18 Programi Rane Intervencije

PRIRUCNIK EDUKACIJSKOG CENTRA
ZA RODITELJE
MIROSLAV POSPIS
PROGRAMI RANE
INTERVENCIJE
HRVATSKI SAVEZ UDRUGA

CEREBRALNE I DJEČJE PARALIZE
ZAGREB, 2009.
MIROSLAV POSPIŠ / Programi rane intervencije
Ime projekta: Promocija razvoja i rana intervencija - Roditelj
u ulozi učitelja
Financiranje projekta: Ministarstvo obitelji, branitelja i
među-generacijske solidarnosti
lzvoditelj: Hrvatski savez udruga cerebralne i dječje paralize
Voditelj: prim. dr. sc. Miroslav Pospiš, dr. med. pedijatar /
pedijatrijski neurolog
IME
HRVATSKI SAVEZ UDRUGA
CEREBRALNE I DJEČJE PARALIZE
MIROSLAV POSPIŠ
PROGRAMI RANE
INTERVENCIJE
ZAGREB, 2009.
PRIRUČNIK EDUKACIJSKOG CENTRA ZA RODITELJE
Prije nešto više od jednog desetljeća osnovni medicinski

udžbenci o razvoju djeteta govorili su kako se u djece pojavljuju
ponašanje i misaone vještine, a nikad nisu spominjali mozak.
Razvoj djeteta bio je jedno područje, a istraživanje mozga drugo
i niti u jednoj točki se ta dva područja nisu spojila — ili bi tako
čovjek pomislio (Diamond, Hopson, 2002.). Zatim se počinje
razvijati kognitivna neurologija i novi model dječjeg razvoja ori-
jentiranog na mozak. Mozak se kroz cijelo djetinjstvo razvija u
mahovima pod utjecajem okoline. Slika razvoja mozga iznikla je
iz brojenja sinapsi, dendrita i spinova, iz praćenja nakupljanja
mijelina i iz izučavanja obogaćenog okružja na mozak u razvoju,
te mogućnosti praćenja razvoja i poremećenog razvoja slikovn-
im pretragama, osobito pozitronsko-emisijskom tomografijom
(PET).
Postoje kritična razdoblja za razvoj pojedinih sustava mozga,
ali je sigurno da unos informacija iz okružja u pravom trenutku
oblikuje mozak. Neuralna priroda djetinjstva zahtijeva već pre-
natalnu stimulaciju mozga, a trudnoća je osobito vrijeme za
njegovanje najzdravijeg razvoja mozga. Rani razvoj zahtijeva
zdravu okolinu bez izlaganja štetnim utjecajima okoliša, bez
štetnih lijekova, droge, alkohola, pušenja, trudnoću bez stres-
ova s urednom prenatalnom ishranom. Potrebna je sigurna,
usklađena okolina, koja osigurava prilike za bogate emocion-
alne, socijalne i kognitivne interakcije.
1111~11MM___
Mozak i razvoj 1111.11111.
Trudnoća i mozak u razvoju
Potrebna je već prekoncepcijska medicinska skrb. Ideja
prekoncepcijske medicinske skrbi proizašla je iz istraživanja o
utjecajima ili manjkavostima koje često i u veoma ranoj trudnoći
mogu uzrokovati abnormalnosti fetusa. Klasični primjer bilo
je otkriće iz 1989. godine, da nedostatak folne kiseline može
dovesti do defekta mozga i leđne moždine. Otprilike jedno od
tisuću američke novorođenčadi rađa se s oštećenjima mozga
ili leđne moždine koji proističu iz nedostatka folne kiseline. Od
gotovo 200.000 tisuća djece rođenih s teškoćama u razvoju, 30
do 35 % ima anomalije u genima ili kromosomina, 65 do 70 %
ima poteškoće u razvoju uslijed izlaganja lijekovima, drogama,
alkoholu, dimu duhana i toksičnim tvarima na poslu i kod kuće,
koja su se sva mogla izbjeći (Diamon, Hopson, 2002.).
Jedno od 800 do 1500 djece rođenih u Sjedinjenim Američkim
Državama imat će fetalni alkoholni sindrom, koji se prepozna-
je po malfomacijama na licu i tijelu uz prisustvo mentalne re-
tardacije. Praćenje 800 djece od rođenja do desete godine, koja
su bila izložena umjerenoj količini alkohola za vrijeme trudnoće,
pokazalo je da su bila značajno manja i QI im je bio niži, ispod
prosjeka (Kotulak, 1997.). Postoje suptilni neurološki problemi
uslijed konzumacije alkohola koji se ne reflektiraju na fizički razvoj.
Zapaljeni duhan oslobađa 2000 do 4000 toksičnih tvari kao
i visoke količine ugljičnog monoksida. To može smanjiti količinu
kisika koja stiže fetusu za čak 20 % i također uzrokovati facijalne
abnormalnosti, oštetiti dijelove mozga i smanjiti sveukupnu
veličinu tijela i glave. Pušenje majke u trudnoći može smanjiti
djetetov stas, brzinu sazrijevanja i u prosjeku za 9 bodova kvoci-
jent inteligencije. Pušenje također može donijeti gomilu tegoba
u učenju, teškoće u čitanju, rješavanju problemskih situacija,
tumačenju značenja i nastavku školovanja (Diamond, Hopkins,
2002.). Možemo zaključiti da spremnost djeteta za školu starta
već prekoncepcijski i u trenutku koncepcije. Najvažnija je stvar
za trudnicu da dobro jede, izbjegava lijekove i da nije izložena
stresu. Djelovanje stresa u vlastitom tijelu trudnica prenosi na
fetus. Tijekom produljenih razdoblja kroničnog stresa, kortizol
i s njim povezani hormoni stresa uzrokuju da živčane stanice
u određenim dijelovima mozga gube svoje dendritske grane i
spinove i konačno potpuno umiru.
11111
MIROSLAV POSPIŠ
Razvoj mozqa nakon rodenia
Beba najprije osjetilima iskusi toplinu i majčin dodir, te okus

