Dijete, Nastavnik I Skola U BIH, 2007

Dijete, nastavnik i kola
Ideje za inspiraciju
i za djelovanje
Izbor tekstova Inge Eidsvga
Urednici: Enver Djuliman i Harald Nilsen
Dijete, nastavnik i kola
Ideje za inspiraciju i za djelovanje
Izbor tekstova:
Inge Eidsvga
Urednici:
Enver Djuliman i Harald Nilsen
Izdava:
Helsinki komitet za ljudska prava Bosne i Hercegovine
Helsinki komitet za ljudska prava Norveke
Layout:
Damir Karahasanovi
Naslovna strana: Lillian Hjorth
Slike: Enver Djuliman i Lillian Hjorth
Prevod sa norvekog: Slavica ugi
tampa: Flax
Nije dozvoljeno kopiranje knjige
Knjiga je izdana uz pomo Norvekog ministarstva za vanjske poslove
Zahvaljujemo izdavakoj kui Cappelen za ustupljene tekstove
CIP Kategorizacija u publikaciji
Narodna i univerzitetska biblioteka
Bosne i Hercegovine, Sarajevo
37.011.3:371.2] (081)
DIJETE, nastavnik i kola: ideje za
inspiraciju i za djelovanje / izbor tekstova Inge
Eidsvga; urednici Enver Djuliman i Harald Nilsen;
[prevod sa norvekog Slavica ugi]. - Sarajevo:
Helsinki komitet za ljudska prava Bosne
i Hercegovine, 2007.-218 str.:ilustr.; 20 cm
ISBN 978-9958-9341-4-8
COBISS.BH-ID 15875334

Dragi kolega!
Biti nastavnik jedna je od najbitnijih profesija u svakom
drutvu. Susret jednog djeteta sa dobrim nastavnikom
moe promijeniti njegov ivotni tok. Dobra kola njeguje
krhko zemljite svake civilizacije i stvara socijalni i eko-
nomski napredak u drutvu. Sva istraivanja pokazuju da
razlika izmedju dobre i loe kole lei u nastavniku.
Nama nastavnicima je potrebna inspiracija i stalna obnova
znanja. Pretjerana oputenost, stvorena navikom, sva-
kodnevna je prijetnja naem radu. Moramo stalno biti u
pokretu, stalno na putu ka sticanju novih znanja. Poslije
33-godinjeg rada u norvekoj koli, elio bih da podijelim
neke od svojih misli i iskustava sa tobom. Ne sa namjerom
da ti treba da ih nekritino prihvati, ne kao neku neprijatnu
dunost, nego u nadi da e te inspirisati ili provocirati. Za
mene je ova knjiga izjava ljubavi, puna povjerenja, prema
jednom zanimanju, kojim se veoma ponosim i koje volim.
Radostan poklon jednog nastavnika drugom.
Lilehamer, juni 2007.
Inge Eidsvg
Kako je nastala ova knjiga
Rije susret fascinantna je rije, rije koja sadri iekivanja
i nadu u neto jo uvijek nepoznato. Nai ivoti su niz sus-
reta, a kroz susrete je nastala i ova knjiga. Sve je poelo
susretom sa tri centralne knjige u knjievnom stvaralatvu
pedagoga Ingea Eidsvga, NASTAVNIK - Razmiljanja
o djelima ljubavi (2000.), OVJEK U PRVOM PLANU
(2004.) i DOBAR NASTAVNIK u ivotu i poeziji (2005.).
Iz ovog prvog susreta rodila se misao o stvaranju neega
novog. Put je krenuo od ideje, onda je doao susret sa
piscem, i tako je nastala nova knjiga.
U radu sa ovom novom knjigom, zadatak urednika je bio da
izbace iz nje ono to je bilo specino samo za Norveku,
zadre ono univerzalno, i da im na kraju u rukama ostane
jedan novi produkt, koji je pisac odobrio za objavljivanje.
elimo da se zahvalimo piscu za svu podrku, koju nam je
svesrdno dao u ovom procesu.
Knjiga se sastoji iz est dijelova, koji su smjeteni u odno-
su na glavnu zamisao: uenik, nastavnik i kola. Prvi dio,
kola kao nosilac vrijednosti, predstavlja kolu kao in-
stituciju, vrijednosti kole i nastavnika i osnovne ljudske
vrijednosti. U drugom dijelu , Nastanak profesije, govori
se o pojmu uenja, nastanku nastavnike profesije, prvim
nastavnicima i pievim susretima sa nastavnicima koji su
pokazali umijee poduavanja i odgajanja.
U treem dijelu, Putovanje u sjeanja, dobivamo uvid u
susrete pisca sa osobama i dogadjajima koji su za njega
bili od velikog znaaja. etvrti dio ,kola u 21. stoljeu,
osvre se na globalnu uionicu i na dijete i kolu openito
u modernom dobu. Peti dio je opis karakteristika dobrog
nastavnika i njemu je posveen. U estom dijelu, Djela
ljubavi i, najjasnije dolazi do izraaja glas pisca i njegovi
stavovi o koli u svijetu, koli u susretu sa drugim kulturama
i drugim vrijednostima, i o dijalogu i nadi kao sredstvima za
postizanje mirnog suivota u viekulturalnom drutvu.
Urednici preporuuju itanje ove knjige od prvog do estog
poglavlja kao putovanje kroz koje e se dobiti cjelokupna
slika. Medjutim, svaki se dio moe itati i zasebno, kao put-
ovanje sa stanicama, kada se zaeli odmor. Ovim rijeima
urednici ele da se zahvale, hvala piscu i hvala itaocima,
kojima elimo sretan put.
Enver Djuliman i Harald Nilsen
Sadraj
I KOLA KAO NOSILAC VRIJEDNOSTI 10
1 kola mlada institucija 10
2 Nemogunost relativizma vrijednosti 14
3 Osnovne ljudske vrijednosti 16
4. Nastavnikove vrijednosti 29
II NASTANAK PROFESIJE 34
1 U poetku je bio odnos 34
2 Sve se mora nauiti 39
3 Nastanak profesije 40
4 Pedagog i didaktiar 45
5 Uenje ljudskosti 48
6 Nastava kao umjetnost porodjaja 51
III PUTOVANJE U SJEANJA 86
1 Rije i udo 86
2 Lampa koja treba drugima
da osvijetli put, mora da gori 90
3 Dvojni razlomci 95
4 Sijenka sumnje 99
5 Imati ili biti 102
6 Onaj koji se poredi 106
7 Dosada premalo i previe 109
8 Bez ljepote 113
9 Profesor udak 117
10 Ovuda je proao andjeo 121
11 enja za toplim rukama 125
IV KOLA U 21. STOLJEU 136
1 Globalna uionica 136
2 Identitet i dijalog 143
3 Dijete 21. stoljea 148
4 kola u 21. stoljeu 156
V 10 NASTAVNIKIH ZAPOVIJESTI 168
1 Ti treba i da zna
i da voli svoje predmete 171
2 Ti treba da voli prie 178
3 Ti treba da bude blizak 187
4 Ti treba da vidi uenike 189
5 Ti treba da voli svoje uenike 192
6 Ti treba da oekuje i zahtijeva,
i od sebe, i od svojih uenika 195
7 Ti treba esto da ima sa sobom neto novo 198
8 Ti treba da doprinese zadovoljstvu
i razvoju svojih kolega 199
9 Ti treba da doprinese diskusiji o
drutveno-politikoj ulozi kole 203
10 Ti treba da se usudi da bude nastavnik 208
VI DJELA LJUBAVI 212

POETAK 215

TONJE 217
I
KOLA KAO
NOSILAC VRIJEDNOSTI
10
DIO I
I KOLA KAO NOSILAC
VRIJEDNOSTI
1 kola mlada institucija
kola je glavna preokupacija u velikom dijelu ivota mladih
ljudi. To su sati i dani koji im se nikada nee vratiti. Dok su
djeca u Norvekoj 50-ih godina u prosjeku provodila otpri-
like 10 000 sati u instituciji, ova brojka je do danas porasla
na skoro 25 000 sati. U toku jedne generacije instituciona-
liziranje djetinjstva skoro je utrostrueno. Neki uenici u
kolu idu pjeke, neki voze bicikl, drugi dolaze autobusom
ili voze automobil. Neke kole su velike, neke su male.
Neke su lijepe, druge su rune. Mnogo uenika se raduje
kolskom danu, neki se osjeaju suvinim i usamljeni su u
koli, drugi se osjeaju kao kod kue i imaju veliko drutvo.
Neki nastavnici su dobri, drugi su slabi. Neki uenici ue
mnogo u koli, drugi ue malo. Neki uenici imaju osjeaj
da su uspjeni, drugi se osjeaju neuspjeni. U svemu
ovome rije je o vrijednostima: vrijednostima roditelja,
vrijednostima djece, vrijednostima nastavnika, politiara,
drutva, kole.
Ko odluuje ta e djeca i omladina da ue? Roditelji, nas-
tavnici, uenici, optina, drava ili trite? I zbog ega bi
djeca trebalo da ue ovo, a ne neto potpuno drugo? Da li svi
treba da ue isto, bez obzira na to u kojem dijelu zemlje ive,
kojoj kulturi pripadaju i koje sposobnosti posjeduju? Beskra-
jan je izbor i mogunosti i vrijednosti u svijetu naih misli.
1739. godine, dansko - norveki kralj Kristijan 6. potpisao
je jedan vrlo vaan zakon u vezi sa norvekim kolstvom.
Ovo je bio jedan od prvih zakona u Evropi koji je uveo for-
malnu obavezu kolovanja i prvi zakon koji je podvukao
da e kola biti otvorena za svu djecu.
11
KOLA KAO NOSILAC VRIJEDNOSTI
Koje vrijednosti su prve norveke kole trebale prenositi?
Odgovor je sve do naih dana bio - hrianske vrijednosti.
One su se prenosile tako to je nastavnik itao, priao,
predavao, opominjao, a potpuno bi preuo ono to bi
uenici imali da kau. Od uenika se oekivalo da sluaju,
itaju, ue i ponavljaju.
Norveko drutvo se znatno promijenilo od 1739. godine.
Ako bismo u par rijei probali da ovo okarakteriemo sa
stanovita vrijednosti, to bi se ovako moglo saeti: od
Boijeg autoriteta, nepodlonog diskusiji, do sekularizova-
nog drutva; od tradicionalne zajednice do individualnih
izbora; od kraljevine pod Boijom milou, do parlamen-
tarne demokratije; od lokalnog do globalnog; od nedostat-
ka informacija, do njihovog preobilja.
Norveka kola se puno izmijenila od kolskog zakona iz
1739. godine, izmedju ostalog i u tome da dananja kola
treba da prenosi vei broj i drugaiju vrstu vrijednosti,
u usporedbi sa predjanjom. U zakonu se cilj i zadatak
kole deniu tako da ona treba da, u saradnji i u razumi-
jevanju sa roditeljima, pomogne djeci da dobiju hrianski
i moralni odgoj, razviju svoje sposobnosti i mogunosti,
na duhovnom i zikom planu, i da im prui dobro opte
obrazovanje, kako bi oni postali korisni i samostalni ljudi u
domu i u drutvu.
Prema kolskom Nastavnom planu, cilj je obrazovanja
stvaranje integrisanog ovjeka. ovjeka koji je u potrazi
za smislom, koji stvara, radi, koji je pristojan, saradjuje sa
drugima i vodi rauna o prirodi. Integrisani ovjek se reali-
zuje na vie naina, koji svi slue drutvu u kome ivi.
Ali ako obratimo panju na pozadinu formulacija u Nas-
tavnom planu i pokuamo da budemo malo konkretniji,
javie se mnoga pitanja: Za kakvo drutvo elimo da pri-
premimo djecu i omladinu? I ta to znai biti koristan
ovjek u drutvu? elimo li da obrazujemo ljude koji e
da konkuriu ili saradjuju? Treba li da podravamo spo-
12
DIO I
sobnost kritike i poriv za pobunu kod svojih uenika ili
uenike koji se uklapaju u postojeu drutvenu zajednicu?
Koji su predmeti najvaniji? Koliko uticaja roditelji treba
da imaju na nastavu a o emu uenici sami mogu da
odluuju? Da li kola na neutralan nain treba da predstavi
razliite ideologije, religije, poglede na svijet, poglede na
seks, drogu i t.d. ili bi trebalo da prui prednost nekim
vrijednostima u odnosu na neke druge? Da li se zahtjev
za hrianskim i moralnim odgojem moe uklopiti sa
zahtjevom za tolerancijom u multikulturalnoj koli? Da li
smo u stanju ispuniti sve ove ciljeve ili moramo pret-
postaviti da su neki od njih nespojivi?
A iza svih ovih pitanja opet se radjaju nova pitanja: Postoje
li univerzalne vrijednosti oko kojih se svi ljudi u jednom
pluralistikom i multikulturalnom drutvu mogu sloiti?
Da li su ove vrijednosti apsolutne? Odakle potie pojam
vrijednosti? Postoji li on nezavisno od religijskih tradici-
ja? Da li su neke vrijednosti vanije od drugih? Kako
rjeavamo konikte koji nastaju kada se razliite vrijed-
nosti suprotstave jedne drugima? Ili kada smo nesuglasni
u odnosu na to kako shvatamo razliite vrijednosti, na
primjer, potovanje prema ivotu, slobodi, odgovornosti,
toleranciji ili iskrenosti? Da li bi teite u koli trebalo da
bude na prenoenju znanja ili na razvijanju stavova? Da li
bi djeca uopte trebalo da imaju nastavu o moralnim vri-
jednostima? Zar ne bi kola trebalo da se koncentrie na
poduavanje osnovnih sposobnosti, korisnih po drutvo,
kao to su itanje, pisanje, raunanje i razumijevanje mod-
ernih elektronskih pomagala, a da prepusti poduavanje
o moralu porodici, religioznoj zajednici, sportskom klubu i
izvidjaima?
Ovo su velika i teka pitanja. Ali neemo ih izbjei time to
emo se praviti da ona ne postoje. Djeca iz razliitih kul-
turnih tradicija idu u istu kolu, ive u istom selu ili u istom
dijelu grada, igraju se na istom igralitu. I nastavie da
ive u istom drutvu ostatak ivota. Kako kola moe da
13
pripremi njih i sve nas na ovu realnost? Tu nema puno
izbora: Moemo zatvoriti oi i ne uraditi nita. Moemo
razdvojiti djecu i oformiti kole po socijalnoj, kulturnoj ili
religioznoj pripadnosti roditelja. Ili se moemo baciti na
teka i uzbudljiva! pitanja o tome kako napraviti kolu
koja e nas pripremiti za ono pluralistiko i multikulturalno
drutvo, u kojem e sva djeca u budunosti ivjeti.
Negdje je reeno da je dananja kola napravljena za
drutvo koje vie ne postoji a da ona priprema uenike
za drutvo koje niko od nas ne poznaje. To je moda i is-
tina. Ali to ne znai da je zato manje vano dobro razmisliti
o osnovnim vrijednostima dananje kole.
Razmiljati o svrsi odgajanja i obrazovanja, isto je to i
razmiljati o tome ta je ovjek, i koje bi on mjesto tre-
balo da ima u drutvu i u prirodi. Drutvo koje redovno
ne diskutuje o cilju koje imaju njegove najvanije dravne
institucije za socijaliziranje, iznevjerava svoj demokratski
zadatak. Umjesto da bude sigurna i dobro osvijetljena luka
za pomorce, kola rizikuje da postane plutani ep, koji se
kree po talasima medijskog mora i koji je bacan vjetro-
vima elja politiara da ostave traga iza sebe.
Formulisti cilj nastave i obrazovanja, slino je kao zacrtati
cilj kada se uputimo na neko putovanje. Cilj je bitan, ali
ni sam put i nain putovanja nisu nita manje bitni. Neki
se putevi pokau kao stranputice, drugi e nas odvesti
jo dalje nego to smo mislili i zacrtali na karti, do nekih
novih ciljeva. To je tako i u pedagogiji: cilj formira proces,
a proces formira cilj. Uvijek u pokretu i u medjusobnom
djelovanju.
Grki pjesnik Konstantinos Kavas razmilja o odnosu iz-
medju kada i kako dok pie o Odiseju, jednom od prvih
putnika u svjetskoj literaturi. Poslije mnogo godina u tud-
jini, Odisej ezne za svojim domom na ostrvu Itaka. Kava-
s pie:
Drutvo koje
redovno ne
diskutuje
o cilju koje
imaju njegove
najvanije
dravne
institucije za
socijaliziranje,
iznevjerava svoj
demokratski
zadatak.
14
DIO I
Neka ti je Itaka uvijek na umu
Tamo stii tvoj je stvarni cilj.
Ali, ne uri.
Neka ti putovanje traje godinama.
Kada konano baci sidro, bie star i bogat
svime
onim to si nauio na putu
- ali nee oekivati od Itake da ti dolije jo
bogatstva
Itaka ti je poklonila putovanje.
Bez nje nikad ni krenuo ne bi.
Vie ti, medjutim, nema ta dati.
A ako ti se ona uini siromanom,
nemoj tada rei da te je prevarila.
Jer postao si mudar i pun iskustva:
Te si shvatio smisao Itake.
2 Nemogunost relativizma
vrijednosti
Mi vie ne ivimo u jedinstvenoj kulturi, u kojoj veina ljudi
ima iste poglede na to ta je ispravno, a ta pogreno,
ta lijepo, a ta runo ili ta je dobro, a ta zlo. U naim
uionicama hriani, budisti, muslimani i ateisti sjede jedni
pored drugih. Za dan kole slue se tradicionalni norveki
vai i arapski specijaliteti. Nita iz sedmog razreda nosi zar,
Lisina mama ivi u branoj zajednici sa drugom enom,
a Per ivi skupa sa bakom i djedom, jer su mu roditelji
narkomani.
Nai su ivoti isprepleteni. Ne postoji ovjek koji nije pod
uticajem drugih ljudi, niti kultura koja nije pod uticajem
drugih kultura. to znai da bih ja u nekim drugim okol-
nostima bio neko drugi. Moja je kultura mogla biti neka
druga kultura.
15
esto ovo nazivamo pluralizmom vrijednosti, razno-
vrsnou vrijednosti i vrijednosnih sistema koji egzistiraju
jedni pored drugih. Ali to nije isto to i relativizam vrijed-
nosti. Relativizam vrijednosti zasniva se na teoriji da sve
nae vrijednosti zavise od dobi, pola, kulture, ivotnog stila,
porijekla i tako dalje. Ova teorija, u svojoj najekstremnijoj
formi, tvrdi da ne postoje nikakvi kriteriji ili norme koji mogu
presuditi da li su neke vrijednosti bolje od drugih. ak i to
da uopte ne moemo razumjeti ili diskutovati vrijednosti
izmedju religija i kultura. East is East, and West is West,
and never the twain shall meet, ( Istok je Istok, a Zapad
je Zapad, i nikad se oni sresti nee), napisao je Rudyard
Kipling u The Ballad of East and West (1890. god.). Ne
postoje objektivne vrijednosti, samo moje, tvoje, nae i nji-
hove vrijednosti. Rei da su neke vrijednosti bolje od nekih
drugih, ne znai nita drugo nego to da mi neke vrijed-
nosti volimo vie od nekih drugih. Vrijednosti, tako, postaju
pitanje ukusa i naklonosti, i ne postoji nikakva institucija
izvan nas samih koja moe da sudi ta je ispravno, a ta
pogreno. Na ovakva pitanja ne postoje tani odgovori,
tvrde pristalice relativizma vrijednosti.
Ali, ekstremni relativizam vrijednosti ne uzima u obzir
dvije injenice. Kao prvo: injenica je da postoji velika
saglasnost medju ljudima oko veine vrijednosti. Veina
ljudi smatra da je pogreno ubiti, krasti, lagati, ne drati
se dogovora, ne pomoi ljudima u nevolji, ne pokazivati
samilost i t.d. Objanjenja, dodue mogu da se razlikuju,
ali se oko sadraja nije teko sloiti.
Kao drugo: Ako nita nije vie istinito ili vrijedno od neeg
drugog, kako onda pristalica relativizma vrijednosti moe
tvrditi da je njegovo stanovite ispravno? Onda i to mora
biti samo jedna od vie moguih istina?
Bez osnovnih zajednikih vrijednosti i pravila za rjeavanje
sukoba, svako bi se drutvo raspalo. Pitanje je samo koje
zajednike vrijednosti jedno civilizirano drutvo mora da
ima i koliko pluralizma vrijednosti moe izdrati, a da jo
Ne postoji
ovjek koji nije
pod uticajem
drugih ljudi,
niti kultura
koja nije pod
uticajem
drugih kultura.
to znai
da bih ja u
nekim drugim
okolnostima
bio neko
drugi.
16
DIO I
uvijek na njih gleda kao na bogatstvo? Na to se pitanje
ne moe odgovoriti jednom zauvijek, o njemu se mora
razmiljati u formi trajnog dijaloga.
I pored razlika u godinama, kulturi i drutvenom porijeklu,
svima nam je zajednika zagonetka zvana ljudski ivot.
Sve religije i pogledi na ivot moraju se baviti pitanjima
koja sam ivot postavlja. Shvatanje ivota, u ijoj je os-
novi relativizam vrijednosti, uinilo bi nemoguim svako
poduavanje. Nastava, naime, ima kao svoj proklamovani
cilj obrazovanje ljudi za neto. Ona eli da postigne neto
sa ljudima. Izazov za nastavnike i roditelje dananjice nije
taj da nam nedostaju vrijednosti, nego da je ponuda vri-
jednosti postala tako velika. Samo u toku jednog dana,
dananja djeca i omladina budu presretnuta sa bezbroj
poruka, koje u sebi sadre neku vrijednost, esto u potpu-
noj suprotnosti jedne sa drugom. Kari i Ali na putu od kole
do kue sreu dobrovoljce koji sakupljaju novac za rtve
poplava u Aziji da bi odmah nakon toga proli pored za-
vodljivih plakata velikih rmi za prodaju moderne odjee.
Malo kasnije naii e na prodavnicu kompjuterskih igrica,
i bie neodoljivo privueni igricom Counter force, punom
nasilja, da bi na kraju doli kui i uvali mladju sestru neko-
liko sati prije nego se porodica okupi za rukom.
3 Osnovne ljudske vrijednosti
Postoje li neke osnovne ljudske vrijednosti preko kojih
ne moemo prei, a da posljedica toga ne bude potpuni
raspad naih ivota? Postoje, smatrao je danski teolog i
lozof Knud E. Lgstrup (1905. 81.). ivljenje u zajednici
sa drugim ljudima daje nam neke vrijednosti, koje upravo
proizilaze iz te injenice. Lgstrup ih je nazvao suvereni
ivotni izrazi. Kao primjere naveo je povjerenje, samilost,
saosjeanje i otvorenost. Najvanije je povjerenje. Ono je
uvijek obostrano. Mi ne bismo mogli ivjeti bez povjerenja.
17
I nismo mi ti koji toj rijei dajemo pozitivno znaenje; sam
joj ivot daje i vrijednost i sadraj.
Pokazati povjerenje, znai otvoriti se, kae Lgstrup. U
svim vrstama ljudskih kontakata postoje elementi samo-
otvaranja. Kada se ovjek otvori, on istovremeno postaje i
ranjiv. Kada se otvorimo jedni prema drugima, mi imamo i
mo jedni nad drugima, mo koju moemo koristiti za do-
bro ili za zlo, za izgradnju ili za ruenje.
Tada se pojavljuje zahtjev etike, koji trai od mene da se
brinem o drugima. Taj mi zahtjev, medjutim, ne kae kako
da to uradim. Moda u morati da koristim matu i inteli-
genciju i da sam nadjem nain da zahtjev pretvorim u djelo.
Etika djela se ne odredjuju normama, smatra Lgstrup,
ve spontano izrastaju iz naih ivota. Tak kada nestane
spontaniteta, pojavljuje se potreba za normama.
Zlatno pravilo koje kae da prema drugima treba da se
ponaam onako kako elim da se drugi ponaaju prema
meni, pokuaj je da se deniu osnovni uslovi ovisnosti. Iz
ljubavi koju ja sam zahtijevam, prepoznajem i ljubav koju
dugujem svom blinjem.
U svim odnosima medju ljudima pa tako i u procesu nas-
tave postoji opasnost od prelaenja preko nekih granica
koje ne treba da predjemo. Lgstrup je svjestan ovoga i
zbog toga nas moli da potujemo nedodirljivu zonu dru-
gih ljudi. Odredjene stvari u naem ivotu moraju biti van
domaaja i mijeanja drugih ljudi. Nae nedodirljive zone
su nadstrenice ivota i samo mi moemo druge pozvati
pod njih.
Nae osnovne vrijednosti, po Lgstrupovom miljenju,
spontane su u tom smislu da proizilaze same od sebe,
prilikom susreta sa drugim ljudima. One su i suverene, jer
imaju nadmo u odnosu na nau eventualnu nespremnost
da se mijeamo u neiji ivot. One postoje jer smo mi ljudi,
i one ine temelj naeg postojanja. Na izazov bie da
Najvanije je
povjerenje.
Ono je uvijek
obostrano.
Mi ne bismo
mogli ivjeti
bez povjerenja.
I nismo mi
ti koji toj
rijei dajemo
pozitivno
znaenje; sam
joj ivot daje
i vrijednost i
sadraj.
18
DIO I
ivimo sa njima, a ne protiv njih: Povjerenje, iskrenost i
dobrota, grade nove mogunosti, i za blinjega i za sebe
samoga. One odravaju na ivotu samu sutinu postojanja
koja se sastoji od mogunosti. (I: Etiki odgoj, 1956.).
Svi se mi radjamo unutar ve odredjenih moralnih granica,
smatra Lgstrup. Nismo mi ti koji biramo moral, ve ga
dobijamo u prtljag. Lgstrup tvrdi da nikada nismo u kon-
taktu sa nekom osobom bez da drimo jedan dio njegovog
ili njenog ivota u svojim rukama. To moe biti veoma mali
dio ivota, ali isto tako moe biti i beskrajno veliki dio, tako
da je jednostavno do nas da li e ivot onoga drugoga biti
uspjean ili ne. (ibid.)
Kada Lgstrup govori o dranju dijela ivota drugog
ovjeka u svojim rukama, to ne znai da imamo nadmo
nad tom osobom. Naprotiv. Lgstrup sve vrijeme insistira
na pruanju prostora. To znai dozvoliti onome drugome
da bude gospodar u svojem svijetu:
Zahtjev da se vodi rauna o ivotu drugog ovjeka, koji
nam je povjeren, bez obzira na to koje rijei i djela iz toga
proizilaze, uvijek je istovremeno i zahtjev za davanjem on-
ome drugome sveg mogueg vremena, i injenje svega
to je u naoj moi da njegov svijet postane to je mogue
prostraniji. Ovaj je zahtjev istovremeno i zahtjev da koris-
timo otvorenost koja proizilazi iz njega, da bismo razbili
blokade oko te osobe, i omoguili njegovom pogledu da
vidi cijeli horizont (ibid.).
Lgstrup opisuje suverene ivotne izraze kao prijekul-
turne. Oni se u stvari ne mogu nauiti, smatra on. Mi ne
moemo poduavati o samilosti, ali moemo stvoriti us-
love da djeca i odrasli ne dodju u situaciju da ive protiv,
nego sa ovom vrijednou. Djeca moraju doivjeti ove vri-
jednosti u praksi, tako to e svakodnevno kontaktirati sa
n.pr. kolskim nastojnikom, nastavnicima i uenicima. Ma-
ria Heichelmann iz Danske, 13 godina, napisala je stihove
19
o Lgstrupovoj etici. Teko bi ovo bilo formulirati na krai i
bolji nain nego to je to ona uinila:
Za ta ivimo?
ivimo za druge.
Za ta drugi ive?
Oni ive
da bismo mi imali
za koga da ivimo.
(Za ta ivimo?
I: Pedersen, O. 2003: Vitalni uticaji)
Ukoliko oekujemo od djece da postanu odgovorna,
moramo prilagoditi nastavu tako da ona mogu poeti da
praktikuju odgovornost to je mogue prije u procesu svog
odrastanja. Njima se moraju davati zadaci i obaveze koje
su u skladu sa njihovim mogunostima, i oni moraju biti od-
govorni za rezultate. Odgovornost se moe razvijati samo
tako to e se ona vjebati i praktikovati. Ja eventualno
mogu dati savjet i doprinijeti da djetetov pogled sagleda
jedan iri horizont, ali dijete je putnik. Stroga pravila i go-
tova rjeenja vjerovatno mogu razviti poslunost, ali ne i
odgovornost. Samo kroz praktino djelovanje, kao to je
na primjer dijeljenje, saradnja, trud i pomo, dijete razvija
svoje duboko ukorijenjene vrijednosti i norme ponaanja.
Lgstrup je smatrao da je glavni zadatak kole da djeci
prui informacije o ivotu. Pod ovim je Lgstrup podrazu-
mijevao stvaranje cjelokupne slike o ivotu, to bi u sebe
ukljuivalo i sposobnost za ivot i hrabrost ivljenja. Infor-
macije o ivotu obuhvataju informacije i znanja o ivotu
koji ivimo sa drugima i protiv njih, o tome na koji nain
sama naa kultura i istorija funkcioniu, i znanja o
prirodi iji smo i mi dio. Sposobnost za ivot jeste elja
i odluka da se preuzme odgovornost i za svoj i za ivot
drugih. Hrabrost ivljenja jeste osjeanje da je ivot pun
smisla, radosti i nade. (I: Solidarnost i ljubav, 1987.)
20
DIO I
Jo uvijek se sjeam kada smo u gimnaziji itali ekspirovog
Mletakog trgovca (1596.). Naroito jak uticaj na mene je
ostavio Shylockov opis svoje situacije kao Jevreja u jed-
nom neprijateljski nastrojenom drutvu:
Ja sam Jevrej. Zar Jevrej nema oi? Zar
Jevrej nema ruke, organe, noge, osjeanja,
potrebe, strasti? Zar se ne hrani istom
hranom, ne povredjuje istim orujem, ne
napadaju li ga iste bolesti, ne lijee li ga isti
lijekovi, ne grije li ga isto ljeto i ne hladi li ga
ista zima kao i hriane? Ako nas probodete,
neemo li iskrvariti?
Ovaj me je tekst duboko pogodio. Nikada se kasnije u
ivotu u meni nije pojavilo takvo potovanje za ono to je
zajedniko ljudsko, kao na ovom asu engleskog jezika.
Po prvi put u svom ivotu shvatio sam tada da je ljudska
vrijednost povezana uz jednu jedinu injenicu: da smo
svi mi ljudi. To je ona slinost koja svojim svjetlom brie
sve razlike i povezuje nas u zajednicu, u kojoj se ne pita
za starost, pol, boju koe, religiju, obrazovanje, status ili
dostignua.
Emmanuel Levinas (1906. - 1995.), veliki lozof jevrejsko-
litvansko-francuskog porijekla, takodje zvan i lozofom
lica, tvrdi da svaki ovjek ima urodjenu potrebu da titi
svoje vlastite interese, da uzdie sebe u odnosu na druge.
Ovo je urodjeni narcizam, tvrdi Levinas.
Ali, u isto vrijeme, svi mi imamo i moralnu odgovornost
za svoje blinje. Ovo nije neto to mi biramo, to je neto
to ima prednost i to je vanije i od nae slobode, i od iz-
bora. Moral proistie iz susreta sa drugima, kae Levinas.
U momentu kada sreem lice Drugog ovjeka, meni se
namee odgovornost. Lice Drugog ovjeka obraa mi se
golo, nezatieno i izloeno mogunosti nasilja. Poruka
glasi: Ne ubij!
21
Drugi ovjek prilazi mi i susree se sa mnom kroz svoje
lice. ovjek se sadri u licu, kae Levinas. Lice nam se
nudi u svoj svojoj golotinji, ono nije u formi koja se moe
sakriti U licu Jevrej Levinas nalazi tragove neeg teeg,
tragove boanskog prisustva, Njega koji je ovuda proao.
Drugi ovjek dolazi prije mene, stoji iznad mene. Lice
Drugog ovjeka postavlja me uvijek pred odgovornost.
Od sada, pa zauvijek, biti ja znai ne moi izbjei odgovor-
nosti, kao da se cijeli svijet oslanja na moja plea. Ono to
mene ini jedinstvenim, jeste injenica da niko ne moe
biti stavljen pred odgovornost umjesto mene. (Levinas,
E., A. Aarnes, H. Kolstad -1993: Den annens humanisme-
Humanizam drugoga.)
U momentu kada sreem lice Drugog ovjeka, susreem
se sa odgovornou. Ovo je osnova etike. Prvo dolazi od-
govornost, prije mogunosti izbora. Ovome je nemogue
izbjei. Niko ne moe doi na moje mjesto i preuzeti od-
govornost. Djakonija je vanija od dijaloga, kae Levinas.
U okviru odgovornosti, ja sam podredjen Drugom ovjeku.
Postajem izabranik Drugog ovjeka, postajem ja. Izvor
morala, dakle, ne lei u meni samom, ve u odnosu prema
drugom ovjeku.
U osnovi svih ljudskih odnosa nalazi se ljubav, dobrota
i odgovornost. Lice Drugog ovjeka iri granice moje
slobode, tako to budi dobrotu u meni. To je suprotnost
egoizmu. Egoizam znai djelovati iskljuivo u sopstvenom
interesu. Ali u tom sluaju mi gubimo mogunost za ljuds-
ko zajednitvo, sa svim obavezama koje to podrazumijeva
a time istovremeno i mogunost realizacije svog vlastitog
ivota. Bez uredjenog drutva, koje se zasniva na vrijed-
nostima kao to su povjerenje, potenje, briga za druge,
pravednost i mir - sloboda i mogunost samoodluivanja
gube svoj znaaj. Jer se samo u uredjenom drutvu ovjek
moe slobodno razvijati i izraavati.
Ono to
mene ini
jedinstvenim,
jeste injenica
da niko ne
moe biti
stavljen pred
odgovornost
umjesto mene.
22
DIO I
Odnos prema Drugom ovjeku odluujui je i za odnos
prema drugima, prema onima ije lice ne vidimo. Ovdje
stupaju na snagu pravda i politiki moral. Ali pravda, to e
rei odnos prema drugima, mora se stalno odravati i ko-
rigovati odnosom prema ovom konkretnom ovjeku. Ljud-
ska prava uopte, produetak su pravde prema konkret-
nom ovjeku. Ova su prava povezana sa samom ljudskom
vrijednou: Svi su ljudi rodjeni slobodni i sa istom ljuds-
kom vrijednou i ljudskim pravima. Oni posjeduju razum i
savjest i jedni prema drugima treba da se odnose u duhu
bratstva. (lan 1. Opte deklaracije o ljudskim pravima).
Svaki ovjek ima ova prava zato to je ovjek, i niko nema
pravo da ih ukine.
I Lgstrup i Levinas dali su znaajan doprinos razmiljanju
o zajednikim vrijednostima, zbog toga to su istraivali i
utemeljivali ono to nas obavezuje u ljudskom zajednitvu.
Obadvojica stavljaju teite na susret sa Drugim ovjekom.
Na taj nain oni izbjegavaju kolektivistiko zamagljivanje
individualne odgovornosti, dok istovremeno upozoravaju
na opasnost od egoistikog otkupljivanja od odgovornosti
prema zajednitvu. Ali, je li mogue govoriti o obavezama
u naem postmodernom drutvu? Zar mi nismo, prije sve-
ga, obuzeti naim pravima?
vedski novinar i pisac Gran Rosenberg bavi se
znaenjem obaveza u oblikovanju ljudi i drutva. On pos-
matra razvoj u zapadnim zemljama u 20. stoljeu kao
revoluciju oslobadjanja: od ogranienja tijela (medicina i
biologija), ogranienja prirode (tehnologija), ogranienja
tradicije i religije, i ogranienja zajednitva. Slobada i
prava, to je bilo ono to su svi zahtijevali, i svi htjeli da
imaju. Ali, kae on, svako pravo zahtijeva od nas i neku
obavezu.
Pravo koje ne mora da potuje nijednu obavezu, nema
nikakve vrijednosti. Zbog toga se naa civilizacija zasni-
va na deset obaveza, a ne na deset prava. Najvanije
obiljeje nekog djelovanja koje je vodjeno obavezama,
23
jeste to da ono iri nae line horizonte. U tom sluaju radi
se o djelovanju koje je motivisano ovisnou od drugih
ljudi, ne samo ovdje i sada, nego u toku vie generacija
(piev prevod). (Rosenberg, G. 2003: Plikten, proten
och konsten at vara mnniska (Obaveza, prot i umjetnost
pojma biti ovjek ).
Sloboda i obaveze su, dakle, dvije strane znaenja pojma
biti ovjek. Od svih stvorenja na Zemlji, mi smo i najslo-
bodniji i najzavisniji. Za razliku od ivotinja, mi smo pot-
puno bespomoni i zavisni od nae familije tokom mnogo
godina, ali mi, isto tako, moemo otii i do Mjeseca.
Ali mi bismo htjeli imati samo slobodu, a ne i obaveze.
Zajednitvo uzimamo zdravo za gotovo i ne vidimo vie
veze koje sve skupa dre zajedno. Mi ivimo svoje ivote
nesvjesni toga da je drutvo u kojem ivimo zavisno od
toga kako mi ivimo svoje ivote, kae Rosenberg. On ne
vjeruje da je ovakvo dranje pojedinca mogue na due
staze, zato to on misli da je nemogue da drutvo postoji
sa ovakvim pojedincima.
Na zahtjev za slobodom od obaveza pogadja i djecu,
smatra Gran Rosenberg: Obaveza odraslih da odgajaju
svoju djecu razmjenjuje se za pravo djeteta da odluuje
o svom vlastitom odgoju, kae on. Ali da bi se moglo od-
gajati, neophodan je autoritet. Sva drutva funkcioniu
tako da odrasli treba da predstavljaju autoritet svojoj djeci,
to e rei da su oni i uzori, i voditelji, i prenosioci znanja
i iskustva. Uz autoritet ide i odgovornost. Drutvo koje je
odustalo od autoriteta, odustalo je i od odgajanja djece,
smatra Rosenberg.
Tradicionalno je familija bila najvanija institucija za socijal-
iziranje djece, a i veze sa okolinom stvarane su preko nje.
Ali u dananjem vremenu, kada individualizam, sloboda
od obaveza i rastavljene familije postaju sve uobiajenije,
odgovornost za odgajanje sve se vie i vie prebacuje
na kolu. Kada, kola, medjutim, primi djecu, ona su ve
24
DIO I
obiljeena onim to se deava u njihovoj najblioj okolini.
kola nije u stanju da uradi ono to je posao porodice
izmedju individue i trita, kae Rosenberg.
Obaveza je pojmovna konstrukcija koja postoji samo med-
ju ljudima i ona je posljedica toga da mi ivimo jedni sa
drugima u drutvu. Mi odgajamo djecu i pazimo na bole-
sne ljude zato to imamo osjeaj obaveze koji se protee
izvan naeg horizonta zdravih i jakih ljudi. Obaveza i elja
nisu jedno te isto. Mi postupamo na odredjeni nain iz
osjeaja obaveze ne zato to tako elimo, nego zato to
moramo. Bez povjerenja i obaveza izmedju ljudi, drutvo
bi bilo uniteno, kae Rosenberg. Mi bismo postali kratko-
vidi i izgubili sve perspektive koje se proteu izvan naeg
individualnog ivotnog horizonta.
Sutina Rosenbergove knjige jeste kritika ideje da se
djelatnosti koje su do sada bile vodjene idejom obaveze,
mogu od sada upravljati eljom da se prui sve vie i vie
usluga. U tom se sluaju deava neto i sa odnosom
medju ljudima. Panja se tada usmjerava na sve veu
efektivizaciju, da bi se stvorio viak. Ali ta to znai rast
efektivnosti, kada govorimo o brizi o starim i nemonim
ljudima? ta znai rast efektivnosti kada govorimo o od-
gajanju djece? ta znai rast efektivnosti kada govorimo o
njezi ozbiljno bolesnih ljudi?- pita Rosenberg.
Ja se potpuno slaem sa Granom Rosenbergom. Drutvo
u kojem se sve vie odnosa medju ljudima pretvara u proiz-
vode, koji svaki ima svoju cijenu, koje uenike denie kao
muterije, a stare i bespomone ljude kao rezultatne je-
dinice imae sve vie i vie problema da motivie svoje
gradjane da preuzmu na sebe obaveze na duge staze.
William Golding (1911. - 93.), dobitnik Nobelove nagrade za
literaturu, debitovao je 1954. godine romanom Gospodar
muva. U romanu se odvija pria o grupi engleskih uenika,
koji se pred kraj drugog svjetskog rata nadju na jednom
pustom otoku, nakon to se sruio avion kojim su putovali.
25
Oni izaberu vodju, Ralpha, koji pokuava da stvori drutvo
odraslih, u minijaturi, sa odredjenim pravilima i zadacima
koje dobija svaki lan grupe.
Ali ovo drutvo djece ubrzo se potpuno raspada u proce-
su rivaliziranja i barbarstva. Ono to je jednom bila grupa
potpuno obinih engleskih uenika, pretvara se u bandu
primitivnih i agresivnih divljaka. Ja se bojim. Ja se bojim
za nas. Ja hou kui, kae Ralph, kada se sve okrene
prema propasti.
Ovo je jedan duboko pesimistian roman o demokratiji
i diktaturi, o civilizaciji i surovosti, o smrti nevinosti i tami
ljudskog srca. Ali ovo je isto tako i roman o djeci koja su
potpuno odvojena od svijeta odraslih, koji pokazuju put i
odgajaju. Na ovaj nain je William Golding predvidio krimi-
nalne djeije bande, koje postoje u mnogim velikim gra-
dovima u svijetu. To su djeca kojoj nedostaju odrasli ljudi
koji im daju jasna pravila, i koja nisu nauila da odredjuju
svoje unutranje granice.
U svojoj uporednoj studiji, The Culture of Childhood (Kul-
tura djetinjstva) (1970.), koja je postala klasina o toj temi,
profesor antropologije i sociologije Mary Ellen Goodman
poredi djecu iz razliitih kulturnih podruja, kao to su Fili-
pini, Novi Zeland, Japan, Meksiko, Srednji Istok i Sjedin-
jene Amerike Drave. U zavrnom poglavlju ona se pita
da li moemo rei neto uopteno o djeci i djetinjstvu. Vrlo
malo, smatra ona, osim da postoje dvije potrebe koje se
ine univerzalne: potreba za ljubavlju i vodjstvom. Ona
pie da djeca imaju potrebu da im se konsekventno i up-
orno daju ponovljeni primjeri ljubavi i vodjstva- i ovo drugo
je ne manje vano od onog prvog. Bilo koji znak panje ili
brige, bez obzira na to kako on bio trivijalan, moe preni-
jeti poruku da stariji ovjek, koji prua, osjea predanost
i ljubav. Potreba za ljubavlju i usmjeravanjem stoji na
samom vrhu liste optih istina.
26
DIO I
ta, dakle, Mary Ellen Goodman ima da kae o davanju
sve vee uloge prijateljima u odgajanju djece? Ona ovako
odgovara na to pitanje:
Pogreno je pretpostaviti da grupa vrnjaka
neophodno mora imati vei uticaj nego
odrasli. Vjerovati u tako neto, bilo bi isto
to i podsticati tiraniju grupe, i prikloniti
se tome miljenju prije nego to ono i
postane aktuelno, kao da je to neto to je
nezaobilazno. Prihvatimo li ovakav stav, to e
i postati nezaobilazno.
Goodman, takodje, stavlja teite na to da je bitno da
djeca na sebe preuzmu odgovornost za svoje postupke, i
kae da ako im se ne ukazuje na rezultate njihovih postu-
paka na druge ljude, od samog poetka, dok su jo veoma
mali, lako bi se moglo desiti da se egoistina djeca, jake
volje, pretvore u bezobzirne odrasle ljude. Pogreno je
vjerovati da je mogue sauvati dobro uredjeno drutvo
ukoliko njegovi gradjani budu vie obuzeti svojim vlastitim
pravima i ova obuzetost potpuno prekrije i izbaci iz igre
njihovu volju da na sebe preuzmu i odgovornost.
Za Goodman su ovo bitna znanja koja bi trebalo nauiti
iz njenog medjukulturalnog istraivanja, koje je provodila
tokom mnogo godina. Ona smatra da su ovi zakljuci jasni
i nedvosmisleni i da je to ono to zovemo zdravim razu-
mom kod pametnih roditelja i nastavnika kada se oni
bace u najvei i najizazovniji od svih zadataka koji postoje:
usmjeravanje nove generacije, puno ljubavi i predanosti.
Ja dijelim njeno miljenje. Bila bi velika greka izbrisati
granicu izmedju odraslih i djece, i bila bi isto tako velika
greka prepustiti njihovim vrnjacima rad na moralnom
usmjeravanju. Mi smo ti koji moramo na sebe preuzeti
obavezu vaspitavanja djece. Mi ne smijemo abdicirati u
naoj ulozi odraslih da bismo zadovoljili glasove koji slave
27
bezgraninu slobodu i totalnu autonomiju. Djeca se mora-
ju utkati u drutvenu mreu razliitih dobnih grupa, tako
da oni mogu osjeati da znae neto, da pripadaju nekom
mjestu. Na tom mjestu oni moraju imati i obaveze i moraju
biti usmjeravani.
Pitam se da li se sve vie nas osjea kao oslobodjeni rob
Bark u romanu Antoine de Saint- Exuprya (1900. - 44.)
Pijesak, vjetar i zvijezde. On je dobio svoju slobodu, ali
mu nije ba potpuno jasno na koji e je nain koristiti. On
osjea jaku potrebu da bude ovjek medju ljudima, da bude
povezan sa ostalima. Ali, na svoj uas, Bark otkriva da on,
kao oslobodjeni rob, nema nikakvu vezu sa svijetom:
On jeste bio slobodan, ali toliko bezgranino slobodan
da se osjeao na zemlji potpuno bez teine. Njemu je
nedostajalo ono to ima neko znaenje u odnosu sa dru-
gim ljudima, i to ini da ponekad zastanemo ili usporimo
hod: suze i oprotaji, optuivanja i radosti sve ono to
ljudi miluju ili cijepaju u komadie svaki put kad naprave
i najmanji pokret, onih hiljadu veza koje nas povezuju sa
drugima i ine da imamo teinu.
Kada Bark, prolazei ulicama Agadira, ide pored kaa ili
prodajnih tezgi, on osjea da je tada muterija, kao i sve
ostale muterije. Kada kupi olju aja, dobije uz nju i jedan
mali osmijeh. Da bi dobio jo jedan osmijeh, mora da kupi
jo jednu olju aja. Tako on luta ulicama, bez prijatelja, i
bez teine. I osjea da sloboda, koju je toliko arko elio,
ima gorak okus.
Na kraju pored njega prolazi jedan mali, siromani djeak.
Bark ga obazrivo pomiluje po licu. Djeak se nasmijei.
Ne naueno i koristoljubivo, kao svi ostali, nego toplo i
sa puno povjerenja. Za Barka je to bilo kao biti ponovo
vraen u ivot. Ovaj je osmijeh rastopio neto u njemu.
U tom momentu u njemu se rodila odluka. On ponovo ide
do prodajnih tezgi i vraa se sa rukama punim igraaka,
narukvica i papuica izvezenih zlatom. Mali prosjaci mu
28
DIO I
pritravaju, jedan za drugim, okupljaju se oko njega i svi
dobijaju poklone. Za njih je Bark crni Bog, koji je uinio da
je ovaj dan postao potpuno drugaiji od svih ostalih dana.
I pored toga to se on ruinira i potroi sav novac koji ima,
preplavljen je osjeajem sree. On osjea da je znaio
neto za nekoga.
Neka se djeca osjeaju slobodna, ali tako beskrajno slo-
bodna da ona nemaju nikakav osjeaj teine na zemlji.
U takvom besteinskom stanju oni bivaju preputeni sami
sebi i grupi svojih vrnjaka. Oni se onda moda okupljaju
oko nove vatre, u obliku televzijskog aparata ili kompjut-
erskog ekrana, oko kojih sjede i griju jedni druge ili ih
grije sjajni ekran. Ili moda idu da isprobaju snage sa au-
tomatom za igru, gdje snovi svjetlucaju i sjaje i gdje se
vrijeme pretvara u jedno dugo, usisavajue sada.
Na isti nain na koji se djeca moraju zatititi od zikog
iskoritavanja i napada, oni se moraju zatititi i od loih
uticaja. Bilo da je rije o agresivnim reklamama, igri za
novac ili lmovima sa nasiljem. Trovanje duha nije nita
manje tetno nego trovanje tijela.
Video-opovi i prodavnice kompjuterskih igara danas su
gigantski centri za odrastanje, i oni esto utiu vie i daleko
efektivnije nego to je to kola u stanju da uradi. Zbog
ega bi se ove institucije oslobodile od odgovornosti za
posljedice vaspitavanja, u kojem one u stvari uestvuju?
Zbog ega porodica i kola treba da se utei prihvate toga
da popravljaju tete koje druge institucije nanose djeci?
kola, moda, pokuava da naui djecu saradnji i mirnom
rjeavanju konikata. Ali ta to vrijedi kada kompjuterska
igra stimulie agresivnost i izdaje licence to kill? (U pre-
vodu: dozvola za ubijanje).
Konvencija o pravima djeteta (1989.) u sebi sadri pogled
na djecu koji u dananje vrijeme ima medjunarodna zajed-
nica. Tri glavne rijei mogu se koristiti kao temeljni stubovi
ove konvencije: Provision, Protection, Participation. (U
29
prevodu: briga, zatita i uee). Prema ovoj konvenici-
ji, djeci se osigurava sloboda izraavanja, sloboda misli,
sloboda savjesti i sloboda religije (lanovi 13, 14, 15). U
Konvenciji se kae da masovni mediji treba da omogue
djeci da imaju informacije i materijal koji proizilazi iz obilja
nacionalnih i internacionalnih izvora, naroito onih koji un-
apredjuju njenu ili njegovu drutvenu, duhovnu i moralnu
dobrobit i ziko i mentalno zdravlje (lan 17). Ali u istom
lanu (e) takodje stoji da zemlje potpisnice treba da ohra-
bre razvoj odgovarajuih smjernica za zatitu djeteta od
informacija i materijala koji su tetni za njegovu ili njenu
dobrobit (moj kurziv).
Mi smo tokom jednog dugog perioda u naoj kulturi bili
obuzeti pravima
1i
djece. To je bilo i neophodno i dobro.
Sada je dolo vrijeme da bar isto toliko budemo obuze-
ti zatitom djece. U tom radu bi nadredjena perspektiva
mogla biti ona stara afrika poslovica: Da bi se vaspitalo
jedno dijete, potrebno je itavo selo.
Ali a uvijek postoji jedno ali: Mi ne smijemo tititi djecu na taj
nain da ona u ivotu budu nesposobna da se sama zatite.
Dijete mora nauiti da se suoi sa ivotnom stvarnou da bi
postalo sposobno za ivot. Ono mora nauiti da it takes all
kinds of people to make a world, (U prevodu: Svijet ine sve
vrste ljudi), i da postoje i neki ljudi koji im ne ele dobro.
4. Nastavnikove vrijednosti
Cijeli pojam nastave sastoji se od jednog susreta: susreta
izmedju uenika, nastavnika i nastavne gradje. Nastavnik
sree dijete cijelim svojim biem pogledom, rijeju, tije-
1
i
Goran Rosenberg izraava u svojoj knjizi udjenje zbog toga to
Konvencija o pravima djeteta govori samo o pravima, a ne i o obaveza-
ma. Prava djece koja ona ne mogu niti formulisati, zahtijevati ili pro-
voditi bie samo jeftina papirna odluka, ukoliko se obaveze odraslih
prema djeci ne oivotvore u praksi, smatra Rosenberg.
Da bi se
vaspitalo
jedno dijete,
potrebno je
itavo selo.
30
DIO I
lom. A uenik stoji sa svojim pitanjima: Vidi li me? Da li
me voli? Ima li mjesta za mene?
Nakon to je uenik dobio, esto nijemu, potvrdu na ova
pitanja, njihov zajedniki pogled moe se upraviti na nas-
tavnu materiju i zadatke. Kroz rad, koji se sastoji od pisan-
ja, itanja, raunanja razvijaju se kod uenika one kara-
kterne crte koje su neophodne da bi se dalji zadaci mogli
rjeavati: temeljnost, izdrljivost, samokritika i tako dalje.
Uenik se stvara i oblikuje kroz savladavanje znanja.
Svako uenje stvara u nama neki otpor, koji moe biti veliki
ili mali. Najvanije stredstvo za unitavanje tog otpora jeste
zainteresovanost. Ono to uimo mora na jedan ili drugi
nain zapaliti plamen u nama. Uenje mora uvijek biti is-
punjeno radou. To ne znai da ono takodje nije i naporno.
Pogledaj kako to djeca rade. Igra je uenje, a uenje je igra.
I jedno i drugo su ispunjeni i radou i naporom.
Da bismo doivjeli radost saznanja, mi se moramo tu i tamo
napregnuti. Moramo se vjebati u tome da gledamo unapri-
jed, da odgodimo radost do sutra - ili do nekog sljedeeg
dana. I moramo biti svjesni toga da e radost moda biti
vea nakon uloenog napora. Pria se da je grki kralj
Ptolomej I jednog dana (oko 300. god. p.n.e.) posjetio ve-
likog matematiara Euklida i zamolio ga da ga ovaj naui
njegovoj novoj geometriji. Ali kralj mu je dao do znanja da je
zauzet mnogim stvarima i da nema ba puno vremena za
uenje. Tada se Euklid ponosno ispravio i pogledao kralja
direktno u oi, rekavi mu, pun samopouzdanja: Ne postoji
nijedna kraljevska kratica do geometrije.
vedska nastavnica i spisateljica Runa Sundin je na jednom
mjestu ispriala kako je to izgledalo kada je ona kao dijete
prvi put dobila dozvolu da sipa vodu u ae iz skupocjen-
og kristalnog bokala za vrijeme sveanog nedjeljnog ruka.
Najprije je dobila stroga upozorenja da mora da bude vrlo
paljiva. Dok je sipala, ona je bila toliko duboko zagledana
u bokal i vodu da je na kraju na stolu nastala poplava. Bila
31
je zaboravila da gleda i u ae. Kasnije se, kao nastavnica,
prisjeala ove epizode i pisala: Zar je bilo tako lako zabo-
raviti da ovjek treba da gleda u ono u ta puni.
