SVEUITE U RIJECI FILOZOFSKI FAKULTET Omladinska 14, Rijeka

STRAHOVI KOD DJECE

seminar iz psihologije

KRISTINA RONEVI, MI3

Rijeka, oujak 2002.

Uvod Strahove kod drugih jedinki i drugih vrsta moemo prepoznati kada oni reagiraju na okolnosti koje i sami smatramo opasnima; moemo ih prepoznati i zbog toga to su im postupci slini naima kada se naemo u slinim okolnostima. Kada namjeravamo prepoznati osjeanje straha kod osoba koje ga jasno izraavaju, moramo privremeno zaboraviti oblik u kome se to isto osjeanje javlja u nama, da bismo ga kasnije, po izvjesnoj analogiji, sa iznenaenjem prepoznali. Novoroenad svih ivotinjskih vrsta djelomino je osloboena sposobnosti djelovanja i izraavanja po kojima bismo mogli prepoznati razna osjeanja koja ih obuzimaju; emocijonalni ivot ljudskog dojeneta, sudei po estini pokreta i glasa, vrlo je intenzivan, ali nam nijanse ostaju nedokuive. Zbog toga su naa znanja o emocijama koja se javljaju prvih mjeseci ovjekovog ivota vrlo oskudna i neprecizna; usprkos tome, nastale su mnoge teorije o njihovoj prirodi: govorilo se o traumi raanja i strahu od smrti kod novoroeneta; od svega je najudnije to su neka od ovih tvrenja nala izvjesne, posredne i daleke potvrde. Prema jednom vrlo rasprostranjenom utisku, najpostojanije stanje dojeneta jest osjeaj bespomonosti koje je posljedica nedovoljne pripremljenosti novoroeneta za ivot izvan maternice (npr. toplinska ravnotea mu je nestabilna). Bespomonost je stanje bia u kojem ono osjea jaku zebnju i beznae. Freud i njegovi sljedbenici su tvrdili da je upravo ta nemo novoroeneta prauzor svih kasnijih streplji. Strahovi u ranijoj dobi djeteta 1.Kako i kada nastupa strah kod dojeneta Postoje li u ljudskom biu uroeni strahovi, odnosno uroeno znanje o izvjesnim opasnostima? Usprkos slabim mogunostima djelovanja i izraavanja, novoroene zna izraziti svoje nevolje kricima i neodreenim pokretima. Takoer, ono daje neke odgovore (reakcije) u kojima se mogu nazreti izvjesni osnovni oblici straha.Najei takvi oblici su trzanje, te vrlo zanimljiva reakcija koja je u neurologiji nazvana Moroov refleks. ovjek, kao i veina ivotinja, pri bilo kakvoj promjeni u okolnoj sredini okree glavu u pravcu izvora te promjene te esto prouava tu sredinu. Ako je promjena nagla i kratkotrajna, ona moe izazvati reakciju trzanja. Ako ona ima posebno znaenje za organizam primjetit emo tkz. reakcije uzbune ili uznemirenosti, a mogue i odstupanja, bjeanja ili, pretnje i napade; u vezi sa ovim moemo govoriti o strahovima ili agresijama. Trzanjem novoroene reagira na zvune signale, kao npr. iznenadni zvuk automobila ili telefona, ili ak grub ljudski glas. Svaka malo naglija promjena u okolnoj sredini moe izazvati trzanje. Te promjene mogi biti: paljenje sijalice, iznenedan pokret jednog posjetioca, itd. Kad je zvuni poremeaj izuzetno jak, kod dojeneta se moe zapaziti jedna drugaija reakcija, a to je kad mu se ruice naglo diu u vertikalan poloaj, kao da bi se za neto uhvatile, a zatim ruice padaju. Ta se reakcija zove Moorov refleks. On se esto moe primjetiti kod beba koje se etaju u kolicima, tonije, Moorov refleks se javlja kad beba doivi naglu promjenu poloaja i gubitak ravnotee. Znaenje reakcije otkriva se tek kasnije kada se otkriju funkcije i posljedice tih reakcija u daljnjem djetetovom razvoju. Reagiranje na promjene i dogaaje oigledno je priprema na opasnost. Reakcija trzanja priprema djete na opasnost, a ujedno je i nagovjetaj osjetljivosti iji se znaaj otkriva u kasnijem razvoju djeteta npr. u strahu od novina (koje e biti kasnije pojanjene).

