RAZVOJ PSIHOLOGIJE Nenauno shvatanje psihikog ivota Od kada postoji do ovog vremena, ovjek je velika zagonetka.

Njegova tenja da otkrije samog sebe i one oko sebe stara je gotovo koliko i on sam. ovjek je oduvijek teio razumjeti svoju prirodu, deavanja unutar sebe i svoje reakcije, spoznati svoje mogunosti i ogranienja, ali je istovremeno teio razumjeti ponaanja drugih ljudi, predvidjeti njihove budue reakcije, prilagoditi sebe njima i njih sebi, ili naprosto ovladati drugima, pomagati im, saraivati ili se rtvovati za druge. Razvoj ljudske misli prati i razvoj miljenja u poimanju due i psihikog ivota. Magijsko miljenje.- Javlja se krajem paleolita kao drutvena svijest, kada je osnovna privredna djelatnost bila lov,a osnovna drutvena organizacija matrijarhalna rodovska zajednica. Istorijski posmatrano, magijsko miljenje je prvo sistematizovano shvatanje o svijetu, prva ideologija. ovjek tog perioda je svijet saznavao samo djelimino i nije shvatao svoju bespomonost u odnosu na stihije prirode, pa se nije ni suprostavljao prirodi. Imao je zabludu da odreenim rutialima, magijskim radnjama moe da utie na zbivanja u prirodi. Savremeni ovjek u svom najranijem djetinjstvu prolazi fazu magijskog miljenja mala djeca su svojim eljama i htijenjima svemona. Ostaci magijskog miljenja se viaju i kod civilizovanih naroda u kulturno zaostalijim sredinama kao bajanje, vraanjem prizivanje kie umutativnom magijom i td. No magijsko miljenje je prisutno i kod nekih mentalnih bolesnika. Animizam.- U periodu neolita dolazi do izmjene proizvodnje zemljoradnja postaje osnovna privredna djelatnost, i patrijarhalna hijerarhijska organizacija zamjenjuje matrijarhat. ovjek u ovoj epohi shvata svoju nemo u odnosu na prirodu i stvara predstavu i vjerovanje o nekim duhovnim biima koja su nevidljiva, skrivena u svim predmetima i pojavama prirode, a posebno u ivotinjama i biljkama. Ta nevidljiva bia (duhovi) imaju mo da upravljaju prirodom i sudbinom ljudi. Takvo shvatanje svijeta je nazvano animizam (lat.anima dua). Animizam je istorijski smijenio magijsko miljenje, no magijsko miljenje nije nestalo: animizam je u sebe integrisao magiju i prilagodio ga svom shvatanju. U periodu animizma, sva duhovna bia su se dijelila na dobre i zle duhove. Dobri su svoju mo koristili za dobro ovjeka, a zli su donosili elementarne nepogode, bolest i smrt. Bolest se shvatala kao ulazak zloduha u ovjeka. Kao posljedica takvog shvatanja, razvile su se dvije vrste magijskih, ritualnih radnji. Pomou bijele magije prizivali su se dobri duhovi, a pomou crne magije gonili su se zli duhovi iz ovjeka i prostorije. Od rituala crne magije spominjemo bievanje, kaenje,

izgovaranje odreenih reenica. U periodu animizma se javlja i kult mrtvih vjerovanje da se dua seli, tj.ulazi u tijelo ovjeka, a u trenutku smrti ga naputa i dalje ivi. U periodu animizma se ve formiralo shvatanje o dualizmu tijelo-dua, vjerovanje o besmrtnoj i vjenoj dui i smrtnom tijelu, te shvatanje o duhovnom biu koje je nematerijalno, nevidljivo, svemono i koje upravlja prirodom i ljudima. Animizam je praizvor idealistike filozofije i savremenih religija. Antika filozofija.- Prva sistematska shvatanja o psihikom ivot susreemo u raspravama i uenjima starih grkih filozofa. Jedan od najznaajnijih je bio Aristotel, ije uenje o asocijacijama i danas ima vrijednost u podruju psihologije miljenja. No i korijeni materijalistike filozofije i dijalektike su u uenjima antikih grkih filozofa. Osnovne odlike dijalektike, princip razdvojnosti i dinaminosti, tj.da se sve u svijetu nalazi u kretanju, mijenjanju i razvoju opisao je jo Heraklit. Teorija o materijalnoj sutini svega to postoji data je u atomskoj teoriji Demokrita. Naime, Demokrit je pisao da je sve na svijetu materija sastavljena od atoma, te da su tijelo i dua takoer sastavljeni od atoma, samo su atomi due manji i glatke povrine. U isto vrijeme Hipokrat je uio da je duevni bolesnik pacijent kome je obolio mozak. U doba humanizma i renesanse iz filozofije se poinju odvajati zasebne nauke. Meu njima prvima je bila astronomija, a zatim slijede fizika, hemija, biologija. Psihologija je bila meu posljednjima, pa se za nju i kae da ima kratku istoriju a dugu prolost. Nauno shvatanje psihikog ivota Osnovno pitanje svake filozofske teorije je ta je primarno: duh ili materija. Prema dijalektiko-materijalistikom shvatanju duh je proizvod materije u kretanju i razvoju. No diferenciranje psihologije od drugih nauka nije zavisilo od filozofskog posmatranja svijeta i due, ve od trenutka kada se psihologija poela sluiti naunim metodama, prije svega eksperimenta i statistike. Zvanini poetak psihologije kao nauke se vee za 1879. godinu i njemakog psihologa Wilhelma Windta, koji je te godine osnovao prvu psiholoku laboratoriju za eksperimentalnu psihologiju u Lajpcigu. No to naravno ne znai da psiholoka istraivanja nisu postojala prije 1879.godine. Za Wundtovo uenje se brzo proulo i kod njega su dolazili da studiraju i ue iz skoro svih zemalja Evrope, ali i Amerike (SAD) i Azije (Japan). Vuntovi uenici su po povratku u svoju zemlju irili i dalje razvijali njegove ideje i sami osnivali prve psiholoke laboratorije u svojim zemljama. Tako su postavljeni temelji tzv.objektivnoj psihologiji, i to takvoj u kojoj fenomen svijesti nije iskljuen.