EDUKACIJSKI UNIVERZITET TRAVNIK

PSIHOLOGIJA I PEDAGOGIJA

- STUDIJA SLUČAJA-

-INTEGRATIVNA PEDAGOGIJA-

Student: Mentor:

Ševala Šalja Prof.dr.Ruža Tomić

Pamela Jolić
 SADRŽAJ:
UVOD...........................................................................................................................................3
TOK PRAĆENJA............................................................................................................................4
1.1 INTERVJU SA RODITELJIMA...............................................................................................4
1.2 INTERVJU S MAJKOM........................................................................................................6
1.3 INTERVJU SA TETOM IZ VRTIĆA:.......................................................................................7
ANALIZA PRAĆENJA.....................................................................................................................8
ZAKLJUČAK..................................................................................................................................9
LITERATURA:.............................................................................................................................10
 UVOD

Za ovu studiju slučaja uzela sam muško dijete od 5 godina. Dječak je rođen
30.01.2010 u Novoj Biloj. Rođen je kao prosječno muško dijete od 3,500 kg i 52 cm, rođen je
u 14h i 25 min. Dječaka u ovoj studiji slučaja neću nazivati niti pisati mu puno ime i prezime
nego samo njegove inicijale, zbog zaštite privatnosti njega a i njegovih bližnjih.

T.J. po rođenju je bio plav dječak, s plavim očima i kako prenosi njegova majka jako
napredan. Prilikom razgovora s roditeljima utvrdila sam da je majkina trudnoća protekla u
najboljem redu iako je imala velikih izgleda za ne iznošenje trudnoće, majka je zbog svoje RH
inkompatibilnosti čitavih 9 mjeseci dječaka nosila pod velikim rizikom, tj imala je rizičnu
trudnoću, ali sve je prošlo uredu.

Majka još studira, a otac je magistar prometa iako ne radi u svojoj struci nada se boljem
poslu. Dječak T.J. je prvo dijete i čitavoj obitelji prvi mezimac. S obzirom da majka još
studira , te kako i sama kaže nije htjela prekidati studij nakon poroda s njim jako rano je
dječaka ostavila baki a potom i u jaslice zbog nemogućnosti čuvanja djeteta i odlazaka na
predavanja u isto vrijeme.

S nepunih bebinih 2 mjeseca počela ga je čuvati baka (majka od oca) dok bi majka bila na
predavanju, a otac na poslu do 16 h ,te onaj koji prvi završi išao bih po dijete i kući.

Tada bi roditelji nastavili brigu o djetetu, T.J. je kao beba bio jako dobar, miran , nasmijan
razigran. Baka ga je po dnevnom rasporedu čuvala sve do njegovih navršenih 6 mjeseci, kada
su roditelji odlučili da ga upišu u jaslice, i zbog preopterećenosti bake a i zbog dječaka
(radnih navika, bolje komunikacije, brže učenje osamostaljivanju ...) , te se u tim jaslicama
zadržao do svoje druge godine, kada su ga roditelji prebacili u vrtić, koji je bio bliži a i lakši
zbog očevog posla jer je bio na samoj dionici puta gdje i otac radi. Roditelji navode da je
puno discipline pokupio iz vrtića, da se jako osamostalio ( toalet, higijena...) , i da su oni jako
zadovoljni, u šali mi je on i sam rekao da je prvu curu u tom vrtiću našao.

T.J. je počeo da tata a po malo i hoda sa svojih 10 mjeseci, a sa ne punih 12 mjeseci je počeo
izgovarati (ba-ba ,ma-ma,ta-ta,), prvo je izgovorio ba-ba jer je i sam bio jako vezan uz tu baku
(majku od oca) koja ga je čuvala od malena, čak i kad završi s vrtićom zamoli roditelje da idu
kod bake, pa tako da su bili u svakodnevnoj komunikaciji, te ga ona naučila jako puno stvari
koje i dan danas radi.Roditelji su jako mladi, i mladi su dobili prvo dijete, u svoj toj situaciji
priznaju da je bilo ponekad jako teško ali ujedno i zbunjujuće ali ipak nikad se nisu pokajali
što su tako mladi ušli u bračne vode i počeli da se skrbe o svom sinu tad jedincu. Jako su
komunikativni pa cijeli ovaj studij slučaja je bio lagan za odraditi jer oni su jako puno
sudjelovali i pomogli mi.