Znaenje Moroovog refleksa razmatrao je Bowlby i to u okviru ispitivanja veze majka <-> djete u primjeru bebe majmuna i njegove majke. Njih majke svuda nose ak i pri opasnim kretnjama, pa im sigurnost ovisi o vrstini dranja za majku. Stoga bi se moglo pretpostaviti da Moroov refleks slui obrani od opasnosti padanja.. Iz toga moema zakljuiti da je opasnost padanja uroena opasnost. J. B. Watson je pokazao da su svi strahovi koji nastaju u kasnijem razvitku ljudskog bia, posljedica su prvih reakcija, tj. nastaju uvjetovanjem. Dokazao je to pomou bijelog takora. Dojenetu poznatom kao mali Albert donosio je bijelog takora pri emu je djete stalno bilo mirno. Jednom prilikom kad je Watson donosei takora jako udarao po jednoj metalnoj ipki mali Albert se trzao. Sljedeih puta kada je djetetu donoen bijeli takor ili ita njemu slino, ono je iskazivalo strah (plakalo, bjealo) iako je to donoenje bilo praeno glazbom. Watson je, osim toga, uklanjao strah koji je prouzrokovao na nain da je pokazivanje bijelog mia povezao sa dogaajima ugodnima djetetu kao to su milivanje, njene rijei, davanje slatkia i sl. C. W. Valentine je dokazao kako odnos izmeu predmeta i straha koji on izaziva nije sasvim proizvoljan. Veina djejih strahova je steena (a ne uroena). Prva tvrdnja kojom se suprotstavlja Watsonu jest ta da prvi mehanizam uenja ne bi bilo uvjetovanje, ve navikavanje. A druga tvrdnja pak kae da dojene nije vie nedovreno bie koje stalno reagira trzajima ili Moroovim refleksom, ve ono promatra dogaaje oko sebe, razlikuje lica, glasove. 2. Strah kroz iskustvo i sazrijevanje U djetinjstvu esto proe dosta vremena od trenutka javljanja prvih reakcija do stvarnog ostvarenja cijelovitih ponaanja u koja su one ukljuene. Npr. tromjeseno dojene reagira na neke dogaaje trzanjem, urlanjem i tako pokazuje da prema tim dogaajima ono nije ravnoduno. Meutim, trebat e mu vie vremena da se udalji od predmeta koji su mu neprijatni, te da ih prepozna kao opasna bia i predmete, a ne samo da ih doivljava kao neprijetne i prolazne. Dijete mora izgraditi svoja sredstva spoznaje i svoju mo djelovanja, te stalno ih usaglaavati. U tom procesu oigledan je utjecaj njegovih svakodnevnih napora ispitivanja svijeta i djelovanja na njega, te utjecaj podrke i prisustva porodice. Strahovi, ak i oni koji se javljaju kasnije, nisu vezani sa uroenim poznavanjem opasnosti. Strah od ivotinja (karakteristian strah kod djece), npr. strah od zmija potie od neke praiskonske osnove. To moemo slikovito prikazati ponaanjem ivotinjskih vrsta u odnosu na grabljivice, npr. strahom majmuna od leoparda ili zmija (bez prijanjih iskustva), ili pak zebe od grabljivica (od sove). Svi strahovi, pa i najosnovniji, proizlaze iz meudjelovanja mnogih sustava ponaanja. Kod dojeneta esto moemo uoiti nepovjerenje i strah prema nekim predmetima. Npr. dijete se nalazi u vrtu, zapue vjeter i potrese latice sa cvijea, vidimo dijete kako prua ruice, a zatim ih u strahu naglo povlai. Zvuk elektrinog usisavaa takoer moe uplaiti dijete. To su reakcije sline onima koje smo primjetili kod dojeneta nakon vizuelnih i auditivnih nadraaja. Dakle, rekacije na neuobiajeno i strano stvaraju se na osnovi prvih reakcija prema svemu to se vidi i uje na neuobiajen nain. 3. Strah od novina Ope je pravilo da kod mladunaca svih vrsta, pa i kod ljudskog novoroeneta odreeni predmeti izazivaju izbjegavanja i povlaenje. Takvi predmeti izazivaju nagle i snane nadraaje, npr. jake zvukove i nagle pokrete.

