlja, prevenciji bolesti i poboljšanju
kvaliteta života. Javno zdravstvo obuhvata naučno polje preventivne medicinske nauke, uključujući:
higijenu, epidemiologiju, mikrobiologiju, socijalnu medicinu....

4
 BOLESTI USTA I ZUBA – ZDRAVSTVENO VASPITNI ZNAČAJ
Bolesti usta i zuba među kojima dominiraju karijes, parodontopatije i nepravilnosti razvoja vilica i zuba
spadaju u najraširenije bolesti stanovništva. Oko 90% stanovništva boluje od ovih bolesti.

Osnovne socio – medicinske karakteristike bolesti usta i zuba:

Velika je frekvencija ovih bolesti među odraslom populacijom, a posebno među djecom. Bolesti usta i zuba
imaju nagativan uticaj na kvalitet života, a mogu se vrlo lako, uspješno i efikasno prevenirati
sveobuhvatnim mjerama zaštite. Ove bolesti ne ugrožavaju direktno život oboljelog ali utiču nepovoljno
na opšte zdravsveno stanje i pogoršanje stanja zdravlja kod drugih zdravsvenih problema (kod djece češće
upale krajnika, bolesti GIT-a...) Ove bolesti takođe zahtijevaju značajane ekonomske izdatke za liječenje.

Predisponirajući faktori za njihov nastanak:

 Lokalni – loša oralna higijena, ishrana mekom hranom, učestalo unošenje šećera...
 Opšti – slaba genetska konstrukcija zuba, malnutricija, poremećaji u metabolizmu nekih minerala,
smanjenje imunoloških sposobnosti...

Dentalni plak je prozirna, meka, nekalcifikovana masa sastavljena od mikroorganizama usne duplje i
specifičnog matriksa, čvrsto pripojena za površinu zuba. Pljuvačkom se ne može ukloniti.
Glavni je etiološki faktor nastanka karijesa i parodontopatija.

Zubni karijes - Prema SZO karijes je lokalni patološki proces egzogenog porijekla, ireverzibilne prirode i
nedovoljno razjašnjene etiologije. Nastaje aktivacijom složenih mehanizama
demineralizacije gleđi do koje dolazi zbog uticaja kiselina, koje nastaju razlaganjem šećera
pod dejstvom bakterija iz zubnog plaka. Plak se uklanja četkicama za zube, interdentalnim
četkicama, zubnim koncem i drugim pomoćnim sredstvima.

Parodontopatije - Prema SZO parodontopatija je inflamatorni proces parodontalnog tkiva kao posljedica
infekcije izazvane lokalnim mikrobnim faktorima. Nastaju inflamacijom u mekim tkivima
i destrukcijom vezivno – tkivnog matriksa parodoncijuma.

Karijes i mjere primarne prevencije

 Zdravstveno vapitanje o oralnom zdravlju

 Kontrola ishrane, prvenstveno kontrola unosa šećera, ako se unose, preporuka je da se unose uz
glavni obrok.
 Oralna higijena – po SZO oralna higijena je dobra kada se otkriva neznatna količina plaka.
Kriterijumi za oralnu higijenu su prisustvo plaka i kalkulusa. Unošenje fluora – Veliku ulogu u
prevenciji karijesa ima fluor. Fluor treba da se unosi preko pijaće vode ili na neki drugi način.
Unošenje 1-1,5mg/l ima pozitivno dejstvo na zube. Odlični rezultati se postižu kad se fluoridi
unose još prije nicanja zuba, odnosno prije razvoja. Mogu se unositi putem vode, tableta...
 Primjena lokalnih mjera kao što su uklanjanje kalkulusa i aplikacija antikarioznih sredstava

5
Osnovni principi stomatološke zaštite

 Oralno zdravlje je integralni dio opšteg zdravlja

 Zubni karijes i parodontalne bolesti se mogu prevenirati
 Stomatološka zaštita se treba bazirati na istim principima kao i primarna zdravstvena zaštita
 Program stomatološke zaštite treba prilagoditi specifičnostima područja
 Saradnja stomatološke službe, društvene zajednice, pojedinca, škole, masovnih medija i drugo –
promocija zdravlja stanovništva.

RAZVOJ SOCIJALNE MEDICINE

Socijalna medicina nema dugu tradiciju. Iako je mlada, kao samostalna naučna disciplina ima
svoje korjene u dalekoj prošlosti. Oni se mogu naći u religijskim principima starih Vavilonaca,
Egipćana i drugih naroda p.n.e., a odnosi se na propisivanje nekih mjera koje su imale karakter
zaštite zdravlja. Stari Grci su kroz sport isticali značaj zdravlja. U Starom Rimu se velika pažnja
posvećivala snabdijevanju vodom i u tom periodu postoje začeci javne zdravstvene službe.
Srednji vijek predstavlja period duge stagnacije. Ipak, i u tom vremenu bilo je određenih obilka
zdravstvene zaštite djece, lica sa invaliditetom i bolesnika.

Početak novog vijeka donosi promjene koje se mogu smatrati pretečom moderne socijalne
medicine. Početkom 16. vijeka štampana je knjiga za suzbijanje veneričnih bolesti. U Engleskoj
se u 17. vijeku predlaže uvođene registra o rođenju i umiranju. U Njemačkoj, krajem 18. vijeka
pojavljuje se Peter Fraule sa djelom Sistem potpune medicinske policije. Glavna misao ovog djela
bila je da se veliki broj oboljenja može spriječiti energičnim mjerama države. Prema socijalno-
medicinskoj sferi koja je dominirala u 18.i 19. vijeku postoji jasna veza između zdravlja i prevencije
bolesti u stanovništvu i socijalno – ekonomskih i socijalno – kulturnih faktora.

Naš prostori su vijekovima bili pod uticajima zapadne i istočne kulture, pa se u tom smjeru i
razvijala medicina i zdravstvena zaštita. Prvu bolnicu za koju se zna podigao je car Dušan u okviru
crkve Sv. Arhanđela u Prizrenu. Prvi ljekari i apotekari pominju se početkom 14. vijeka u Kotoru.

Sredinom 19. vijeka, postojao je snažan pritisak od strane reformatora, administratora i liberalnih
ljekara da država treba da vodi brigu o zdravlju naroda, a da se medicina smatra sociološkom
naukom. U skladu sa ovim shvatanjima, medicinska sociologija je postala značajan predmet u
Njemačkoj i drugim evropskim zemljama ali i SAD-u.

Poslije 1. Svjetskog rata na značaju su dobile mjere za suzbijanje i sprječavanju zaraznih bolesti,
pa su tako one zajedno sa duševnim bolestima liječene besplatno. Moderna socijalna medicina
je vezana za imena Milan Jovanović i Andrija Štampar koji su dali veliki doprinos njenom razvoju
i koji su svojim idejama zaslužili mnoga međunarodna priznanja. Štampar je kasnije imao prilike
da neke svoje ideje i stavove o socijalnoj medicini implementira u najviše dokumente SZO, poput
Ustava.
6
Poslije 2. Svjetskog rata naš pristup socijalnoj medicini bio je pod uticajem Sovjetske medicine, a
u zapadnoevropskim zemljama socijalna medicina se vezuje za pojam javno zdravstvo.

Prema evropskom uzoru javno zdravstvo je nauka koja se bavi prevencijom bolesti, produženjem
života, unapređenjem zdravlja putem organizovanih mjera društva. Prema američkim autorima
javno zdravstvo je aplikovanje metoda preventivne medicine na stanovništvo.

Predmet izučavanja socijalne medicine

Socijalna medicina se smatra granom preventivne medicine. Ona se kao nauka koncentriše na
socijalne faktore koji utiču na zdravlje i metodama unapređenja zdravlja.

Socijalni faktori su svi oni faktori koji su vezani za socijalne uslove i mjere uže i šire zajednice,
uključujući i sistem zdravsvene zaštite i njeno funkcionisanje. Na taj način se može doći do
zaključka da je djelovanje socijalne medicine šire od drugih grana medicine.

Socijalna medicina izučava sisteme zdravstvene zaštite i organizaciju zdravstvene službe sa

stanovišta njene efikasnosti, kvaliteta i ekonomičnosti. Bavi se izučavanjem metoda na
unapređenju zdravlja. To podrazumijeva poznavanje uticaja odnosno faktora koji su vezani za
način života i metode kojima je moguće mijenjati stil života, odnosno sticanje navika koje neće
negativno uticati na zdravlje. Izučava i zdravstveno zakonodavstvo, praćenje publikacija i rada
međunarodnih organizacija.

Socijalna medicina svojim istraživanjem služi svim granama medicine jer sve one zajedno
učestvuju u ostvarivanju zdravsvene zaštite koja je jedna od najbitnijih komponenti socijalne
zaštite i socijalne politike.

Bavi se izučavanjem sistema obrazovanja i usavršavanja zdravstvenih radnika sa stanovišta

usklađenosti njihovog znanja i iskustva sa potrebama zdravsvene zaštite zajednice i integrisanog
pristupa u medicinskom tretmanu njenih članova.

Bavi se unapređenjem zdravlja i prevencijom bolesti koje ugrožavaju ili mogu da ugroze cijelo
stanovništvo ili njegove dijelove, s ciljem da se nađu takve mjere društva kojima će se njihov
značaj dovesti na nivo na kome neće predstavljati opasnost za društvo.

Zadatak socijalne medicine je da istražuje koje grupacije stanovništva zahtijevaju posebne mjere
zdravstvene zaštite i kako takve mjere zdravstvene zaštite treba da se obezbjeđuju.

Ona je povezana sa drugim naučnim oblastima, naročito sa sociologijom, demografijom i

ekonomskim naukama, medicinskom etikom i pravnim naukama. U svom istraživanju široko
koristi statistiku i metode naučno – istraživačkog rada u medicini kao i epidemiološke metode
rada.

Jedinica posmatranja u socijalnoj medicini je stanovništvo u cjelini.

7
 PREVENCIJA BOLESTI
Zdravstveno vaspitanje ima svoje mjesto u savremenoj zdravstvenoj zaštiti. To mjesto je
prvenstveno u okvirima primarne prevencije, ali je vrlo važno i u sekundarnoj i tercijarnoj
prevenciji. Zdravstveno – vaspitne metode se koriste ravnopravno u zdravstvenoj zaštiti sa svim
drugim metodama i sredstvima kojima se medicina služi da bi unaprijedila zdravlje.

