SVEUILITE J. J.

STROSSMAYERA U OSIJEKU

FILOZOFSKI FAKULTET

ODSJEK ZA PEDAGOGIJU

Marko Feje

Dolores Kujek

Disfunkcionalna obitelj

(seminarski rad)

Kolegij: Obiteljska pedagogija

Mentor: dr. sc. Stanislava Irovi

Osijek, sijeanj, 2014.

 Sadraj

Uvod.......................................................................................................................................

Uzroci disfunkcionalne obitelji...............................................................................................

Tipovi disfunkcionalne obitelji...............................................................................................

Obiteljska terapija...................................................................................................................

Nain istraivanja- upitnik za roditelje..................................................................................

Zakljuak...............................................................................................................................

Literatura...............................................................................................................................
Saetak

U seminarskom radu razmatra se disfunkcionalna obitelj kao odgojna zajednica koja

nepovoljno utjee na sve njezine lanove, a zapoinje veinom branom patologijom pri emu
se stanje roditelja odraava na stanje djeteta. Razmotreni su uzroci poremeaja, tipovi
disfunkcionalnih obitelji i disfunkcija kod djeteta te naini rjeavanja problema i simptoma u
okviru razliitih vrsta psihoterapija koje kao struna pomo stoje na raspolaganju.

Kljune rijei: disfunkcionalna obitelj, uzroci, tipovi, psihoterapija

Uvod

Tema seminarskog rada je disfunkcionalna obitelj. ,,U disfunkcionalnim obiteljima nalazimo

poremeaj strukture obitelji, poremeaj granica, uloga i vodstva, neprirodne saveze, neuspjehe
u postavljanju i rjeavanju problema, potekoe u komunikaciji i ekspresiji emocija
(talekar, 2010, 246). Aktualnost teme oituje u tome sad vie nego ikad jer je roditeljsko
prilagoavanje novonastalim situacijama postalo sve tee. Obitelj trpi zbog promjena koje
doivljava u dananje vrijeme, a to se odnosi na sve vei broj zaposlenih i ekonomsko
nezavisnih ena, kasniju dob stupanja u brak, viegeneracijske obitelji, sve vei broja parova
bez djece, jednoroditeljske obitelji i razvode (talekar, 2010). Disfunkcije unutar obitelji kod
djeteta najee se oituju kroz agresivnost, anksioznost, depresivnost i somatizacije koje
kasnije mogu odvesti i u tee psihopatologije (Vuli-Prtori, 2002). Terapija se namee kao
jedno od glavnih rjeenja za zdrav obiteljski ivot tijekom koje se spoznaju uzroci problema
koji potiu obitelj na izgradnju jednog novog i boljeg odnosa na svim razinama te omoguuju
djetetu povoljan razvoj.
 1. Uzroci disfunkcionalne obitelji

Moe se rei da je obitelj sustav ko i svaki drugi te sa sobom nosi nekakve zakonitosti
(Wagner-Jakab, 2008). Bronfenbrenner (prema Wagner-Jakab, 2008) promatra obitelj kao
mikrosustav unutar ireg ekolokog okvira pri emu su i vanjski imbenici takoer vani.
Bronfenbrenner je (prema Vuli-Prtori, 2001) stavlja u socijalni kontekst u kojemu se nalaze
jo i egzosustav (susjedstvo, kola, posao) i makrosustav (tradicija, kultura, vrijednosti,
stavovi). Obitelj se zato ne moe promatrati izolirano iako sustavi blii djetetu, kao to je to
obitelj, imaju neposredniji utjecaj na razvoj psihopatologija dok stresni ivotni dogaaji,
ekonomske i kulturalne prilike djeluju tek posredno (Vuli-Prtori, 2002). ,,Razvoj djetetova
ponaanja rezultat je izmeu transakcije njegovih osobnih karakteristika i okoline (Vuli-
Prtori, 2002, 32). Zato je psihike poremeaje u djetinjstvu i adolescenciji potrebno
promatrati u kontekstu razvojnih procesa (Vuli-Prtori, 2001).

