Professional Documents
Culture Documents
c o m
izvor: http://www.halcyon.com
http://www.signs-of-the-times.org/signs/forum
Prema nekim teorijama, uzrok narcisizma je rana afektivna deprivacija, dok klinički
materijal opisuje narcisoidnu osobu više kao nevoljnom, nego nesposobnom. Ukoliko je
NPL izazvan oštećenjima nastalim za vrijeme infantilnosti i usljeđujućim "kratkim-
spojevima" kod daljeg razvoja, onda će on vjerovatno biti neizlječiv. U drugu ruku,
ukoliko je narcisizam poremećaj u ponašanju koji je stečen, onda postoji neka nada,
mada prilično slaba, da će se ti poremećaji u ponašanju moći ispraviti. Klinička
literatura na temu NPL-a je više teoretske prirode, apstraktna i uopštena, sa malo opisa
kliničkih slučajeva, što sugeriše da kliničari nemaju mnogo praktičnog iskustva sa
narcisizmom. Postoji nekoliko razloga za to:
[iz DSM-IV (Diagnostic and Statistical Manual of Mental Disorders, 4th edition, 1994,.]
[NPL se po prvi put pojavio u DSM-III 1980. godine; prije toga nije postojao nikakav
formalan dijagnostički opis ovog poremećaja. Pored toga, poremećaji ličnosti se često
međusobno isprepliću i kliničari imaju tendenciju da ih miješaju.
GPL može da uključi i nervne slomove, koji nisu karakterstični za NPL, mada se mogu
desiti. Potreba za ukazivanjem stalne pažnje od strane drugih, takođe je zastupljena
kod histionskog poremećaja ličnosti – HPL, međutim, HPL i GPL slučajevi su strogo
orjentisani ka održavanju međusobnih veza s drugima, dok je je za NPL karakteristično
da osobe koje pate od tog poremećaja imaju tendenciju ka otuđivanju od drugih, kao i
izbjegavanju svake intimnosti s drugima.
***
- obični narcisi pokazuju pretjeran osjećaj samovažnosti, bilo kad pričaju o porodici,
poslu ili životu uopšte, kao da niko drugi ne postoji u njihovoj slici. Šta god oni rade, oni
su ti koji su glavna zvijezda, odajući utisak kako na svojim plećima nose jednu herojsku
odovornost za njihovu porodicu ili preduzeće, da oni moraju da se brinu o svemu jer
njihovi bračni drugovi, partneri ili suradnici ovise o njima, tj. nisu u stanju da funkcionišu
bez njih.
Oni ignorišu ili nipodaštavaju sposobnosti i doprinose drugih i žale se kako im niko
nikad ne pomaže; mogu da inspirišu kod drugih saosjećanje ili divljenje za svoje stoičko
suočavanje sa životnim tegobama ili nesebično požrtvovanje kad je dobro drugih u
pitanju (mada ga ti drugi "nisu zaslužili"). Međutim, ova njihova svakodnevna
grandioznost je jedan aspekt narcisizma u kojeg ne možete proniknuti osim ukoliko ne
dobijete priliku da posjetite narcisovu kuću ili radno mjesto i sami se uvjerite da su i
drugi tamo uključeni u razne poslove a u mnogim slučajevima, oni čak obavljaju za
njega i onaj dio posla koji normalno pripada njemu.
Narcisi će tvrditi kako postižu spektakularne rezultate ne ulažući neki veliki trud ili
investicije, ostavljajući utisak da su nekako njihovo vrijeme i novac vredniji od vremena i
novca drugih ljudi.
- narcisi kultivišu solipsistične ili "autistične" fantazije, što znači da oni žive u svojim
malim zatvorenim svijetovima (a istovremeno ih vrijeđa kad se realnost usudi da upada
u njih).