Subjekti djelovanja zdravstvenog vaspitanja su pojedinci i grupe među:

 Zdravim stanovništvom – primarna prevencija

 Stanovništvom sa različitim rizicima po zdravlje – sekundarna prevencija
 Bolesnim stanovništvom – tercijarna prevencija

VRSTE ZDRAVSTVENIH USTANOVA

Zdravstvena ustanova se može osnovati kao javna ili privatna zravstvena ustanova. Javnu zdravstvenu
ustanovu osniva Republika i lokalna samouprava.

Republika osniva: bolnicu, institut za javno zdravstvo, zavod za transfuzijsku medicinu, zavod za sudsku
medicinu, zavod za forenzičku psihijatriju, zavod za medicinu rada i sporta, zavod za fizikalnu medicinu i
rehabilitaciju, zavod za stomatologiju.

Lokalna samouprava osniva: dom zdravlja, a može osnovati ambulantu porodične medicine,
stomatološku ambulantu i apoteku.

Zdravstvena djelatnost se može obavljati ako ministarstvo utvrdi da ispunjava uslove za određenu vrstu
zdravstvene ustanove.

Privatnu zdravstvenu ustanovu može osnovati pravno i fizičko lice i to:

 Ambulantu porodične medicine

 Stomatološku ambulantu
 Dom zdravlja
 Apoteku
 Specijalističku ambulantu
 Specijalistički centar
 Bolicu
 Zavod za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju
 Dom za zdravstvenu njegu
 Laboratoriju
 Banku matičnih ćelija

8
Ambulanta porodične medicine – je zdravstvena ustanova u kojoj se pruža primarna zdravstvena zaštita,
a više ambulanti porodične medicine sa najviše 10 timova može da se udruži u grupnu praksu.

Specijalistička ambulanta – zdravstvena ustanova koja putem jednog ili više specijalista iz jedne grane
medicine ili stomatologije obavlja promotivne, preventivne, dijagnostičke, terapijske, rehabilitacione i
druge aktivnosti iz oblasti medicine odnosno stomatologije, izuzev bolničkog liječenja. Specijalistička
ambulanta može organizovati posjete konsultanata.

Specijalistički centar – zdravstvena utanova koja putem više specijalista različitih grana medicine ili
stomatologije obavlja promotivne, preventivne, dijagnostičke, terapijske, rehabiliitacione i druge
aktivnosti iz oblasti medicine odnosno stomatologije, izuzev bolničkog liječenja.

Bolnica – je zdravstvena ustanova prvog, drugog, trećeg, četvrtog nivoa, koja obavlja konsultativno
specijalističku djelatnost i bolničko liječenje svih populacionih grupa i svih grupa bolesti. Prema namjeni
dijele se na opšte i specijalizovane.

Opšta bolnica ima službe za interne bolesti, dječije bolesti, opštu hirurgiju, akušerstvo i ginekologiju, za
kliničko - biohemijsku i radiološku dijagnostiku i fizikalnu medicinu.

Specijalizovana bolnica ima iste zadatke ali za određene bolesti ili određene grupacije stanovništva.

Dom za zdravstvenu njegu – zdravstvena ustanova koja provodi kontinuiranu uzdravstvenu i palijativnu
njegu u stacioniranim uslovima. Dom za zdravstvenu njegu može organizovati pružanje usluga u kućnim
uslovima.

Klinika je specijalizovana poliklinika ili bolnička ustanova koja ima obavezu da učestvuje u nastavi i naučno
istraživačkom radu.

Klinički centar objedinjuje djelatnost klinika i instituta koje su visokospecijalizovane zdravstvene ili
istovremeno nastavne i naučno istraživačke ustanove.

Klinička bolnica pored osnovnih zadataka obavlja dio nastavnih aktivnosti a potrebe odgovarajućih
fakulteta.

Laboratorija je zdravstvena ustanova koja obavlja specijalizovane dijagnostičke usluge u oblasti

hematologije, biohemije, imunologije, patohistologije i stomatologije u skladu sa važećim ISO
standardima.

Banka matičnih ćelija je zdravstvena ustanova u kojoj se obavljaju poslovi obrade, testiranja,
konzerviranja, karantina i skladištenja, čuvanja i distribucije matičnih ćelija što je uređeno posebnim
zakonom.

Banka biološkog materijala – zdravstvena ustanova u kojoj se obavljaju poslovi obrade, testiranja,
konzerviranja, karantina, medicinskog čuvanja i distribucije ljudskih tkiva i ćelija, što je uređeno posebnim
zakonom.

Dom zdravlja, apoteka, stomatološka ambulanta, institut i zzfmr – opisani posebno

9
 MJERE ZA ZAŠTITU ZDRAVLJA

1. Unapređenje zdravlja
Obuhvata mjere i metode za unapređenje zdravlja stanovništva kroz multisektorsku saradnju sa
oblastima čije aktivnosti su od značaja za zdravlje pojedinca, stanovništva(obrazovanje,
poljoprivreda, prehrambena industrija)
U ovoj grupi su sljedeće mjere i aktivnosti:
 Zdravstveno vaspitanje koje treba da motiviše lkjude da mijenjaju nehigijenske uslove
života, navike i ponašanja koji su označeni kao doprinosni faktori u razvoju bolesti i
bolesnih stanja
 Obezbjeđenje zdrave ishrane
 Obezbjeđenje higijenskih uslova stanovanja
 Snabdijevanje higijenski ispravnom vodom za piće i obezbjeđenje adekvatne dispozicije
otpadnih materija
 Očuvanje zdrave životne sredine
 Stvaranje uslova za fizičku aktivnost u smislu sporta i rekreacije

Po nekim autorima ovo se smatra mjerama primarne prevencije.

2. Sprječavanje i suzbijanje bolesti

U ovu grupu spadaju mjere i metode specifične prevencije bolesti kroz aktivnosti usmjerenih na:

 Uklanjanje uzroka bolesti ili povreda

 Uklanjanje rizika oboljevanja ili povređivanja
 Podizanje odbrambenih sposobnosti organizma
 Kombinovanih aktivnosti

Kao specifične mjere smatraju se:

 Imunizacija
 Lična higijena
 Dezinfekcija, dezinsekcija i deratizacija
 Zaštita od profesionalnih bolesti
 Zaštita od kancerogenih materija, alergena i dr.

10
 3. Rano otkrivanje bolesti
Uključuje mjere i metode kojima se utiče na bolesti, koja nije mogla da bude sprječena, da ne
dođe do teških posljedica uključujući invaliditet i .........
Cilj ranog otkrivanja je pronalaženje potencijalno oboljelih u što ranijoj fazi koja je najviše
podložna kurativnim procedurama omogućavajući sprječavanje razvoja bolesti i njenih
komplikacija.
Osnovne metode rada:
 Skrining
 Preventivni pregled

Skrining je preventivna procedura sa ciljem ranog otkrivanja faktora rizika ili bolesti. Cilj je da
bolest bude otkrivena što prije. To se postiže skriningom kojim se iz određene grupe stanovništva
izdvajaju osobe sa pozitivnim testom koji se dalje istražuje kako bi se utvrdili stvarni bolesnici.
Idealno je pozivati na skrining sve osobe pod rizikom. Frekvenca kojom će se obavljati skrining
zavisi od prirode bolesti (jedan ili više testova). Za razliku od pregleda koji je na zahtjev pacijenta
koji ima već ispoljene simptome, kod skrining se pozivaju zdravi ljudi na pregled. Da bi odziv bio
visok neophodno je koristiti propagandne i zdravsveno – vaspitne aktivnosti.

Preventivni pregledi - Za razliku od skrininga, gdje se korićenjem brzih i jednostavnih testova vrši
trijaža velikog broja osoba, preventivni pregledi (koji su najčešće tipa sistematskih pregleda)
sadrže pored anamneze i pregleda po organima i sistemima, a u zavisnosti od vrste pregleda, i
odgovarajuće laboratorijske pretrage.

4. Pravovremeno i adekvatno liječenje

Sastoji se u primjeni dostignuća savremene medicine s ciljem adekvatnog tretmana kako bi se
prekinuo proces bolesti i spriječile komplikacije.

Rano otkrivanje bolesti i adekvatno liječenje spadaju u domen sekundarne prevencije.

5. Rehabilitacija
Podrazumijeva sprječavanje životne i radne sposobnosti do koje bi mogao da dovede tok bolesti,
tj. povrede. Njen cilj je da oboljela ili povređena osoba ponovo nađe svoje radno mjesto u
društvu. Da se to postigne rehabilitacija mora početi još u toku bolesti.
Rehabilitacija oboljelih se sastoji od:
Medicinske rehabilitacije
Psihičke reabilitacije
Profesionalne i socijalne rehabilitacije
Mjere rehabilitacije spadaju u domen tercijarne prevencije.

11
 DOM ZDRAVLJA
Dom zdravlja je javna zdravstvena ustanova koja se osniva za potrebe jedne ili više opština. Putem
timova porodične medicine se obezbjeđuje zdravstvena zaštita. Ogranizuje se obavljanje poslova
imunizacije, higijensko – epidemioloških poslova, poslova laboratorijske dijagnostike. U cilju
obezbjeđivanja dostupnosti konsultativno specijalističkih usluga mogu se organizovati posjete
konsultanata – specijalista.
Može se obavljati naučno – istraživačka djelatnost za oblasti za koje je registrovan u skladu sa
zakonom.
Dom zdravlja je obavezan da planira, analizira, ocjenjuje i izvještava o zdravstvenom stanju
stanovništva koje pokriva.

PROMOCIJA ZDRAVLJA
Zdravstvena zaštita predstavlja sveobuhvatnu djelatnost na unapređenju zdravlja, prevenciji
bolesti, ranom otkrivanju, liječenju i rehabilitaciji.
Definicija promocije po SZO - To je interakcija ljudi i njihove životne sredine, kombinujući lični izbor sa
socijalnom odgovornošću u cilju kreiranja zdrave budućnosti.

Druga definicija po ..... rječniku - To je proces osposobljavanja ljudi da povećaju kontrolu nad svojim
zdravljem i unaprijede ga.

Zdravlje predstavlja indikator razvoja društva. I u zemljama razvoja i u razvijenim zemljama se susreće
pitanje kako da se obezbijede podjednake mogućnosti za dostizanje željenog nivoa zdravlja. SZO inicira
program promocija zdravlja i njegov razvoj je imao veliku podršku od strane zemalja članica. Unapređenje
zdravlja je izraz koji je kod nas privaćen još prilikom usvajanja Ustava SZO. Promocija zdravlja za cilj ima
njegovo unapređenje. Promocija ima ciljeve i metode za ostvarivanje tog cilja. Pojmovi unapređenje i
promocija se ne isključuju, ali nisu sinonimi.