Noenje sa stresom vrlo je vano svojstvo funkcioniranja u obitelji jer on ugroava mentalno
i fiziko zdravlje roditelja (Wagner-Jakab, 2008). Stres najvie teti djeci jer remeti
roditeljske odnose i teti kvaliteti roditeljstva, neka djeca su otpornija na stres od druge no to
ovisi o povezanosti lanova u obitelji (Wagner-Jakab, 2008). Vuli-Prtori (2002) razlikuje
rizine i zatitne faktore koji se zapravo nalaze samo na krajnjim stranama iste dimenzije.
Rizini faktori predstavljaju okidae za osjetljivost na razvoj poremeaja, a to su veinom
stresni dogaaji u obitelji koji nadilaze djetetove sposobnosti suoavanja (Vuli-Prtori 2002).
U rizine faktore ubrajaju se bolest roditelja, nisko samopotovanje roditelja, njihovi nezreli
mehanizmi obrane, disfunkcionalne strategije suoavanja, brana nesloga i nasilje, problemi
emocionalne vezanosti i privrenosti, autoritativan i popustljiv odgoj, zanemarivanje ili
preveliko uplitanje u djetetov ivot, nejasni komunikacijski obrasci, psiholoki problemi,
alkoholizam, ovisnosti, odvajanje djeteta od obitelji, zlostavljanje djeteta, gubici i tugovanje,
socioekonomski problemi (Vuli-Prtori, 2002). Obitelj je proksimalan faktor tj. onaj najblii
djetetu, tako se djetetovi osobni faktori (temperament, samopotovanje) i nabrojani distalni
rizini faktori moderiraju djetetovom obitelji (Vuli-Prtori, 2002). To znai da dijete teeg
temperamenta ne mora nuno imati psiholoke probleme ukoliko se roditelji znaju nosti s
djetetovim ponaanjem (Vuli-Prtori, 2002). Moe se zakljuiti da je neusklaenost izmeu
temperamenta djeteta i ponaanja roditelja zapravo glavni izvor poremeaja (Thomas i Chess
prema Vuli-Prtori 2002).
 Distalni faktori utjeu onoliko koliko roditelji to doputaju jer npr. ako su ekonomske
neprilike razlog njihovih nesuglasica, obitelj takoer poinje djelovati kao rizini faktor
(Vuli-Prtori, 2002). Ekonomska mo obitelji utjee na zdravlje, emocionalnu stabilnost,
kolski uspjeh djece, obrazovni status (udina-Obradovi, Obradovi prema Wagner-Jakab,
2008). Socijalna iskljuenost koja se dogaa zbog ekonomske nemoi vee se uz
depresivnost kod djece zato ekonomsko siromatvo postaje oblik stresa kao i svaki drugi
(Wagner-Jakab, 2008).

Rutter (prema Vuli-Prtori, 2001) tvrdi da premda je gubitak roditelja jedan od

natraumatinijih dogaaja, rijetko na dijete ima psihopatoloke posljedice ako ono ima
emocionalnu podrku i stabilnu sredinu (Vuli-Prtori, 2001). Gubici takoer sami po sebi
nisu faktori vulnerabilnosti, ali to postaju s psihosocijalnim problemima nakon gubitka kao
to su manjak brige za dijete i indiferentnost drugog roditelja (Vuli-Prtori, 2001).

Uz dvoroditeljske obitelji postoje i jednoroditeljske, a uz njih se povezuju zlouporaba droga

kod djeteta, delikventno ponaanje, nia razina samopotovanja, naputanje kue i kole te
rane seksualne aktivnosti, no i u ovom sluaju veliku vanost ima pribranost tog jednog
roditelja za noenje sa novonastalom situacijom kako ekonomski tako i psihiki (Wagner-
Jakab 2008).

Jedan od velikih stresova za obitelj je i roenje djeteta s posebnim potrebama jer mu se

pridaje prevelika panja to moe nepovoljno utjecati na odnos s ostalom djecom (Wagner-
Jakab, 2008). Ako jedan od lanova ima ponaajni poremeaj to e utjecati i na obiteljsku
okolinu no obiteljska okolina moe utjecati i na disfunkcije pa tako dobra i kohezivna obitelj
moe podupirati remisiju oca alkoholiara, ali i sposobnost adaptacije djece (Wagner-Jakab,
2008).