- prekomijerno, na dva načina: oni žele nagrade, komplimente, poslušnost drugih, kao i
to da im drugi cijelo vrijeme zavide; žude da čuju kako je sve što oni rade bolje od
onoga šta rade drugi. Ovdje se ne radi o tome da oni očekuju neku iskrenost, njima je
bitno da im se to ponavlja što češće i što glasnije.
- oni očekuju od drugih da se ovi automatski slažu s njihovim željama. Kad narcis poželi
nešto da uradi, svi oni oko njega moraju odmah prestati sa svim što su do tada radili
kako bi mogli raditi ono što narcis želi. Ukoliko se njegova očekivanja ne ispune, kod
narcisa će odmah usljediti izliv bijesa ili frustracija.
- narcisi se koriste drugim ljudima kako bi ostvarili ono što žele i nije ih briga koliko će to
koštati druge ljude.
7. Nedostatak empatije
- nisu voljni ili sposobni da prepoznaju potrebe i osjećanja drugih ljudi, niti da s njima
suosjećaju. Oni se "isključe" kad drugi ljudi pričaju o svojim problemima.
Mnogi narcisi su svjesni činjenice da su njihova osjećanja različita od drugih ljudi, oni
većinoim osjećaju slabije ili manje, ne samo u smislu inteziteta osjećaja nego i njihove
raznovrsnosti, (međutim, narcisi to tumače dokazom njihove vlastite superiornosti); neki
od njih sami to opisuju u smislu kao da su "anestezirani" kad se radi o percepciji i
razumijevanju emocija kod drugih ljudi.
***
Na osnovu onoga što znam, nijedna od narcisoidnih individua koje sam lično
poznavala nije bila i zvanično dijagnostikovana da pati od Narcisoidnog
poremećaja ličnosti; oni nisu tražili pomoć, niti su bili na kliničkom pregledu. Međutim,
oni koji su tražili pomoć, to su bili članovi njihove porodice, kako mogli izaći na kraj s
njima.
Ovo su bilješke iz moje prakse – tj. opisi i opservacije koji mogu pomoći u
prepoznavanju narcisa a takođe, nadam se da će to olakšati tegobe i onima koji žive i
rade sa narcisima. Žao mi je što takodje ne mogu pružiti i neku nadu, jer s obzirom da
je primarna karakteristika narcisa vjerovanje da su uvijek u pravu bez obzira na to o
čemu se radi, oni se ekstremno teško mijenjaju, a na žalost, imaju tendenciju da
postanu još gori kako postaju stariji.
Ja takodje nikad nisam morala da imam posla sa nekim fizički agresivnim ili sadistički
orjentisanim narcisom. Narcisi koje sam poznavala su se većinom odlikovali
zapostavljanjem drugih, kao i verbalnim i emocionalnim nasiljem nad drugima.
Međutim, mnogi ljudi nisu te sreće, tako da se njihovi narcisoidni roditelji ili partneri
neumorno trude da ih promijene (ili da re-formišu svoje "voljene"), od podvrgavanja
plastičnim operacijama, pa do izbjeljivanja kose njihove djece uz pomoć hemijskih
agenasa kako bi ih učinili perfektnim plavušama iili ‘plavušanima’.
Skoro svako ima neke narcisoidne crte. Moguće je da čovjek bude arogantan,
sebičan, uobražen ili 'izvan svakog dodira’ a da istovremeno nije narcis. Praktični test,
koji je meni zasada poznat, je taj da je s normalnim ljudima, bez obzira na to koliko su
teški, moguće ostvariti neki napredak, bar privremeno, ako im recimo kažemo nešto u
smislu: "Molim te, imaj srca". Ovo ne pomaže kod narcisa; u stvari, to obično napravi
stvari još gorima.