Kao nastavnici mi treba i da gledamo u uenike i da ih
volimo. To treba da bude tako, bez obzira na to to moda
zvui suhoparno. Dobar nastavnik vidi svoje uenike, na-
lazi ih tamo gdje se oni nalaze i daje im neto to oni
nisu ni znali da im treba.
Slino kao ni vjera, ni ljubav se ne moe natjerati da nas-
tane silom. Ona izvire iz jednog misterioznog izvora u nama
i zaudjujua je, jednako kao to je i ivotna. Zbog ega
je ona toliko vana u nastavnom procesu? Zato to ljubav
ini da ne posmatramo svoje uenike kao grupu, nego kao
pojedine ljude. Mi postajemo daltonisti koji ih vide samo u
najljepim bojama. I zato to ih mi posmatramo pogledom
punim ljubavi, i oni sami sebe lake mogu da doive kao
ljude koji imaju neku vrijednost. Ako ne volimo svoje uenike,
mi padamo u zamku da zaslijepljeno gledamo samo u nji-
hove nesavrenosti. Mi jasno vidimo sve ono to djetetu
nedostaje, ali ne i ono to dijete ima. Mi vidimo ogranienja,
ali ne i mogunosti. Tamo gdje nema ljubavi, stvara se mjesto
za optuivanja. Neko je rekao da nam trebaju moralna pravi-
la, zato to nam nedostaje ljubav.
Knjievnica Sidsel Mrck pokazuje nam u jednom od svo-
jih stihova drutvenu perspektivu ove problematike:
Kada volimo svoju djecu
sa uspavankama i medama
igrakama u pijesku
bajkama i lego-kockicama
picama i koka-kolama
kolama plesa
alovima i demperima
vakcinama
uorom i vitaminima
32
DIO I
plutajuim prslucima za spasavanje
biciklistikim ljemovima
tako slijepo
da im dajemo sve,
a da ne vidimo
kakvo im drutvo dajemo
- mi u stvari ne volimo svoju djecu
(Majke, iz zbirke stihova Neko meke jutro,
1977.)
Moda se pisac u ovim stihovima najvie obraa roditeljima,
ali rije mi moe takodje pozvati nastavnike da se pridrue
i zajedno sa roditeljima i vaspitaima budu u istom timu.
Saradnja izmedju kue i nastavnika mora biti bliska i bez
ogranienja, i roditelji se u nastavi i mogu i moraju koristiti kao
partneri za razgovor i kao suigrai. Ali nastavnik je gledalac
koji upravlja djelatnou. Nastavnik je struan i kompetentan
i njena/njegova sloboda izbora metode u okviru razumnih
granica mora da bude i jasna i konsekventna.
Nastavnik ima naroitu odgovornost za roditelje kojima
kola nije bliska ili za one koji imaju slabu djecu. Za
one koji ne dolaze na roditeljske sastanke i koje je zbog
toga lako previdjeti. Moda ih roditeljski sastanci suvie
podsjeaju na njihove vlastite neuspjehe u koli? Tijelo se
svega dobro sjea. I ovi roditelji vole svoju djecu, i oni ele
svojoj djeci samo najbolje, i njima je neto na srcu. Ali ih
mi moramo uti. Nemojmo dozvoliti da kolom upravljaju
samo uspjeni roditelji uspjenih uenika, i nesigurni nas-
tavnici, u ulozi poslunih inovnika.
II
NASTANAK PROFESIJE
Redaktori piu
U II dijelu usmjeriemo fokus neto vie konkretno, ka samoj
nastavnikoj profesiji i nastavniku, imajui na umu navedene vri-
jednosti drutva, kole i nastavnika i njihovu raznolikost. Kako je
nastalo nastavniko zanimanje, kakav je nastavnik, kakav bi on
trebalo da bude, ta je to to je najvanije u nastavnikom za-
nimanju? Imajui sve ovo na umu, bilo je prirodno zapoeti ovaj
dio putovanja sa U poetku. Pisac nam, takodje, predstavlja
interesantne dodirne take izmedju, Sokrata, grkog nastavni-
ka, koji je bio majstor u svom poslu, i dvoje aktuelnih nastavnika
iz dananjeg vremena, od kojih je pisac mnogo nauio, i od ko-
jih i mi moemo mnogo nauiti.
34
DIO II
II NASTANAK PROFESIJE
Aleksandra Velikog (356. - 323. p.n.e.) upitali su jednog
dana: Zbog ega potuje vie svog uitelja nego svog
oca? On je odgovorio: Moj mi uitelj daje vjeni ivot moj
mi je otac dao ivot kratkog vijeka. Moj me je otac spustio
sa neba na zemlju. Moj me uitelj podigao sa zemlje na
nebo. Uitelj se zvao Aristotel.
1 U poetku je bio odnos
Najvei dio svega to nauimo nije rezultat formalnog
uenja. Svi smo mi teno nauili da govorimo jedan
nepoznati jezik bez da smo i jedan jedini dan proveli u
koli. Mi uimo uestvujui u ivotu, a taj proces zapoinje
ve u majinoj utrobi. Poznatog madjarskog kompozitora
Zoltana Kodalya (1882. - 1967.) upitali su jednom kada
zapoinje muziki razvoj djeteta. Devet mjeseci prije rod-
jenja, odgovorio je on na to. U stvari ne, dodao je, on
zapoinje devet mjeseci prije majinog rodjenja!
Jednom je neko uporedio nastavnika sa zanatlijom. Mi
radimo sa odredjenim ciljem pred sobom, imamo materi-
jal sa kojim radimo (uenika) a imamo i pedagoki alat.
Kao to rezbar stvara svoje rezbarije u drvetu ili kova kuje
svoje noeve, tako i mi oblikujemo svoje uenike. Neki od
njih postanu jaki i solidni, drugi slabi i lomljivi. Sve skupa
zavisi od materijala, alata i nastavnika.
Da li je ovo poredjenje dobro? Ne, nije. Jednostavno zbog
toga to je materijal u koli od jedne posebne kakvoe. Mi
radimo sa ljudima. ovjek je drugaiji od materijala jednog
zanatlije. On se ne da formirati onako kako mi to hoemo.
On prua otpor ili na razne naine pokuava izbjei uticaju
naeg poduavanja. ini mi se da je moj blagi i predani
nastavnik religije u osnovnoj koli najvie doprinio tome
35
NASTANAK PROFESIJE
da sam u jednom dugom periodu svog ivota bio ateista.
On je elio da i ja odrastem u istoj onoj vjeri koja je inila
njegov vlastiti ivot bogatim i punim smisla. On je insistirao
i upozoravao, pjevao i molio. A bio je i tako siguran u sebe,
bez ijedne sjenke sumnje ili traka suprotnog miljenja.
Na mene je to sve imalo potpuno suprotni efekat. Ja sam
pruao otpor na bezbroj djeijih, nezrelih naina. Nisam
htio da sklopim ruke kada bismo molili Oe na, nisam
htio da uestvujem u pjevanju crkvenih pjesama, nisam
uio napamet ono to nam je bilo zadato. Najvea zaba-
va bila mi je da nadjem mjesta u Bibliji koja sama sebi
protivurjee, teoloke smicalice koje sam postavljao na
najneoekivanija mjesta, i medju psalme i u pisma i u
jevandjelja.
Kada se kolska godina zavrila, nastavnik religije izdvojio
me ustranu. Nikada neu zaboraviti njegove ozbiljne oi
ispod stakala naoara.
Ova godina bila je teka, rekao mi je i pogledao me
alosnim pogledom. Mnogo sam razmiljao o tebi. Sada
mi je jasno da dosta toga to sam uinio nije bilo dobro
za tebe. Mnogo toga trebalo je da uradim na drugi nain.
Nauio sam dosta toga ove godine. Onda mi se zahvalio
za proteklu godinu i zaelio mi prijatno ljeto.
Ovaj moj doivljaj pokazuje da se i nastavnici mijenjaju i
da se i na njih utie. Dao si mi mnogo toga o emu moram
da razmislim, rekao mi je. To me je zaista bilo taklo.
Na taj nain moemo rei da je poduavanje jedna
neprekidna razmjena uticaja. Mi se formiramo u procesu
uzajamnog djelovanja, mi se ogledamo u drugima i drugi
se ogledaju u nama. Kada stvaramo, i mi bivamo stvoreni,
kada poduavamo i mi uimo. Dajte mi jedno dijete, rekao
je bihejviorista John Watson, i ja u ga odgojiti za ono to
vi elite: svetenika, prosjaka ili lopova. Ne, to nije tano,
kaem ja. Sve iskustvo kae da je to nemogue. Zato to
djeca nisu plastini materijali koje pedagog moe formirati,
Kada stvaramo,
i mi bivamo
stvarani, kada
poduavamo i
mi uimo.
36
DIO II
izrezati ili oblikovati prema svojoj zamisli. Ona takodje nisu
ni sjeme, koje ima svoj budui biljni ivot ucrtan u genets-
kom kodu, i koje za svoj razvoj treba jedino mogunost slo-
bodnog rasta. Djeca se nalaze u prostoru gdje se deava
obadvoje i uticaj i slobodni rast.
ta je obiljeje ovog prostora u kojem se odvija rast i razvoj?
U eseju Osnovni problem u pedagokoj lozoji (1976.),
norveki lozof Hans Skjervheim (1926. 99.) vraa se Pla-
tonovom dijalogu Gorgija, u kojem Sokrat razgovara o um-
jetnosti govornitva. Skjervheim ovdje uvodi razliku izmedju
pojmova nagovoriti i ubijediti. Nagovor dovodi do toga da
stvorimo miljenje ili da ga promijenimo, dok ubjedjivanje
daje uvid i razumijevanje. U obadva sluaja jedna osoba
pokuava da utie na drugu. Onaj koji nagovara pokuava
da manipulira misli i svijest druge osobe. U procesu na-
govaranja uenik postaje objekat, koji nastavnik moe da
formira bez da i sam bude izloen uticaju. Proces ubjed-
jivanja znai, naprotiv, da nastavnik potuje uenikovu slo-
bodu i integritet i da cilj nije da se po svaku cijenu na drugo-
ga prenese gotov sklop vrijednosti i miljenja. U jednom
takvom odnosu, u kojem jednaku vrijednost imaju i uenik
i nastavnik, oni trae razumijevanje koje e biti zajedniko
za obadvoje, i na koje e se obadvoje obavezati. I uenik i
nastavnik trae istinu, koju niti jedan jo uvijek ne zna, ali za
koju obadvoje vjeruju da e je nai.
U svojoj kritici pozitivistike pedagogije Skjervheim se os-
lanjao na Aristotela (384. 322. p.n.e.). Aristotel je napravio
razliku izmedju toga to je on zvao poiesis i praxis. Pod
pojmom poiesis podrazumijevao je djelovanja koja prate
logiku cilj sredstvo. Ako ja elim da vozim auto, moram
poloiti vozaki ispit. Ako elim da svojim oima vidim
Ajfelov toranj, moram otputovati u Pariz. Moja djelovanja,
znai, imaju cilj koji je izvan njih samih, i propisan je nain
na koji se taj cilj moe ostvariti.
Praxis karakterie jedan drugi tip djelovanja, koji je cilj
sam po sebi. Ovdje se ne trae rezultati djelovanja, ve je
37
NASTANAK PROFESIJE
odluujue da li je djelovanje dobro ili loe. Kada njeguje
novorodjene, ti to radi tako to razmilja o tome ta je
pravilna njega djeteta, a ne pravi hladnu raunicu o tome
koja e njega djetetu pruiti najbolju karijeru u ivotu.
Aristotel je smatrao da optevaee norme upravljaju
medjuljudskim odnosima, a ne takozvano cilj sredstvo
razmiljanje. Skjervheim je dokazao kako stvari mogu da
se okrenu naopako kada se praxis svede na poiesis,
to e rei, kada se praktino djelovanje svede na tehniko
djelovanje. Pedagoko djelovanje ne radi se o tehnikama
(poiesis, kako stei prijatelje), nego o praxis, o razu-
mijevanju uslova za saradnju medju ljudima. Ova sarad-
nja trebalo bi da vodi ka dubljem razumijevanju i naem
ljudskom rastu. Takozvana instrumentalistika pedagogi-
ja, u kojoj se na proizvodnju gleda kao na uzor koji se
koristi u procesu poduavanja u razredu, ne potuje raz-
liku izmedju nagovaranja i ubjedjivanja. U proizvodnji se
postavi cilj, napravi kalkulacija, prorauna faktor ulaganja
i mjeri ekasnost. Nemogue je na isti nain razmiljati o
procesu poduavanja u koli, jednostavno zbog toga to
su faktori ulaganja ljudi. Ljudi su takodje i cilj sam po
sebi, a ne samo sredstvo za postizanje nekog cilja. Svi mi
imamo potrebu da se sa nama postupa sa potovanjem i
da nam se pokae da imamo vrijednost. Onog dana kada
uenici otkriju da su samo stvar, faktor ulaganja, sredstvo
prilino je sigurno da e i oni poeti da gledaju na nas-
tavnika na isti nain. Tada e oni otkriti da nastavnik vie
nije vrijedan njihovog povjerenja. Jer povjerenje nije neto
to se stvara uz pomo odredjenih tehnika. Povjerenje se
takodje ne moe ni zahtijevati. Povjerenje je neto to se
mora zasluiti.
Djeca i omladina nisu komadi gline ili neorganski materijal,
koji se moe formirati po nekoliko puta, oni nisu nedovreni
ljudi, koje treba staviti u tor i zaposliti do dana kada e
se pustiti na slobodu u pravi ivot i kada e najzad biti
preputeni sebi samima. Oni ele da budu vidjeni, oni ele
38
DIO II
da osjete pripadnost, da im se prue izazovi, da im se dopus-
ti da rastu. ivot u koli ne bi trebalo da bude pripremna
vjeba. To su godine koje se doivljavaju samo jedanput, i
koje oni nee nikada dobiti nazad. Dvanaestogodinjak ne
ide u kolu da bi postao trinaestogodinjak, nego upravo
zato to je on dvanaestogodinjak.
Zato je bitno da ponemo govoriti vie o vlastitoj vrijed-
nosti kole i o radosti uenja. O ljepoti matematikih for-
mula, radosti ivota u Mocartovoj muzici, ljepoti arhitekture
u odredjenom pejzau. Znanje je to koje ini svijet veim,
raznobojnijim, uzbudljivijim. Vjerovatno i komplikovanijim.
kola je takodje zajednitvo koje formira moralne norme,
gdje uenici ne bi trebalo samo da postavljaju pitanje
ko su oni, ve i ko bi oni trebalo da budu. U dananjim
drutvima na prste se mogu izbrojati ovakva zajednitva
koja formiraju svoje moralne norme. U vremenu u kojem
sam ja i ono to je moje na prvom mjestu, zadatak je kole
da vjeba i podrava ovaj osjeaj zajednitva. Bez ostalih,
ja sam niko i nita. Ili, kako to vedska spisateljica Kerstin
Ekman pie u svom romanu Izvorska voda (1978.):
Mi posudjujemo sve jedni od drugih. Sve.
Mi posudjujemo vatru da bismo imali svjetlo i
grijanje. Ve prve noi na nekom novom mjestu
mi trimo bosonogi izmedju kua, pokriveni
samo alom preko ledja, i pozajmljujemo
jedni od drugih. Mi moramo pozajmiti vodu
kada nam bunari presue. Duboko, duboko
u meni nalaze se snani izvori. Ali ja im
dajem ivot samo kad pozajmljujem. Isuena
zemlja prvo se mora navlaiti. Tek onda
voda pronalazi put da bi susrela drugu vodu.
Sve to nam treba nalazi se u nama. Ali mi
moramo pozajmljivati jedni od drugih. Mi smo
se spustili ovdje dolje da bismo ivjeli svoje
ivote skupa sa drugima.
39
NASTANAK PROFESIJE
Upravo je to ono to bi trebalo da se deava u koli. Mi
moramo pozajmljivati jedni od drugih. To znai da se
i sam nastavnik, da bi mogao da funcionie kao ja za
svoje uenike, moe pozajmiti. Pokazujui svoje vlas-
tito lice, nastavnik poziva na povjerenje i potovanje. On
(ona) postaju uzor prema kojem se upravljamo, neko ko
nam pomae da stvorimo svoju vlastitu linost, neko ko
nam pokazuje put na uzburkanom moru ivota. Ukoliko
se nastavnik ukalupi u uski i nepromjenjivi korzet vlastitih
miljenja, kako onda moemo oekivati od uenika da se
usude da pokau svoju ranjivost ili angaman? Ako se
nastavnik ne usudjuje da pokae tugu ili ljutnju, sumnju ili
vjeru kako onda moemo ohrabriti uenike da oslukuju
i uju svoje tihe i nesigurne unutranje glasove?
2 Sve se mora nauiti
S obzirom na to da ovjek nije rodjen sa naroito mnogo
instinkata, nego gotovo sve mora nauiti, treba mu neko
ko e ga poduavati. Druga iva bia ve rodjenjem post-
aju ono to oni jesu. Oni su unaprijed programirani. Njima
treba svjetlo i hrana, i ukoliko ih dobiju, oni e se uglavnom
razviti onako kako su to njihovi geni odredili. Biljka kupusa
postae glavica kupusa, a jagnje e postati ovca.
Ljudi se, medjutim, radjaju da bi postali. Drugi ljudi mora-
ju uticati na nas svojom ljudskou, da bismo mi postali
oni ljudi koji jesmo. On svira klavir kao da je to neto
najprirodnije na svijetu, kaemo kad vidimo i ujemo sv-
jetski poznatog norvekog pijanistu Leif Ove Andsnesa. Ali
vjeruj mi kad kaem da ne postoji nita to je tako ne-
prirodno kao to je to kad on svira. Tako svira samo neko
ko je vjebao godinama. Njegova umjetnost je kultura a
ne priroda, iako moramo priznati da je i njegov talenat odi-
grao izvjesnu ulogu.
40
DIO II
Niti jedna vrlina nije prirodna kod ljudi. Stvari koje mora-
mo da nauimo da bismo ih radili, uimo tako to ih rad-
imo, rekao je Aristotel. Na kraju, u najboljem sluaju, mi
poinjemo da liimo onome emu stremimo.
Zajedniko za sva drutva je da mi u procesu poduavanja
uimo o prolosti, osposobljavamo se da se nosimo sa
sadanjou i pripremamo se za budunost. Tokom velik-
og dijela ljudske istorije uitelji djece bili su njihovi roditelji,
starija braa i sestre, rodbina i komije. Na taj nain je kroz
sva vremena prenoeno znanje sa generacije na gener-
aciju. To je zajedniki rezervoar znanja, stvoren, poboljan
i povean na taj nain to su ljudi generacijama saradjivali
i pozajmljivali jedni od drugih.
Paradoks koji se nalazi u svim formama vaspitanja je taj
da se odgovorno dijete stvara na osnovu izbora koji su
drugi uinili za njega, i da dijete jo uvijek ne moe da
preuzme odgovornost za taj izbor. Vaspitanje koje vodi do
slobode, odvija se kroz neslobodu. Vjebanje samokon-
trole zapoinje kontrolom koju provode roditelji. Polako, ali
sigurno se zahtjevi koje roditelji postavljaju djetetu, pret-
varaju u zahtjeve koje dijete poinje da postavlja sebi sa-
mome. Poinje da lii na ono emu stremi. I na kraju
paradoks kulminira: Kroz poduavanje u nastavi, dijete
ui da se oslobodi stega poduavanja. Koristei uticaj kao
sredstvo, kola treba da stvori ljude na koje se nee moi
uticati. Pedagoki autoritet biva tako jedini autoritet iji je
cilj da sam sebe ukine.
3 Nastanak profesije
Uzimajui u obzir vremensku perspektivu, moemo rei
da je profesionalni nastavnik jedan prilino moderni pro-
nalazak. Sve je to skupa vezano uz pronalazak pisma. To
se desilo u Mesopotamiji (dananji Irak) oko 3500 godina
p.n.e. i u Egiptu oko 3000 godina p.n.e. Razlog ovom raz-
Stvari koje
moramo da
nauimo da
bismo ih radili,
uimo tako to
ih radimo.
41
NASTANAK PROFESIJE
voju bio je taj to su ljudi u odredjenim seoskim zajedni-
cama sa ekonomskim vikom poeli da se okupljaju u gra-
dovima. Viak je trebalo poeti koristiti. Da bi se sve ovo
organizovalo, pronadjeno je pismo. Prvi znakovi pisma
- slikovni znakovi, hijerogli, bili su koriteni za vodjenje
seoskog raunovodstva. Kasnije su se poeli koristiti za
popis robe, popis stanovnitva i napokon za zapisivanje
zakona i religioznih spisa. Po prvi put u istoriji ljudi su sebi
mogli dozvoliti da budu zaboravni, bez da se to to je bilo
zaboravljeno izgubi. ovjek je mogao da primi poruku bez
prisustva onoga koji je tu poruku poslao. Pismo je na taj
nain prevazilo granice vremena i prostora.
Uz pomo pisma ovjek je sada mogao da sakupi i or-
ganizira velike koliine informacija, i mogao je tumaiti i
razmiljati o onome to je bilo napisano. Pismo je na taj
nain stvorilo lozoju i nauku. ovjek je tako postao i
subjekat i objekat. Prve kole nalazimo u Mesopotamiji,
Kini i Egiptu oko 2500- 3000 godina p.n.e. To su bile kole
u kojima su se kolovali pisari i raunovodje. Oni koji su
poznavali pismo bili su specijalisti koji su sluili dravi, a
kole su bile iste pisarske kole
Najvei od svih uitelja u Kini bio je Konfuije (551.
479. p.n.e.). Ovo ime koje mi poznajemo, latiniziranje je
kineskih rijei Kung Tzu (Tzu znai uitelj). On je bio prvi
u Kini koji je smatrao da je poduavanje najvanije sred-
stvo za duhovno i karakterno oplemenjivanje ljudi kao
i za politike reforme. On je sakupljao oko sebe uenike
i poduavao ih je na nain koji se uglavnom sastojao iz
razgovora. Zbirku njegovih biljeki i razgovora kasnije
su izdali njegovi uenici u knjizi pod naslovom Lun-yu
Razgovori. Konfuije je bio ubijedjen u veliki znaaj
poduavanja za ljude i drutvo, i rekao je: Ako planira
za jednu godinu, posij pirina. Ako planira za sto godina,
zasadi drvee. Ako planira za hiljadu godina poduavaj
narod. On je takodje smatrao da su metode poduavanja
vrlo vane: Ono to ujem, ja zaboravljam. Ono to vidim,
42
DIO II
ja pamtim. Ono to uradim, ja razumijem, rekao je i na taj
nain pretekao metodu learning by doing Johna Deweya
za gotovo 2500 godina.
Glavni sadraj Konfuijevog uenja je da humanizam
ljubav i potovanje za druge nije prirodjen, nego da se
mora nauiti. Najvanija etika pravila su: Ne ini drugima
ono to ne eli da drugi ine tebi i Radi drugima ono
to eli da drugi rade tebi. Ovaj princip zove se esto
mjerni princip: ono to mi elimo od drugih je mjerilo onog
to bismo trebali da radimo drugima. Ova etika osnova
bila je obavezujua za Konfuija. ovjek mora da uradi
ono to je pravilno, bez obzira na eventualne rezultate,
mane ili prednosti.
Za Konfuija je hijerarhija u okviru drutvenih grupa, nad-
redjenost i podredjenost, bila dio socijalnog poretka, i on je
smatrao da se to moralo potovati. Oca u porodici trebalo
bi potovati onako kako se otac potuje, a starijeg brata,
onako kako se stariji brat potuje. Mjerni princip u praksi bi
znaio da otac upita samoga sebe: ta oekuju moja djeca
od mene kao oca, kako oni ele da se ja ponaam?
Svako moe postati savren ovjek, ukoliko naui reli-
giozne ceremonije u skladu sa tao (put, uenje), i dopusti
sebi samome da ga ovo uenje moralno promijeni. Slino
kao i Sokrat, i on je smatrao da onaj koji je zaista dobar, to
e rei, etiki na visokom nivou, nikada nee biti nesrean.
Konfuijevi uzori bili su veliki kraljevi dinastije Chou. Bio
sam vjeran starima, i volio sam ih iz sveg srca, kae on na
jednom mjestu. Odakle dolaze vrline? Nebo mi je donijelo
vrline, kae Konfuije. Kao uitelj, on je smatrao da mu je
nebo povjerilo zadatke.
Kasnije smo dobili kole i u Indiji i Izraelu. Veina njih u
temelju su bile religiozne. U Izraelu se poduavanje u
poetku odvijalo u sinagogama, ali od oko 135. godine
p.n.e. nai emo dravne osnovne kole u Jerusalimu.
Osnovno je bilo uiti Zakon i Toru (pet Mojsijevih knjiga).
43
NASTANAK PROFESIJE
Ove se knjige u jevrejskoj tradiciji zovu pismeno uenje.
U isto vrijemo kada je dobio ovo pismeno uenje, Mojsije
je dobio i usmeno uenje. To su bila objanjenja i kom-
antari Tore i njenih 613 mitzvota (religiozne obaveze, koje
svaki Jevrej mora da slijedi). Ovo uenje nije trebalo da
se zapisuje, nego da se usmeno prenosi sa generacije na
generaciju. Sa nastavnika na uenika i sa rabina na stu-
denta. Ovo kolektivno sjeanje sauvano je zahvaljujui
umjetnosti usmenog pripovijedanja u izraelskom narodu,
i tako je preivjela rije iz Pisma koja kae: Ti e priati
svojoj djeci.
2
Sva djeca trebalo je da naue tradicije.
Mjesto za uenje tako je bilo vanije nego mjesto za mo-
litvu. ak ni kad veliki dan dodje i pojavi se Mesija, to nee
biti dovoljan razlog da se jedan as prekine! Zbog toga su
poduavanje i znanje uopte uvijek imali vano mjesto u
jevrejskoj vjeri.
Poslije nekog vremena, kada su se Jevreji rasuli preko ve-
likog podruja, neki rabini shvatili su da postoji opasnost
da bi ova tradicija mogla vremenom da bude unitena.
Zbog toga su oni odluili da dijelovi ove usmene tradicije
treba da se sakupe i zapiu. Ovaj posao zavren je 500.
godine n.e. Rezultat ovog rada bio je Talmud, koji je is-
tovremeno i komentar i tumaenje Tore.
Nastavnici u ovim najranijim kolama bili su autoriteti,
koji su bili specijalisti u jednom runom radu pisanju
i raunanju. Zbog tog svog znanja oni su bili i prenosioci
i tumai tradicije. Puno toga ukazuje da je disciplina tada
bila vrlo stroga. Staroegipatski hijeroglif za nastavnika je
uzdignuta ruka sa batinom. Niko nije sumnjao za ta se ta
batina koristila, iako ne bismo sada trebali da zakljuimo
da je tjelesno kanjavanje bilo jedino obiljeje tadanje
kole. Nastavnik je vjerovatno koristio isto tako mnogo
podsticaja, pohvala i obeanja o ekonomskoj dobiti.
2 2. Moj.13,8
44
DIO II
Egipani su smatrali da je srce sjedite i misli, i osjeaja i
karaktera. Oni su mislili da je svaki ovjek rodjen sa svojim
osobnim karakterom, srcem koje su dobili od svoje ma-
jke. Ovo je, dakle, bilo nepromjenjljivo. Pored toga je svaki
ovjek imao svoju sudbinu takodje u obliku srca, koju je
bilo mogue promijeniti uz pomo, na primjer, bogova.
kole u Egiptu i Mesopotamiji su poslije izvjesnog vreme-
na dobile i neke druge zadatke. Pored toga to je trebalo
da naue da itaju, piu i raunaju, uenici su morali da
naue da vode sami sebe kroz ivot. Zbog toga su morali
da naue da upoznaju sami sebe. Takodje su morali da
naue da ive u skladu sa ciljevima koje su bogovi post-
avili pred njih. U tu svrhu koristili su stare tekstove sa mu-
drostima, koje su uili napamet.
Pored toga vjebali su se oslukivanju glasova koji su dol-
azili iz njihove dubine.
Usmjeravajui panju na ovu vrstu sluanja glasova koji
dolaze iznutra, djeca su trebala da naue samodisciplinu i
potovanje drugih ljudi. Trebalo je da budu tihog ponaanja,
tako da ne uznemiravaju druge. U ovoj tradiciji tiina je
dobila posebno znaenje. Uho usmjereno na sluanje bilo
je kapija za ulazak u mudrost. Poneki su izlazili iz kole sa
tako loim rezultatima da su bili nazvani gluvi pisari, to
e rei da nisu bili u stanju da sluaju glasove iznutra, bili
su neinteligentni i mogli su postati samo prepisivai.
Moda se ovdje radi o dvije razliite kulturne tradicije: jed-
noj staroegipatskoj i mesopotamskoj, gdje su mir i kontem-
placija bili vani putevi stvaranja kulture i kulturnog izraza.
Uho koje slua bilo je simbol ove tradicije. Druga tradicija
je grko-rimska, gdje su govor i aktivno djelovanje bili
veoma vani. Ovdje je oko bilo vanije od uha. Egipatski i
mesopotamski impuls preivjeli su u manastirima, gdje su
tiina i meditacija reektovali duboko mislei (kontempla-
tivni) ivotni pogled, koji je bio okrenut prema ovjekovoj
45
NASTANAK PROFESIJE
unutranjosti. Moda moemo rei i da je ovo enski prin-
cip, dok je grko-rimska tradicija odraz mukog principa.
4 Pedagog i didaktiar
Rije schola je grka rije i u stvari znai slobodno vri-
jeme. Prve kole u Grkoj nalazimo oko 600 godina p.n.e.
Schola je bilo mjesto gdje su se djeaci okupljali u svoje
slobodno vrijeme da bi uili da itaju, piu, sviraju i rade
zike vjebe. Djevojicama, najvjerovatnije, nije bio doz-
voljen pristup atenskim dravnim kolama. Djeake je
pratio jedan paidagogus (od pais djeak, pogledaj
paidagogike umjetnost odgajanja). Roditelji su obino
angaovali robove da prate djecu i da pomau u odgoju. U
bogatim kuama svaki je djeak imao svog pedagoga, ali
su i siromane porodice pokuavale da zaposle najmanje
jednog.
3
U koli je pedagog trebalo da pomogne u moralnom od-
goju, ali isto tako i da nosi do kole torbu sa tablom od
voska, stylos (tap za pisanje), knjige i muzike instru-
mente. On je sjedio dok bi ekao na djeaka i sluao pre-
davanja. Navee bi, tako, on mogao da ponovi zadau sa
djetetom.
Uenik bi se u koli susreo sa didaskalosom, nas-
tavnikom, strunjakom koji je uio djeake itanju, pisanju,
raunanju, sviranju i gimnastici. (Didaskein znai uiti,
pogledaj didaktika). Nai dananji nastavnici imaju za-
datak i da vaspitavaju i da poduavaju. U staroj Grkoj su
ovi zadaci bili podijeljeni izmedju dvije osobe pedagoga
i didaktiara.
3 E.J. Power 1991: A Legacy of Learning. A history of Western. Educa-
tion. New York
46
DIO II
Bilo ko je mogao u to doba da bude uitelj, bilo je dovoljno
da je mogao da ita i pie. Nije postojala nikakva forma
drutvene kontrole nad tim ko e se baviti ovim zaniman-
jem i na koji e ga nain sprovoditi. Moemo pretpostaviti
da je nastavniko zanimanje bilo prilino neatraktivno u to
doba, i ne postoji nijedan razlog da vjerujemo da su nas-
tavnici bili neki idelani uzori, bilo moralno ili struno.
Najvei pisac udbenika toga doba bio je Homer, a
udbenici su bili Ilijada i Odiseja. Smatralo se da se iz nje-
govog djela moglo nauiti sve: moral, politika, vjetina ra-
tovanja, hrabrost, mudrost i tako dalje.
Dijelove ovih djela uenici su morali uiti napamet. Obra-
zovanje je trebalo da unaprijedi ovjeka kao gradjanina
jedne drave, sa svim pravima i obavezama koje je to sa
sobom nosilo. kola je trebalo da omogui da ljudi ponu
da uestvuju u politikom i drutvenom ivotu, da pokau
svoja stajalita na taj nain to e glasno razmiljati i argu-
mentovati. Smatralo se da su ove sposobnosti vanije od
sposobnosti itanja i pisanja.
Prvi put emo kod Homera nai jasno izraenu ideju o
aret, to e rei onaj ljudski kvalitet koji ini da jednog
ovjeka, bez obzira na njegovo zanimanje, moemo naz-
vati najboljim medju najboljima. U Sparti je aret znailo
pokazati lojalnost i sluiti svojoj zemlji kao dobar vojnik. U
Atini je najvii stupanj aret jednog ovjeka bio biti dobar
gradjanin.
Najranije kole u Sparti imale su za cilj napredak drutva.
Malobrojno, ratniki orijentisano stanovnitvo, imalo je
kao cilj kontrolu velikog broja stanovnitva koji su bili ro-
bovi. Samo je po sebi razumljivo da su osobine koje je
bilo najvanije razviti bile disciplina, poslunost i hrabrost.
Od svoje dvanaeste godine, esto jo i ranije, svi djeaci
su morali ivjeti u, gotovo da moramo tako rei, vojnim
centrima za trening. Ovdje je trebalo da naue da se po-
vinuju naredjenjima i da trpe bol da bi mogli da postanu
47
NASTANAK PROFESIJE
uvjebani vojnici i dobri gradjani. Plutarh je zabiljeio
na jednom mjestu dogadjaj o jednom djeaku koji je bio
ukrao lisicu. U momentu kada je susreo jednog od svo-
jih nastavnika on sakriva lisicu ispod jakne, direktno uz
tijelo. Lisica je gladna i poinje da grize njegov stomak.
Djeak, medjutim, ne eli da pokae ta se deava, ne eli
da bude otkriven i puta da mu lisica progrize crijeva, prije
nego to, ne mogavi vie izdrati, padne na zemlju.
4
Ova pria nije bila ispriana da bi zastraila ili upozorila
protiv slijepe poslunosti, ve naprotiv kao primjer jake
volje i izdrljivosti. Kao primjer koji treba slijediti.
Prve kole u Ateni bile su neto drugaijeg karaktera.
Ovdje je cilj paideia bio da se stvori kaloskagathos, to
e rei, lijep i dobar ovjek. ovjek koji e biti ziki jak,
imati ne manire i koji e biti aktivan kao gradjanin. Cilj
poduavanja, dakle, nije bio prvenstveno obuiti pisare,
nego stvoriti gradjane. A lista gradjanskih vrlina bila je
duga: ljepota, dobrota, pravednost, samokontrola, razbori-
tost, povuenost. Ideal je bio harmonian razvoj svih spo-
sobnosti i prisebno odvikavanje od svih mana. Suprotnost
suzdranosti bila je raskalaenost (hybris), u kom sluaju
je ovjek krio pravila i postavljao se van datih granica.
U ostvarivanju ideala zvanog kaloskagathos koritene su
zike vjebe i muzika. Smatralo se da je uenje muzikih
ritmova, harmonije, uzdranosti i samodiscipline imalo
momentalni uticaj na oblikovanje moralnih vrijednosti kod
djeteta. Kao to je Orfej, prema legendi, pripitomljavao div-
lje ivotinje svojom pjesmom i muzikom, tako muzika moe
pripitomiti i ljudske strasti. Svi kolski predmeti trebalo je
da stoje u medjusobnom harmoninom odnosu. Nije bilo
poeljno da jedan predmet dominira nautrb drugih. Uenik,
koji bi se, na primjer, bavio iskljuivo muzikom, rizikovao
4 Iz E.C. Lindeman 1950: Life stories of Men who shaped History; iz
Plutarch`s Lives, New York
48
DIO II
bi da postane enskast i premekan. Drugi, koji bi se bavio
iskljuivo gimnastikom, postajao bi neuk i brutalan.
Religija nije bila poseban kolski predmet, nego bi se
uenici, itajui literaturu i uestvujui u religioznim
sveanostima, uili potovanju i bogobojaljivosti.
5 Uenje ljudskosti
U Rimskom Carstvu porodica je bila centar sveg reli-
gioznog i praktinog obrazovanja. Otac porodice bio je
apsolutni vladalac, Patria potestas. On je imao potpunu
mo nad enama i djecom, ivotom i smru. On je bio i
otac i uitelj, i zakonodavac i svetenik. Jedino emu se
on morao potinjavati bile su tradicije i obiaji predaka.
Dijete rodjeno u starom Rimu bilo je, dakle, potinjeno st-
rogom sistemu zakona i morala. Poslunost i hrabrost bile
su vrline koje su se morale uiti i vjebati.
Mi danas znamo da su u starom Rimu postojale kole
oko 300 godina p.n.e., medjutim, one su igrale potpuno
beznaajnu ulogu u obrazovanju djeaka. Vremenom e
se to promijeniti. Ideali obrazovanja doli su iz grke kul-
ture, i via klasa u Rimu imala je obrazovanje koje je ug-
lavnom bilo grko. Nastavnici u osnovnoj koli imali su isti
lo status kao i u Grkoj, i istu lou platu.
Postojala su dva Rimljanina koja su pokuala da uzdignu
obrazovanje na neto vii plan. To su bili Ciceron (106.
43. godine p.n.e.) i nastavnik Kvintilijan (35. 100. godine
n.e.). Pedeset i pete godine prije nove ere Ciceron je bio
uitelj svom desetogodinjem sinu Markusu i svom neaku
Kvintusu. On je zbog njih napisao jednu knjigu o retorici.
Ciceron u njoj lansira novi izraz u pojmu lijepog vaspitanja,
koji je i iri i topliji od grkog izraza paideia. Dobro vaspi-
tan ovjek nije dobio obrazovanje samo u pisanju, itanju,
raunanju, retorici i lozoji. On, pored navedenih osobina,
49
NASTANAK PROFESIJE
treba da ima i osjeaj ljudskosti prema drugim ljudima. To
e rei da treba da bude prijateljski raspoloen, ljubazan i
pun obzira prema drugima.
Kvintilijan je bio Ciceronov uenik. Njega je grka kultura
snano inspirisala, a naroito potovanje imao je prema
Platonu. Nakon to je proveo 20 godina kao nastavnik
retorike u Rimu, on se povukao i napisao obimno djelo
o tome kakvo bi obrazovanje rimski djeaci iz vie klase
trebalo da dobiju. Djelo koje se zove Institutio Oratorio,
to znai Obrazovanje govornika, napisano je 95. godine
nove ere. U njemu neemo nai nikakvu diskusiju o viem
cilju obrazovanja. To je praktian i pametno napisan doku-
ment, koji se prenosio stoljeima.
Kvintilijan je bio prvi koji je pisao o uenikim reakcijama
u periodu kolovanja, i o tome da bi dobar nastavnik tre-
balo da razumije uenike i njihova osjeanja. On je, pored
ostalog, osudio ziko kanjavanje, to je bilo neuveno
za to doba.
Kvintilijan sa puno razumijevanja pie o svijesti djeteta i o
tome da bi nastavnik uvijek trebalo da uzme u obzir napre-
dovanje djeteta. Dijete koje nije dovoljno odraslo da bi uilo
odredjene stvari a koje na to bude prisiljeno moglo bi
da zamrzi kolu uopte, kae on. elja za uenjem trebalo
bi da dodje iznutra, a ne u obliku prisile. Ona se mora pro-
buditi. Pametan nastavnik trebalo bi da iskoristi pozitivne
impulse koje imaju sva djeca. Prilagodjena nastava, kako
vidimo, nije moderna ideja, ve naslijedjen nain miljenja,
koji potie jo od Kvintilijana. ujmo sada Kvintilijanove
vlastite rijei o dobrom nastavniku:
Neka bude kao roditelj svojim uenicima,
i neka na sebe gleda kao na njihovog
predstavnika, jer su oni prepustili svoju djecu
njegovoj brizi. Neka bude neoptereen, ali
i neka ne prihvata optereenja kod drugih.
Neka bude paljiv, ali ne i strog, blizak, ali
50
DIO II
ne i previe prisan: strogoa e ga uiniti
nepopularnim, a prisnost e stvoriti odbojnost.
Neka se njegovo poduavanje bez prestanka
bavi onim to je pozitivno i asno; to vie bude
opominjao, to e rjedje morati da kanjava.
On mora da kontrolie svoj temperament,
bez da zatvara oi pred grekama koje bi
trebalo ispraviti; U njegovom poduavanju ne
bi trebalo da bude koketiranja, on bi trebalo
da je vrlo radan, njegovi zahtjevi u razredu
trajni i upornii, ali ne i nerazboriti.
On mora biti spreman da odgovara na pitanja
ali i da postavlja pitanja onima koji sjede
utke. Kada hvali uenikov nastup, neka ne
bude ni previe krt na rijeima, a ni previe
izdaan u pohvalama: prvo e stvoriti otpor
prema koli u uenicima drugo e ih
uiniti samozadovoljnima. Kada on ispravlja
greke, mora izbjegavati sarkazam i grdnje:
to oduzima uenicima hrabrost i slabi elju za
radom (piev prevod sa engleskog).
Ne reci da i u starim vremenima nije postojala svijest o
tome kakav bi dobar nastavnik trebalo da bude!
Redaktori piu
Sa historijskog pregleda nastavnikog zanimanja prelazi-
mo u nastavku na predstavljanje tri pedagoga. Jedan od
njih bio je prirodni talenat iz daleke prolosti, dvojica dru-
gih predstavljaju nae vrijeme. Medjutim, i pored velikog
vremenskog razmaka, moemo neto nauiti od sve tro-
jice. A moda emo doi i do shvatanja da stare i nove
vrijednosti, stari i novi principi nastave imaju djelimino
zajedniki cilj i neke zajednike puteve ka njemu.
51
NASTANAK PROFESIJE
6 Nastava kao umjetnost porodjaja
Najpoznatiji nastavnik u Atini bio je Sokrat (470. 399.
god. p.n.e.). Ono to je on najvie volio da radi bilo je da
hoda uokolo i pria sa ljudima. Mogli su ga sve vrijeme
vidjeti na ulicama i trgovima u vatrenim razgovorima. Nje-
govi prijatelji zvali su ga uiteljem, ali on nije smatrao da
je bio vrijedan te titule. Njegovo samosvojno poduavanje
moralo je biti shvaeno kao opasno, jer je 399. godine bio
izveden pred sud, optuen da je zavodio omladinu i da
je elio uvesti nove bogove u Atinu. Proglaen je krivim i
osudjen na ispijanje otrova.
Uznemirujue je to to ne postoje pisani tragovi iza Sokra-
ta. Sve ono to znamo o njemu, znamo preko drugih,
prije svega preko njegovog uenika Platona. A Platon je
sam bio veliki lozof sa originalnim idejama, pa nije uvijek
lako shvatiti gdje Sokrat zavrava, a gdje Platon poinje.
Veina se, medjutim, slae u tome da Sokratovo najvee
znaenje lei u njegovoj sposobnosti da postavlja pitanja
tamo gdje stvari izgledaju oigledne, tamo gdje veina
ljudi uzima stvari zdravo za gotovo. Proroica iz Delfa je
jednom rekla da je Sokrat najmudriji od svih Grka. On je
ovu izjavu smatrao veoma udnom. Sam o sebi nije imao
tako visoko miljenje. Medjutim, u momentu kada je prih-
vatio tvrdnju da je Proroica nepogreiva, morao je i ovu
njenu tvrdnju poblie prouiti. Poeo je posjeivati ljude
za koje se govorilo da su mudri, ali je svaki put ostajao
razoaran. Oni su zaista imali jaka miljenja o svemu i
svaemu, ali nisu bili u stanju da ova miljenja objasne ili
utemelje. Posjeivao je i politiare, i pjesnike, i zanatlije.
Svi su izraavali miljenja, ali niko za njih nije imao vrsta
utemeljenja.
Sokrat je dugo razbijao glavu ovim problemom i doao
do zakljuka da je on zaista imao jednu malu prednost
nad ovima ostalima za koje se pronosio glas da su mudri:
on je, naime, bio svjestan toga da nije mudar. To to je
52
DIO II
Apolonova proroica, najvjerovatnije, mislila bilo je da je
ljudska mudrost, u odnosu na Boiju, zaista beznaajna.
To je bilo kao da je Bog htio da kae: Onaj koji je od vas,
ljudi, najmudriji, to e rei Sokrat, shvatio je da njegova
mudrost, kada se sve sabere i oduzme, ne vrijedi ni pre-
bijene pare (I: Platon: Samlede verker I, - (Sabrana djela
I), Oslo 1999.).
Za Sokrata nije bilo dovoljno da dri da je neto tano i
istinito, kao to nije bilo dovoljno ni da bude ubijedjen u
neto. Neije ubjedjenje moglo je sluajno biti istinito. Ako
je ovjek zaista znao da je neto istina, on je morao biti
u stanju i da to utemelji. To je, onda moralo da vodi do
toga da ovjek pone da razmilja zato misli ovako ili
onako. Razmiljati znai postavljati pitanja, traiti odgov-
ore, pokuavati da saznamo ono to jo uvijek ne znamo.
Dalje, bilo je vano moi postaviti prava pitanja, to e rei
pitanja koja istovremeno otkrivaju nae neznanje i donose
vee razumijevaje. Jedan dobar razgovor krasile su up-
ravo ove navedene odlike, smatrao je Sokrat. Razgovarati
znai stalno postavljati nova pitanja o neemu to ne zna-
mo. Takva pitanja moemo postavljati sebi samima ili dru-
gima. To su pitanja koja osvjetljavaju stalno nove oblasti
ivota i vode nas u pravcu sve vie i vie objanjavajuih
odgovora: ta je hrabrost? ta je pravednost? ta je pri-
jateljstvo? ta je dobro drutvo?
Na vie mjesta Sokrat opisuje svoj nain vodjenja razgov-
ora kao umjetnost porodjaja. Babica nije ta koja je stvo-
rila dijete, ona je samo pomonik prilikom porodjaja. Tako
je bilo i sa njim samim. On je svojim pitanjima samo do-
prinosio da se kod njegovih sagovornika rode nove misli.
One su ve bile tamo, kod njih, nerodjene, kao zametak.
Aristotel je smatrao da je Sokrat bio prvi koji je traio opte
denicije rijei i izraza. Kada Sokrat i Karmida razgovaraju
o tome ta je razboritost, oni se ne zadovoljavaju time da
daju primjere razboritosti. Oni pokuavaju da shvate bie
razboritosti. I djela i ljudi mogu se opisati razboritim, ali ta
53
NASTANAK PROFESIJE
je to to je zajedniko za sva razborita djela i sve razborite
ljude? ta je bie razboritosti? Nakon to se promisle
razliiti primjeri razboritosti, mogue je pribliiti se onome
to je opte u tom pojmu, smatrao je Sokrat. Najvanije
pedagoko naslijedje koje nam je Sokrat ostavio jeste da
je razumijevanje (epistema) neto to se deava u svakom
pojedincu. Dobar nastavnik moe da pomogne u procesu
razumijevanja, ali razumijevanje se ne moe ispredavati.
Miljenja (doxa) se, medjutim, mogu ispredavati, ona se
mogu preuzeti od drugih, manje ili vie preradjena i prila-
godjena. Ali Sokrat nije prodavac pravilnih miljenja, on
ne dri predavanja. On na sebe gleda kao na pomonika
pri porodjaju. On eli da pomogne da se pojavi vlastito
ljudsko razumijevanje. On eli da mi sami shvatimo ta je
istinito i pravilno. Onaj koji shvati ta je dobro, dobro e se i
ponaati. A samo ono to je dobro ini nas srenim i zado-
voljnim. Nijedan ovjek ne stremi svjesno svojoj nesrei.
U Platonovom dijalogu Gorgija Sokrat razmatra pitanje
govornitva i razmilja o tome u emu lei njegova sna-
ga. On kae da postoje dvije vrste nagovaranja, jedno
koje donosi miljenje bez znanja i drugo koje donosi razu-
mijevanje. Ono koje donosi razumijevanje, radi se o ub-
jedjenju i tenji za istinom i pravdom. Samo ono moe da
zahtijeva nae uvaavanje i potovanje.
Gorgija zastupa govornitvo koje se moe koristiti u slubi
bilo koje ideje: Bilo o emu da je rije, govornik se moe
izraavati sa veom sposobnou nagovaranja, nego bilo
koji drugi strunjak. Snaga ove umjetnosti je tako velika i
neobina. Ali Sokrat odbija da ovo prihvati. On odbija da
odvoji govornitvo od morala. Govornitvo bi, kao i bilo
koja druga sposobnost, uvijek trebalo da bude u slubi
pravednosti, kae on.
Ono to me okira je koliko su Sokratove misli aktuelne.
Jezik dananje politike u sve je veoj mjeri obiljeen propa-
gandom, reklamama i izreiranim medijskim pokrivanjem
dogadjaja. Vanije je predstaviti se kao vrijedan povjeren-
Razmiljati
znai
postavljati
pitanja.
54
DIO II
ja, poten i sposoban za akciju nego to zaista i biti. Ispiti-
vanje javnog mnjenja i glasanje publike (esto se zahtijeva
odgovor u obliku da ili ne o vrlo komplikovanim temama),
svodi politiku na borbu oko miljenja, a ne na razjanjenje
istinskog razumijevanja.
kola ne smije da dozvoli da retorika postane sposobnost,
tehnika koja e se koristiti u svrhu manipulacije i proiz-
vodnje miljenja. Cilj kole treba da bude razumijevanje i
ubjedjenje, do kojeg e se doi argumentovanjem i dijal-
ogom. Njen zadatak nije da nagovori, nego da ubijedi.
Halvard Grude Forfang
Prvi susret
Bilo je to jednog junskog dana u rano jutro, 1978. godine.
Konkurisao sam za posao profesora u Nansen koli
5
i bio
sam pozvan na razgovor. Za vrijeme ovog razgovora prvi
put sam sreo Halvard Grude Forfanga. Stisak ruke bio je
vrst, a pogled mu se dugo odmarao na meni. Taj pogled
nije bio kritiki, nego je odisao prijateljstvom i toplinom.
Kao da je bio srean to je upravo mene vidio. Zapoeli
smo razgovor i ja se ne sjeam detalja u njemu, ali se vrlo
dobro sjeam prijatne atmosfere. Halvard je pridonio ovoj
atmosferi. Ne toliko time to je rekao zato to je govorio
vrlo malo ve nainom na koji se ponaao.
On je bio potpuno prisutan cijelim svojim biem. Bilo je
neto u njegovom pogledu, u nainu na koji je sjedio, sa
nogom preko noge, koja se lagano ljuljala, rukom koja je
5 Nansen kola je norveka humanistika akademija, osnovana 1938.
godine. Nalazi se u Lilehameru, malom gradu u istonoj Norvekoj.
Njen osnovni cilj je rad na ouvanju i produbljenju humanistikog pogle-
da na ivot, koji se odlikuje slobodom linosti i ljudskim razumijevanjem.
1987. godine kola je dobila Poasnu nagradu Slobodna rije za svoj
rad na slobodi izraavanja, a 1998. god. dobila je Uneskovu nagradu za
poduavanje na polju mira.
(Izvor: Aschehoug & Gylendals Store Konversasjonsleksikon. Izdava
Kunnskapsforlaget, 4. izdanje, 2005. god.)
55
NASTANAK PROFESIJE
neosjetno klizila preko lule, igrom sjenki na naboranom licu.
Odisao je sigurnou i povjerenjem. Pitanja koja je postav-
ljao nisu bila komplikovana, nego ohrabrujua. inilo mi se
kao da se on meni pribliava malim, nesigurnim koracima.
Halvardu je bilo potpuno jasno da se pedagogija uvijek
radi o susretu sa ljudima. Tako jednostavno a tako teko.
ovjek mora da nadje ljude tamo gdje se oni nalaze. Neki
su na istom putu kojim se i mi kreemo, drugi na uskim,
neprohodnim stazama, trei iza visokih ograda. Umjetnost
je nai jedan otvor, zajedniki ton, dodirnu taku.
Najvanija pretpostavka da bi se ovaj otvor pronaao jeste
sigurnost. Halavard je bio sigurnost. Njegova sigurnost
nije bila vritea ili samouvjerena, nego uvijek sa dahom
snebivljivosti. Ona je bila u blizini osjeaja nesigurnosti,
koji veina nas poznaje, i koji je za neke paraliui. Halvar-
dova sposobnost da stvori sigurnost, otvarala je vrata, na
koja su se i nesigurni i zbunjeni usudjivali da udju.
Nansen kola
56
DIO II
Njegov zarazni humor uvijek je bio u blizini. Bez sigurn-
osti nema humora. Mi se ne alimo sa onima sa kojima se
ne osjeamo sigurnima. U takvim situacijama drimo se
vrsto svojih vlastitih rijei i straarimo nad sagovornikovim
rijeima. Smijeh moe biti i smrtonosno oruje u rukama
nastavnika. Halvard je to znao, i ja nikad nisam doivio da
je on tako neto zloupotrijebio.
Dvije Haraldove najvanije pedagoke zapovijesti bile su:
Nikad nemoj uplaiti i nikad nemoj ismijati uenika. Ni-
kad! Ove zapovijesti bile su apsolutne. Prekriti ih za njega
nije bio mali grijeh, koji se mogao oprostiti, nego nasilje.
Pored toga, postojao je i trei princip, i on se uvijek trudio
da ukae na njega. elio je da postigne da se svi u koli
osjeaju uspjenima. Svi bi morali imati osjeaj da su u
svojoj najboljoj formi, bez obzira na prirodne mogunosti ili
ostale predispozicije. Biti uspjeno dijete bitan je predus-
lov uspjenosti u ivotu odraslog ovjeka. Dijete u nama
tri pored nas i prati nas u toku itavog ivota, kae se.
Ko je formirao Halvardovo pedagoko razmiljanje i
praksu? To je u prvom redu bio Johan Hertzberg (1872.
- 1954.), direktor Srednje kole Stabekk od 1926. do
1940. god. Hertzberg je bio stvorio kolski milje, koji nije
bio ogranien samo na strune i pedagoke oblasti, nego
je obuhvatao i cjelokupni ivot u svim njegovim oblic-
ima. Uenici su za Hertzberga bili jedinstvene linosti u
zajednikom okruenju. Zbog toga je on smatrao da oni
sami treba da formiraju svoje kolsko okruenje. Oni ne
bi trebalo da samo idu u kolu, nego da ive ivot slo-
bodnih, ali odgovornih ljudi. Cilj nije bio samo pripremiti
uenike da ponu da uestvuju u drutvu, ve da ive u
njemu tamo gdje su se trenutno nalazili.