i miris mlijeka.Dijete doslovno i metaforički, upija svijet.Također
primjećuje što se dogada u njegovu vlastitu tijelu. Osjećati kre-
tanje vlastitih udova jednakom je mjerom osjetilno iskustvo kao
i slušati buku. Dodir nam otkriva granice tijela i površine koje
dodirujemo.Našim razumijevanjem svijeta dominiraju vizualni i
slušni osjeti (Thomson i sur., 2002.).
Istraživanja su pokazala da dijete treba izvjesne elemente u
ranim stadijima razvoja da bi razvio svoje pune potencijale:
treba osjećaj posebnosti, ljubavi i vrijednosti
treba osjećaj sigurnosti
treba osjećaj povjerenja u svoju okolinu
treba vođenje
treba uravnotežena iskustva slobode i ograničenja
treba izloženost različitoj jezičnoj okolini, igri, istraživanju,
knjigama, glazbi i prikladnim igračkama.
Spona privrženosti između majke i djeteta bitna je za zdravi
razvoj djeteta.
Mozak dojenčeta je dva puta aktivniji od mozga odraslog.
Neuroznanstvenici fokusiraju se posebno na prve tri godine
života jer su identificirali da je to vrijeme osobito važno. Za
vrijeme tog razdoblja ljudski mozak ima najveći potencijal za
učenje. Ne samo da se učenje pojavljuje brzo, već se i osnovni
načini mišljenja, odgovora i rješavanja problema utvrduju.
Djetetovom razvoju mozga pridonose mnogi čimbenici:
rana motorna stimulacija
Mnoga djeca danas ne dobiju ranu motornu stimulaciju. Dan-
as je dijete „sjedeća beba" kod televizije, u hodalici, u sjedalici u
autu.Poznata je činjenica utjecaja rane motorne stimualcije na
čitanje, pisanje i pažnju (Ayers, 1972., 2002., Hanafford, 1995.),
pa nije začuđujuće da mnoga djeca imaju probleme s čitanjem.
Premda su istraživanja o vrijednosti motornih vještina poznata
već mnogo godina, tek danas znamo o specifičnoj vrijednosti za
čitanje, pisanje, pažnju, pamćenje i senzorni razvoj. Vestibular-
no područje unutarnjeg uha igra ključnu ulogu u spremnosti za
školu. Dojenče koje je bilo podvrgnuto periodičnoj vestibular-
noj stimulaciji ljuljanjem dobivat će brže na težini, ranije razviti
vid i sluh (Restak, 1979.). Mnogi povezuju manjak vestibularne
stimulacije s mnogim problemima učenja uključujući disleksiju.
8
stimulacija vida
Neurobiolozi su nam mnogo rekli o razvoju vida u prvoj godi-
ni života, osobito s naglim razvojem u dobi od 2 do 4 mjese-
ca.Više od 30 različitih područja mozga mora biti stimulirano
„bujicom" informacija. To ne može dolaziti od televizije, koja je
često „baby siter". Televizija je dvodimenzionalna, a mozak traži
dubinu. Televizija se miče brzo. Ne dopušta očima da se relak-
siraju. Televizija je slaba zamjena za senzomotorni razvoj. IzIa-
ganje nasilju i suviše brzom govoru uzima danak (Healy, 1999.,
Strasberger, 1992.) Mnogi znanstvenici i istraživači smatraju da
bi televiziju trebalo zabraniti za svu djecu prije osme godine
života (Hannaford, 1995.). To daje mozgu vrijeme za bolji razvoj
jezika, motornih vještina i socijalni razvoj.
slušna stimulacija
U prvoj godini razvija se perceptivna mapa odgovarajućih
neurona u slušnom korteksu. Ta mapa formirana je slušanjem
zvukova, glasova i riječi u slušnom korteksu. Mozak je odredio
specijalne neurone da budu receptivni za osobite zvukove. Svi
ti rani zvukovi oblikuju mozak. Smatra se da je malo dijete pot-
puno receptivno za muziku i ritam i razlikovanje glazbe. Budući
da su matematika i glazba u odnosu, izlaganje glazbi u toj dobi
može pomoći kasnije u matematici.
jezična stimulacija
Smatra se da bi jezični problemi u djece mogli biti poveza-
ni sa stresnom trudnoćom. Stresni hormoni mogu narasti na
abnormalnu razinu. Oslobađanje ili inhibicija hormona mijenja
hemisferični razvoj. U stresnoj trudnoći dolazi do problema s
očekivanom strukturalnom lateralizacijom (Kotulek, 1993.). Kao
rezultat često imamo probleme s mucanjem i disleksiju. Lijeva
strana mozga slušne informacije obrađuje brže od desne strane
mozga. Ta vještina kritična je u odvajanju zvukova govora u
različite jedinice razumijevanja. Lijeva hemisfera, obično odgov-
orna za jezični razvoj, razvija se sporije u muškom mozgu. Dječaci
obično imaju više jezičnih problema. Smatra se da će malo di-
jete kojemu roditelji govore češće i upotrebljavaju dulje riječi
razviti bolje jezić'ne vještine. Za vrijeme toga razdoblja dijete će
steći bogat rječnik. To je krucijalno vrijeme za razvoj neuralnih
puteva za kasnije vještine čitanja (Begley, 1996.). Mnogi roditelji
još ne znaju kako je važno čitati djetetu. Sve riječi, razumljive
ili nerazumljive, pridonose razvoju sintakse, rječnika i značenja.
Iznenađujuće, nema točnog vremena za učenje čitanja. Razlike
od tri godine normalne su. Neka djeca biti će spremna za čitanje
u dobi od četiri godine, a druga će biti spremna u sedmoj ili
9
MIROSLAV POSPIŠ
čak desetoj godini. Njima nećemo postaviti dijagnozu „uspore-
nog razvoja" (Jensen, 1998.). Prema Greenbergu, 1991., kada je
mozak spreman za čitanje, nitko ga neće zaustaviti.
dodir i masaža
Postoje postupci koji pozitivno djeluju na djetetov razvoj, a
da roditelji o njihovoj vrijednosti nisu dovoljno upoznati. Dodir
i masaža razvojni su alati koje roditelji trebaju upotrebljavati
da bi pomogli razvoj djeteta. Bez radosti dodira i masaže, rast
i razvoj djeteta mogu biti usporeni. Osim toga, dodir i masaža
preveniraju mnoge fizičke i emocionalne tenzije. Masaža je bila
prihvaćena i prakticirana kroz povijest. Očito da masaža ima
važan aspekt u ljudskom iskustvu kroz dugo vremensko razdo-
blje, pokazujući nevjerojatnu važnost dodira na ljudsko biće.
Manjak dodira će kod djeteta neizbježno dovesti do deprivacije
rasta i razvoja. Dojenče treba dodir da bi preživjelo i raslo.Strah
od dodira, slaba tjelesna slika, manjak tjelesne svjesnosti i visoki
stupanj napetosti samo su neki negativni utjecaji koji proizlaze
iz manjkavog dodira za vrijeme djetinjstva. Za vrijeme razvo-
jnih godina masaža je snažan put učenja djeteta o pozitivnosti
dodira, intimnosti i tjelesne svjesnosti. Posebno su taktilna stim-
ulacija i masaža korisni za dijete s teškoćama u razvoju. Dodir
je često ignoriran, međutim dodir je kritični element za djecu
s teškoćama u razvoju. Djeca s teškoćama u razvoju često su
socijalno izolirana i manje su dodirivana od „normalne" djece.
Važno je za njih da mogu dodirivati i biti dodirivana. Masaža bi
bila „magični dodir" koji koristi fizičkom, intelektualnom i emo-
cionalnom razvoju (Toporek, 2001.).
Vnjeme učenja
lzmeđu bebe i njezinih roditelja većina se interakcija odi-
grava na intuitivnoj bazi. Roditelji pokazuju zapanjujuće intui-
tivno ponašanje sa svojim bebama. Podižu visinu glasa, uspo-
ravaju ritam svog govora i dodaju mu pjevnu kvalitetu i govore
u razmacima od pet do petnaest sekundi. Od samog trenutka
rođenja, (ako ne i prije), i roditelji i beba osjećaju jedno drugo i
prilagođavaju odgovore jedni drugomu. Ne trebamo učiti bebu
kako da gleda, ali je možemo postaviti u zanimIjivu i živopisnu
okolinu. Možemo joj pružiti nove predmete da ih dira i istražuje.
Važan aspekt odnosa izmeclu roditelja i djeteta je roditeljsko
poučavanje i djetetovo učenje. Roditelj treba osjetiti što i kada
ga dijete treba. Dijete je „na poslu" cijelog i svakog dana. Ono
neprestano uči. Za njega nema razlike izmeclu učenja i igranja,
10
između rada i igre. Djetetu je svaki trenutak prilika za učenje.
Učenje je proces. Djetetu treba aktivno hrabrenje i povjerenje
u njegovu sposobnost da uspije. Uloga roditelja je da djetetu
omogući pristup u svijet (Thomson i sur. 2002.).
Postupci i pravila koji potiču učenie