Koncept promocije zdravlja

Cilj – postići zdravlje za sve

1. Povećanje zdravstvenog potencijala – imunizacija, preventivna imunizacija, savjetovanje o ličnoj

higijeni
2. Smanjenje rizika od bolesti – procjena situacije individualnog rizika, analiza mogućih redukcija
rizika, savjeti u vezi sa promjenom ponašanja, rada i životnih uslova osoba sa visokim rizikom
3. Prevencija razvoja patoloških procesa – rana detekcija i korekcija

Danas se zagovara ekološko – socijalni model zdravlja. Taj novi pogled je usmjeren na odnos individue ili
grupe i njihove fizičke i socijalne sredine kao i na uticaj koji taj odnos ima na zdravlje i blagostanje. Ovaj
model naglašava blagostanje, ostvarenje ciljeva, funkcionisanje u društvu i socijalne uloge. On je
sveobuhvatan i pozitivistički. Cilj ovog modela je da aktivnosti u vezi sa zdravljem posmatra u kontekstu
svakodnevnog života. Ljudi ne žive kao „pušači“ ili „alkoholičari“ ili „invalidi“ već kao kompletne oobe.
12
Činjenica je da se ljudi u životu izlažu brojnim rizicima posebno oni koji žive u ograničenim i
neodgovarajućim uslovima. Zdravlje se ne smije koristiti kao instrument za kontrolu socijalne komponente
života. Decenije istraživanja su dokazale da je briga za zdravlje i njegovo njegovanje u rukama samih ljudi,
a ne isključivo profesionalaca (medicinskog osoblja).

Rkološki pogled ne odvaja njegu od prevencije i unapređenja već traži da se razvije dinamička ravnoteža
izmešu komponenti zdravstvenog sistema. Kao krajnji cilj se ne ppostavlja „idealno zdravlje“ već zdravlje
kao izvor svakodnevnog života.

Socio – ekološki pristup ima cilj da otkrije načine interakcije između bioloških, personalnih faktora i faktora
okoline. Njegov cilj je prije svega nespecifična prevencija u situacijama svakodnevnog života.

Ograničenja i običaji stvaraju određeni red unutar zajednice i čine ponašanje unutar određenog konteksta
predvidljivim i pružaju sigurnost u svakodnevnim situacijama. Promjene u društvu donose krizu u oblasti
predvidljivosti i sigurnosti, a period tranzicije u društvu zahtjeva posebnu pažnju u vezi sa svojevrsnim
zdravstvenim posljedicama.

Promocija zdravlja posmatra opšte ponašanje u kontekstu zdravlja i specifično ponašanje vezano za
zdravlje u širem socijalnom kontekstu. Zdravlje predstavlja dio ljudskog života ali ono ne predstavlja za
čovjeka razlog za život. Vrijednost koja se pridaje zdravlju varira između i unutar različitih društava.
Istraživanja o ponašanju i aktivnosti u bezi sa zdravljem tek su počela sa identifikacijom pozitivnog i
negativnog ponašanja vezanog za zdravlje kao i da povezivanjem tog ponašanja s mjestom koje ima
pojedinac u određenom društvu kao i sa načinom života tog društva.

Danas se razlikuju dva tipa zdravstvenog ponašanja:

- Aktivnosti koje se svjesno preduzimaju da bi se zdravlje očuvalo ili unaprijedilo, ili da bi se spriječila
bolest
- Ponašanje u vezi sa zdravljem, čine ga aktivnosti koje su dio svakodnevnog života i koje direktno
ili indirektno utiču na stanje zdravlja pojedinca.

Ponašanje pri samopomoći može u sebi obuhvatiti:

Promjenu načina ishrane, prestanak pušenja ili konzumacije alkohola, obezbjeđivanje svježeg vazduha,
tehnike relaksacije ili promjene dnevne rutine. Ljudi se susreću sa rizicima po zdravlje svakodnevno.
Rizično ponašanje se definiše kao „ponašanje koje vodi u rizik da se naruši sopstveno zdravlje“.

Mnogi oblici rizičnog ponašanja se nameću kroz mass medije, reklame, tradiciju....

O zdravstvenim rizicima se danas raspravlja svakodnevno i izgleda da njihov broj stalno raste. Promocija
zdravlja pomaže u ponalaženju što više opcija i mogućnosti za savladavanje teškoća kako kod individualaca
tako i kod grupa. Ona pomaže da se na drugi način gleda na ljude i njihove probleme. Tradicionalni pogled
javnog zdravstva rangira zdravstvene rizike na osnovu mortaliteta i morbiditeta statistike.

13
  Promocija zdravlja se odnosi na stanovništvo u cjelini u kontekstu svakodnevnog života, a ne na
osobe sa visokim rizikom.
 PZ zahtijeva blisku saradnju van zdravstvenog sektora
 PZ se odnosi posebno na konkretno i efikasno učešće stanovništva.
 Zdravstvo ima veliki značaj u promociji zdravlja i to posebno primarna zdravstvena zaštita.

Promocija zdravlja se bazira na 3 operativne strategije: zalaganje za zdravlje, obrazovanje za zdravlje i

strukturnim promjenama za zdravlje.

Uspjeh u promjeni navika i stilova života i poboljšanje zdravlja stanovništva se može potkrijepiti saradnjom
zdravstvenog sektora koje imaju poseban uticaj na zdravlje.

Zdravstveni sektor ima ulogu inicijatora u akcijama promocije zdravlja, međutim izvršno tijelo u takvim
akcijama može da bude i neki medicinski sektor.

Promocija zdravlja nije zadatak samo zdravstvenih radnika, ali bez njih nikako ne bi mogla da uspije. Druge
obrazovne institucije pored medicinskih u svom dijelu opšteg obrazovanja bi trebalo da posvete zdravlju
dužnu pažnju, kako bi se kod ljudi razvio osjećaj odgovornosti za sopstveno zdravlje. Dobrovoljne
organizacije, razna društva i klubovi koji imaju svoju ulogu u organizovanju ljudi oko sopstvenih interesa
u slučaju da ti interesi mogu da doprinesu zdravlju treba da se uključe u proces promocije zdravlja.
Saradnja zdravstvene službe sa ovim organizacijama tome doprinosi.

Radi obezbjeđivanja boljeg prisupa zdravlju i ostvarenja da „zdrav izbor bude i lak izbor“ neophodno je da
se uključe i sektori poljoprivrede, industrije i trgovine. Marketing ima neposrednu ulogu za korišćenje
zdravlja kao argumenta u propagandi.

Saradnja i uključivanje medija mogu se iskoristiti za propagiranje zdravog načina života.

Sektori za promociju zdravlja

Sektori koji učestvuju u ostvarenju javne politike u konceptu promocije zdravlja su:

 Obrazovanje
 Društveni i kulturni sektor
 Trgovina i poljoprivreda
 Ekonomija i industrija
 Sektor finansija
 Razvoj grada i sela
 Tehnologija
 Stanovanje
 Energija
 Transport
 Životna sredina
 Zdravlje i socijalna zaštita

14
Prioriteti sektora:

Obrazovanje o zdravlju u formalnom i neformalnom dječijem i odraslom obrazovnom sistemu,

obrazovanje učitelja, reorganizacija i obuka zdravstvenog osoblja i profesionalaca iz drugih sektora

Društveni i kulturni sektor – informisanje o stanju zdravlja stanovništva kroz komunikacione sisteme, mas
medije, obuka novinara

Trgovina i poljoprivreda – proizvodnja i promet određenih produkata, razvoj sela, bezbjednost hrane

Ekonomija i industrija – razvoj i kreacija poslova, nezaposlenost, povećanje dohotka

Sektor finansija – redistribucija sredstava socijalnim grupama i regionima gdje nastaje prijetnja zdravlju,
zaštita osnovnih ljudnskih potreba kod osjetljivih kategorija kao što su žene, djeca, stariji radnici i drugo.

Razvoj grada i sela – ekološki izbalansiran rast i razvoj grada ili sela koji stvara jednu čvrstu zajednicu.

Stanovanje – razvoj standarda vezanih za bezbjdnost i redukciju stresa

Energija – razvoj i distribucija bezbjednih izvora energije

Transport – bezbjedan, efikasan, obezbjeđuje kretanje i osobama koje imaju poteškoća u kretanju

Životna sredina – kontrola zagađenosti zemlje, vode, vazduha, hrane, proizvoda, zaštita od kontaminacije
radijacijom

Zdravlje i socijalna zaštita – služba za prevenciju problema u vezi sa ishranom, pušenjem, alkoholom,
zaštita mentalnog zdravlja, zaštita od nesreća i nasilja, naglasak na primarnoj zdravstvenoj zaštiti i
dostupnosti

Tehnologija – istraživanje i razvoj tehnologija koje su u vezi sa zdravljem

15
 MJESTA ZDRAVSTVENE ZAŠTITE

Zdravstvena zaštita se ostvaruje prvenstveno tamo gdje ljudi žive i rade. Zdravstvena služba ima
posebnu ulogu i značaj jer se kroz nju ostvaruje profesionalni medicinski odnos zdravstvenih
ustanova i zdravstvenih radnika.

Specijalizovane
bolnice, klinike i
instituti

Opšta bolnica

Dom zdravlja i dispanzeri

Porodica i radno mjesto

Zdravstvene potrebe treba da se smanjuju idući od dna ka vrhu piramide. Preko 70% potreba
može da se uspješno rješava u primarnoj zdravstvenoj zaštiti.

DEFINICIJA ZDRAVSTVENOG VASPITANJA

Definicija WHO
Zdravstveno vaspitanje je ne samo informacija o zdravlju već i aktivni proces učenja kroz iskustvo.
Zadatak zdravstvenog vaspitanja je da razvije osjećaje odgovornosti za zdravlje, kako za
sopstveno tako za društvo u cjelini. U nastajanju bolesti i onesposobljavanju sve je očigledniji
uticaj ljudskog faktora koji je rezultanta niza tradicionalnih, naučenih tj. stečenih unutrašnjih i
spoljašnjih pokretača.
Definicija UNESCO-a
Vaspitanje treba da pomogne ljudima da žive ....... i srećnijim životom, da se prilagode
promjenama koje se stalno dešavaju i savremenom životu, da ih ohrabri da razviju vlastitiu
kulturu, omogući im da postignu ekonomski i socijalni napredak te da zauzmu svoje mjesto kao
ravnopravni članovi društva.