Dječak T.J. trenutno ima 5 godina, ima jako puno prijatelja, komunikativan je (velikaaa
pričalica)zabavan, razigran, snalažljiv, emotivan, empatičan ...
 TOK PRAĆENJA

Danas je petak, jutro. 02.01.2015 godine.

Prilikom prvog susreta sa dječakom shvatila sam da ćemo jako lako ostvariti komunikaciju on
i ja. Odmah je kao mali advokat ispitao me podatke (tko sam, zašto sam došla...) iako sam
mislila da neće shvatiti svrhu moga dolaska prevarila sam se, sve je jako lijepo razumio, i što
više rekao mi da će bez problema odgovarati na moja pitanja ukoliko me nešto zanima i da
neće lagati.

Odmah je otišao u svoju sobu te nedugo zatim došao s punim rukama kamiona, bagera,
autića, cesta...hoćemo se igrat? Upitao me milo i nježno, na što je njegova majka
komentirala ( kako je fin kad mu nešto treba ) . Malo smo se igrali i kroz igru razgovarali, bio
mi je malo potišten što sam si dala slobode pa ga i sama pitala dali postoji razlog njegove
potištenosti (jer majka ga je opisala kao vrlo živahnog dječaka) na što je on odgovorio A ŠTA
JE TO BITI POTIŠTEN? Kada sam mu sve lijepo pojasnila rekao mi je nekako žurno i na brzinu
da nije tužan te da mu dodam plavi kamion, nisam htjela puno ispitivati ali iz kasnijeg
razgovora saznala sa da je baka (od oca majka) ona uz koju je odrastao ona uz koju je sve
naučio umrla 25.12.2014 te da on još „var“i tu informaciju, te da nije svjestan cijele situacije
samo malo izgubljen. Nisam ga htjela dodatno ispitivati o baki , ali su roditelji poslije u
razgovoru rekli da je jako tužan, izgubljen, te da će mu trebati duže vremena da savlada
cijelu situaciju , jer je bio jako vezan za svoju baku, ali da mu i oni pomažu da prihvati
realnost i da se nauči živjeti s tim. Ali i priznaju da to nije isti onaj dječak u zadnjih 10 tak
dana te da se nadaju da će taj trenutak doći kada će on sam shvatiti neke stvari, a do tada su
oni uz njega i razgovaraju s njim kad god on osjeti potrebu za tim.

Majka ga je pozvala na ručak, sam bez prigovora je prišao da vidi što je za ručak i kad je
shvati da on voli to da jede rekao je NJAMII i brzim korakom se uputio ka toaletu da opere
ruke prije jela, i tada sam uvidjela da su osnovne higijenske navike savladane.

1.1 INTERVJU SA RODITELJIMA

PITANJA:

1. Ukratko mi recite nešto o sebi?

2. Dali ste zaposleni, i dali ste u stalnom radno odnosu?

3.Što mislite o načinu na koji odgajate vaše dijete?

ODGOVORI:

1. MAJKA: Ja još studiram, nekako se razvlačim između fakulteta, kućnih poslova, obiteljskog
života, roditeljskih obveza... ali ja smatram da za sad to jako dobro obavljam, iako sam se
mlada udala i mlada uletila u sve te obveze mislim da se jako dobro nosim sa svim tim i
sretna sam, a to je najbitnije zar ne?

OTAC: Ja radim, ne radim ono što bih želio, ali tko to danas radi ono što bih htio , sretan sam
jer imam bilo kakav posao (iako ni ovaj nije loš, ali nije u mojoj branši ako me razumijete) ali
bitno mi je da svojoj obitelji mogu priuštiti ono što mislimo da nam treba i bitno mi je da smo
zdravi a ostalo će doći...družim se s prijateljima, tu i tamo malo izađemo malo pikada
odigramo i tako... Sve u svemu lijep život vodim.

2.MAJKA: Ne nisam zaposlena, kao što sam rekla u prethodnom odgovoru još studiram ali
čim završim ovu zadnju godinu planiram početi tražiti posao.

OTAC: I ja sam odgovorio na ovo pitanje, da zaposlen sam , i osiguran u stalnom sam radnom
odnosu.