To su obrazovani ljudi sa visokim IQ, koji obično potiču iz srednje klase a njihovo
razmišljanje ne samo da nije logično, nego je izvitopereno: narcise morate veoma
dobro poznavati kako bi ste razumjeli njihovo ponašanje. Na primjer, oni uvijek
popunjavaju njihove rupe s komadićima gestova, ideja, ukusa, stavova itd. koje su
posudili od nekoga drugog koga smatraju autoritetom. Njihovi autoritativni izvori, koliko
ja znam, su uvijek ljudi koje oni stvarno poznaju a ne npr. nešto iz neke knjige;
narcisovo mišljenje ili stav može da dođe od nekoga koga i vi takođe poznajete a ko za
vas očigledno ne predstavlja neki autoritet za stvar o kojoj se radi, tako se narcisi mogu
činiti potpuno proizvoljnim, ili nasumičnim u vezi sa njihovim motivacijama i
rezonovanjem.
Oni su vidljivo transfiksirani njihovom statičnom i fantastičnom slikom samih sebe, kao
Narcis koji pilji u svoj vlastiti odraz, što kod njih izaziva jednu čudnu vrstu spokoja i
pasivnosti. Usljed toga što je njihov unutrašnji život prilično ograničen i suštinski mrtav,
on ne može da sadrži u sebi predstavu o tome kako da se živi neki sadržajan i ispunjen
život – te stvari njima nisu bitne, oni očekuju od drugih da obavljaju one svakodnevne
aktivnosti ili poslove, dok njih same mrzi da traće svoju specijalnost na obične stvari;
oni ne mogu da unesu svoje srce u ono što rade (ali će vam reći koliko su sati uložili u
neki posao), oni posuđuju svoja mišljenja, stavove i ukuse od bilo koga ko im se u tom
momentu čini autoritativnim.
Na osnovu mog ličnog iskustva, kao i onoga što sam pronašla u kliničkoj literaturi, za
narcise je specifično to da skoro uopšte ne pričaju o svom unutrašnjem životu --
sjećanjima, snovima, utiscima itd. Oni rijetko pominju svoje snove. Čini se kao da nisu u
stanju da asociraju sjećanja – npr. na način kako jedna stvar vodi do druge: "To me
podsjeća na nešto što mi se dogodilo kad sam bio … na nešto što sam pročitao … na
nešto što je neko rekao…" Oni ne pričaju o tome kako su naučili nešto o samima sebi ili
o ovome svijetu. Oni ne dijele s drugima svoje misli, osjećanja ili snove. Oni neće nikad
reći, "imam jednu ideju i trebalo bi mi malo pomoći," ili "Postoji nešto što sam uvijek
želio da uradim...da li si ti ikad poželio to da uradiš?"
Postoje različite teorije o tome kako dolazi do Narcisoidnog poremećaja ličnosti. Neki
psiholozi prate NPL do zapostavljanja ili zlostavljanja u ranom djetinjstvu a drugi
ukazuju na pretjerano povlađivanje djeci od strane njihovih roditelja, koji nisu u stanju
da odrede granice kod ispunjenja zahtjeva njihove djece. Drugi tvrde da se NPL javlja u
odraslom dobu. Neki tvrde da narcisoidnost doživljava svoj vrhunac u srednjem dobu a
onda se polako topi kako čovjek stari. Drugi su mišljenja da narcisi stalno ostaju isti, s
tim što imaju sve veću tendenciju da padaju u depresiju kako postaju stariji, jer njihove
grandiozne fantazije se ne ostvaruju a ni oni sami ne izgledaju više onako dobro kao
prije. Narcisi koje sam ja poznavala oduvijek su bili takvi a kako su starili tako su bivali
još gori, međutim, imali su dramatične regresije ličnosti nakon smrti njihovih roditelja i
drugih ljudi koje su smatrali autoritetima i koji su prethodno igrali određenu ulogu u
smislu kontrole narcisovog neprimjerenog ponašanja. Da, i jedna hronična depresija
kod njih postaje očigledna kad uđu u 40-te godine, mada ona može biti uvijek prisutna.
Depresivan narcis naravno optužuje cijeli svijet za svoja lična razočarenja a nikad
samog sebe.
