RAZVOJ PSIHOLOGIJE

Nenauno shvatanje psihikog ivota

Od kada postoji do ovog vremena, ovjek je velika zagonetka. Njegova tenja da
otkrije samog sebe i one oko sebe stara je gotovo koliko i on sam. ovjek je oduvijek
teio razumjeti svoju prirodu, deavanja unutar sebe i svoje reakcije, spoznati svoje
mogunosti i ogranienja, ali je istovremeno teio razumjeti ponaanja drugih ljudi,
predvidjeti njihove budue reakcije, prilagoditi sebe njima i njih sebi, ili naprosto
ovladati drugima, pomagati im, saraivati ili se rtvovati za druge.
Razvoj ljudske misli prati i razvoj miljenja u poimanju due i psihikog ivota.
Magijsko miljenje.- Javlja se krajem
paleolita kao drutvena svijest, kada je
osnovna privredna djelatnost bila lov,a
osnovna
drutvena
organizacija

matrijarhalna rodovska zajednica. Istorijski

posmatrano, magijsko miljenje je prvo
sistematizovano shvatanje o svijetu, prva
ideologija. ovjek tog perioda je svijet
saznavao samo djelimino i nije shvatao
svoju bespomonost u odnosu na stihije
prirode, pa se nije ni suprostavljao prirodi.
Imao je zabludu da odreenim rutialima, magijskim radnjama moe da utie na
zbivanja u prirodi. Savremeni ovjek u svom najranijem djetinjstvu prolazi fazu
magijskog miljenja mala djeca su svojim eljama i htijenjima svemona. Ostaci
magijskog miljenja se viaju i kod civilizovanih naroda u kulturno zaostalijim
sredinama kao bajanje, vraanjem prizivanje kie umutativnom magijom i td. No
magijsko miljenje je prisutno i kod nekih mentalnih bolesnika.
Animizam.- U periodu neolita dolazi do izmjene proizvodnje zemljoradnja postaje
osnovna privredna djelatnost, i patrijarhalna
hijerarhijska
organizacija
zamjenjuje
matrijarhat. ovjek u ovoj epohi shvata
svoju nemo u odnosu na prirodu i stvara
predstavu i vjerovanje o nekim duhovnim
biima koja su nevidljiva, skrivena u svim
predmetima i pojavama prirode, a
posebno u ivotinjama i biljkama. Ta
nevidljiva bia (duhovi) imaju mo da
upravljaju prirodom i sudbinom ljudi.
Takvo shvatanje svijeta je nazvano
animizam (lat.anima dua). Animizam je istorijski smijenio magijsko miljenje, no
magijsko miljenje nije nestalo: animizam je u sebe integrisao magiju i prilagodio ga
svom shvatanju. Pomou bijele magije prizivali su se dobri duhovi, a pomou crne
magije gonili su se zli duhovi iz ovjeka i prostorije. Od rituala crne magije spominjemo
bievanje, kaenje, izgovaranje odreenih reenica. U periodu animizma se javlja i kult
mrtvih vjerovanje da se dua seli, tj.ulazi u tijelo ovjeka, a u trenutku smrti ga naputa
i dalje ivi. U periodu animizma se ve formiralo shvatanje o dualizmu tijelo-dua,

vjerovanje o besmrtnoj i vjenoj dui i smrtnom tijelu, te shvatanje o duhovnom biu koje
je nematerijalno, nevidljivo, svemono i koje upravlja prirodom i ljudima. Animizam je
praizvor idealistike filozofije i savremenih religija.
Antika filozofija.- Prva sistematska shvatanja o
psihikom ivot susreemo u raspravama i
uenjima starih grkih filozofa. Jedan od
najznaajnijih je bio Aristotel, ije uenje o
asocijacijama i danas ima vrijednost u podruju
psihologije
miljenja.
No
i
korijeni
materijalistike filozofije i dijalektike su u
uenjima antikih grkih filozofa. Osnovne odlike
dijalektike, princip razdvojnosti i dinaminosti,
tj.da se sve u svijetu nalazi u kretanju, mijenjanju
i razvoju opisao je jo Heraklit. Teorija o
materijalnoj sutini svega to postoji data je u atomskoj teoriji Demokrita. Naime,
Demokrit je pisao da je sve na svijetu materija sastavljena od atoma, te da su tijelo i dua
takoer sastavljeni od atoma, samo su atomi due manji i glatke povrine. U isto vrijeme
Hipokrat je uio da je duevni bolesnik pacijent kome je obolio mozak.
U doba humanizma i renesanse iz filozofije se poinju odvajati zasebne nauke. Meu
njima prvima je bila astronomija, a zatim slijede fizika, hemija, biologija. Psihologija je
bila meu posljednjima, pa se za nju i kae da ima kratku istoriju a dugu prolost.
Nauno shvatanje psihikog ivota
Osnovno pitanje svake filozofske teorije je ta je primarno: duh ili materija.
Prema dijalektiko-materijalistikom shvatanju duh je proizvod materije u kretanju i
razvoju. No diferenciranje psihologije od drugih nauka nije zavisilo od filozofskog
posmatranja svijeta i due, ve od trenutka kada se psihologija poela sluiti naunim
metodama, prije svega eksperimenta i statistike. Zvanini poetak psihologije kao
nauke se vee za 1879. godinu i njemakog psihologa Wilhelma Windta, koji je te
godine osnovao prvu psiholoku laboratoriju za eksperimentalnu psihologiju u
Lajpcigu. No to naravno ne znai da psiholoka istraivanja nisu postojala prije
1879.godine.
Za Wundtovo uenje se brzo proulo i kod
njega su dolazili da studiraju i ue iz skoro svih
zemalja Evrope, ali i Amerike (SAD) i Azije
(Japan). Vuntovi uenici su po povratku u svoju
zemlju irili i dalje razvijali njegove ideje i sami
osnivali prve psiholoke laboratorije u svojim
zemljama. Tako su postavljeni temelji
tzv.objektivnoj psihologiji, i to takvoj u kojoj
fenomen svijesti nije iskljuen.