3. MAJKA: Ja nemam što da mislim o načinu na koji odgajam, ja mislim da je ispravan, a

svatko tko vidi mog sina može razlučiti dali je dobar odgoj ili ne, ali u suštini ljudi smo različiti
pa svaki odgoj je na svoj način dobar j, ja volim malo slobodniji odgoj, dajem jako veliku
slobodu govora svom djetetu dajem mu jako puno prostora da se i on izrazi što bi volio a što
ne, ne sputavam ga i mislim da dobro činim.

OTAC: Slažem se sa svojom ženom, o našem odgoju se nema što pričati dovoljno je da se vidi
naš sin i znati ćete tj prosudit čete i sami dali puno ili samo malo griješimo (smijeh) .
Subota je, 03.01.2015 godine.

Danas je drugi dan praćenja , kada sam došla u kuću on je već pripremio cijeli dan što bi
radio sa svojom majkom, kada sam ga upitala za vrtić onako me iznenadjeno pogledao i pitao
me IDEŠ LI TI U ŠKOLU KAD JE SUBOTA? I baš me nasmijao.

S njegovom majkom sam popila kavu i pratila njega po autoputu vozeći šlepera, zatim su me
pozvali da idem s njima u tržni centar jer je subota dan za majku i njega, tada mu je majka
rekla da ide i obuče ono što ima spremno na krevetu, na što je on odmah skočio kao da je
jedva čekao sekundu kada će to majka izgovoriti i odletio u sobu oblačiti se, a njegova majka
mi je objasnila da je subota dan kada je on uvijek bio kod bake i sa bakom, i da se ne bi
osjećao još više tužan, majka je uvela DAN ZA NAS kako su ga oni nazvali, te da su to dani
kada su oboje slobodni od obveza i idu u kino, u tržni centar, na igralište... čisto da bi T.J.
zaboravio bar na kratko osjećaj tuge za bakom. Kada je došao u dnevni boravak samo je hitro
pitao IDEMOOO LIII? Otišli smo u tržni centar gdje je bilo jedno igralište s puno djece i on je
nastavio sa svojim aktivnostima igranja, skakanja... Jako je poslušan što sam se uvjerila i
sama tog dana , majka što bi god rekla on bio je poslušao. Opet sam majci postavila par
pitanja.,

1.2 INTERVJU S MAJKOM

Pitanja:

1. Koja su interesovanja vašeg sina?

2. Dali mu što branite?

3.Što dječak voli jesti?

Odgovori:

1. T.J. nema baš puno interesovanja, mijenja mišljenja u sekundu, čas bi bio policajac,
vatrogasac, pa pjevač, pa političar... za sad je premali za neki sport ali čekao da krene u školu
pa da ga upišemo u malu školu nogometa jer je pokazao neke afinitete prema tom sportu.

2.Branim mu da bude bezobrazan, to ne podnosim i to mu branim.

3.Dječak je jako težak što se tiće hrane, jako je izbirljiv, i sve mu moramo pasirati, od mesa
misli da će se udaviti pa je jako težak za hranu , ali se nadam da čim u školu krene da će
početi s normalnim jelom kao i svi njegovi vršnjaci.
Nedjelja je, 04.01.2015 godina.

Došla sam oko podne, u kući je vladala prava mala obiteljska atmosfera, otac nije bio na
poslu pa je dječak svu pažnju svijeta usmjerio na njega. Skakutao je oko njega i ispitivao ga o
mjesecu, o ljudima, o mjesečevoj svjetlosti...

Majka je spremala ručak i onako po malo ulijetala zezajući sa strane i muža i sina. Rekla sam
dječaku da ču danas ići s njegovom tetom iz vrtića da se vidim oko nekog intervjua na što je
on odmah rekao ALI DANAS VRTIĆ NE RADI , ali sam mu objasnila da ćemo se ja i njegova
teta naći na drugom mjestu a da nije vrtić , što je njega šokiralo, pa teta ne ide nikamo osim
da je u vrtiću (mislio je u svojoj maloj glavici) , ali ipak se sjeo pored mene i iako je otac
slobodan samo za njega , njega je ipak više zanimalo što ču to ja ispitivati njegovu tetu , ja
sam mu pročitala pitanja a on je imao svaki odgovor kao u rukavu, i kaže da se nada da će i
njegova teta tako odgovoriti.