Poremeaji kod djeteta su prema istraivanjima snano povezani s odbacivanjem i kontrolom

od strane roditelja, zato se u istraivanjima sve ee osim procjena roditelja trae i procjene
djece (Vuli-Prtori, 2002). Svaka osobina i vjetina noenja s problemima te ukupno dobro
funkcioniranje odrasle osobe moe utjecati na kvalitetu obiteljskih odnosa (Wagner-Jakab,
2008). Vuli-Prtori (2002) je u svom istraivanju zakljuila da su s psihopatologijom kod
djece najvie povezana 2 aspekta kvalitete obiteljske interakcije: ope nezadovoljstvo
vlastitom obitelji i percepcija roditeljskog odbacivanja u obliku grubosti i zanemarivanja.
 Openito su razliiti aspekti kvalitete obiteljskih interakcija povezani s poremeajima
djeaka u odnosu na poremeaje kod djevojica (Vuli-Prtori, 2002). Djeacima je otac
identifikacijski model i oni od njega oekuju vie nego djevojice, njihov se odnos temelji na
potovanju (Vuli-Prtori, 2002). Oevo odbacivanje je aspekt koji najvie utjee na
agresivno, delikventno i ovisniko ponaanje, depresivnost, anksioznost i beznadnost te je
naznaajniji uzrok poremeaja kod djeaka i oni koji procjenjuju da su im roditelji grubi ili ih
na neki nain odbacuju imaju vie navedenih simptoma (Vuli- Prtori, 2002). Kod djevojica
uzrok psihopatologija je ope nezadovoljstvo obitelji jer djevojice kojima obitelj ide na
ivce, koje u nju nemaju povjerenja i u njoj ne nalaze utjehu i razumijevanje imaju vie
anksioznih simptoma, a ako i uz to percipiraju kako ih majka odbacuje, imaju vei broj
depresivih simptoma jer one u majci doivljavaju kombinaciju autoriteta i intimnosti (Vuli-
Prtori, 2002). Djeca openito percepiraju odnos s majkom simetrinijim jer je ona s njima u
svakodnevnim aktivnostima, dok je otac vie autoritativna figura koja sve kontrolira i daje
financijsku podrku (Vuli-Prtori, 2002). Djeca isto tako veu vanost pridaju negativnim
kritikama od strane oca (Vuli-Prtori, 2002). Djevojice su vie zaokupljene opom
atmosferom u obitelj,i dok su djeaci usmjereni na pojedinane odnose (Vuli-Prtori, 2002).
 2. Tipovi disfunkcija i disfunkcionalnih obitelji

Tipine disfunkcije djeteta vezane za obitelj pojavljuju se u obliku agresivnosti, depresije,

anksioznosti i somatizacije (Vuli-Prtori, 2002).

Agresivnost potie ponajvie odbacivanje od strane roditelja i to najee kod djeaka s time
da je otac prema agresiji tolerantniji od majke zbog ega dolazi do sukoba djeaka s majkom
(Vuli-Prtori, 2002). Na depresivnost kod djeteta vei utjecaj ima odbacivanje oca, jo ako
roditelji dijete smatraju nekompetentnim i stalno se razoaravaju u njega, dijete od njih nee
traiti pomo i podrku jer e na taj nain izazvati jo vee nepovjerenje u svoje kompetencije
(Vuli-Prtori, 2002). Depresivna djeca sklonija su izljevima bijesa i asocijalnom ponaanju
(Vuli-Prtori,, 2002). Anksiozna djeca imaju sline simptome kao i depresivna, jo vie ako
roditelji potiu takvo ponaanje i u komunikaciji s djetetom i u pretjeranom zatiivanju
(Vuli-Prtori. 2002). Somatizacija je takoer jedan od veih problema povezan najee s
branim konfliktima ili pretjeranim zatiivanjem i izbjegavanjem sukoba (Vuli-Prtori,
2002). Takva djeca imaju glavobolje, vrtoglavice, bolove u trbuhu, a budui da se najee
dobro ponaaju privlae manje pozornosti od anksiozne, agresivne i depresivne djece (Vuli-
Prtori, 2002). prajc-Bilen (prema Vuli-Prtori, 2002) navodi da su to najee obitelji koje
se opisuju kao idealne pa kad u njoj prijeti neki konflikt dijete se razboli i time se sukob
zamijeni sa zabrinutou za bolesnika.