16
Zdravstveno vaspitanje je naučna disciplina koja kao i ostale nauke ima izgrađene principe, teoriju
i praksu. Kao medicinska disciplina zahtijeva visok stepen stručnosti da bi se mogla sa uspjehom
primjenjivati u svakodnevnom radu.

Opšti ciljevi zdravstvenog vaspitanja prema Komitetu eksperata SZO definisani su:
 Učiniti zdravlje cijenjenom društvenom vrijednošću
 Pomoći pojedincima da postanu odgovorni za svoje zdravlje i da sprovode one mjere koje
su potrebne da bi kao pojedinac ili grupa ostvarili puno zdravlje u smislu definicije koju je
dala SZO
 Unapređenje razvitka i pravilno korišćenje zdravstvene službe

Posebni ciljevi se određuju problematikom koja treba da se rješava u nekoj zajednici i kod
pojedinca. Potreba za zdravstvenim vaspitanjem postoji kod svih kategorija stanovništva. Interes
svake sredine je da što veći broj ljudi očuva, unaprijedi ili vrati svoje narušeno zdravlje.

Kako zdravstveno vaspitanje čni sastavni dio primarne, sekundarne i tercijarne prevencije
subjekti njegovog djelovanja su pojedinci i grupe među zdravim stanovništvom i stanovništvo sa
različitim rizicima po zdravlje i među bolesnim stanovništvom.

Subjekti djelovanja zdravstvenog vapitanja su pojedinci i grupe među:

- Zdravim stanovništvom – primarna prevencija
- Stanovništvom sa različitim rizicima po zdravlje – sekundarna prevencija
- Bolesnim stanovništvom – tercijarna prevencija

Bazu za programiranje i planiranje zdravstveno – vaspitnog rada predstavljaju:

- Podaci morbiditeta i mortaliteta stanovništva
- Opšti i populacioni podaci područja
- Higijensko – epidemiološka situacija
- Organizacija zdravstvene službe
- Mogućnost finansiranja

Zdravstveno vaspitni program treba da bude dio programa zdravstvene zaštite tako da prolazi
kroz iste faze rada.

Zdravstveno vaspitni programi:

- Snimanje osnove
- Analiza podataka
- Izdvajanje prioriteta
- Izrada programa
17
 - Izvođenje programa
- Evaluacija

Svaki program treba da razradi:

- Sadržaj i metodologiju rada

- Obim djelovanja
- Vremenski okvir
- Kadrove
- ZVS
- Finansije
- Elemente za edukaciju

Sadržaj zdravstveno vaspitnog rada može biti:

- Zdravlje porodice
- Zdrava životna sredina
- Ishrana
- Humani (?) odnosi među polovima
- Međuljudski odnosi – mentalno zdravlje
- Povrede
- Različiti faktori rizika za pojavu bolesti
- Odnos zdravstvenih radnika i pacijenta
- Zaštita od bolesti.....

UNAPREĐENJE ZDRAVLJA
(u pitanju mjere zdravstvene zaštite)

FILIPS 66
(U sklopu rada u velikoj grupi)

SEKUNDARNA PREVENCIJA
Zdravstveno vaspitanje kao mjera sekundarne prevencije ima zadatak da postigne interes kod
stanovništva da redovno kontroliše svoje zdravlje i prepoznaje rane simptome bolesti.

18
 MEĐUNARODNA ZDRAVSTVENA SARADNJA
Prvi pokušaji međunarodne zdravstvene saradnje vezuju se za Prvu međunarodnu sanitarnu
konferenciju koja je održana u Parizu 1851. godine sa ciljem da se usvoji Međunarodna sanitarna
konvencija, što se tom prilikom nije uspjelo.
1892. godine usvojena je Međunarodna sanitarna konvencija o mjerama suzbijanja i sprječavanja
kolere.
1907. godine u Parizu formiran je Međunarodni ured za javnu higijenu.
Ustav SZO je usvojen u Njujorku 7. Aprila 1948. godine, pa se 7. april obilježava kao Svjetski dan
zdravlja. Iste godine održana je i prva Skupština SZO.Tri godine kasnije Skupština SZO usvojila je
Međunardoni sanitarni pravilnik kojim su zamijenjene dotadašnje konvencije.

Struktura i rad SZO

SZO je zdravstvena organizacija država članica i dio sistema Ujedinjenih nacija. U SZO 1993.
godine je bilo 183 zemlje.
SZO ima 2 osnovne funkcije:
 Da usmjerava i koordinira međunarodne zdravstvene aktivnosti
 Da stimuliše tehničku saradnju sa zemljama i između zemala članica

Najviši organ SZO je Skupština koju sačinjavaju predstavnici država članica. Sastaje se jednom
godišnje i razmatra stanje i probleme, i donosi odluke.
Izvršni odbor čini 31 član koje bira Skupština iz reda kandidata zemalja članica
Sekretarijat odnosno Glavni ured ima struču izvršnu funkciju. Na čelu sekretarijata je generalni
direktor koji je odgovoran za izvršenje odluka Skupštine i Izvršnog odbora i on predstavlja SZO.
Generalnog direktora bira Skupština na prijedlog Izvršnog odbora. Sjedište glavnom ureda je u
Ženevi.
SZO je decentralizovana na 6 regiona: Afrika, Amerika, Jugoistočna Azija, Evropa, Istočni
Mediteran, Zapadni Pacifik. Svaki region ima regionalni komitet koga čine predstavnici zemalja
članica tog regiona i Regionalni ured (stručno – izvršna služba) kojom rukovodi regionalni
direktor.
Osnovne funkcije SZO:
 Pruži pomoć zemljama na njihov zahtjev u razvoju zdravstvene službe
 Obezbjeđuje informacije i stručnu pomoć zemljama u oblasti zdravlja
 Stimuliše eradikaciju endemskih i drugih bolesti
 Promoviše unapređenje israne, stanovanja, sanacija, radnih uslova i drugo
 Promoviše saradnju između naučnih i profesionalnih grupa koje doprinose razvoju nauke
i medicinske prakse
 Predlaže međunarodne konvencije i sporazume u oblasti zdravlja

19
  Promoviše i usmjerava naučno – istraživački rad u oblasti zdravlja
 Usvaja međunarodne standarde u oblasti hrane, bioloških i farmaceutskih produkata
 Pomaže u razvoju javnog informisanja stanovništva o zdravlju i mjerama zdravstvene
zaštite
SZO nema svoje stručne i naučne institucije. Ona koristi institucije u zemljama članicama i Komitet
eksperata čije članove bira iz redova najpoznatijih stručnjaka u određenim oblastima zdravstvene
zaštite. Izvještaj Komiteta eksperata nisu zvanični dokumenti SZO.
Glavne aktivnosti SZO su usmjerene na ostvarenju strategije zdravlje za sve. Poseban značaj se
daje razvoju zdravstvene službe na principima primarne zdravstvene zaštite.
U oblasti sprječavanja i suzbijanja zaraznih bolesti SZO je 1974. godine usvojila proširen program
imunizacije zahvaljujući kome je procenat imunizovane djece porastao sa 5% na 60%.
Aktivnosti SZO su usmjerene na sprječavanje i suzbijanje malarije, tropskih bolesti, dijarealnih
bolesti, akutnih respiratornih infekcija, bolesti prenosive polnim putem, masovne nezarazne
bolesti kao što su kardiovaskularne bolesti i maligne bolesti, mentalno zdravlje (alkoholizam i
narkomanija).

RAD U VELIKOJ GRUPI

(Posebno pitanje ima već)

MEĐUNARODNA ZDRAVSTVENA SARADNJA

(gore)

SEKUNDARNA ZDRAVSTVENA ZAŠTITA

Sekundarni nivo zdravstvene zaštite obezbjeđuje specijalizovanu zdravstvenu zaštitu.
Specijalizovana zdravstvena zaštita obuhvata složene metode i postupke dijagnostike, liječenja i
rehabilitacije.
Sekundarni nivo zdravstvene zaštite se obezbjeđuje putem:
 Specijalističke ambulante
 Specijalističkog centra
 Bolnice
 Zavoda

Sekundarni nivo zdravstvene zaštite se organizuje tako da dopunjuje primarnu zdravstvenu

zaštitu i pruža joj organizovanu i kontinuiranu pomoć i podršku.
Na sekundarnom nivou zdravstvene zaštite se provodi sekundarna i tercijarna prevencija. Na
sekundarnom nivou zdravstvene zaštite može se organizovati i provoditi nastavna i naučno –
istraživačka djelatnost.
20
 PODJELA STANOVNIŠTVA
Prema SZO stanovništvo je podijeljeno prema polu i starosti. Prema polu na muškarce i žene, a
prema starosti na:

 Odojčad – do 1. god starosti

 Mala djeca – od 1. do 3. godine
 Predškolska djeca – od 3. do 6. godina starosti
 Školska djeca – od 7. do 14. godina starosti
 Stanovništvo u radnom periodu – od 15. do 64. godine starosti
 Staro stanovništvo – preko 65 godina starosti
 Žene u fertilnom periodu – od 15. do 49. godine starosti

ZAKON O ZDRAVSTVENOM OSIGURANJU

Zdravstveno osiguranje u našoj zemlji imalo je sličan razvojni put kao u razvijenim evropskim
zemljama. Uvedeno je prije više od 80 godina obaveznim osiguranje određenih kategorija
zaposlenih sa veoma malim obuhvatom da bi se početkom 70-ih proširilo na cjelokupno
stanovništvo. Zakon propisuje prava i način ostvarivanja prava, obavezu i način plaćanja
doprinosa, načela organizovanja i poslovanja.
Zakonom je precizno određeno koja se lica ubrajaju u obavezno osiguranje:
 Lica koja imaju trajno taj status i
 Lica koja imaju taj status u određenim slučajevima

Jedno od osnovnih ciljeva ovakvog sistema obaveznog zdravstvenog osiguranja je potpuni

obuhvat cjelokupnog stanovništva. Utvrđeno je načelo da je pravo na zdravlje jedno od osnovnih
ljudskih prava.
Prava iz zdravstvenog osiguranja obuhvataju: zdravstvenu zaštitu, naknadu zarade u cilju
ostvarivanja zdravstvene zaštite, naknadu potrebnih troškova.
Osnovni izvori prihoda fondova obaveznog zdravstvenog osiguranja su doprinosi koje plaćaju
osiguranici i poslodavci. Pored tih postoje i drugi kao što su:
 Donacija iz budžeta
 Poreske i carinske olakšice
 Posebni porezi
 Lično učešće osiguranika u dijelu troškova (participacija)

21
Propisi u zdravstvu
Svake godine se Službenim glasnikom donose propisi kao što su propisi o obaveznom vakcinisanju
u toj godini kao i bolesti od posebnog interesa za zemlju. Pored ovih propisa tu su i propisi
transporta i čuvanja lijekova i opojnih droga, propisi o otrovima, propisi o ispravnosti hrane,
propisi koje je Ministarstvo zdravlja dužno da donese u cilju zaštite zdravlja stanovništva.
Propisi o zaštiti od zaraznih i parazitarnih bolesti podrazumijeva kalendar obaveznih vakcinacija,
davanje vakcina licima koja putuju u zemlje u kojima postoje zarazne bolesti koje se trebaju
preduzimati u slučaju pojave zaraznih bolesti ili epidemije.
Propisi o ispravnosti hrane i predmeta opšte upotrebe donosi Ministarstvo zdravlja, a oni se
odnose na potrebe pregleda na zdravstvenu ispravnost domaćih i uveženih prehrambenih i
drugih artikala.