Halvard pie: On je uinio da smo se osjeali posebnim,
vjerovali da svako od nas ima neku mogunost, talenat,
koji niko drugi nije imao na isti nain. I upravo to bio je
zadatak kole, da nam pomogne da pronadjemo u sebi to
neto, to niko drugi nije imao.
57
NASTANAK PROFESIJE
Kroz primjer direktora Hertzberga, Halvard je rano shva-
tio da se kvalitetna pedagogija oslanja na povjerenje i na
saradnju sa uenicima. Halvardov najvaniji doprinos raz-
voju vlastitog pedagokog prola za Nansen kolu bio je
u atmosferi sigurnosti i zadovoljstava, koju je on uspijevao
da stvori oko sebe.
Moda e neko ovo pogreno razumjeti i misliti da Halvard
nije postavljao granice. On je uvijek izgledao otvoren i
iskren. Da, on je to i bio. Ali je on bio i stidljiv i ranjiv. I
negdje duboko u njemu bila je uvijek jedna ograda, preko
koje se nije moglo. Ljudi bi morali da imaju jednu nedo-
dirljivu zonu oko svojih ivota, kroz koju niko nepozvan
ne bi mogao da prodje. Zbog toga ni kolska uionica ne
bi trebalo da bude kvaziterapeutska ordinacija u kojoj bi
se zahtijevalo otkrivanje i odavanje privatnosti. Halvard je
imao osjeaj za onu vrstu stidljivosti i povuenosti koju je
naa poznata liriarka Halldis Moren Vesaas ovako for-
mulisala na jednom mjestu:
Prilazi mojoj posljednjoj ogradi
i ja prilazim posljednjoj ogradi tvojoj.
Iza njih smo obadvoje usamljeni,
i zauvijek emo usamljeni biti.
Nikad ne siliti dalje
bio je zakon za nas dvoje.
Bilo to esto ili rijetko,
na je susret bio povjerenje i mir.
(Iza ograde, iz zbirke poezije Iz neke druge
ume, 1955.)
I upravo zato to je Halvard u sebi osjeao nedodirljivu
zonu, on je imao i potovanje za nju kod svojih uenika.
Naveemo jedan primjer. Jedne jeseni pojavila se jedna
djevojka koja nije imala elju da uestvuje u nastavi. Ona
je obino sjedila u biblioteci i itala, plela ili pravila duge
etnje. Izgledalo je kao da je imala izraenu potrebu da
58
DIO II
bude sama. Halvard je pokuao da joj se priblii, ali je
ubrzo shvatio da ona jo uvijek nije bila spremna niti da
bude dio drutva, niti da bude prisutna na predavanjima.
Onda je odluio da je ostavi na miru. On ju je, naravno,
uvijek pozdravljao i razmjenjivao pokoju rije sa njom, ali
joj nije mahao pred nosom pravilima i paragrama, niti
prijetio posljedicama. Shvatio je da prisila nee pomoi i
pustio je da vrijeme uini svoje. Sljedee tri sedmice ona
je nastavila po svome. Halvard je ekao. I onda kao da su
stvari pale na svoje mjesto, kao da je ona pronala klju
koji je traila. Njime je paljivo i neujno otkljuala vrata
prostora u kojem su se nalazili drugi uenici i prila im. Os-
tatak kolske godine protekao je gotovo bez izostanaka.
Kasnije je Halvard saznao da su je njeni izuzetno autori-
tativni roditelji godinama drali pod strogom kontrolom i
nadzorom. Ona se sve vrijeme osjeala pod prismotrom
i okupacijom. Onda je dola u slobodu, u Nansen kolu.
Ali prije nego to je ona bila u stanju da koristi ovu slo-
bodu, prije nego je mogla pronai put ka drugima, morala
je pronai put do sebe same.
Harald je ovo morao intuitivno osjetiti, i to joj je dalo vri-
jeme koje joj je bilo potrebno.
Razgovor
U jednoj hronici u jednim od najveih norvekih novina,
Aftenposten (31.08. 1968.) Forfang pie o umjetnosti
razgovora. On ali zbog toga to se u norvekoj koli ne
pridaje vei znaaj razgovoru kao pedagokom sredstvu.
On se nada renesansi kulture razgovora, moda kroz novi
medij televizije. Na njoj je vidio nekoliko inspirativnih dis-
kusija, ali je doivio da esto ne postoji potovanje ni za
temu o kojoj se razgovara, ni za druge uesnike u razgov-
oru. Kad je rije o koli, on priznaje:
59
NASTANAK PROFESIJE
Moj najvei problem sa mladim ljudima koji treba da ko-
riste razgovor kao dio rada u koli, esto je nedostatak
fantazije koji oni pokazuju kada se radi o mogunosti da i
kolski drugovi moda imaju neto da kau ime bi mogli
doprinijeti diskusiji. Oni su jedino obuzeti time da prije ili
kasnije dodju do rijei. esto sjede sa podignutom rukom
i ekaju na znak voditelja diskusije bilo da je on tu ili ne.
Ovo se ne moe zvati razgovorom, prije drutvenim sas-
tankom u minijaturi.
Interesovanje za tudje misli.
Upravo je to bilo ono to je Halvard posjedovao. I to je bilo
ono to je on elio da kroz razgovor probudi u uenicima.
Ali onda ovjek mora da naui da slua. Da otkrije ta onaj
drugi u stvari misli, da se, ukoliko je to mogue stavi na
njegovo mjesto, i u svjetlu toga, ponovo promisli o svom
vlastitom stajalitu. Ukoliko je to neophodno, i promijeni
miljenje. Na kraju, da ima hrabrosti da to prizna. Ovakve
je razgovore Halvard vodio sa svojim uenicima i kolegama
kroz vie nego cijeli jedan ljudski vijek u Nansen koli.
Misterija stvaranja
Jutarnji skup je uobiajeni ritual u veini narodnih kola.
6

Dan poinje tako to se uenici i nastavnici okupe da bi
proitali neki stih, misao, vidjeli i razmiljali o nekoj slici,
sluali muziku ili skupa pjevali. Ovaj dnevni ritual prua
takvu formu, u kojoj svi mogu zajedniki uestvovati i os-
jetiti je kao svoju vlastitu. U svom dobrom obliku jutarnji
skup je pun topline, intenziteta i unutranjeg znaenja. U
svom loem obliku to je prazna i dosadna obaveza.
6 Narodna kola. Narodne kole su kole bez zavrnih ispita,
iji je cilj da omladini prue produeno opte obrazovanje, kako
teoretsko, tako i praktino. U ovim kolama opte obrazovanje znai
i znanje, i sposobnosti, i razvoj svih ljudskih svojstava, kao to su
razum, volja i osjeaji. (Izvor: Aschehoug & Gylendals Store Norske
Konversasjonsleksikon. Kunnskapsforlaget, 4. utg. 2005.)
60
DIO II
Halvard je ovim jutarnjim okupljanjima dao jedno posebno
ime: Con amore (od latinskog sa ljubavlju). Onaj koji je
htio neto da podijeli sa drugima, morao je da ima lini
odnos prema tome. A nastavnici nisu neophodno morali
da govore o neemu to se tie njihovih predmeta, nego
o temama koje su im u tom momentu bile na srcu. To je
trebalo da bude neto to su oni htjeli da kau - ili pokau.
Halvard je tokom godina bio voditelj na bezbroj ovakvih
jutarnjih okupljanja. Jednog februarskog jutra 1972. godine
radilo se o mom prijatelju Rembrantu. Ali on nije zapoeo
priom o velikom umjetniku. Zapoeo je priom o sebi sa-
mom, kada je kao estogodinjak jednom prilikom dobio
zabranu izlaska iz kue, zato to je, bez da je ikome ita
rekao, bio van kue jedan cijeli dan. ta je radio van kue?
Bio je na istaivakom pohodu du jedne zapjenuane,
zahuktale rijeke, koja je bila zabranjeno podruje za dje-
cu. Upravo o ovom danu odrasli Halvard sad pria svo-
jim uenicima: rijeka koja raste i postaje Misisipi; lokalni
voz koji odjednom protutnji neto vie iznad njega kao
zaarena plava munja; sjajni, veliki tvrdokrilac koji pue iz
glinovite zemlje pored rijeke. Djeak ga okree na ledja i
posmatra kako se okree oko tvrdokrilne osi u svojoj sjajnoj
bespomonosti. Djeak se osjea svemoguim, mogao bi
ga zgnjeiti u momentu, samo kad bi htio. Umjesto toga,
on ga stavlja u dep pantalona da bi njime uplaio svog
mladjeg brata.
Za ovog malog djeaka svijet je veliki, udan i pun tajni.
On upija taj svijet u sebe kroz sva ula, kroz iskustvo bez
rijei. To su um u dui, plava munja, sjajni tvrdokrilac
i snani talas koji prolazi kroz njega i koji ini njegovo
postojanje. Sve je novo i sve je u procesu stvaranja.
Mi kasnije u ivotu izgubimo neto od tog istraivakog
duha i spontanosti, kae Halvard. Sve vie i vie post-
ajemo zarobljenici onoga to nam je poznato, onoga to
imamo. Pogled gubi otrinu, a oputenost navika ini duh
neelastinim.
61
NASTANAK PROFESIJE
Onda Halvard poinje da govori o Rembrantu i o nje-
govoj velikoj, moda i najpoznatijoj slici Nona straa
(1642.), koju je bio naruio Kapetan Kuk i njegovi drugovi.
Na ovoj slici ne vidimo postrojene samouvjerene vojnike,
koji su potpuno sigurni u ono to rade. Ovdje je prisutan
pokret, neki razilazak, osjea se nesigurnost. Neto se
dogadja, neka priprema, neko djelovanje? Rembrant je
zamrznuo ovaj momenat i pokazuje nam ga u svoj svojoj
mnogoznanosti. Pigmenti boja pretvoreni su u osjeaje,
svjetlo u oekivanje, tama u nesigurnost. I ovi historijski
ljudi na slici bivaju djeca svjetla i tame na velikoj ivotnoj
sceni. Isto kao i mi.
Halvard nastavlja:
I on (Rembrant) sjedio je pored umee vode,
izmedju rijeke i vozne pruge, dolje u ipraju
kod tvrdokrilca i bijelih rada, gore u plavim
odbljescima i umovima. Taj um, koji je bio
u njemu sve vrijeme otkad je on kao djeak
lutao poljima, daleko od velikih vodeninih
koturova, idui prema nepreglednim hori-
zontima zemlje svog djetinjstva. Jo otkad
je bio mali djeak, pa do pubertetskih go dina
osjeao je onu duboku, tajnovitu tamu oevih
vodenica, i bio svjedok da ta tama biva
osvijetljena kaskadama svjetlosti, pro mjen-
ljivim, pokretakim svjetlom koje se vidjelo
nad tom ravniarskom, niskom zemljom.
Doivio je vertikalni, meljui, vjerujui otpor
vodenica i vodoravni , otvoreni quo vadis
nepreglednih ravnica. I upravo zato to je
nje gov pogled slobodno mogao osjetiti ove
suprotnosti ivota, i zato to su se malo,
pomalo u Rembrantovom ivotu dogadjale
ponovljene potvrde i saznanje da su promjene
u prirodi i nainu ljudskog ivota beskonane,
i zato to je njegova ruka bila vjebana da
62
DIO II
bude sredstvo osjeaja i misli - on je mogao
da naslika Nonu strau.
Halvard je takodje govorio svojim uenicima o mnogim au-
toportretima koje je Rembrant slikao ili crtao. Prosjeno
dva puta godinje, stajao je pred ogledalom, tuan ili ra-
dostan, nasmijan ili sa grimasom na licu, pokuavajui da
vidi promjene i mogunosti. Misterija stvaranja. Halvard
zavrava time to kae uenicima da on poznaje Rem-
branta kao linog prijatelja, premda je on ivio prije vie
od 300 godina, i mi ne znamo ba puno toga o njego-
vom ivotu. Lini prijatelj? Da, upravo zbog toga to je
ono ljudsko u njegovom radu danas tako aktuelno, kae
Halvard. I tako neophodno. Halvard zastupa miljenje da
nae hronoloko shvatanje vremena esto ini da budemo
zaslijepljeni i da nismo u stanju da vidimo ljudsku poveza-
nost u vremenu i prostoru.
Ja sam ovdje naveo ovaj Con amore as iz 1972. godine
da bih pokazao na koji je nain Halvard koristio umjet-
nost u svojoj pedagokoj metodi, kao obogaenje i put ka
saznanju. On je elio da odstrani sve ono to je spreavalo
doivljaj, da iskljui predavanje sa komentarima, i da pusti
uenike da direktno sretnu jezik slikarske umjetnosti, koji
govori bez rijei. Da, naravno da uenici treba da ue i
o bojama, kompoziciji, tehnikama i epohama. Ali je puno
vanije da oni kroz umjetnost shvate sami sebe. Ne u formi
glasne ispovijedi ili tajnog razgovora u ispovijedaonici. U
umjetnosti, umjetnik je taj koji kroz boje, tonove, rijei, ples
pokazuje ta znai biti ovjek tako da se mi moemo
prepoznati u njemu. Doputeno nam je da se prepoz-
namo. Kada doivimo muziku na nekom koncertu, neku
sliku, neki stih, to se na nama odraava na hiljadu razliitih
naina: na nain na koji sjedimo, na pokrete naih ruku,
na pogled. Neko zatvori oi i slua svjetlost, neko gleda
kroz prozor i vidi uto lie na drveu, kao da su to note
partiture koju upravo sluamo. Ili kasnije razgovor sa lju-
63
NASTANAK PROFESIJE
dima, koji su sa nama dijelili isto iskustvo. Kretanje prema
unutra i prema vani. Misterija stvaranja.
Halvardov humanizam
Halvard je bio direktor Nansen kole, Norveke huma-
nistike akademije, 25 godina. ta je izraz humanizam
znaio za njega? Kada je on, prilino rijetko, govorio o
tome, esto je spominjao govor Sigurda Hoela u Koncert-
noj dvorani u tokholmu za vrijeme rata.
On je tada, pored ostalog, rekao:
Vidjeli smo ljude koji se uzdiu iznad sebe
samih, koji se suprotstavljaju poniavanju,
zatvoru, torturi, smrti, ne da bi izvukli iz toga
neku korist za sebe lino, nego u vjeri prema
stvarima i vrijednostima, o kojima jedva da su i
razmiljali, ali koje su za njih bile neto potpuno
normalno. Stvari koje smo se mi esto ustezali
i da pomenemo imenom, jer smo mislili da su
rijei isuvie ne i nisu se uklapale u govor
svakodnevice, bile su prenaglaene. Stvari
kao to su sloboda, pravo, ljudska vrijednost.
Sve ove stvari odjednom su postale stvarnost
onog dana kada su postale ugroene i
pogaene. (H. G. Forfang 1982. god: Nansen
kola 1946. 71.)
Za Halvarda humanizam nije bio ivotni pogled, nego
ivotno dranje. To je za njega bilo zajedniko etiko os-
novno ivotno dranje, kome se moglo dati i lozofsko i
religiozno obrazloenje. Program Nansen kole (1948.
god.) potvrdio je da humanistika ideja ima svoj korijen
u klasinom i hrianskom duhu i ogleda se u slobodnom
ivotu individua i medjuljudskom saosjeanju. Njegove
dvije najvanije zapovijesti jesu, ona klasina
,
upoznaj
samog sebe
,
, i ona hrianska
voli drugoga
,
. U skladu sa
64
DIO II
ovim osnovnim dranjem, Nansen kola eljela je da radi
na sljedeim idealima: Ljubav prema drugome. Potovanje
za ovjeka, bez obzira na klasu, naciju ili religiju. Vjernost
prema istini. Sloboda uz odgovornost. Zatita slobodnog
narodnog upravljanja.
Halvard se smatrao duboko obaveznim da prati ovaj pro-
gram, ali je isto tako elio da i ljepota bude formulirana
kao humanistika vrijednost. Njegova odgovornost kao
kolskog elnika bila je da stvori atmosferu i okruenje u
kojem e ovi ideali biti osvijetljeni i formulisani direktno,
ali moda jo vie indirektno. Program nije trebalo da stoji
urezan zlatnim slovima iznad ulaznih vrata, i nije ga tre-
balo svakodnevno pridikovati. Ne, ove programske rijei
trebalo je zapisati malim slovima, ali su ih uenici trebali
osjetiti malo, pomalo. U ivotu i praksi.
Izraz humanizam je tokom svih vremena postavljao pitanje
o odnosima izmedju misli i djelovanja. Kada e humanizam
odbaciti svoje dranje puno reeksije i postati borben?,
pitao je jedan mladi uenik jo 1949. godine. Dvadeset go-
dina kasnije ton je postao jo otriji: Rije humanizam dio
je one velike mase verbalnih oskula ili praznih, velikih rijei
koje se kaleme kroz tampu, reklame, radio i televiziju. Sve
to ima miris borovih uma i bijega od stvarnosti. Nansen
kola trebalo bi da promijeni ime u Norveku kritiku aka-
demiju. Jedan drugi uenik konstatuje da je humanizam
danas postao jedna bezopasna rije, koju svako moe uzeti
u usta, dok potpuno ne nestane.
Nansen kola odabrala je da bude mjesto za reeksiju i
teoretska razmiljanja o dijalogu kao najvanijem sredstvu
rada. Halvard je elio da uenici pokau svoje politiko
opredjeljenje i da aktivno uestvuju u politikom radu.
Bilo je vano da humanisti sidju sa svojih teoretskih pijad-
estala i ponu da se bave ivotnim i konkretnim stvarima.
Humanizam nije smio da se sastoji samo od teoretskih
razmiljanja i da se povue u salonske diskusije.
65
NASTANAK PROFESIJE
Ali Nansen kola bila je akademija, pedagoki milje
obiljeen mnotvom uticaja, a ne grupa okrenuta akciji.
Ovdje je ovjek morao bez prestanka razmatrati i kritizirati
stajaline take i djela u odnosu na zajednike etike os-
novne vrijednosti (ibid). U suprotnom bi se moglo riziko-
vati da se upadne u pogrean pokret ili protestni mar. Di-
jalog bez prestanka trebalo je da osigura da se ne upadne
u sline zamke, da se ne postane zatvoren ili oputeno
nezainteresovan.
Halvard je 35 godina uestvovao u ovakvim diskusijama
u Nansen koli. Bio je uvijek otvoren za nova stajalita,
uvijek je bio voljan da saslua argument koji je bio bolji.
Ali je isto tako uvijek bio spreman da brani principijelnu
otvorenost humanizma. U vrijeme omladinskog otpora,
1968. godine, Halvardov humanizam bio je stavljen na
teke probe. Jedan uenik zapisao je u svom dnevniku:
Humanizam je patetian i selektivan, u najgorem sluaju
reakcionaran. U svojoj drutvenoj analizi ovjek koristi
pravo i moral, ali ne koristi nikakvu socioloku analizu.
Humanizam je gradjanski prekriva stvarnih odnosa u jed-
nom svijetu zasnovanom na razmjeni i on je manje ili vie
prikriveni imperijalizam.
Ja ne znam ta je Halvard odgovorio ovom ueniku, ali mis-
lim da bi mu on moda ovako rekao: Da, humanizam se
moe i tako zloupotrijebiti. Potrudi se da se to ne desi. Nas-
tava u Nansen koli doprinijee da ti da ona misaona sred-
stva koja ti trebaju da pokae ta humanizam mora znaiti
danas. ta znai svima nama. I da to ostvari u praksi.
Ali ne zaboravi na kritika pitanja. Postavljaj ih i sebi sa-
mome.
Jedna stvar, koja je za Halvarda bila veoma vana, mora
se ovdje pomenuti. Gotovo da to danas nije uputno pome-
nuti, ali ja u to ipak uiniti: oduevljenje. Kada smo se mi,
mladi nastavnici u Nansen koli, mrtili i na sam pomen
ove pompezne i staromodne rijei i otro pitali, zar nas Hit-
Ali ne zaboravi
na kritika
pitanja.
Postavljaj ih i
sebi samome.
66
DIO II
ler nije izlijeio od oduevljenja, Halvard nas je tiho pod-
sjetio na korijen te rijei. Norveka rije za oduevljenje
(begeistring) dolazi od njemake rijei begeistern, to
znai ispuniti duhom. Poduavati znai ispuniti duhom
neku temu. Nije dovoljno znati sve o nekom predmetu ili
temi, ukoliko uenici ne osjeaju neki damar u sebi, ako
nisu angairani. Iako je rije oduevljenje zloupotreblja-
vana i otrcana, mi ne bismo trebali da zaboravimo da se
znanje odrava ljubavlju i ltrira kroz temperament, uko-
liko elimo da ono dotakne neiju duu. Oduevljenje nije
u suprotnosti sa udjenjem i sposobnou da se jedna
stvar posmatra iz vie uglova, ali jeste sa oputenou i
nezainteresovanou. Razumjeli smo ta je htio da kae,
jer je on svojim primjerom pokazao ta to znai u praksi.
U drutvu sa uenicima Halvard se esto preputao bes-
korisnim stvarima, bilo da je deljao komadi drveta, crtao
ili samo pukao lulu. Ali sve je to imalo neoekovano
djelovanje. On je stvarao atmosferu mira i sigurnosti oko
sebe. To je privlailo uenike. Bila je to ona sigurna oaza
koju su trebali, i oni su znali da se u njoj ne oekuju od njih
visoke misli ili vrhunska dostignua. Ovdje su oni mogli
doi sa svim onim to je bilo ranjivo i nezavreno, bilo da
je to bio demper na okruglim iglama za pletenje, ljubavna
bol, ili neko politiko pitanje koje je trebalo razjasniti. Bilo je
dozvoljeno izraziti sumnju, upasti u paradoks svojih vlas-
titih misli, bilo je dozvoljeno zapoeti sve iznova. Halvard je
imao poseban pogled na znaenje nezavrenosti najvje-
rovatnije zbog toga to se i sam osjeao nezavrenim.
Na posljednjoj strani svoje knjige Istorija Nansen kole
(1982.), on pie,
U programu budue opte kole ne bismo
trebali da imamo iluziju da ona moe
mnogo emu da naui ljude. Zadatak
kole je da se postara da ljudi shvate svoje
vlastite bezgranine mogunosti. Mi, koji
predstavljamo kolu, postavljeni smo tu da
Kada
doivljava
zalazak sunca,
ne gledaj ka
zapadu. Gledaj
ka istoku.
67
NASTANAK PROFESIJE
bismo stimulisali jedan dobro izbalansirani
odnos izmedju primanja razmiljanja
razvoja, i da radujemo individuu time to
emo neprestano, NEPRESTANO, osjeati
da njena unutranja teina raste.
Kada je Halvard, 6. jula 1987. godine, umro, novinar An-
dreas Hompland je u svojoj rubrici Gledano sa strane, u
jednoj od najveih norvekih novina, Dagbladet, napisao:
Ja sam imao sjajnih nastavnika. Imao sam
nastavnike koje sam potovao; Imao sam
nastavnike koji su uinili da sam zavolio da uim.
Imao sam nastavnike koji su razumjeli. Imao
sam nastavnike koji su bili radoznali i koji su i
sami eljeli da ue. Ali imao sam samo jednog
nastavnika koji je imao sve ovo kombinovano u
jednoj osobi: Halvard Grude Forfang.
Hvala na etnji (11. 07. 1987.).
Unni Helland
Unni Helland (1948) je nastavnik obrazovan na polju
djeije kole, specijalne i socijalne pedagogije i drame. Ona
je jedan od mojih nastavnika-heroja, i ovdje se prepriava
jedan razgovor sa njome.
Kada doivljava zalazak sunca, ne gledaj ka zapadu.
Gledaj ka istoku!
Zato ste se odluili da budete nastavnik?
Ledeni je februarski dan. Jedna djevojica tri kui iz
kole. Njene pletene rukavice igraju se sa snijegom koji
lagano pada sa zelene ograde, preko koje ruka prelazi.
Cijela je sedmica do sljedeeg asa domainstva. Cijela
je sedmica do onog bola u stomaku koji ini da se teko
68
DIO II
die, a prstii odbijaju da urade ono to uiteljica trai, i to
sve ostale djevojice na asu domainstva rade tako lako
i jednostavno. Cijela sedmica do uiteljiinog uzdaha ne-
zadovoljstva i do momenta kada e ona opet izvaditi igle
za pletenje iz pletiva, koje je trebalo da bude roze boje, ali
koje je postalo gotovo sivo od znoja, i uplaenih prstia.
Da, nasred puta od kole, usred dana, usred pedesetih
godina prolog stoljea, jedna se mala djevojica zapitala
da li je mogue biti uiteljica koja razumije da postoji neko
kome ne ide od ruke da koristi iglu i konac, vunicu i igle za
pletenje, i koja zbog toga nee biti ljuta i teko uzdahivati i
nee gledati tako otro svaki put kad se pletivo zaplete.
U osnovnoj i srednjoj koli imala sam nastavnike koji su
odravali disciplinu grubim psihikim maltretiranjem. Ima-
la sam i nastavnike koji su se ponaali suprotno od toga:
nastavnici inspiratori, puni brige, koji su me zaista vidjeli-
isto kao i sve druge. Doivjela sam to da shvatim ta znai
nastavnik koji se osjea siguran u svojoj ulozi i koji dobro
poznaje svoj predmet, i kakvu destruktivnu mo ima nas-
tavnik koji je arogantan i opsjednut moi.
Sanjala sam o tome da budem nastavnik one uplaene
djevojice sa oznojenim prstiima i one dobre uenice sa
puno elje za uenjem.
Kako izgleda biti nastavnik danas u odnosu na vrijeme
kada ste vi zapoeli? Slinosti i razlike?
Prvo slinosti: Dijete koje uiva u dobroj prii i
pripovjedau. Onaj uzbudjujui prostor, koji ini da
zadravamo dah: ta? Ko? Kako? Zato? Radost kada u
neemu uspijemo Razumio sam! Uspio sam!
Potreba za strukturom i nastavnikim autoritetom: Kari
iz 5. razreda dala je sljedei savjet jednom studentu vi-
soke kole za nastavnike: Morate biti ljubazni i strogi.
69
NASTANAK PROFESIJE
(eljezna pesnica u svilenoj rukavici, slika je koju ja obino
koristim).
Najvee razlike: Kao prvo, zahtjev za prilagodjenom
nastavom. Iako se dugo znalo da u okviru istog razreda
(godita) mogu da postoje razlike u intelektualnoj zrelosti
koje odgovaraju razlici od 4 do 5 godina, prolo je veoma
dugo vremena prije nego to je zvanino dolo do zahtjeva
o diferenciranoj nastavi. Sva su djeca razliita NORMA
JE RAZLIITOST bez obzira na to da li se radi o jed-
noj velikoj koli u predgradju, koja ima mnogo uenika iz
manjinskih grupa i jezika ili o veoma maloj koli sa etniki
norvekom djecom. Sedamdesetih godina prolog vijeka
svi uenici su dobivali lekcije iz te knjige. Sreom, to vie
nije tako u koli novog milenijuma ili?
Elektronska revolucija ula je u kolu na velika vrata. In-
ternet daje mogunost za uzbudljivu berbu znanja pod
uslovom da se koristi sa dozom razuma. Mi, pedagozi, ot-
varamo digitalne mape za svakoga uenika, na koje se up-
isuje dio djetetovog rada i osvjetljava njegov razvoj. Super!
A uz to sam nauila i novo ime za ove digitalne mape. To mi
daje tako interesantne asocijacije, ini da poinem misliti na
putne krinje. To je bilo ime za starinske kofere, u kojima
se uvala i hrana i ostale stvari za vrijeme putovanja.
Obavezan timski rad i vezanost radnog vremana za
kolsku zgradu izvan obavezne nastave, druge su razlike.
Saradnja sa ostalim nastavnicima u jednoj grupi dobra je
stvar, ali se ja bojim uvodjenja kancelarijskog vremena,
koje e biti suvie rigidno i kruto i koje ne shvata osobnost
nastavnikog zanimanja.
Jedna druga velika razlika je saradnja izmedju kue i kole.
U multikulturalnoj koli ja sam prinudjena da prilagodim
saradnju sa roditeljima na potpuno nov nain nego to je
to bio sluaj ranije, kada su svi uenici bili porijeklom iz
Norveke. Na mnogo naina roditelji su vie heterogoena
70
DIO II
grupa, nego to su to uenici. Ovdje se mora balansirati
na jedan vrlo pametan nain!
Ja sam esto krila nove puteve. Ponekad je to bilo vrlo
teko. Sedmine radne planove za uenike, koji su bili
prilagodjeni pojedinom ueniku, pojedinci su 70-ih godina
doivljavali kao istu uvredu. Ja sam ponekad bila izloena
ikaniranju zbog toga. Danas su takvi planovi obavezni.
Obiljeavanje 8. marta, Dana ena, u koli, bila je zapaljiva
politika tema. Bivala sam pozivana na raport kod direk-
tora i bila su mi postavljana vrlo neprijatna pitanja. Danas
se radu na ravnopravnosti medju polovima daje prioritet.
Takodje i u koli. Dakle, svijet se kree naprijed!
Na koji se nain pripremate za asove?
Kao prvo, neophodno je imati solidnu, dobro razradjenu
koncepciju. ovjek mora imati vrlo jasne planove za svaki
as da bi mogao improvizirati. Na primjer, desilo se neto
vrlo vano na putu za kolu Kari je nala jednu mrtvu
ptiicu. U tom sluaju predavanje o listopadnom i zimzele-
nom drveu mora da saeka do sljedeeg puta i da pre-
pusti mjesto razgovoru o pticama. ta se ptici moglo desiti?
Zato je uginula? Moda emo morati na malu ekskurziju
da bismo je pronali, pregledali i sahranili? Pronai kasnije
u knjigama o pticama, o kojoj je vrsti rije? Napisati jednu
malu bajku o ptiici? Nauiti poneku pjesmicu o pticama?
Pored godinjih, polugodinjih, sedminih, dnevnih pla-
nova i pripreme svakog pojedinog asa, ja pokuavam
da stavim teite na emocionalno uenje. Imam li neku
interesantnu priu da ispriam? Koja knjiga za itanje ima
takvu vrijednost da e je uenici pamtiti i kada se ovaj as
zavri? Bajke iz raznih zemalja, muzika, doivljaji boja,
sve su to vani dijelovi koji izgradjuju cjelinu.
71
NASTANAK PROFESIJE
I na kraju, ja svaki dan pokuavam (mada uvijek ne uspi-
jevam u tome!) da svakom djetetu pruim poneku nu rije
ili mu na drugi nain pokaem: Ja te vidim!
ta je va najljepi trenutak kao nastavnika?
Dozvolite mi da opiem dva trenutka, izmedju njih je prolo
mnogo godina, jedan mali i jedan veliki onaj mali je
moda vei od onog velikog.
Prvo onaj veliki mali: Posljednji je dan kole prije boinjeg
ferija. Oprostila sam se sa mojim sedmogodinjacima. Svi
su imali toliko toga da ispriaju: ta e raditi za vrijeme feri-
ja, kojim poklonima ispod jelke se nadaju, ta e oni sami
pokloniti mami, starijem bratu ili tetki. Tu je i Ali, koji ne slavi
Boi, nego sveti mjesec Ramazan, samo to je taj musli-
manski mjesec posta te godine dolazio tek u aprilu. Ni Rina
ne slavi Isusov rodjendan, jer su oni hinduisti, ali oni razm-
jenjuju medjusobno poklone i jedu ukusni tandori.
Ponovo sjedim sama u razredu. Oputam se u tiini, nakon
to je 50 noica istralo iz razreda i otralo kui. Papirne
zvijezde i kristali vise, manje ili vie lijepo rasporedjeni u
razrednim prozorima. Boini raspust je zapoeo.
Oblaim se i izlazim u ledeno decembarsko popodne pre-
ma automobilu prekrivenom snijegom. Pronalazim kljueve
i istim automobil. Ona stoji tik iza mene. Mala Kim. Dola
je ovdje svojoj porodici prije godinu dana. Direktno iz Vijet-
nama dola je u jednu zemlju sa nemoguim jezikom i pot-
puno nepoznatom djecom. Prvo polugodje bilo je teko.
Nijema, sitna djevojica, koja je sjedila gotovo u poloaju
zametka i bila nedostupna za moje dobrodune pokuaje
da joj se pribliim, rijeju ili dodirom. Odjednom, ona stoji
ovdje pored mene. Susree moj pogled. I izgovara svoje
prve norveke rijei. Gdje kua ti?
Hvala ti, mala Kim, za mene si ti bila boini poklon te
godine!
72
DIO II
Mnogo godina poslije toga desio se drugi dogadjaj. I sad
je decembar 2001. godine. Imam jedan divan sedmi
razred, koji je dobio veliku ast da bude prisutan ispred
zgrade skuptine u Oslu, 10 decembra, kada se dodjeljuje
Nobelova nagrada za mir Koju Ananu i Ujedinjenim naci-
jama. Mi emo stajati ispred ulaza u zgradu skuptine
sa naim lijepim zastavama, koje pokazuju koliko je Fjell
kola internacionalna.
7
Svaki put kada dobijemo uenika
iz neke nove zemlje, kupe se zastave te zemlje. Zbog toga
imamo bogatu kolekciju zastava.
Dvoje djece iz razreda itae stih Koju Ananu i ostalim
visokim gostima. To je jedan kratki stih, koji sam ja na-
pisala, i koji je bio preveden na sve maternje jezike koje
sam imala u razredu. Ovoga, medjutim, dana stih e se
itati samo na dva jezika, na norvekom i engleskom. Tea,
u prelijepoj narodnoj nonji, ita stih na norvekom:
Imam jedan san o miru na zemlji.
Imam jedan san o cvijeu koje raste.
Imam jedan san da odrasli razumiju
kako je teko ii nepoznatom stazom.
Imam jedan san o tvojoj ruci
koja vrsto stee moju.
Tijani iz Gane, zemlje iz koje dolazi i Ko Anan, ita stih
na engleskom. On objanjava jednom novinaru, koji pita
zato nije itao stih na svom jeziku, da se u Gani govori
49 razliitih jezika. Ja razumijem jezik kojim Ko Anan
govori, objanjava dvanaestogodinjak, ali on ne razu-
mije moj.
7 Fjell kola nalazi se u malom gradu Drammenu u jugoistonoj
Norvekoj. To je multinacionalna kola, koja je naroito obuzeta
razliitostima, kvalitetima i sposobnostima uenika, jezicima koje oni
govore i zemljama koje predstavljaju. kola je posebno poznata po
svom radu protiv rasizma i mrnje prema strancima.
73
NASTANAK PROFESIJE
U prelijepoj narodnoj nonji, sa alom na glavi, koji gener-
alnom sekretaru objanjava iz kojeg kraja Gane Tijanijeva
porodica dolazi, djeak je recitovao stih. Suze su mi lile niz
obraze, a i Ko Anan je morao obrisati oi prije nego to je
zagrlio svog malog zemljaka i zahvalio mu.
Fjell, jedna vienacionalna kola u maloj Norvekoj, sa
uenicima koji su svojom porukom takli mone osobe iz
velikog svijeta: Dragi svi vi odrasli: elimo vas podsjetiti
da vi niste naslijedili zemlju od svoje mame i tate. Pozajmili
ste je od nas!
A va najvei poraz?
Mnogo sam se puta saplela i pala. Dobila i nekoliko oiljaka
na dui. Ali, onaj ko radi, taj i grijei. I onda ne preostaje nita
drugo, nego da ponovo ustane, otrese sa sebe prainu i
nastavi dalje, malo pametniji.
Imala sam tako mnogo uenika, tako mnogo roditelja, tako
mnogo kolega tokom svog dugog nastavnikog ivota.
Neki od njih lagano se briu iz dana i godina koje su se
nataloile oko mene i ine da uspomene polako blijede.
Drugi, opet, zrae jarkim bojama, uprkos godinama koje
su prole. Ne tako mnogo njih alju duboke, tune tonove
u molu, otvorene i bolne, svaki put kad ih se sjetim.
Doli su kao izbjeglice iz jednog faistikog reima. Otac
je bio zarobljen, prvi put kao 16-godinjak. Bio je podvrg-
nut tekoj torturi. U svojim dvadesetim godinama doao je
kao izbjeglica Ujedinjenih nacija u Norveku, sa svojom
porodicom, enom i dvoje male djece.
Najstarije dijete poelo je kod mene u prvom razredu.
Razvili smo usku saradnju, otac i ja. Dolazio je u razred
i priao o svojoj zemlji, zbog ega je morao pobjei i ko-
liko je elio da se vrati nazad, u jednog dana demokratsku
domovinu.
74
DIO II
Kada je njegova kerka poela u omladinsku kolu (7. raz-
red), otac i majka razveli su se, ali sam ja i dalje zadrala
kontakt sa njim. ak i kad se preselio u drugi dio zemlje i
zasnovao novu porodicu, posjeivao me je u koli i priao
novim uenicima o bijegu, nedostatku ljudskih prava i
stranoj diktaturi, koja je inila da se on nije mogao vratiti.
Prije nekoliko godina bio je u posjeti jednom sedmom raz-
redu, koji sam tada imala. Tom prilikom ispriao je da je
putovao u domovinu i bio svjedok u jednom velikom suds-
kom procesu protiv tada ve svrgnutog diktatora u zemlji.
eli li njegovu smrt? upitao je jedan od uenika. ovjek
je odmahnuo glavom: Ne, ne elim mu smrt. Ali elim
da bude kanjen za sav onaj bol koji je nanio mom nar-
odu. Ali, zar nisi ogoren, zar ne razmilja o osveti?
pita 12-godinjak. Ne, odgovara ovjek. Ne elim os-
vetu. A ogorenost je unitavajua. Ja moram misliti na
budunost. To je rekao i Nelson Mandela, odgovara
uenik zamiljeno.
etiri mjeseca kasnije ovjek umire, zajedno sa svojom
novom enom i svojom djecom. On ih je sve ubio. Kasnije
se ispostavilo da je bio nasilan i prema svojoj prvoj i prema
drugoj porodici.
A ja sam mu bila tako bliska. est godina bila sam nas-
tavnik njegove kerke. ta je sve ona doivjela?
Ja nisam nita razumjela.
ta mislite o odnosu izmedju individualizma i zaje dni-
tva u koli?
To je jedna vrlo interesantna tema za razmiljanje. I teka.
Kako ja gledam na stvari, mi u koli trebali bismo podstica-
ti i individualizam i zajednitvo. Oni bi trebalo da se upot-
punjuju, i da na taj nain pojaavaju jedno drugo. Da li je
to, medjutim, mogue? Moda. Kada je rije o uenicima,
ve se dugo, imperativno mae krilaticom odgovornost za
75
NASTANAK PROFESIJE
svoje vlastito uenje. Ja se ne slaem sa ovim. Ukoliko
uenik preuzme na sebe odgovornost za svoje vlastito
uenje, onda je nastavnik abdicirao. Uenik treba da ima
odgovornost tokom svog uenja, ne za svoje uenje.
Prilagodjeno obrazovanje zahtijeva veliki nivo diferen-
cijacije. Svi u razredu treba da dobiju takvu obuku, da
osjeaju da su uspjeli u zadacima koji su bili pred njima.
To, na primjer, znai da djeca u istom razredu koriste
razliite knjige, zavisno od njihovog stupnja zrelosti. Ovo
zahtijeva, sa druge strane, da nastvnik pomno prati razvoj
situacije. Ja sam na slian nain radila gotovo 30 godina,
i svake sedmice imam zakljune razgovore sa svakim
pojedinano: svaki uenik pokazuje mi svoj sedmini rad.
Skupa ispravljamo, razgovaramo o tome ta je bilo lako ili
teko, ja komentariem samokritinu ocjenu koju je uenik
napisao na svom sedminom planu, i onda zapisujem svo-
je miljenje na ovom istom planu, koji se zatim alje kui
na potpis. Na planu postoji i rubrika u kojoj uenik moe
rei neto o medjuuenikim odnosima u koli: Da li ti se
neko izrugivao? Da li si se ti nekome izrugivao? Da li si
vidio da je neko na neki nain bio maltretiran ili nekoga ko
je maltretirao drugog uenika? Na ovaj nain ui se da su
drutveni odnosi jednako vani kao i oni struni.
Ono to je najvanije u ovim sedminim razgovorima, jeste
lini susret: Ja sam bio vidjen!
Ovaj visoki nivo individualizma ini da je jo vanije nauiti
da se svjesno stavlja teite na saradnju unutar grupe.
Unititi osjeaj pripadnosti jednom razredu i umjesto toga
prioritirati rad u razliitim vrstama grupa, neto je prema
emu ja osjeam snani skepticizam. Razred koji dobro
funkcionie fantastino je sredstvo za razvoj empatije,
solidarnosti, potovanja i tolerancije. Ali, da bi se sve ovo
postiglo, grupa mora biti sigurna i stabilna. Ne dozvolimo
da u kolu udje jo vie nemira i vrpoljenja! Grupe, u raznim
formama, slabe razvoj sposobnosti druenja i drutvenog
funkcionisanja i to je katastrofalno!
76
DIO II
Kada je rije o nastavnicima, saradnja medju kolegama
postaje sve vanija i vanija. Tipian nastavnik iz 70-ih
godina, na mnogo je naina bio usamljeni vuk, koji je
mogao da zatvori vrata uionice za sve i svakoga. To je
- sreom danas nemogue!
Kao uenik, ti si vrlo ranjiv sve zavisi od toga kojeg e
nastavnika dobiti. Danas, medjutim, sa razvijenom sarad-
njom medju razredima, svaki uenik ima vie odraslih oso-
ba kojima se moe obratiti. A to je vrlo dobro!
Nastavnika je profesija, historijski gledano, po mnogo
emu bila usamljena profesija. Sve je zavisilo samo od
jednoga tebe kao nastavnika. Danas, mi nastavnici,
dijelimo mnogo toga, mi saradjujemo oko planova i oko
uenika. Opasnost ovoga je, medjutim, da ova saradnja
moe da se zaplete u detaljima i da pojedini nastavnik
izgubi mogunost da razvije svoju kreativnost i spontanitet.
To se ne smije desiti! Tada bi uenici mogli da izgube
ono to je apsolutno najbolje u nastavi, momente kada
itava uionica vibrira od uzbudjenja stvorenog u jednom
kreativnom momentu.
Da li su rituali vani u koli?
Da! Rituali su vani. I u koli, i u drutvu inae. Rituali su
emocionalno uenje. U Fjell koli postoji duga tradicija
obiljeavanja odredjenih situacija. Radi se o tome da se
stvori drugaiji dan u koli, ili drugaiji as.
Od svakodnevnih rituala moemo pomenuti jutarnje
okupljanje sa paljenjem svijee, muzikom i itanjem sti-
hova, razliite forme obiljeavanja rodjendana i hvala za
dananji dan, na kraju dana, sa stiskom ruke svakom
ueniku posebno na izlasku iz razreda.
Mi u Fjell koli slavimo mnogo toga. Nai najvaniji dani su
Dan Ujedinjenih nacija, Norveki nacionalni dan, 17. maj
i Dan obiljeavanja holokausta. Ovi se dani obiljeavaju
77
NASTANAK PROFESIJE
svake godine na slian nain: za Dan Ujedinjenih nacija
djeca mariraju ulicama naselja u kojem se kola nalazi.
Sva djeca nose zastave svoje zemlje, a na prvom mjestu
je zastava Ujedinjenih nacija. Mi imamo vie od 40 zastava
takodje se nose i zastave djece koja su se odselila ili su
prela u omladinsku kolu. U kolskom dvoritu pjeva se,
i dre se govori. U razredu nas eka hrana iz svih naih
razliitih zemalja, koju u kolu donose ili roditelji ili sami
uenici. Svi se roditelji pozivaju u kolu, kao i ostali gosti
iz zemlje i inostranstva. Nastavnici su taj dan u narodnim
nonjama.
Sedmicama prije Dana Ujedinjenih nacija sva djeca rade
na zajednikoj temi, a tema je obino ono ime su se
Ujedinjene nacije specijalo bavile te godine.
Norveki nacionalni dan obiljeava se tradicionalno zaje-
dnikom djeijom paradom u gradu. Tom prilikom sva
djeca, naravno, nose norveke zastave. Mnogi su obueni
u svoje narodne nonje.
Obiljeavanje Dana holokausta, 27. januara, zapoinjemo
van kole, u mraku. U osam sati ujutro svi uenici sakupe
se u kolskom dvoritu, svako sa svojom svijeom. Velika
snjena gromada pripremljena je na sredini dvorita. uje
se tiha muzika. U tiini, svaki od 520 uenika ide do gro-
made i ostavlja svijeu u snijegu.
Razlog ovog obiljeavanja je unaprijed temeljito proradjen
u svakom razredu. Proganjanje Jevreja za vrijeme drugog
svjetskog rata povezuje se sa aktuelnim problemima
dananjice, kao to je borba protiv rasizma.
Neki od naih uenika idu u crkvu prije Boia i Uskrsa.
Svaki razred sam priprema dijelove Boije slube. Ona
djeca koja ne idu u crkvu, imaju allternativnu nastavu u
koli.
78
DIO II
Poslije muslimanskog mjeseca posta, Ramazana, obilje-
ava se Bajram, na taj nain da djeca donose sa sobom
prazninu hranu u kolu i dijele je sa svojim drugovima iz
razreda. Svi uenici u religioznom obrazovanju uili su o
islamu.
U razredima gdje idu djeca koja pripadaju budistikoj religiji,
obiljeava se kineska nova godina. Mi uimo o tom nainu
raunanja godina, a svi uenici dobiju male paketie sree.
U Vijetnamu ovi paketii sadre metalni novac, a mi stavl-
jamo okoladni novac u sjajnom crvenom staniolu.
Razliiti nacionalni dani se takodje obiljeavaju, razliito
u razliitim razredima, zavisno o tome koje su uenici na-
cionalnosti.
S obzirom na to da je gotovo etvrtina djece u Fjell koli
turskog porijekla, Turski Djeiji dan, 23. april, obiljeava
se svake godine. Jedan uenik je tada direktor kole i
sjedi u njegovoj kancelariji jedan dio dana, ba kao to je
u Turskoj jedno dijete tog dana predsjednik Turske i sjedi
u predsjednikoj stolici. Pored toga, imamo i predstavu u
sali za gimnastiku u koli. Sluamo tursku himnu, gleda-
mo uenike koji pleu razne narodne plesove, i pjevamo
pjesme na turskom i norvekom jeziku. Prole godine
kurdska djeca plesala su vie narodnih plesova, a jedan
mali djeak proitao je apel u kojem je elio da zavlada mir
medju svim narodima. Bilo je to veoma snano!
Na koji nain vidite vezu izmedju razvoja odnosa u
drutvu i razvoja odnosa u koli ?
Odnosi u koli na mnogo su naina ogledalo odnosa u
drutvu. Stvoriti tijesni, bliski, solidarni odnos medju
uenicima u koli, u drutvu odraslih ljudi u kome vlada
cinizam i gruba beskompromisna borba za lini napre-
dak, vrlo je teko. Jedan estogodinjak kree u kolu sa
zaveljajem punim svog estogodinjeg ivotnog iskustva.
Pitanje je da li je odrasla ruka u njegovom domu stvorila
79
NASTANAK PROFESIJE
oko njega sigurne granice toplim dodirima, ili je ta velika
ruka koritena za udarce?
Nae savremeno drutvo komunikacija, stvara brze prom-
jene svidjalo se to nama ili ne. Medijski svijet, pun vi-
zuelnih stimulacija, ini da neka djeca imaju probleme
sa koncentracijom. kola bi trebalo da bude protutea
ovom problemu. Mi moramo imati mjesta i prostora i za
oputanje, duboki dijalog i reeksije. Vodei politiari dali
su nam rok od dvije godine da se oslobodimo problema
izrugivanja i maltretiranja u kolama. U isto vrijeme djeca
sjede kui pred televizorima i gledaju cijeli niz zabavnih
programa u kojima odrasli ljudi maltretiraju jedni druge. Mi
idemo uz vjetar, a njegova snaga prelazi u oluju.
Na koji nain doivljavate multikulturalnu kolu?
eljela bih da su moja vlastita djeca mogla da osjete kako
je ii u takvu kolu gdje veliki dijelovi zemaljske kugle idu
u isti razred!
U mnogim predmetima nastavnik moe, uz pomo
uenikovih vlastitih ivotnih pria, stvoriti nastavnu temu,
koja ima potpuno drugaiju teinu u odnosu na ono to se
ui u udbenicima.
Kimovi roditelji doli su iz Vijetnama kao brodske izbjeglice;
Astrid je iz Norveke, ali se preselila u istonu Norveku iz
Finnmarka; Hakanovi djed i baka ive u Turskoj; Patricijini
djed i baka pobjegli su od Pinoeove diktature u ileu;
Fatimin djed doao je u Norveku iz Pakistana 60-ih go-
dina; Kadra je pobjegla sa mamom i tatom iz Somalije;
Lana je Kurd. Zato su sve ove familije dole ovdje? Kada
su i kako doli?
Najbolji lijek protiv straha od stranaca, jeste upoznati se
sa njima. Teko je postati rasista, ukoliko ima puno pri-
jatelja iz cijeloga svijeta, sa kojima si godinama iao u isti
razred.
80
DIO II
U kvalitetnoj multikulturalnoj koli na razlike se gleda kao
na resurs. Porodino porijeklo djece obiljeava se na karti
jednom takicom. Male zastavice ukraavaju razred i ko-
riste se prilikom obiljeavanja razliitih dana, kao to su
proslava Dana UN i razliitih nacionalnih praznika. Pisma
razliitih jezika objeena su na zidovima u razredu.
Razliiti umjetniki izrazi ogledalo su razliitog porijek-
la uenika u multikulturalnoj koli. Ako se ovo koristi na
dobar nain, umjetnike slike, bajke, poezija, ples i dra-
matizacije iz domovina uenika trebalo bi da doprinesu
razvoju ponosa na svoju specinost, a istovremeno da
stvore osjeaj zajednitva, i pored razliitih kultura, religija
i etnikog porijekla. (Ne zaboravi uenike norvekog pori-
jekla!). Tako se razvija identitet i proiruje perspektiva.
ta mislte o statusu i poloaju nastavnika u drutvu?
Biti nastavnik, jedno je od najvanijih zanimanja koja post-
oje. Veoma mnogo vrhunskih djelatnika, elnika i politiara
u drutvu slae se sa mnom. U govorima u sveanim pri-
likama ujemo da su nastavnici graditelji drutva, preno-
sioci znanja i vaspitai. Da, naravno, ali nisu dovoljne samo
velike rijei u sjajnim ramovima. Potovanje za nastavnike
i njihov status i dalje idu nizlaznom linijom. Mora se rei da
je to duboko tragino! Obeanje o poveanju plata mora
se odrati. Plata i status idu ruku podruku. Neophodno je
da vie mukaraca pone raditi u osnovnoj koli a plata
mora biti vea!
Pored toga sistem obrazovanja nastavnika trebalo bi
promijeniti. Biti nastavnik nije prirodjeno ljudsko pravo!
Treba imati stroe uslove za upis na studij, a odnos izmed-
ju teorije i prakse mora se na bolji nain osmisliti u novom,
poboljanom studiju. Trebalo bi postaviti kao uslov da pro-
fesori na pedagokom fakultetu redovno poduavaju i u
osnovnoj koli. Pored toga, najbolji nastavnici opteg ob-
razovanja trebalo bi da se, u mnogo veoj mjeri nego to
je to sada sluaj, angauju kao nastavnici na pedagokom
81
NASTANAK PROFESIJE
fakultetu. Samo ovakvom vrstom razmjene mogue je
postii da se dodje do realnih promjena u obrazovanju
nastavnika, koje je sada loije nego to bi trebalo da bude.
Mnogi studenti dobiju ok kada dodju na praksu ili kada
budu preputeni sami sebi nakon zavrnog obrazovanja.
Na koji nain uspijevate da zadrite va angaman i
zainteresovanost nakon toliko mnogo godina u koli?
Ja mislim da se u velikom stepenu radi o tome da se vidi
ono veliko u malim stvarima. Jednog mranog novembar-
skog dana na ulazu u kolu pritri ti djevojica i prisloni ti
svoj hladni, svjei, vlani obraz uz tvoj. Koja je druga pro-
fesija u situaciji da dobije ovakav jutarnji pozdrav?
Ja, pored toga, mislim da je posao koji radi jedan dobar
nastavnik najvaniji posao u cijelom drutvu. Mi, nastavni-
ci, u stanju smo lijeiti traume, ali ih, na alost, moemo i
stvoriti. anjemo ono to sijemo uz dobru ili lou pomo
koju dobijamo od kue ili od drutva u cjelini.
Doivljavam veliku radost kada dobijam priznanje i
potovanje, ukoliko sam i sama to pruila. Nisu nevana ni
moja iskustva u saradnji sa roditeljima djece koja ne potiu
iz Norveke, i ona su mi dala jake doivljaje, i dobre, i loe,
i osvijetlila znaaj nastavnikove uloge.
Nastava nikad ne smije postati rutina. Nastava je ivot. A
ivot zahtijeva angaovanost. Nezainteresovani nastavnik
je tragedija - takodje i za sebe samoga.
Koja tri savjeta biste mogli da date jednom mladom i
neiskusnom nastavniku?
A: Ti si odrasla osoba, a ne drugar, prijatelj, prijateljica.
Tvoj je autoritet sigurnost u razredu. Preuzmi kontrolu,
preuzmi uionicu, niko ne smije biti u sumnji da si ti ef.
Ali, mora napraviti dovoljno mjesta i za ostale u tom
prostoru. Na jednoj plodnoj oranici dovoljno je mjesta za
razvoj mnogih biljki. Budi vrtlar koji zna da razliite biljke
82
DIO II
zahtijevaju razliitu njegu da bi se potpuno razvile. U
pedagokom jeziku to se zove prilagodjena nastava.
Kompetentni nastavnik struno je potkovan. To e ti
pomoi da se osjea sigurnije u svojoj ulozi. Dobro vod-
jenje razreda preduslov je za stvaranje okolnosti u kojima
e se razviti optimalni uslovi za uenje. To je vrlo teko! I
potpuno odluujue!
kola je mjesto gdje se uenici i dobro osjeaju i puno
ue. U ovome nema suprotnosti, naprotiv, to je medjusob-
no uslovljeni odnos.
B: Mora vidjeti svako pojedino dijete. Organiziraj trajni
razredni krug (klupe i stolice u krugu) u kojem e se voditi
dijalozi, davati zadaci, planirati, rjeavati konikti i priati
prie. Organizovanje naina sjedenja u razredu ima ve-
liki znaaj za nain nastave koji e se provoditi. U razred-
nom krugu, gdje nema klupa, koje tite uenika, nego
samo stolice, pogledi su neposredniji i ostvaruje se vea
blizina.