U suštini, narcisi nisu sposobni ili voljni da poklanjaju povjerenje svijetu ili drugim
ljudima kad se o ostvarivanju njihovih prohtjeva radi. Možda su bili rođeni od strane
roditelja koji nisu bili u stanju da se emotivno povežu s njima, pa su odatle još kao djeca
naučili da se ne mogu ni na koji način oslanjati na druge ljude. Možda NPL počinje
kasnije, kad nametljivi ili izopačeni roditelji ne dozvoljavaju djetetu prihvatanje mišljenja
ili vrijednosti drugih ljudi. Možda se narcisizam javlja u djetinjstvu u slučajevima kad se
roditelji prema djetetu odnose kao prema nekom malom bogu ili kralju. O čemu god da
se radi, narcisi su se odlučili na to da nikoga ne vole. U svojim maštarijama oni su
utopljeni u same sebe, perfektni su i nije im potrebno ništa što bi im neko drugi mogao
pružiti. Njihovi životi su siromašni i sterilni; cijena koju plaćaju za svoje zlatne fantazije
je velika: oni nikada neće dijeliti jedan san za dvoje.
***
Pored fizičke udaljenosti, od narcisa je veoma bitno držati i emocionalnu distancu.
Oni su veoma dobri kod održavanja konvencionalnog personaliteta kod površinskih
odnosa s ljudima koji im apsolutno ništa ne znače, a ulagivaće vam se do maksimuma
ukoliko imate nešto što bi oni mogli iskoristiti – ili, ukoliko vas iz određenog razloga
smatraju autoritetom. U nekim slučajevima, oni će postupati prema vama tako da ćete
vi to zabunom protumačiti kao njihovu ljubav. Međutim, ako pokušate da im se približite,
oni će vam reći da previše tražite od njih. Ukoliko im kažete da ih volite, oni će vas
početi smatrati svojom imovinom ili nečim sličnim privjesku, te će tako i postupati s
vama. Ta nagla promjena, iz jednog korektnog odnosa prema vama u otvoreno
zlostavljanje je prilično šokantna i zbunjujuća.
Kada postanu svjesni da ste emocionalno vezani za njih, oni će početi da vas koriste
kao neki predmet, odnosno, postupaće s vama kao s nekim komadom namještaja.
Ukoliko se budete protivili, oni će vam zamijerati u smislu kako vi njih ne volite istinski,
jer da ih volite, onda bi ih pustili da rade s vama šta hoće. Ukoliko bi vi bili toliko
bezobrazani, pa se drznuli da pokažete svoju vlastitu pamet i dušu, oni će vas onda
odbaciti kao neku pokvarenu igračku, zajedno sa svim vašim prijateljima.
***
Moramo imati na umu mogućnost da đavo spolja ne izgleda ružno ili zastašujuće. U
drugom slučaju, on nam ne bi bio toliko atraktivan. Tu se vjerovatno radi o jednom
zgodnom čovjeku koji često ima i veoma zgodnu sestru.
Jednog lijepog nedjeljnog jutra nakon što su se ljudi okupili u gradskoj crkvi, iznenada
se u njoj pojavio i Sotona. Kad su ga vidjeli, ljudi su vrišteći nahrupili na vrata, tako da
je veoma brzo crkva ostala prazna, međutim, na jednoj klupi ostao je ipak da sedi jedan
čovjek.
***
Skoro svako ima neke narcisoidne osobine, ali uobraženost, svadljivost ili
sebičnost ne moraju uvijek da imaju direktnu vezu sa poremećajem ličnosti.
Narcisoidni poremećaj ličnosti podrazumijeva jedan dugotrajan obrazac abnormalnog
razmišljanja, osjećanja i ponašanja u različitim situacijama.
Oni će osporavati ČINJENICE. Lagaće vam o stvarima koje ste zajedno uradili.