Važno je za roditelje da koriste postupke i pravila koja će im
pomoći da rade svoj posao bolje:
postaviti odgovarajuće ciljeve
Treba izbjegavati ciljeve koji su loše definirani i konstantno
nadmašuju sposobnosti djeteta. Ne treba težiti perfekciji, jer će
to dovesti do frustracija i demoraliziranja djeteta koje jednos-
tavno ne može napredovati i razvijati se. Nemojte se usredotočiti
na nedostatke; potrebna je koncentracija na primjećivanje i
nagrađivanje svakoga pojedinog pozitivnog čina ili napretka.
Preveliko popuštanje može dijete držati ovisnim, s osjećajem
bespomoćnosti
uvijek se pridružite
Jedan od zadataka roditelja kao učitelja je da roditelj treba
„činiti stvari". Dijete uči putem primjera i imitacije sve dok ne
navrši osam godina, a jedan od najboljih načina je pokazivanje
dobrog primjera pred njim ili s njim. To znači da se ne oslanjamo
samo na davanje naredbi ili uputa. Bolje se pridružiti igrama
djeteta nego ih prekidati.
ponavljanje, ponavljanje, ponavljanje
Sa svom djecom, posebno malom djecom, frustrirajuće je,
ali neophodno, govoriti im ponovno i ponovno što da rade u
određenim situacijama.
dajte pozitivne primjere
Sve do školske dobi dijete nije spremno odgovoriti na upute
izražene riječima koje nisu povezane s radnjom. Dajte djetetu
sliku akcije. Umjesto da kažete: „Ne lupaj vratima kad ulaziš",
idite do vratiju, zaželite mu dobrodošlicu i tada kažite: „Mi tiho
zatvaramo vrata".
provjerite može li vaše dijete zapamtiti upute
Ne možete očekivati da će dijete zapamtiti ispravno ponašanje
dok mu pamćenje nije zrelo. Učenje se postiže kroz postupnu
zrelost i ponavljanjem radnji, što omogućuje stvaranje navika.
Ne očekujte da će dijete početi pamtiti što bi trebalo ili ne bi
trebalo ć'initi prije pete godine života. Kada je pamćenje do-
voljno zrelo, stvari se pamte nakon što su samo nekoliko puta
izrečene.
MIROSLAV POSPIS
nemojte prekidati
Mnoga djeca imaju probleme s koncentracijom i teško im je
usmjeriti pažnju. Jedan od glavnih načina koji može omogućiti
djetetu da zadrži pažnju je ne prekidati ga kad je očigledno
nečim zaokupljeno.
poklonite pažnju
Za malo dijete poklanjanje pažnje mora biti izražajno i
očigledno. Dijete je vrlo osjetljivo na to je li ga primjećujete ili
ne. Dijete osjeća da ga se sluša ako je stvoren očni kontakt i ako
se prestane s radom u namjeri da ga se sluša.
znati kada zabraniti
Moraju postojati trenuci kada djetetu treba reći „ne", a ono
mora znati da je to što radi zabranjeno. Kad se kaže „ne", to
ne treba zyučati kao sukob jednog protiv drugoga i odmjera-
vanja snaga. Najbolji mogući način da se to učini je skrenuti
djetetovu pažnju na nešto zanimIjivo. Uvijek je dobro zastati
na trenutak prije nego što odlučite kazati „ne", kako biste se
uvjerili u to što dijete zaista namjerava i je li je naš odgovor isp-
ravan. Održavanje discipline mora biti dosljedno da dijete točno
zna što se od njega oć'ekuje. Trogodišnjak nije kadar razmišljati,
razumijevanje dolazi mnogo kasnije - kod neke djece tek u ado-
lescenciji.
stvorite obiteljsku klimu punu ljubavi
Dijete oblikuje svoje ponašanje pod utjecajem ponašanja
roditelja. Roditelji koji vjeruju u ljubav, gajenje osjećaja i dav-
anje potpore svojoj djeci, imaju djecu koja su spremnija pomoći,
empatić'nija su i obzirnija prema drugima.
postavite pravila i objasnite ih
Jedan od razloga zbog kojih je odgoj kojem nedostaje disci-
plina loš za djecu je činjenica da ona rastu i razvijaju se bolje pod
blago autoritativnom roditeljskom skrbi. Općenito, djeca vole
imati jasne smjernice s pravilima i standardima. To je model koji
njeguje visoko samopouzadanje. Svi roditelji provode mnogo
vremena govoreći djeci što da ne rade, a vrlo je važno reći djeci
zašto ne smiju nešto raditi zbog učinka koji će imati na druge.
postavite korisne zadatke
Dijete treba raditi stvarno korisne poslove oko kuće ili u
školi, kao što je kuhanje, briga za domaće životine, posuđivanje
igračaka drugoj djeci i slično. Najučinkovitiji nać'in za odgoj ko-
risnosti kod djeteta je da i roditelj pokaže korisno ponašanje
kakvo bi želio da pokazuje dijete.
_
koristite disciplinu pozitivno
Disciplina je više od neželjenog ponašanja. To također znači
pomoći djetetu da se razvija na zdrav način, tjelesno, men-
talno i socijalno. Potreban je stalni roditeljski primjer. Tek od
školske dobi dovoljan je razgovor. Nije primjereno ispravljati
loše ponašanje i očekivati da dijete ponavlja ono što roditelji
misle da je ispravno. To pomaže da roditelji zadrže mir i uvijek