Razlikujemo i 4 tipa obitelji prema unutranjoj organizaciji odnosa: tradicionalni, moderni,

nepovezani i emocionalno narueni (Wagner-Jakab, 2008). Tradicionalni i moderni uspjeno
rjeavaju sukobe i izraavaju emocije, razlikuju se samo po svojim vrijednostima (Wagner -
Jakab, 2008). Nepovezani tip ima slabe veze meu lanovima, povezanost se trai izvan
obitelji, karakterizira ih dezorganizacija, meusobna netrpeljivost i izbjegavanje, same po sebi
su izvor stresa te je za njih tipino brano nezadovoljstvo, no jo uvijek uspijevaju rijeavati
zajednike probleme (Wagner-Jakab, 2008). Emocionalno narueni tip nosi jak izvor stresa za
sve lanove, takva obitelj prua slabu zatitu, majke trae antistres izvor u svojoj djeci jer su
zapostavljene od strane oca, konstantna je prisutnost nerijeenih problema i ti problemi
veinom eruptiraju u vanjski sukob, no on se ne rijeava ve se ponavlja (Wagner-Jakab,
2008).
 3. Obiteljska terapija

Terapija kao neposredno kliniko iskustvo integrirano s teorijskim znanjem omoguuje

struno pruanje pomoi (talekar, 2010, (2)). ,,Simptom je signal da obitelj ima problema u
svladavanju zadataka karakteristinih za pojedino razdoblje ivotnog ciklusa obitelji
(talekar, 2010, 243 (1)1). Razdoblja krize i stresa najjae su na prijelazu iz jedne razvojne
faze u drugu, a s aspekta obiteljske terapije psihijatrijski se simptomi kod lanova pojavljuju
upravo tada (talekar, 2010, (1)). Najosjetljivije faze su obitelj u formiranju, obitelji s
adolescentom i vrijeme kad dijete naputa obiteljski dom (talekar, 2010, (1)). U brak se
donosi psiholoko naslijee dvaju obiteljskih sustava, a naini na koje suprunici prilaze
svojim problemima i prevladavaju li ih, utjee na kvalitetu branog odnosa i time i na
roditeljstvo jer stanje djece ovisi o njihovom stanju (talekar, 2010, (1)) Ravnotea izmeu
promjene i stabilnosti omoguuje obitelji prilagodljivo funkcioniranje (talekar, 2010, (1)).
Teko disfunkcionalne obitelji su nefleksibilne i slabo adaptivne, obiteljska pravila ili su kruto
postavljena ili ih nema, patologija branoga para stvara djetetu konfuziju jer se u braku
manipulira emocijama, stavovima i seksualnou (talekar, 2010, (1)). Dijete se dovodi u
situaciju da se opredjeljuje u svojoj lojalnosti prema roditeljima, a kao najtei oblik zamjene
uloga opisuje se parentifikacija djeteta (talekar, 2010,(1)). Partneri bi trebali biti svjesni da je
njihov odnos ono to oni kreiraju i da odnos prema partneru proizlazi iz odnosa prema sebi to
je uvelike zadano ranim emocionalnim iskustvima svake osobe (talekar, 2010, (1)).
Obiteljska terapija istovremeni je rad s cijelom obitelji, a usmjerena je na obitelj kao cjelinu
njihove obiteljske i brane interakcije i odnose (talekar, 2010, (2)). Sve obitelji i svi brakovi
povremeno imaju poremeene odnose no vano je uti kako obitelji konceptualiziraju svoje
probleme i razloge dolaska na terapiju te to su sve ve poduzimali kako bi te probleme
rijeili (talekar, 2010, (2)). Obiteljska terapija esto prerasta u branu jer se pokae da je
vodea upravo patologija branog para (talekar, 2010, (2)). U obiteljskoj terapiji esto se
koristi genogram poput grafike mape obiteljske prie, tijekom terapijskog procesa
pretpostavke proitane iz genograma nisu injenice ve temelj za procijenu hipoteza i
konceptualizaciju obiteljskih problema (talekar, 2010,(2)).

