Strahovi koji se kada se javljaju i kako pomoi djetetu da ih

prevlada

Strah, tjekoba i fobija

-slino ali razliito
Osnovna razlika izmeu ova tri pojma odnosi se na postojanje i ozbiljnost podraaja koji ih
uzrokuju.
Strah je neugodan osjeaj koji se u nama javlja kada postoji nekakav podraaj i mi se s njim
suoimo. Postoje vanjski i unutarnji podraaji. Vanjski podraaji su najee ive osobe,
ivotinja, situacija, ali i zvuk, miris. Unutarnji je onaj podraaj koji u sebi stvorimo vezano za
neki vanjski podraaj (sjetimo se neke grozne osobe, duha, udovita, strane situacije u kojoj
smo bili ili bismo mogli doi). Bezbroj je podraaja koji mogu izazavati strah. Svaki ovjek,
pa tako i dijete, ima svoje zastraujue podraaje, no neki su strahovi gotovo univerzalni,
primjerice strah od zmija, bolesti, smrti, potresa, mraka. Dakle, kad govorimo o strahovima,
podrazumijevamo da postoji podraaj koji je izazvao to stanje.
Nekad se, meutim, javi i kad nemamo jasan podraaj koji ga je izazvao. Tada takvo stanje
neugode nazivamo - tjeskobom, anksioznou, strepnjom ili planjom
To se stanje oituje osjeajem tjeskobe, ustraenosti, straha sve do panike, uz tjelesnu napetost
i unutranji nemir, i postojanje osjeaja kao da e osoba "eksplodirati". Najee je
nemotivirana i nije vezana za objekt ili osobu.
Neki strahovi, s obzirom na objekt koji ih je izazvao, djeluju nerealno, odnosno pretjerano.
Njih obino nazivamo fobijama.

Fobija (gr. phobos - strah, bijeg) je izraeni trajni strah, najee prekomjeran ili
neopravdan, a pojavljuje se u vezi oekivanja odreenog objekta ili situacije.
Veina se ljudi boji npr. visine ili pauka, ali taj ih strah ne ometa u svakidanjem ivotu. Takav
strah postaje fobija kada ih onemoguuje u aktivnostima koje su do tada s lakoom obavljali
ili uivali u njima. Termin fobija odnosi se na grupu simptoma prouzrokovanih odreenim
objektima ili situacijama. Fobije najee dijelimo na jednostavne i socijelne.
Jednostavna ili specifina fobija je trajni, bezrazloni strah uzrokovan prisutnou ili
zamiljanjem specifinog objekta ili situacije koja ne predstavlja realnu opasnost. Izloenost
objektu ili situaciji dovodi do trenutne reakcije u smislu visokog stupnja napetosti ili do
pokuaja izbjegavanja objekta ili situacije. Simptomi povezani s fobijom mogu u znaajnoj
mjeri utjecati na sposobnosti svakodnevnog funkcioniranja.
Odrasli sa specifinom fobijom prepoznaju da je strah pretjeran i bezrazloan, ali usprkos
tome ne mogu mu se oduprijeti.
Osoba osjea strah prilikom dolaska u odreenu situaciju koje se boji. Izraeni su fiziki
simptomi, koji su pojaani: znojenje dlanova, crvenilo na licu, lupanje srca, bol u prsima,
osoba ima osjeaj da e se uguiti), drhtanje ruku i nogu, podrhtavanje glasa.
Najee jednostavne fobije su:
-Fobije od ivotinja - strah od odreene ivotinje, npr: zmije, pauci, ptice, mievi, takori.
-Fobije od prirodnih pojava - potresi, poplave, grmljavine, tua..

1
-Fobije od krvi i ozljeda - ukljuuje strah od samog prizora krvi, vaenja krvi, od infekcija,
ozljede: osoba ima strah da e se ozlijediti, iskrvariti
-Situacijske fobije - ukljuuju strah od specifine situacije, npr. strah od letenja avionom,
vonje automobilom, strah od liftova, strah od zatvorenog prostora.
-Ostale fobije - strah od padanja, glasnih zvukova, strah od zamaskiranih osoba (npr. klaunova
kod djece).
Lijeenje jednostavnih fobija najee ukljuuje dva naina lijeenja; postupno izlaganje
osobe predmetu ili situacije koje se boji (sustavna desenzitacija). Idui od najblaeg straha pa
do najveeg, tj. najgoreg. Takvu vrstu izlaganja potrebno je vie puta ponavljati, da bi na kraju
zavrila uspjeno. Uspjeno e je zavrena tek onda kada se osoba prestane osjeati nelagodno
u situaciji koja joj je bila strana. Ujedno, u toj se situaciji radi tehnika relaksacije.
Tehnika preplavljivanja - izlaganje osobe odmah u najgoru fazu straha i suoavanje sa
strahom. Da bi terapija bila uspjena osoba treba biti u toj fazi izlaganja due od sat vremena.
Takoer se mogu koristiti lijekovi kao to su anksiolitici, meutim njihova dugotrajna
upotreba nije preporuljiva

Socijalna fobija je strah od socijalnih (drutvenih) situacija.