Pogrešno će navoditi ono što ste im rekli. Ukoliko se ne slažete s njima, oni će vam reći
da lažete, da ste sve izmislili ili da ste ludi.
[U ovakvim momentima, vas može uhvatiti panika i jedna očajna želja da porazgovarate
s nekim, kako bi pokušali utvrditi "ko je tu lud a ko normalan": to je jedna sasvim
prirodna i zdrava reakcija; to je provjera realnosti; vi ste se sada našli zbunjeni zbog
narcisove nastranosti, zbog toga vi tražite pomoć od drugih kako bi ste održali svoj
zdrav razum; vi znate da je nešto veoma pogrešno a samim tim što se brinete da
možda vi niste ti s kojima nešto nije u redu, indicira činjenicu da vi niste narcis.]
A iskreno rečeno, oni ni ne čuju sve riječi. Oni poklanjaju pažnju samo onome što
sadrži njih u sebi. Tu se ne radi samo o nekoj lošoj navici – radi se o jednom
kognitivnom poremećaju. Narcisi poklanjaju pažnju samo sebi i stvarima koje se njih
lično tiču. Međutim, s obzirom da ne znaju šta drugi ljudi rade, narcisi ne mogu
procijeniti kako im drugi ljudi mogu uzvratiti nevolje koje su ovi izazvali. Oni ne mogu
uzimati u obzir osjećanja drugih ljudi, pa tako previđaju činjenicu da mogu iznervirati
druge ljude svojim bezobzirnim ponašanjem.
Narcisima nedostaje jedna razvijena savijest a jedino što njih sputava ili koči, to
je strah od kazne ili gubitka njihove reputacije – mada, opet, to se često ne može
vidjeti u nekoj običnoj konverzaciji s njima ukoliko vam nije poznato to kakvom oni
smatraju svoju reputaciju i šta oni misle o tome kako ih drugi ljudi vide, što je često van
svakog dodira sa objektivnom realnošću.
Narcisi generalo preziru druge ljude. Čini se da to u svom korijenu potiče usljed
njihovog nedostatka empatije, a izražava se kroz jedan odbojan stav prema
osjećanjima drugih ljudi, kao i prema njihovim željama, potrebama, brigama, imovini,
poslu itd. To je takođe povezano i sa njihovim generalno negativnim pogledom na život.
Narcisi su (a) ekstremno osjetljivi na svaku kritiku i (b) veoma kritički nastrojeni
prema drugim ljudima. Oni očekuju da se na njih treba gledati kao na neka
superiorna, perfektna, nepogrešiva, božanska bića (ako ne kao na neka božanstva,
onda bar kao na nekoga ko sjedi s božje desne strane) -- u svakom drugom slučaju oni
će se smatrati bezvrijednim. Kod njih nema nikakve sredine, kao što je slučaj sa
običnim, normalnim ljudima.
Bilo kako bilo, narcisi su prirodno svirepi, kako u sitnicama, tako i u krupnijim
stvarima, zato što oni poklanjaju pažnju svojim fantazijama a ne vama, međutim,
masnice i ožiljci koji ostaju na vama su ISTINSKI, a ne plod vaše mašte. Tako, bez
obzira na to koliko blago vi pokušavali da im sugerišete da se poprave ili da potraže
pomoć, oni će reagovati samo na jedan od dva moguća načina: napašće vas ili će se
povući.
Budite oprezni ukoliko se odlučite da zađete u zmajevu pećinu – narcis će reći BILO
ŠTA, oni će odbaciti bilo koga prilikom pokušavanja da opravdaju same sebe a onda će
očekivati da se stvari odmah vrate na staro stanje ili status quo.
Oni će vas napasti (ponekad i fizički) i istresti na vas tovar žuči, uvreda, prezira,
pogrda, prijetnji itd., a onda – nakon što se dobro istresu, naglo će se ohladiti osjećajući
se mnogo bolje: "Uh, sada se osjećam bolje. A gdje smo ono stali?!" Kad se oni osjete
bolje, to isto će takođe očekivati i od vas.