se ponašaju na pravi način. Ci/j mora biti čvrstoća prožeta lju-
bavlju. Većina djece odgovara na manje discipline i puno ritma
u životu kod kuće. Pod ritmom podrazumijevmo svakodnevnu
rutinu - vrijeme za užinu, ručak, igru, odmor, vrijeme za kupan-
je. Potreban je rast u modelima i životnom stilu. Životni ritam
tako ostaje uobičajen, pun zadovoljstva. Kućni ritam postaje
prihvaćen kao norma i to će pomoći eliminirati mnoge teškoće,
borbe i prepirke zbog jela, kupanja i odlaska u postelju. Većina
stručnjaka koji rade s djecom tvrdi da djeca trebaju neki oblik
ustroja u njihovu vanjskom životu kako bi nastavila rasti zdravo
i uživala emocionalno blagostanje.
vrijeme za obroke
Zajednički obrok bi trebao biti glavna aktivnost većine obitelji
i to je jedan od najboljih načina da se obitelj okupi i da se dijete
nauč'i djelovati u skupini. Mora se paziti da se vrijeme obroka
ne pretvori u bolno borbeno polje ili postane kaotič'no i treba
se držati određenog stupnja rituala tako da članovi obitelji ne
dođu samo do stola, uzmu nešto i pojedu na brzinu. Važno bi
bilo imati obroke u određeno vrijeme jer je to korisno za stvar-
anje ritma u obiteljskom životu. Vjeruje se da treba inzistirati na
određenom ponašanju za vrijeme obroka tako da to bude mi-
ran i harmoničan događaj za cijelu obitelj. Posebno mala djeca
trebaju jesti u mirnom okružju bez prekidanja zbog programa,
radija ili televizije.
Ne treba za vrijeme obroka razgovarati o temama o koji-
ma ne mogu djeca razgovarati. Ona moraju biti ravnopravno
prihvačena za vrijeme obroka.
vrijeme odlaska u postelju i ustajanje
Vrijeme spavanja ne mora biti određeno vrijeme kojeg se
kruto pridržavati, ali ono bi trebalo slijediti određenu redovnu
proceduru, vrstu rituala kojeg se dijete sjeća i veseli se sret-
nom završetku dana. Dijete bi trebalo na temelju rutine osjeti-
ti da postoji sat vremena koje će provesti s tatom i mamom i
tome se veseliti. Kao što je važan odlazak na spavanje u do-
brom raspoloženju, jednako je važno i veselo ustajanje. U većini
MIROSLAV POSPIŠ
obitelji najveći je problem jutarnja strka. Ako roditelji imaju više
vremena, poštedjet će dijete šokantnog buđenja; djeca treba-
ju vremena za prijelaz od spavanja do budnosti na što nježniji
način. Trebalo bi pokušati ustaliti način na koji se dijete laća svo-
je jutarnje rutine, kao ustajanje, odlazak u kupaonicu i umivanje
te češljanje, tada odijevanje, doručak i pranje zuba.
dnevni zadaci
Dobro je već od ranog djetinjstva davati djetetu svaki dan
male zadatke. Čineći to, postavljaju temelj za dobre životne na-
vike u smislu odgovornosti, točnosti i poštovanju prema ljudi-
ma i stvarima. Kako dijete raste, može obavljati aktivnosti istog
dana svakog tjedna. U šetnju se može ići ponedeljkom, na ba-
zen utorkom, u trgovinu srijedom, na igru s djecom u četvrtak
a posebne domaće aktivnosti, kao što je slikanje ili igranje u
pijesku slijedi u petak. Potrebno je poštovati i godišnji ritam i
proslave koje se obilježavaju svakih 12 mjeseci. Zatim dolaze
Uskrs, ljetni praznici, Božić. Možemo postaviti kao cilj proslave
početka svakog godišnjeg doba što omogućuje najrazličitije ak-
tivnosti.
uspješna komunikacija s djetetom
Djeci treba uvijek dozvoliti da govore, ne samo o prih-
vatljvim i bezopasnim temama, nego da potiču kontroverznost
i rasprave. To je važan sastojak dobre slike o sebi i samouvjer-
enosti. Roditelj mora pokazati djetetu da je sposobnost sa-
mostalnog razmiš'Ijanja vrijedna. Ne treba nagrađivati pravilne
odgovore i kažnjavati krive. Potrebno je dozvoliti djetetu da
izloži svoje činjenice i neslaganje u prijateljskoj atmosferi. Dobar
roditelj osjeća ponos zbog toga što njegovo dijete razvija men-
talne sposobnosti i samosvijest i nije ugroženo zbog neslaganja.
Ako dijete predloži neku neodgovarajuću radnju, jednostavno
ga treba zaustaviti i reći mu neka razmotri što će se desiti ako
nastavi i to učini. Na taj način ono će naučiti misliti o posljed-
icama. Sve to potiče dijete da misli unaprijed, što pomaže u
prosuđivanju i stvaranju socijalne zrelosti. To je sposobnost po-
tiskivanja spontanih želja, što signalizira emocionalni rast (Stop-
pard, 2001.).
Dijete ne može učiti iz naših iskustava. Ono mora učiti iz
svoga vlastitog iskustva. Treba mu njegov vlastiti uspjeh i praviti
vlastite greške. Roditelj mu pomaže da raste jer:
sluša njegove ideje
istić'e njegove uspjehe
razmišlja zajedno s njim
14
pušta ga da uči na pogrešakama
nalazi vrijeme za njega.
Svijet djeteta treba pažIjivo ustrojiti, tako da doživljava samo