Neki su predmeti novine zbog toga to ne odgovara nijednom prijanjem iskustvu. Bliski predmeti i bia, oni koje dobro poznajemo i koji ine sastavni dio naeg uobiajenog ivota, umiruju nas, ali nas ne zanimaju kao nove stvari. Neki drugi pak predmeti i dogaaji mogu izazvati strah kod ljudskih i ivotinjskih mladunaca ovisno o sazrijevanju njihovih osjetila. Npr. ako se kod nekih vrsta mladuneta osjetilo vida razvije tek kasnije, ono kasnije primjeuje opasnost i bjei. Neki pak strah od novina postoji bez predhodnog iskustva, kao to smo ve prije naveli primjer bjega zebe od sove. Novina je privlana kako kod mlade ivotinje tako i kod djeteta, zato djete ispitivanjem novih predmeta i prostora nailazi na strah uzrokovan tim novinama. 4. Strah od nepoznatih osoba, te strah od odvajanja Dojene staro od 3 do 4 mjeseca raduje se i smjei svakome tko mu prie. Poevi od tog perioda dijete se izrazito interesira za ljude, njihova lica i glasove. U kasnijem stupnju razvoja, dojene pak iskazuje mnogo vee nepovjerenje prema novom licu. Reagira na nain da se potpuno umiri, uporeno promatra pridolicu i mrti obrve. Oko sedmog mjeseca, dojene izrazi strah prisustva nepoznate osobe. ak i ako se nalazi u majinom naruju, ono se na pojavu nepoznatog liva okree, plae, vriti. Takav se strah moe primjetiti u svim drutvenim slojevima i civilizacijama. On moe izostati kod djece naviknute na mnogo osoba, ali rijetka ga koje dijete starije od godinu dana nije izrazilo. Oblik ljudskog lica je za dojene jedan od najzanimljivijih predmeta koja ono razlikuje mnogo ranije nego ostale predmete. Ali dovoljno je da lice ne bude jedno od onih koja su bliska, pa da dijete izrazi strah. Primjeeno je da je strah vei to to se stranac vie blii djetetu, a dosie vrhunac kada se on pravi da e uhvatiti dijete. Kada se dijete ne bi bojalo stranca i u majinim rukama, te kad ne bi bilo dokazano da se strah od stranih ljudi u razvoju djeteta javlja prije straha od odvajanja, smatralo bi se da se dijete uplai nepoznatoga zato to to lice nije ono koje je dijete oekivalo tj. nije majka. To znai da bi smatralo da je strah od nepoznatoga zapravo strah od odvajanja. Reakcije jakog straha kod dojeneta mogu izazvati i promjene na bliskim osobama. Te promjene mogu biti naoale, druga frizura, kapa na glavi i sl. U drugoj polovini prve godine dana dijete se po prvi put emocionajno vezuje, te je ono tada i najosjetljivije na odvajanje. Od sedmog (ili osmog) mjeseca ivota dijete je vrlo vezano za mali broj ljudi koje savreno poznaje. Tada ono trai da ga uzmu u ruke, puzi za majkom, negoduje kada se ona udalji, pati kada je nema. 5. Strah u otkrivanju svijeta i opasnosti Doba hodanja, djetetu omoguuje istraivanje svijeta. U toj dobi ono ima sliku sigurnosti i osoba koje mu ju osiguravaju. U stanju je predvidjeti odreene promjene, negoduje kada shvati da se majka udaljuje ili odlazi, te izraava zadovoljastvo kada se ona vrati. U djetetu se u to doba poinje javljati osjeaj krivice, tj. javljau se situacije koje su opasne po njega, te situacije nepoenjne drugima. Istraivanjem dijete nailazi na mnoge zanimljive predmete na koje pokazuje ispruenih ruku i to uvjek pokazuje majci. Pokazujui taj predmet, prema reakcijama majke, ono provjerava njegovo znaenje i vrijednost. Tumaenjem najmanjeg pokreta ili izraza majke, dijete dokazuje svoju izvanrednu mo rasuivanja. Na taj nain otkriva i postojanje novih opasnosti i stie nove strahove.