Oni će vam reći da ste niko i ništa, da ste bezvrijedni, a kratko nakon toga će izjaviti
kako vas vole. Ukoliko se usprotivite takvom njihovom ponašanju prema vama, oni će
vam odgovoriti, "Pa, ti jednostavno moraš da me prihvatiš onakvog kakav jesam. (Bog
me je načinio ovakvog, on mene voli, a ti si odviše glup/a da bi razumjeo/la moju
vrijednost.)"
Najbolji savjet u vezi njih je da ih privatite onakvim kakvi jesu i da se držite što
dalje od njih.
Druga "kazna" kojoj vas narcis može izložiti je ta da vas isključi iz svog veličanstvenog
društva – to se može pretvoriti u jednu farsu, jer ukoliko ste stigli do te tačke, onda se
sigurno već neko vrijeme sami molite za spasenje: "Dragi Bože! Kako da se izvučem iz
svega ovoga?" Narcis će očekivati da ćete vi biti očajno pogođeni nakon što vas je
on/ona lišio/la svoje božanske pažnje, tako da kad mu (ili njoj) opet zatrebate, nakon
određenog vremena – narcis će očekivati od vas da ste naučili svoju lekciju i biće
voljan/na da vam se vrati. Ukoliko ste stvarno naučili lekciju, ne puštajte ga/je ni blizu a
telefon slobodno isključite (doduše, možete koristiti "telefonsku sekretaricu".)
Oni ne mogu shvatiti da imaju jedan mentalni problem; oni smatraju da su uvijek
drugi ti koji nisu normalni i koji treba da se promijene. Terapije mogu biti od pomoći
samo u slučajevima kad neka individua želi da se promijeni, međutim, bez obzira na to
što narcisi mrze svoje istinsko ja, oni ne žele da se promijene – umjesto toga, oni bi
htjeli se svijet promijeni. Tako će oni cijelo vrijeme kritikovati i žaliti se na sve i svašta.
Obično postoji nekoliko osoba koje narcisi ne smiju da diraju, i o kojima neće
izreći ni najmanju kritiku, čak i da se radi o ljudima koji su po svojoj prirodi
prevaranti ili kriminalci. To su obično ljudi od kojih su narcisi užasnuti ili nasmrt
isprepadani, mada oni to neće priznati, nego će tvrditi kako ih poštuju ili vole; očigledno,
narcisi nisu u stanju da razlikuju strah od ljubavi.
Frojd je za njih govorio da se ti ljudi ponašaju kao da su zaljubljeni u same sebe. Oni su
zaljubljeni u jednu idealnu sliku sebe – ili žele da budu u ljubavi sa tim svojim lažnim ja;
veoma je teško reći šta se tu stvarno dešava.
Kako sto je slučaj sa svima koji su zaljubljeni, njihova pažnja i energija se skreće sa
onih svakodnevnih aktivnosti na njihove voljene. Narcisoidne fantazije su statične, -- oni
su se zaljubili u svoj odraz na ogledalu, ili tačnije, u vodi nekog jezera, tako da svako
kretanje izaziva mreškanje vode i brisanje odraza u njoj; tako da bi mogli jasno vidjeti
svoj veličansveni odraz na površini vode, oni moraju da ostanu perfektno mirni.
U svojim fantazijama, narcisi ne vide sebe da rade nešto posebno, osim da im se ljudi
neprestano dive. Nadalje, oni ne vide te svoje zamišljene slike kao neki potencijal koji bi
se jednog dana mogao pretvoriti u stvarnost, ukoliko budu imali sreće ili sve bude išlo
kako treba: oni vide te slike kao jedan istinski način kako oni žele da budu viđeni sada,
upravo u ovom momentu.