ono što smatra da je dobro za njega. No, ono treba istražiti i
iskusiti život u potpunosti. Na primjer, kada malo dijete počinje
samo jesti, napravit će nered. Samo će nešto hrane ući u njega-
va usta; ono će se s njom igrati, isprljati odjeću i baciti dio hrane
na pod. Potrebna mu je sloboda da doživi hranu na svoj način,
bez našeg ometanja. Moramo postaviti granice - na primjer
hrana se ne smije bacati po sobi. Ono se treba smočiti, izabrati
odjeću koju nosi, „kušati" kamenje i zemlju, i sve to je u redu.
(Thomson, 2002.).
Razumijevanje razvoja
Glavnina razvoja mozga dešava se između koncepcije i dobi
od šest mjeseci. Najveći progres je u prve tri godine života.
Premda je razvoj fetusa inicijalno pod utjecajem gena, iskustva
djeteta već u maternici i nakon rođenja igraju veliku ulogu. Nor-
malni razvoj predvidiv je i sekvencijski, ali brzina napredovanja
u stjecanju vještina u djece razlikuje se. Varijabilnost će većim
dijelom ovisiti o čimbenicima okoline. Sadržaji okoline su fizički
kontekst, socijalni kontekst i kulturalni kontekst (Okvir 1.)
Okvir 1
SADRŽAJI OKOLINE
Fizički kontekst
Fizički aspekti okoline
Socijalni kontekst
Značenje drugih i šire socijalne okoline
Kulturalni kontekst
Običaji, vjerovanja, standardi i očekivanja
Da bi se moždane stanice razvile, potrebna je njihova akti-