Ismijavanje se ne dozvoljava! Mi se nikada ne smijemo
jedni drugima! Pozitivna i sigurna atmosfera u razredu, u
kojoj JA SMIJEM, JA MOGU, JA HOU predstavlja raz-
vojni cilj svakog pojedinog djeteta, pretpostavlja da e se
negdje i pogrijeiti, bez da to bude razlog da se uenik
izloi napadu, bilo od djece ili od odraslih.
C: Organizuj nedjeljne razgovore sa svakim pojedinim
uenikom, u kojima ete skupa sagledati rad te nedjelje.
Uvedi vlastitu ocjenu rada u pismenoj formi, za uenike
koji su nauili da itaju i piu. Svake nedjelje poalji kui,
u pismenoj formi, roditeljima tvoje vlastito miljenje o radu
u protekloj sedmici. Ovo je istovremeno i informacija i
mogunost komunikacije sa roditeljima, jer i oni imaju
mogunost da svake nedjelje poalju povratnu poruku.
83
NASTANAK PROFESIJE
Neka lista sa telefonskim brojevima tvojih uenika uvijek
bude u blizini telefona, pa nazovi kui svakog uenika naj-
manje jednom godinje da ispria roditeljima o neemu
lijepom to je dijete uradilo u koli.
I zapamti: Kada doivljava da sunce zalazi,
ne gledaj ka zapadu. Gledaj ka istoku!
84
DIO II
III
PUTOVANJE U SJEANJA
Redaktori piu:
U prvom dijelu knjige pisac pie o koli i drutvu, vieslojnim kvaliteti-
ma kole i drutva i njihovim temeljnim vrijednostima. U drugom
dijelu susreemo se sa zanimanjem nastavnik i ulogom nastavnika,
sreli smo mudroga Sokrata i nastavnike savremenike, koji imaju ta
da nam kau. U svemu to smo proitali, osjeamo piev glas.
Njegov se glas osjea u tome o emu je odabrao da pie. Moda e
se ovaj glas jo jae uti sada, u nastavku putovanja, kada budemo
bili uesnici njegovih susreta sa ivotnim situacijama i osobama.
Uzgred reeno - o tim susretima neemo saznati nita. Ono o emu
emo neto saznati jesu njegova sjeanja na te susrete. ega se on
to sjea? ta nam eli ispriati?
86
DIO III
III PUTOVANJE U SJEANJA
1 Rije i udo
Bilo mi je pet godina i upravo sam bio poeo da uim slo-
va. Malo- pomalo poinjao sam da otkrivam misteriju toga
kako se kraljevi i princeze, imena ulica i marki automo-
bila, prie o ubistvima i recepti za spremanje hrane kriju u
malim crnim znakovima na bijelom papiru.
Veliki dogadjaj zbio se jednog dana kad sam doao u pro-
davnicu. Mora da je prolo prilino mnogo vremena otkako
sam bio tamo posljednji put, jer sam vidio da su bili postav-
ljeni novi plakati. Tu je bio i jedan veliki ormar sa staklenim
vratima, u kojem su leali i nudili mi se suhi kolai, rolati i
lisnate pogaice.
Samo sam stajao i buljio u sve to to je bilo novo za mene.
Nove police, stvari, veliki plakati, nepoznati ljudi sve je
bilo novo. U tom mi je momentu pogled pao na jedan manji
plakat, koji se malo razlikovao od ostalih. Na njemu je bila
nacrtana jedna vaza, koja se razbila u hiljadu komadia.
Ispod nje bila su neka crveno-uta slova na sivoj osnovi,
broj sedam i svi oni znakovi koje sam poznavao odranije.
Neprimjetno sam pokuavao da poveem slova. Samo su
usne moda odavale moju tajnu namjeru.
Odjednom sam povikao snanim glasom: Atomski li-
jepak. Kao da sam bio Arhimed, koji je uzviknuo svoje
uvene rijei Eureka, eureka. Sada mi je postalo jasno:
na plakatu je stajalo Atomski lijepak. Znao sam da itam!
To su bili moji prvi koraci u jedan novi svijet, dobio sam
novo ulo. Zamisli da je jedan nepoznati ovjek moda
iz neke druge zemlje, ili iz nekog drugog stoljea, mogao
da mi apne u uho tajnu kroz ove znakove. udo nad
udima!
87
PUTOVANJE U SJEANJA
Kada je gluva i slijepa Helen Keller (1880. 1968.) po
prvi put osjetila da je neko napisao na njenom dlanu rije
voda, dok je druga ruka bila postavljena pod mlaz vode,
cijeli se svijet otvorio pred njom. Bilo joj je tada sedam go-
dina, i ona je kasnije ovaj dan poela smatrati kao svoj rod-
jendan. Do tada, ona je ivjela u jednom nepostojeem
svijetu, kojega se kasnije sjeala kao kroz maglu. Taj
svijet bilo je usporeno bitisanje u sjenama. Ona je jedino
osjeala da su je neke nevidljive ruke nosile, pisala je kas-
nije. Vie je puta kroz bijesne ispade probala da izadje iz
tame i tiine, ali bez rezultata.
Onda je u njen ivot ula nastavnica. Ona se zvala Anne
Sullivan (1866. 1936.), bila je 14 godina starija od Helen,
a i sama je 6 godina ivjela u jednoj instituciji, jer je bila
loeg vida. Kasnije je ispriala da je itanje ekspirovih dje-
la u njoj probudilo osjeaj za knjievnu magiju i stvaralaku
snagu znanja. Kad je ona jednog proljenog dana 1887.
godine srela gluvonijemu i slijepu djevojicu, poela je da
u toj situaciji trai mogunosti, a ne ogranienja. Pokuala
je da napie rije lutka na njenom dlanu, istovremeno
dok je lutku prinijela njenom tijelu i pustila je da je opipa.
Ali Helen nije uspjela da shvati vezu izmedju rijei na-
pisane na dlanu i lutke. Tek kada je Anne Sullivan stavila
njenu ruku pod mlaz hladne vode iz esme, Helen je bila
u stanju da shvati vezu izmedju vode i rijei voda. Tada
je ona shvatila da sve stvari imaju ime i da je klju za ra-
zumijevanje ovih imena bio u slovima. Odjednom, pisala
je Helen Keller kasnije, osjetila sam jedan udan drhtaj
duboko u meni, svanula je neka maglovito-siva svijest,
neko osjeanje da se sjeam neega. inilo mi se kao da
sam se vratila u ivot, nakon to sam ve bila mrtva.
U toku sljedeih nekoliko asova, nauila je 30 rijei. Svi-
jet se otvorio pred njom. Rijei su je oslobodile iz zatvora
mraka i tiine. Jezik je uinio da se ponovo rodila. Sada
se mogla sjeati, fantazirati, sanjati, misliti i stvarati izraze.
Bez nastavnice Anne Sullivan, to se nikada ne bi dogodilo.
88
DIO III
Ona je bila jedan od najveih nastavnika svih vremena,
rekao je vaingtonski biskup u govoru na njenoj sahrani.
Pria o Helen Keller pokazuje nam i vezu izmedju jezika
i misli, pojmova i tijela. Naa je svijest tjelesna. Stvaranje
pojmova proizilazi iz naeg iskustva. Rijei koje sainjavaju
nae misli, odredjuju tako svijet koji postaje naa stvar-
nost. Naa tjelesna iskustva stvaraju, dalje, nove meta-
fore, koje, opet, proiruju na svijet.
Finski istraiva mozga Matti Bergstrm pie u knjizi Neu-
ropedagogija (1995.) da mozak ima tri osnovne funkcije
i tri dijela: jedan kojim prima impulse izvana, jedan kojim
prima impulse iz tijela i jedan za vezu i saradnju izmedju
ova dva dijela. Ono to Bergstrm naziva pol haosa,
usmjereno ja na na unutranji svijet, a ono to on naziva
polom reda, usmjereno je na nae ziko okruenje. U
mozgu se, naime sreu i haos i red.
Ljudski se mozak razvija u stadijumima. Mozak djeteta
znatno se razlikuje od mozga odraslog ovjeka. Tek nakon
puberteta mozak je potpuno razvijen. To znai da se i nas-
tava mora prilagoditi razvojnom stadiju mozga. Forsiranje
uenja injenica moe unititi prirodni razvoj mozga, tvrdi
Bergstrm. Najvanije je stvoriti u mozgu ono to on naziva
oblacima mogunosti. To se radi na taj nain da se djetetu
daje mogunost da se upozna sa mitovima, bajkama, ide-
jama i svijetom fantazije. Ovdje se doivljaji i osjeanja
preradjuju, ovdje se stvaraju nove predstave i ideje. Oblaci
mogunosti funkcioniu kao jedan rezervni lager za budua
djelovanja. Bez rezervnih oblaka nema ni napredovanja.
kola mora zbog toga da bude otvorena i za impulse haosa
koji dolaze iz modanog debla, i za sistematizirne i ured-
jene signale koji su prenosioci mase informacija iz kore ve-
likog mozga. Dananja kola suvie se jednostrano oslan-
ja na znanje zasnovano na faktima, linearno razmiljanje
i logiku, kae Bergstrm. Djeci se mora pruiti mogunost
za igru i bajku, muziku i ples, likovni izraz i zike vjebe
89
PUTOVANJE U SJEANJA
da bi mogli da formiraju te oblake mogunosti koje e im
trebati kasnije u ivotu. U ovom razvoju djeca moraju da
koriste svoja tijela, jer ona stvaraju svoj svijet kroz tjele-
sna iskustva. Uenje je neprestana promjena izmedju ak-
tivnosti i razmiljanja, tijela i svijesti, haosa i reda neto
kao plima i oseka du obale svijesti.
Ja esto razmiljam o tome da bi ivot Helen Keller, koja je
postala student u svojim dvadesetim godinama, a kasnije
i poznati pisac, trebalo da bude dio obaveznog kolskog
programa za sve nastavnike. Najvei dio nas ima mnogo
toga da naui od pedagoga Anne Sullivan.
Zamislite kako bi to bilo kad bi nai uenici ee mogli da
osjete vodu koja tee niz njihovu ruku!
90
DIO III
2 Lampa koja treba drugima
da osvijetli put, mora da gori
Umoran i istroen nastavnik moe da uniti interesovanje i
elju za uenjem kod vie stotina djece. Postoji li vea tragedi-
ja? Moramo uiniti sve to je u naoj moi da to sprijeimo.
Rabindranath Tagore, indijski pjesnik i dobitnik Nobelove
nagrade za literaturu, prenosi nam staru istinu kada kae
da lampa koja drugima treba da osvijetli put, mora da gori.
Ako ja, kao nastavnik, ne mislim da je to to uimo i ime
se bavimo smisleno, kako u onda moi da probudim i
odrim interesovanje kod uenika?
Moje je miljenje da je ovo preduslov sveg uenja. Avgustin
je na ovaj nain to formulirao prije 1600 godina: Ono to
ne volimo, ne moemo ni da razumijemo. Nastavniino
oduevljenje i ljubav prema onome to se ui govori
uenicima da je ovo to uimo vano i interesantno. Njen
entuzijazam stvara oduevljenje. Ovo nije bilo koja tema, i
bilo koji as. Sada e se desiti neto interesantno.
Ali kako da nastavnik sauva svoj ar? Tako to e se stal-
no razvijati. Kako emo se razvijati? Tako to emo stalno
biti inspirisani i uiti dalje kroz kontakt sa uenicima,
itanje, kurseve, putovanja, projekte, plaene ili neplaene
odmore. Uenici nikada nisu isti. Oni se sve vrijeme mi-
jenjaju, razvijaju se, a mi dolazimo u kontakt sa novim
uenicima. Ja doivljavam neto novo svaki dan. U sus-
retu sa tim novim, i ja se obnavljam.
Nastavnike bi trebalo podsticati da piu dnevnik, zabiljee
dogadjaje i misli koje moda u tom momentu izgladaju pot-
puno obine i nevane, ali koje poslije izvjesnog vremena i
iz druge prespektive mogu kazati neto o pogledu na ivot
kod djece i razvoju drutva, to formalni kolski izvjetaji
nikada nee zabiljeiti.
91
PUTOVANJE U SJEANJA
Svaka bi kola trebalo da ima solidan budet za strune
asopise, knjige, naknadno obrazovanje, putovanja. Je-
dan veliki rezervoar za duhovno dopunjavanje. Jedna
ideja moe biti vee inspiracije jednom mjeseno, gdje bi
se mogle predstaviti nove knjige i struni lanci, razmijeniti
iskustva, pozvati gosti. Studijsko putovanje, kojom prilikom
se moe posjetiti institucija koja radi potpuno drugaije od
nae, moe biti druga ideja. Trea, na primjer, kolskim
pravilnikom odredjen odmor, za vrijeme kojeg bi nastavnik
u jednom kreem periodu mogao da radi neto potpuno
drugo, i dodje nazad potpuno obnovljen. Ili moda odlui
da zavri nastavniku karijeru i kae bilo je dosta! Za
uenike je srea ako istroeni ili loe prilagodjeni nas-
tavnik nadje neki drugi posao. To bi trebalo da bude srea
i za nastavnika, a ne poraz. Jer, kao to Joachim Aremk
kae u svojoj pjesmi Epitaf:
On je naao svoje mjesto u ivotu
ali je srea zavrila porazom.
Jer deava se ponekad da otvorimo prava vrata,
ali se ona nalaze u pogrenoj kui.
Arne Nss, norveki profesor lozoje na fakultetu i
osniva duboke ekologije, pie u svojoj knjizi ivotna lo-
zoja (1998.) o znaaju toga da se razmilja o tome da
li smo zadovoljni onim ime se bavimo i ivotom kojim
ivimo. Ako je odgovor na to pitanje esto ili uvijek odrian,
trebali bismo da razmislimo o tome da se ponemo baviti
neim drugim. On sam prestao je da radi kao profesor na
Univerzitetu u Oslu 12 godina prije vremena. Zato? Vie
sam funkcionisao nego ivio. Iao sam na predavanja au-
tomatski, a isto tako i na sastanke i konferencije. Imao je
osjeaj da neko drugi ivi njegov ivot, vie nego da on
sam ivi. Da bi ljudi saznali ta je bio odluujui razlog nje-
govoj odluci, objavio je preko zvaninih medija da bi elio
da vie ivi, a manje funkcionie. Njegov mu je unutranji
92
DIO III
glas rekao da je vrijeme da odstupi i pone se baviti neim
drugim.
I ja sam odluio da prestanem biti direktor Nansen kole
nakon 12 godina. Osjetio sam da je bilo dovoljno. Deavalo
se da se ujutro probudim sa osjeajem nelagode zbog svih
sastanaka, budeta, raporta, telefona, koji su me ekali.
Kombinacija administriranja, nastave i pisanja knjiga tokom
mnogo godina iscrpili su toliko mnogo snage iz mene, da
sam morao da napravim pauzu, i ponem se baviti neim
drugim. Da radim ono to najvie volim: predajem i piem.
Ponekad su baterije potpuno istroene, ovjek nema
snage za borbu i cijelo tijelo to pokazuje. Pierr Quentin,
glavni lik u romanu Zbornica (1983.) Christiana Rouaudsa,
ovako to opisuje:
Odakle dolazi ovaj beskrajni umor, koji ga
savladava kad dodje vee? On nije ziki
ili intelektualni, on se moe uporediti sa
istroenou glumca nakon predstave. Da
li je, zato, mogue, na duge staze, izdrati
neprestanu prijetnju noa otrog kao
britva, koju ine pogledi tridesetoro djece u
razredu?
Moda. Ali bez neke vrste tita, koji je u stanju zatititi
najnjenije niti due, nemogue je, minutu za minutom
nekanjeno stajati izloen bilo oduevljenju ili apatiji, koji,
svako na svoj nain, mogu biti iscrpljujui u razredu. elja
i radost istroe se, i jadan onaj koji pored svega toga jo
razmilja o budunosti ove djece. A sve nae metode
lomljive su kao najtanje staklo. Samo lagani dodir dovoljan
je da se sve uniti. Jedna nepaljivo izreena rije, neko
suvie neoekivano pitanje, najmanji daak nepravde; i
odjednom stoji tu pred svima, bez odjee i drhtei kao
rtveno janje.
93
PUTOVANJE U SJEANJA
Saberi se, kae tvoj unutranji glas, ali to ne pomae ba
puno. Dobroduni savjeti tvojih kolega, o tome ta bi tre-
balo da uradi, pretvorili su se u jedan veliki zid napravljen
od mogunosti. Osjea se i emocionalno i ziki iscrpljen,
nisi u stanju nita vie da prui. Svaki se dan pretvara u
borbu pripreme za susret sa lavljim pogledom. Postaje
istovremeno i apatian i cinian. Tada ti preostaje samo
jedno potrai pomo, i izgubi se odatle. Za nekoga ovak-
va jedna ivotna kriza moe da bude trenutak istine, kojoj
e jednom u budunosti biti zahvalan. Ona prua ovjeku
mogunost da sagleda itavu situaciju i preuzme odgov-
ornost za svoj ivot. Da se usudi da ivi svoj ivot. Mi se
moramo usuditi da govorimo o svojim ivotima, rekao je
norveki kralj Harald u svom novogodinjem govoru naciji,
na prelazu u 2007. godinu.
Svaki dan ja pokuavam da donesem sa sobom neto
novo u uionicu, neto to pronadjem vee ranije, za vri-
jeme pripreme asova: neku sliku, muziko djelo, pribor,
stih, neki novi nain predavanja o nekoj poznatoj temi. Ne
uspijevam u tome ba svaki put, ali mi je potpuno jasno
da su ona siva rutina i oputenost navike najvei nepri-
jatelji jednog nastavnika primamljivi, zato to su najjed-
nostavniji, ali i ubistveno dosadni.
Primijetio sam da esto sa najveim arom i oduevljenjem
predajem o temama koje sam upravo i sam otkrio i nauio.
Moda sam moje najbolje asove imao kada sam, kao
19-godinjak, predavao poznavanje prirode 10-godinjim
uenicima u jednoj koli na sjeveru Norveke. Poznavan-
je prirode nije bio moj omiljeni predmet. Nisam ba puno
znao o tome, ali sam itao i uio cijelo prethodno vee, da
bih bio bar malo bolji od mojih uenika.
Ujutro sam doao u kolu i sa poetnikim oduevljenjem
poeo da priam o laticama, pranicima, tucima,
opraivanju i polenu. Ko bi rekao da su biljke tako intere-
santne! Izali smo napolje u umu i poeli traiti maslake,
djetelinu i bijele rade. Ta, i jo par imena poznavao sam.
94
DIO III
Ali su uenici, naravno, pronali jo mnoge druge biljke,
koje su meni bile potpuno nepoznate.
Kako se zove ovaj cvijet, nastavnie?, pitali su. A
ovaj?
Oduevljeni botaniari spopadali su me sa svih strana. I
onda sam uradio neto to jedan nastavnik nikada ne bi
smio da uradi, ali sam ja to u tom momentu osjeao kao
ispravno.
Lagao sam. Poeo sam da izmiljam imena biljaka. Kao da
sam bio Adam u rajskom vrtu, davao sam imena svemu to
su mi pokazivali. Nisam bio u stanju da razoaram uenike
i priznam da je u mom herbarijumu bilo svega 8-10 imena
biljaka. Nisam ponosan na ovaj as botanike i sve to imam
da kaem u svoju odbranu jeste: Da, lagao sam, ali sam
lagao sa oduevljenjem. Imao sam mogunost da biram
izmedju oduevljenja i istine, i izabrao sam oduevljenje.
Mislio sam, ako uspijem da probudim njihovo interesovanje
za biljke, kasnije e uvijek imati vremena da naue prava
imena. I moda e mi oprostiti moj grijeh.
95
PUTOVANJE U SJEANJA
3 Dvojni razlomci
Bio je to potpuno obian dan u srednjoj koli, i trebalo je
da imamo matematiku posljednji as. Iao sam u veernju
smjenu, pribliavalo se sedam sati uvee. Bila je kasna je-
sen i mrak se ve bio spustio. S obzirom na to da sam bio
vrlo marljiv uenik iz provincije, rijetko se deavalo da u
kolu dodjem nepripremljen. Ali tog dana se ba to desilo,
ne sjeam se vie zbog ega. Jedino to sam znao je da
se tog dana radilo sa dvojnim razlomcima.
Stajali smo du hladnog hodnika, sagradjenog od cigala, i
ekali na profesora, mi putnici na brodu od kamena. Veina
nas nesvjesno se pribijala uz zid, u nadi da emo tako
postati nevidljivi. Samo je nekolicina budalesala trkarajui
naokolo. To su bili oni koji ionako nita nisu znali i bilo im
je svejedno. Nisam nikada doivio crni humor koriten sa
tako djavolskom nezaintersovanou kao na odmorima
prije asa matematike.
Tada se zauo zvuk kljueva. Dat je signal, napad iz zbor-
nice zapoeo je. Daleko iz dubine hodnika mogli smo da
vidimo tanku, visoku siluetu. U jednoj ruci drao je sveanj
kljueva. Uz svaki napravljeni korak bacakao je ritmiki
uvis taj sveanj, ali ne previsoko, iz straha da ga ne izgubi.
Bilo mu je jasno da bi se njegova prestravljena publika
oduevila od zadovoljstva kad bi se desila i najmanja nez-
goda. Ali se nijedna greka nikada nije desila. Nikada.
Pod rukom je nosio dnevnik, koji smo mi prozvali Knji-
ga ivota. U njoj su nae matematske sposobnosti bile
zabiljeene u malim etvrtastim kvadratiima. U njoj se
razdvajalo ito od kukolja, u njoj su bile pobjede i porazi
zabiljeeni i zapameni zauvijek. Danas je u nju trebalo
dodati nove brojeve.
Bilo je uobiajeno da dva uenika odgovaraju svakog
asa. Ko su bile dananje rtve? Nakon onog obaveznog
dobar dan, profesore, on nam je zauzvrat kratko klimnuo
96
DIO III
glavom i to je bio znak da moemo da sjednemo. Uk-
lonio je kredu i spuvu sa katedre prije nego to je neujno
utonuo u stolicu. Nekolko sekundi, moda pola minute,
sjedio je tako, potpuno nepomian. Samo je otar pogled
ispod debelih naoara kruio razredom. Gledao je svakog
posebice, kao da premjerava da li su dvojni razlomci nali
mjesto u naim duama. Onda je otvorio dnevnik i razlo-
mio tiinu:
Eidsvg, izvoli!
inilo mi se da sam dobio udarac mougom preko ledja,
tijelo mi je postalo neosjetljivo i hladno, sudbina mi je bila
zapeaena. Ustao sam i osjeao teke, olovne okove na
nogama, dok sam se vukao medju klupama ka tabli. Nije
bilo mnogo stranputica, pa sam se ubrzo naao pred tab-
lom.
Gledajui izvana, bio sam doekan prijateljski. Sjedio je s
nogom preko noge i pozdravio me neim to bi se moglo
nazvati nagovjetajem smijeka na usnama. Pogled mu
je klizio preko mene, ka praznoj tabli. Osjeao sam da mi
je glava prazna kao kutija sa boinim kolaima u julu.
Pokuao sam da potraim pomo u razredu, jednu rije,
pokret usana, bilo ta to bi mi pomoglo da zaponem. Ali
oni kojima je pogled bio podignut bili su oni beznadeni, koji
su znali jednako malo kao i ja. Ostali su sjedeli sputenih
glava i molili se da ne dodje njihov red.
Dakle, Eidsvg, izvoli, moe da pone.
Glas mu je i dalje zvuao prijateljski. Ja nisam mogao da
izustim ni rije.
Pretpostavljam da je ovo za tebe vrlo lako, za tebe koji si
tako dobar matematiar.
Tada sam primijetio. Iza tih rijei koje su zvuale prijateljs-
ki, pojavilo se neto hladno i otro. Nain na koji je stisnuo
oi, skupljena usta i dranje tijela odavali su istu poruku.
97
PUTOVANJE U SJEANJA
Ali sam isto tako nazirao i umor kod jednog ovjeka, kod
kojega su rutina i beskrajni svenjevi svesaka za ispravl-
janje odavno ugasili posljednji ostatak pedagokog ara.
ta, genije oklijeva?
Sada mu je glas bio otriji i gori. utosivi zubi pomaljali su
se iza tankih usana. Oi su se zabijale jo dublje u mene.
Njegova sjajna elava glava, blago zabaena unazad, od-
marala se u bijelim skupljenim akama. Izglancani, smedji
vrh cipele pokretao se dolje, gore.
I upravo tada, dok sam stajao pred njim, postao sam po
prvi put svjestan neega to tada jo nisam mogao da
imenujem, ali o emu sam kasnije uio: dvostruka komu-
nikacija. Svojim tijelom, oima i pokretima ruku, profesor
matematike govorio je jedno. Rijei su govorile neto pot-
puno drugo. Bio sam zbunjen, jer sam intuitivno osjeao
da su upravo pokreti njegovog tijela izraavali njegova
stvarna osjeanja. Mislim da smo se ba zbog toga svi
toliko njega bojali. Njegov dvosmisleni nain obraanja
straio nas je. Primali smo od iste osobe, istovremeno,
dvije razliite poruke.
Jedan od onih koji su se bavili znaenjem i djelovanjem
dvostruke komunikacije, naroito na podruju porodinih
odnosa, jeste ameriki psihijatar i antropolog Gregory
Bateson (1904. - 1980.). U jednoj od svojih knjiga on
opisuje sluaj jednog mladog ovjeka koji je bio smjeten
na psihijatrijsku kliniku zbog izofrenije. Jednog dana,
bilo mu je ve bolje, dola mu je majka u posjetu. On se
obradovao i impulsivno ju je zagrlio. Majka se ukoila, a
momak se momentalno povukao, kao da se opekao. Ma-
jka je istovremeno optuujuim glasom rekla: ta, zar me
ne voli vie? Momak je pocrvenio, a ona je nastavila:
Ali, dragi moj, ne smije biti tako uplaen od pokazivanja
osjeaja.
98
DIO III
Bateson objanjava da je sin bio u stanju da bude skupa
sa majkom samo nekoliko minuta, da bi se kasnije njegova
bolest ponovo veoma pogorala. Ova nemogua dilema
pred koju je ovaj mladi ovjek bio postavljen, sastojala se
u sljedeem: Ako elim da ouvam vezu sa svojom ma-
jkom, ne smijem joj pokazati da je volim. Ali, ako joj ne
pokaem da je volim, izgubiu je. Drugim rijeima, mo-
mak je bio kanjen ako ne pokae ljubav, a bio je kanjen
i ako je pokae. Ovaj izofreni pacijent nije se mogao sam
izbaviti iz ove situacije, a zbog svoje bolesti nije bio u stan-
ju ni da je sagleda.
Nakon to sam beskrajno dugo stajao pred tablom, kao
na izlobi, najzad sam se vratio u svoju klupu. Bio sam
mokar od znoja i crven, osjeao sam plamenove stida koji
su me obavijali sa svih strana. Dok sam se polako sputao
u stolicu, profesor je podigao glavu i dugo me gledajui
izgovorio: Izgleda da neki u ovom razredu misle da su
toliko dobri da nema potrebe da ue kui. Peklo me je. U
tom sam polugodju bio nagradjen trojkom iz matematike.
Ali ponienje je bilo najjae od svega.
Znanje daje mo takodje i da se zavede, skrene s puta,
osakati. Iskuenje samozadovoljstva uvijek je prisutno kod
onoga ko zna neto vie od drugih, i ko je rjeitiji. Naorua
li se ovjek pored toga i ledenim kopljem ironije, rizikuju se
promrzline koje nijedno ljeto ne moe izlijeiti.
Fiziko je kanjavanje u norvekoj koli zvanino ukinuto
jo 1936. godine. Psihiki teror, medjutim, jo uvijek ivi,
mada je on esto zakamuiran. Ne vjerujem da je ovakvih
nastavnika mnogo u norvekoj koli, ali ti koji i dalje postoje
u stanju su da unite i elju za uenjem, i elju za ivotom
kod mladih ljudi. To je tako velika tragedija da bi trebalo
koristiti sva mogua sredstva da se ona sprijei.
99
PUTOVANJE U SJEANJA
4 Sijenka sumnje
Sjeam se jedne fudbalske utakmice iz srednje kole.
Momci iz naeg A razreda trebalo je da igraju protiv moma-
ka iz B razreda. Ja sam bio nesumnjivo najgori u razredu
i profesor skulture obino me rasporedjivao u odbranu.
Tako sam najmanje tetio timu. Kada su uenici sami birali
tim, ja sam uvijek bio zadnji koji je bio biran.
Ovoga puta imali smo zamjenu, i taj nas profesor nije
poznavao. Mora biti da me je on zamijenio s nekim dru-
gim, jer kad je formiran tim, bilo je jasno da me je uzeo
za jednog od najboljih igraa. U nekoliko kratkih trenutaka
uivao sam u unapredjenju. Sve dok nisam shvatio da u
biti centar. Znai, ja u morati da pucam i dajem golove!
To je bila utakmica mog ivota. Trao sam kao da me je sam
djavo gonio, bacao sam se u duele sa takvom hrabrou
i odlunou kao da je bilo rije o ivotu i smrti. I na moje
i iznenadjenje drugih: Dao sam gol! Jedan gol! Odluujui
gol. Ovdje se mora priznati da gol nije bio rezultat mojih
igrakih kvaliteta, nego toga da sam ja sluajno stajao na
liniji gola kada je Gospod Bog u svojoj milosti usmjerio
loptu ka mojoj glavi. I od moje smetene tikve, lopta je otila
pravo u gol. Ne moete ni zamisliti to oduevljenje i sreu!
Drugovi iz razreda nosili su me na zlatnoj stolici, a ja sam
bio spreman da u bilo kom momentu potpiem profesion-
alni ugovor. Bio je to dan mog ivota!
Naravno da ja nisam bio dobar fudbaler. Ali igrao sam
mnogo bolje nego ikada do tada. I nikada ni trenutka nisam
posumnjao zato je to bilo tako: profesorovo oekivanje.
Oekivanja koja drugi imaju od nas imaju u sebi jednu
fantastinu snagu. Ja sam vidio i uvjerio se koliko su
mnogo uenici u stanju da prue, ukoliko im se pridje
sa oekivanjem i povjerenjem. Ti to moe! Mi emo te
podrati! Ali sam ja, takodje, vidio koliko malo uenik
100
DIO III
postie, ukoliko se od njega nita ne oekuje i ne prui mu
se podrka.
Neki nastavnici misle da e biti omiljeni ako imaju niska
oekivanja i ne zahtijevaju mnogo od svojih uenika.
Ako nastavnik ne oekuje puno, on onda ni ne inspirie
uenike da se napregnu. Ako se nikad ne napreemo, ni-
kad neemo ni saznati koje su sposobnosti i mogunosti
skrivene u nama.
Neemo, naravno, oekivati od jednog estogodinjaka da
rjeava kvadratne jednaine ili da uenik treeg razreda
napie pismeni rad bez ijedne greke. Ali treba od njih da
oekujemo da se napregnu i urade najbolje to mogu. Ni
manje, ni vie od toga.
Strunjaci, naroito psiholozi, podvlae da su djeije spo-
sobnosti razliite, da sva djeca imaju svoje jake i slabe
strane, i da nastavnik treba da pomogne razvoju jakih stra-
na, umjesto da istrajava na tome to djetetu ide loe.
Ovo zvui razumno, i nije nita novo. Ja elim, medjutim,
da kaem da sam protiv naina razmiljanja koji prihvata
da uenik ne bude izazvan na podrujima za koja on u
startu ne pokazuje interesovanje. U tom sluaju rizikujemo
da stvorimo uenike koji su pronali svoj uski krug stvari
koje im dobro idu, ali koji e ostati bez osnovnih znanja i
neophodnih sposobnosti. Ti e uenici, takodje, ostati bez
mogunosti da otkriju da naprezanje i istrajnost ponekad
mogu u nama probuditi sposobnosti za koje nismo ni slu-
tili da ih imamo. Gluha i slijepa Helen Keller nije znala ni
jednu jedinu rije prije nego to je napunila 7 godina. Ona je
postala svjetski poznata spisateljica i nauila je vie jezika.
Mahatma Gandi (1869. - 1948.) bio je kao djeak plaljiv,
stidljiv i govorio je tihim glasom. On je postao nacionalni
heroj Indije. Demosten (384. -322. p.n.e.) je imao problema
sa disanjem, jedno mu se rame treslo, nije mogao da izgov-
ori slovo r i mucao je. Postao je najvei od svih grkih
govornika. Pria se da je stajao na obali mora, gdje su talasi
101
PUTOVANJE U SJEANJA
udarali o stijenje, i vjebao dranje govora sa kamenom is-
pod jezika.
Prilagodjena nastava jeste vaan pedagoki ideal, ali
ideale esto prati sijenka sumnje, mnogo puta i nepraved-
no. A nastavnik bi trebalo, nakon to je dobro razmislio o
svemu, da se upita: Da li ja dovoljno dobro poznajem Kari
da mogu sa sigurnou da kaem da ona nije u stanju da
naui ovo ili ono? Da li sam ja moda smanjio zahtjeve
zbog svoje vlastite ljenosti ili nekreativnosti? inim li ja Oli
medvjedju uslugu time to ne oekujem vie od njega?
Ali postoji li opasnost od toga da ono to je poelo
oekivanjem moe da zavri optubom? Ne, ukoliko zaista
volimo svoje uenike i elimo im sve najbolje. Ohrabrujui
pogled i topla ruka moraju biti stalni pratioci oekivanja.
Uvijek.
102
DIO III
5 Imati ili biti
Bila je jedna hladna zimska veer sa svjetlucajuim zvi-
jezdama na nebeskom pokrivau. Snijeg je prtao pod ci-
pelama dok smo hodali, a snjeni kristali svijetlili su pod
mjeseinom du puta. Kue su bile upakovane u bijele,
zimske jorgane, a dim iz dimnjaka izvijao se prema nebu.
Ili smo na roditeljski sastanak u srednju kolu. Par dana
ranije bili smo dobili sveani poziv na zelenom papiru, boji
nade. Trebalo je da nas informiu o izbornim predmetima
za sljedeu godinu, pored toga trebalo je i da razgovaramo
sa profesorima.
kolski inspektor pojavio se sa svenjem prozirnih folija
namijenjenih prikazivanju pomou projektora. (If you cant
use your head, use the overhead.)(Ako nisi u stanju da
koristi svoju glavu, koristi projektor). Objanjeno nam je
koji su zahtjevi da bi se dolo na univerzitet ili viu kolu, i
kolika je bila vanost ovih izbora koje uenici sada ine, za
njihove budue izbore. Podvuen je i znaaj razmiljanja
na duge staze. Ovo je bilo vrlo ozbiljno, i mi kao roditelji
trebalo je da dobro razumijemo sve ove mogue izbore koji
su nam bili predstavljeni. Konkurencija medju uenicima
bila je (i jo uvijek je) tako jaka, da su samo najbolji med-
ju njima mogli raunati na slobodan izbor najatraktivnijih
studija. Uini li se pogrean izbor sada, mogao si riziko-
vati da ti se vrata univerziteta, ili na primjer veterinarskog
fakulteta zalupe pravo pred nosom.
Onda su nam bile predstavljene kombinacije predmeta i
mogui izbori. Buljili smo u projektorsko platno, na kojem
se smjenjivala stranica za stranicom. Tako je prolo vee.
Kada sam, tri sata kasnije, izaao napolje, inilo mi se da
sam prodisao. Osjetio sam se oslobodjen, ali sam istovre-
meno osjeao i neku neobinu tugu. Zato? Trebalo mi
je dugo vremena dok nisam ovo shvatio: Ni jedan jedini
put u toku itave veeri nije bilo reeno da kola i pred-
meti imaju i svoju vlastitu vrijednost. Niko nije rekao da je
103
PUTOVANJE U SJEANJA
samo po sebi vrijedno otkriti ljepotu brojeva, mogunosti
jezika, i magiju slika. Sve je skupa bilo redukovano na ste-
penice uspona u karijeri. Znanje se pretvorilo u sredstvo
drutvenog napredovanja, ono vie nije bilo cilj samo za
sebe.
Pomislio sam: jadni uenici! Svaki svakcati dan utuvljivalo
se u njih da ivot nije ovo sada, ve ono to dolazi. Ono
to ue sad ima vrijednost samo u odnosu na ispite i dalje
studije. Sve je bilo samo sredstvo za neto drugo.
Nekoliko sedmica nakon roditeljskog sastanka bio sam
u jednom drutvu, gdje niko nikoga nije poznavao odra-
nije. Zbog toga je bilo predloeno da se svi predstavimo i
kaemo ko smo u par rijei. Mi smo rekli odakle smo, da
imamo djecu ili unuke, mueve, ene ili partnere, da smo
nastavnici ili doktori nauka, da smo tog i tog zanimanja i
da imamo taj i taj hobi. Neto smo napisali, napravili, neki
su se predstavili i svojim pogledom na ivot. Trebalo je da
kaemo neto o tome ko smo, a rekli smo to time to smo
rekli ta imamo ili ta moemo.
Sinulo mi je da mi sve ee i ee koristimo glagol ima-
ti: Mi imamo neki problem, umjesto mi smo zabrinuti; mi
imamo djecu, umjesto mi smo roditelji; mi imamo bolest,
umjesto mi smo bolesni, mi imamo miljenje, umjesto mi
mislimo, i tako dalje. Na taj nain mi koristimo glagol imati,
kojemu treba objekat, i tako inimo ivotna iskustva neim
to je izvan nas. Lini doivljaj, ja, biva zamijenjen objek-
tom.
Postoji i drugaiji pogled na ivot, koji daje vrijednost
glagolu biti. Sa ivotom se susreemo direktno. Mi ivimo
sada. Sada doivljavamo Mocartov fantastini klavirski
koncert br. 24. Pogled sa najvieg norvekog planinskog
vrha puni nam sada zadovoljstvom tijelo i duu. Mi se sada
oduevljavamo neim, bivamo provocirani ili povrijedjeni.
Mi u ovom momentu osjeamo svu dubinu postojanja.
104
DIO III
Ova dva osnovna pogleda na ivot odraavaju se, narav-
no, i na proces uenja. Oni koji imaju pogled-imati, obuzeti
su time da poloe ispit da bi imali diplomu. Oni ele
jednostavne odgovore, tano ili netano njih zbunjuju
nijanse. Oni ne vole pitanja tipa: Zato govoriti istinu, ako
se moe lagati? U emu je razlika izmedju svadje i razgov-
ora? ta bi se desilo da je Hitler imao stariju sestru? ta
se deava sa svjetlom kada iskljuimo prekida? Imati -
ljudi nose najee svoja miljenja kao plakate okaene
na prsima i ledjima, i neka je Bog na pomoi onome ko
pokua da ih pokakilja ispod pazuha.
Oni sa pogledom na ivot - biti, susreu se sa novim
znanjem sa zaintersovanou, podbodeni su dvosmisle-
nostima. Oni sluaju sa kritikom panjom, prihvataju ili
odbacuju, sumnjaju ili vjeruju. Kod njih ne postoji hladna
daljina u pogledu, kao ni proraunata perspektiva, jer se
radi o njihovom vlastitom ivotu. Oni ne pitaju ta im moe
trebati za ispit, nego dopuste da budu angairani i provo-
cirani. Oni jesu.
Trebali bismo biti na oprezu kada nam neko ponudi da nam
ispuni sve elje. Jo su stari Grci ovo razumjeli. Bog Dion-
izije obeao je jednom kralju Midi iz Frigije da e mu ispu-
niti jednu elju. Mida je poelio da se sve to on dodirne
pretvori u zlato. elja mu je bila ispunjena, prekomjerno.
Sve to je Mida dodirnuo, pretvaralo se u zlato, ak i hrana
koju je trebalo da jede. Morao je da moli da se oslobodi is-
punjenja ove elje. Bogovi su se saalili nad njim i dopustili
mu da ivi kraj rijeke Paktolos. Nakon toga je Mida ivio
kao nesreni pustinjak u umi. Mislim da su ovo imali na
umu oni koji su prije 2500 godina uklesali u kamen hrama
u Delma upozorenje - Niega previe.
Razlika izmedju dananjeg i antikog vremena je u tome
to naa djelovanja imaju tako velike posljedice u vre-
menu i prostoru, da ih je nemogue kontrolisati. Radio-
aktivne materijale prinudjeni smo uvati vie hiljada go-
dina, pad akcija u Londonu utie na nivo zaposlenosti u
105
PUTOVANJE U SJEANJA
Indoneziji. Za razliku od prethodnih generacija, mi se ne
smijemo igrati sa nastavljanjem u pretjerivanju kulture -
imati. Mi si, u naem bogatom svijetu, ne smijemo uzeti za
pravo da ivimo stilom ivota koji je dozvoljen samo nama.
ivjeti moralno znai djelovati prema pravilima za koja ti
istovremeno misli da bi trebalo da budu opta pravila.
(Immanuel Kant, 1787.) Hoemo li mi da naa potronja
bude opti zakon?
kola mora graditi kulturu suprotnu potronji, prije svega
tako da djeca doive i druge radosti, osim radosti kupovine.
Tamo gdje trni centar prodaje stvari koje nemaju duu,
kola treba da prui zajednitvo i duhovne doivljaje, tamo
gdje trni centar apeluje na nae momentalno zadovol-
javanje potreba, kola treba da prui trajno zadovoljstvo
saznanja; tamo gdje nas trni centar moli da kupimo neto
novo, kola treba da nas naui da uvamo stvari i da ih
popravljamo. Kada djeca kau da oni moraju da imaju jo
vie, moda oni mole za neto to je u stvari daleko od
predmeta za koji mole.
Uenici moraju da naue da budu kritini potroai, da
naue da prozru reklamni poziv na ljubav, koji im nudi Mc-
Donalds, da naue kako se mogu bojkotovati prodavnice
koje prodaju materijale koji unitavaju prirodu. Mi kao nas-
tavnici moramo se usuditi da diskutujemo o ovim stvarima
na roditeljskim sastancima, da postavimo jasne granice
komercijalizmu, da se usudimo da kritiki posmatramo i
svoje vlastite navike odraslih ljudi. Za porodice koje nema-
ju mnogo novca, trni su centri neto to tanji i novanik
i savjest. Umjesto toga se moemo radovati i koristiti sve
ono to ne moramo da kupujemo, i to nita ne kota: je-
dan zimski dan kada sjedimo oko vatre u umi, igra i pro-
vodjenje vremena zajedno, gradnja kuice od smrekovih
grana, razgovor sa usamljenim starim ljudima. Moemo
koristiti, bez da budemo potroai.
106
DIO III
6 Onaj koji se poredi
udno je kako se pojedine stvari trajno urezuju u sjeanje.
Ne pamtimo datume i godine, ve slike, atmosferu, mirise.
Mora biti da sam imao desetak godina. Bila je boina pro-
slava u omladinskom domu, na kojoj su bili i moji roditelji,
i braa, i sestre. Kada smo doli kui, jo sam uvijek bio
oznojen i pun utisaka. Bila je to fantastina proslava, ili
smo oko boine jelke, dva djeda mraza, pomorande i
suhe smokve, sendvii sa kuhanim jajima i sardinama, ka-
kao, sakrivanje u garderobi medju kaputima i kaloama
nepoznatih mirisa, skok sa pozornice, ukratko reeno
boina proslava na visini najboljih.
Na povratku kui primijetio sam da neto nije u redu.
Medju odraslima je bila neka atmosfera koja nikako nije
bila u skladu sa proslavom sa koje smo se upravo vraali.
Doavi kui, saznao sam razlog. On je bio blii meni nego
to sam mislio, naime, razlog sam bio ba ja. Rekli su mi
da sam se ponaao kao divljak. Trao sam oko boine
jelke, prosuo kakao po sveanoj Tordisinoj haljini, neza-
sitno jeo sendvie sa kuhanim jajima i sardinama, buljio u
lijepu pundju gospodje naeg doktora a ak ni za vrijeme
zajednikog itanja molitve Oe na nisam sklopio ruke.
Uslijedila je temeljna diskusija o boinoj sveanosti i mora
se rai da ja u toj diskusiji nisam bio ba najbolje procijenjen.
Ali ono to me je najvie zaboljelo, bilo je kada su me upored-
jivali sa drugima. Sve su ih poimenice pobrojali: Harald, As-
bjrn, Bjarne. Zar nisam vidio kako je Harald mirno i no iao
oko boine jelke? A Asbjrn, koji je bio godinu dana mladji
od mene, bio je dovoljno kulturan da ne jede nezasitno, kao
ja, cijelo vee sendvie sa kuvanim jajima i sardinama. ak
je i Bjarne, koji dolazi iz porodice u kojoj nema pravila, sklo-
pio ruke dok se molio Oe na. Da ja nisam imao dovoljno
stida da se ponaam kao ovjek! I ta e uitelj, i doktor, i
upravnik pote sada misliti o nama roditeljima, koji imaju tako
nevaspitanu djecu?
107
PUTOVANJE U SJEANJA
Uporedjivan sa Haraldom, Asbjrnom i Bjarneom, osjeao
sam se malim, jadnim, smanjio sam se. I zato to je i moj
vlastiti pogled bio jedino usmjeren na druge, bilo je kao da
sam samog sebe izgubio iz vida. Njihova izvrsnost postala
je jedno veliko, sjajno ogledalo, u kojem sam ja bio samo
jedna malena takica. Jadni bijednik, koji je nezasito jeo
sendvie sa kuvanim jajima i sardinama, i koji ak nije
sklopio ruke dok se molio Oe na.
Kad se poredimo sa drugima, mogu se desiti dvije stvari:
mi ispadnemo loiji, mi smo izgubili. Naa neuspjenost
biva potvrdjena. Pogledaj, ja sam niko i nita.
Ili se poredimo sa slabijima od sebe. Nadjemo nekoga ko
ini da mi sami sebi izgledamo bolji: u svakom sam sluaju
bolji od njega. Mi to moda ne kaemo direktno, u svakom
sluaju, ne rijeima, nego lagano podignutom obrvom ili
snishodljivim pokretom ramena.
U oba sluaja gubimo neto. Kada se neko drugi post-
avi izmedju mene i ivota, ja gubim mogunost da vidim
samog sebe. On stoji pored mene i baca sijenku, bilo da je
bolji ili loiji. Ja, medjutim, nestajem. Pogledaj u njega, on
je bolji, kaem, ili u ovog drugog koji je gori. Ali, ne gledaj
u mene. Na taj nain moj ivot biva smanjen na sijenku,
odsjaj, komad materijala isjeen prema tudjem kroju.
uta, senzacionalistika tampa i sedmini magazini daju
nam masu mogunosti da ivimo u sjeni. U njima sreemo
sve one koji su bolji od nas, one koji su poznati, koji se
kupaju u sjaju i novcu. Takodjer sreemo i one koji su loiji
od nas u anonimnim intervjuima, sudnicama, na ulici.
itamo i tjeimo se time da mi, sreom, nismo kao oni ili
osjeamo olovno, teko sivilo vlastitih ivota kada itamo
o prijemima na premijerama ili ljetovanju na egzotinim
otocima sa novom ljubavlju.
Ali, to vie itamo, to vie gubimo mogunost da sami
ivimo u stvarnosti. U svojoj stvarnosti. Mi gledamo, bez
108
DIO III
da smo vidjeni, punimo se tudjim ivotima, na kraju ivimo
kroz druge.
U koli su ocjene sredstvo poredjenja. Ja sam veliki pro-
tivnik ocjena u osnovnoj koli. U obaveznoj koli mi nema-
mo pravo da silimo uenike da uestvuju u svakodnevnim
natjecanjima, kada znamo da neko uvijek pobjedjuje,
a neko uvijek gubi. Kada neko dijete svaki dan dobiva
poruku da je loije od druge djece u razredu, deava se
neto sa njegovim pogledom na sebe samoga. Neko se
drugi postavlja izmedju vlastite linosti i ivota. Prava slika
vlastite linosti biva zasjenjena. U tom sluaju djeca grade
odbrambene mehanizme da se zatite. Oni iskljuuju svo-
je produktivne snage i bivaju apatini, lijeni, nije im ni do
ega. Ili trae druga podruja na kojima se mogu dokazati:
brzu vonju, narkotike, kriminalitet.
Postoji jedan argument koji kae da e se djeca kasnije u
ivotu susresti sa konkurencijom i da je zbog toga vano
poeti ih na to pripremati to ranije. ta rei na ovaj argu-
ment? Za mene je ovaj argument jednako relevantan kao
kad bi neko kazao da se djeca moraju eniti i udavati kao
estogodinjaci, jer e se veina njih oeniti ili udati kad
porastu.
Ja smatram da konkurencija i poredjenje u nama bude nae
najloije strane. Ne elim da kola tome doprinosi. Djeca
treba da naue da budu uspjena u odnosu na sebe same
i svoje sposobnosti, a ne u odnosu na druge. Oni moraju
postaviti svoje ciljeve u skladu sa vlastitim mogunostima
i ostvariti svoje snove.
kola treba da bude mjesto saradnje, a ne uporedjivanja.
109
PUTOVANJE U SJEANJA
7 Dosada premalo i previe
Sjeam se nedjelja kad sam bio dijete, popodnevnog od-
mora, kada je trebalo da bude mirno i u kui i izvan kue.
Imali smo pravila: trebalo je da bude tiina. Ali, u okviru
ovih pravila, uskoro smo otkrili beskrajne mogunosti.
Pisali smo imena, to vie imena koja su poinjala na
isto slovo. Poslije pet minuta uporedjivali smo listove pa-
pira i brojali imena. Sve se odvijalo u potpunoj tiini. Ili
smo igrali kolice na jednom ploniku, ili gadjanja motke,
ili gradili kuice od smrekovih grana, ili itali prie ako je
vrijeme bilo ba tako loe. I ba u ovom slobodnom vre-
menu oblaci mogunosti su nas odvodili u jedan novi svi-
jet. Ne bi prolo mnogo vremena prije nego to bi ideje
dole. Gotovo potpuno same od sebe. Da su nam odrasli
rekli ta treba da radimo, sigurno bismo se namrtili i rekli:
O, kako dosadno! Zato mislim da se uenici danas pre-
malo dosadjuju. Mi smo danas toliko obuzeti time da sve
pripremimo, organizujemo i zaposlimo uenike. Moda bi
svaki kolski dan trebalo da ima popodnevni odmor, mo-
menat tiine, gdje bi jedino pravilo bilo da treba da bude
tiina. Bez ikakvih zadataka pripremljenih od nastavnika,
zadae, prikazivanja videa. Uenici bi, jednostavno, morali
sami da pronadju neto da rade.
Zamislite kako bi to bilo kad bi nai uenici mogli da svaki
dan sjede i bulje u zid, bez zahtjeva za instant satisfa-
ction?
Dok sjedim i piem ovu knjigu, pravim pauzu i listam
dananje novine. Dvije mi vijesti privlae panju. Skaka
smrti previe je rizikovao. Skaka sa planinskog vrha (koji
skae sa nekom vrstom padobrana prim. prev.) izgubio je
ivot na jednoj od najopasnjih norvekih planina, Trolveg-
gen. Crna, vertikalna slova predstavljaju mi neto nepri-
jatno i dramatino. Ovo je bio njegov prvi skok.
U koli
su ocjene
sredstvo
poredjenja.
Ja sam veliki
protivnik
ocjena u
osnovnoj koli.
U obaveznoj
koli mi
nemamo pravo
da silimo
uenike da
uestvuju u
svakodnevnim
natjecanjima,
kada znamo
da neko uvijek
pobjedjuje, a
neko uvijek
gubi. Kada
neko dijete
svaki dan
dobiva poruku
da je loije od
druge djece u
razredu, deava
se neto sa
njegovim
pogledom na
sebe samoga.
Neko se drugi
postavlja
izmedju vlastite
linosti i ivota.
110
DIO III
Drugu sam vijest naao neto dalje u novinama. Slova su
neto manja, a mjesto u novinama je vie anonimno. Vijest
govori o smrti kao posljedici upotrebe droge u Oslu, jedna
je 24-godinja djevojka umrla, jer je uzela preveliku dozu
heroina.
Putam da mi novine ispadnu iz ruke i ostajem da
razmiljam sjedei. U jednom danu umrlo je dvoje mladih
ljudi. Naoko, ivjeli su u dva razliita svijeta, on u svijetu
sporta i prirode, a ona u drutvu narkomana u Oslu. Ali ja
osjeam da medju njima postoji neka veza, veza izmedju
smrtonosnog skoka na Trollveggenu i posljednje injekcije
u nekom prljavom toaletu. I ovisnica od droge uinila je
skok, skok u svoju unutranju provaliju.
U potroakom raju mi bivamo ubijedjeni da su nae
potrebe ispunjene kada imamo odjeu, hranu, bicikla, mo-
bilne telefone i vokmene. Ali ivot zahtijeva neto drugo i
neto vie. Ponekad osjeamo pritisak sive dosade kao
teki umor koji se sputa na oi. elja za ivotom polako
istie, postajemo paralizirani i lijeni. U sebi osjeamo div-
lju ivotinju, koja otri kande. itei nam govori: skoi,
skoi!
Skaka smrti na Trollveggenu i rtva droge u glavnom gra-
du da li im je ivot postao suvie dosadan? ta nam je
to nestalo na putu u razvijeno drutvo? Moda kontrasti i
izazovi? Ja mislim da smo mi sazdani tako da nam trebaju
kontrasti da bismo mogli ivjeti. Da li smo moda postavili
ulinu rasvjetu suvie visoko, tako da nismo vie u stan-
ju da vidimo zvijezde na nebu? Lijepa knjievnost vano
je ogledalo. Ona nam pria o ljudima i njihovim ivotima
na nain koji nijedna statistika ne moe da predstavi. U
Starom Pismu nailazimo na snanu dramu o Jobu, asnom
i bogobojaljivom ovjeku, koji se iznenada nadje nasred
bojnog polja vjeitog obrauna izmedju Boga i Djavola.
Djavo tvrdi da se Job boji Boga samo zato to ga je on
obdario mnogim zemaljskim dobrima i zlatom. Dovoljno je
da podigne ruku i da dotakne njegove stvari! Okrenue
111
PUTOVANJE U SJEANJA
ti ledja i rei ti zbogom direktno u lice, kae Zlo. Da bi
isprobao ovu tvrdnju, Bog dozvoljava da Djavo uniti sve
to Job posjeduje, stoku, sluge i djecu. Sam Job zavrava
sa irevima i ranama po cijelom tijelu. Jedino mu je ivot
ostao. Potpuno bez iega, on sjedi u pepelu i grebe se
krhotinama glinenih posuda.
Poglavlje, za poglavljem drama nastavlja da se odvija.