Dok smo ja i on razgovarali o vrtiću majka ga je pozvala na ručak, on je otišao ali bez imalo
ustručavanja došao i uzeo i mene za ruku i rekao NEMOJ SE STIDITI HAJDE S NAMA JEDI ,
nisam bila gladna ali sam sjela i promatrala njegovo gospodsko ponašanje za stolom, a majka
je rekla da je to sve vrtić i djeca u vrtiću. Nedugo zatim njima su došli gosti, a s gostima
njegova jedna od dražih prijateljica za igru i on je odletio u sobu jer je se poželio igre s njom.

A ja sam otišla da se nađem s njegovom tetom iz vrtića te joj postavila nekoliko pitanja:

1.3 INTERVJU SA TETOM IZ VRTIĆA:

PITANJA:

1.Koje osobine najviše volite kod dječaka?

2.Dali sebe smatrate dobrom tetom?

3.Dali je dječak dobar u komunikaciji s ostalom djecom iz vrtića?

ODGOVORI:

1.Dječak je iskren, pozitivan, komunikativan, razuman a što je najbitnije za jedan rad u

zajednici..

2.Da, smatram se dobrom tetom, a za platu mi je svaki njihov osmijeh koji dobijem od djece,
i svaki put kad mene nacrtaju kao jako važnu osobu u njihovom životu, tada znam da sam na
pravom putu i da ne griješim po pitanju svoga posla.

3.Dječak je izuzetno dobar u komunikaciji, ma što bih ja rekla i predobar pričalica a ujedno i
jako veliki emotivac koji se veže za svoje prijatelje i sve ide prvo oni pa on .
 ANALIZA PRAĆENJA

Dječak T.J. rođen 30.01.2010 ima oba roditelja,koji su zaposleni. Prvo dijete je po redu,
fizički izgled usklađen sa uzrasnom dobi djeteta od 5 godina, psihomotorni razvoj normalan,
hod pravilan te tijelo uspravno.

Može se zaključiti da je dijete jako inteligentno, te da se trudi što više upiti znanja i vještina
za početak škole koju ga ubrzo očekuje, dječak je jako dobar, želi učiti i napredovati, slova ne
zna iako se zna potpisati, brojeve ne znam pisati ali zna brojati do 100. Još je dosta željan igre
, ali kad treba da bude ozbiljan može i to, sve u svemu jako inteligentno dijete za svoju dob.

Jako dobro raspoznaje što je dobro a što ne, svjestan je okoline i sam sebe. Voli da je u
centru pažnje, i voli da kad krene pričati nitko ga ne prekida da bi on to mogao fino jasno i
glasno sve obrazložiti.
 ZAKLJUČAK

Nakon druženja sa petogodišnjim T.J. zaključila sam da je ovo bilo super opušteno i
iskorišteno vrijeme. Dječak je krajnje pametan i susretljiv prema nepoznatim ljudima, ukoliko
vidi da njegovi roditelji komuniciraju s nepoznatim i on će, ali je u drugo slučaju jako
oprezljiv.

Voli igru, zabavan je, voli nasmijavati sebe a i sve oko sebe, jako dobro pamti i ukoliko si
nešto rekao ili obećao to moraš i ispuniti.

Dobrog srca, ne iskvaren s prijateljima dijeli sve i ako nekad on ostane bez išta njemu to ne
smeta jer ne valja biti škrt, i on se rime vodi.

Jako je znatiželjan i jako ga zaintrigiraju neke stvari koje možda niti ja sama neću nikada pitati
niti će mi pasti na pamet, uglavnom sve u svemu jako sam sretna što sam upoznala tog
malog frajera te kojeg sam uvjerena da će dobro proći u svemu što voli i što bde danas sutra
radio jer će to raditi temeljito i sa ljubavlju.
 LITERATURA:

Knjige:

 Tomić,R (2008), Obiteljski odgoj OFF-SET,Tuzla.

 Omerović,M.,Musić,H.,Šehović,M.,Tomoć,R (2009) Predškolska psihologija OFF-SET
Tuzla.
 Selimović,H.,Tomić,R.,(2011) Pedagogija 1.