vacija unosom informacija u mozak i veze s drugim stanicama.
Te veze, putevi i mreže omogućit će djetetu da razvije vid, jezik,
osjet mirisa, mišićnu kontrolu i rasuđivanje. Možemo zaključiti
da je komunikacija aktivirana senzornim iskustvima djeteta. Ta
11•111111•11111~, 11E1
MIROSLAV POSPIŠ
iskustva važna su za razvoj mozga. Prve tri godine iznimno su
važne, jer se većina (85°/0) moždanih struktura razvija u to vri-
jeme. iskustva djeteta koja obogaćuju moždani razvoj stvaraju
bogat mozak kad odraste. Zanemarivanje, nasilje i odbacivanje
za vrijeme ranih godina djetinjstva, mogu ošteti normalan mo-
zak što će rezultirati dubokim i trajnim prekidima moždanih
struktura (Pospiš, 2005.).
Razvoj je neprekidan.0 nekim se područjima može uspori-
ti, ali on nikad ne prestaje i povremeno će se razvoj u nekim
područjima odvijati na uštrb svih ostalih područja. Nema dvoje
djece koja se razvijaju jednakom brzinom. Tako na primjer, dijete
mora sjediti prije nego hodati, ali točno vrijeme kada počinje
sjediti i hodati bit će različito od djeteta do djeteta.
Razvoj potpuno ovisi o tome koliko su zreli mozak, živčani
sustav i ostali dijelovi tijela; dijete ne može hodati dok njegov
živčani sustav, mišići i zglobovi nisu dostigli dovoljnu zrelost.
Slično i najvažnije, niti jedno dijete ne može biti suho po noći ili
kontrolirati svoja crijeva dok nisu stvorene veze između mozga,
leđne moždine, mjehura i crijeva i nikakva duljina sjedenja na
kahlici ne može to promijeniti (Stoppard, 2001.).
Promatrajući dijete, primjetit ćemo da se razvoj uvijek odv-
ija od glave prema nozi. Prvi stadij hodanja je kontrola glave;
održavanje ravnoteže i koračanje na dvije noge dolazi na kra-
ju. Kako dijete odrasta i dozrijeva, očito je da razvojne vještine
postaju finije i rafiniranije (Okvir 2.).
Okvir 2.
OPČA NAČELA RAZVOJA
Razvoj je sekvencijski i predvidijiv