Postoje razliite vrste obiteljskih psihoterapija koje se mogu primjeniti u rjeavanju

problema. Zaetnici psihodinamske analitiko orijentirane obiteljske terapije smatraju da je
bit ljudskog ivota u promjeni i adaptaciji na nove uvjete te u tom kontekstu ivotni procesi

1
Dva su lanka dotine autorice i oba su iz 2010, Dinamika obitelji i prvi teorijski koncepti navedeni su pod
brojem (1), a Obiteljska i brana psihoterapija pod brojem (2)
nisu stabilni i sigurni ve fluidni i promjenjivi (talekar, 2010, (2)). Terapeut u okviru te vrste
terapije potie razradu mree meusobnih projekcija loih i idealiziranih aspekata putem
konfrontacija, interpretacija i stjecanja uvida u prisilno ponavljanje obrazaca iz infantilne
prolosti (talekar, 2010, (2)). Transgeneracijska obiteljska terapija prati dinamiku obitelji
kroz 3 ili vie generacija te su svom radu koristi genograme (talekar, 2010,(2)). Strukturalna
obiteljska terapija bavi se korekcijama naruene hijerarhije postiui razlikovanje i ouvanje
podsustava unutar obitelji s jasnim granicama izmeu djejeg i roditeljskog podsustava
(talekar, 2010, (2)). Strateka obiteljska terapija eli jasno definirati sustave hijerarhijskih
odnosa, pojaati koaliciju izmeu branih partnera s prekidanjem nefleksibilnog
interakcijskog kruga (talekar, 2010, (2)). Sistemska terapija smatra da simptomi vre svoju
komunikativnu i adaptivnu funkciju te je prema tome disfunkcionalni obrazac funkcionalan i
pridonosi odravanju ravnotee u obitelji, to je ono to se tijekom terapije prepoznaje i uvia
(talekar, 2010, (2)). U iskustvenoj terapiji cilj je vie postii osobni rast nego povui
simptome jer je osobni rast taj koji iskljuuje potrebu za simptomom (talekar, 2010, (2)).
Openiti terapijski ciljevi su simptome postaviti u kontekst unutarobiteljske dinamike,
motivirati obitelj na promjenu odnosa, postii da obitelj sama definira problem i nudi rjeenja,
ojaati brani podsustav i prirodne saveze, umanjiti patoloke oblike komunikacije, razvijati
empatiju, razumijevanje i toleranciju te definirati uloge i potaknuti dosljednost (talekar,
2010, (2)).

U svakoj se obitelji mogu nai konflikti, svae, sukobi, prijetnje,vikanje no radi se o tome
da u zdravim obiteljima postoji relativna ravnotea izmeu pozitivnih i negativnih odnosa
koja nedostaje obiteljima u kojima raste dijete s psiholokim problemima (Vuli-Prtori,
2002).
 Nain provedbe istraivanja o disfukcionalnosti obitelji

4. Upitnik za roditelje

1. to smatrate povoljnim okrujem za odgoj djeteta?