6. Strah od fizike opasnosti Zatieno dojene ne zna nita o opasnostima kojih je poteeno. U poetku ono poznaje samo opasnost da ne izgubi zatitu. Takvi strahovi mogu nakoditi djetetu sve dok ne izazovu smrt. Ljudsko bie je od samih poetaka obdareno osjetljivou na bol koja je psihiki odraz krhkosti tijela. Ta osjetljivost se odnosi na vlastito tijelo i tjelesna stanja. Dojene ne ui doivljavanjem onoga to mu moe tetiti i unititi ga, ve onoga to moe prekinuti stanja neprijatnosti i napetosti. Za dojene bol nije uvjetovana znakovima koje ono opaa u svojoj okolini, ve je ona unutranje prrode i zato je nepredvidiva. Tek kasnije beba dovodi u vezu neke dogaaje nastale iz njezinog osobnog djelovanja sa neugodnim posljedicama koje osjea u sebi. Zbog toga e beba osjeati strah od predmeta ili okolnosti koje izazivaju tu bol. Odrasli sprijeavaju doivljaj boli kod djeteta, ali dijete je toliko uporno da uzastopno nesvjesno uzrokuje sebi bol izazivnjem stalno istih neprijatnih situacija, npr. dijete od 8 mjeseci poto je palo na stepenicama i skotrljalo se za pol kata, ponovo je poelo svoje opasno penjanje, nakon to se umirilo od plakanja. Roditelji trebaju strah od stvarnih opasnosti kod svoje djece stalno pojaavati i to opomenama, prijetnjama i kaznama. Opasnosti koje nam izgledaju oigledne, dijete shvati tek kasnije 7. Strah u svijetu prirode Dvogodinjaci se boje mora ili nekih drugih prirodnih elemenata. Takvi se strahovi savladavaju postepenim privikavanjam. Meutim, nagovaranje djeteta da ue u vodu ili pak stalno ponavljanje roditelja da pazi, da se uva, mogu kod djeteta izazvati nesavladiv strah. Odnos djeteta i ivotinje isprepleten je pak osjeanjem znatielje i pribojavanja. Neki primjeri mogu dokazati da se strah od ivotinja kod djece moe pojaviti razvijanjem instinkta. No, manje djece ima svoj osobni doivljaj ivotinja jer uglavnom ive u gradovima. 8. Strah od mraka Pravi strah od mraka javlja se kod trogodinjaka. Taj je strah povezan sa strahom od lopova, vukova ili fantoma, a on opet nastaje zbog straha od razdvajanja i unitenja. Starija djeca taj strah osjeaju kao nesigurnost i strah od nepoznatoga. Taj strah kod djece izaziva tjaskobu usko vezanu za osjeaj razdvajanja i naputenosti.