TERCIJARNI NIVO ZAŠTITE

Tercijarni nivo zdravstvene zaštite obezbjeđuje visokospecijalizovanu zdravstvenu zaštitu, koja se
ne obezbjeđuje na sekundarnom nivou zdravstvene zaštite. Visokospecijalizovana zdravstvena
zaštita obuhvata najsloženije metode i postupke dijagnostike, liječenja i rehabilitacije. Tercijarni
nivo zdravstvene zaštite se obezbjeđuje putem
 kliničkog centra
 Instituta
 klinike
Tercijarni nivo zdravstvene zaštite se organizuje tako da dopunjuje sekundarnu zdravstvenu
zaštitu i pruža joj odgovarajuću kontinuiranu pomoć.

INSTITUT ZA ZAŠTITU ZDRAVLJA

Institut za javno zdravstvo je javna zdravstvena ustanova za oblast javnog zdravstva. Institut
obavlja socijalno – medicinsku, higijensko – ekološku, epidemiološku i mikrobiološku zdravstvenu
djelatnost. Može obavljati naučno – istraživačku djelatnost iz oblasti za koju je registrovan, u
skladu sa zakonom.

SEKUNDARNA PREVENCIJA
(ima)
PANEL DISKUSIJA
(pitanje rad u velikoj grupi)

22
 ZAVOD
Zavod je zdravstvena ustanova koja se osniva za određenu populacionu grupu ili određenu grupu
bolesti i pruža stručno – metodološku pomoć drugim zdravstvenim ustanovama iz okvira svog
djelokruga rada.
Zavod za medicinu rada i sporta je zdravstvena ustanova koja obavlja djelatnosti u oblasti
medicine rada i sporta. Djelatnost medicine rada i sporta obuhvata zaštitu i očuvanje zdravlja
radnika i sportista u sigurnoj i zdravoj radnoj i sportskoj sredini.
Zavod za ortopediju, fizikalnu medicinu i rehabilitaciju je zdravstvena ustanova koja obavlja
djelatnosti u oblasti fizikalne medicine, ortopedijem habilitacije i rehabilitacije.
Zavod za stomatologiju je zdravstvena ustanova u kojoj se obavlja djelatnost iz oblasti
stomatološke zdravstvene zaštite koja obuhvata preventivne, dijagnostičke, terapijske i
rehabilitacione zdravstvene aktivnosti. U zavodu za stomatologiju se može obavljati
specijalističko – konsultativna djelatnost iz oblasti stomatologije. Zavod za stomatologiju
organizuje edukaciju zdravstvenih radnika iz oblasti stomatologije.

ZDRAVSTVENA ZAŠTITA MALE DJECE

(U sklopu pitanja zaštita djece, omladine i adolescenata)

PRIMARNA PREVENCIJA
Predstavlja unapređenje i suzbijanje odnosno sprječavanje razvoja bolesti.
U društvu su prisutni različiti oblici formalnih edukativnih situacija u kojima se sprovodi
zdravstveno vaspitanje u vezi sa primarnom prevencijom:
 Porodica (u kojoj se formira odnos prema zdravlju i zdravstvene naike)
 Škola (utiče na izgradnju stavova)
 Radna sredina
 Životna sredina

FAKTORI KOJI UTIČU NA ZDRAVLJE

Postoji više aspekata zdravlja kao što su fizičko mentalno, emocionalno, socijalno zdravlje i
zdravlje zajednice.
Postoji više definicija zdravlja.
SZO – Zdravlje je stanje potpunog fizičkog, psihičkog i socijalnog blagostanja, a ne samo odsustvo
bolesti i onesposobljenosti.
Glavni cilj preventivne medicine je da prevenira tj. Spriječi pojavu i razvoj bolesti.
Bolest definicija – nesposobnost adaptivnog mehanizma organizma da djeluje adekvatno na
stimuluse i stres kojima je izložen a rezultuje se u poremećaju funkcionisanja ili strukture bilo kog
dijela organa ili sistema tijela.
23
U proučavanju zdravlja i bolesti postoje 2 opšta pristupa:
 Model trougla
 Model dijamanta

DOMAĆIN

SPOLJAŠNJA
UZROČNIK
SREDINA
Model trougla

Model dijamanta – modifikovani prethodni. Zdravlje odnosno bolesti determinisana je dejstvom

nezavisnih ali I međusobno povezanih varijabli.

ZDRAVSTVENO – VASPITNE METODE

Zdravstveno vaspitne metode su različite tehnike i postupci rada sa pojedincima i grupama kojima
se zdravstveni vaspitač služi prilikom sprovođenja vaspitnog rada.
Individualne metode (intervju - formalni i neformalni metod rada)

Grupne metode
Rad u maloj grupi (obično 10 – 15 članova)
Rad u velikoj grupi (30 i više članova)
 Predavanje
 Konferencije
 Diskusioni sastanak
 Filips 66
 Panel diskusija
 Dramske predstave
 Igranje uloge
 Terenski frad i studijske posjete
 Studija slučaja

24
Metod životne demonstracije
Podrazumijeva da se na licu mjesta demonstrira odnosno pokaže način upotrebe nekog sredstva.
Ovo je najbolji metod jer predstavlja učenje kroz iskustvo, ostaje u sjećanju i lako se pamti. Može
se primjenjivati u radu i sa velikom i malom grupom. Može se odvijati u porodici, školi,
zdravstvenoj ustanovi...
Primjeri
Obuka za:
- Mjerenje krvnog pritiska
- Davanje insulina, korištenje glukometra....
- Upotreba inhalatora, zauzimanje posebnog položaja prilikom napada (astmatičari)
- Kako se kupa i previja beba (patronažna sestra)

Moguća je i obuka zdravstvenih radnika, kad se obučavaju za davanje injekcija, infuzija, previjanje
i slično.

ZDRAVLJE KAO EKONOMSKA KATEGORIJA

Bolesna ili invalidna osoba nije sposobna da radi, odnosno da učestvuje u stvaranju materijalne
vrijednosti društva. Na zdravlje se sve više gleda kao na ekonomsku kategoriju u smislu da
ostvarenjem povoljnih životnij i radnih uslova možemo spriječiti pojavu određeni bolesti odnosno
onesposobljavanje (uslovi ishrane, stanovanja, sport, rekreacija...)
Iz ovog proizilazi da investicija u unapređenje zdravlja, zaštita od bolesti, razvijanje zdravstvenih
ustanova predstavlja ekonomsku a ne samo zdravstvenu investiciju.
Zdravlje predstavlja bitnu komponentu za razvoj privrede i društva uopšte. Samo zdrav čovjek
predstavlja ekonomske, reproduktivne i odmbrambene snage zajednice.
Društvo ulaže u pojedinca do 19. godine, a to ulaganje čovjek vraća svojim radnim angažovanjem
do 40. godine. ...........................................
Svako skraćenje radnog vijeka zbog smrti ili invalidnosti predstavlja čist gubitak za zajednicu.
Prevencija bolesti se stavlja u prvi plan. Time se jača ekonomski potencijal društva. Takvo društvo
može da izdvaja veća sredstva za zdravstvenu zaštitu svojih članova.

TERCIJARNA PREVENCIJA
Tercijarna prevencija treba da pomogne da se izbjegnu invaliditet, komplikacije ili recidivi bolesti.

STOMATOLOŠKA AMBULANTA
Stomatološka ambulanta je zdravstvena ustanova koja putem jednog ili više doktora
stomatologije obezbjeđuje i provodi promociju zdravlja, sprječavanje, suzbijanje, rano otkrivanje
i liječenje bolesti usta i zuba.

25
 ZDRAVSTVENI RADNICI
Zdravstveni radnici su lica sa stečenim srednjim, višim ili visokim obrazovanjem medicinske
struke.
Zdravstveni saradnici su lica sa stečenim srednjim, višim ili visokim obrazovanjem druge struke
zaposleni u zdravstvu kao podrška rješavanju zdravstvenih problema – psiholozi, pedagozi,
socijalni radnici, biohemičari,...
Radnici zaposleni u zdravstvu su lica sa stečenim srednjim, višim ili visokim obrazovanjem druge
struke, zaposleni u zdravstvu – pravnici, ekonomisti, šoferi, čistačice...

ZDRAVSTVENO – VASPITNA SREDSTVA

Imaju dvostruku ulogu:
 Pomažu zdravstvenom vaspitaču u radu sa ljudima
 Pomažu ljudima da lakše shvate i prihvate ono što im vaspitač prenosi

1. Očigledna sredstva:
 Izložbe
 Pokretne slike (film, video...)
 Nepokretne slike
 Štampana sredstva (plakati, slikovnice, knjige i brošure, dječije knjige i brošure, letak...)

2. Prenošenje žive riječi (magnetofon, gramofon...)

3. Sredstva masovne komunikacije (radio, TV, internet, štampa...)

Faktori koji utiču na izbor sredstva:

- Tema i sadržaj
- ........... zdravstvenog vaspitanja
- Karakteristike zdravstvenog vaspitača (stručnost, iskustvo)
- Karakteristike populacije
- Tehničke mogućnosti za primjenu određenih sredstava

Zdravstveno vaspitne metode u odnosu na tok informacija:

 Didaktički metod – jednosmjeran, striktno izlaganje, predavač ka slušaocu

 .............. metod – dvosmjeran, uključeni pitanja i odgovori

26
Karakteristike zdravstveno vaspitnih sredstava:

- Uočljivo – atraktivno
- Kombinacija boja i oblika
- Kratko i jasno
- Primjereno uzrastu
- Treba da izaziva prijatne emocije
- Jeftin i dostupan
- Lak za ..............