Maturacija i iskustvo utječu na razvoj
Razvoj obuhvaća promjene u biološkom, psihološkom i
socijalnom smislu
Razvoj se pojavljuje u dva pravca:horizontalni i vertikalni
Razvoj se odvija u tri osnovna slijeda:
od glave prema nogama
proksimalno prema distalnom
- od grube motorike prema finoj motorici
Maturacija je unutanji ili prirodan proces rasta i razvoja, a

iskustvo je rezultat interakcije s okolinom. Maturacija i učenje
ne mogu se odvojiti (Okvir 3.).
16
Okvir 3.
MATURACIJA I UČENJE
A (JEDINSTVENI MOZAK ) + B (JEDINSTVENA OKOLINA ) = C

(JEDINSTVENA ORGANIZACIJA MOZGA NA BAZI A + B)
C (JEDINSTVENA ORGANIZACIJA MOZGA NA BAZI A +B) + B 1 =

D (JEDINSTVENA NOVA ORGANIZACIJA MOZGA NA BAZI C+81)
Promjene u biološkom sustavu uključ'uju promjene funkcije i

proces oblikovanja unutarnje strukture mozga. Psihološki sustav
utječe na emocionalne karakteristike i karakteristike ponašanja
osobe. Promjene u socijalnom sustavu uključuju utjecaj osobe
na njezinu neposrednu okolinu i društvo u cjelini. Promjene u
jednom od sustava utječu na druga dva sustava.
U odnosu na izvedbena područja dijete najprije uči jesti
prstima, a zatim žlicom. To je primjer horizontalne progresije.
lsto tako, dijete se najprije okreće, sjedi, puže i konačno hoda,
to je vertikalni progres u grubim motornim vještinama. Dijete
istovremeno uči jesti prstima, počinje upotrebljavati hvat pin-
cete, sjedi, puže; to je primjer razvojne progresije, jer je prisutno
nekoliko različitih komponenti i područja (zahvaćene su i fine
grube motorne vještine) (Pospiš, 2006.).
Kontrola glave pojavljuje se prije kontrole trupa. Dijete prije
razvija kontrolu struktura bliže tijelu (proksimalno) u odnosu na
strukture dalje od tijela (distalno). Dijete razvija kontrolu ram-
ena prije nego kontrolu šake.
Dijete prije kontrolira velike pokrete u odnosu na fine pokrete.
Dijete će prije biti sposobno uhvatiti veliku loptu dvjema ruka-
ma, nego manju tenisku loptu jednom rukom.
Rani razvoj djeteta obuhvaća četiri glavne vještine: grubu
motoriku,finu motoriku, komunikaciju i društvene vještine
(Okvir 4.)
Okvir 4.
ČETIRI GLAVNE VJEŠTINE RAZVOJA DJETETA
GRUBA MOTORIKA
FINA MOTORIKA
MIROSLAV POSPIŠ
KOMUNIKACIJA
DRUŠTVENE VJEŠTINE
Razvoj u tim područjima pojavljuje se istovremno da bi dijete

moglo odgovoriti fizičkim, emocionalnim, jezičnim i socijalnim
zahtjevima.
Grube motorne vještine kao što su: održavanje položaja,
kretanja i koordinacija zahtijevaju upotrebu velikih mišića kod
sjedenja, puzanja, stajanja, hodanja, trčanja i drugih aktivnosti.
Fine motorne ili adaptivne vještine uključuju manipulativne
vještine kao što su uzimanje jela i odijevanje, te vještine koje
su potrebne za međudjelovanje s okolinom. Fine motorne ak-
tivnosti obuhavćaju male mišiće prstiju i šake u zadacima kao
što su hvatanje malih predmeta.
Komunikacijske vještine potrebne su za razumijevanje dru-
gih i vlastito izražavanje. Razvoj receptivnog jezika predstavlja
sposobnost primanja i obrade informacija i razumijevanje nji-
hovog značenja. Komunikacija također uključuje ekspresivni
jezik — sposobnost prijenosa informacija.
Socijalne vještine predstavljaju sposobnosti interakcije s dru-
gim ljudima.
Psihosocijalni razvoj novorođenčeta počinje emocionalnim
povezivanjem i interakcijom s osobom koja ga njeguje. Raz-
voj te emocionalne povezanosti ili osjećaja ljubavi, između
novoređenčeta i dojenčeta i njegovog njegovatelja (primarno
majke) ima nekoliko stupnjeva (Okvir 5.).
Okvir 5.
ČETIRI STUPNJA U RAZVOJU POVEZANOSTI DOJENČETA I

NJEGOVOG NJEGOVATEUA ( PRIMARNO MAJKE )
POČETNO POVEZIVANJE: između 2 do 3 mjeseca dojenče

pokazuje nediskriminirajuće socijalne odgovore;
STVARANJE POVEZIVANJA: od 4 do 6 mjeseci dojenče počinje

razlikovati članove obitelji i osobe koje to nisu:
AKTIVNO POVEZIVANJE: u dobi od 6 do 7 mjeseci dojenče se

sve više veže za jednu osobu, tražeći njezinu naklonost i kon-
ta kt;
18
MNOGOSTRUKO POVEZIVANJE: nakon 12 mjeseci života
dojenče se veže i za druge osobe, a ne samo za primarnog
njegovatelja (Ainswortt, 1982.);
Vezivanje možemo definirati kao spoznaju ljubavi.To je pose-

ban osjećaj i predaja koju gajimo prema drugoj osobi. Spoznaju
ljubavi počinjemo uć'iti već u trenutku rođenja i nastavljamo ti-
jekom cijelog života. Oko osmog mjeseca života već se razvija
sposobnost izražavanja i kontrole emocija isto tako i mišljena
i planiranja i dijete čini dramatičan skok u samoregulaciji i
vezivanju.
Prema Greenspan, Greenspan u psihosocijalnom i emocion-
alnom razvoju dojenačeta razlikujemo tri stupnja (Okvir 6.).
Okvir 6.
PSIHOSOCIJALNI I EMOCIONALNI RAZVOJ DOJENČETA
STUPANJ SAMOREGULACIJE I INTERESA PREMA SVIJETU:

prvih nekoliko mjeseci poslije rođenja dojenče je usmjereno na
organiziranje unutarnjeg i vanjskog svijeta (umiriti se, regulirati
spavanje, opažati okolinu i zvukove, radovati se dodiru i pokre-
tu) i primarni posao njegovatelja (primarno majke) je poma-
ganje u regulaciji tih utjecaja.
STUPANJ PASTI U LJUBAV: u tom stupnju oko drugog i trećeg

mjeseca dojenče formira jako vezivanje za primarnog njegov-
atelja (primarno majke). Dojenče odgovora na izraze lica i voka-
lizaciju njegovatelja smijehom i gugutanjem.
STUPANJ NAMJERNE KOMUNIKACIJE: od trećeg do desetog