2. Kako vae dijete reagira na stresne situacije?
3. Kakvo je njegovo ponaanje nakon doivljenog stresa?
4. to vi inite u stresnim situacijama?
5. Mislite li da dijete pronalazi uzora u vama i zato?
6. Kako rjeavate sukobe unutar obitelji?
7. Jesu li sukobi dugotrajna i esta pojava?
8. Rjeavaju li se njime problemi?
9. Imate li vrsto postavljena obiteljska pravila?
10. Kako biste opisali svoj stil odgajanja?
11. to mislite kako dijete reagira na njega?
12. Kako biste opisali va odnos s dijetetom?
13. Biste li u njemu neto mjenjali i zato?
14. Kanjavate li dijete i ,ako da, na koje naine?
15. Prihvaa li dijete kaznu ili se buni protiv nje?
16. Kako vi reagirate u toj situaciji?
17. Kako vi vidite sebe kao roditelje?
18. to mislite kako vas drugi vide u toj ulozi?
19. Koliko vam je bitno kako vas drugi vide kao roditelje?
20. to mislite kako djeca procjenjuju va odgoj?
 5. Upitnik za djecu

Istraivanje bi bilo provedeno na reprezentativnom uzorku djece od 5. do 8. razreda.

1. to misli kakve osobine ima dobra obitelj?

2. to za tebe znai stres?
3. Kako reagira na njega?
4. Kako se osjea poslije stresa?
5. Ponaa li se drugaije nego uobiajeno?
6. Kako tvoji roditelji djeluju u stresnim situacijama?
7. Vidi li uzore u svojim roditeljima i zato?
8. Kako se roditelji ponaaju kada doe do sukoba izmeu njih?
9. Upliu li tebe u svoje sukobe? Ako da, kako se osjea zbog toga?
10. Rjeavaju li se sukobi brzo i jesu li esti?
11. Postoje li obiteljska pravila u tvojoj obitelji?
12. Pridravaju li ih se svi lanovi?
13. Kako bi procijenio odgojni stil tvojih roditelja?
14. Kako bi opisao svoj odnos s roditeljima?
15. Bi li neto promijenio u njemu i zato?
16. Kanjavaju te li roditelji i zato?
17. Prihvaa li kaznu ili joj se buni?
18. to misli kako bi roditelji reagirali u sluaju pobune?
19. Ponaaju li se roditelji jednako unutar obitelji i u javnosti? Ako ne, to misli zato?
20. to misli koje su glavne osobine tvoje obitelji?
 6. Zakljuak

Obitelj je drutvena zajednica koja osigurava povoljno okruenje za svoje lanove, potie ih
da se izgrauju kao osobe i razvijaju svoje potencijale, da stvore interakciju i socijalne
vjetine koje e moi prenijeti dalje u ivotu, a ne obrasce ponaanje koji granie sa
psihopatologijom. Nijedna obitelj nije savrena, njezini lanovi bi trebali toga biti svjesni i
unato tome konstantno raditi na izgradnji odnosa poevi od branog para koji je ogledni
primjer svojoj djeci. Od roditelja sve polazi, njihovo noenje sa situacijama, osim to daje
djetetu priliku da ui po modelu, moe kod njega stvoriti psihopatologije, ali i djelovati
povoljno. Roditelji u svojim rukama dre toliku mo koju trebaju koristiti uvijek u dobrobit
svog djeteta no ako se ponekad ne znaju nositi s problemima, obiteljska terapija jedno je od
odlinih rjeenja za poboljanje odnosa i kohezije u obitelji te nijedna obitelj, pred kakvom se
god preprekom nala, ne bi trebala odbijati pomo.
 Literatura:

talekar, V. (2010). Dinamika obitelji i prvi teorijski koncepti. Medicina fluminensis,

Zagreb, 46 (3), 242-246.

talekar, V. (2010). Obiteljska i brana psihoterapija. Medicina fluminensis, Zagreb, 46

(3), 278- 283.

Vuli-Prtori, A. (2002). Obiteljske interakcije i psihopatoloki simptomi u djece i

adolescenata. Suvremena psihologija 5, Zadar, 1 (1), 31-51.

Vuli-Prtori, A. (2001). Razvojna psihopatologija: normalan razvoj koji je krenuo krivim

putem. RFFZd, Zadar, 40 (17), 161- 186.

Wagner-Jakab, A. (2008). Obitelj- sustav dinaminih odnosa u interakciji. Hrvatska revija

za rehabilitacijska istraivanja, Zagreb, 44 (2), 119-128.