Razdvajanja 1. Utjecaj razdvajanja od roditelja Na dojene u ranijoj dobi odlaenje iz domae sredine ne ostavlja nikakav znaajni utisak jer mu je svijet jo toliko nejasan i neodreen da ne doivljava nikakve promjene. Ali drugom polovinom prve govine ivota djeteta ta se situacija potpuno mijenja, te utjecaj odvajanja na dojene je vrlo jak. Npr. za drugog svjetskog rata djeca odgajana u sirotitu nisu mogla uspostaviti stalnu vezu sa jednom osobom jer su odgajateljice imale po velik broj djece. Zbog toga su djeca zaostajala: bilo je malo onih koji su sa 4 godine mogli sjediti, samostalno stajati, hodati, govoriti.

Hospitalizacija takoer prilino utjee na dijete jer tada se ono mora odvojiti od svoje obitelji. Osim toga, nepogodna situacija za dijete je kad majka, nakon to je dijete naueno na nju jer je s njom bio u neprekidnom dodiru najmanje godinu dana, poinje odlaziti. Naki psiholozi tvrde da je upravo prerano odvajanje uzrok mladelakog prijestupnitva. Dakle, porodica modernog drutva (svojim odlascima i dolascima tj. odvajanjem djeteta) pridonosi drutvenoj nestabilnosti. 2.Prisustvo i odsustvo bliske osobe Od svoje prve godine dijete ima osnovnu sigurnost u majci. Ako se u njezinom prisustvu nalazi u prostoriji koju poznaje, usuuje se obazrivo udaljiti od nje, provjeravajui povremeno ako je jo prisutna. Ako se pojavi strana osoba, dijete se odmah vrati majci, a ako se stranac priblii, ono prua majci ruke traei da ga uzme u ruke. Suprotstavljanja djeteta esto ne mogu sprijeiti udaljavanje voljenih bia. Ako dijete tada ima neki predmet onda taj predmet pospjeuje stvaranje misli kod tog djeteta. Jedino te misli mogu djetetu ispuniti prostor odsustva, a predmet tada postaje zamjena prisustva voljenog bia. Razdvajanja i predvianje razdvajanja bude u djetetu strah i nemir. Samo razdvajanje budi kod djeteta strah od otimanja i pada, strah da e se izgubiti. ekanja blinjega tjera dijete u strah od njigove smrti, te se javlja tjeskobno oekivanje povratka dragih osoba. 3. Razdvajanje Strah da se ne izgubi oslonac ili podloga predstavlja strah od odvajanja, a javlja se kao strah od padanja. Odvajanje za dijete znai naputanje svijeta sigurnosti, te susret sa stranim i neuobiajenim svijetom koji moe biti privlaan, ali i opasan. 4. Strah od otmica Od oko etvrte godine kada dijete ima svoj svijet mate ono se boji lopova, vjetica, vampira. Boji se da ga oni ne ukradu, da ga ne odvezu. Kradljivci i fantastini likovi pripadaju svijetu s kojim dijete dolazi u dodir preko svojih zebnji i tjeskoba. Postojanje tih likova predstavlja nemire i nerede koji postoje kod djeteta. Odreeni djeji komentari jasno prikazuju da strah od otmice predstavlja strah od odvajanja. 5. Strah za druge i suosjeanje Dijete mora nauiti da drage osobe ostaju ive i kada su otile jer je sudbina bliskih osoba u trenucima udaljenosti jedna od glavnih djejih briga. U svakodnevnom ivotu neoekivano kanjenje nekog od lanova porodice esto izaziva nemir i strepnju. Taj nemir moe se isto tsko odnositi i na druge drage ljude, prijatelje i dr. Dijete se smrti boji jer ju smatra nepopravljivom, ali i sluajnim dogaajem. Uz to boje se i odvajnja koja prouzrokuje smrt. Strah od odvajanja pretpostavlja da se veza izmeu djeteta i onih koje voli moe prekinuti na razne naine. Slike otimanja predstavljaju patnju djeteta. Odvajanje moe biti i posljedica slabosti voljenih osoba, ali i loih namjera drugih lica. U djeteta postoji i osjeaj suosjeanja prema blinjima. Zbog toga neprijateljstvo moe prouzrokovati grinju savjasti.