Prisustvujemo najstranijem oajanju i skakanju od rados-
ti. Ovdje su i Bog i ljudi, srea i tuga, vjera i sumnja, nebo i
zemlja, ivot i smrt, sve isprepleteno jedno sa drugim.
Drama se zavrava pobjedom dobroga. Job ostaje vjeran
Bogu, i on umire star i zasien ivotom. Nakon snanih
oluja more postaje ponovo mirno i Smrt moe da prostre
svoj hladni plat nad ljude koji su isprobani. Job je oivio
sliku ovjeka koja je bogata, puna suprotnosti, dramatina
i istinita.
Jedan od pisaca koji je opisao modernog ovjeka sa
psiholokom i jezinom istananou je Samuel Beck-
ett. U svojoj uvenoj drami ekajui Godoa (1952.),
mi smo svjedoci besmislenog ekanja na nekoga ko ni-
kada ne dolazi. Glavni likovi sjede u svojim kantama za
smee, samo im glave vire iz njih. Oni ive u apsolutnoj
samoi, naputeni i od Boga i od ljudi. Oni govore, ali ne
jedni sa drugima, ve jedni pored drugih. Priroda je siva
i beivotna, bez i traka ljepote. Slika ovjeka je tako
jednostrana, usamljena i siva da je to bolno. Ne postoji
kosmika dimenzija, nikakve boanske snage, nikakav
duhovni ivot. Samo jedna neprekidna smrt, besmisleno
ekanje na God(oa), muenje bez kraja. Nema uzdizanja,
nema blagoslova. Niko ne umire star i zasien ivotom, jer
u stvari nikad nisu ni ivjeli.
Zato je on skoio? Da li zbog toga da jedan jedini put u
ivotu proba dodir neega to u sebi nosi beskraj, osjeti taj
veliki pad svojim tijelom? Da li se nadao da e osjetiti sam
112
DIO III
sebe dok bude padao niz liticu? Zaista se osjetiti. Da li je
rizikovao da izgubi ivot da bi ga naao?
Mark Twain opisuje na jednom mjestu kako je bilo kada je
kapetan Sommereld doao na nebo. Starom morskom
vuku nije se to ba naroito svidjelo, zato to je sve bilo u
savrenom Boijem redu i strano dosadno. Samo crkvene
pjesme, proslave patrijarha, bijele odore i muzika har. Na
kraju je uzeo andjeoska krila i vratio se na zemlju. Tamo se
u svakom sluaju neto deavalo.
Da li se u koli deava neto? Neto to dotie, dira
uenike i ini da oni reaguju, neto to izaziva njihovu sna-
gu i hrabrost? Da li oni imaju priliku da se isprobaju? Istin-
ski? Ili su prinudjeni da trae izazove i snane doivljaje u
padu niz planinu ili u drogi? Radije smrt, nego dosada.
U dosadi je uvijek potencijal moi. Zijevajui razred ima
ubistvenu mo nad svakim nastavnikom. To je protivtea
onome to oni doivljavaju kao besmisleno. U ovome lei
mogunost za promjenu, oslobadjanje ali isto tako i za
unitavanje i nasilje. Razred moe polomiti osvjetljenje u
kolskom dvoritu, ali isto tako i zapoeti akciju solidar-
nosti za pobratimsku kolu u Tanzaniji.
Mi smo u naem vremenu usred ekolokog i informacijsko-
tehnikog razvoja, za koji niko ne zna kuda vodi. Da li smo
u stanju iskoristiti ovu situaciju tako da izazovemo uenike
i nastavnike da uine neto. Neto u radu na solidarnosti,
praktinom radu na kolskom dobru, u sedminoj djeijoj
kolskoj emisiji na lokalnoj televiziji, u obliku planinskog
poduhvata pod vedrim nebom? Moda onda djeca nee
imati potrebu za surogatnim osjeajem koji prua droga?
U jedno sam siguran: Potronja nije odgovor na dosadu u
koli. Ta zveea praznina koju kupujemo oplodjuje se u
nama i ostavlja za sobom nijemi krik koji trai jo, krik koji
u stvari vapi za neim drugim. kola bi trebalo da prui to
drugo. Ali onda je moramo vratiti ivotu, stvarnom ivotu.
113
PUTOVANJE U SJEANJA
8 Bez ljepote
Moralo je to biti kada smo dobili jednog novog nastavnika,
ija je specijalnost bila raunanje. Svaki smo dan sabirali,
oduzimali, mnoili i dijelili toliko da nas je znoj oblivao. I dok
smo se mi borili sa beskrajnim kolonama brojeva, nastavnik
je sjedio za katedrom i ispravljao ono to smo mi ve bili
uradili.
Tada je u na ivot ula zbirka matematikih rjeenja. Nas-
tavnik ju je koristio dok je ispravljao. To je bila neugledna,
mlijenobijela mala sveica, koja je u naoj svijesti poras-
la do knjige nad svim knjigama. Ona je svijetlila i bljetala
u naim oima. Na cijeloj zemaljskoj kugli nije postojalo
neto vanije od nje. Zbirka rjeenja bila je tajna biljenica
naega Gospoda Boga. Prije nego to smo mi mogli smis-
liti i jedno jedino rjeenje, u njoj je sve ve bilo napisano.
Jednog je dana jedan uenik doao do zbirke rjeenja. Jo
se uvijek sjeam tog prohladnog jesenjeg dana. Kia je
padala, a nas troje njegovih najbliih, zavjerenika, stajali
smo u uskom polukrugu, zatieni nadstrenicom crveno
ofarbanog vanjskog klozeta. Rukama koje su drhtale od
uzbudjenja, on je izvadio iz unutranjeg depa ovaj zabran-
jeni spis. Mora biti da smo imali isti osjeaj kao i Adam,
kada mu je Eva ponudila da jede sa drveta saznanja.
Od ovog dana pa nadalje zbirka rjeenja upravljala je naim
ivotima na asu matematike. Samo raunanje postalo je
prilino nevano. Ono to je bilo vano bio je odgovor. Dok
su drugi raunali, i raunali, kontrolisali i ponovo provjer-
avali, mi bismo se udobno zavalili u stolicu i zavjereniki
se smijeili jedan drugome.
I sve je ilo jako dobro, sve do jednog dana kad nas je po-
godila katastrofa. Nastavnik je crvenom olovkom iskriao je-
dan zadatak, u kome smo mi, prema zbirci rjeenja, raunali
tano. Nita nam nije bilo jasno. U trenutku nepanje jedan
od nas digao je ruku i izgovorio: Pogreno ste ispravili. Mi
114
DIO III
imamo zbirku rjeenja. U istom smo momentu shvatili da
smo otkriveni. Presuda je pala istog momenta: Ovoga puta
greka je u zbirci rjeenja. Propadali smo u zemlju, dok su
se stubovi naeg svetog hrama ruili pred naim vlastitim
oima. Kasnije je dolo priznanje i stid praen crvenilom,
kada je tajni spis konskovan pred oima cijelog razreda,
uplaenog, ali likujueg.
Kao nastavnik, esto sam se prisjeao ove epizode.
Mislim da me je ona nauila neto o znaaju toga da
se pogled uenika skrene sa samog odgovora, a da se
umjesto toga probudi interesovanje za puteve koji vode
do njega. Pitam se da li je razlika izmedju radoznalog
sedmogodinjaka i dozlaboga umornog i nezainteresova-
nog esnaestogodinjaka upravo ta da je ovaj zadnji dobio
previe tanih odgovora? Oni su trebali da raskre put do
odgovora, pa zbog toga nisu imali vremena da razgledaju
oko sebe, dok su ili putem. Tako su zaboravili da je od-
govor samo posljednja karika u jednom dugom lancu.
Ponekad posmatramo poeziju kao da se radi o matema tikom
zadatku. Vidimo, naime, samo jedno rjeenje, jedan odgovor.
I brzopleto zakljuujemo da je pjesma loa, ako istog mo-
menta ne razumijemo sve to je u njoj reeno. Ali ako post-
oji neto to obiljeava umjetnost, onda je to vieznanost.
Ako jednu pjesmu odmah razumijemo, osjeamo da smo sa
njome zavrili u momentu kad smo je proitali. Rijei gube
teinu dok se melju kroz mlin povrnog razumijevanja. Malo
toga ostaje za udjenje. Ali zar nije cilj stihova upravo razumi-
jevanje? Da, jeste, ali je cilj isto tako i meditacija, stih treba da
probudi nemir u duhu, da bude muzika koja e obiljeiti ono
to se rijeima ne moe iskazati.
Danski pjesnik Vagn Steen pie u stihu Bijeg ptice
On ko lovi pticu,
ne uspjeva uloviti njezin bijeg.
On ko slika ruu,
ne uspjeva uslikati njen miris.
115
PUTOVANJE U SJEANJA
Kao to nikad potpuno ne razumijemo zalazak sunca ili
zaljubljenost, tako nikad u potpunosti ne razumijemo ni
umjetnost. U njoj ne postoje tani odgovori, jer umjetnost
uvijek tei da otvori nove prostore izvan kategorija razu-
ma. Zbog toga se na kraju uvijek osjea trag neshvatljivo-
sti, slino kao kada pokuavamo da shvatimo i objasnimo
smisao ivota.
Slino je i u nastavi. Mnogo toga moe se opisati, analizi-
rati i vrednovati. Ali mnogo toga ne moe. To ne znai da
je onda i manje vrijedno. Nego samo to da se mora iskusiti
u onom udnom prostoru izvan kvadratia i rubrika: jedan
prekrasni, lijepo oblikovani kamen, preliv boja na nekom
insektu, muziko djelo, hladno jesenje jutro koje se sjaji u
sunevim kristalima, ovjek na koga sluajno naidjemo, a
koji e ostaviti naroiti trag u nama. Poezija je tamo gdje
nas ono to doivljavamo ispunjava sladou i pjesmom,
ivotne strune vibriraju, neto nas je dirnulo. Poezija je
boanski osmijeh egzistencije, koji stvara nebesku dugu
u sivim danima i ini ivot snoljivim. Bez ljepote ovjek
ne moe da ivi ni jednu jedinu sekundu, kae nski pisac
Edith Sdergran u pjesmi Sokolovi.
Poezija su ula. Mi imamo oi, ui, usta, nos, ruke. A iza
svega toga je unutranji svijet, jednako velik i nesaglediv
kao cijeli univerzum. U njemu sve biva stvoreno. Kada ja
itam neki stih, on se nanovo stvara. U meni.
Osnovni izvor poezije je kreativnost. Tamo gdje stvarnost
nije dovoljna, dodajemo joj fantaziju. Jedna stara izreka
kae da je ovjek dobio fantaziju kao utjehu za ono to on
nije i humor da bi se pomirio sa onim to on jeste. Fan-
tazija i humor, dva prijatelja koja su izlizala svoje cipele
koraajui naim ivotima. Oni otvaraju prizore izvan nas
i u nama, daju nam naoare da moemo vidjeti i da se
moemo radovati onome to vidimo.
Kvalitetna nastava uvijek u sebi sadri i poetsku dimenziju.
Postoje trenuci u razredu kada se zaboravlja na vrijeme,
116
DIO III
prostor se puni, ula se otvaraju, neto to se ranije nije
moglo izraziti pronalazi svoj izraz, postaje. To se deava u
muzikom djelu, u plesu, slici, nekom tekstu, u pronalasku
ljepote u rjeavanju matematikog zadatka, pravljenju
nekog predmeta. To su oni magini momenti kada svijest
poinje da lebdi i neka unutranja srea plovi ka nama.
Upravo su ovi trenuci, kada muze i estetika boje na dan,
oni koji ine da se zanimanje nastavnika razlikuje od svih
ostalih zanimanja.
117
PUTOVANJE U SJEANJA
9 Profesor udak
Bio je uvijek obuen tako da mu se nita nije moglo za-
mjeriti smedja jakna od tvida, tamne pantalone, bijela
koulja i kravata. Imao je debele naoare i sijedu, rijetku
kosu, koja je svakog jutra uzaludno pokuavana da bude
dovedena u red vodom i eljem. Dolazio je na asove
lagano povijenog dranja, s pogledom ukoeno uprtim is-
pred sebe, kao da je bio na putu do sudnice, gdje je on
trebalo da sjedi na optuenikoj klupi. Nije izgledalo da je
puno mario za nas, gimnaziste, koji smo umalo i mlitavo
visili du kolskih hodnika.
Ali iza te formalne vanjtine ivjela je osoba koju ja nikada
neu zaboraviti. On je dobijao krila u razredu. Ono ega se
najvie sjeam bio je njegov ar i radost saznanja. Izgarao
je za knjigama, knjievnou, umjetnou, ivotom. Rado-
vao se kad bi skupa sa nama uhvatio neku novu misao, vi-
dio neki novi kontekst, sroio neko novo saznanje. Nastava
nije bila priprema za ispit, nego putovanje u nepoznatu
zemlju. To putovanje nije bilo ni bezopasno, ni neutralno,
niti objektivno. uli smo i o svinji Guy de Maupassant, i
o polnosti kod Baudelairea, i o paklu u kojem su ivjeli
Camus i Sartre. Nasluivali smo oiljke u njegovoj dui i
tragove proivljenog ivota.
Ako bismo se pojavili sa pitanjem ili kritikom, susretao
nas je otro i izazivaki. Ne bi rekao: Da, to je bilo do-
bro pitanje. ta drugi misle o tome? Ne. Prvo bi nastupila
tiina, onda bi on lagano nakrivio glavu, a u oima bi se
pojavio odsutan pogled, kao da istrauje neto, daleko,
daleko odatle. Onda bi se vratio nazad i bacio nam u lice
kontrapitanje, kao to babica lagano udara novorodjene,
da bi zaplakalo, i na taj nain poelo da die. Razred bi se
odjednom proirio i mi bismo osjetili kako klupe i mi sa
njima poinjemo da lebdimo kroz zemlje i stoljea.
118
DIO III
Tako bi nas on poveo na putovanje na kojem smo se mi
gradili kao ljudi, na kojem nismo samo uili nove stvari,
nego smo dobivali i novi pogled na to to smo uili. Ponekad
bismo se zaustavljali u malim literarnim oazama, gdje su
nas ekale poetske prie. To su bili biseri koji su se sijali,
duhovni luksuz usred jednog petka prije podne. Radilo se
o isjecima koje nismo nalazili u naim ubenicima, nego
su oni bili itani iz knjiga sa izlizanim koricama, koje je on
svaki dan donosio u jednoj staroj, smedjoj, konoj torbi.
Drao je knjige na jedan poseban nain, izgledalo je kao
da podie neku zlata vrijednu knjigu, koju smo samo mi
mogli da vidimo. Blago. Kada je itao bilo je to sa takvim
istinskim nadahnuem i melodijom, koja jo uvijek odz-
vanja u meni.
Najvjerovatnije je da je ovaj profesor prekrio najvei broj
pedagokih pravila o tome kako bi trebalo da izgleda
kvalitetna nastava. Nije iao okolo po razredu, nije naroito
varirao naine nastave, nije koristio rad u grupama, nije
koristio kasetofone ili dijapozitive. Ali nas je svejedno os-
vojio i fascinirao. On nije koristio metode, on sam bio je
metoda.
Deavalo se da ustane sa stolice i napie koju rije ili go-
dinu na tabli. Rukopis mu je bio krupan i lijep, sa pravilnim
zavijucima i veselim lukovima. Godine su bile kao iode
na karti. Tokom asa one bi se pretvarale u ptice, koje bi
uzlijetale i letjele sa priom u kljunu. Mogli smo da vidimo
sve ono to bi on rekao.
U zbornici je on bio samo jedan udak, oridjinal, to bi
se reklo u Dalmaciji. Prialo se da je uporno odbijao da
prisustvuje svim sastancima nastavnika, rijetko se pojav-
ljivao na roditeljskim sastancima, nikad nije prisustvovao
zabavama na kojima su bili i uenici i nastavnici. Ako bi
imao slobodan as, iao bi u ka koji se nalazio pored
kole. Tamo je sjedio u najudaljenijem uglu, puio i itao
inostrane novine. Ako bi koji uenik naiao, pozivao bi ga
da mu se pridrui. Deavalo se da nas ponudi kafom ili
119
PUTOVANJE U SJEANJA
cigaretom, i mi bismo se tada osjeali odraslim i pomalo
boemima. Jednog mi je dana rekao:Zar ne bi trebalo da
si ti sad na asu? Sputenog pogleda morao sam da priz-
nam da sam pobjegao sa asa gimnastike kod Joffena.
asovi zikog bili su mi nona mora. Nisam mogao da
preskoim kozli, i ne sjeam se da mi je to ikada kasnije
u ivotu nedostajalo. Profesor me pogledao i nacerio se.
Bilo je to kao da me prijateljski potapao po ramenu. Onda
je rekao Ima potpuno pravo.
Najee bismo priali o politici. Iako je zvuao konzerva-
tivno, bio je u stvari politiki radikal. okirao bi nas slobod-
nim i frivolnim miljenjima. Osjeali smo njegov unutranji
plamen, koji bi se razgorijevao i palio nae male misaone
vatre. On bi raspletao vorove, pokazivao nam nove vi-
dike. inio nepoznato poznatim i - poznato nepoznatim.
Sluao nas je, uzimao nas je za ozbiljno, interesovao se
za ono to smo mi mislili. Bio je jasan do bola, nikome nije
povladjivao, nego se suprotstavljao, vodio nas je dalje,
navodio nas je da ponovo razmislimo o svemu.
Ovaj je profesor tokom godina porastao u mojim oima.
I dan - danas sjeam se neega od onoga to je rekao i
naina na koji je to rekao. On nije bio od one vrste popu-
larnih nastavnika, koji bi potpuno nestali kada bi izali iz
uionice. Nije bio ni jedan od onih koji se moderno oblaio
i trudio se da bude jedan od nas. Nije izigravao ni boga
munje, koji je elio da strahom utuvi znanje u nas. On
se usudio da bude drugaiji, konzervativan po nainu
oblaenja, staromodan po nainu nastave. Ali je uspio u
onome to ini dobru nastavu dobrom: da nas nadje tamo
gdje smo se mi nalazili i da nam onda pokae neto za
ta mi nismo ni znali da nam treba. Znao je mnogo vie
od ostalih, misli su mu bile snanije, imao je vie nijansi u
izrazu. I na kraju, imao je onu istinsku znatieljnu radost
saznanja.
120
DIO III
Ovaj bi profesor najvjerovatnije bio potpuno neupotrebljiv
u procesu vrednovanja, baziranog na grupnom kolegi-
jalnom radu, ili u pravljenju pismenih raporta o saradnji
izmedju nastavnika i uenika. Ne mogu da ga zamislim
u zbornici u kojoj se diskutuje implementacija nastavnog
plana, ili indikatori orijentirani ka rezultatima. Ako bi ovaj
profesor dobio odgovornost za digitalizaciju komunikaci-
jskih sredstava u jednoj koli, to bi najvjerovatnije zavrilo
katastrofom.
ini mi se da je jedino mjesto na kome je on mogao da
funkcionie bio: razred. U njemu je dobijao krila, u njemu
nas je uvodio u katedrale znanja i duha i pokazivao nam
trezor, za trezorom, do u beskraj.
I on bi sigurno rekao, kao i Tomas Transtromer: Nikad nisi
gotov sa uenjem, i to tako i treba da bude.
I tako ja sada, ovdje, molim za ovog profesora. Molim da u
naoj koli, koja se upravlja prema zadatim ciljevima, koja
se bazira na timskom radu, i koja je birokratizirana, bude
mjesta za ovakve profesore i profesorice. Za profesore
udake. Za profesoricu koja ne moe i nee da uestvuje u
procesu vrednovanja baziranom na grupnom kolegijalnom
radu, ali koja razvija svu svoju stvaralaku snagu u direkt-
nom kontaktu sa uenicima. Koja izgara za tim da uvede
uenike u magini svijet brojeva, rijei, tonova i slika. Ali
koja moda ne podnosi da joj kolege vire iza ledja, rubrike
i kvadratie u emama, ili to da jedan kolski dan bude
isparan sastancima.
Ne kaem da bi svi nastavnici trebalo da budu ovakvi.
Kaem samo da bi kola morala da prui mjesto, takodje, i
ovakvim nastavnicima. Isto tako moemo rei, ako bacimo
pogled u prolost na velike nastavnike u svjetskoj istoriji,
da je malo vjerovatno da bi se neko od njih dobro uklopio
u nau dananju kolu. Jedan Sokrat, jedan Konfuije, je-
dan Buda, jedan Isus, jedan Gandi da li bi im iko od nas
velikoduno pruio mjesto? Trebalo bi to da uinimo!
121
PUTOVANJE U SJEANJA
10 Ovuda je proao andjeo
Tiina! Koliko je samo puta ova rije zavikana iza katedre
u norvekim kolama. To to je moda poelo kao lagano
aputanje u posljednjoj klupi, zavrava kao zagluujua
buka. Svi moraju govoriti jo glasnije da bi nadglasali
buku. ini se da nas je previe u razredu. Mora biti da
je ovdje bar stotinu uenika. Onda nam jedino preostaje
iskonski nastavniki krik: Tiina! Moda e istovremeno i
lenjir svom snagom udariti o katedru. Ovo je ozbiljno!
Moje osjeanje tiine povezano je sa djetinjstvom i priro-
dom: Kada sam leao na podu kuhinje ispred poreta na
drva u predveerje, a svjetlost i tama mijeali su se, dok je
arilo kroz prorez rerne na poretu; veslanje zalivom jed-
nog ranog ljetnog jutra, bila je savrena tiina, a trag koji je
ostavljao pramac barke izgledao je kao patentni zatvara
koji se polako otvarao preda mnom; dok sam sjedio za
kuhinjskim stolom nedjeljom, dok su se odrasli odmarali,
a napolju je sipalo kao iz kabla; sam u gostinskoj sobi,
dok sam sluao zidnu uru i glasove sekundare koji su odz-
vanjali po hladnom prekrivau tiine; dok sam sjedio na
tronocu, ljeti, gore na katunu, dok su krave leale i ekale
na veernju muu.
Da bi ovjek doivio tiinu, nije neophodno da bude pot-
puna tiina. Sluaj kako je tiho, kaemo dok sjedimo
na deblu drveta i sluamo pjesmu ptica. Na obali mora
sluamo kako valovi zapljuskuju pjeani sprud, a ipak je
to tiina. Jutrom nas probudi krik galebova, kao kakav brzi
trag slikarske etkice po bijelom, tihom papiru. To su zvu-
kovi prirode, oni su drugaiji od mehanikih zvukova. um
rijeke dio je velikog tijela prirode, kao i mi sami. Njega ne
doivljavamo kao buku, nego kao eho uma krvi kada pris-
lonimo koljku uz uho. Tiina tako nije odsustvo zvukova,
nego odsustvo buke.
122
DIO III
Nae tijelo i njegove elije stvoreni su da ive sa zvu-
kovima prirode, a ne sa mehanikom bukom. Mi se nismo
promijenili, nego je buka eksplozivno narasla. Buka mi-
jenja frekvenciju srca, podie pritisak, remeti disanje i pro-
bavu, naruava san, unitava sluh. Ona podie opti nivo
stresa i moe doprinijeti pojavi psihikih bolesti. Mi post-
ajemo umorni i nismo u formi, jer moramo koristiti veliki dio
nae panje da se zatitimo od buke.
Uho nema kapak, kao oko. Stoga nije udo da se buka
koristi kao sredstvo u torturi. Amnesty International je
zabiljeio mnoge primjere da se zvuk visokih frekvencija,
ili zvuk snanih udaraca koristi za muenje ljudi.
Treba li nam tiina? Da, pored ostalog zbog toga da bismo
mogli koristiti prostor koji se nalazi u nama. Sjeamo se
asova u kuici od smrekovih grana, u peini, u najzabiti-
jem kutku tavana. Tada je bilo tako tiho. U nama su se
tada pojavile stvari za koje nismo znali da postoje. One su
sazrele u tiini, kao to se sjeme razvija u plodnoj zemlji. U
tiini smo pronali svoje naoare mogunosti.
Kineski mudrac Lao-tze (rodj. 604. god. p.n.e.) kae na
jednom mjestu: U tekuoj vodi ovjek ne moe vidjeti
svoju vlastitu sliku. Nama, dakle, treba tiina da bismo
bacili pogled na sebe same, da bismo poeli sluati svoju
unutranjost, da bismo doli u kontakt sa svojim najdu-
bljim biem sa onim koji jesam, u osnovi, ispod svih misli
i slika.
Tiina je preduslov religioznog iskustva. U mojoj vlastitoj
tiini nalazi se neko drugi, ko je jo dublji i jo stvarniji.
Oko kojim ja gledam Boga, isto je ono oko kojim On gleda
mene, kae Mester Eckhart (1260. 1327.). Mnogi reli-
giozni rituali imaju upravo to za cilj: da probude tiinu u
nama. I dan - danas, kada iznenada nastane neoekivana
tiina, kaemo: Ovuda je proao andjeo.
123
PUTOVANJE U SJEANJA
Jedan od mojih najljepih doivljaja zbio se za vrijeme jed-
nog medjureligioznog seminara u Nansen koli. Opremili
smo bili sobu tiine u jednoj maloj kui, koju smo zvali Sta-
ra kua. Ta je soba trebalo da bude otvorena za sve, bez
obzira na religiju ili pogled na ivot. Namjetaj je bio jed-
nostavan, svijee, cvijee i ilim na podu. U irokom pro-
zorskom ramu, kroz koji je ulazilo veernje svjetlo, leale
su otvorene svete knjige iz razliitih tradicija.
Jedne sam veeri izuo cipele i uao unutra. Jedan musli-
man, jedan hrianin, jedan bahai i jedan humani etiar
ve su sjedili tamo.
8
Fiziki gledano, bilo je prijatno sjesti
nakon napornog dana. Ali nakon izvjesnog vremena, kada
je tiina otvorila ula i duh, poeo sam da osjeam i neto
drugo: jednu duboku povezanost sa drugima u sobi. inilo
mi se kao da sam se bio popeo na vrh planine. Doli smo
ovdje razliitim stazama i putevima. Ali smo osjetili isti po-
gled i prema vani, i prema unutra. Nismo jedni druge ispi-
tivali odakle dolazimo, nismo diskutovali o tome koji je put
najbolji. Bili smo tamo skupa. utali smo jedni sa drugima,
a ne jedni protiv drugih.
Razlika je izmedju ive i mrtve tiine. U ivoj tiini osjea
ivot u sebi. U mrtvoj tiini osjea samo mrtvilo. Tada je
bila iva tiina.
Neko tiinu doivljava kao prijeteu. Ne podnosim ovu
tiinu na otoku, kau oni koji dolaze iz stvarnosti sa 100
decibela. Tiina stvara strah. Da li je ono to ne podnosimo
buka u nama? Moramo li pojaavati zvukove zbog toga
to unutranju buku osjeamo kao neto to ne moemo
izdrati?
8 Humani etiar: Oznaka za pripadnika humanistiko-etikog pogleda
na ivot. Ovaj pogled na ivot predstavlja humanistiko, racionalistiko
i etiko dranje. Humani etiar izraava pogled koji dri do ljudske
slobode, sposobnosti da se donesu smislene i etike odluke, i da
se preuzme odgovornost za svoje postupke. (Izvor: Aschehoug &
Gylendals Store Norske Leksikon. Kunskapsforlaget, 4. izdanje, 2005.
god.)
124
DIO III
Ima li ovo neke veze sa kolom? Da. Jer ako uenici u
koli treba da doivljavaju buni razvoj, treba im isto tako
dati mogunost da doive i tiinu. Treba da postoji prom-
jena, prirodni ritam, ravnotea izmedju udaha i izdaha,
izmedju buke i tiine.
Nije lako organizirati sobu tiine u koli. Svi mi nosimo u
sebi mnogo buke i okrueni smo njom sve vrijeme. Ali ja
ipak mislim da je to mogue. Nastavnik, medjutim, mora
toga da bude svjestan i moda pronadje tu mogunosti
u ritualiziranim momentima ili prilikama koje zahtijevaju
tiinu. Ja ovdje ne mislim na teku tiinu, ne na tiinu pod
moranjem, nego na tiinu koju svi ele i doivljavaju kao
prijatnu.
Jedan mi je nastavnik ispriao da je jednog ranog
proljenog jutra poveo svoj peti razred u umu da posma-
traju igru fazana. Pribojavao se da li e 24 uenika usp-
jeti da budu tihi toliko dugo. To, medjutim, nije bio nikakav
problem. Niti jedan uenik nije prekrio dogovor, i svi su
uspjeli da doive fantastinu predstavu u prirodi. Svi bi
uenici morali dobiti priliku da doive osjeanje da je jedan
andjeo upravo proao ovuda. Ili da vide leptira kako spava
na kolskom zvonu.
125
PUTOVANJE U SJEANJA
11 enja za toplim rukama
Poinje novi kolski dan. Digitalni dnevnik izdao je poruku
da je pet minuta do poetka nastave. Nastavnik uzima sa
sobom novo uputstvo, odlazi iz grupne centrale i ide ka
kompjuterskoj sobi, gdje su se uenici ve ulogovali. Oni
sjede zagledani u ekrane i ne primjeuju da je nastavnik
uao. Fino, ba tako i treba da bude, misli on.
Prvo to radi je da provjeri ko je odsutan. Ne, niko nije
odsutan, ni danas. Sve su lampice upaljene. Kao kroz ma-
glu sjea se prolih vremena: muka sa kojom je poinjao
nastavu svaki dan, kripa stolica, kolske torbe u neredu
izmedju redova klupa, uenici koji priaju i uznemiruju nas-
tavu, naporno prozivanje imena, prodorna pjesma. Usne
mu se razvlae u osmijeh. Svijet ide naprijed, misli.
Ovaj scenario budunosti, koji moda i nije toliko daleko
od nas, dovodi svakog nastavnika pred niz pitanja: ta je
to znanje i ta djeca treba da naue u koli? ta je dobra
nastava? Da li je viestoljetno iskustvo kole koja se bazi-
rala na knjigama od ikakve vrijednosti u dananjoj koli sa
kompjuterskom djecom? Da li e world wide web dovesti
do radikalne izmjene svijesti? I tako dalje.
Svaka kultura nosi obiljeje svojih naina komunikaci-
je. Ljudi su u srednjem vijeku ivjeli u usmenoj kulturi.
Veina je bila nepismena. U usmenoj kulturi neophodno
je aktivno koristiti pamenje, iz jednostavnog razloga to
ne postoje pisani materijali na koje se moemo osloniti.
Jezik se doivljava kroz sluanje. Zbog toga se esto ko-
riste izreke, rimovanje, nabrajalice i kliei, zato to ih je
lako zapamtiti. Zbog toga je srednji vijek bogat izrekama.
Samo sa podruja germanskih jezika poznajemo ih naj-
manje 50 000. Kasnije slike postaju vane. One se koriste
i u prianju pria, i u predstavljanju religije, i kao sredst-
vo moralnog poduavanja. Crkve su sa svojim oltarima i
slikama bile slikovnice za nepismeni narod.
126
DIO III
Pismo i knjiga doprinijeli su izlasku iz ovog usmenog
naina ivota. ovjek je poeo da ita sam i da stvara
svoje unutranje, privatne slike. To je dovelo do toga da
se ovjek poeo osjeati odvojen od drugih, osjeao se
dugaije, jer je bio sam prilikom doivljavanja teksta. Knji-
ga je doprinijela tome da smo se uputili ka mnogim privat-
nim sobama individualizma.
Danas smo opet na putu ka jednom novom usmenom vre-
menu, kada govor i slika ojaavaju svoju poziciju, na raun
pisma. Televizija je optenarodni medij, koji ima svoje
vlastite zahtjeve. Pobjedjuje onaj koji uspijeva da prenese
svoju poruku kratko i jasno. Sloena, pismena predstavl-
janja ne pau na televiziji. Slino je i sa komplikovanim i
iznijansiranim porukama.
Na nain razmiljanja ljudi utie tehnologija prezentacije
odredjene kulture. Misliti govorom drugaije je nego misliti
pismom, a ovo je opet drugaije nego misliti kompjuterom.
Promjene, redigovanje, mijenjanje forme, sve se to radi
jednostavno, bez da se ostavi traga na gotovom tekstu.
Moemo proputovati jedno podruje misli uzdu i popri-
jeko, dinamino, mekano i formirati ga po elji. Na Inter-
netu dobivamo nove informacije. Granica izmedju govora,
razmiljanja i pisma brie se. Sve skupa postaje neka
plutajua aktivnost, koja sadri u sebi neto od usmenosti
govora. Teko je konkretizirati do kojih e to promjena
dovesti na misanonom polju, ali ja mislim da put vodi ka
veoj plastinosti, pokretljivosti i medjusobnoj saradnji
razliitih strunih podruja.
Kanadski medijski guru Marshall McLuhan umro je 1980.
godine, na samo nekoliko mjeseci prije nego to su prvi
kompjuteri poslani na trite. Ono to je zaudjujue jeste
da je on objasnio drutveni znaaj digitalne tehnologije,
Interneta i cijelog niza drugih novih tehnologija bez da
ih je sam doivio. U svojim je analizama opisao uticaj koji
mediji imaju na drutvo i to zaokruio svojom uvenom
metaforom The medium is the message. Nije sadraj u
127
PUTOVANJE U SJEANJA
medijima taj koji formira ljude i drutvo, nego sami mediji,
kae McLuhan. Mediji mijenjaju i modeliraju drutvo iji su
dio. Internet, na primjer, doprinosi promjeni naina na koji
komuniciramo i istovremeno usmjerava drutvo u pravcu
sve vee brzine. Svakodnevno bivamo pretrpani infor-
macijama, o kojima niti imamo vremena, niti mogunosti
da razmiljamo. Susreemo ih tijelom, ali ne i milju.
Zbog toga je vano da kola i titi protiv ove poplave in-
formacija, i istovremeno prui mogunost za reeksiju nad
njima.
Francuski urbanista i lozof Paul Virilio tvrdi da se na
doivljaj vremena i prostora u sve veoj mjeri formira pod
uticajem vala informacija virtualnog svijeta. Svijet sve vie
i vie doivljavamo kao simultan, sve se deava istovre-
meno. Prolost, sadanjost i budunost stapaju se u jedno
i zamjenjuju vremenskom logikom koju su stvorili mediji.
Ne ostaje vremena za razmiljanje i reeksiju, kae Virilio.
Kada se sve deava istovremeno, kada su svi dogadjaji
predvidljivi, a razlike izmedju globalnog i lokalnog izbrisane,
mi bivamo redukovani na posmatrae. Postajemo statisti
kraj beskrajne rijeke informacija, ija nas koliina i brzina
paraliziraju. Tako su i sami ljudi postali dio tehnolokog
bia, smatra Virilio.
Koje e posljedice moderna informacijska tehnologija ima-
ti na identitet i lini razvoj, mo i kontrolu, nastavu i kolu,
demokraciju i uee? Kada mi u pijanstvu oduevljenja
kaemo da je odgovor jo vie tehnologije, trebalo bi da
zastanemo i da se upitamo: Ali koje je bilo pitanje? Koje mi
to osnovne vrijednosti elimo da zatitimo i unaprijedimo
u naem preduzeu, u naoj koli, u naem komiluku?
I koje e posljedice nai izbori tehnologija imati na kvalitet
ivota koji se ne da izmjeriti?
esto se kae da je rijeka informacija u drutvu toliko
kolosalna i da se toliko brzo obnavlja, da se nastava u
tradicionalnom smislu rijei moe odbaciti. Ono to ui
128
DIO III
danas, sutra je ve zastarjelo. To to bi uenici, zato, tre-
balo da ue jeste kako da trae i dodju do informacija,
kako da koriste podatke, i kako da povezuju informacije iz
razliitih podruja. Kompjuterska tehnologija je neprevazi-
djeno sredstvo za ovaj cilj. (Ja ovdje ne govorim o pred-
metima kao to su itanje, pisanje, raunanje, predmeti
koje veina smatra bazinim predmetima takodje i u koli
budunosti).
Ali informacija nije isto to i znanje. Informacija koja nije
smjetena u odredjeni kontekst esto je besmislena. Da bi
se informacija pretvorila u znanje, mi se prema njoj mora-
mo odnositi kritiki i aktivno. Znanje znai neto poznavati
i razumjeti, imati sposobnosti i vjetinu na nekom podruju.
To je informacija koja je integrirana u cjelinu, i zbog toga mi
znamo ta ona znai i kako se moe koristiti. Kod znanja
se, zato, radi o sposobnosti procjene i vrednovanja.
Matti Bergstrom opisuje u svojoj knjizi Neuropedagogija
(1998) eksperimente na ivotinjama koji su pokazali da
preveliki priliv informacija spreava rast kore velikog moz-
ga kod mladih ivotinja. On pretpostavlja da se isto moe
desiti i kod mladih ljudi.
Mi smo danas preplavljeni informacijama kroz svjetlosne
talase, zvune talase, kompjuterske kablove, TV-kablove,
telefonske kablove, satelite i tampu. Polovina svih sv-
jetskih knjiga izdata je nakon drugog svjetskog rata.
Dvije generacije ranije trebalo je trideset godina da bi se
udvostruila koliina prikupljenih informacija u svijetu. Da-
nas se to udvostruenje deava u roku od 18 mjeseci. U
Norvekoj je danas dostupno oko 500 TV-kanala, 300 ra-
dio-stanica, 154 dnevne novine. Svaki etvrti Norveanin
prikljuen je na Internet.
Izazov za kolu bie da ogranii koliinu informacija, od-
baci informacije i da istovremeno preoblii informacije u
znanje. Ovo e biti mogue samo ukoliko budemo bili ak-
tivni u odnosu na ovo, ako budemo istraivali mogunosti
129
PUTOVANJE U SJEANJA
i ako budemo sakupili dovoljno iskustva. Ali da bi sve ovo
bilo mogue, razred se mora prvo osloboditi zabljesnutosti,
tako da uenici prvo mogu da vide i pronadju jedni druge.
Svaka vrsta nastave mora zapoeti upravo time, takodje i
kada se koristi moderna informacijska tehnologija
Postoji znanje koje nije vremenski ogranieno. Od samog
postanka ovjeanstva nosimo na ledjima zaveljaj sa
priama iz prolosti i uvidom u ljude i kulture koji su iz nje
istisnuti. U istoriji kulture nalazi se itav rezervoar ljudskog
uvida i iskustava, koji ne moemo zanemariti bez da se
temelji kulture urue. Nae kolektivno pamenje o neemu
drugom mora se odravati, inae se moe desiti da izbrii-
tipka postane kratica do nae kolektivne amnezije. Upravo
zbog toga to ivimo u kulturi u kojoj je rijeka informacija
toliko nabujala, posebno je vano da ne dozvolimo da
budemo savladani od tendencije koju informacije sa so-
bom nose povrnosti i da ne povjerujemo da su one
isto to i uvid i znanje.
Ne slaem se sa onima koji misle da bi kola trebalo da
stavi glavno teite na to da ui djecu kako e koristiti
novu informacijsku tehnologiju i razliita sredstva kojima
se slue mediji. Naravno da treba da naue neto i o tome.
Ali je upravo u ovim zapjenuanim talasima informacijske
poplave bitno da uenici naue neto vie nego da samo
nekritino koriste Internet. Oni moraju da naue da mu
se odupru, da naue granicu izmedju vanog i nevanog,
loeg i dobrog, pravilnog i nepravilnog. U suprotnom, nee
imati nikakav horizont pod ijim e svjetlom moi da itaju
informacije, nikakve velike prie koje e moi koristiti kao
kontekst u koji e smjesiti te informacije. Inae je lako otii
u besteinsko stanje. U tom stanju ono to je gore, biva
dolje, loe postaje dobro, i lako zaboravimo ko smo i gdje
pripadamo.
Medjutim, ak i ja vidim da postoje mnoge prednosti proc-
esa uenja uz koritenje kompjutera: Dijete je i samo ak-
tivno; sposobnost postavljanja pitanja, kombinacija, izbora
130
DIO III
raste; niko se ne dovodi u situaciju da izgleda glup pred
drugima kada postavi neko pitanje; dijete ui na nivou
svojih sposobnosti (dislektiarima je kompjuter od velike
pomoi); ono moe vidjeti slike i uti zvukove i muziku;
preko Interneta dijete moe dobiti prijatelje iz cijelog svi-
jeta; ono moe eksperimentisati i isprobati razne uloge i
likove, bez susreta in esh, i tako dalje. ta se uopte
vie moe oekivati od kole?
Usred ove fascinantne stvarnosti, ja se usudjujem post-
aviti jedno pitanje: ta se desilo sa porukom bez slike?
Dijete je jednom nauilo da govori tako to je povezalo
zvukove sa vlastitim iskustvom. Rijei su se lijepile uz
situacije, u kojima su uestvovala sva ula slika, zvuk,
miris, dodir i t.d. Rijei su pravile mjesto u svijesti, koja se
punila mirisom tek ispeenih palainki ili prljavih arapa,
zvuk automobila ili um vjetra kroz granje drveta, prizor
zalaska sunca ili crkvenog tornja. Drugim rijeima, postoji
veza izmedju stvaranja slike i jezika.
Mislim da je najgore to se moe desiti u procesu uenja
uz pomo kompjutera, to da stvaranje simbola vezanih za
rije bude znaajno oslabljeno. Postoji bojazan da e slike
koje se stvaraju u djeijim glavama liiti na slike koje su oni
vidjeli na ekranima. Zbog toga e unutranji svijet simbola
biti mnogo vie stereotipan nego ranije. Mi stvaramo neku
jednoznanost i u nama, i u naoj svijesti, i u jeziku.
Kompjuteri razvijaju aktivnost, samostalnost, radoznalost,
efektivnost, brzinu sve same sposobnosti koje su
traene u naem drutvu. Ali razvijaju li oni sposobnost
razmiljanja, kontemplacije, zakljuivanja, brige, solidar-
nosti?
To to djeci danas nedostaje, i to e najvjerovatnije biti
jo gore u drutvu budunosti, jeste to to im nedostaje
drutvo odraslih. Drutvo ljudi ne moe se nadoknaditi
kompjuterom. On nema niti tople ruke, niti poglede pune
ljubavi, niti grohotni smijeh. On nikada ne moe biti neko
Na globalnom
autoputu
mi smo bez
porodice i
prijatelja.
Stopiramo
sami. Ali ta
smo dobili
time to
komuniciramo
sa cijelim
svijetom, ako
izgubimo
kontakt sa
onima koji su
nam najblii?
131
PUTOVANJE U SJEANJA
kome emo se povjeravati, neko kome emo potrati u
zagrljaj kada zatrebamo utjehu, ili kada nas pogodi pla-
men ljubavi. On nas ne moe pomilovati kada se suze
slivaju niz obraze, ne moe nas vrsto priviti uza se dok
se sputamo sankama niz ledinu, ne moe nas obradovati
svjee ispeenim kolaem u rodjendansko jutro. To mogu
jedino ljudi.
Na Internetu smo bez pogleda i bez koe, pola i glasa,
mjesta stanovanja i ivotne prie. Samo smo one rijei
koje sami stvorimo, i one mogu varirati od dana do dana.
To je sloboda bez odgovornosti, bez rizika da budemo
pogodjeni pogledom, dodaknuti rukom. To je apsolutna
sloboda. I sa svojim dobrim i loim stranama.
U SAD se govori o internetskoj narkomaniji. Rauna se da
je svaki peti korisnik, oko 5 miliona ljudi, zavisnik od Inter-
neta. Zavisnost u ovom sluaju znai da ovjek koristi vie
od 38 sati svog slobodnog vremena sedmino na mrei.
Rije je o ljudima svih uzrasta i drutvenih slojeva. Za njih
je Internet postao neka vrsta pranja, u kojem se ispiraju
dosada i usamljenost. Na globalnom autoputu mi smo bez
porodice i prijatelja. Stopiramo sami. Ali ta smo dobili
time to komuniciramo sa cijelim svijetom, ako izgubimo
kontakt sa onima koji su nam najblii? kola se mora usu-
diti da se suoi sa ovim tamnim stranama medalje. Najbolji
nain da se to uradi jeste da se vodi rauna o onim are-
nama u kojima se susreemo licem u lice. Jer Mi nismo
ujedinjeni u enji za mrtvim planetama. Mi smo ujedinjeni
u enji za toplom rukom.
Dok ovo piem itam u jednim od najveih norvekih novi-
na o iznenadjujuim rezultatima u 10 norvekih osnovnih
kola. (Aftenposten, 17.01.2000.). Deset norvekih i
etiri vedske i danske osnovne kole uestvuju u jed-
nom etvorogodinjem istraivakom projektu, iji je cilj
da istrai na koji nain djaci prvaci razvijaju sposobnost
itanja i pisanja uz pomo kompjutera, umjesto olovke i
papira. Pisanje rukom prebaeno je u 3. razred. Ve nakon
132
DIO III
pola godine voditelj projekta, profesor univerziteta Arne
Trageton, oduevljeno zakljuuje da je kompjuter daleko
efektivniji od olovke i papira kada djeca ue da itaju i
piu. On smatra da nastavnici u osnovnoj koli precjen-
juju vrijednost toga da se naui pisati rukom.
Voditelj projekta Istraivako struna grupa za infor-
macijsku tehnologiju u obrazovanju, Morten Sby sa Uni-
verziteta u Oslu , ide i korak dalje. U drutvu budunosti
niko nee trebati da pie olovkom ili hemijskom olovkom
po papiru. Bie dovoljno pisati po tastaturi,, kae on, pre-
ma istim novinama.
Istorija pisma stara je gotovo 6000 godina. Pismo je u
principu bilo demokratsko. Svi su ga mogli nauiti. Slova
nisu bila mistini znakovi namijenjeni samo eliti, nego
ogledalo koje je bilo mogue formirati prema misli i gov-
oru. Rukopis je postao neka vrsta sinteze ruke i duha,
lini izraz, jednako individualan kao i otisak prsta. On je
bio i neto vie, kroz kaligraju, arabeske i iluminacije
postao je i umjetnost. Stari su rukopisi jedni od najljepih
umjetnikih dijela to postoje. I sad dolazi neko ko mrtav
- ozbiljan eli da nas ispie, tanije reeno istipka, iz ove
stare tradicije pisanja. Nestae lino obiljeeni rukopis,
jer na ekranu svi piu isto. Sva slova imaju isti oblik i iz-
raz. Nestaje onaj estetski proces u kojem se dijete vjeba
da oblikuje lijep rukopis i osjea radost u momentima do-
dira papira i olovke, tog klizeeg pokreta, ritma, svega
onoga to se razvija i oplemenjuje u taktu sa motorikim
i duhovnim razvojem. Ovo, smatraju neki, treba, dakle,
da odstupi u korist onoga to je efektivno i jednoznano.
U toku jedne generacije moda emo se oduiti od 6000
godina stare tradicije pisanja rukom.
I ako uenici sami prestanu da piu rukom, da li e biti u
sta nju da itaju takav rukopis? Tada e denitivno nestati
i rukopis u pijesku ili snijegu, ta poruka trenutka, lino
pismo.
133
PUTOVANJE U SJEANJA
Monstrum efektivnosti progutao je jo jedan kulturni iz-
raz.
134
DIO III
IV
KOLA U 21. STOLJEU
Redaktori piu:
Dragi itaoe, sada moemo vidjeti i put i kuda on vodi. Kren-
uli smo od razmatranja vrijednosti, preko uloge nastavnika i
razgovora sa njima. Nakon toga smo bili svjedoci pievih
sjeanja na dogadjaje i ljude koje je on susreo kroz istoriju,
knjievnost ili u ivotu. Put nas dalje vodi iz ove bliske per-
spektive, ka jednoj koja je vie opta, u IV dijelu koli kao
instituciji, kuda ona ide i kuda bi trebalo da ide. Ali sa kolom
u centru, neemo iz vida izgubiti ni ljude koji ine kolu. To su
nastavnik i uenici, ili kapetan i posada, s obzirom na to da
smo mi na putovanju.
136
DIO IV
IV KOLA U 21. STOLJEU
1 Globalna uionica
Godine 1957, kada mi je bilo deset godina, desilo se neto
vano. Jednog je dana nastavnik doao u kolu i rekao da
Betel, takozvani misionarski brod, dolazi u posjetu. I kao
da to samo po sebi nije bilo dovoljno, saznali smo da je na
brodu bio i jedan pravi pravcati crnac.
Iz ormara je bila izvadjena stara karta Afrike. Pretraivali
smo po njoj i spustili se do Lambara, gdje je boravio
praumski lijenik i dobitnik Nobelove nagrade Albert Sch-
weitzer (1875. - 1965.). I sa nastavnikovim tapom, kao
depnom lampom, pratili smo dnevne ture Henrya Stan-
leysa (1841. - 1904.) sve dok nije naao kotskog mis-
ionara i putnika istraivaa Davida Livingstonea (1813.
1873.) u Ujijiu pored jezera Tanganjika gdje ga je poz-
dravio onim uvenim rijeima Dr Livingstone, pretpostav-
ljam. Nastavnik nam je priao o trgovini robljem, o vre-
menima kolonija, Pigmejcima, misionarima, poglavicama i
tradicionalnim afrikim selima..
Jo uvijek se sjeam uzbudjenja koje sam osjeao u sto-
maku dok smo se penjali na brod, nas 18 uenika punih
iekivanja. Bilo je to kao da smo preli preko nekog
bajkovitog mosta u jedan nepoznati svijet Afriku. Sjeam
se kapetana sa zlatnim epoletama, koji nas je saekao
na ulazu u brod, sjeam se kiselkastog mirisa, kolibice od
prua i bubnjeva, gura isklesanih u drvetu i egzotinih
biljki, slika iz misionarske stanice, tekstova iz Biblije na-
pisanih nekim nepoznatim slovima, i, udo nad udima:
jedan pravi pravcati crnac! Bio je obuen u sjajno bijelu
tuniku. Iza njega je, u luku, na bijelom zidu bilo napisano:
Ja sam put, istina i ivot. Na momenat sam pomislio da
je to Isus doao nazad na Zemlju. Ali on nije bio crnac?
137
KOLA U 21. STOLJEU
Zar je mogue da neko izgleda ovakao? Bio je mnogo crnji
nego to sam ja mogao i da zamislim, samo su dlanovi
iznutra i usne imali crvenkastu boju. Zubi su mu se bljetali
od bjeline. Hiljade je pitanja salijetalo moju glavu: Da li i on
jede kao i mi, plae li ponekad i smije li se, tee li mu krv
iz prsta kada se poree i koje mu je boje krv, zna li da
ita i pie?
Danas u Norvekoj ivi puno Afrikanaca. Sreemo ih u
prodavnici, na radnom mjestu, u komiluku, u koli. Nekad
su bili egzotini, a danas su lanovi porodice, prijatelji i ko-
lege. Norveka je postala multikulturalno i multireligiozno
drutvo i tako e to biti i u budunosti sve dok ovdje budu
ivjeli ljudi.
Svi su ljudi rodjeni slobodni i sa istom ljudskom
vrijednou, glasi lan 1 u Optoj deklaraciji o ljudskim
pravima (1948.). To zvui kao neto najprirodnije na svi-
jetu? ini mi se, medjutim, da nama jo uvijek nije potpuno
jasno koliko je ova misao bila revolucionarana. Ali razlika
izmedju ivota i uenja velika je, gruba stvarnost jo je
daleko od lijepih rijei.
Da paradoks bude vei, Deklaracija o ljudskim pravima
nastala je u najkrvavijem stoljeu u cijeloj naoj istoriji. Na
vrhuncu svog ekonomskog i tehnolokog razvitka, ljudi 20.
stoljea ubili su vie pripadnika svoje vlastite vrste u rato-
vima, nego to su to uinili u svim prethodnim stoljeima
skupa. Bogatiji, prosvjeeniji i sa boljom mogunou ko-
munikacije, zaslijepljeni mrnjom, bacili smo se jedni na
druge. Sa sjekirama i noevima, plinom i pukama, bom-
bama i laserski navodjenim raketama. Napredak i barbari-
zam ive jedan pored drugoga.
Dvadeseto je stoljee po mnogo emu bilo stoljee para-
doksa: bogatstvo je kolosalno naraslo, ali glad nije nesta-
la. Industrijska proizvodnja porasla je 40 puta. Prosjeni
prihod po glavi stanovnika uvean je tri puta izmedju
1950. i 2000. godine. U istom je periodu prosjeni vijek
138
DIO IV
svih stanovnika Zemlje porastao sa 46,5 na 66 godina sta-
rosti. Jedno od velikih uda prolog vijeka bilo je to da smo
uspjeli da smanjimo siromatvo u svijetu, dok je istovre-
meno broj stanovnika povean za etiri puta. U zadnjih
je etrdeset godina svjetsko stanovnitvo poraslo jednako
mnogo kao u proteklih etiri miliona godina.
Ali je razlika u prihodu izmedju bogatih i siromanih po-
rasla. Prema Raportu Razvojnog programa Ujedinjenih
nacija (1999.), 20% najbogatijeg svjetskog stanovnitva
je u 1960. godini imalo prosjeni prihod koji je bio 30
puta vei nego kod 20% najsiromanijih. 1999., medju-
tim, petina najbogatijih zaradjivala je 74 puta vie nego
najsiromanija petina. Dok je Bill Gates zaradjivao 11.000
kruna u sekundi u 1999. godini, 1,3 milijarde ljudi morala
je da ivi sa manje od 8 kruna dnevno.
58 zemalja ima manji bruto nacionalni dohodak danas
nego u 1980. godini. 1,2 milijarde ljudi su loe hranjeni ili
pothranjeni, a isti je broj ljudi prehranjen ili pati od preve-
like teine. (U 1999. godini je u SAD izvedeno 400.000
operacija izvlaenja masti iz tijela). 1,3 milijarde nema
pristup istoj vodi za pie. Dvije milijarde ljudi nema stru-
ju. Svako sedmo dijete u nerazvijenim zemljama ne ide u
kolu, a 22% prekida kolovanje prije nego to zavri peti
razred. U mnogim se afrikim zemljama prosjena starost
stanovnitva spustila 1990-ih godina. Za ovo je prije svega
odgovorna epidemija side. Prije nego to je ova epidemija
eksplodirala, pretpostavljena prosjena duina ivota u
Zimbabveu bila je 65 godina. U 1998. godini ona je iznosila
44 godina. Pretpostavlja se da e se ona do 2010. godine
spustiti na 39 godina. 25% odraslog stanovnitva Zimbab-
vea je HIV-pozitivno. (Worldwatch Institute: State of the
world, 2000.).