Osoba se boji da e se osramotiti pred ljudima, da e ispasti glupa, neobrazovana. Takva
osoba izbjegava susrete s veim skupinama ljudi, izbjegava govore na javnom mjestu. Osoba
izbjegava izlaske u restorane, uporabu javnih wc-a. S time se i nadovezuju fiziki simptomi:
znojenje, lupanje srca, drhtanje glasa, udova. Osoba osjea muninu i javlja se nagon na
povraanje; glavobolja, napetost miia. Takve osobe izbjegavat e sva mjesta u kojima bi
mogle osjeati nelagodu, sram.
Najea socijalna fobija je ksenofobija, strah od stranaca.
Pri lijeenju ovog tipa fobije koriste se antidepresivi, beta blokatori za fizike simptome poput
drhtanja glasa ili za tjeskobu. Anksiolitici se koriste povremeno.
Koriste se takoer vjebe relaksacije poput abdominalnog disanja, progresivne miine
relaksacije, autogeni trening. Takoer terapija izlaganja preplavljivanju, uenje socijalnih
vjetina.

2
Strah kao razvojna faza

U djece nalazimo razvojne strahove koji su normalna pojava i koji se pojavljuju, mijenjaju i
spontano nestaju kako dijete prelazi iz jedne razvojne faze u drugu.
Ovi strahovi najee ne zahtijevaju strunu pomo. Osim razvojnih strahova postoje i
neurotski strahovi koji nisu normalni izraz djejeg razvoja nego su posljedica slabosti u
odnosu roditelji - dijete.
Oni najee ne prolaze spontano i esto je potrebna struna pomo.

Karakteristike kroz razvojne faze

Lanac straha-jedan strah vodi drugome
Promatranja djece su pokazala da se reakcija straha prvi puta moe primjetiti u vrlo ranoj
dobi, jo kod novoroenadi, kada dijete reagira trzanjem, eventualno i plaem na iznenadni
jaki zvuk ili naglo tresenje. Usprkos slabim mogunostima djelovanja i izraavanja,
novoroene zna izraziti svoje nevolje kricima i neodreenim pokretima. Takoer, ono
reagira na nain da se mogu nazreti osnovni oblici straha.
Kad je zvuni poremea izrazito jak, kod dojeneta se moe zapaziti drugaija reakcija,
ruice se naglo diu u vertikalan poloaj, kao da bi se za neto uhvatile, a zatim naglo padaju..
Takva reakcija zove se Moorov refleks. On se esto moe primjetiti kod beba koje se etaju u
kolicima, tonije, javlja kad beba doivi naglu promjenu poloaja i gubitak ravnotee.

Reagiranje na promjene i dogaaje oigledno je priprema na opasnost. Reakcija trzanja

priprema djete na opasnost, a ujedno je i nagovjetaj osjetljivosti iji se znaaj otkriva u
kasnijem razvoju djeteta npr. u strahu od novoga.

Dojene staro od 3 do 4 mjeseca raduje se i smjei svakome tko mu prie. Poevi od tog
perioda dijete se izrazito interesira za ljude, njihova lica i glasove.

U kasnijem stupnju razvoja, dojene pokazuje vee nepovjerenje prema novom licu. Reagira
na nain da se potpuno umiri, uporeno promatra pridolicu i mrti obrve.
Izmeu 6 i 8 mjeseca, dojene izrazi strah od prisustva nepoznate osobe. ak i ako se nalazi
u majinom naruju, ono se na pojavu nepoznatog lica okree, plae, vriti. Takav se strah
moe primjetiti u svim drutvenim slojevima i civilizacijama. On moe izostati kod djece
naviknute na mnogo osoba, ali rijetko ga koje dijete starije od godinu dana nije izrazilo.
Oblik ljudskog lica je za dojene jedan od najzanimljivijih predmeta koja ono razlikuje
mnogo ranije nego ostale predmete. Ali dovoljno je da lice ne bude jedno od onih koja su
bliska, pa da dijete izrazi strah. Primjeeno je da je strah vei to to se stranac vie pribliava
djetetu, a dosee vrhunac kada opkuava uhvatiti dijete.
Reakcije jakog straha kod dojeneta mogu izazvati i promjene na bliskim osobama. Te
promjene mogu biti naoale, druga frizura, kapa na glavi i sl.