6. Osjeaj naputenosti Jedna od glavnih tema straha od razdvajanja je strah da e nas napustiti oni koje volimo. To strahovanja kod djeteta da odreenom stupnju razvoja odgovara opasnosti gubljenja ljubavi svojih blinjih, koja ono moe doivjeti kao posljedicu toga to je uinilo neto nedozvoljeno. Taj je strah povezan sa osjeajem krivice. Dijete predstavlja odreeno ponaanje roditelja kao kaznu i to vrlo rano, samo ako ono na neki nain poljulja sigurnost koju mu prua ljubav blinjih. To je pokreta osjeanja krivice kod djeteta, ali i kidanje veze dijete moe shvatiti kao kaznu. Pod strahom od naputanja krije se slika roditelja koji ne vole svoje dijete. Sukobi meu roditeljima i razvod dijete doivljava kao prijetnju od naputanja.

Dijete u interakciji sa okolinom Drutveni ivot Dijete otkriva svoje mjesto u drutvenom ivotu na nain da usporeuje i utvruje razlike i odnose meu ljudima njegove okoline. Dijete prepoznaje lanove grupe u kojoj se nalazi, te razlikuje one koji su na viem stupnju od njega i one koji su mu podreeni. Djeca ovise o odraslima to esto uzrokuje jaku emocionalnu vezu za one o kojima ovise. Zato dijete esto kao posljedicu uenja osjea krivnju i grinju savjesti. Tada dijete poinje predviati greke. Poslunost Sposobnost samostalnog kretanja izlae dijete novim opasnostima, te potie reakcije odraslih. To reagiranje je najee u obliku zabrana i naredbi, a utjeu na dijete samo ako se povisi ton uz odreeni izraz lica i geste. Ako su prijetnje pretjerane ili pak dvosmislene (npr. ako mu se osmjehuje dok se izrie prijetnja) moe doi do neposlunosti. Prve djetetove reakcije na naredbe i zabrane su najee poslunost, ali one se moraju esto ponavljati jer ostavljaju malo trajnih tragova. Ponavljanjem savjeta koje djete potuje dovodi do toga da dijete zna svoje granice djelovanja. Npr. zato ono esto ponavlja savjet odraslog Ne, ne pribliavajui se odreenom predmetu. Ipak, djeca do 2 godine teko potuju zabranu u odsustvu osobe koja je izrekla tu zabranu. Ali usprkos tome zabrana ostavlja odreene tragove utoliko to je dijete tada osjetilo da je kanjeno. U kasnijem razvoju djece, neposlunost izaziva neugodnost i u odsustvu osobe koja izrie zabranu, te uzrokuje i osjeaj krivice prema to osobi. Sram U treog godini ivota kod djeteta se javljaju promjene u njegovim odnosima sa drugima i sa samim sobom. Tada ono ima tendenciju da se potvrdi, ali da bude pohvaljen. Pritom se javlja i strah od toga to e drugi misliti. Dijete prvi puta osjea neuspjeh, sram, te postaje osjetljivo na kritiku i status u grupi. Tada je ono takoer osjetljivo na tua predbacivanja: na njega utjee grdnja, bilo kakvo izricanje suda koje se no mora odnositi na njegove postupke, nego na linost, kada je prekoreno. Strah od tuih prekora javlja kad dijete ima 4-5 godina zato jer tada ono postaje osjetljivo na tue miljenje komu se podreuje. Grinja savjesti U drugoj godini se kod djeteta moe primjetiti strah kada prekri neku zabranu, ali u treoj godini dijete osjea da je pogreno postupilo. Taj osjeaj javlja se zbog straha od kazne.