Zemlje u razvoju su takodje postale vie izloene nemi-
losrdnim zakonima traita. Prema Raportu Ujedinjenih
nacija za programe razvoja, cijene sirovina pale su na
najniu taku u zadnjih 150 godina.
Moderna
svijest mora
obuhvatiti
sve ljude u
svoj horizont
miljenja, i mi
se moramo
osloboditi
nae
zatvorenosti
u etninost i
kulturu.
Horizont kole
ne moe vie
biti grad,
mjesto ili
nacija, nego
zajednika
zemljina kugla
139
KOLA U 21. STOLJEU
Dok je prvi talas globalizacije (1870. 1914.) bio domini-
ran nacionalnim dravama, drugim (1980. - ) dominiraju
vienacionalne proizvodne rme i nansijske institucije.
Globalizacija i ujedinjuje i dijeli. Mi se ujedinjujemo u
zajednikom reklamnom jeziku i rmiranoj odjei, pop muz-
ici i lmskim idolima, kursevima valuta i sportu. Hrianski
krst, olimpijski krugovi i Coca Cola su najpoznatiji simboli
na svijetu. Ali globalizacija istovremeno stvara i poveane
razlike, i guranje na drutvene margine. Raport Ujedinjen-
ih nacija za programe razvoja ovako to formulie: Global-
izacija sadri veliki potencijal za borbu protiv siromatva,
ali bez dobrog upravljanja ona e dovesti do jo veeg
produbljivanja jaza izmedju bogatih i siromanih. (Human
Development Report, 1999.)
Internet, komunikacijsko sredstvo koje raste veom brzi-
nom nego ijedno prije njega, mnogi smatraju samim vr-
huncem globalizacije. 1998. godine Internet je imao 143
miliona korisnika, 2001. se oekuje da ovaj broj naraste
na 700 miliona. Ali mi lako zaboravljamo da 90% koris-
nika Interneta ivi u industrijalizovanim zemljama. U Africi,
juno od Sahare, pristup Internetu ima 0,1% stanovnitva.
Amerikanac sa prosjenom platom treba da utedi jednu
mjesenu platu da kupi kompjuter. U Bangladeu osoba
sa prosjenom platom treba da utedi sve svoje mjesene
plate tokom 8 godina da bi ga mogla kupiti. Kako jedan
zdravstveni radnik iz Katmandua kae u Raportu Ujedin-
jenih nacija: Na je prioritet higijena, kanalizacija, ista
voda za pie. Na koji e nain pristup Internetu ovo promi-
jeniti? (HDR 1999.)
Tokom najveeg dijela ljudske istorije granica naeg moral-
nog svijeta odgovarala je granici plemena, jezika, religije
ili nacije. Najstraniji zloini poinjeni su protiv ljudi koji su
bili denisani kao nepripadnici zajednice, bilo da je rije
bila o robovima, enama, Jevrejima, djeci, Afrikancima
ili Laponcima. Oni su bili izdvojeni iz svijeta u kojem je
vrijedio ljudski moral. Na njih se gledalo kao na neljude,
Da paradoks
bude vei, Opta
deklaracija o
ljudskim pravima
nastala je u
najkrvavijem
stoljeu u cijeloj
naoj istoriji. Na
vrhuncu svog
ekonomskog
i tehnolokog
razvitka, ljudi 20.
stoljea ubili su
vie pripadnika
svoje vlastite vrste
u ratovima, nego
to su to uinili u
svim prethodnim
stoljeima
skupa. Bogatiji,
prosvjeeniji
i sa boljom
mogunou
komunikacije,
zaslijepljeni
mrnjom, bacili
smo se jedni na
druge. Sa sjekirama
i noevima,
plinom i pukama,
bombama i laserski
navodjenim
raketama.
Napredak i
barbarizam ive
jedan pored
drugoga.
140
DIO IV
i zbog toga se moglo prema njima neljudski postupati.
Rijei Opte deklaracije da su Svi ljudi rodjeni slobodni i
sa istom ljudskom vrijednou, zbog toga su nita manje
nego ogromni skok u razvoju humanizma.
Ovdje je rije o modernoj svijesti i o procesu oslobadjanja.
Moderna svijest mora obuhvatiti sve ljude u svoj horizont
miljenja, i mi se moramo osloboditi nae zatvorenosti u
etninost i kulturu. Tako da i mi, kao i Jevrej Shylock u
ekspirovoj drami, budemo u stanju da vidimo ono to je
zajedniko ljudsko, i pored razlika. Zajednitvo razlika.
Da li stanovnici zemaljske kugle uopte imaju neto
zajedniko? Da, veoma mnogo. Svi mi imamo tijelo koje lii
na druge. Imamo dva oka, dvije noge i dvije ruke. Imamo
predstavu o vremenu i mjestu, ispravnom i neispravnom,
istinitom i neistinitom, porodici i strancima, bojama i oblic-
ima. Tano je isto tako i da mi mislimo razliito o svojim
tijelima, o vremenu i prostoru, o tome ta je ispravno, a ta
nije, o tome ko su nam rodjaci i ta to znai. Ali u ljudskom
je zajednitvu mnogo vie onoga to spaja nego onoga
to razdvaja.
kola u novom stoljeu mora doprinijeti da se da odgovor
na dva pitanja: ta je najbolje za sve nas? Kako emo se
vjebati da ivimo sa razlikama?
Ponovo pronai globalno upravljanje nije samo izbor, ve
neophodnost u 21. stoljeu, stoji u posljednjem Raportu
Ujedinjenih nacija iz 1999. godine za razvojne programe.
U koli smo tek zapoeli da sagledavamo ovu stvarnost
i da je primjenjujemo u praksi. U norvekom nastavnom
planu stoji: U kvalitetnom i sigurnom razvoju u budunosti,
etiko ouvanje saosjeanja i solidarnosti sa siromanima
u svijetu mora da bude nosei princip. Na koji emo nain
ovaj nosei princip primijeniti u praksi?
Ja sam se rodio 1947. godine. U to vrijeme nismo nita
znali o posljedicama koje su na drutvo i okolinu imali nai
141
KOLA U 21. STOLJEU
izbori i odluke. Danas smo upoznati sa tim posljedicama,
ali ih i dalje ne prihvatamo. Mi znamo, ali nita ne radimo
u vezi sa tim.
To je obaveza kole. Moramo vaspitavati budue gener-
acije kao odgovorne gradjanine svijeta. Nita manje od
toga. Zato? Zato to emo u budunosti ivjeti sve zbi-
jenije na sve manjoj i manjoj zemljinoj kugli. Radi se o co-
existence or no existence. (Piet Hein)
Nastava sa temom mira u 21. stoljeu ne smije da bude
nastava o miru, nego za mir. O mirnom rjeavanju konika-
ta uimo tako to to vjebamo u vlastitoj svakodnevnici.
Solidarnost postaje lino ivotno dranje kroz provodjenje
u praksi. Demokratiju uimo najbolje u demokratskom
okruenju.
Jedan primjer: Medjunarodna konvencija o zatiti djete-
ta usvojena je u Ujedinjenim nacijama 1989. godine. 54
lana ove konvencije potvrdjuju vrijednosti na koje sva
djeca imaju pravo: vrijednost, sigurnost, uestvovanje,
identitet, obuhvatanje, slobodu, pristup informacijama,
privatni ivot.
Ali sve su ovo vane vrijednosti i kvalitetne kole. Konven-
cija o zatiti djece moe se, zato, koristiti kao norma o tome
kako bi jedna kolska zajednica trebalo da funkcionie. Da
li je naa kola takva da svako dijete osjea da je vrijedno,
sigurno, da uestvuje u odlukama, da je obuhvaeno u
zajednicu? Da li je naa kola demokratska i solidarna?
Ujedinjene nacije vie su puta usvojile da je poduavanje
o ljudskim pravima i demokratiji ljudsko pravo i preduslov
pune realizacije drutvene pravde, mira i razvoja. Ovdje
nije samo rije o znanju o ljudskim pravima, nego isto tol-
iko i o vrijednostima, dranju i sposobnostima. To zahtijeva
takvu vrstu nastave u kojoj e uenici i nastavnici osjetiti
duom, tijelom i srcem o emu se ovdje radi. I ovdje vai
ono isto to i na drugim podrujima: nauiti znai iskusiti.
142
DIO IV
Kada se u koli poduava o nepravdi i neimatini u drugim
zemljama, uvijek moraju uslijediti tri pitanja: ta ja mogu
uraditi, ta naa kola moe uraditi i ta mi moemo
uraditi? Predavati o nevoljama u svijetu, bez da se stvori
mogunost za djelovanje, isto je to i svezati djeije ruke
dok gledaju da se neko davi. To to oni onda ue jeste
nezainteresovanost. Ako konfrontiramo djecu sa svjetskim
oajem, onda je naa obaveza da doprinesemo djelovan-
ju. I mi onda moramo izraziti vjeru u to da to koristi, da to
to radimo ima nekog znaaja. To to ja radim.
Drugog avgusta 1999. godine dva djeaka iz Gvineje,
Yaguine Koita (14) i Fod Tounkara (15), pronadjeni su
mrtvi u prostoru za tokove za slijetanje u jednom avionu
Sabena u Briselu. (Afenposten, 5. 8. 99.) Leali su jedan
pored drugoga, zamrznuti, na putu iz Afrike u Evropu. U
ruci jednog od djeaka pronadjeno je pismo adresirano na
ekselencije, lanove i odgovorne u Evropi. Molili su za
pomo: Pomozite nam, mi u Africi patimo strano mno-
go. Mi imamo ratove, bolesti i gladni smo. Kada je rije
o djeijim pravima,..nedostaje nam mogunost za obra-
zovanje.
Pismo je bilo poslato belgijskom ministru inostranih po-
slova Louis Michel. On je, prema belgijskim novinama
La Soir, rekao da pismo zahtijeva odgovor cijele Evrope
afrikoj djeci.
Fod Tonkara drao je pismo odgovornima u Evropi pri-
tisnuto uz grudi kada je umro. ako vi vidite da smo na
ivot izloili opasnosti ili ga rtvovali, to je zbog toga to
mi u Africi puno patimo, napisala su ova dva djeaka
jasnim rukopisom. Mogli su dodati: Ja sam Afrikanac. Zar
jedan Afrikanac nema oi? Zar jedan Afrikanac nema ruke,
organe, udove, ula, naklonosti, strasti?
Evropa jo uvijek nije odgovorila na pismo.
143
KOLA U 21. STOLJEU
2 Identitet i dijalog
Prije nekoliko godina posjetio sam nekoliko kola u Bir-
minghamu. Nikad neu zaboraviti as religije u jednom 4.
razredu. Bilo je to u jednoj multikulturalnoj koli, i ono to
sam prvo uoio kada sam uao u razred bilo je da je cijeli
svijet morao biti sakupljen u njemu. Iako je kola bila sta-
ra i nerenovirana, razred je bio ukraen i dekorisan. Nije
bilo nikakave sumnje da je ova uionica pripadala ovom
multinacionalnom etvrtom razredu. Razrednik, koji je bio
i nastavnik religije, ispriao je da je sam razred, uz pomo
roditelja, renovirao uionicu i uinio je prijatnom. Klupe su
stajale u krugu, u jednom uglu bili su jastuci sloeni jedni
na druge. Na podu su bili ilimi, a uenici su na sebi imali
papue ili arape.
as je zapoeo muzikom iz Indije. Hinduizam je bila tema
tog dana. Nastavnik je bio postavio srebrni posluavnik,
prekriven crvenim somotnim prekrivaem, na katedru. To
je stvorilo radoznalost i oekivanje. Svi su bili angaovani.
Nakon to su kratko govorili o hinduizmu, dolo je vrijeme
da se podigne crveni prekriva. Napetost je mogla da sebi
da oduka.
Na srebrnom posluavniku stajao je bog Ganesha sa
glavom slona. Bio je izuzetno lijep. Sada je razred bio
preuredjen. Djeca su prila blie. Nastavnik je poredjao
djecu u dva kruga oko gure boga. Uenici hindu religije
bili su u prvom krugu, to je bilo njihova religija. Ostali su
sjedili na udaljenosti koju je zahtijevalo potovanje za ono
to je sveto. Tako su nauili neto i o potovanju, i o tol-
eranciji.
as je bio zavren time to je jedan od hindu uenika za-
palio svijeu ispred boga. Sve vrijeme je bila zadrana
granica izmedju nastave i molitve. To je bila nastava o re-
ligiji, ne propovijed, ali bili su se pribliili onome to je bilo
sveto.
144
DIO IV
esto sam kasnije razmiljao o ovom asu religije u Bir-
mighamu, i onda kada sam bio aktivni uesnik i kada sam
pratio debate u svojoj vlastitoj zemlji o nastavi religije i
ivotnog pogleda. Bio sam imenovan za lana grupe koja
je 1994. godine trebalo da procijeni nastavu hrianstva,
pogleda na ivot, i religije u osnovnoj i srednjim kolama.
Tako sam djelimino odgovoran za tada obnovljeni pred-
met sa novim imenom KRL (poznavanje hrianstva, uz
orijentisanje o religijama i pogledu na ivot).
Ja sam bio jedan od onih u grupi koji su snano zastupali
miljenje da treba da postoji jedan zajedniki predmet za
poduavanje o religijama i pogledu na ivot. Smatrao sam,
a i danas smatram, da bi bilo potpuno besmisleno da se
uenici u viekulturalnoj Norvekoj dijele u razliite grupe
kada je na rasporedu asova vjera, pogled na ivot i etika.
Kada bi se to desilo, bio bi to signal da je to podruje toliko
teko ili opasno, da mi ne moemo vie biti skupa. Stvorili
bismo na taj nain klimu koja bi bila pogodna za razvijanje
straha i predrasuda. Sama bi takva struktura uinila poj-
move kao to su otvorenost i tolerancija velikim, praznim
rijeima koje nemaju veze sa ivotom.
Osnovna kola, koja je obavezna, mora stvoriti prostor
u kojem e se uenici sastajati i razgovarati, preskaui
granice razliitih pogleda na ivot. Ja vjerujem da je
mogue ojaati identitet djeteta, kada je rije o njegovom
vlastitom pogledu na ivot, dok ono istovremeno ui da
potuje vjeru i poglede na ivot drugih.
Nakon dugih i intenzivnih diskusija, mi u grupi, iznijeli
smo zajedniki prijedlog za jedan predmet u koli za
poduavanje o religijama i pogledima na ivot. Naslov tek-
sta prijedloga bio je Identitet i dijalog. (NOU 1995.)
9
On
nije signalizirao prisilu religije, nego poziv na razgovor. Ja
i dalje smatram da je to bilo najdalje dokle smo mogli doi
te 1995. godine, kada je rije o smjeru optih principa za
9 NOU znai Norveke zvanine analize
145
KOLA U 21. STOLJEU
jedan zajedniki predmet. Moramo, svakako, imati na umu
da se radilo o dvije tradicije koje su se trebale stopiti skupa:
predmet hrianstvo, iz 1739. godine, koji je podravala
Crkva, i predmet pogledi na ivot, iz 1974. godine, koji je
snano podravao Humanistiko-etiki savez
10
Ono to je bilo novo u Identitetu i dijalogu bilo je, pored
ostalog:
Nehrianske religije i pogled na ivot imae cen-
tralno mjesto u nastavi. Oni e se predstavljati po
istim pedagokim principima kao i hrianstvo.
Etika i lozoja e se ukljuiti kao vane teme.
Lokalno prilagodjena nastavna gradja inie dio
nastavnog plana.
Otvorenost i dijalog moraju proimati i izbor nas-
tavne gradje i pedagoke metode.
Ovaj novi predmet trebalo bi da ojaa identitet
uenika i kada je rije o njihovom vlastitom pogle-
du na ivot, dok bi oni istovremeno trebalo da se
sretnu u razgovoru preko granica podjele religija i
pogleda na ivot.
Ovaj je na stav iskrivljeno predstavljen zbog raznih ra-
zloga, u ije detalje neu ulaziti ovom prilikom.
Krajnji rezultat bio je predmet Poznavanje hrianstva, uz
orijentisanje o religijama i pogledu na ivot, koji je uve-
den u kole u jesen 1997. godine. Miljenja o predmetu
razlikuju se. Mnogi nastavnici smatraju da je to jedan in-
teresantan predmet i da problemi nisu tako veliki da se u
praksi ne mogu rijeiti. Drugi smataju da je nedopustivo da
se roditelji prisiljavaju da alju djecu na nastavu predmeta
za koji misle da predstavlja jaki hrianski uticaj, a samo
10 Humanistiko-etiki savez; vidi Humane etiare u fusnoti u poglavlju III.
146
DIO IV
izuzetno mogu biti od njega oslobodjeni. Neki roditelji bo-
jkotuju predmet, uz obrazloenje da je on u suprotnosti
sa ljudskim pravima. Veina manjinskih grupa sa razliitim
pogledima na ivot u Norvekoj smatra da predmet kri
odluke konvencija o ljudskim pravima.
Moje je lino miljenje da treba da imamo jedan zajedniki
predmet o religiji i pogledu na ivot. On mora biti izgradjen
na principu potovanja pojedinca i prihvatanja pluralizma
vjere i pogleda na ivot u Norvekoj. Svi roditelji bi trebalo
da mogu da poalju dijete u kolu i da znaju da njihov
integritet nee biti naruen. Pored toga, nastava ne smije
da dodje u sukob sa vanim odlukama o ljudskim pravi-
ma. Uneskova Konvencija protiv diskriminacije u nastavi
(1960.) izriito kae da nijedna osoba ili grupa osoba ne
smije da se prisiljava da prima religiozno obrazovanje koje
nije u skladu sa njihovim vlastitim uvjerenjem. (lan V,
1b.)
Mi moramo doi do nastave o religiji i pogledu na ivot,
koja e biti takva da nijedno dijete nee morati da trai os-
lobadjanje od ove nastave. Neprihvatljivo je, i tako i dalje
treba da bude, da se uenici alju van uionice za vrijeme
jednog obaveznog kolskog predmeta, a da roditelji mora-
ju da istrauju nastavni plan tako detaljno, kao da se bave
ienjem mina.
Nastavnik treba da bude nastavnik svim uenicima, bez
obzira na vjeru i pogled na ivot. Muslimanska uenica
treba da osjea da je potovana i da je se razumije. Ona,
takodje, treba da osjea da se njena religija predstavlja na
nain koji je za nju prepoznatljiv, i njen religiozni identitet u
tom procesu treba da bude ojaan. Ali, kao i u svakoj do-
broj nastavi, i ovdje je rije o dvostrukom kretanju: stvoriti
oivotvorenje i razumijevanje za ono o emu se poduava
da bi se u sljedeem trenutku koraknulo unazad i pred-
met ili tema vidjeli iz drugog ugla, u kritikom svjetlu. Zar
ovo ne bi trebalo da bude nastava koja je vrednosno neu-
tralna? Moj je odgovor ne.
147
KOLA U 21. STOLJEU
Vrijednosti koje se ovdje predstavljaju, pored ostalog su:
Znaenje vjere i pogleda na ivot, za pojedinca i
za drutvo. Uenici e nauiti i iskusiti da se re-
ligije i pogledi na ivot vezuju uz najtananije niti
ljudske misli i osjeajnog ivota. Iza godina, imena
svetaca, tekstova, slika i muzike, nai emo ljudsku
obuzetost i zamiljenost nad najdubljim pitanjima
egzistencije.
Potovanje i tolerancija. Zbog toga to e se nas-
tava baviti svim religijama i pogledima na ivot, svi
e uenici osjeati da su vidjeni i potovani. Dok
istovremeno dobivaju podrku da se dre svoje
vlastite religije ili pogleda na ivot, oni se vjebaju
da razumiju, potuju i podnose druge.
Samostalnost i kritiko razmiljanje. Uenici e
nauiti koliko razliito mi mislimo i vjerujemo o egzis-
tencijalnim ivotnim problemima. Razliitosti stvara-
ju udjenje i nova pitanja, koja, opet, stvaraju nove
misli i fantaziju.
Debata o nastavi religije i pogleda na ivot u osnovnoj koli
nakon izvjesnog vremena morae dovesti i do promjene
zakona. Zakon o drutvenoj, obaveznoj koli u jednom
drutvu sa vie religija i pogleda na ivot, mora formulisati
vrijednosti koje spajaju i ukljuuju, umjesto da razdvajaju
i iskljuuju. Prelaz u novo tisuljee trebalo bi da bude
odgovarajue vrijeme za takvu reviziju.
148
DIO IV
3 Dijete 21. stoljea
Da li je djeci u Norvekoj danas bolje nego to im je bilo
ranije? To je pitanje-zamka i zastaraujue je. ta znai
ranije? O kojoj djeci govorimo? Koju emo mjeru koris-
titi, koja moe izmjeriti sve strane onoga to znai dobro
im je? Kvalitet ivota je pitanje mentaliteta i svijesti, i ne
moe se potpuno izmjeriti prirunim veliinama, kao to su
koritenje kalorija, zubna higijena, kvadratni metar ivotnog
prostora, mogunost kolovanja i broj asova. Kad gov-
orimo o kvaliteti ivota onda se tu radi o kvalitetima koje
je nemogue izmjeriti, kao to su osjeanje zajednitva,
sigurnost, smisao.
Jedini koji mogu suditi su djeca sama. Ali, djeca ne ive
i tada i sada. Historijski materijal nije takav da se moe
ispruiti u laboratoriji da bi se jedan za drugim izmjerili fak-
tori promjenljivosti. Istorija je ivot koji se ivi samo jed-
nom, i koji se nikada ne vraa nazad.
Veina potreba, na ije ispunjenje mi danas smatramo da
djeca polau zakonsko pravo - kao to su zdrava hrana,
odmor, igra, duhovno stimulisanje, emocionalna sigurnost,
kontakt sa odraslima, prihvatanje i ljubav ranije ak nisu
bile registrovane kao potrebe, da ne govorimo o tome da
najee nisu bile zadovoljene. U istorijskoj prespektivi,
nae je osjeanje da nas grize savjest zbog djece, mod-
erni fenomen.
Nain odrastanja djece i mladih danas, prije svega je
drugaiji nego ranije, zbog toga to mi ivimo u jednom
drugom vremenu i jednom drugaijem drutvu. Najtee
od svega je stvoriti pojmovni aparat i perspektivu da bi
se razumjelo ta se deava. Perspektiva prua naoare,
naoare daju sliku.
Moja je slika vieslojna.
149
KOLA U 21. STOLJEU
Najvjerovatnije da nijedna generacija djece nije rasla u
takvoj materijalnoj sigurnosti kao naa djeca danas. Smrt-
nost dojenadi u Norvekoj dramatino je opala u prolom
stoljeu, sa 97 mrtvih, mladjih od jedne godine, na 1000
ivorodjene djece u 1900. godini, na 4 u 1999. Djeca u
Norvekoj imaju hranu i odjeu, kuu i svjetlo, vitamine
i tablete uora, prsluke za spasavanje i uorescentne
oznake na odjei, igrake i kompjuterske igrice. Ali, is-
tovremeno sa ovom materijalnom sigurnou, mnoga
djeca osjeaju konstantnu nesigurnost. Ona ive u strahu
da e se roditelji rastati, ili u tuzi zbog toga to su oni to ve
uradili. Za dijete je razvod roditelja gotovo isto toliko ozbil-
jan kao da su majka ili otac umrli, i moda se moe porediti
sa strahom od epidemija u ranijim vremenima. Moje mi
iskustvo kae da ak i oni mladi ljudi koji najstranije iz-
gledaju, sa lancima i zihericama, zelenom kosom i crnom
konom odjeom, u stvari eznu i sanjaju o idili sigurnosti
u najblioj porodici.
Prije nekoliko godina imao sam grupu konrmanata, sa
kojom sam razgovarao o temi rata i mira. Dao sam ovim
mladim ljudima zadatak da napiu neto o tome sa ime
povezuju rijei rat i mir. Jedna je djevojica napisala: Kod
nas kui ratuje se otkako se ja sjeam. Trenutno je primirje,
jer su djed i baka u posjeti. Ovo je bilo grubo podsjeanje
da i kua moe da se rauna kao ratna zona.
Djeca i omladina danas ive i pod pritiskom dogadjaja u
velikom svijetu: rat, atomsko oruje, unitavanje prirode.
Ovo je neto od ega se oni teko mogu zatititi, a mi
znamo da to ostavlja teke posljedice na njih. Psiholozi
kau da to smanjuje njihovu sposobnost za razmiljanje
o budunosti. Mnogi od njih ne vjeruju da e jednog dana
odrasti, a jo manje da e i sami imati djecu. Perspektiva
budunosti nestaje. ivjeti u trenutku tako biva sve to
ostaje. To, naravno, utie na osjeanje ivota i ivotnu
hrabrost.
150
DIO IV
Djeca koja rastu danas pripadaju prvoj globalnoj gener-
aciji. Za vrijeme raspusta oni putuju tako daleko kao to
su samo veliki putnici istraivai putovali prije 100 godina.
Oni atuju sa drugarima kod kojih je ljeto, kada je kod nas
zima. Pred televizijskim ekranom bivaju trenutni svjedoci
historijskih, svjetskih zbivanja, za koje nam je nekad treba-
lo sedmice i mjesece da saznamo. U klupi do sebe imaju
uenika iz neke zemlje koju jedva da smo mogli i vidjeti na
samom kraju karte svijeta, na kojoj je nekada Evropa bila
centar. Sve je to uinilo da djeca i omladina danas imaju
puno zdraviji odnos prema stranim ljudima i kulturama,
nego to je to sluaj sa mojom generacijom. Oni imaju
veu toleranciju, pa tako gledajui i bolju sposobnosti da
ive u multikulturalnom drutvu.
Razmak izmedju svijeta djece i svijeta odraslih istovre-
meno je postao i vei i manji. Na jednoj strani djeca su
izdvojena u grupu, sa odjeom za djecu, hranom za djecu,
kompjuterima za djecu. Razmak izmedju posla odraslih i
svijeta djece ini se neprebrodivim. Mnoga djeca nema-
ju pojma ta im roditelji rade preko dana, jer nikada nisu
bili na njihovim radnim mjestima. ak je i posao na selu
postao tako tehniki komplikovan i opasan da se djeca
dre van domaaja.
Ali na drugoj strani: Naa djeca bivaju sve vie i vie
privuena svijetom odraslih, naim planovima i projekti-
ma, odmorima i selidbom, brakovima i razvodima. Barijere
izmedju generacija i jezini tabui demontirani su. U mom
su djetinjstvu odrasli pominjali ono to se ne pominje ili
zna ono, kada su djeca bila prisutna. Treptali su oima
jedni drugima, govorei - aha, aha.
Danas je zatitnika histerija oko djetinjstva perforirana.
Filteri su nestali. Kroz televiziju djeci direktno u dnevnu
sobu dolazi svijet sa iskustvima odraslih. Oni gledaju rat i
151
KOLA U 21. STOLJEU
glad, ivot u Hotelu Cezar,
11
silikonske grudi pop-zvijezda
i isisavanje masti iz preobilno hranjenih Amerikanaca. Na
taj nain saznaju o svijetu odraslih prije nego to stignu da
sami steknu svoja iskustva. Djetinjstvo na neki nain biva
oduzeto. Djeca bivaju prebrzo zrela. Prije nego to doive
svoj prvi poljubac, vidjeli su ih bar 5000 na televiziji. Prije
nego to doive svoje prvo zaljubljivanje, doivjeli su raz-
vod svojih roditelja.
Istoriari mogu ispriati da djeca nisu postojala prije oko
1500 godina. Naravno, postojali su vrlo mladi ljudi, ali ne i
djeca kao socijalna kategorija. Slike iz srednjeg vijeka po-
kazuju nam djecu kao odrasle u minijaturi, sa licima odras-
lih i u odjei odraslih. Samo veliina tijela pokazuje da je
dijete na slici. im su bili u stanju da ponu da rade, esto
u dobi od 4-5 godina, poeli bi se posmatrati kao odrasli.
Odjea nainjena specijalno za djecu u Evropi je postala
uobiajena tek krajem 18. stoljea. Moda se krug sada
zaokruuje? Da li je ovo to danas vidimo posljednja gen-
eracija djece kao posebne socijalne kategorije? Poinju
li djeca sve vie i vie da lie na odrasle? Sa odjeom
odraslih, TV-navikama i potronjom. Mo roditelja nad
djecom smanj ena je, dok je vie moi dato ekspertima,
drutvenim institucijama i tritu. A roditelji su postali ne-
sigurniji u svojoj ulozi vaspitaa. Oni idu na kurseve, itaju
knjige i sluaju savjete pedagoga, psihologa i terapeuta.
Istovremeno su djeca dobila pravni status i mo o ko-
joj niko ranije nije mogao ni sanjati. Konvencija o pravu
djeteta iz 1989. godine uinila je dijete samostalnom in-
dividuom sa vlastitim pravima. U Norvekoj je osnovana
institucija Djeiji ombudsman da bi se vodilo rauna da se
ova konvenicja provodi. Djeca imaju pravo da daju svoje
miljenje o svemu to se njih tie. Na ovaj se nain desila
demokratizacija djetinjstva.
11 Hotel Cezar ime je jedne klieizirane, naivne TV-serije, u kojoj su glav-
ni sadraj beskrajne intrige. Ova se vrsta serija zove i sapunska serija.
152
DIO IV
Djetinjstvo i mladost pruaju vee mogunosti za traenje
identiteta nego ranije. Ja, medjutim, mislim da je ovo
traenje istovremeno postalo i tee. Prua ti se toliko
mogunosti, moe da bira izmedju toliko mnogo ivotnih
stilova. Sve je moglo biti i drugaije, ivot je plastian i
da se formirati. Ovakva situacija ostavlja te u dvojbi. Da
li sam pravilno izabrao? Zar nisam isto tako mogao biti i
neko drugi?
U ovom je procesu vano pronai granice, osjetiti vrsto tlo
pod nogama da bi se mogao odbaciti dalje. Ako se djetetu
u kui ne postavljaju granice, ono e probati da ih pronad-
je na drugim mjestima. Jer sebe moemo pronai samo u
susretu sa neim drugim. Tamo gdje ne postoji ograda, ne
postoji ni rupa u ogradi. Preesto doivljavamo da roditelji
abdiciraju, jer su duboko nesigurni u svojoj ulozi vaspitaa.
Da li je zaista jo mogue da koristimo svoja vlastita ivotna
iskustva u vaspitanju dananje omladine? Zar nije staro-
modno postavljati granice tamo gdje ih ja postavljam? Da
li mi u stvari poznajemo dananju omladinu? Onda biramo
strategiju povlaenja. Na kraju e moda policija morati da
postavlja granice. Tada je najee prekasno.
U dananjem drutvu moemo ukazati na dva faktora koja
znaajno obiljeavaju ivot djece i omladine, to su obra-
zovno i potroako drutvo. Obrazovno drutvo dalo je
djeci i omladini mogunosti koje nijedna generacija ranije
nije imala. Ali u oduevljenju prema toj pijaci mogunosti
koju je stvorilo obrazovno drutvo, mi zaboravljamo da je
to i drutvo bez milosti. Za one koji ne uspijevaju. ovjek
je tako usamljen, sve zavisi od tebe samoga. Imao si sve
mogunosti, ali svi ne mogu da ispune oekivanja koja
prema njima imaju najblia porodica ili drutvo. I ta se
onda deava - ta sa onima koji nisu ispunili oekivanja?
A onda imamo i potroako drutvo. Dananja djeca i om-
ladina postali su potroai na tritu, na kojem se proda-
jne police montiraju sve nie i nie. Oni se ponaaju kao
vrlo iskusni kupci. Oni znaju ta hoe, gdje se to nalazi,
153
KOLA U 21. STOLJEU
koliko kota i koje tehnike nese ili marke imaju pred-
nost. Pojedina djeca razvila su nevjerovatnu samostalnost
i sposobnost potronje. U okviru ove slike novac, naravno,
zauzima sve vee i vee mjesto. Novca mora da bude za
odjeu, slobodno vrijeme, putovanja, slatkie. Sedmini
deparac uveden je u veini porodica, sa odredjenim
tarifama i pregovorima o tarifama. Poslodavci najee
nemaju jake adute u rukama. Zato se djeca ne bi mogla
malo baciti na uivanje, kada roditelji imaju tako visoku
potronju? Zar mi ne elimo svojoj djeci samo najbolje?
Ovi pregovori o visini deparca dobro su doli roditeljima
koje grize savjest, i sjajna su prilika za kupovanje dobre
volje kod djece. U drutvu u kojem je novac mjerilo vrijed-
nosti, prirodno je da se i roditeljska ljubav mjeri novcem.
Ako je to tako da trite kolonizira sve vei dio naeg
ivotnog prostora, postavljamo li se mi onda pred funda-
mentalno pitanje, koje je postavio jo Adam Smith (1720.
93.): Da li trite ima moral? Adam Smith nije bio samo
ekonomista, on je bio i lozof morala i napisao je jedno
od svojih najznaajnijih djela o moralnom vaspitanju i
razvoju (The Theory of Moral Sentiment). On je uvidio
da e jednostrana obuzetost linom zaradom korumpirati
ljude. Protuteu ovome, Adam Smith je naao u civilnom
drutvu. U njemu bi moralno vaspitanje moralo da nadje
svoje mjesto: u porodici, u crkvenoj zajednici, u koli, u
komiluku.
Ali ta se deava sa moralnim vaspitanjem u kulturi u ko-
joj trite raste, a institucije civilnog drutva bivaju osla-
bljene? Da li e lini interes dovesti do toga da izgubimo
iz vida zajednike vrijednosti? Da li e neprestani rast
linog bogatstva uiniti da postanemo neosjetljivi na pat-
nje drugih? Da li je poveanje ivotnog standarda dobro
i kada je potronja prevazila odredjeni nivo, i mi vidimo
da to ima negativne konsekvence i na ekologiju, i na soci-
jalno okruenje? Da li e prezauzetost i gubljenje smisla u
drutvu proetom komercijalizmom (the poverty of plen-
154
DIO IV
ty) (siromatvo bogatstva) dovesti do bolesti izazvanih
drutvenim okruenjem, takodje i kod onih najmladjih?
Sva ova pitanja nisu neutemeljena. Danski djeiji psihijatar
Gideon Zlotnik izdao je 1998. godine knjigu Jadna djeca.
On pie na temelju svog 30-godinjeg iskustva sa djecom.
Zlotnik zvoni na uzbunu. Na je moderni ivotni stil lo za
djecu, kae on. Moderni mediji masovno bombarduju dje-
cu, a ona se nisu u stanju odbraniti. Dvadeset posto mladih
provodi vie vremena pred televizorom nego u koli. Sva-
kodnevno se deava da se previdja i ugroava njihova
psiholoka dobna granica. U tome sudjeluju i roditelji kada
sa djecom razgovaraju o stvarima koje bi trebali da zadre
za sebe. Djeci se vie ne dozvoljava da budu djeca.
Dok je radno vrijeme u institucijama sve due, u porodi-
cama je sve krae. Familija pod stresom, koja dovozi dje-
cu iz obdanita i kola, i hranu i ostale potreptine iz pro-
davnica, koja vozi slalom izmedju prekovremenog rada,
slubenih puteva, radnih akcija i kontrole zdravlja nije
dobro mjesto za rast djece, smatra Zlotnik. Nedostatak
vremena najvei je problem, kae. Zato to to onda znai
da sav uticaj televizije, reklama i ostalih medija dobija pri-
liku da uplovi nepreradjen u male djeije mozgove. Ovo
kod djece stvara strah.
Strah jeste normalan i neophodan dio razvoja djece. Djeca
moraju da naue da se izbore sa strahom i osjeajima koji
nastaju kada se uplae. Ranije se to deavalo, na prim-
jer, kroz prianje bajki, kada bi vuk progutao baku ili bi
udovita iz ume pratila nekoga, tako da bi on osjeao
njihov dah za vratom. Ali taj susret sa strahom deavao se
u situaciji koja je pruala sigurnost, najee u krilu neke
odrasle osobe koja bi itala. A bilo je i vremena da se razg-
ovara o tome to se italo.
Danas ratovi i katastrofe are i pale kroz dnevne sobe u
takvom tempu da je tu koliinu utisaka nemogue obraditi
kroz razgovor. Zastraujue scene urezuju se u pamenje.
155
KOLA U 21. STOLJEU
Djeca ne razumiju ta se dogadja. Oni bivaju uplaeni.
Strah se onda uauri u njihovoj psihi, umjesto da dopri-
nese normalnom psiholokom razvoju.
Gideon Zlotnik smatra da smo mi na pragu stvaranja
drutva za djecu u omjeru 20:80. 20% djece rizikuje danas
razvoj psihikih problema. Posljednih godina snano je
porastao broj djece kojoj je potrebna psihijatrijska pomo.
Isto tako i djece kojoj je potrebna pomo u specijalnim raz-
redima. Nemirna, nekoncentrisana, agresivna, nesrena
djeca. Mnogi od njih dolaze iz porodica u kojima se zlou-
potrebljava alkohol ili droga, i u kojima djeca ne dobivaju
dobru njegu. Ali sve vie i vie njih dolazi i iz obinih poro-
dica, koje naoko dobro funkcioniu, ali su izloene stresu.
Psihijatar Zlotnik apeluje na sve odrasle da se isto tako
snano bore da promijene medije, reklame i stave djecu u
prvi plan, kao to se bore za rjeavanje problema narkotika
ili saobraajnih problema. Pravi je paradoks da mi pronala-
zimo mjesta za sve vie i vie novih automobila, autoputeva
i parkiralita, dok se djeca iz kaveza trpaju u prepunjene
institucije, u kojima je zaposleno premalo ljudi.
Neki od nas brane se na taj nain to kau da se ne broji
kvantitet ve kvalitet. Tano je da mi ne provodimo mno-
go vremena sa svojom djecom, ali kada dodjemo kui
zajednitvo i igra vani su dio dana.
Gideon Zlotnik hvata se za glavu. Djeci ne treba kvalitetno
vrijeme, kae on. Njima treba mnogo vremena, veoma mno-
go vremena tako da oni dobiju mogunost da budu djeca.
A u meni ostaje jedno neprijatno pitanje: Da li to djeca
plaaju cijenu nae poveane produktivnosti i blagostanja?
Koliko
unitene
originalnosti
kola ima
na svojoj
savjesti?
156
DIO IV
4 kola u 21. stoljeu
U decembru mjesecu 1900. godine vedska knjievnica
Ellen Key izdala je knjigu Stoljee djece. Ime knjige post-
alo je naslov pedagokog programa u Skandinaviji tokom
cijelog jednog stoljea. Njena je knjiga bila poruka svim
roditeljima koji se nadaju da e u novom stoljeu dati ivot
novim ljudima.
Ellen Key tvrdila je da se dogadjao zloin nad djetetom
na poslu, u kui, a nita manje ni u koli. Na poslu na taj
nain da su djeca bila zloupotrebljavana kao jeftina radna
snaga, u kui kroz autoritarni i slijepi trening poslunosti,
ija je predispozicija bio militarizam, a posljedica rat; u
koli kroz ukalupljenost, ogranien nain razmiljanja,
nedostatak prilagodjene nastave, kratko reeno pedagoki
nerazum. Koliko unitene originalnosti kola ima na svo-
joj savjesti?, upitala se ona, i, naravno, ni na trenutak nije
posumnjala u to kakav je odgovor. Nije nikakva sluajnost
da su skoro svi veliki mukarci i ene, originalni mislioci,
dobili svoje obrazovanje van kole, a gotovo svi geniji
smatrani su loim djacima.
kola je krotila, invalidizirala, unitavala i ubijala. Nas-
tavnici su tretirali djecu kao neorgansku materiju, koja se
mogla formirati kao grudva gline u ruci vaspitaa. kola je
nainila od uenika enciklopediste u depnom formatu.
ta je umjesto svega ovoga Ellen Key eljela? Kao prvo,
samostalnu kolu. To je trebalo da bude kola za sve, bez
obzira na pol i socijalni status. Ali nastava je trebalo da se
prilagodi svakom ueniku.
kola je trebalo da ima veliku, otvorenu biblioteku, gdje bi
uenici imali mogunost da sami trae. Trebalo je stimuli-
sati radost istraivanja, a djetetu je trebalo dati mir i tiinu
da bi moglo raditi na svom vlastitom razvoju. Kada je dijete
imalo elju da ita neku odredjenu knjigu, za to nikada nije
bilo ni prerano, ni prekasno. Ellen Key navodila je primjere
157
KOLA U 21. STOLJEU
desetogodinjaka koji su itali Geteovog Fausta sa velikim
uspjehom i razumijevanjem.
kolski dan nije trebalo rasparati na mnogo razliitih
predmeta. To bi djelovalo uznemirujue na koncentraciju
uenika, pa tako i na mogunost njihovog razvoja. Djeca
vole mnogo, ali ne mnogo razliitih stvari. Zbog toga ne bi
trebalo da rade sa vie od dva predmeta odjednom. Na
primjer, matematika zimi, jer ona pae hladnom, jasnom
zimskom zraku. U proljee i jesen trebalo bi koristiti priro-
din vlastiti udbenik. Takodje je trebalo otvoriti mogunost
da djeca biraju sama svoje predmete, prema svojim in-
teresovanjima i sposobnostima.
U razmiljanju Ellen Key vidimo da nastavnik ima vanu
ulogu. On je batovan linosti koja klija. Trebalo bi da bude
struan i da posjeduje znaje o ljudima. On mora da se
usudi da bude subjektivan, da se usudi da koristi u nas-
tavi vlastita iskustva i vlastiti pogled na ivot. Ne na taj
nain da suzbija uenike, nego da im olaka i omogui da
budu one male osobe koje oni jesu. Nastavnici bi trebalo
da imaju kratko radno vrijeme, dosta vremena za odmor,
dobru platu i mogunost vlastitog razvoja. Prije nego to
jedan nastavnik dobije stalni posao u nekoj koli, trebalo
bi uti miljenje djece o njemu.
Sa ovom knjigom Ellen Key signalizirala je reformsku ped-
agogiju u nordijskoj debati o koli. Njene ideje upuivale
su u pravcu grupnog rada, praktinih vjebi, uenikih
savjeta, otvorenih kola i izbornih predmeta. U pozadini
njenih ideja o koli leali su pogled na ovjeka i pogled
na drutvo. U drutvu, koje je bilo izloeno snanim soci-
jalnim i politikim promjenama, kola je bila jedna vana
taka. Bilo je potpuno nezamislivo mijenjati drutvo, bez
da se promijeni kola.
Drutvo se promijenilo. kola se, takodje, promijenila, u
neto manjem stepenu. Najvee promjene desile su se u
prolom stoljeu. Preskoiemo, ovom prilikom, te prom-
kola je danas
moda jedina
institucija koja
se moe baviti
udjenjem nad
nerjeivim
pitanjima.
Pitanjima koja
prelaze granice
iskustva, ali
koja je ipak
neophodno
postaviti. ta
je dobrota, ta
je napredak,
ko nam je
blinji, kako
emo dobro
postupati,
ta je smisao
ivota?
158
DIO IV
jene i uputiti se pravo mislima koje pripadaju koli u naem
vremenu.
Vratimo se za trenutak osnovnom znaenju grke rijei
schole, to e rei slobodno vrijeme, zanimanje
duhovnim sredstvima u slobodnim momentima. ime se
to ovjek zanimao? Da, to su bila velika ivotna pitanja o
tome kako je zasnovan svijet, ta bi jedno drutvo trebalo
da bude, i kakav je u stvari smisao ivota svakoga od nas.
Inspirisan K.E. Lgstrupom i Karlom Jaspersom (1883. -
1969.), ja bih to nazvao ivotnim prosvjeivanjem.
Razlike izmedju stare Grke i Norveke 21. stoljea velike
su. Ali za mene je glavni zadatak kole isti danas kao i prije
2500 godina, naime, da prui informacije o ivotu. To znai
dati uenicima kljueve da mogu razumjeti drutvene,
ekoloke i ekonomske veze u okruenju, shvatiti ta znai
ivjeti u drutvu sa drugima i ko smo mi sami. Ovo je
osnovni zadatak kole.
Ali da li je ivotno prosvjeivanje suvie teko? Da li bi
moda trebalo da se zadovoljimo sa manjim, neim to
je lake postii? Moj je odgovor - ne. kola je danas
moda jedina institucija koja se moe baviti udjenjem nad
nerjeivim pitanjima. Pitanjima koja prelaze granice iskust-
va, ali koja je ipak neophodno postaviti. ta je dobrota, ta
je napredak, ko nam je blinji, kako emo dobro postupati,
ta je smisao ivota? I tako dalje. U naoj naunoj kulturi,
vezanoj uz korist i svrhu, mi nismo ljubitelji ovakvih pitanja.
Zahtijevamo brze odgovore i rjeenja koja se mogu kon-
trolisati. Ali smisao i cilj kole ne smiju se nikada ograniiti
samo na pripremu za struku ili obrazovanje. U tom sluaju
mi emo odrezati ivotnu nit koja je stara 2500 godina.
Ukoliko se ivotno prosvjeivanje nalazi u osnovi, ja elim
da dva ideala obiljeavaju kolu u 21. stoljeu:
Zajednika osnovna kola, u kojoj e biti mjesta
za svu djecu, nezavisno od drutvene, religiozne
159
KOLA U 21. STOLJEU
ili etnike pozadine i u kojoj e svi oni imati iste
mogunosti da razviju svoje sposobnosti i ob-
darenosti.
kola koja e prii svakom pojedinom djetetu kao
jedinstvenoj i nenadoknadivoj individui, i u kojoj e
se briga za djecu posmatrati kao uslov za uenje.
kola, naravno, odslikava kulturu i ivotne forme svakog
drutva. Pitanje je samo u kojoj mjeri i na koji nain kola
moe sebi postaviti za cilj da takodje bude i protivtea kul-
turi, da stvori protivteu negativnim pritiscima okruenja.
U vremenu koje je sve vie i vie orijentisano na kulturu
ovdje i sada, kola bi trebalo da stvori prostor za histo-
rijsku svijest i vizije budunosti. U vremenu u kome smo
sa svih frontova zasuti jednosmjernom muzikom i slikama,
kola bi trebalo da stvori prostor za priu i razgovor. U vre-
menu u kojem obzir prema meni i mojemu izvire iz svega
to kaemo i radimo, u kojemu ovjek pronalazi sebe, real-
izira sebe i u kojem mi sve vie i vie vremena provodimo
pred svojim linim kompjuterima, vano je da kola zatiti
zajednitvo, koje je stvaralac morala. Zajednitvo koje je
dovoljno irokogrudo da bi moglo da otrpi i razliitost.
To se moe jedino dogoditi tako da uenici, preskaui
dobne i granice sposobnosti, ive i rade zajedno. Na taj se
nain stvara sugradjanstvo. vedski glumac i pisac Tage
Danielsson (1928. -85.) pie na jednom mjestu:
U rijeku ivota kad kaplja kane,
snage da pomjeri se sama nema.
Zadatak svaka kapljica ima,
da uzdiui druge - pomae njima.
Moramo, takodje, obratiti panju na to da zajednitvo
moe biti i dvoznano. Jednako kao to je ono preduslov
sveg vaspitanja, ono isto tako moe biti i Prokrustov krevet
160
DIO IV
uz koje se dijete moe vezati kaievima
12
. Mnogo ugnjeta-
vanja u istoriji bilo je utemeljeno obzirom prema srenom
i harmoninom zajednitvu. Nacistiko zajednitvo naro-
da bilo je pozadina najstranijih zloina.
Francuski lozof i knjievnik Jean-Paul Sartre (1905. -
80.) u svojoj je knjizi Kritika dijalektikog razuma (1960.),
napravio podjelu izmedju serije i grupe. Ljudi koji stoje u
redu za taksi ili sjede u ekaonici, dio su serije. Odnos
izmedju njih je vanjski i sluajan, ovjek eli da je onih
drugih manje ili najradje da oni i nisu tu. ovjek konkurie
oko istih usluga, taksija ili pregleda kod ljekara. to je
ovjeku vie stalo da dodje do svog cilja, to mu je loiji od-
nos sa drugima. Ta situacija postaje borba svih sa svima.
to temperatura na termometru vie opada, a procenat
alkohola u krvi raste, vea je mogunost da dodje do tue
u redu za taksi.
Grupa, naprotiv, ima zajedniki cilj. Da bi se on dostigao,
neophodna je saradnja. Napor pojedinca dobro je doao
cijeloj grupi. Zbog toga mi postajemo obuzeti time da
podravamo jedni druge i inimo jedni druge jo boljima.
Drugi nisu konkurenti, nego suigrai, i svi su neophodni da
bi grupa uspjela. Odnos izmedju pojedinca u grupi postaje
blizak i iskren, obiljeen zajednitvom i velikodunou.
Razredi u koli suvie esto funkcioniu kao serije, umjes-
to kao grupe. Pojedinac nije u stanju da vidi smisao u tome
da su i drugi tu prisutni. On se osjea usamljenim, ostav-
ljenim tu, medju strancima, nekom sluajnou, zbog ad-
rese ili prvog slova u prezimenu. Zajednitvo se osjea
jednako jako i obavezujue kao u gradskom autobusu.
Moralno vaspitanje uvijek je bilo najvaniji cilj velikih peda-
goga, oni su ga smatrali glavnim zadatkom kole. Vrijeme
12 Prokrustov krevet. Iz grke mitologije: Prokrust je drugo ima za
razbojnika Polipemona, koji je do smrti na bestijalni nain muio putnike
namjernike.
161
KOLA U 21. STOLJEU
je da ponovo podignemo ovaj dio kolskog temelja. Zbog
toga mora biti jednako vano trenirati uenike da se iz-
bore sa moralnim problemima, kao to je vano da se oni
vjebaju u rjeavanju matematikih zadataka.
Prvo to se upitam kada dodjem u posjetu nekoj koli jeste:
Koji je temeljni pedagoki pogled ugradjen u arhitekturu?
ta mi kau stepenice, prozori, uionice i dvorite o ivotu
koji djeca ovdje ive? Neke je kole lako zamijeniti sa za-
tvorom ili vojnom kasarnom. Nita u arhitekturi ili u oko-
lini ne kae mi da ovdje ive djeca. Druge kole izgledaju
kao gradilite, sa svojim paviljonima i barakama. To to
je nekada trebalo da bude provizorna zgrada, postalo je
trajna gradjevina. Bez karaktera i bez due. Sa svojim us-
kim, runim zajednikim prostorijama, koje izgledaju kao
stresne zone, a gdje su rezultat tue i grube rijei. Svaki
je oak iskoriten, ne postoji ni jedno jedino mjesto na
kojem djeca mogu boraviti u miru, nijedna soba sa malo
tiine. Mi nudimo djeci i nastavnicima uslove rada koje go-
tovo niko drugi ne bi prihvatio. Ako uporedimo kole sa
naim prijatnim kuama za stanovanje ili sa bankama,
zavodima za osiguranje, prodavnicama, putnim agenci-
jama kole e uvijek izgubiti.
Da li je udno da potreba za unitavanjem dobiva krila
kada kole izgledaju kao izglodane tenare? Na jednom
betonskom zidu malo izvan Osla, proitao sam prije par
godina sljedei grat: Rodili su nas u svijetu betona. Zar je
udno da imamo kamenje u rukama? Postoji bliska veza
izmedju oblikovanja okoline i naeg ponaanja, izmedju
estetike i etike.
Beauty is truth, truth beauty - that is all Ye know on earth,
and all ye need to know, (Ljepota je istina, i istina je lje-
pota to je sve to znam, i sve to elim da znam) napisao
je engleski liriar John Keats (1795. - 1821.) u svojoj Odi
Pitam se:
Zbog ega
toliko mnogo
kola moraju
da izgledaju
kao kole?
Zbog ega
moramo imati
te dugake
hodnike,
sterilne
uionice,
mrtva,
asfaltirana
dvorita? Gdje
je kreativnost
arhitekata
i angaman
nastavnika i
roditelja? Da
li samo zbog
toga to je
rije o djeci,
mi moemo
da nastavimo
da im nudimo
tako rune
gradjevine,
koje ubijaju
fantaziju?
162
DIO IV
grkoj vazi
13
. U ljepoti je istina, i ljepota u istini. Grka
vaza postojala je stoljeima, a postojae i jo dugo nakon
to njen posmatra nestane. Ljubav izmedju to dvoje na
vazi nee izblijediti: For ever wilt thou love, and she be
fair! (zauvjek s ljubavlju) Keats nalazi i ljepotu, i istinu, i
traak vjenosti na ovoj vazi, kojoj je udahnut novi ivot
kroz njegove prekrasne stihove. I ja mislim, kao i Keats, da
je ljepota neto vie od subjektivne i sluajne kategorije.
Ja smatram da ljepota nosi u sebi neto od vjenosti i da
se vezuje uz najdublje tkanje nae due. Mislim da odsus-
tvo ljepote utie na nas vie nego to smo mi toga svjesni.
Zbog toga je estetika toliko vana u nastavi.
Pitam se: Zbog ega toliko mnogo kola moraju da iz-
gledaju kao kole? Zbog ega moramo imati te dugake
hodnike, sterilne uionice, mrtva, asfaltirana dvorita?
Gdje je kreativnost arhitekata i angaman nastavnika
i roditelja? Da li samo zbog toga to je rije o djeci, mi
moemo da nastavimo da im nudimo tako rune gradj-
evine, koje ubijaju fantaziju?
Zamislite kada bismo mogli da u novom stoljeu stvorimo
kole koje ne izgledaju kao kole, nego kao mala sela.
U kojima su etvrtaste uionice zamijenjene zajednikom
sobom, radionicama, kuhinjama, sobom za razgovore. I u
kojima se kolska okolina smatra dijelom kole. Ovdje bis-
mo, mislim, mogli da nauimo puno od Steinar kola.
14
Zamislite kada bismo dobili kolu u kojoj djeca pomau
u ienju, kupovanju hrane, odravanju i unutranjosti i
okoline kole, uvanju ivotinja. U kojoj je raspored asova
13 Oda: iz grkog: pjesma. Sada oznaka za sveane pjesme esto
recitirane uz pratnju muzike.
14 Steinar-kola. Vrsta nezavisne, privatne kole koja nosi ime
austrijskog lozofa Rudolfa Steinara (umro 1925. god.). U Norvekoj je
Steinar kola 10-godinja osnovna + 3-godinja srednja kola. Vano
obiljeje kole je da se nastavni materijal, i to se tie forme i sadraja,
prilagodjava dobi djeteta. Crtanje, bojenje, muzika, ritam, igra i strani
jezici vani su elementi nastave.
163
KOLA U 21. STOLJEU
nadomjeten radnim periodima, a razredi podijeljeni po
uzrastu, zamijenjeni grupama sa mjeovitim uzrastom.