3
U drugoj polovini prve godine dana dijete se po prvi put emocionajno vezuje, te je ono tada
i najosjetljivije na odvajanje. Od sedmog (ili osmog) mjeseca ivota dijete je vrlo vezano za
mali broj ljudi koje savreno poznaje. Tada ono trai da ga uzmu u ruke, puzi za majkom,
negoduje kada se ona udalji, pati kada je nema. Na dojene u ranijoj dobi odlaenje iz domae
sredine ne ostavlja nikakav znaajni utisak jer mu je svijet jo toliko nejasan i neodreen da
ne doivljava nikakve promjene. Ali drugom polovinom prve godine ivota djeteta ta se
situacija potpuno mijenja, te utjecaj odvajanja na dojene je vrlo jak.
Tijekom prve godine ivota djetetov libido (prema S. Freudu -energija udnje prema neemu)
je orijentiran na usta, pa kaemo da je dijete u oralnoj fazi. Majka koja hrani dijete moe biti
dovoljno dobra majka i uspjeno prepoznavati djetetove oralne potrebe kad je gladno ili sito,
razvijajui osjeaj sigurnosti. No ako to ne prepoznaje I nezadovolji njegove potrebe izazvat
e napetost, nervozu I strah.
U toj dobi dijete ima osnovnu sigurnost u majci. Ako se u njezinom prisustvu nalazi u
prostoriji koju poznaje, usuuje se obazrivo udaljiti od nje, provjeravajui povremeno ako je
jo prisutna. Ako se pojavi strana osoba, dijete se odmah vrati majci, a ako se stranac priblii,
ono prua majci ruke traei da ga uzme u ruke.
Hospitalizacija takoer prilino utjee na dijete jer tada se ono mora odvojiti od svoje obitelji.
Osim toga, nepogodna situacija za dijete je kad majka, nakon to je dijete naueno na nju jer
je s njom bio u neprekidnom dodiru najmanje godinu dana, poinje odlaziti. Neki psiholozi
tvrde da je upravo prerano odvajanje uzrok adolescentnog prijestupnitva.
Ako dijete u situacijama prvog odvajnaj ima neki predmet onda taj predmet pospjeuje
stvaranje misli kod tog djeteta. Jedino te misli mogu djetetu ispuniti prostor odsustva, a
predmet tada postaje zamjena prisustva voljenog bia.

Razdvajanja i predvianje razdvajanja bude u djetetu strah i nemir. Samo razdvajanje budi
kod djeteta strah od otimanja i pada, strah da e se izgubiti. ekanja blinjega tjera dijete u
strah od njigove smrti, te se javlja tjeskobno oekivanje povratka dragih osoba.

U drugoj godini ivota libido djeteta se usmjerava s ustiju na analni otvor, pa kaemo da je
dijete ulo u tzv. analnu fazu koja traje otprilike do navrene tree godine ivota. Ono to
karakterizira ovu fazu je da dijete poinje obraati pozornost na isputanje i zadravanje
stolice i da ga roditelji ga u tom razdoblju obino nastoje rijeiti pelena. Kroz davanje i
nedavanje stolice dijete nagrauje ili kanjava roditelje. Govorimo o analnoj agresiji prema
roditeljima. Roditelji na te djeje postupke povremeno reagiraju ljutnjom i uskratom ljubavi, a
to plai dijete, tako dijete poinje svoju analnu agresivnost vezivati uz strah od gubitka
roditeljske ljubavi. U ovoj fazi dijete moe i na sam in "gubitka" stolice dijete
reagirati strahom jer stolicu doivljava kao dio svog tijela.
Karakeristino za proces individuacije (izmeu 18. i 24. mjeseca) jest to da dijete postaje
svjesno svoje zasebnosti od majke te je tada mogue dodatno razbuktavanje separacijskog
straha djeteta.

U dobi od navrene 3. godine ivota dijete poinje biti sve vie orijentirano
na svoje spolovilo, pa se takva faza zove falusnom fazom. Dijete se poinje interesirati i za
spol drugih osoba, prvenstveno onih najbliih kao to su roditelji, braa i sestre. Primjetivi
razliku u organima izmeu mukog i enskog spola, formira se klica anksioznosti i buduih
strahova vezanih za gubitak tog organa.
Od 3,5 do 5,5 godina dijete pokazuje sve vei interes za roditelja suprotnog spola i rivalizira s
roditeljem istog spola. Tonije i jednog i drugog roditelja istodobno voli i mrzi, ali je onom
suprotnog spola vie sklono.
4
Zbog sloenosti zbivanja u ovoj razvojnoj fazi, u djeteta se u to doba mogu javit razliiti
strahovi-od ivotinja, otrih predmeta, policajaca, lijenika, povrede tijela, bolesti,... itd.), ali
one se obino spontano razrjeavaju kako se ova faza blii kraju i tada dijete prelazi u puno
mirniju razvojnu fazu znakovitog imena- latenciju.