Kasnijim razvojem djeteta taj je osjeaj pogrenog postupanja ovisan o prisustvu predstavnika autoriteta. Tada on ne proizlazi samo zbog straha od kazne ve i zbog grinje savjesti. Grinja savjesti nastaje u trenutku kada se dijete bolno prisjeti na proli postupak, te istovremeno predvia budue posljedice.

Postupak sa djecom s psihikim smetnjama Psihikim smetnjama smatramo mnoge pojave, a meu njima i strah. Odgajatelji i uitelji, kao i svi drugi koji su u doticaju sa djecom mogu uvelike pomoi djeci u svladavanju njihovih strahova i drugih poremeaja. Postupak je sljedei: 1. Svaku neuobiajenu pojavu treba registrirati i pratiti 2. Svakoj pojavi treba traiti uzrok (razgovorom, praenjem aktivnosti, suradnjom s lijenikom) 3. Djelovati na dijete tako da se pokua rasteretiti ga onoga to ga titi (kroz razgovor, lutkarske improvizacije, radne aktivnosti) 4. Panju djeteta skrenuti na neto drugo (zainteresirati radom, igrom) 5. Uzbuenu djecu treba smiriti (damo mu igraku, pomilujemo ga, uzmemo u krilo, proetamo) 6. Ako ne moemo djelovati, traimo lijenika. 7. vrsta suradnja sa roditeljima 8. Ne optereivati dijete njegovim tekoama 9. mirna atmosfera (strpljivost, zajednitvo, tolerancija 10. vedra atmosfera (pozitivni emocionalni odnosi: humani odnos meu djecom, te njihov odnos sa uiteljem, roditeljem i ostalima, treba suzbijati zavist, srdbu, strah, neprijateljstvo, ogorenje) 11. tjelesni kontakt (osobito za plaljivu djecu) 12. hrabriti djecu

Aktivnosti za suzbijanje straha i ostalih poremeaja kod djece Boravak na svjeem zraku, te boravak u vodi moe koristi djetetu time to potie cirkulaciju krvi, olakava rad srca, poveava elastinost krvnih iila, produbljuje disanje, potie rad crijeva, jaa apetit, te osveava miini i ivani sutav kod djeteta. Tada nastupa oputenost, sklapaju se nova prijateljstva, zaboravlja se sve to je neprijatno, pa i strahovi, a sve to pogaduje psihikom zdravlju djeteta. Vanu ulogu u rastereenju strahova i neugodnosti koje oni proizvode , imaju igrake. One igrake kojima je mogua identifikacija s nekim likovima pomou kojih dijete iznosi svoje tegobe, napetosti i nezadovoljastva, smiruju i rastereuju dijete. Na taj se nain takoer vri terapija i dijagnosticiranje oboljele djece. Emocionalne probleme i traume mogu se otkriti promatranjem crtea. U toj aktivnosti djeca mogu najvie predstaviti sami sebe. Ono se takoer moe posluiti i sa olovkom, glinom, bolom, plastelinom. Osim iskazivanja svoje nutranjosti, dijete se na taj nain oslobaa preokupacije vlastitim problemima.

Zakljuak Usvakom sluaju, svaki uitelj treba dijetetu pristupiti sa smjekom. prijazno, radosno, treba mu pokazatizanimanje za neki njegov konkretan zadatak. Tada e dijete prihvatiti uitelja, a on e mu tada lake pomoi.

Literatura Zlotovi, Miel, Strahovi kod djece, Zavod za udbenike i nastavna sredstva, Beograd, 1974 Peteh, Mira, Psihiko zdravlje predkolskog djeteta, Biblioteka Iskustva, Zagreb, 1991. Oaklander, Violet, Put do djejeg srca, kolska knjiga, Zagreb, 1996.