Zdravstveno - vaspitna
sredstva

vizuelna: plakati, crteži, sredstva masovne

audio vizuelna - film,
slike, izložbe, albumi, auditivna - CD, kasete komunikacije - radio,
pozorište, video
slajdovi.... TV, internet, štampa...

DEFINICIJA ZDRAVSTVENE ZAŠTITE

Zdravstvena zaštita predstavlja organizovanu i sveukupnu djelatnost društva na očuvanju i
unapređenju zdravlja stanovništva, sprječavanju i suzbijanju i ranom otkrivanju bolesti, povreda
i drugih poremećaja zdravlja, kao i na blagovremenom liječenju i rehabilitaciji.
Prvenstveno se sprovodi na mjestima gdje žive i rade ljudi, a učestvuju pojedinci, porodice, radne
organizacije, obrazovne i druge ustanove, humanitarne ustanove, sportske i druge organizacije i
lokalna zajednica.
Posebnu ulogu imaju zdravstvene ustanove, zdravstveni radnici i saradnici.
U ostvarivanju zdravstvene zaštite prioritetno se obezbjeđuje primarna zdravstvan zaštita kao dio
ukupnog sistema zdravstvene zaštite.

SZO
(ima gore)

27
 TEORIJSKI KONCEPT ZDRAVLJA
Definicija zdravlja SZO je podvrgnuta kritikama brojnih autora najčešće zbog njene uopštenosti.
Držeći se ove definicije pri usvajanju globalne strategije „zdravlje za sve do 2000. god“ SZO je
indirektno prihvatila stav o zdravlju kao „sposobnosti za vođenje ekonomsko i socijalno
produktivnog života“.
Put od jedne uopštene definicije do operativne je veoma složen i podrazumijeva brojne teorijske
postavke i njihovu razradu. Jedna od takvih postavki je Milerova.
Prema Mileru životni sistem predstavlja oblik hijerarhijskih međusobno zavisnih dijelova u kojem
je viši nivo izgrađen od nižih podsistema.
Individua je dio porodice koja je dio lokalne zajednice, a ova šire zajednice itd...
Sa druge strane, individua je sačinjena od manjih komponenti koje su u međusobnoj interakciji,
a te komponente čine sistemi, a njih organi itd...
Unutar takve hijerarhije zdravlje može biti definisano kao stanje dinamičke ravnoteže ili proces
koji održava tu ravnotežu unutar bilo kog nivoa od pojedinih organa, individue, porodice,
zajednice.
Ta ravnoteža se može objasniti sposobnošću individue ili zajednice da putem automatskih
mehanizama da pozitivan ili negativan odgovor u smislu samoupravljanje, samoobnavljanja ili
samoorganizovanja.
Zdravlje se prema tome može posmatrati kao dinamična karakteristika individue, socijalne grupe
ili socioekološkog sistema, ako je jasno povezana sa aktivnostima takvog sistema kao cjeline ili
pojedinih njegovih dijelova.
Pod normalnim uslovima kada su individue adaptirane svojoj spoljnoj sredni i kada ona ne
prouzrokuje nikakav neuobičajeni rizik ili zahtjev one će biti u stanju da održe unutrašnju
dinamičku ravnotežu odnosno ostanu zdrave.
Međutim, promjena u spoljašnjoj sredini ili unutrašnje promjene iznad određenog nivoa i trajanja
mogu ugroziti ravnotežu, dovodeći do promjena određenih parametara podsistema. Ako ovi
parametri prođu svoj najviši limmit, nastaje stres koji ako duže traje dovodi do poremećaja. Iz
ovog mogu proizaći psihičke ili .............. promjene koje vode ili ka boljoj adaptaciji individue ka
spoljašnjoj sredini ili poremećaju sistema tj. Bolesti.
Na osnovu ovih stavova mogu se definisati dvije dimenzije zdravlja:
 Zdravstvena ravnoteža
 Zdravstveni potencijal

Na individualnom nivou zdravstvena ravnoteža predstavlja unutrašnje stanje izraženo u vidu

dinamičkog ekvilibrijuma.

Zdravstveni stručnjaci će zdravstvenu ravnotežu definisati u smislu fizioloških i priholoških

parametara koji obično variraju unutar usvojenih normi.

Laici doživljavaju kao odsustvo bolesti.

28
Zdravstvena ravnoteža i zdravstveni potencijal (zdravstveni rizici i resursi)

Kada je u pitanju pojedinac, zdravstvena ravnoteža se utvrđuje na osnovu postojećih bioloških i

psiholoških parametara. A kad je u pitanju zajednica putem epidemioloških indikatora.

Zdravstveni potencijal izražava sposobnost interakcije između pojedinaca i spoljašnje sredine u

smislu održavanja dinamičkog ekvilibrijuma ili njegovo ponovno uspostavljanje kada se naruši.

Na individualnom nivou zdravstveni potencijal znači dobar nutricioni status, imunološku

otpornost na infektivne agense, fizičku kondiciju, emocionalnu stabilnost i adekvatno znanje i
ponašanje, zdrav način života i sposobnost efektivnog suprotstavljanja psihofizičkim stresovima.

Na nivou zajednice zdravstveni potencijal se izražava u odnosu na potrebe aktivnosti očuvanja

dinamičke ravnoteže, oodnosno njenog ponovnog uspostavljanja kada je narušena.

Zdravstvena ravnoteža i potencijal su ključne dimenzije za definisanje zdravlja.

Faktori koji održavaju zdravstvenu ravnotežu su zdravstveni resursi a koji narušavaju su

zdravstveni rizici.

ZDRAVSTVENA ZAŠTITA ŽENA

Pravo na zdravlje je prema Ustavu SZO jedna od fundamentalnih prava svake osobe bez obzira
na rasu, religiju, politička opredjeljenja, ekonomske ili socijalne uslove. Nažalost mnogim ženama
širom svijeta ovo pravo nije dostupno.

Žene predstavlajaju vulnerabilnu kategoriju stanovništva čije zdravlje zavisi od histoloških,

sociokulturnih, fizičkih faktora, navika i ponašanja. Po rođenju, djevojčice su biološki jače i
rezistentnije na malnutriciju i infekcije. U praksi žene i djevojčice više pate u odnosu na muški
dio stanovništva, zbog niskog statusa u društvu, zbog stava, vjerovanja, vrijednsoti i odnosa
društva prema ženi. U uslovima: polne diskriminacije zdravlje žene ili djevojčice je ugroženo na
različite načine – kroz ishranu, teške fizičke poslove, nedostatak osnovnog obrazovanja,
nedostatak odgovarajuće zaštite naročito reproduktivnog zdravlja, čime je povećan rizik od
malnutricija i infekcija.

Period adolescencije je period fizičkog, psihičkog i socijalnog sazrijevanja u kome se usvajaju kako
pozitivne tako i po zdravlje žene negativne navike i ponašanja. Rani brakovi, trudnoće, porođaju,
prekidi trudnoće nisu rijetkost. U mnogim zemljama posebno u ruralnim sredinama postoje
običaji i tradicija ranog sklapanja brakova i velikog broja djece. Ovde je takođe problem edukacija
žene, čime je limitirano njeno obrazovanje.

Suočene sa neželjenim trudnoćama, žene izlaz traže u vještačkim prekidima trudnoće koje
nerijetko završavaju sterilitetom pa i smrću. Rizik je veći što je djevojčica mlađa.
29
U fertilnom periodu (15-49. godine) zdravlje žene je pod uticajem njene reproduktivne i
materinske uloge. U najvećem dijelu svijeta žena provodi najveći dio svog života u trudnoćama i
porođajima. Kao posljedica smrti majke godišnje 1 milion djece ostaje bez majki, a mnoga umiru
odmah za njom. Hemoragija, .........., abortus i sepsa su među vodećim uzrocima smrti. Porođaji
nose elemente rizika čak i kod žena bez vidljivih zdravstvenih problema. 5-10% žena razvija
komplikacije koje zahtijevaju pomoć specijaliste. U zemljama u razvoju prenatalna zaštita gotovo
i da ne postoji. Veliki problem kod žena je i mogućnost rađanja djece pa se danas sve veća pažnja
poklanja „in vitro“ fertilizaciji.

U procjeni zdravstvenog stanja žena sve više se govori o ............ stopi mortaliteta koja uključuje
smrt zbog komplikacija, upotrebe kontracepcijskih sredstava i ilegalnih abortusa. I pored porasta
prevalence korišćenja kontracepcijskih sredstava još uvijek je to za mnoge žene neostvarivo.

Ilegalni abortusi su od posebnog rizika za žene. Intrauterina sredstva kontracepcije dovode do

pelvičkih infekcija, a kontracepcijski lijekovi povećavaju rizik bolesti cirkulatornog sistema i
karcinoma.

U razvijenim zemljama veliki broj žena se školuje kroz sve oblike i nivoe obrazovanja. To otvara
pitanje uticaja radnih uslova na zdravlje žene. Odgovorna radna mjesta sa sobom nose stres, a
dodatni problem je i što žena koja radi nije lišena i rada u domaćinstvu gdje provodi nedeljno 20-
40 sati. To vodi fizičkom iscrpljivanju.

Loše navike, pušenje i alkoholizam raste među ženama. Incidenca posljedičnih bolesti raste među
ženama zbog porasti ovih navika.

Najveći značaj u zaštiti i unapređenju reproduktivnih i produktivnih funkcija žena ima služba za
zdravstvenu zaštitu koja učestvuje u unapređenju zdravlja, sprječavanju i suzbijanju bolesti i
oštećenja, ranom otkrivanju i rehabilitaciji. Poseban značaj ima zdravstvena zaštita trudnica
(redovne kontrole, praćenje tjelesne mase, lab. Analize...)

Zdravstvena zaštita žena tokom porođaja je najefikasnija ako se obavlja u zdravstvenim

ustanovana ili uz stručnu pomoć.

Zdravstvena zaštita u ............... podrazumijeva pored ljekarske kontrole i intenzivan patronažni

rad. Patronažnim radom su obuhvaćene i majke i porodilje i novorođenče i odnosi se na ishranu,
njegu i ličnu higijenu.