U koli koja je segregirana po uzrastu, mi ne koristimo
mogunosti koje se nalaze u uenju prema modelu, gdje
mladji ue od starijih a stariji ue da preuzimaju odgov-
ornost za mladje.
Zamislite kada bismo dobili kolu u kojoj bi veliki razredi bili
zamijenjeni malim grupama. (Gdje inae u drutvu postoje
grupe od 28 ljudi?) Gdje bi saradnja sa domovima za stare
ljude bila jednako normalna kao i to da grupa uenika ot-
vori lokalnu pekaru. Gdje bi kolska kantina okupljala ljude
zaposlene u optini, putevima, fabrici ili one iz udruenja
penzinonera. Gdje bi kola bila gradski trg, kao to je to bio
bunar u nekom mjestu u pustinji ili crkva u katolikom selu.
Gdje kole - pobratimi u drugim zemljama znae da kola i
lokalna zajednica aktivno doprinose gradnji i razvoju, i gdje
je razmjena nastavnika i uenika jednako normalna kao i
razmjena pisama i slika. Gdje su pravednost i solidarnost
vanije teme od sigurnosti u saobraaju i zubne higijene.
Gdje su pjevanje i ples, slikanje i pozorite, stolarstvo i
boravak na zraku dio prirodne cjeline, tako da raunanje,
istorija, poznavanje prirode i jezici budu neophodni, pa
zbog toga i razumljivi.
Zamislite kada bismo dobili kolu u kojoj bi pojam uenja
bio tako irok da bi cijela lokalna zajednica mogla biti
koritena, sve od benzinske stanice do starakog doma,
od plae do planine. Gdje bi i roditelji i djedovi i bake dobili
pristup nastavi i gdje se koriste raznolikosti u nainu nas-
tave. Gdje se nastavnici razvijaju u radu na svojim vlasti-
tim strunim i pedagokim projektima.
Zamisli kada bismo dobili kolu koja je u centru ivota.
Neki misle da je ua porodica sama u stanju da vaspita
dijecu a da je kola sama u stanju da ih oblikuje. Sve
iskustvo kae da to nije tano. Jedna stara afrika poslovi-
164
DIO IV
ca izraava saznanje koje je istinitije od toga: Potrebno je
cijelo selo da bi se vaspitalo jedno dijete
Zato bi supermarketi, video-opovi, reklame i sedmina
tampa bili oslobodjeni odgovornosti za uslove odrastanja
djece i omladine, kada mi znamo da su ove institucije esto
vanije za odredjivanje normi od kole? kola pokuava
da naui djecu vanosti pozitivnog razvoja i smanjene
potronje. Ova je poruka nemona pred kljunom neonsk-
og papagaja reklame, koji udara i udara po malim duama
i mami ih sreom i zadovoljstvom samo ako kupe pravu
jaknu. kola pokuava da naui djecu suradnji i mirnom
rjeavanju konikata.
Zato bi kola utei trpjela situaciju da mora da poprav-
lja oteenja koja druge institucije nanose djeci i omla-
dini? Zar nije vie vrijeme da se one suoe sa svojom
odgovornou? Mi, nastavnici, moramo ustati i rei: mi
nismo u stanju da se sami borimo sa svim ovim. Protivs-
nage su suvie jake. Moramo podijeliti odgovornost.
Ja danas doivljavam jaz izmedju zahtjeva da djeca post-
anu kompetentni lanovi drutva i mogunosti koje oni
imaju da se to postigne. Nama treba narodna akcija da
bismo se brinuli o djeci i omladini, da bismo ih utkali u
drutvene mree, tako da oni osjeaju da znae neto i da
neemu pripadaju.
Mnoga djeca se danas osjeaju kao da nemaju teine. Ona
moda ive u jednoj razdvojenoj familiji, djedovi i bake su
daleko, komije zabarikadirane iza ograda i alarmnih ured-
jaja. Lako je doi u besteinsko stanje, preputen sam sebi
i poznanstvima koja se nadju pri ruci. ovjek se moda
okuplja oko savremene vatre, televizijskog i kompjutersk-
og ekrana, gdje se na brzinu ogrije utiscima rata i nasilja.
Ili isprobava svoje snage sa automatima za igru u trnom
centru, u kojima snovi bljeskaju i svjetlucaju i u kojima vri-
jeme postaje jedno dugo, usisavajue sada.
165
KOLA U 21. STOLJEU
Kao nastavnici, mi se bavimo jednim od najvanijih za-
nimanja koja postoje. Djeca i mladi dolaze k nama i pre-
daju nam deset godina svoga ivota, godine koje nikad
vie nee ivjeti. Roditelji nam preputaju ono to im je
najdragocjenije u ivotu. Drutvo nas je zaduilo da razvi-
jemo djeije talente i sposobnosti i da im pruimo solidno
opte znanje, tako da oni mogu postati korisni, samostalni
ljudi u kui i u drutvu. Koja druga zanimanja imaju tako
velike i vane zadatke? Sve ovo stavlja veliku odgovor-
nost na naa plea. Ovo znai da mi moramo dati jasne
signale kada prezauzeti politiari ili roditelji obuzeti karije-
rom, prestanu da posmatraju djecu kao cilj sam po sebi,
ve kao sredstvo za poveanje nacionalnog proizvoda ili
poziciju koja e im poboljati status u visokom drutvu.
Moramo poeti govoriti o djeci kao o vrijednosti samoj po
sebi, o znanju kao vrijednosti samoj po sebi i o radosti
uenja.
Nadam se da e nastavnici u koli sutranjice imati
hrabrosti da se pobune kada se djeija stvaralaka snaga i
elja za ivotom bude guila zahtjevima sistema, kada rig-
idni rasporedi asova i dobna podjela uenika budu izjedali
interesantne uenike projekte i pretvarali ih u dosadne
referate, kada zidovi uionice postanu tako neprobojni da
vanjski svijet jednostavno nestane. Onda mi moramo us-
tati i rei odluno ne! Djeca i mladi nisu grudve gline, oni
nisu neorganska materija koja se moe oblikovati i preob-
likovati, oni nisu nezavreni ljudi, koji se moraju drati u
torovima i zabaviti se neim, dok ne budu bili spremni da
se sretnu sa pravim ivotom. ivot uvijek ima svoju vlastitu
vrijednost, bez obzira na neiju dob. I taj ivot nikad ne
smije da bude samo vjeba za neto drugo.
Da li ste nekad vidjeli estogodinjake koji dolaze na svoj
prvi kolski dan? Sa arom u oima, puni oekivanja,
eljom za znanjem i radou. A tako mali i ranjivi. Neko-
liko godina kasnije to je isto dijete moda pretvoreno u
inadiju, lijenog i nezainteresovanog pubertetliju. Navukao
166
DIO IV
je kapu na ui, kao da eli da ima ljem koji e ga zatititi
od beskrajno dosadne i teke nastave. Desilo se neto to
bi trebalo da je ziki nemogue: Unitili smo materiju koja
je postojala, materiju koja se zove elja za ivotom i radost
ivljenja. To nije samo tragedija za tog uenika i za kolu.
To je priznanje kraha jednog drutva, koje nije eljelo ili
imalo snage da postavi temeljna pitanja o odnosu izmedju
pogleda na ovjeka, pedagogije i politike.
ta je najvanije nauiti u koli? Moj je odgovor identian
onome to je jednom na to pitanje odgovorio njemaki lo-
zof Theodor Adorno (1903. - 69.): kola mora sprijeiti da
se Auvic ponovo desi. To znai boriti se protiv osjeanja
bespomonosti i nezainteresovanosti. Ono to stvara
bespomonost, esto je mo koju nismo u stanju imeno-
vati. Razvoj ide u tom pravcu, kaemo bez da se upi-
tamo - ko to stvara razvoj? Ko se odluio za koje ivotne
izbore? Razvoj nije valjda prirodna sila? Suprotnost
bespomonosti jeste elja za ivotom. To je snaga da se
oi u oi sretnemo sa stvarnou, da razumijemo ta se
dogadja i da imamo snage da preuzmemo linu odgov-
ornost.
Iz vjekovne daljine ujemo eho Senkinih (4. god. p.n.e.
65. god. n.e.) rijei: Non scholae, sed vitae discimus
- ne uimo za kolu, nego za ivot.
V
10 NASTAVNIKIH ZAPOVIJESTI
Redaktori piu:
U etvrtoj etapi ovoga puta posjetili smo globalnu uionicu, dot-
akli smo individualizam i identitet i razmiljali o djetetu i koli 21.
stoljea. Globalizacija, identitet, kola u svijetu sve su to velike
i opte teme. U produetku, u V dijelu, vraamo se ponovo onom
bliskom, ljudskom. Nastavnik i razmiljanja o dobrom nastavni-
ku, gdje pisac postavlja pitanje o tome da li je neko rodjen za
nastavnika. U Deset nastavnikih zapovijesti neemo sresti tol-
iko toga novog, nego emo se susresti sa mnogo onoga to smo
ve proitali, samo na jedan drugi nain.
168
DIO V
V 10 NASTAVNIKIH ZAPOVIJESTI
Ovo je stvarni predmet svakog nastavnika: Da mu se svi-
djaju uenici. Da ih voli. Da voli i lijepu i runu djecu, i pa-
metnu i glupu djecu, i lijenu i vrijednu djecu, i vaspitanu i
nevaspitanu djecu. To je njegov poziv. A ako ne voli djecu,
onda to mora nauiti. Jer to se, naravno, moe nauiti,
kao to se i sve ostalo moe nauiti. Njegov je zadatak da
bude u kontaktu sa itavim, ivim djetetom, a ne samo sa
njegovom malom glavom. Zbog toga nastavniko zvanje
zahtijeva da i on bude prisutan kao itav, iv ovjek, a ne
samo kao jedna malo vea glava. Tako je lako, i tako teko
biti nastavnik.
(Jens Bjrneboe: Nastavnik i uenik. Put u budunost,
knjiga I. Oslo, 1962.)
Rodjen za nastavnika?
Nakon vie od 30 godina provedenih u koli, deava mi se
da mi neko postavi pitanje: ta, u stvari, znai biti dobar
nastavnik? I svaki put kad pokuam da odgovorim, dobi-
jem isti onaj osjeaj koji je i sveti Avgustin dobio kad ga
je jednom neko upitao o tome ta je vrijeme. Ja to znam
kada me niko ne pita o tome, ali kada me neko upita, ja to
vie ne znam.
Mi znamo ta je dobra nastavnica, kada je sretnemo. Ona
je moda mlada ili stara, tradicionalna ili moderna, laka ili
teka za saradnju. Jedan isti nastavnik moe biti dobar u
nioj osnovnoj koli, ali ne i u viim razredima; neko moe
biti dobar u jednom predmetu, ali ne i u nekom drugom;
nekoga neki uenici vole, dok ga drugi ne vole, neko je
dobar nastavnik u jednoj fazi svog ivota, ali ne i u nekoj
drugoj fazi; ono to neki nastavnik smatra ispravnim, za
drugoga je neispravno, i tako dalje. Zbog toga je gotovo
nemogue izvesti opte zajednike karakteristike dobrog
169
nastavnika. Zato to uvijek postoje izuzeci, neko ko se ne
moe ukalupiti u nae kockice i rubrike.
Kada se, negdje oko poetka 20 vijeka, poelo razvijati
sistematsko pedagoko nauno istraivanje, prvo to je
istraivae poelo interesovati bilo je: kako osigurati dobre
nastavnike? Tada se smatralo da su postojale neke line
odlike koje su inile dobrog nastavnika. Prije nego to bi
nastavnik zapoeo sa svojim obrazovanjem, biljeile su se
line odlike kandidata, za koje se smatralo da su vane za
budue uspjeno bavljenje ovim zanimanjem, kao, na prim-
jer, inteligencija, otvorenost ili zatvorenost linosti, emocio-
nalna stabilnost, linost s kojom je lako uspostaviti kontakt
ili rezervisana priroda, savjesna osoba ili ona u koju se
ne moe imati povjerenja, otvorenost za nova iskustva ili
traenje sigurnosti.
Nakon to je mladi nastavnik radio neko vrijeme, pokualo
se ustanoviti koliko je on/ona dobar u svom poslu. To se
ocjenjivalo na osnovu miljenja kolega i nadredjenih, ocje-
na uenika, strunog miljenja itd.
Sva ispitivanja potvrdila su da nije mogue predvidjeti
buduu sposobnost mladih ljudi kao nastavnika pomou
testova linosti. Razlog toga je, prema knjizi Autentini
nastavnik (2004.) danskog profesora Pera Fibka
Laursena, to to neiji temelji linosti ne odredjuju i nje-
govo ponaanje. Iako je neko, na primjer, rezervisan kao
osoba, on moe nauiti da bude otvoren prema svojim
uenicima. Povuena osoba moe biti bolji nastavnik
povuenim uenicima, nego otvorena osoba. To znai da
ovjek moe biti dobar nastavnik bez obzira na to kakvom
je linou obdaren.
Ali istraivanja, takodje, pokazuju da postoji veza izmedju
toga koliko uenici naue i linih kvaliteta koje je nastavnik u
stanju da prui u procesu nastave. Dobru nastavu obiljeava:
prijateljstvo, sistematinost, angaman. Dakle, ono to ima
znaenje jesu lini kvaliteti nastave, a ne lini kvaliteti osobe.
170
DIO V
Bez obzira na to kakvom je osnovnom linou nastavnik
obdaren, on moe nauiti da prui u svojoj nastavi one line
kvalitete koje imaju znaenja za proces uenja kod uenika.
Sposobnost poduavanja, dakle, nije odlika linosti, nego je
lina sposobnost, smatra Fibk Laursen.
Fibk Laursen nije mnogo obuzet pedagokim trendo-
vima. Svaka je pedagogija djelotvorna, ukoliko se ona
praktikuje sa uvjerenjem i konsekventno, kae on. Pod po-
jmom autentinost, on podrazumijeva osobine kao to su
iskrenost, vjerodostojnost i samostalnost. Uenici uzimaju
za ozbiljno poruku koja dolazi od osobe, koja je i sama
uzima za ozbiljno. Teko da e puai prestati da pue
na kursu odvikavanja, ako instruktor pui na svakoj pauzi.
Kod dobre nastavnice struno i pedagoko znanje stopljeni
su skupa u jednu novu formu znanja. Autentina nastavni-
ca pokazuje svoju strunu potkovanost, pojanjava svoje
planove, uskladjuje rijei i djela, priznaje greke, pokazuje
dio sebe kao ovjeka, uzima uenika za ozbiljno, nema
ljubimce, svjesna je svoje uloge i t.d. Ona neto hoe sa
svojim radom, pored ostalog to da uvede uenike u isti
svijet znanja u kojem i sama ivi.
Dobar nastavnik prenosi svojim uenicima da ima neto
to je vrijedno nauiti, kae im ta je to, zato je to vri-
jedno nauiti i kako se to moe nauiti. Ili, kako je to
stajalo u jednom novinskom lanku u Norvekoj prije vie
od 150 godina: Zbog toga je naroito neophodno za jed-
nog nastavnika, koji eli dobre preporuke, da govori samo
o stvarima koje su dio njegovog interesovanja. Jo bi bolje
bilo kad bi on mogao biti oduevljen time o emu govori.
Neka ovo bude pozadina mojih deset nastavnikih zapo-
vijesti. One su nastale u procesu medjusobnog djelovanja
iskustva, itanja i razmiljanja. One nisu uklesane u ka-
mene ploe, nego su napisane kredom na zelenoj tabli.
Na njoj se moe i brisati, i dodavati, i pomjerati, i promi-
jeniti. Ili napisati Ne brii za neko vrijeme.
171
1 Ti treba i da zna
i da voli svoje predmete
Divota spoznaje
Kada se sjeam svojih najboljih nastavnika, ono to mi
prvo upada u oi je to da su svi oni imali veliko znanje
i da su iskreno voljeli svoje predmete. Nastavnik istorije
nije mogao otii na pauzu za doruak, jer je francuska
revolucija izbila upravo kada je zazvonilo kolsko zvono,
a kada je nastavnik njemakog dolazio na asove, on je
i hodao u taktu sa svojim slabim glagolima. Oni su itali
knjige, putovali, sluali radio, gledali lmove i sve vrijeme
se struno usavravali. Oni su bili veoma struni, ali nika-
da uobraeni. Imali su sposobnost da se ude zajedno sa
nama i da se raduju naoj radosti spoznaje. Tako je znanje
stalno bilo neto novo. I za njih same.
Naim najboljim nastavnicima uvijek smo se mogli obrati-
ti pitanjima, na koja nije uvijek bilo tako lako odgovoriti:
Od ega su napravljene boje, gdje nestaje svjetlo kada
ga ugasimo u sobi navee, ta bi se desilo da je Hitler
pobijedio u ratu, ko smo mi bili prije nego to smo se rodi-
li? Mogli smo im vidjeti na licima da im je bilo drago i da
su nas uzimali za ozbiljno. Dozvolili su nam da doivimo
da svijet postaje vei i raznobojniji kada se naa znanja
proiruju.
Neki kau da znanje nastavnika vie nije toliko vano. Sa
modernom informacijskom i komunikacijskom tehnologi-
jom uenici e u roku od nekoliko minuta moi da dodju
do znanja koja e im biti dovoljna za cijeli ivot. Zadatak
je nastavnika da bude vodi, da pokae gdje se i na koji
nain znanje moe nai.
Ja se slaem sa tim da je uloga nastavnika kao vodia
danas vanija nego to je to bila ranije. Ali, da bi nastanik
vodio, on mora da poznaje puteve. Pored toga: Uenici e
172
DIO V
moi da dodju do informacije, ali ne i do znanja ili uvida.
Informacije su sirovina znanja, ali se one moraju integri-
sati i preraditi u smislene cjeline. U odredjenom smislu one
treba da postanu tjelesne i da budu dio nas samih.
Helga Eng, poznata profesorica pedagogije, jednom je
rekla: Tek kada postanemo vlasnici neke materije, kada
je ona u naem sjeanju, tek tada je moemo koristiti u
misaonom procesu. Mi ne moemo misliti sa onim to stoji
u knjigama.
Ljudska istorija istorija je naih znanja. Put od peine do
svemirskog broda, od malja do kompjutera, bio je put
znanja. Da, ak toliko da je to ovjek u antikim vremeni-
ma zvao trivium tri puta - gramatika, retorika i dijalektika.
Kasnije su se pojavila jo etiri puta quadrivium muzi-
ka, geometrija, aritmetika i astronomija. Ako bi ovjek iao
ovim putevima, postao bi lijepo vaspitan.
Pojam uenje deniramo esto kao trajne promjene
u ponaanju i/ ili doivljavanju. Uenje je kompleksan
fenomen, koji se deava na mnogim podrujima i u mnogim
situacijama. Za sve uenje neophodni su motivacija, kon-
centracija i ponavljanje. Ako je neka od ovih taaka slaba
karika, teko je neto dobro nauiti. Opte je iskustvo da
uenje koje se stimulie vlastitim aktivnim traenjem biva
i dublje i obuhvatnije. U svom govoru studentima St. An-
drews univerziteta 1926. godine, na poznati naunik i hu-
manista Fridtjof Nansen, ovako je to izrazio: Istina koju
neko otkrije svojim oima, iako je ona moda nesavrena,
deset je puta vrednija od one koju dobijemo od drugoga;
jer pored toga to ona poveava nae znanje, ona je
poveala i nau sposobnost da vidimo.
15
Radost spoznaje i motivacija su vani. Neto se u nama
mora zapaliti, neka unutranja divota kao kada po prvi
put uspijemo da odrimo ravnoteu na biciklu, rijeimo
15 I: Nansen, F. 1942: Nansens rst. B II.
Tek kada
postanemo
vlasnici neke
materije, kada
je ona u naem
sjeanju,
tek tada je
moemo
koristiti u
misaonom
procesu. Mi
ne moemo
misliti sa
onim to stoji
u knjigama.
Helga Eng
173
jednainu, kada razumijemo neto to je reeno na stranom
jeziku. Ali jednako kao to su spoznaja i elja vani, tako
su vani i koncentracija i napor. Da bismo mogli doivjeti
radost spoznaje, moramo se tu i tamo napeti. Moramo se
vjebati da gledamo unaprijed, moramo odgoditi radost do
sutra - ili prekosutra. I znati da e radost moda biti vea
nakon to smo se malo namuili. Pria se da je kralj
Ptolomej I jednog dana posjetio velikog matematiara Eu-
klida i zamolio ga da ga podui njegovoj geometriji. Ali kralj
je bio u urbi, nije imao ba puno vremena za uenje. Onda
se Euklid uspravio i sigurnom glasom rekao: Ne postoji ni-
jedna kraljevska kratica do geometrije.
Informacija i znanje
Informacija je pojam koji je vrlo aktuelan. On dolazi
od latinske rijei informatio, to znai neto to je ve
uoblieno, neto to je gotovo za nas. Vozni red, uputstvo
za upotrebu, meni u restoranu, liste rezultata sve su ovo
informacije, kratka objanjenja faktikog stanja stvari. Ali
informacije ne stavljaju stvari u kontekst, ne objanjavaju
pozadinu neega, ne objanjavaju zato. Vozni nam red ne
objanjava na koji su nain izraunata vremena ili zato se
na jednoj dionici vozi ee nego na drugoj. Meni nam ne
objanjava kako je neki sos ili desert napravljen. Da bismo
to saznali, moramo ui u kuhinju restorana i razgovarati sa
efom kuhinje, sa nekim ko zna.
Vite (norv. znati) od latinskog videre, to znai gledati
tie se ula i tijela: vidjeti, uvidjeti, razumjeti. I see, (Vi-
dim. Aha, sad razumujem) kae Englez kada neto razu-
mije. Pet ula vid, sluh, miris, ukus, osjeaj predstavl-
jaju svi zajedno vrata ka spoznaji i znanju. Jo odavno se
smatralo da je neophodno potrebno imati i esto ulo da
bi se ovih pet moglo koristiti zajedno. Jedno zajedniko
ulo sensus communis (eng. common sense) (Zdrav
razum) bilo je neophodno da bi se shvatilo neto vie od
proste sume onoga to je pet ula moglo da prui.
174
DIO V
Ovdje se pribliavamo pojmu znanja. Na norvekom je ko-
rijen ove rijei moi ili osjeati. Onaj ko ima znanje moe
neto, bilo da se radi o matematici ili rezbariji u drvetu.
Krajem 60-ih godina prolog vijeka stvoren je pojam tiho
znanje. To je znanje koje nema ili mu se ne moe dati
trenutno jezino obiljeje.
ta je, dakle, razlika izmedju informacije i znanja? Ovo
moemo objasniti primjerom jedne norveke djeije
pjesme o pravljenju boinih kolaia sa biberom, u kojoj
su glavni likovi pekar Harepus i pekarski egrt. Obino bi
egrt stajao u pekari i prodavao, dok bi pekar Harepus
pravio pepernjake. Jednog dana pekar predloi da zami-
jene mjesto. On e prodavati, dok e egrt praviti peper-
njake. (Poslovna rotacija, drugim rijeima.) egrt pristaje
na dogovor, ali mu treba recept. On, naime, nikad ranije
nije pravio pepernjake. egrt, najvjerovatnije, ne zna ni
da ita, tako da mu pekar Harepus pjeva recept. Tekst
pjesme, pored ostalog, ide ovako: I na kraju se u lonac
stavi jedna mala kaiica bibera egrt je zadovoljan.
Nikakav problem nije praviti pepernjake, kada ima do-
bru pjesmu o pepernjacima, kae on. I da bi bio potpuno
siguran da e sve uraditi kako treba, on pjeva recept dok
mijesi kolaie.
Problem nastaje kada on zamijeni mjere za eer i biber.
On uzima jednu kaiicu eera i zadovoljno pjeva dalje:
I na kraju se u lonac stavi jedno kilo bibera.
Rezultat su 32 lijepa pepernjaka i egrt je zadovoljan. Na
njima se ne vidi nikakva greka. Uradio sam sve upravo
onako kako me je gazda nauio, kae on ponosno. I sve
je u najboljem redu, sve dok pekar Harepus ne dodje da
proba kolae. Tada se otkriva greka. I kada egrt biva
upitan zar nije posumnjao da je kilogram bibera previe,
on odgovara da nije. Pa zar se ne zovu pepernjaci, pita
on sa udjenjem i uvrijedjeno?
175
egrt je imao sve potrebne informacije, ali one nisu bile
preradjene u znanje. Pravljenje pepernjaka nije bilo neto
to je on znao tako dobro da bi to mogao raditi i zatvorenih
oiju. U tom bi sluaju on trenutno mogao da shvati da e
ih kilogram bibera uiniti nejestivim. Da bi informacije pre-
rasle u znanje, one se moraju staviti u jedan smisleni kon-
tekst i moraju se kritiki procijeniti. Moramo se zaustavljati,
ii polako, sve dok ove informacije ne postanu dio nas,
dio naeg tijela na neki nain. Kompjuteri, knjige i pjesme
o pepernjacima sadre informacije, ali samo ljudi imaju
znanje i uvid.
Mudrost i pamet
Pretpostavka uenja je elja i napor, ali isto tako i pon-
iznost. Poznati lik iz norvekih bajki, Askeladden, zaustav-
ljao se tamo gdje su njegova braa nastavljala da idu bez
zaustavljanja. Naao sam, naao sam! On bi se savijao,
kupio i stavljao u torbu rog nekog jarca, kasnije staru ci-
pelu, sve naizgled nevane stvari. Ali Askeladden se za-
ustavio jer su rog i stara cipela privukli njegovu panju, i on
se udio. Kroz dodir sa stvarima, Askeladden je saznavao
vie o tome to je vidio.
Pamet je pojam koji obino koristimo u odnosu medju lju-
dima. U nekoj konkretnoj situaciji mi biramo ponaanje
koje je najbolje i za nas i za druge. Askeladden je dobio
i princezu i pola kraljevstva. Pamet se zasniva na znanju
i iskustvu, ali je istovremeno i neto vie od toga. Profe-
sor Edvard Bull rekao je jednom o svom mladjem bratu,
uenom profesoru knjievnosti Francisu Bullu: Moj brat
zna sve, ali to je sve to on zna. Znanje ne postaje au-
tomatski pamet.
Mudrost ima smrt kao svoj horizont. U pozadini mudrosti
je shvatanje prolaznosti ivota i neumitnosti smrti. Mi smo
ranjivi. Samo jednom i nikad vie. Svi nai trenuci mogu
biti trenuci smrti. The time of death is every moment (vr-
ijeme smrti je svaki momenat), pie T. S. Eliot. ivot je
176
DIO V
bio jednako ogranien za stare Grke kao to je i za nas,
smrt jednako neizbjena, pitanja jednako mnogobrojna. A
tema mudrosti su ove vjene konstante: rodjenje i smrt,
ljubav i mrnja, srea i nesrea, usamljenost i druenje.
Kroz granice vremena i kultura, svi mi ovo poznajemo. Ja
sam ovjek, i nita ljudsko nije mi strano, rekao je rimski
pjesnik Terentius prije 1800 godina. On sam bio je afriki
rob, i znao je ta govori. Mudrost najee nalazimo u
poslovicama ili kratkim priama. Jedan je primjer nadjen u
knjizi ivot divova na sjeveru (Gerpla, na isl.) (1952.), koju
je napisao islandski dobitnik nobelove nagrade Halldor
Laxsness. Dvojica brae Tormod i Torgeir u prirodi saku-
pljaju ljekovito bilje. Na jednom planinskom grebenu Tor-
geir pogreno stane, oklizne se i padne, ali dok je padao
uhvatio se za bun nekog ljekovitog bilja i vrsto se drao
za njega, te tako ostao visei niz liticu. Ispod njega je prov-
alija od 100 metara.
Nakon izvjesnog vremana Tormod poinje da zove svog
brata, a on se odaziva odozdo: Prestani da plai ptice
svojim vikanjem. Tormod ga pita gdje je nestao, a Tor-
geir odgovara: Nije vano ta me zadrava. Tormod ga
onda pita da li je naao dosta ljekovitog bilja. Tada Torgeir
odgovara rijeima, koje su ostale u sjeanju ljudi: Mislim
da e mi biti vie nego dovoljno kada ovaj bun bilja koji
sada drim bude ubran. Ovaj odgovor ostaje pulsirajui
u nama.
Kako objanjavamo znaenje saznavanja mudrosti i pa-
meti? Najee tako da ukazujemo na to da nam one
daju bolje poslove, da nam podiu produktivnost i jaaju
sposobnost borbe u konkurenciji. Politiari i ostale vodee
drutvene linosti govore gotovo samo o tome. Ali ono
to je najvanije rijetko se pominje: Da su znanje i kultura
ono to nas ini ljudima i da je radost saznavanja jedna
od najveih i najdugotrajnijih ljudskih radosti. Bez rijei,
slika, tonova, plesa ivot bi bio bezbojan, bez due i bez
dubine. Bez znanja i duhovnog ivota mi se redukujemo
177
na bioloke robote, na rtve genetike igre, koje nemaju
svoju vlastitu volju.
Jedan od najvanijih zadataka kole da , moda i
najvaniji! jeste da probudi elju za uenjem i radost
saznavanja. Ja vidim pred sobom estogodinjake i njihov
prvi dan u koli. Oni su doli puni oekivanja i radoznalos-
ti, elje za ivotom i radou zbog njega. To je slika koja
ini da moram da zastanem i postavim temeljno pitanje
koje se tie kole i ivota ili tanije reeno saznavanja
kole i ivota, pitanja koja se tiu elje za uenjem i radosti
spoznaje. Drutvo koje ne postavlja ova temeljna pitanja,
objavilo je da je otilo pod steaj.
Ja mislim da se u koli nalaze i elja za ivotom i radost
ivota, i elja za uenjem i radost uenja i saznavanja. Ali,
da li smo moda zaboravili da im dodamo hranljive materi-
je? Da li smo zaboravili onaj uvid koji je Avgustin formulisao
jo prije 1600 godina ovim rijeima: Nita to ne volimo ne
moemo razumjeti. Ili , kako je to nekoliko stotina godina
kasnije poznati pjesnik psalma Grundvig prepjevao:kao
da nikada nije ivio onaj, ko je nauio neto, to prije toga
nije volio (iz pjesme: Sad e se otkriti).
Philosophia ljubav prema znanju, ljubav prema mudrosti
pitam se da li je to ono to najvie nedostaje dananjoj
koli?
178
DIO V
2 Ti treba da voli prie
ivjeti, da bi priao
Pria se da je arapska zbirka bajki Hiljadu i jedna no nas-
tala tako to je kralj eherijar, kao kaznu zbog toga to
ga je ena prevarila, odluio da pogubi sve djevice nakon
to postanu njegove ljubavnice. Na kraju je doao red na
eherezadu. Ona je bila mlada, lijepa i uena, a pored
toga i kerka njegovog vojskovodje. Znala je ta je eka.
Prije nego je otila kralju u opasnu posjetu, dogovorila se
sa svojom mladjom sestrom Dunjazadom o tome da joj
pomogne i objasnila joj je ta treba da uradi.
Kralj je onda odveo eherezadu u svoju spavau sobu,
gdje je ona poela da plae. Kada ju je kralj upitao zato
plae, odgovorila je da ima malu sestru koju bi rado vi-
djela posljednji put. Kralj nije htio da joj ostavi tu elju
neispunjenu, pa je poslao glasnika po Dunjazadu. Ona
je ubrzo dola na dvor i bacila se eherezadi u naruje.
Kasnije se skupila u dnu kraljevog kreveta. Kralj je zagrlio
eherezadu i vodio s njom ljubav. Poslije toga dugo je i
njeno s njom priao.
U neko doba noi, ba onako kako joj je eherezada rekla,
progovori Dunjazada:
Draga sestro, ti koja zna tako mnogo pria, da li bi mogla
kralju da ispria jednu?
Rado u to uiniti, ukoliko mi kralj dopusti, odgovorila je
eherezada.
Kralj, koji nije mogao lako da zaspi, bio je rad da vrijeme
prekrati jednom priom. Ona je poela priu o trgovcu i
osvetoljubivom duhu. Ali, prije nego to je zavrila, svanu
dan i ona zavri sa prianjem. Kralj erijar toliko se zain-
teresovao za priu, da je odgodio pogubljenje dok ne uje
kraj prie.
179
Navee se on vratio u svoju spavau sobu, ponovo zagrlio
eherezadu i dugo i njeno priao sa njome. Na kraju je
Dunjazada, kao i proli put, rekla da bi kralju trebalo da
ispria priu. Kralj se sloio i eherezada je nastavila da
pria priu o trgovcu i osvetoljubivom duhu.
Prije nego to je bila gotova sa priom, svanulo je i ponovo
je kralj odluio da joj dozvoli da ivi dok ne uje kraj prie.
Tako se to nastavljalo iz noi u no. Kad bi se jedna pria
zavrila, eherezada bi vodila rauna da zapone novu
prije nego to bi svanulo. Hiljadu i jednu no priala je
eherezada prie kralju eherijaru, i za ovo vrijeme rodila
je tri sina.
Kada je prola hiljadu i jedna no, ona je zavrila posljed-
nju priu. Onda je poslala slukinju po svoje troje djece, i
rekla kralju eherijaru:
Priala sam ti prie hiljadu i jednu no, moj gospodaru
i kralju, i sada imam jednu molbu za tebe. Dopusti da
ivim zbog ova tri mala djeaka. Ako me ubije, oni e biti
siroii, i niko ne zna ko e se onda o njima brinuti.
Kralj je odgovrio: Ja sam odavno odluio da ti dopustim
da ivi.
Pria se zavrava ovako: Nakon toga je on upravljao svo-
jim kraljevstvom na zadovoljstvo svojih podanika i na svoju
ast, do onoga dana koji kida sve veze i gasi sve radosti.
eherezada je spasila svoj ivot prianjem, i kroz mnoge
prie rodila je tri sina. Za nju su prie bile izvor ivota.
Pisac Gabriel Garcia Marquez poinje svoju autobiograju
ivjeti, da bi priao (2002.) ovim rijeima: ivot nije ono
to se jednom ovjeku desilo, nego ono ega se on sjea
i kako se sjea. Onda on poinje da pria.
to sam stariji, sve sam vie uvjeren u to da nai ivoti u
stvari jesu prie. Prie koje oblikuju, potvrdjuju i tumae
180
DIO V
iskustva koja doivljavamo. Kada priamo, mi se sjeamo
i ponovo doivljavamo ono to smo doivjeli. Ne onako
kako se desilo u stvarnosti, nego onako kako mi to
priamo. Jer kada je ivot haotian i bez pravilnog toka,
pria o ivotu strukturirana je i smisaona. Na naem put-
ovanju tokom godina, mi ponovo obnavljamo nae prie,
inspirisani novim iskustvima, a iskustva, opet, bivaju obo-
jena priama.
Priaj, ta se desilo, kaemo mi kada dijete utri u kuu
plaui. I dijete poinje da pria, kratke jecajue rijei, kroz
rijeku suza. I onda se polako kreemo naprijed, rije po
rije. I ta se onda deava? Dijete nastavlja. Sada smo
ve preli preko tih opasnih udaraca, jecaji se utiavaju, i
uskoro smo preli na drugu stranu, na suvom smo. Pria
je postala splav za spasavanje.
Sve one male priice o tome kada smo se rodili, kada
smo leali na stolu za previjanje, propuzali, napravili prve
korake, rekli nae prve rijei, nauili da vozimo biciklo,
poeli u kolu, sve se one tkaju u velike prie: o porodici,
rodu, narodu, vjeri.
Dora Dymant (1898. 1952.), mlada ena koja je ivjela
sa Franz Kafkom (1883. 1924.), pria da su oni zadnje
jeseni esto zajedno etali u Steglitzer parku u Berlinu.
Jednog su dana sreli jednu djevojicu koja je plakala i bila
sva izvan sebe od oajanja. Kafka ju je upitao zbog ega
je bila tako tuna, a ona mu je odgovorila da je izgubila
svoju lutku. On ju je pogledao i rekao: Tvoja je lutka na
putu, ja to znam jer mi je ona poslala pismo. Djevojica
je obrisala suze, pomalo nepovjerljiva: Gdje ti je pismo?
Nemam ga ovdje, ostalo mi je kui, ali u ti ga donijeti
sutra. Djevojica je sad postala radoznala, i ve je bila
napola zaboravila koliko je bila tuna. Sada se poela ra-
dovati pismu od lutke.
Sljedeeg dana doao je u park sa pismom za djevojicu,
a ona ga je tamo ekala. Poto nije znala da ita, on joj je
181
itao pismo. U pismu je lutka objasnila da joj je bilo teko
da ivi sve vrijeme u istoj porodici. Ona je eljela da doivi
neto novo i zbog toga je otputovala od djevojice, koju je
toliko voljela. Ali je obeala da e pisati svaki dan. I Kaf-
ka je pisao pismo svaki dan, i u njemu je opisivao lutkine
doivljaje. Nakon nekoliko dana djevojica je zaboravila
gubitak lutke. Sad je mislila samo na njena pisma, u ko-
jima je ona govorila o svom novom ivotu. A Kafka je pisao
tako detaljno i duhovito da je lutka bila isto tako stvarna za
djevojicu kao to je bila prije, ako ne i stvarnija.
Ova je veza trajala najmanje tri sedmice, pria Dora Dy-
mant, i Kafka je nakon izvjesnog vremena poeo da se
boji kako e se izvui iz ove situacije. Trebalo je napraviti
pravilan kraj, kraj koji e izgladiti haos koji je gubitak lutke
prouzrokovao. Dugo je razmiljao, i na kraju je odluio da
e se lutka udati. Opisao je mladog ovjeka kojega je lutka
srela, vjeridbenu sveanost, pripreme za svadbu, kuu
mladog branog para. Ti e i sama shvatiti da se vie
ne moemo vidjati, napisala je lutka u posljednjem pismu.
Tako je Kafka svojom umjetnou ponovo stvorio ono to
je bilo uniteno. U svijetu male djevojica ponovo je us-
postavljen red i smisao.
Prie stvaraju svijet
U svim su kulturama ljudi okrueni priama. Zbog toga
moemo rei da su prie stvorile svijet. One su veza medju
svim ljudima iz svih vremena. Sve kulture i religije imaju
svoje osnovne prie. O tome kako je svijet nastao, kako
su stvoreni ljudi, kako je zlo dolo na svijet, ta je smisao
ivota i ta dolazi poslije ivota. U poetku je Bog stvo-
rio nebo i zemlju. Zemlja je bila pusta i prazna, i tama je
prekrivala morske dubine. Ili: Kringla heimsins (okrugli ko-
lut na kojem ive ljudi) (Snorre Sturlasson 1179. 1241.)
koji govori o starim kraljevima. Ili poetak bajki Bio jed-
nom jedan Ili tekst o Hristovom rodjenju iz Jevandjelja
po Luci U to vrijeme pak, koji je Par Lagerkvist naz-
182
DIO V
vao najljepim, najsabitijim i najsaetijim tekstom koji je
napisan.
Uenici se moraju susresti sa ovim velikim priama. Bilo
da je rije o Jakovu i njegovoj brai, Orfeju i Euridici ili
snane prie Bena Okrisa iz Afrike. Ne prenositi ovu tradic-
iju prianja znai prekuniti sa hiljadugodinjim korijenima,
kojima se hrane sve kulture. Nastavnik mora sakupljati
ove prie, kao to latelista sakuplja markice.
Kada sluamo prie, deava se udo: rijei lutaju modanim
labirintom i onda u nama postaju slike. Mi pred sobom vidi-
mo ono to se pria. Pred nama se otvara svijet koji ne pri-
pada ovom vremenu i mjestu. Briu se granice vremena i
prostora. Ljudi koji su ivjeli prije hiljadu godina, odjednom
se stvaraju pred nama, ili se i mi sami odjednom stvorimo
na brodu od prua koji polako jedri Nilom.
Kroz prie mi uimo da gledamo zatvorenih oiju. Ali
deava se i neto drugo: mi postajemo saputnici i sus-
tvaraoci. Prie se razvijaju u nama, oblikuju se prema
naem unutranjem prostoru. A svijest ih prima, poveava
ih ili smanjuje, boji, sakriva u sebi ili zaboravlja.
Mi saznajemo stvari o ivotu nepoznatih ljudi, koje ranije
nismo znali. Mi razvijamo osjeaj uivljavanja i suosjeanje.
Mi moemo da osjetimo kako je onom drugom, osjeamo
to toliko intenzivno, kao da smo zaista na njegovom mjes-
tu.
Pria stvara zajednitvo. Ona pripada svima, i zbog toga
je duboko demokratska. Sjedimo u krugu i sluamo, zajed-
no smo na istom brodu, brodu bajki, brodu legendi, brodu
pripovijetki, brodu romana. Mi dijelimo isto iskustvo, sreli
smo iste likove, putovali smo istim putevima. Zbog toga
to sluamo isto, mi pripadamo zajedno.
Pria stvara tri dimenzije: prolost, sadanjost i budunost.
To o emu priamo, desilo se ili se moe desiti. Svaka
183
pria sadri i nastavak, neto to se protee preko granica
svog zavretka. Mi sluamo o tome sada i ovdje, i to u nama
budi snove i enje o onome to tek treba da dodje. Moda
je to vano ba danas, kada tako esto imamo osjeaj da
smo zatvoreni u trenutku, u jednom velikom i usisavajuem
sada. Kao u beskrajnoj video-traci slikara Bruce Nau-
mannsa, koja tee i tee. Ona se zove Clown Torture: Dark
and Stormy Night with Laughter. Tekst glasi:
Bilo je tamno i olujno vee. Tri ovjeka sjedila
su oko vatre. Jedan od njih rekao je: Ispriaj
nam jednu priu, Jack. I Jack je rekao: Bilo
je tamno i olujno vee. Tri ovjeka sjedila su
oko vatre. Jedan od njih rekao je: Ispriaj
nam jednu priu, Jack. I Jack je rekao: Bilo je
tamno i olujno vee, i.t.d. (Piev prevod)
Prije nekoliko godina pojavili su se neki pedagozi koji su
smatrali da glasno itanje i prianje djeluje pasivizirajue
na uenike. Umjesto toga, oni bi radije trebalo da rade
neto. Ovo je dobar primjer toga kad neko pomijea tjele-
sni mir sa duhovnom pasivnou. Po meni ne postoji nita
to je tako aktivno kao to je sluanje dobre prie. Ti to
vidi po djeijim pogledima. Oni putuju. Oni plove morima
i lete preko planina, sreu kraljeve i kraljice, zmajeve i
udovita, vukove i slonove. Neko bude muen posipan-
jem soli na rane, neko dobije i princezu i pola kraljevstva.
Djeca doivljavaju sve ovo. I ona sjede potpuno mirno.
Kroz priu vjebamo suosjeanje i etiku razliku izmedju
dobra i zla. Ja se toliko uivim u ono to itam, da osjeam
da sam to mogao biti ja. I vie od toga, to jesam ja. Za
neko kratko vrijeme ja postajem Don Kihote, Raskoljnikov
ili Kristin Lavransdatter. I zbog toga to sam jednom bio
oni, ja nastavljam da imam neto od njih u sebi do kraja
ivota.
184
DIO V
I upravo zbog toga to je pria tako djelotvorna u djeijem
duhu, i pripovjedatelj ima veliku mo. Mo da zavede,
zaglupi ili preplai. Zbog toga je vano koje e se prie
priati i - kako e se priati. Pria iji je cilj da stvori rasnu
mrnju, nacionalizam ili religioznu netoleranciju, trebalo
bi da bude prognana iz kole. U svakom sluaju iz niih
razreda. (Kada uenici budu stariji, ove bi prie trebalo da
budu predmet kritike analize.)
Vaspitanje za saosjeanje
itanje lijepe knjievnosti nauilo me je neto o tome da
mi, ljudi, moemo poiniti najstranija djela, i onda ih in-
telektualno braniti. U romanu Fjodra Dostojevskog Zloin
i kazna (1866.) suoeni smo sa dvije razliite mogunosti:
saosjeanjem i nasiljem. U samom poetku romana, u
jednoj jedinoj sceni, Dostojevski nam otkriva ove dvije
mogunosti. Skupa sa svojim ocem, jedan mali djeak
stoji i gleda kako pijani koija Mikoljka na smrt iba starog
i izmuenog konja, zato to on nije vie u stanju vui kola
sa pijanim seljacima. Dostojevski pie:
Ali je jadni djeak bio potpuno van sebe.
Vritei se probio kroz masu tik do konja,
prigrlio njegovu mrtvu , krvavu gubicu, ljubio
ga po oima i po gubici. A onda je potrao
i bijesno se bacio na Mikoljku svojim malim
akama. Ali ga je otac, koji je potrao za njim,
u istom trenutku uhvatio i iznio iz mase.
Ali, tata, zato suizubijali jadnog konja
na smrt? jecao je on, ali je izgubio dah, tako
da su rijei iz njegovih grudi izale u obliku
krika Oni su pijani i ine budalatine to nisu
naa posla hajdemo odavdje!odgovorio je
otac.
185
Rodion Raskoljnikov, glavni lik romana, takodje je doivio
ovu scenu, i jedne noi ponovo je preivljava u snu. U tre-
nutku budjenja spopadne ga misao o svom vlastitom planu
ubice, ubistvu stare lihvarice:
Boe dragi! povikao je, hou li ja zaista
hou li ja zaista da uzmem sjekiru, udarim je
u glavu, razbijem joj lobanjustojim u njenoj
ljepljivoj, toploj krvi, razvalim bravu, ukradem i
drhtim od straha, krijem se, prekriven krvlju
sa sjekirom u ruciBoe dragi, hou li ja to
zaista?
U snu je Raskoljnikov bio dirnut saosjeanjem, ali, kao to
znamo: on bira nasilje. On ne ubija samo staru lihvaricu Al-
jonu Ivanovnu, nego i njenu sestru Lisavetu. Raskoljnikov
se vrsto dri ideje vie pravde, zbog koje on ima pravo da
se izdigne iznad vjerskih i drutvenih predstava o pravil-
nom i nepravilnom.
Ali Dostojevski nam pokazuje da saosjeanje nikada
potpuno ne naputa ovjeka, pa ni ubicu Raskoljnikova.
Neposredno nakon ubistva dviju ena, on doivljava da
Marmeladov, otputeni inovnik, notorni pijanac, biva
pregaen kolima i umire leei na ulici. Raskoljnikov
pritrava jadniku, pomae da se on odnese kui, plaa
ljekara i svetenika od svog novca, daje 20 rubalja nje-
govoj eni i obeava da e ponovo doi. U trenutku dok
napua stan, na stepenicama ga presree Polenka, jedna
od Marmeladovljevih keri. Ona eli da uje kako se on
zove i gdje ivi. Polenka, ja se zovem Rodion; pomoli se
ponekad i za mene, za Bojeg raba Rodiona to je sve to
mi moe uiniti. Raskoljnikov onda pita ko ju je poslao,
a ona odgovara da je to bila njena starija sestra, bludnica
Sonja. Polenka kae da nju voli najvie od svih. I Ras-
koljnikov e je voljeti najvie od svih. Dostojevski pie:
186
DIO V
On nije ni sam bio svjestan toga; i kao
davljenik koji se hvata za slamku, odjednom
je shvatio da i on moe ivjeti, da je ivot jo
bio pred njim, da njegov ivot nije nestao sa
ivotom stare lihvarke.
Dostojevski vjeruje da saosjeanje nikad ne naputa
ovjeka. Ili, tanije reeno: ovjek ne moe izbjei
saosjeanje. Ono se pojavljuje kada mu se najmanje nad-
amo. Mi moemo i otvrdnuti, i uobraziti se, i postati zli, ali
je saosjeanje neunitivo. Ono lei vrlo duboko u nama, u
samom dnu svijesti, i daje nam mogunost da ispravimo
ono to smo uradili i da se vratimo u drutvo ljudi. Ova
mogunost pojavi se kada je najmanje oekujemo, kao
neka vrsta milosti. Tako je bilo i sa Raskoljnikovim.
Iao je polako nadolje, bez urbe, obuzet
nekom vatrom i ispunjen jednim beskrajnim
osjeanjem potpunog i snanog ivota, koji
ga je odjednom preplavio. Ovo je osjeanje
bilo slino onom koje ima osudjenik na smrt,
kada odjednom i neoekivano dobije vijest da
je pomilovan.
Dostojevski nam pokazuje da smo svi mi osudjenici na
smrt, ali smo svaki dan i u svakom trenutku pomilovani. U
saosjeanju je ovjeku data mogunost da osjea bliskost
i jedinstvo sa onima koji pate. Ovu mogunost moemo
primiti samo ako dajemo. Kako je primamo, skriveno je
naem razumu.
Ovu je mogunost primio na kraju i Raskoljnikov, kada je
susreo Sonjino blijedo lice, izmueno groznicom, i njene
posivjele oi, u kojima je vidio novu buduu rujnu zoru, i
ponovno savreno rodjenje novog ivota. Probudila ih je
ljubav.
187
3 Ti treba da bude blizak
Ja mogu da zahvalim Norvekoj dravnoj eljeznici za
najvanije to sam u svom ivotu nauio o bliskosti. Ili,
tanije reeno: jednoj eljeznikoj stjuardesi. Ve prilikom
predstavljanja dnevne ponude na kolicima, ona je nesum-
njivo bila potpuno prisutna i objanjavala, gotovo propo-
vijedala, ta je tog dana mogla da ponudi. Predstavljala
je dananju specijalnu ponudu tople ruice sa cimetom
sa takvim entuzijazmom kao da je govorila o ponovnom
dolasku Hrista na zemlju. Lista ponude pretvarala se u
poeziju, punu divnih miomirisa i zavodnikih kalorija.
Kada bi ona ula u kupe, inilo se kao da su se sve roletne
u isto vrijeme podigle. Sunce bi nas sve preplavilo. Ona je
bila tutnjajua elektrana, sa svojim zrelim humorom i top-
lom bliskou. A mi, putnici, oduevljeno bismo kupovali,
bez zaustavljanja. Zemike, okolade, kafu i novine. ak
i kada bi ona predloila da doda malo kafe u kakao, mi
bismo samo klimali glavom i sa osjeajem grenika bacali
se u taj kulinarski eksperiment.
Vidjao sam krte usamljenike, udake, koji su se dali os-
vojiti armom ove ene. Iznenada se inilo da shvataju da
se ivi samo jednom! Iznenada vie nisu mislili na novac
i poeli su uivati i u ka, i u zemikama. A kada bi dolo
vrijeme za plaanje rauna, medjutonovi osmijeha i dalje
su se mogli vidjeti na usnama. Jednostavno smo postajali
drugaiji kada bi ova vozna stjuardesa ulazila u kupe, bili
smo otvoreniji, topliji, raspoloeniji.
esto sam mislio: Koliko si hiljada puta prola ovim va-
gonom? Koliko si drijemajuih putnika vratila u ivot kafom
i ruicama sa cimetom, koliko si termosa sa kafom podigla
i stavila na mjesto, koliko si novina prodala? A i pored toga
ini se kao da nas svaki put sree prvi put. Kao da smo mi
putnici jutarnjeg voza jedini putnici u cijelom svijetu. Kao da
188
DIO V
ne postoji nita drugo to bi ti radije radila nego da sree
nas. Ovdje i sada. Ona mora da je voljela svoj posao.
A kako svar stoji sa mnom? Kada ja prolazim svojom
uionicom, milju za miljom, godinu za godinom sa mo-
jim malim kolicima sa podgrijanim predavanjima i izblije-
delim kopijama. Da li sam ja u stanju da sretnem svoje
uenike sa jednako snanom prisutnou i entuzijazmom
punim oduevljenja kao ova vozna stjuardesa? Mislim
da nisam. Ali ona me je nauila neto o znaenju panje
koju pruamo ljudima koje sreemo, neto o emu nikada
nisam uio ni na jednom pedagokom seminaru.
Pitam se da li je u sri ljubavi upravo bliskost i prisutnost?
Mi nikada nismo toliko bliski kao kada smo sa nekim koga
zaista volimo. Tada je svaka elija u tijelu panja.
U romanu Ja (1959.) naeg poznatog romanopisca Jo-
hana Borgena, gospodja Skarseth pria o svom muu,
pukovniku, koji je umro prije 20 godina. To nije bio neki
naroito srean brak. Tiina i hladnoa bile su se uvukle
u zidove, prekrile usne i cijeli zajedniki ivot. U jednom
razgovoru sa Maiasom Roosom, gospodja Skarseth kae:
Ne, nisam eljela da umre. Nedostajo mi je.
Ali ne vie?
Nedostajao mi je dok je bio iv.
Moe li se nedostatak bliskosti opisati sa vie bola nego u
ovim saetim recima, napunjenim ledenom tugom?
Nastavnik moe u nastavi koristiti sva mogua tehnika sredst-
va koja postoje u svijetu. Moe se razbacivati overhed-projek-
torima, video-projektorima i svim kompjuterskim pomagalima.
Ali kad se sve svede pod jednu crtu, on je jedini koji ima
vanost. Bez one ljudske bliskosti kod nastavnika, sva e
pomagala biti hladna i bez velike koristi. Veza koja ide od
srca do srca, to je ono to ini susret.
189
4 Ti treba da vidi uenike
Moj prvi posao nastavnika dobio sam kad sam imao 19
godina. To je bila jedna kola na sjeveru Norveke i tre-
balo je da budem nastavnik u jednom razredu sa 9-10-
godinjacima.
Bio je to jedan ni razred, sa kojim sam bio ostvario blisku
vezu. Uenici su bili lijepo vaspitani i puni povjerenja.
Samo mi je Astrid bila daleka. Sjedila je u predzadnjoj klu-
pi, bila je mala i blijeda, sa crvenom, tankom kosom. Kao
neka biljka koja je stajala u sjeni i dobila premalo svjetla.
U klupi ispred nje sjedila je najkrupnija uenica u razredu,
djevojica koja je izgledala bar dvije godine starija. Astrid
se povukla u zaklon iza svoje velike drugarice, moda u
nadi da e izbjei istraivaki pogled novog nastavnika..
I tako se zaista i desilo. Ja je nisam vidio. Ne samo zbog
toga to ju je zaklanjala drugarica, koja je bila mnogo
vea, nego zato to je moj pogled bio obuzet onima koji
su se isticali i sjedili u prvom redu, onima koji su znali sve
odgovore i imali straaaaaaaanu elju da to i pokau. Njih
sam vidio.
Astrid nije bila naroito dobra u koli. Rukopis joj se jedva
mogao proitati, i nikad na asovima nije podizala ruku.
Pokuavao sam da ostvarim kontakt, ali ona je bila zat-
vorena i povuena. Sve to sam o njoj znao bilo je da je
ivjela sa bakom i djedom u kui kod fabrike, a da joj je
majka bila neudata i da je radila u gradu.