Grandioznost može da ima mnogo različitih oblika – žena narcis može da uvjeri
samu sebe kako je ona perfektan model ženstvenosti, kako upravo ona predstavlja onaj
standard s kojim bi sve ostale žene trebalo upoređivati; a onda će ona pokušati da
silom natjera svoje kćerke da izgledaju i ponašaju se isto kao ona. One će teško izlaziti
na kraj sa kćerkama koje imaju duža ili kraća stopala od njihovih, veće ili manje grudi,
drugačije zube ili ukoliko se njima više sviđaju neke druge boje.
Muškarci narcisi mogu takođe biti zaneseni svojim vlastitim izgledom, mada je kod njih
češće nego kod žena da prebace težište na svoj inteligenciju ili važnost svoje profesije,
odnosno, posla kojeg obavljaju – nije bitno o kojem se poslu radi, ukoliko ga on radi,
onda je to po svojoj definicije daleko važnije od bilo čega što bi vi uopšte mogli raditi.
Narcisi koje sam poznavala takođe su imali čudne predstave o religiji, posebno u smislu
vjerovanja kako su oni na neki način posebni božji ljubimci; Bog njih voli, tako su oni
izuzeti od svakodnevnih pravila i obaveza: Bog njih voli i želi da budu upravo onakvi
kakvi jesu, tako da oni mogu raditi sve ono što se njima sviđa – mada, naravno, taj
narcisoidni Bog ima mnogo stroža pravila kada su u pitanju svi drugi, uključujući i vas,
naravno.
***
Oni su specijalisti u sarkazmu prema drugima, dok nisu u stanju da budu ironični.
Ukoliko vam se nešto što oni kažu ili urade učini komično, to nije zbog njihovog smisla
za šalu, nego ste vi pogrešno razumjeli nešto što su oni mislili sasvim ozbiljno. Oni u
svom pokušavanju pretvaranja često prave parodiju tako da pri tome mogu izgledati
smiješno mada je nenamijerno s njihove strane i oni su toga nesvjesni. Za vas bi bilo
najbolje da im tada ne date na znanje da ispadaju smiješni. [Međutim, neki narcisi imaju
tendenciju da se sprdaju na račun drugih ljudi, da ponavljaju viceve za koje su čuli od
drugih da su smiješni, međutim, poznavanje stvari koje su ljudima smiješne nije isto što
i imati smisla za humor.]
Narcisi imaju neobičan osjećaj za vrijeme. Oni kao da nisu svjesni da se stvari
vremenom mijenjaju ili jednostavo uopšte nisu svjesni da vrijeme prolazi. Godine mogu
da prođu i da ne ostave na narcisu nekog većeg traga. Narcisi često izgledaju, ili misle
da izgledaju, prilično mlađi nego što stvarno jesu; taj njihov mladoliki izgled je predmet
njihovog ponosa, a neki od njih će to naglašavati držeći se još uvijek modnih trendova
koji su bili aktuelni kad su oni bili u svom zlatnom dobu.
Narcisi nisu nimalo fleksibilni i autorativno se ponašaju. Oni žele uvijek da budu
neki autoriteti a takođe vole da se druže s ljudima koje smatraju autoritetima. Često se
fanatično pozivaju na mišljenje ljudi koje oni smatraju autoritetima, kao što su njihovi
roditelji, učitelji, doktori, neke kolege itd.
Narcisi imaju čudne radne navike. Normalni ljudi rade zbog nekog određenog cilja ili
ishoda, pa čak ako se samo radi o plati. Normalni ljudi mjere stvari po tome koliko su
potrošili (vremena, rada, energije) da bi ostvarili željene rezultate. Normalni ljudi
ponekad požele da se odmore ili opuste, odnosno, dovoljno slobodnog vremena kako
bi se mogli baviti stvarima koje ih interesuju ili zabavljaju.