Sveobuhvatna zdravstvena zaštita zdravlja žena uključuje aktivnost na ranom otkrivanju bolesti i
faktora rizika kao i tretman i rehabilitaciju oboljelih. Posebna pažnja se posvećuje ranom
otkrivanju karcinoma dojke i cerviksa.Široka politička, zakonska i društvena podrška je bitna u
promociji zdravlja žene kroz obezbjeđenje adekvatnih predškolskih ustanova i produženja
boravka za djecu zaposlenih roditelja, adekvatnu službu za obezbjeđenje osnovne pomoći
zaposlenih žena i ženama sa fizičkom ili mentalnom onesposobljenošću.
30
 ZDRAVSTVENA ZAŠTITA DJECE, OMLADINE I ADOLESCENATA
Osnovna karakteristika djece i omladine je brz rast i fizički razvoj.

Djeca 0-14 god.

Adolescenti 10-19 god.

Omladina 15-24 god.

U periodu odojčadi dijete apsolutno zavisi od majke tj. sredine koja brine o njemu i u tome
biološki motiv i potree dominiraju. Ta zavisnost i potrebe se lagano smanjuju sa trećom godinom
života, psihičke funkcije se razvijaju do nivoa da se govori o djetetu kao ličnosti, jača socijalizacija.
U periodu socijalizacije dijete se uči da djeluje kao član društva i da živi u zajednici sa drugima.

Do 9. godine djeca su socijalno zavisna od porodice, premda su i element mikrosredine (drugovi,

poznanici,...) od izuzetnog značaja.

Porodica, škola, drugovi, zajednica igraju značajnu ulogu u socijalizaciji djece starosti 10-13
godina a sa porodicom lagano slabe veze a raste značaj vršnjaka.

Od 14-18 godine uticaj škole se završava a uticaj .............. sredine je dominantan.

Period puberteta (10-13 godina) udružen je sa opštim fizičkim i seksualnim promjenama. Period
traganja za sopstvenim identitetom, traženje mjera u društvu. Ovu fazo nadomješta faza
adolescencije koja se karakteriše razvijenim apstraktnim mišljenjem, percepcijom o sebi kao
odrasloj osobi, stabilizacijom i težnjom za nezavisnošću, formiranjem identiteta. Bliži se ..............
zrelosti.

Period adolescencije je period gdje je rizik umiranja nizak, a stope mortaliteta su još uvijek
neprihvatljivo visoke. Vodeći uzroci su povrede i nasilne smrti, maligne bolesti, samoubistva.

Stabilnost je značajna za mlade osobe a migracija od grada do grada, sa sela u grad, iz jedne
zemlje u drugu je u rastu. Mladi migranti su primoreni da prihvataju nove kulturne običaje i
navike, da se suoče sa nizom problemabez roditeljske podrške s to vodi u porast mentalnih
problema. Posebno su vulnerabilni beskućnici, izbjeglice i žrtve rata.

Period djetinjstva do zrele dobi je kontinuiran proces što znači da problemi koji se javljaju za
vrijeme adolescencije i kod omladine vode svoje porijeklo iz djetinjstva mada se neki zdravstveni
problemi mogu primarno javiti u adolescentnoj dobi i ispoljiti se ........... ili kasnije.

Industrijski razvoj izmijenio je prorodu problema djece i adolescenata u razvijenim sredinama.

Unapređenje socijalno ekonomskih uslova, zdravlja, životne sredine, razvoj zdravstvene službe i
medicinske nauke redukuje ili eliminiše:stare probleme (siromaštvo, nepismenost, zarazne
bolesti, pothranjenost...) ali stvara nove (hronične bolesti i psihocosijalni problemi).

31
Industrijalizacija je udružena sa aerorazgradnjom, aditivima u hrani koji su prekomjerno dozirani
i ima uticaj na povećanje prevalence hroičnih bolesti kao što su maligne bolesti, alrgije i hronične
respiratorne bolesti. Bolja dijagnostika i th povećava stopu preživljavanja i produžuje život.

Zahvaljujući mogućnostima savremenog tretmana i zaštite mnoga djeca sa genetskim i

metaboličkim zapaljenjima preživljavaju period adolescencije ulazeći u zrelo doba.

Poseban socio – medicinski problem su povrede (smrtnost 20-60%) . komplikacija trudnoće je

vrlo značajna u starostiod 15-19. godina, gdje je rizik od umiranja veći nego kod starijih osoba.

Zdravlje djece i omladine je pod snažnim uticajem štetnih navika i ponašanja.

Prekomjerna ishrana, posebno gojaznost, je sve veći problem razvijenih zemalja. Korjeni leže u
djetinjstvu a konsekvence se protežu do starosti. Količina i kvalitet hrane su bitni za pravilan rast
i razvoj.

Poseban problem je pušenje, alkoholizam i narkomanija, koji se usvajaju kao socijalno prihvatljivi.

Alkoholizam – godine kad mladi počinju da konzumiraju alkohol opada, a potrošnja alkohola
raste. Alkoholičari imaju veći rizik za bolesti srca, karcinoma, malnutricije i ciroze jetre. Trudnice
koje piju alkohol izlažu dijete oštećenjima mozga, zaostatku u razvoju, mentalnoj retardaciji.
Alkohol utiče i na odnose među ljudima, bračnu nestabilnost, neuspjeh u školi, na poslu i sportu.
Teška pijanstva i upotreba droga su udruženi sa antisocijalnim ponašanjem, učestvovanjem u
saobraćajnim nesrećama koje su uglavnom uzroci smrti i invaliditeta.

Narkomanija – prosječna starost uživalaca droge se smanjuje. Adolescentne psihoze su udružene

sa uzimanjem droge. Moguća su ekstremno opasna ponašanja, suicidi, fatalne situacije jer droga
mijenja percepciju i psihomotorne reakcije. Ubrizgavanje droge se dovodi u vezu sa HIV
infekcijom. Nisu rijetka ni kriminalna ponašanja i prostitucija da bi se obezbijedila sredstva za
nabavku droge.

Stopa samoubistva mladih ljudi raste. Izraženija su kod muškog pola nego kod ženskog. Brojni
faktori dovode do toga, a neki od njih su: raspad porodice, socijalna izolacija, nezaposlenost i
drugo.

Pušenje je najraširenija štetna navika. U porastu je u zemljama u razvoju posebno među

djevojčicama, a prevalenca opada u razvijenim zemljama gdje je razvijen i program borbe protiv
pušenja.

Faktori okoline i socijalni faktori su ključni za zdrav razvoj individue, informisanje, širenje znanja
i sticanje znanja o higijeni, fizičkoj aktivnosti, ishrani, odmoru, konzumaciji alkohola, seksualnosti,
rastu i razvoju, vezama sa drugim osobama. Ovi faktori su ključni u donošenju odluka koje su
bitne za dugoročno zdravstveno stanje.

32
Informisanje se može obezbijediti preko radija, televizije, štampe, filmova... edukativni program
treba realizovati kroz predškolskki i školski sistem i porodicu. Zdravstveni radnici su u posebnoj
poziciji da edukuju djecu i mlade osobe. Promocija zdravlja treba da bude dio njihovog rutinskog
rada. Trebaju se uključiti i drugi promoteri zdravlja, poput glumaca, pjevača, sportista.

Identifikacija i redukcija rizika i bolesti je osnova sekundarne prevencije (sistematski pregledi)

Tretman i rehabilitacija oboljelih i povrijeđenih je sastavni dio sveobuhvatne zaštite djece i

omladine. Posebna pažnja treba da se posveti invalidnim stanjima mladih koja zahtijeva saradnju
različitih sektora – zdravstvo, obrazovanje, socijalna zaštita i drugo, kako bi se mlada osoba
maksimalno integrisala u društvo.

ZDRAVSTVENA ZAŠTITA STARIJIH OSOBA

Jedno od najvažnjih dostignuća u razvoju savremenog društva je porast očekivanog trajanja
života. U 20. vijeku u razvijenim zemljama očekivano trajanje života je poraslo na preko 75.
godina. Porast starog stanovništva uz opadanje nataliteta uticalo je na značajne izmjene u
starosnoj strukturi stanovništva. U porastu je i prosječna starost stanovništva.

Većina definicija starenja polazi od procesa starenja kao „progresivnog opadanja vitalnih funkcija
organizma“

Jedna od bitnih karakteristika starenja je smanjivanje adaptacije na uslove spoljašnje sredine.

Dugo je postojalo mišljenje da je starenje uslovno povezano sa bolešću. Bez obzira na fiziološke
promjene u procesu starenja opšte je prihvaćeno gledište da postoji razlika između starnja i
akumulacije bolesti.

Druga značajna karakteristika starenja je individualna razlika koja se lako zapaža u svakodnevnom
životu. Pojedinci sporije stare od drugih iste starosne dobi. Razlike u konstituciji, stilu života,
načinu ishrane, radnim i drugim uslovima imaju veliki značaj u odnosu na individualne razlike.

Starenje ima dva osnovna oblika: morfološko i funkcionalno. Ovo predstavlja tihi ali progresivni
proces koji postepeno dovodi do opadanja funkcije cijelog organizma.

Stil života, rad i bolest utiču na starenje, a rad, stil života i starenje utiču na bolest.

Zdravstvena zaštita starih

Postoji mnogo naučnih dokaza da bolest i onesposobljenost nisu automatski pratioci starosti.
Ogromna većina starih osoba u razvijenim zemljama je zdrava. Oni aktivno obavljaju socijalne i
druge funkcije i nezavisni su članovi društva.

33
Pored navedenih individualnih varijacija u odnosu na proces starenja postoje i velike razlike u
pogledu zdravstvenog stanja među tim starim osobama.

Većina tih starih osoba ima neki od hroničnih zdravstvenih problema, međutim kod većine ti
problemi ne prouzrokuju ili bar ne ograničavaju ozbiljnije obavljanje njihovih svakodnevnih
aktivnosti.

Postoje naučni dokazi o povezanosti docijalne sredine i dužine života kao dokazi da socijalna i
psihološka funkcija ima pozitivni uticaj na fizičku sposobnost. Istraživanja su ........... (dala?)
određene mjere zdravstvene zaštite u odnosu na zdravstveno stanje i funkcionalnu sposobnost
starih:

Fizička aktivnost – doprinosi prevenciji koštano – zglobnih komplikacija, povećava funckiju pluća,
doprinosi boljem mišićnom tonusu i opštoj funkcionalnoj sposobnosti.