Jednoga dana na asu poznavanja prirode trebalo je da
uimo o leptirovima. Bio sam donio nekoliko plakata iz
biblioteke, velike slike sa puno boja, da pokaem kako
leptirovi mogu biti lijepi. Pored toga bio sam uo da treba
poeti as sa neim konkretnim. Bez da sam oekivao
neki odgovor, pokazao sam na prvu sliku i upitao:
Da li neko zna kako se zove ovaj leptir?
190
DIO V
Nijedna se ruka nije podigla, ak ni u prvom redu. Upravo
kada sam htio da im kaem ime, vidio sam jednu ruicu,
iza one krupne uenice, koje se bila lagano podigla. Bila
je to Astrid.
Lastin rep, proaputala je, gotovo neujno.
Svi su se okrenuli. Desilo se udo, Astrid je odgovorila na
pitanje na koje niko drugi nije znao da odgovori.
Moda zna ime i ovoga?, nastavio sam i pokazao na
sljedeeg.
Apolon leptir
I Astrid je odgovarala, sada ve zainteresovanije i glasnije.
Onda je uslijedilo u brzom nizu:
Aurora leptir, Limun leptir, Korotni leptir, Dnevni paun.
Nastala je grobna tiina u razredu. Svi su pogledi, puni
nevjerice, bili uprti u Astrid.
Kada se as zavrio, prila mi je. Prije nego to sam sti-
gao da je upitam otkud je znala sva ta imena, dala mi je
najljepi kompliment koji sam ikada dobio kao nastavnik:
Hvala ti to si me vidio! Onda je poela priati o djedovoj
zbirci leptirova na tavanu, i kako je njegova strast postala
i njena. U ljetna nedjeljna jutra oni su uzimali sa sobom
mreu za leptirove i sendvie i uobiavali da odlaze u lov
na nove primjerke. Na tavanu su imali jednu kutiju sa stak-
lom preko nje, i koristili su male penadle da ih zakae.
- I zna ta?
- Ne.
- Zna ta mi je djed rekao?
- Ne.
- Kada on umre, ja u naslijediti zbirku.
191
Stajala je preda mnom sa obadvije noge vrsto na zem-
lji, obrazi su joj bili dobili boju, glas snagu, pogled ar. To
vie nije bila ona blijeda, loa uenica, ta djevojica koja
je sada stajala preda mnom. To je sada bila nasljednica
zbirke leptirova, koja je objasnila nastavniku kako je stvar
stajala sa nasljedstvom u kui, kada je rije bila o zbirci
leptirova na tavanu!
Tada to nisam pomislio, ali sam pomislio kasnije: toga
dana Astrid je i sama postala mali leptir. Ona je razorila
auru naih oekivanja i rairila krila svoje due. Pokazala
nam je da je bila neto vie od one zatvorene i povuene
djevojice koju smo mi vidjeli. Bili smo pronali njenu taku
rasta i odjednom je razredom zapuhao neki proljeni
vjetar.
Od loe uenice, koja nikada nije podizala ruku, nikada nije
odgovarala na pitanja, koja je bila objekat mog povrnog
pogleda ona je odjednom postala subjekat. Jedno ja.
ovjek kao i ja. U njenom sam pogledu mogao vidjeti
sebe.
Filozof Hans Skjervheim formulisao je pojam instrumen-
talna greka. On pod tim smatra da mi previdjamo grani-
cu izmedju praktinog i tehnikog djelovanja. Tehniko
djelovanje je kada imamo cilj, napravimo kalkulacije i
razradimo koncepciju stizanja do cilja. Kada proizvodi-
mo znake ili gradimo most, ovi se procesi odvijaju pre-
ma ovakvom modelu. Praktino djelovanje je drutveno
djelovanje, u kojem se upravljamo prema drutvenim
normama. Skjerheimova poenta je da je samo u odnosu
na stvari legitimno djelovati jednostrano tehniki. Ali ljudi
nisu stvari. U momentu kada ponemo ljude tretirati kao
stvari, kao faktore ulaganja, kao objekte naih prorauna,
tada smo poinili instrumentalnu greku. Ljudi su cilj
sam po sebi, a ne samo sredstvo za neto drugo. Onoga
dana kada uenici otkriju da su oni samo stvari, faktori
ulaganja, korisnici oni e poeti da tretiraju i nastavnika
na isti nain. Tada povjerenje biva uniteno. A povjerenje
Hvala ti to si
me vidio!
192
DIO V
izmedju nastavnika i uenika nije neto to se stvara uz
pomo pedagokih tehnika. Povjerenje je neto to ras-
te u obostranoj predanosti. To je neto to svako mora
zasluiti.
Dobar nastavnik vidi svoje uenike, nalazi ih tamo gdje se
oni trenutno nalaze i daje im neto to oni nisu ni znali
da im treba.
5 Ti treba da voli svoje uenike
Youre nobody till somebody loves you, (Ti nisi neko
prije nego to te neko voli) pjevali su The Mills Brothers
nekada, pedesetih godina. Kada uenik sree nastavnika
prvog kolskog dana, jedno pitanje prosijava kroz njegov
pogled: Da li me voli?
Ali ljubav slino kao i religiozna vjera ne mogu nastati
na silu. Oni dolaze iz nekog misterioznog izvora u nama i
jednako su neobjanivi kao to su i nosioci ivota. Zato
je ljubav toliko vana u procesu poduavanja? Zato to
ljubav ini da nae uenike vidimo u najljepem svjetlu. A
i zato to kada oni vide da iz naeg pogleda izbija ljubav,
lake im je da sebe same vide kao bia koja imaju vrijed-
nost.
Ljubav ima snagu formiranja: Nije mi jasno ta ona vidi u
njemu, kaemo kada vidimo neki par za koji mi mislimo da
ne odgovara jedan drugome. Ona, koja je tako lijepa i
on sa tim runim licem. Ali ona njega vidi u najljepem sv-
jetlu. I zbog toga to ga ona vidi tako, i on sebe posmatra u
boljem svjetlu. Na taj nain mi postajemo lijepi. Svi.
Kada ne volimo svoje uenike, lako je zagledati se u
njihove nesavrenosti. Mi vidimo samo ono to djetetu
nedostaje, ali ne i ono to ono ima. Mi vidimo ogranienja,
193
a ne i mogunosti. Tamo gdje nedostaje ljubav, nastaju
optube, duboki uzdasi i prijekori.
Kao nastavnici, mi treba i da vidimo svoje uenike, i da ih
volimo. To treba da bude tako, bez obzira na to koliko to
patetino zvualo. Ali to nikad ne treba da udje u nastavni
plan ili notu iz ministarstva! Jer tada rizikujemo da e neki
kolski birokrata doi trei, sa metrom i emom u ruci, da
mjeri koliki nam je struni bonus.
Koliko jedan nastavnik koji je pametan i pun ljubavi moe
da znai za neko dijete, govori nam primjer Alberta Ca-
musa (1913. 60.). On je bio siromani djeak iz Alira,
za kojeg niko nije vjerovao da e neto postii na ovome
svijetu. Kada je saznao da je dobio Nobelovu nagradu,
1957. godine, njegove prve misli zahvalnosti otile su nje-
govoj majci, koja je tokom cijelog ivota bila nepismena
i gotovo gluva. Ona nikada nije proitala ni jednu jedinu
rije od onoga to je njen sin, dobitnik Novelove nagrade
za knjievnost, napisao. Na rukopisu, koji je trebalo da
bude autobiografski roman Prvi ovjek (1994.), koji je bio
pronadjen u automobilu, u kojem je Camus poginuo, on je
zbog toga napisao: Za tebe, koja ovo nikad ne bi mogla
proitati
Drugi ovjek, kome su otile njegove misli, bio je nastavnik
iz osnovne kole, Monsieur Germain Louis. On je bio taj
koji je vidio ovog siromanog djeaka i koji je drao oko
njega svoje ruke, pune ljubavi. Nekoliko dana nakon to
je od vedskog Nobelovog komiteta dobio vijest, Camus
je sjeo i napisao pismo svom starom nastavniku. Bilo je to
pismo puno njenosti i zahvalnosti. Ovako se zavravalo:
Bez Vas, bez ruke pune ljubavi, koju ste Vi
pruili onom siromanom djetetu, koje sam
ja tada bio, bez Vaeg poduavanja i uzora
koji ste mi Vi bili, nita se od ovog ne bi
desilo. Ovo moje izraavanje asti nije neto
naroito. Ali mi ono u najmanjem sluaju
Kada ne
volimo svoje
uenike, lako
je zagledati
se u njihove
nesavrenosti.
194
DIO V
prua priliku da Vam kaem ta ste mi znaili,
i ta mi i dalje znaite, i da Vas uvjerim da su
Vae zalaganje, Va rad i nesebinost kojim
ste ih punili, i dalje ivi u jednom od vaih
malih djeaka iz kole, koji, i pored godina,
nije prestao da bude Va zahvalni uenik.
aljem Vam moje najtoplije pozdrave.
Albert Camus
Neko e sad moda rei da je Albert Camus moda bio
dijete koje je bilo lako zavoljeti. Dijete za koje odmah osje-
timo simpatiju. Sva djeca nisu takva. Neka su nevaspitana
i tvrdoglava i previe buna. U susretu sa njima svi nai
osjeaji su usmjereni negativno.
Da, ali ko kae da treba da sluamo svoje osjeaje? Dobar
nastavnik postupa u skladu sa svojim najdubljim ivotnim vri-
jednostima, a ne sa svojim osjeajima. Osjeaji su promjen-
ljivi i nisu uvijek izraz neke stabilne vrijednosti u naoj sri.
Odluujue je da se mi ponaamo u skladu sa naim vrijed-
nostima.
vedski pjesnik Hjalmar Soderberg (1869. 1941.), na-
pisao je 1905. godine roman Doktor Glas. Doktor Glas je
posmatra ivota, sanjar koji je povuen u sebe. On ezne
za ljubavlju, ali mu nedostaje snaga da bi je realizovao.
Njegova enja je pokropljena nekom zaledjenom tu-
gom i gorkom rezignacijom. Nita ne unitva ovjeka i ne
sputa ga tako nisko kao svijest da nije voljen, kae on.
Kasnije u romanu izraava to jo snanije u obliku neega
to pomalo podsjea na uzvik zakletve:
ovjek eli biti voljen, u nedostatku toga zatim
eli da mu se dive, u nedostatku toga da ga
se boje, u nedostatku toga da ga preziru
i mrze. ovjek eli da ostavi na ljude neku
vrstu osjeaja. Dua strepi od praznine i hoe
kontakt po bilo koju cijenu.
195
Sreo sam uenike koji su proli sve ove faze. Kao djeca,
eljeli su da budu voljeni, kao to sva djeca ele. Ali, moda
nije bilo nikoga ko bi im pokazao ljubav. Onda su djeca
poeljela da im se dive, ali moda nije bilo niega emu
bi se trebalo diviti. Onda su poeljeli da ih se plae, ali ni u
tome nisu uspjeli. Onda je dola posljednja stanica: prezir
i mrnja. Da, veina od nas uspjela je to da im prui. Zato
to ovjek eli da ostavi na ljude neku vrstu osjeaja. Dua
strepi od praznine i hoe kontakt po bilo koju cijenu.
6 Ti treba da oekuje i zahtijeva,
i od sebe, i od svojih uenika
Neki nastavnici misle da e ih smatrati dobrima uko-
liko nemaju oekivanja ili ne zahtijevaju mnogo od svo-
jih uenika. Nita nije pogrenije od toga. Ako nita ne
oekuje od svojih uenika, nee ih inspirisati ni da imaju
oekivanja prema sebi samima. Na taj nain signalizira
im da ono ime se bavite i nije toliko vano. Rijetko kada
sam osjetio toliko istine u nekoliko redaka koje sam nekad
proitao, a vie se ni ne sjeam ko ih je napisao:
Kako o meni misli
Kako se prema meni ponaa
Kako gleda na mene
ta mi radi
Kako me slua
Ja u takav i biti.
Oekivanja drugih ljudi u sebi imaju ogromnu snagu. Ja
sam vidio i uvjerio se koliko su uenici i moje kolege u stan-
ju da urade, ukoliko im se pokae oekivanje i povjerenje.
Fantastino je da si ti preuzeo taj zadatak. Uspjee ti u
tome! Mi emo te podrati! Ali sam isto tako vidio i su-
protne primjere i koliko su malo uenici i kolege u stanju
da urade, ukoliko su doekani sa nezainteresovanou ili
nepovjerenjem. Nije ak potrebno ni rei, dovoljna je jedna
196
DIO V
podignuta obrva, jedan uzdah razoarenja, stisnuta usta.
To je kao da neko probode balon iglom, i odjednom sva
energija nestane.
Ali je isto tako vano imati realistina oekivanja prema
uenicima, kae se. Da. Ne moemo oekivati da 6-
godinjak rjeava jednaine ili da uenik treeg razreda
pie bez greke. Ali mi emo od njih zahtijevati da se na-
pregnu najvie to mogu. Ne vie od toga, ali ni manje.
Sve ostalo bila bi oputena i defanzivna pedagogija, koja
tupi volju i ini nas suvie lijenima. Ako ne nauimo da
se napregnemo, nikad neemo saznati koje sposobnosti i
mogunosti lee u nama.
Ameriki psiholog Howard Gardner sve vie postaje poznat
i u Skandinaviji. On tvrdi da su nai mozgovi napravljeni
tako da svi mi mislimo i uimo na razliite naine. Sposob-
nost nekog djeteta zato nije samo jedna stvar, ve mnogo
razliitih stvari. Sva djeca imaju neke jake strane. Gardner
rauna sa sedam formi inteligencije: Nekoj djeci idu jezici,
nekoj oblikovanje i slikanje, neka su djeca ziki sposobna,
neka talentovana za muziku, nekoj djeci ide matematika,
a neka se dobro snalaze u drutvu. Mi moramo nauiti
puno na planu prilagodjavanja kole djetetu i njegovim
razliitim sposobnostima, kae Gardner. Nastavnici treba
da pronadju i razviju jake strane djeteta, umjesto da in-
sistiraju i tjeraju ga da bude bolje u onome to mu ne ide.
On smatra da naa kultura suvie insistira na verbalnom
i logikom nainu razmiljanja. U kolskim testovima se
provjeravaju upravo ove sposobnosti. Ovo zaista zvui ra-
zumno i nije ba ni tako novo, kao to neki misle. Ja elim,
medjutim, da upozorim na opasnost odlaenja u drugu
krajnost, u kojoj uenici nee dobiti izazove na podrujima
za koja se oni u startu malo ili nimalo interesuju. U tom
sluaju rizikujemo da uenici izadju iz kole, ogranieni u
svojim uskim podrujima interesovanja, ali bez osnovnih,
najvanijih znanja i neophodnih sposobnosti. Ne smijemo
stvoriti situaciju u kojoj djeca nee dobiti ansu da otkriju
197
da izdrljivost, upornost i rad ponekad mogu da otvore
puteve za koje nismo ni znali da postoje.
Ali i nastavnik treba da ima oekivanja prema sebi sa-
mome. Ja kao nastavnik bavim se jednim od najvanijih
zanimanja koja postoje. Ja orem i obradjujem zemlju u
kojoj se razvija duh; ja stvaram slike i predstave koje e
dijete nositi u sebi cijelog svog ivota; ja stvaram roditelje,
nastavnike, politiare i vojnike sutranjice. Zbog toga ja
moram raditi svoj posao najbolje to mogu. Ja se moram
ponaati tako kao da sudbina svakog pojedinog uenika
zavisi od mene - i samo od mene. Tek onda mogu oekivati
da se i moji uenici uzdignu i napregnu do svojih krajnjih
granica.
Temeljne pripreme za nastavu pretpostavka su kvaliteta. Nas-
tavna materija mora biti podgrijana. Ti kao nastavnik treba da
poznaje sve detalje, i treba da ima potpuni pregled. Tek u
tom sluaju moe biti dovoljno siguran u sebe da bi zapoeo
improvizaciju, osvjetljavanje sporednih tema i produbljavanje
pitanja.
Zvui li sve ovo neljudski teko? Moe li se desiti da se
to to je zapoelo sa oekivanjima nastavi sa zahtjevima
i zavri sa optuivanjima? Da, ta opasnost postoji. Zbog
toga oekivanja uvijek moraju biti zasnovana na ljubavi
i moraju se upravljati humanou. To humano i ljudsko
znai da mi treba da budemo velikoduni i prema svojim
uenicima i prema sebi samima kada u neemu ne uspi-
jemo. U takvim sluajevima topla ruka treba da bude u
blizini i da nam pomogne da se pridignemo.
198
DIO V
7 Ti treba esto da ima
sa sobom neto novo
Sjeam se jednog predavanja na Univerzitetu u Trond-
heimu prije izvjesnog broja godina. Tema predavanja bila
je ekonomska kriza izmedju dva svjetska rata. Profesor
socijalne ekonomije doao je na predavanje kao i obino,
sa svojim pribiljekama za predavanje pod rukom. Ali toga
puta pod rukom je bilo i neto drugo: jedan no za sir.
Nismo vjerovali vlastitim oima. Da li je bio toliko smeten
kada je na brzinu zavrio doruak? Ili je moda bio pot-
puno otkaio? Kada je doao za katedru, paljivo je spus-
tio no za sir pored listova ispisanih zbijenim rukopisom.
Onda je poelo predavanje, dobro planirano i interesant-
no, kao i obino. Ali, mi studenti, bili smo budniji i vie zain-
teresovani nego obino. Pogledi svih nas bili su prikovani
za jednu taku: no za sir. Kad e ga poeti koristiti i za
ta?
Profesor je govorio o tome kako su nezaposlenost i
siromatvo sve vie i vie poeli da pritiu Norveku 20-ih
godina prolog vijeka. Onda je doao do poente sa noem
za sir. On je izmiljen 1925. godine, rekao je profesor i
podigao no za sir. On je trebalo da pomogne ljudima da
reu sir u vrlo tanke krike. Ideja ovog pronalaska bila je,
dakle, ono to je bilo vano u tom vremenu: tedi!
Ne vjerujem da je iko od nas koji smo tada bili prisutni
ikada zaboravio ovo predavanje o socijalnoj ekonomiji.
Profesor je prekinuo na pogled navike i natjerao nas da
stvari vidimo novim oima. Jedan no za sir bio je dovoljan
da to uradi.
Oputenost navike uvijek je prijetnja nastavnikom radu.
Toliko je lako samo okrenuti sveanj pribiljeki i ponovo ih
poeti koristiti, ponavljati stare naine predavanja, misliti
iste misli. Prole je godine ovo dobro funkcionisalo. Ali ove
godine vie ne funkcionie. Zato? Zato to ove godine
199
ti ima nove uenike, a nisi stvorio novi odnos prema
gradivu koje predaje. Prole je godine sve bilo novo, i
za tebe i za uenike. Sada je sve upalo u ukuvani erbet
ponavljanja. A on je postao suvie smedj i zgusnut.
Ja, naravno, ne mislim da sve treba da se uradi na novi
nain svaki put. To bi znailo postavljati nerazumne i ne-
humane zahtjeve. Kao kada bismo, bez daha, neprestano
istu stranicu okretali gore - dolje, samo da bismo je okreta-
li, to ne bi bilo dobro ni za nastavnike, ni za uenike. Mno-
go toga to mi kao nastavnici radimo ima svoju vrstinu i
snagu samo po sebi, i upravo to ini da imamo osjeaj da
su stvari svaki put nove. Kao i inae u ivotu radi se o
tome da pronadjemo ravnoteu izmedju tradicionalnog i
novog, stabilnosti i promjene.
Zamisli, kad bismo mogli da imamo samo jednu novu
stvar sa nama na predavanje svaki dan: neki novi nain
za objanjavanje pravila tablice mnoenja, kratki stih,
sliku, priu, par tonova odsviranih na usnoj harmonici. Ili,
moda, no za sir?
8 Ti treba da doprinese zadovoljstvu
i razvoju svojih kolega
Nastavniki kolegij je grupa osoba koja se prihvatila toga
da jednu generaciju djece uini korisnim, srenim i samo-
stalnim ljudima. Mora da je to najzahtjevniji zadatak koji
jedan kolegijum moe da ima. To trai dobru saradnju i
vrhunsko zalaganje svih uesnika. Dobre kolege moraju
jedni drugima eljeti dobro i initi jedni druge dobrima.
Kako se to radi? Pored ostalog na taj nain da dozvolja-
vamo razliitosti. Ne, ne samo da dozvoljavamo, nego da
uivamo u razliitostima i da ih iskoritavamo. U dobrom
nastavnikom kolegiju zaposleni pomau jedni drugima,
paze jedni na druge, i podravaju jedni druge. Ali treba, ta-
200
DIO V
kodje, da postoji dovoljno sigurnosti da se mogu postaviti
i indiskretna pitanja, da se mogu uobliiti oekivanja, da
se moe kritikovati. U kolegiju u kojem vlada povjerenje,
svako mora da ima slobodu da bude ono to jeste.
Posljednih godina u norvekoj se vodila debata o takozva-
nom strunom bonusu za nastavnike. U pozadini ovoga
bila je ideja da neki dobri nastavnici dobiju veu platu.
Privlana misao, koja nas vodi na jedan put pun nedoumi-
ca i dvoumljenja. Kao prvo: Ko e odluivati kakva je nas-
tavnikova strunost? Da li su to uenici, roditelji, kolege,
direktor ili kolska administracija? Da li e se strunost
nastavnika ocjenjivati putem ema za ispitivanje miljenja
ili na roditeljskim sastancima ili kroz neformalna obraanja
koli?
Ukoliko se uenicima prui mogunost da ocjenjuju nas-
tavnikovu platu, postoji bojazan da dobijemo povrni lov
na popularnost, koji nije dobar ni za nastavnike, ni za
uenike. Dobar nastavnik, naime, treba da ima mogunost
da bude i nepopularan.
Ukoliko je direktor taj koji e ocjenjivati nastavnikovu
strunost, onda on mora vrlo esto da bude prisutan na
asovima i da prati nastavu. Ali direktorova odluka bi u
svakom sluaju morala biti bazirana na slobodnoj procjeni.
Strunost jednog nastavnika mogu biti razne stvari, to nije
mjerljiva i objektivna veliina.
Ukoliko je kolska administracija ta koja e ocjenjivati
strunost nastavnika, razdaljina od njih do uionice jo je
vea a slobodna procjena jo vie izloena sluajnosti.
Dalje: ta e se ocjenjivati? Da li je to nastavnikova struna
sposobnost, sposobnost da se stvori angaovanost i in-
teresovanje uenika, da se nadju novi naini poduavanja,
da se stvori mir i red u razredu, da se prui dovoljno vre-
mena i panje najslabijima u razredu, da se pria, da se
koristi tabla/slike/kompjuteri, da se organiziraju izleti i
201
ekskurzije? Ili je rije o nastavnikovom odnosu prema di-
rektoru, kolegama i roditeljima? Da li bi jedan nastavnik
koji e dobiti bonus trebalo da bude dobar u svim ovim
karakteristikama - ili samo u nekim od njih? I kako sve ovo
izmjeriti? Uzmimo za primjer povuenog nastavnika 60-ih
godina, koji je naroito zainteresovan za rad sa najslabi-
jim uenicima u razredu i uporedimo ga sa jednim 30-
godinjakom, vrlo strunim na polju kompjutera, oko koga
se okupljaju najbolji uenici. Koji od njih zasluuje struni
bonus?
U dobroj koli treba da imamo razliite tipove nastavni-
ka. I onog upornog, neumornog radnika i inovatora koji
pokree nove procese, i pripovjedaa i vodju, i onoga koji
mnogo koristi tablu i onoga koji se zaklinje u kompjutere,
i teoretiara i praktiara. kola treba da obui i u teorets-
kim i u praktinim znanjima, i u sposobnosti snalaenja u
drutvu i u moralnim stavovima. Ona treba da doprinese
razvoju itavog djeteta.
Da bi se u svemu ovome uspjelo, nastavnici razliitih
osobenosti moraju da vuku kola zajedno. Moje iskustvo
govori mi da je klima u nastavnikom kolegiju odluujua
za doprinos koli koji svaki od nastavnika moe da prui.
Favoriziranje nekih nastavnika u vie-manje sluajnom
procesu, podijelilo bi nastavniki kolegij u A, B i C-tim i na
taj bi nain bilo uniteno tako vano osjeanje zajednitva.
ovjek bi doao u poziciju da ide unaokolo kao smilig kill-
ers (Ubice sa osmjehom) i da samo eka na unapredjenje
i poviicu plate.
Praksa sa strunim bonusom izraava neko udno vje-
rovanje da nas vea plata ini boljim nastavnicima i da
se sve oko nas moe mjeriti novcem i zamijeniti za nje-
ga. Moje iskustvo mi govori da je ono to ini da dajemo
najvie od sebe u razredu, oekivanje koje prema nama
imaju uenici i roditelji, harmonija sa kolegama i vlastitim
radnim moralom. Nagrada je zadovoljstvo koje imamo
202
DIO V
kada vidimo kako se djeca i mladi razvijaju, cvjetaju, rastu
i ue.
Ja vjerujem u saradnju, stimulisanje i pohvale puno vie
nego u kontrolu, revizije i konkurenciju. Struni bonus za
nastavnike baziran na kriterijima koji su nejasni i nemjer-
ljivi, slijepi je put, koji nas nee odvesti ka boljoj koli, nego
e nas samo icrpsti i ostaviti nas bez energije. kola nee
nita izgubiti ako ostane bez svega ovoga.
Pohvale nisu naa najjaa strana. Otvori bilo koje novine
i proitaj neto od onoga to u njima stoji i vidi koliko e
esto nai da neko kae neto dobro o drugome. Da, ali
pohvale i nisu ono to ini da se svijet razvija nabolje,
moda e odgovoriti. Upravo je otra kritika ta koja ini
da svijet ide naprijed. Pohvale nas otupljuju i esto se pret-
varaju u ljigavo dodvoravanje. I to je potpuno tano, nita
nije tako odvratno kao pompezno udvoriko hvaljenje, koje
se u osnovi esto zasniva na svojim vlastitim interesima,
ispod prelijepo formulisanih rijei. Zbog toga je potpuno
na svom mjestu to to francuske novine Le Figaro imaju
moto koji stoji ispod imena: Bez slobode kritike, pohvale
su samo dodvoravanje.
Problem je jedino to to kritika esto postaje dominant-
na. Mi smo obazrivi sa priznanjima, ak i tamo gdje je
priznanje na svom mjestu. Poslije toliko mnogo godina
provedenih u koli, ja znam koliko su pohvale vane u
procesu uenja. Pohvala je, jednostavno, uslov za spo-
sobnost savladavanja neega. Dijete moemo unititi na
taj nain to ga nikada neemo pohvaliti. Ali su pohvale
vane i u svakom kolegiju. Ohrabrujue klimanje glavom,
tapanje po ramenu, jedan cvijet u nekoj posebnoj prilici.
Nama svima treba pohvala da bismo mogli osjetiti da smo
neko i da neto znaimo.
203
9 Ti treba da doprinese diskusiji
o drutveno-politikoj ulozi kole
kola - drutveni prostor za sve?
Djeca koja rastu u porodicama u kojima su police pune knji-
ga, a roditelji imaju visoko obrazovanje, u prosjeku imaju
bolje rezultate u koli nego djeca koja rastu u neto manje
srenim okolnostima. Moda su oni naslijedili neke vane
gene? U svakom su sluaju dobili vrijedan kulturni kapi-
tal. Za stolom za ruavanje razgovara se o temama koje
djeca sreu u koli, i oni su nauili da koriste rijei i izraze
koji ine jezik kole. U porodicama u kojima se puno ita
diskutuje se i o francuskoj revoluciji i o politikim neslagan-
jima, Nobelovoj nagradi za knjievnost i o kompjuterskoj
tehnologiji. Na putovanjima oni su vidjeli i Katedralu Sve-
tog Petra, Big Ben i Zamak Kronborg u Danskoj. A kada
treba predati rad sa temom Borba za ravnopravnost ena
u istorijskoj perspektivi, akademski obrazovani roditelji
doprinijeli su i prijedlogom o literaturi koja se moe koristiti
i prijedlogom o sadraju i nainu pisanja.
Pored toga djeca akademski obrazovanih roditelja najvie
i lie na nastavnike, i kada je u pitanju jezik i interesovanja.
Nastavnik je studirao moda na istom fakultetu na kojem i
roditelji. Oni su itali iste knjige, gledali iste lmove, sluali
istu muziku. Ukratko reeno: oni imaju isti kulturni prtljag,
koji ini da se djeca u njemu osjeaju kao kod kue.
U poslijeratnom vremenu vizija kole bila je, pored ostalog,
da ona treba da doprinese izjednaavanju razlika iji je
uzrok bilo drutveno naslijedje uenika. Istraivanja, med-
jutim, pokazuju da i izbor obrazovanja i rezultati u koli
zavise od zanimanja roditelja i njihove pozicije u drutvu.
ini se da se ove tendencije danas jo vie pojaavaju.
Rezultati u koli djece koja rastu u familijama gdje postoji
malo knjiga, u desetogodinjem periodu 1992. 2002. os-
labili su, dok su rezultati onih koji rastu u porodicama u
204
DIO V
kojima postoji puno knjiga jo bolji nego to su bili ranije.
to se tie uenika koji pripadaju minoritetnim grupama,
sa roditeljima iz nezapadnih zemalja, jaz izmedju njihovih
rezultata i rezultata veinske grupe uenika, postao je jo
dublji.
U asopisu za istraivanje omladine (4/2000) istraiva
A. Bakken zakljuuje da ukupno gledajui, mi vidimo ten-
dencije u pravcu poveanja drutvenih razlika u koli. Ovo
potvrdjuje i rezultate do kojih je doao profesor P. Haug,
kada je 2003. godine predstavio rezultate ocjenjivanja
norveke kolske reforme R 97. On tvrdi da osnovna
kola ne prua, kako je predvidjeno njenim ciljem, jednako
vrijedno obrazovanje svim uenicima, bez obzira na pol,
socijalni i ekonomski status roditelja, mjesto stanovanja,
sposobnosti, predispozicije i kulturno i jezino nasljedje.
Vie grupa uenika nalazi se pred kolom koja ne uzima
dovoljno u obzir njihovu polazinu taku i porijeklo.
Na koji nain moemo smanjiti znaenje drutvenog nasljed-
ja na rezultate u koli i izbor zanimanja? Kako moemo
sprijeiti da kola sistematski reprodukuje razlike? Odgovor
koji se najvie namee jeste: Tako to emo smanjiti socijalne
razlike u drutvu. Segregirani dijelovi grada, sa pripadajuim
jakim i slabim kolama, uinili bi presijecanje ovog socijalnog
nasljedja nemoguim. Mi znamo da su djeca iz porodica u
kojima ne postoje jaki intelektualni i ostali resursi, mnogo bol-
ja u koli, kada su skupa sa djecom koja dolaze iz porodica
bogatim resursima. Tada kola djeluje kao neka vrsta lifta.
Zbog toga je od odluujueg znaaja da budemo u stanju da
sprijeimo drutvenu podjelu kolstva u Norvekoj.
Ali, mnogo toga moe se uiniti i u koli. Vie istraivaa
tvrdi da se ini da individualizirana nastava, aktuelna u
Norvekoj, koja sve vie prebacuje teite na odgovornost
za sopstveno uenje, favorizira uenike iz porodica sa bo-
gatim resursima. Ovo je posebno sluaj medju uenicima
iz jezinih manjina, gdje uenje koje podrazumijeva vie
samostalnosti zahtijeva i bolje poznavanje jezika, nego
205
to je to sluaj u nastavi kojom upravlja nastavnik. Ovo
ne znai da u koli treba da napustimo grupni rad, rad na
projektima i samostalni rad, nego da u mnogo veoj mjeri
treba da uzmemo u obzir razliite mogunosti uenika u
fazi u kojoj se rad planira i provodi.
O sigurnosti, slobodi i zavisnosti
Danski djeiji psihijatar Gideon Zlotnik formulirao je po-
jam trofejno dijete. To je dijete koje njegovi roditelji nose
ponosno, sa ciljem. Kao trofej. Ali ako kola bude imala
kao svoju jedinu perspektivu to jedinstveno dijete, rodjeno
sa svojim unikatnim svojstvima, koje e i kola i roditelji
uzgajati, mislim da inimo greku. Jer smo izgubili iz vida
znaenje zajednitva za formiranje linosti.
Ja ne elim da uenici u koli ue da razmiljaju o sebi
kao o rmiranoj robi na tritu. Ja elim da oni osjete da
mi postajemo ljudi u ljudskom zajednitvu. Zato to pred-
stava o apsolutno neovisnoj inidividui jeste i uvijek e biti
iluzija. Mi smo cijelog ivota ovisni od drugih. Prvih godina
mi ne moemo ivjeti bez brige drugih odraslih ljudi, koji
nas hrane i oblae, brane nas, ue da govorimo, stimuliu
nas i vaspitavaju. Posljednjih godina, pri zalasku ivotnog
sunca, veini nas potrebna je briga: hrana i lijekovi, me-
kani jastuci i tople ruke.
A godine koje se nalaze izmedju, kada mislimo da smo
samostalni i nezavisni? I tada smo zavisni od porodice,
prijatelja, komija, kolega. Mi smo tako sagradjeni da
postajemo bolesni od usamljenosti i izolacije. ovjek koji
je potpuno neovisan nije slobodan, nego je bespomoan.
Sociolozi mogu kazati da gustina niti u drutvenom tkanju
ima odluujuu ulogu i kada je rije o psihikim bolestima i
razvoju kriminaliteta u drutvu. Sociolog Zygmunt Bauman,
poljsko-britanskog porijekla, tvrdi da konikt izmedju sigurn-
osti i slobode, izmedju drutvenosti i individualizma, najvje-
rovatnije nikada nee biti rijeen. Bauman pie:
206
DIO V
Ako se odlui za sigurnost, to uvijek trai
da rtvuje slobodu, dok se sloboda moe
proiriti jedino na raun sigurnosti. Sigurnost
bez slobode jednoznana je ropstvu, dok je
sloboda bez sigurnosti jednoznana osjeanju
izgubljenosti i preputenosti samom sebi.
U zajednitvu u kvalitetnoj koli neophodno je cijeniti indi-
vidualizam svakog pojedinog djeteta, potovati ga i zatititi.
Individualizam znai biti svjestan svog naroitog poloaja
koji mi imamo kao ljudi. To takodje znai da niko od nas
nije isti, i da svi posjedujemo odredjena neotudjiva prava.
Da mi elimo sami sebe da upoznamo, da razvijemo svoje
sposobnosti, gajimo prijateljstvo i stvorimo medjusobne
vrste veze. Da imamo snage da se pobunimo u situaci-
jama gdje kolektivizam poinje da predstavlja opasnost,
gdje on prijeti i sve nas upravlja u istom smjeru. Da shva-
timo i prihvatimo odgovornost za druge ljude i zadatke, od
kojih moda neemo odmah imati linu korist.
U svim vrstama zajednitva, mi uimo da i druge uzimamo
u obzir. Vlastite elje moraju se moda smanjiti ili odogo-
diti. Mi se ne laktamo da bismo doli do cilja, nego sto-
jimo i ekamo dok ne dodje na red. I upravo zbog toga
to sam i ja ranjiv i to i meni treba pomo, jasno mi je
kako se drugi osjeaju. Ja sam nauio da se uivljavam,
da saosjeam i da budem solidaran. Nauio sam da ivim
sa onima koji su drugaiji od mene, starijim ili mladjim, pa-
metnijim ili manje pametnim. I sa onima koje ne volim. Ja
sam nauio da trpim razliitosti.
kola je zajednitvo koje stvara moralne norme, gdje se
uenici nee samo pitati ko oni jesu, ve i ko bi oni trebalo
da budu. U naim dananjim tipovima drutva ostalo je
vrlo malo ovakvih zajednitava.
207
Veliko zajednitvo
Rijei Opte deklaracije o ljudskim pravima o tome da su
svi ljudi rodjeni slobodni i sa istom ljudskom vrijednou,
uvele su nas u jedno novo poglavlje ljudske istorije. Mi se
danas vie ne udimo tome koliko je ova poruka radikal-
na. Danas nam se ini da je to potpuno normalno! Ali nije
prolo mnogo vremena otkako su Francuska, Engleska,
SAD, Grka i Australija glasale protiv toga da Liga naroda,
prethodnica Ujedinjenih nacija, usvoji ovakvu formulaci-
ju. Ono to je bilo uobiajeno tokom 99,9% ljudske isto-
rije bilo je da se nije prihvatalo, ili nije ivjelo prema ovim
zajednikim vrijednostima koje su formulisane u Optoj
deklaraciji o ljudskim pravima.
A i dalje postoji jaz izmedju lijepih rijei i grube stvarnosti.
Tokom najveeg dijela istorije granice naeg moralnog
svijeta protezale su se granicama naeg jezika, religije ili
nacije. Mi smo, kroz rijei svog svjetski poznatog poete
Ibsena, rekli: Ja uvijek radim ono to je moja obaveza,
- ali samo u okviru svog sela. To vie nije tako. Moje selo
je cijeli svijet.
Tokom najveeg dijela istorije obaveze ljudi protezale su
se u okviru granica njihovog ivota najdalje to su mis-
lili bila je budunost djece. Nismo poznavali dugorone
posljedice naeg djelovanja. Danas znamo kakve su po-
sljedice, ali ne razmiljamo o posljedicama toga to zna-
mo. Kada znamo da je vrijeme poluraspada plutonijuma
24 000 godina, trebalo bi da se naa odgovornost protee
jo dalje. Mi smo najvjerovatnije prva generacija koja mi-
jenja klimu na Zemlji i posljednja koja nee platiti punu
cijenu te promjene.
Baviti se kolom, znai neto htjeti. U tom sluaju mi mora-
mo imati neke predstave o dobrom odrastanju i dobrom
ivotu. Za sve ljude. Zamisli kako bi to bilo kad bismo imali
kolu koja bi inspirisala uenike da kau: Ti vidi svijet
208
DIO V
onakav kakav on jeste i pita: zato? Ja vidim svijet ona-
kav kakav bi on mogao biti i pitam: a zato ne? (Georg
Bernard Shaw)
Zadaci kole 21. stoljea lee u ovom prostoru izmedju
jeste i moglo bi biti.
10 Ti treba da se usudi
da bude nastavnik
Nastavnik danas ne moe dozvati svoj autoritet niti iz
tradicije, ni iz uloge koju mu je namijenilo drutvo jedi-
no iz svog strunog znanja, pedagoke sposobnosti i
linog autoriteta. U ovakvoj situaciji primamljivo je teiti
za popularnou. Ali nastavnik nikada ne smije teiti za
popularnou. Jer bi nas to inilo zabavljaima. Mi nis-
mo zabavljai. Mi smo odrasli ljudi koji emo znanjem i
strunou prenijeti svojim uenicima znanje, stavove i
sposobnosti. Mi treba da podravamo uenike, ali i da im
pruimo otpor. Treba da ih hvalimo, ali i da ih pokudimo,
primamimo i vodimo, treba da im budemo i dosadni i da ih
zabavljamo.
Neki smatraju da uenici treba da procjenjuju svoje nas-
tavnike. Da i nastavnike treba ocjenjivati. Ja se sa time
ne slaem. Ocjenjivanje nastavnika pretvorilo bi se, tako,
u ispitivanje popularnosti, kao to se to radi u novinama,
bacanjem kockice, gdje se ljudi ocjenjuju ocjenama od je-
dan do est. To je bestidno. ovjek ne organizuje utrke
sa nagradom sa ljudima, ili poredi prijatelje i ostale sa ko-
jima ima kontakt. I ta bi se time postiglo? Samo to da se
stvore nastavnici koji bi pokuavali da nanjue prirune i
lako dostupne kriterije popularnosti. Pedagogija uzmicanja
u tom bi sluaju procvjetala.
Nasljedni grijehovi nastavnika u stvari su samo dva
optereenja, pie knjievnik Jens Bjrneboe (Nastavnik
Zamisli kako
bi to bilo kad
bismo imali
kolu koja bi
inspirisala
uenike da
kau: Ti vidi
svijet onakav
kakav on jeste
i pita: zato?
Ja vidim svijet
onakav kakav
bi on mogao
biti i pitam: a
zato ne?
(Georg Bernard
Shaw)
209
i uenik. Put u budunost, knjiga I, 1962.). To su pedan-
terija i nedostatak smisla za humor. Samo jedna vrsta at-
mosfere moe uiniti da nastavnik zadri onu tanu dozu
mjeavine humora i vrstine prema svojim uenicima,
godinu za godinom. A to je da on ide na svoj posao u
uionicu sa radou, kae Bjrneboe.
Na koji nain moemo poveati konani zbir radosti kod
norvekih nastavnika? Moj je odgovor: tako to e posto-
jati smisao, povjerenje i priznanje. Ove su tri stvari tijesno
povezane. Mi moramo osjeati da e se nakon sati i sati
naprezanja u uionici, najzad pojaviti nebo. Mi moramo
znati da u nas imaju temeljno povjerenje nai uenici, nji-
hovi roditelji i politiari. I mi moramo iskusiti da se posao
koji radimo priznaje i cijeni.
Svim kolegama elim da kaem: Usudi se da bude pono-
san na ono to umije i ono to radi. Usudi se da bude
onaj odrasli, usudi se da bude jasan, usudi se da donosi
odluke, usudi se da zahtijeva i da bude strog kada je to
neophodno. Usudi se da bude nastavnik.
Ne dozvoli da bude sveden na poslunog inovnika,
koji se savija prema posljednjim politikim ili pedagokim
vjetrovima. Ne dozvoli da ti isperu mozak novim jezikom
i rijeima kao to su kompetentnost promjene, osiguran-
je kvaliteta, razvojni razgovor, vlasniki odnos, situacija
procjene, fokusno podruje, rezultat uenja, rezultatna
jedinica, konkurencija, krajnji proizvod, dostizanje cilja,
preduzimatvo i tako dalje. Ovo su virus-rijei koje se nep-
rimjetno ubacuju u nau svakodnevnicu i pokuavaju da
nas uvjere da je na posao isti kao i u bilo kojoj proizvod-
noj rmi.
Zahtjevaj potovanje za zanimanje kojim se bavi.
Zahtjevaj slobodu da moe formirati ulogu nastavnika
sa svom strunou, entuzijazmom i inovatorstvom koje
posjeduje.
Nastavnik
treba da ima
maksimum
autoriteta
i minimum
moi.
210
DIO V
Ako se i trunka istine nalazi u rijeima Johna Steinbecka
veliki je nastavnik veliki umjetnik, onda se umjetnika
sloboda mora odnositi i na nastavnika. To nije slobo-
da od neega, ve sloboda za neto. To nije sloboda
da odluujemo o emu emo poduavati, nego kako
emo poduavati. To nije oslobodjenje od tekog rada,
nego sloboda da uloimo cijelu svoju duu u susretu sa
uenicima.
Pedagoka sloboda nije luksuz za razmaene nastavnike,
nego je to sama ivotna materija, koja odrava u ivotu
radost i ar. Ukoliko se ona odstrani, iz nastavnikog e
zanimanja nestati umjetniki i stvaralaki impuls. Mi emo
nastaviti da radimo ono to moramo, ali emo to raditi bez
radosti. Mi neemo vie do kasno navee biti u potrazi za
muzikom, nekom slikom ili stihom koje bismo eljeli da ko-
ristimo u sutranjem predavanju. Neemo vie putovati na
kurseve i seminare za vrijeme vikenda ili godinjih odmora,
da bismo nauili neto vie. Bez pedagoke slobode, koja,
opet, zahtijeva povjerenje, postaemo zlovoljni i obuzeti
detaljnim raunanjem utroenog vremena. Tamo gdje nes-
tane pedagoka sloboda, tamo nestaje i dobar nastavnik.
esto on pone da radi u nekom zanimanju izvan kole,
a nova obiljeja ovih zanimanja i ovdje su upravo sve vie
i vie povjerenja i slobode da se posao radi na najbolji
mogui nain.
211
VI
DJELA LJUBAVI
Redaktori piu:
Dragi itaoe sa Deset nastavnikih zapovijesti gotovo smo
doli do kraja naeg puta. Ali pieva najjaa poruka nalazi se
malo dalje, to je 11. zapovijest, koja treba da se posije i prospe
izmedju ovih navedenih deset. Ni na jednom drugom mjestu u
knjizi piev glas nije jasniji i liniji nego ovdje, u Djelima ljubavi.
Kod nastavnikog posla radi se upravo o tome.
212
DIO VI
VI DJELA LJUBAVI
Ljubav nastavnika prema uenicima ne moe se odred-
iti paragrama ili se narediti dopisom. Niko se ne moe
natjerati na ljubav, kao ni na religioznu vjeru. Ona mora
da dodje iznutra, kao neki izvor za koji ne znamo odakle
izvire. Ali ona je najvanija od svega.
ak i kad doivimo najvea razoarenja u ljubavi, ipak
je opet traimo. Zato? Zato to ne moemo ivjeti bez
nje. Glad za ljubavlju, za davanjem i dobijanjem, nae je
najdublje dno.
Ako imam i dar proricanja, i znam sve tajne i sva znan-
ja, i ako imam svu vjeru da i gore premjetam, a ljubavi
nemam, nita sam, kae Pavle.
16
I u romanu Fjodora Dostojevskog Zloin i kazna, ubicu
Raskoljnikova spasava Sonjina ljubav. Ljubav je bila ta
koja ih je uskrsnula u novi ivot, srce jednog od njih ima-
lo je nepresuive izvore ivota, koje je srce onog drugog
trebalo da bi se moglo ponovo roditi. ivot se odjednom
potpuno preokrenuo. Sedmogodinja kazna zatvora iz-
gledala je kao sedam dana. Sedam godina, samo sedam
godina!, povikne Sonja.
Ti moe kreiti zid, kopati kanal ili voditi raunovodstvene
knjige bez da mora da voli ljude. Ali, ako hoe da bude
nastavnik, ti mora da voli ljude. Ako to ne moe, nadji
neki drugi posao.
Ko to moe da otkrije da li nastavnik voli svoje uenike?
Uenici. Oni to mogu da nanjue izdaleka. I rijetko kad
pogrijee. Tamo gdje nedostaje ljubav prema uenicima,
mjesto zauzimaju paragra, duboki uzdasi i optuivanja.
Neko je rekao da nam trebaju moralna pravila zbog
nedostatka ljubavi. U svakom nam sluaju trebaju lanci
16 1.Kor.,13, 2.
213
DJELA LJUBAVI
i poslunost. Voli pa onda radi ta hoe, napisao je
Avgustin.
Nastavnikova ljubav prema uenicima mora da bude be-
zuslovna. Mi ne moemo rei: Ja u te voljeti ako bude
ee radio domau zadau, bude se ljepe ponaao,
vozio biciklo desnom stranom puta, prestao da kasni
na asove i t.d. Ljubav koja je uslovljena nije nikakva
ljubav, iz jednostavnog razloga to mi onda gubimo iz vida
to dijete koje treba da vidimo. Mi vidimo samo greke i
nesavrenosti. Vidimo ono to djetetu nedostaje, a ne ono
to dijete ima.
ini mi se da je ljubav dola na ovaj svijet da bismo mogli
jedni druge da vidimo onakvima kakvi mi u stvari jesmo
kada smo najljepi, kada nas neko voli. ta ona, u stvari,
vidi u njemu?, pitamo kada ne razumijemo zato je dvoje
ljudi skupa. Tada zaboravljamo da smo mi drugaiji kada
na nas baca svjetlo neko ko nas voli, nego kada ivimo
u sjeni hladnoe i nezainteresovanosti. Neija ljubav, na
neki neobjanivi nain, ini da mi bivamo vei od one slike
koju ostatak svijeta ima o nama, ona uveava nau teinu.
U ljubavi se nalazi stvarajua snaga. Jedna poslovica
kae: Kako o meni misli, kako se prema meni ponaa,
kako gleda na mene, ta mi radi, kako me slua - ja u
takav i biti.
Ljubav otkriva i prosvjetljuje. Kad volimo svoje uenike, mi
im otkrivamo da su oni vrijedni. Kada smo okrueni ljubav-
lju nekog drugog bia, to nam daje veliku sigurnost. Ako te
voli samo jedna osoba, to je kao da te svi vole. Strae nae
svijesti oputaju se. Mi se usudjujemo da pokaemo svoje
slabosti, zato to znamo da onaj drugi to nee zloupotri-
jebiti za pokazivanje premoi. Hebrejska rije jeda znai
i poznavati i voljeti. Uenik koji osjea da ga nastavnik
voli, usudjuje se i da dozvoli da ga nastavnik upozna. Da,
to je, jednostavno, tako.
214
DIO VI
Lubav ne zaboravlja. Kada nastavnica poalje djecu dalje,
nakon zavrene kole, ona ostaju u njenoj vjeri, nadi i
ljubavi. Ona se sjea trenutaka koje su oni zaboravili. Na
taj nain oni nastavljaju da ive svoje tajne ivote u njenom
sjeanju. Nastavnica tako poveava zbir ljubavi u svijetu.
Redaktori piu:
Sa Djelima ljubavi doli smo gotovo do kraja puta. Ali,
mi se takodje pribliavamo i poetku puta, Ovdje poinje
putovanje koje e inspirasiti dalje nae misli o koli, o ide-
jama, o uenicima, a najvie o nastavniku i njegovim dje-
lima.
215
DJELA LJUBAVI
POETAK
Ako bih morao jednom rijeju da opiem ono to ja mislim
da je najbolje u evropskoj kulturi, to bi morao da bude:
stalni dijalog. Dijalog izmedju jevrejsko-hrianske i grko-
rimske kulture, izmedju hrianstva i islama, nauke i re-
ligije, razuma i osjeaja, izmedju Nijemaca i Francuza,
vedjana i Norveana. Uslov za ovaj dijalog je pluralitet i
potovanje za vieglasje.
Mi se uputamo u dijalog da bismo i sami neto nauili, da
bismo se mijenjali i rasli. A ne da bismo namamili druge
da se promijene. Sutina dijaloga nije slaganje, nego ra-
zumijevanje. Mi u zajednici otkrivamo neto to niko od
nas nije ranije znao. Ne ovo, ne ovako. U ovom procesu
lei obavezivanje i odgovornost. Ali, ono to je najvee od
svega u dijalogu lei nada, sa velikim N. A kola i nas-
tava moraju se raditi o nadi. Nada je sposobnost duha. Mi
sanjamo o budunosti koja je drugaija od dananjice.
Sve ono to je pokretalo svijet naprijed, poelo je neka-
da kao nada. Kada je Martin Luther King jr. 23. avgusta
1963. godine drao svoj uveni govor pred 250 000 ljudi
u Vaingtonu, on nije rekao: Ja imam jedan problem. On
je rekao: Ja imam jedan san. Jedan san da moje etvoro
djece jednog dana mogu ivjeti u zemlji, u kojoj ih nee
procjenjivati po boji koe, nego po sadraju njihovog kara-
ktera. Oscar Wilde govorio je da karta svijeta na kojoj se
ne nalazi Utopija, ne zasluuje ni jednog jedinog pogleda.
Tu nije rije o samoj zemlji, prema kojoj se svi ljudi nepres-
tano kreu. I im dodju do nje, kreu ponovo. Na put do
jednog boljeg svijeta.
17
Nada nam prua izbor. Mi moemo neto nauiti na svojim
grekama i postupiti drukije sljedei put. Nismo osudjeni
na ponavljanje jueranjih gluposti, moemo poeti izno-
17 Oscar Wilde: The soul of the man under socialism. London,1894.
216
DIO VI
va, sa istim papirom. Ne kao da se nita nije desilo, nego
kao da je ipak sve mogue.
Ko su neprijatelji nade? Kao prvo, cinizam, pesimizam i fa-
talizam. ovjek ima samo prezir prema onima koji hodaju
uokolo u nadi da e od sada sve biti bolje: Tako, dakle, ti
se nada da moe promijeniti svijet? Mnogi su to probali
prije tebe. Vrati se u stvarnost. Budi realan.
Kada mi, kao nastavnici, budemo suoeni sa ovakvom
beznadenou kod sebe samih i svojih uenika, moramo
to uzeti za ozbiljno. Ovakvo razmiljanje signalizira jednu
vrstu apatije, koja se moe uvrstiti u duhu i pretvoriti u
ivotno dranje. Ali, apatija moe isto tako da bude poetna
taka za djelovanje. Mi ne smijemo gubiti vrijeme. Ako se
mnogo ljudi podigne, to se moe pretvoriti u nepobjedivu
snagu. Moda bismo trebali rei ono isto to je rekao i
George Bernard Shaw: Ti vidi svijet onakvim kakav on
jeste i pita se: zato? Ja vidim svijet onakvim kakav bi on
trebalo da bude i pitam se : a zato da ne?
Drutvo sutranjice stvaramo upravo u ovom pros-
toru izmedju jeste i trebalo bi da bude. U ovom prostoru
smjetene su i mogunosti kole.
Na kraju, sa ovom priom iz ivota jednog djeteta, pisac i re-
daktori ele itaocima srean put u nastavku putovanja
217
DJELA LJUBAVI
TONJE
- Djede, vidi, ja pucketam!
Istrala si iz vrta, sa podignutom rukom i prstiima savi-
jenim kao da dri baklju Kipa slobode. Tijela pozlaenog
zrakama ljetnog sunca, bila si bombica puna energije.
- Vidi!
Pritisla si srednji prst uz palac, sva volja ovoga svijeta bila
je sakupljena izmedju ta dva drhtava prstia, iekivanje ti
se prelivalo iz oiju.
I iznenada, desilo se: Zapucketalo je, pucanj, eksplozija,
koju su mogli uti sve babe i djedovi na ovom svijetu.
Novo stvaranje i nastade zvuk!
Ti stoji na vrhu Zemljine kugle, sa svim njenim meridi-
janima ispred sebe. Ti posjeduje sve ovo, cijeli je ivot
tvoj. Zapucketa jedanput i moe birati da li e ivjeti u
Norvekoj ili u Bosni, da li e biti nastavnica ili plesaica
na ici, toranj ili hram. Zapucketa, i prelazi jo jedan me-
ridijan, jer razdaljine su tako malene tamo gdje ti stoji.
Ja te gledam sa jednog poznog mjesta u ivotu, i puni me
neka duboka srea - udaljen sam samo za jedno pucke-
tanje prstima.
218
DIO VI

Dijete, Nastavnik I Skola U BIH, 2007

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Dijete, Nastavnik I Skola U BIH, 2007

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Dijete, nastavnik i kola

You might also like