Narcisi takođe rade zbog određenog cilja, međutim, njihov cilj je drugačiji: oni žele moć,
autoritet, laskanje… S obzirom da im nedostaje empatija, osjećaj za okolnosti koje
vladaju u vezi s nekom situacijom, kao i afektivnost, narcisi ne mogu razumjeti kako
ljudi ostvaruju slavu i visoke pozicije; oni misle da je to sve neosnovano, da je sve
bazirano na tome koga poznaješ, tj. na vezama ili iz koje porodice potičeš. Tako se oni
vole kačiti za ljude koji već imaju ono što oni žele, dok u međuvremenu prave veliku
predstavu od svog ‘mukotrpnog’ rada.
Narcisi mogu uložiti nevjerovatnu količinu vremena u nešto što daje veoma slabe
rezultate. To je uglavnom usljed njihovog nedostatka empatije, tako da ne mogu
razumjeti zašto se neki poslovi više vrednuju od drugih, zašto mišljenje nekih ljudi ima
veću težinu od mišljenja drugih ljudi.
Njima je jasno da čovjek treba raditi a ne da bude lijen, tako se oni stalno mogu baviti
nečim. Međutim, oni se ne mogu unositi u svoj posao svim svojim srcem – kakav god
bio rezultat njihovog posla, oni će uvijek očekivati zahvalnost, laskanja i pohvale.
Narcisi mjere vrijednost njihovog posla po vremenu kojeg su uložili u njega a ne po
rezultatima koje su postigli.
Narcisi smatraju da imaju pravo na sve što mogu da uzmu. Oni očekuju da imaju
privilegije i da im se povlađuje a smatraju i da mogu da eksploatišu druge ljude.
Neki narcisi troše velike pare na ekstravagantne stvari kako bi mogli impresionirati
druge ljude, tako da u mnogim slučajevima dovode sebe do bankrota. Prema mom
ličnom iskustvu, narcisi su škrti, sebični i štedljivi do eksentričnosti. S obzirom da
nemaju svoj individualni ukus što se oblačenja tiče, često će kupovati stvari koje nose
oni koje oni smatraju autoritetima, kako bi ih mogli na neki način oponašati.
Tim ljudima je obično veoma bitno da nose odjeću i obuću poznatih proizvodjača.
[…]
Veoma je teško lijepo provesti neko vrijeme s narcisom bez nekih komplikacija.
Oni mogu na mahove zapasti u neka euforična stanja u vezi stvari koje jedino oni mogu
vidjeti dok često operišu u modalitetu tipa: "mediokritet se trudi iz petnih žila da
oponaša normalnu osobu". Oni se ponekad znaju snužditi i ućutati, te ponašati pasivno
– i to je najbolje što možete dobiti od njih.
Postoji samo jedan način da se s narcisima bude u dobrim odnosima: držite se što dalje
od njih. Oni znaju biti veoma simpatični, čak šarmantni i zavodljivi.
(…)
Savjet: Hvatajte se zaklona i čuvajte glavu ukoliko narcis kojeg poznajete počne
normalno da se ponaša, odnosno, ako počne da ispoljava sumnju u vezi nekih svojih
postupaka pa cak i prizna neku manju grešku koju je sam pocinio, kao npr. kako je on
shvatio da se prema vama nije lijepo ponašao ili da vas je na neki način iskorištavao.
Oni vas tada samo omekšavaju za nešto veoma gadno, što imaju na umu. Ti ljudi su
eksperti za ono: "Dođi malo bliže, tako da mogu da ti opalim šamar". U mnogim
slučajevima tražiće od vas da dokažete svoju ljubav prema njima ispunjavajući njihove
prohtjeve, čineći im raznorazne usluge ili vadeći ih iz kojekakvih nevolja za koje su sami
krivi, odnosno, čisteći smeće koje su ostavili za sobom.
Narcisi ne samo da nisu u stanju očitavati osjećanja i autonomiju drugih, oni nisu u
stanju primjetiti ni svoja vlastita osjećanja. Njihova osjećanja su nešto kao vrijeme,
atmosferske prilike, božja volja. (…)
Metafizika
Planeta