Latencija je razdoblje od 6. do 11. godine, u kojem je dijete kree u kolu. Najpoznatiji strah
te faze je onaj od kole ili tzv. kolska fobija. Dijete odbija ii u kolu. Boji se ostati na
nastavi bez nekog iz najueg kruga obitelji, najee majke. Majka je esto prisiljena dijete
dovoditi u kolu, a povremeno i sjediti s njime u kolskoj klupi. ak I kada mislimo da se
kolska fobija smirila prisutna je opasnost da se poslije praznika ili ak duljeg vikenda
ponovno javi. Nekad kolska fobija ide u maskiranom obliku, dijete moe imati uporne
glavobolje, trbuhobolje, munine, nesvjestice, opu slabost i sl. Zbog tih simptoma roditelji ga
poteuju kole, a i sami nastavnici ga saaljevaju i alju kui. to dijete dulje
pauzira od kole to e tee ponovno krenuti na nastavu, I na taj nain se zatvara u arobni
krug straha. kolsku fobiju najee imaju emocionalno nezrelo, nesigurno dijete. Rjeavanje
kolske fobije najee je dugotrajan proces i najbolje se to prije obratiti za strunu pomo.

U sljedeoj fazi od 12. do 20. godine ivota, a koja se zove pubertet odnosno ponovno se
razbuktaju strahovi i anksioznosti uz smetnje ponaanja, a koji rezultiraju kompleksnom
klinikom slikom popularno zvanom adolescentna kriza.
Da spomenemo samo neke:
Separacijska anksioznost zbog odvajanja od roditelja, nevoljenost, nesposobnost, strahovi
zbog naglih promjena izgleda tijela, strahovi od bolesti, osiromaenja, neuspjeha, debljanja,
seksualnosti, trudnoe, osjeaji manje vrijednosti itd.
Na sreu, veina tih strahova i kriza su prolaznog, razvojnog karaktera I najee se sami
razrijee bez posebne strune pomoi. Bez obzira to nita nee bitno ubrzati tijek promjena
na bolje, nastojte se prema svom adolescentu odnositi s uvaavanjem njegove individualnosti
i privatnosti, nastojte s njim pregovarati, a ne mu nareivati, uite ga da bude odgovoran i da
misli svojom glavom te da prihvaa posljedice svojih postupaka.

Pregled najeih strahova po dobi

3 godine - strah od runih ljudi, maski, nakaza. Strah od mraka, ivotinja, policajaca,
lopova;
4 godine - strah od jakih zvukova - sirena, vatrogasaca. Strah od mraka, divljih
ivotinja. Strah od majinog veernjeg izlaska.
5 godina - smanjuje se strah od runih ljudi, nakaza. Rastu stvarni strahovi od ozljede,
od pasa, pada. Strah od mraka, da se mama nee vratiti kui;
6 godina - vrlo straljivo doba. Strah od zvukova (zvono, telefon, neugodan glas, voda
u WC-u, glasanje kukaca i ptica.) Strah od duhova, vjetica, da je netko pod krevetom;
da e se izgubiti. strah od vode, vatre, groma, munje. Strah od samoe (spavati sam u
sobi, biti sam kod kue); strah da e se mami neto dogoditi, da bi mogla umrijeti.
Hrabar za ozbiljnije ozljede, a boji se trna, posjekline, krvi;
7 godina - strah od mraka, tavana, podruma, sjena, duhova, vjetica. Strah od pijuna,
lopova, ljudi koji se kriju u ormaru, pod krevetom. Strahovi koji nastaju nakon
stranih pria, filmova, gledanja TV. Brine se da ga ne vole, da e zakasniti u kolu;
Od 8 godina nadalje sve je manje djetinjih strahova, sve se vie boji realnih opasnih
stvari, situacija.