Održavanje funkcionalne sposobnosti za vrijeme bolesti sa ciljem sprječavanja socijalne

disfunkcije i izbjegavanje potrebe za hospitalizacijom, to se čini u toku liječenja i neposredno u
period nakon otpuštanja sa liječenja.

Pomoć u kući – odnosi se na pomoć u dnevnim poslovima

Patronažna služba i kućna njega

Mjere samopomoći u tretmanu hroničnih stanja

Zdravstvena zaštita starih zasniva se na principu što dužeg očuvanja zdravlja i funkcionalne
sposobnosti u normalnim uslovima života starih osoba.

FINANSIRANJE ZDRAVSTVENE ZAŠTITE

Postoje 4 osnovna izvora finansiranja:

1. Državni budžet
2. Zdravstveno osiguranje
3. Privatni izvori sredstava
4. Inostrana pomoć

Državni budžet

Skoro u svim zemljama država putem budžeta obezbjeđuje sredstva za zdravstvenu zaštitu.
Prikupljena sredstva distribuiraju se na regione u opštine i koriste uz lokalna sredstva za
zdravstvenu zaštitu cjelokupnog stanovništva. U zemljama u razvoju takva sredstva se uglavnom
koriste za prevenciju i kontrolu zaraznih bolesti i za liječenje najsiromašnijih slojeva stanovništva.

34
Zdravstveno osiguranje

Jedan od razloga zašto se sve više zemalja odlučuju za sistem zdravstvenog osiguranja jeste što
to predstavlja značajna dodatna sredstva za zdravstveni sektor i što se sredstva iz zdravstvenog
osiguranja ne mogu koristiti u druge svrhe kao što je slučaj sa budžetom. Prednost proizilazi iz
vezivanja doprinosa sa zaradom u kome učestvuje i zaposleni i poslodavac. Ako realne zarade
rastu, onda su i veća sredstva u fondovima osiguranja.

Kroz sistem osiguranja se ostvaruje efikasnost i jednakost u ostvarivanju zdravstvene zaštite.

Efikasnost u sistemu osiguranja proizilazi iz ugovorenog odnosa između institucija zdravstvenog

osiguranja i davaoca usluga kojima se preciziraju obaveze jedne i druge strane.

Jednakost je jedan od osnovni principa zdravstvenog osiguranja po kome zdravi plaćaju za

bolesne, mladi za stare, bogati za siromašne. Svako plaća doprinos srazmjerno svojoj ekonomskoj
situaciji a zdravstvenu zaštitu koristi prema potrebi. Princip jednakosti je mnogo više izražen nego
kod drugih vrsta osiguranja.

Privatni izvor sredstava

U manjem broju zemalja postoji intenzivniji proces privatizacije koji ima za cilj da u zdravstvenom
sektoru održi uticaj države samo u sferi preventivne medicine, a sve drugo da bude u privatnom
sektoru uključujući i privatno zdravstveno osiguranje. Značajan problem je obezbjeđenje
jednakosti u korišćenju zdravstvene zaštite i njene pristupačnosti stanovništvu koje nema
mogućnost da neposredno plaća usluge ili da se osigurava kod privatnih agencija za zdravstveno
osiguranje.

Inostrana pomoć

Inostrana pomoć preko međunarodnih zdravstvenih i drugih organizacija i od drugih zemalja u

vidu bilateralne saranje prevše je mala da bi dala veće efekte u pogledu finansiranja zdravstvene
zaštite. Ta pomoć se po pravilu usmjerava na određene razvojne projekte zemalja u razvoju. Ona
ublažavaju stanje ali ne rješavaju probleme.

35
Način plaćanja zdravstvenih usluga

Postoji 7 osnovnih metoda plaćanja zdravstvene zaštite

1. Cijena vake usluge

2. Plaćanje po slučaju
3. Plaćanje po danu boravka u zdravstvenoj ustanovi
4. Plaćanje za usluge u određenim službama na osnovu ugovora obično za godinu dana
5. Plaćanje po glavi stanovnika ili korisnika na listi lijekova
6. Plaćanje programa
7. Budžetski način plaćanja na osnovu unaprije izraženih troškova za plate, materijalne
troškove i drugo.

MEĐUNARODNA KLASIFIKACIJA BOLESTI

Definicija – sistem kategorija u kojem se oboljenja svrstana prema utvrđenim kriterijumima.

Cilj klasifikacije bolesti – sistemsko praćenje, analiza, tumačenje i poređenje prikupljenih

podataka o oboljevanju i smrtnosti.

- U različitim zemljama i regionima

- U toku određenog vremenskog perioda

Međunarodna klasifikacija je takođe:

- Osnov za prikativanje zdravstveno – statističkih publikacija od opšteg interesa (WHO)

- Baza klasifikacionih metoda za ocjenu kvaliteta zdravstvenih ustanova

Istorijat

1990. godina na 43. skupštini WHO je usvojena

1997. godina – počinje primjenjivanje u RS

U strukturi šifrarskog sistema X revizije MKB su 22 grupe bolesti poglavlja, označene rimskim
brojevima, kao i podgrupe unutar grupa.

U Međunarodnoj statističkoj klasifikaciji bolesti i .......... zdravstvenih problema glavnu MKB šifru
sa 3 mjesta imaju:

- Dg
- Simptomi
- Patološki laboratorijski nalazi
- Povrede i trovanja
- Spoljni uzroci oboljevanja i smrtnosti
- Faktori koji utiču na zdravstveno stanje
36
MKB uključuje i dodatne klasifikacije informacije o zdravstvenoj zaštiti, tzv. familije bolesti i
zdravstveno srodne klasifikacije.

Zdravstveno srodna klasifikacija je......... informativna podrška primarnoj zdravstvenoj zaštiti.

Primjer klasifikacije koje se odnose na zdravlje:

- Oštećenja, nesposobnosti, hendikepi

- Postupci u medicini
- Razlozi za kontakt

Postoje i klasifikacije prilagođene za određene specijalnosti (onkologija, psihijatrija...)

ZUBNI KARIJES K02

PARODONTOPATIJA K05 – K06

ETIKA ZDRAVSTVENIH RADNIKA

Zakon o zaštiti propisuje da zdravstveni radnici pri prijemu diploma o završenom školovanju
potpisuju izjavu – zakletvu da će se u obavljanju svog poziva pridržavati načela utvrđenih
Hipokratovom zakletvom i Kodeksa etike zdravstvenih radnika.

Definicija: medicinska etika je nauka o moralnim obavezama zdravstvenog radnika.

Treba razlikovati pravne obaveze i moralne dužnosti ljekara i zdravstvenog radnika.

Još je Hipokrat postavio princip „Primum non nocere“ (Ne naškoditi)

Ljekar u svakoj prilici mora poštovati život, zdravlje i dostojanstvo ličnosti čovjeka. Ne smije
praviti razliku u odnosu na vjeru, naciju, rasu, imovinsko stanje, političku pripadnost. Mora
poznavati psihološke osobine bolesnika. Mora pružiti prvu pomoć osobi u životnoj opasnosti bez
obzira na vrijeme. Treba postupiti tako da ne povrijedi ničiju ličnost i lično dostojanstvo. Mora
poštovati psihološku intimnost pacijenta.

Uloga ljekara pred sudom je samo vještačenje. Obaveza čuvanja ljekarske tajne je obaveza ljekara
i drugih zdravstvenih radnika i saradnika. On je oslobođen čuvanja ljekarske tajne kada je to
suprotno interesima drugih osoba (zarazne bolesti) ili u slučaju sudskog spora. Bolesnik može
osloboditi ljekara čuvanja tajne. Ljekar nikad ne smije lagati o teškoj neizlječivoj bolesti ali može
prećutati istinu ili je iznijeti na način da ne obeshrabri pacijenta i slomi volju za život.

Najčešći prekršaj etike je nemarno i nesavjesno liječenje. To se može odnositi na izbor metoda i
sredstava zaa liječenje. Za dobru terapiju potrebna je dobra dijagnoza.
37
Za sve dijagnostičke i terapijske postupke potrebna je saglasnost bolesnika. Ako je životno
ugrožen, onda može i bez saglasnosti. Ljekar može napustiti započeto liječenje samo pod uslovom
da time ne bude ugroženo stanje bolesnika. Tada mora da obavijesti bolesnika i porodicu i da
ljekaru koji nastavlja liječenje da sve potrebne podatke.

Ljekarska etika i tradicija zabranjuje bilo koji oblik eutanazije, odnosno ubistvo iz samilosti. Ljekar
je dužan da ublaži muke bolesnika. Suprotno etici je da ljekar bude izvršitelj smrtne kazne ili bilo
koje kazne kojom bi se oštetio ljudski organizam.

Vještački prekid trudnoće ima svoje etičke aspekte iako je to pitanje zakonski regulisano (od
potpune zabrane do potpune liberalizacije). Postoje 4 indikacije za abortus:

- Medicinske (opravdane)
- Etičke (posljedica seksualnog delikta – opravdane)
- Eugeničke - malformacije ploda – opravdane
- Socijalne – neopravdane

U rijetkim slučajevima kada treba donijeti odluku treba li izabrati život majke ili dijeteta, ljekar
mora prvenstveno da zaštiti život majke.

Ljekar mora stalno pratiti dtručnu literaturu i svoja saznanja dijeliti sa kolegama.

38
Neke važnije definicije

Socijalna medicina je nauka koja se bavi ispitivanjem međusobnog uticaja socijalnih odnosa i
patoloških pojava u narodu i pronalaženjem ciljeva socijalnog karaktera za unapređenje
narodnog zdravlja.

Zdravstveno vaspitanje je ne samo informacija o zdravlju već i aktivni proces učenja kroz
iskustvo.

Javno zdravlje podrazumijeva mjere zdravstvenog stanja stanovništva i evaluacija ulaganja u

zdravstvenu službu u smislu doprinosa na stanje zdravlja.

Definicija promocije zdravlja po SZO - To je interakcija ljudi i njihove životne sredine, kombinujući
lični izbor sa socijalnom odgovornošću u cilju kreiranja zdrave budućnosti.

Druga definicija po ..... rječniku - To je proces osposobljavanja ljudi da povećaju kontrolu nad
svojim zdravljem i unaprijede ga.

Zdravstveno vaspitne metode su različite tehnike i postupci rada sa pojedincima i grupama

kojima se zdravstveni vaspitač služi prilikom sprovođenja vaspitnog rada.

39