5
Nekoliko savijeta I trikova zaprevladavanje najeih strahova:

Dijete koje je doivjelo neko za njega zastraujue iskustvo (npr.prometnu nesreu, naglu
smrt voljene osobe, rastavu braka roditelja, bolniko lijeenje, zlostavljanje itd...) esto e
puta imati strahove pri odlasku na spavanje. Bojat e se samo zaspati, trait e da netko od
roditelja s njim legne ili da barem spava pod svjetlom. Tijekom spavanja dijete e ponovno
proivljavati traumatsko iskustvo u snovima, a to okolini moe djelovati zastraujue, pa e
ga htjeti u dobroj namjeri probuditi. Takoer e moda ponovno poeti mokriti u snu.
Savjet je: Pustite dijete da spava dalje, uprkos runim snovima i nemiru. Zagrlite, pomazite
dijete, neto mu njeno apite na uho pa e se to pozitivno odraziti na sanjanje djeteta, ono e
se smiriti I prespavati no. Ujutro pokuajte razgovarati o tome to je sanjalo, sugerirajte mu
da nacrta strane snove ili barem neki detalj koji ga plai. Predkolska djeca e traumu
pokuati razrijeiti kroz repetitivne igre, a vjerojatno e koristiti ako se i roditelj u njih ukljui.

Strah od odlaska na spavanje bez pratnje (vrsta separacijskog straha) moe se olakati
paljenjem none lampice, odkrinutim sobnim vratima i igrakama koje dijete samo odabere i
poslae kraj sebe u krevet. U ovom sluaju igrake (ili samo jedna igraka ili neki predmet)
imaju funkciju tzv. prijelaznog objekta koji predstavlja simbolinu zamjenu za majku. Prije
odlaska u krevet djetetu moemo ispriati priu koja ga smiruje, popriati o tome ega se boji,
odnosno predloiti mu da to nacrta, a nacrtani crte spremi na sigurno mjesto ili uniti.

Nemirno spavanje i nono buenje esti su u male djece, premda veina djece nije imala
traumatskih iskustava. Ponovno se radi o razvojnom fenomenu zbog kojeg dijete nou runo
sanja (pojavljuju se loi objekti u liku vjetice, vuka, udovita, klauna itd. koji ga napadaju,
otimaju i odnose), dijete se jako boji i budi u krevetu. Obino nakon takvog nonog buenja
eli ii roditeljima u krevet.
esto se zaboravlja da dnevni, a osobito noni strahovi mogu biti potaknuti I podravani
gledanjem filmova i igranjem elektroninih igara u kojima ima nasilja i strave.

Zbog toga

1. p rihvatite djeji strah. Za njega niste krivi ni vi ni dijete, jer strah nije lo ni
neprirodan
2. Dajte mu na znanje da ete ga tititi od "opasnosti" dok strah ne proe.
3. Ne budite nestrpljivi, ne suoavajte ga s najgorom varijantom.
4. OK - METODA JE NAJGORA
5. Djeji strah nije dugog vijeka. Obino slijedi kratko razdoblje u kojem ga neodoljivo
privlai ono ega se ranije bojalo. Neka pod vaim nadzorom stjee novo iskustva.
6. Velik dio strahova dijete ui oponaajui odrasle i djecu iz okoline (strah od groma, psa,
kukaca...)

6
I jo.

PRIAJTE...
o svom strahu (kad ste bili mali, o sadanjem...)
o strahovima i iskustvima drugih ljudi
prie o hrabrima - malima (djeci, ivotinjama)
uz igrake i slike " zastraujueg " objekta (pas, zrakoplov...)
itajte problemske slikovnice

PONUDITE...

olovke, pastele, boju, glinu, plastelin, kola...

lutke (obine i scenske)
udaraljke, zveke, kutije, poklopce, kante...

ZAMILJAJTE, IGRAJTE SE...

izmiljajte, dovravajte prie (drukiji tijek, drukiji kraj)

priajte po slikama
igrajte se, izmjenjujte uloge, straite nekoga, glumite strah
izraujte ginjol lutke koje mogu " gristi ", " prodirati " i sl.
crtajte, modelirajte strah, strano, opasno
crtajte lijepe i rune snove i sl.

Koritena literatura za lanak:

Branka Starc: ''Srtah u djece'', letak

Martin Steifenhofer: 55 savijeta kad se vae dijete boji

Ministarstvo prosvjete i porta, materijali "Pomozimo im rasti"

Nevenka uturi "Zabrinjava me moje dijete", kolska knjiga, Zagreb, 1995.

Ofra Ayalon "Spasimo djecu", kolska knjiga, Zagreb, 1995.
Violet Oaklander "Put do djejeg srca", kolska knjiga, Zagreb, 1996.
Zlatko Bastai "Lutka ima srce i pamet", kolska knjiga, 1988.

Web portali:

www.plivazdravlje.hr

www.zdravlje.hr