mjeseca dojenče počinje učiti vještinu namjerne komunikacije.
U tom stupnju dojenče se smije namjerno, dojenče je naučilo da
će njegov smijeh izazvati smijeh odraslog. Oko devetog i dese-
tog mjeseca dojenče je razvilo organizirani osjećaj sebe i počinje
shvaćati svoje ponašanja kao sredstvo za izazivanje različitih
reakcija od drugih (Greenspan, Greenspan, 1985.):
19
MIROSLAV POSPIŠ
Rad s djetetom prilagoden stupnjevima razvoja
Roditelji moraju prilagoditi svoje napore stupnjevima razvoja

djeteta s namjerom da povećaju šanse djeteta da postigne svoj
puni potencijal. Svaka prilika za igru i bliskost je pravo vrijeme
za rad s djetetom. Rad s djetetom nije stvaranje nerealnih cilje-
va, neće ga se gurati, siliti ili vršiti pritisak da postigne propisane
standarde, nego će roditelj raditi uz dijete, podržavajući ga.lsto
vrijedi i za terapeute. Roditelji imaju ogromnu odgovornost da
budu brižni, strpljivi učitelji predškolskoj djeci.
Pojam roditelja kao učitelja je neodoljiv; to je uloga koja
može biti zabavna ali beskrajno nagrađena (Stoppard, 2001.).
Kretanie i manipulativne sposobnosti

U terminima razvoja motorike (pokreta) za bebe se često kaže
da napreduju od glave prema dolje. U dobi od dva mjeseca, ako
je dijete polegnuto na trbuh, ono će vjerojatno podići glavu na
nekoliko sekundi, a zatim je spustiti dolje i ponovno podići. Ova
vježba jača njegove leđne i vratne mišiće pa će u dobi od 3
mjeseca držati vrat stabilno ako je oslonjeno na rame. Nekoliko
mjeseci kasnije bit će u stanju dovoljno uspravno držati leđa da
može sjediti. Uć'enje hodanja (vještina opće motorike) najavljuje
novu razvojnu fazu gotovo svih fizičkih sposobnosti. U lako pre-
poznatIjivim stupnjevima dijete koristi ruke i noge kako bi činilo
više rafinirane i koordinirane pokrete. Ti će pokreti omogućiti
djetetu da uspravno sjedi, puže, stoji i hoda. Što više dijete ko-
risti ruke (vještine fine motorike), više stvari nauć'i s njima ra-
diti. S 12 mjeseci upotreba palca i kažiprsta u svrhu hvatanja je
obično vrlo profinjena. S 12 do 15 mjeseci većina djece može
piti iz šalice za bebe. S 15 do 18 mjeseci obično počnu koristiti
žlicu. Manipulativne sposobnosti možemo promatrati kod igre
s kockama. S 12 mjeseci neće moći napraviti više od rušenja
tornja, ali s 15 mjeseci možda će biti sposobno sagraditi vlastiti
toranj od dvije kocke, a s 18 mjeseci njegov toranj može biti s tri
ili četiri kocke (Doherty, Bailey, 2003.).
Iskustva pokreta fundamentalno su važna u djetetovu raz-
voju i edukaciji, pa ta iskustva moraju razmatrati svi koji rade,
uče i pomažu djeci. Restrikcija pokreta može utjecati na in-
telektualni i psihosocijalni razvoj djeteta. Neupotreba pokreta
za manipulaciju objektima iz okoline može promašiti kritička
senzomotorička iskustva. Djeca čija su terapeutska iskustva
samo neurorazvojni tretman (neurodevelopment tretment -
20
NDT) i nisu im dopuštene pomoćne tehnologije, gube priliku za
učenje i istraživanje (Bly, 1991.).
Suvremena istraživanja pokazuju sljedeće:

fizička aktivnost pojavljuje se prva i često je izraz igre dje-
teta;
djeca svih kultura zaokupljena su spontanim aktivnostima
i fizičkim aktivnostima prema pravilima;
djeca najradije sudjeluju u fizičkim aktivnostima;
redovna fizička aktivnost može imati važan pozitivan
učinak na fizičko, mentalno i emocionalno zdravlje djeteta;
fizička kompetentnost je glavni čimbenik koji utječe na
društveno prihvaćanje u djece svih dobnih skupina i oba spola
(Bailey ,1999.).
Rani su ciljevi učenja: razvoj ličnosti, društvenosti i emo-

cionalni razvoj; razvoj jezika, matematički razvoj; znanje i ra-
zumijevanje svijeta; fizič'ki i kreativni razvoj. Cilj je fizičkog raz-
voja potpora kako bi sva djeca razvila i prakticirala fine i grube
motoričke vještine uz razumijevanje kako njihovo tijelo radi i
koje su potrebe njihova zdravlja i sigurnosti.
Fizič'ki razvoj razmatra poboljšanje djetetove koordinacije,
kontrole i manipulativne vještine, te pridonosi samopouzdanju,
samoprocjeni i razvoju osjećaja blagostanja.
U prve dvije godine života dijete mora svladati tri kategorije
pokreta:
stabilnost
lokomociju
manipulaciju
Stabilnost
Podrazumijeva odnos tijela prema gravitaciji dok dijete
održava uspravan položaj. Gabbard (1992.) tvrdi da je pos-
turalna kontrola tijela i voljno kretanje u željenom pravcu os-
nova motoričkog ponašanja. Stabilnost je zbog toga središnja
za sve kategorije pokreta jer zahvaća stupnjeve u svim voljnim
pokretima
Lokomocija
To je sposobnost kretanja okolinom. Postigavši kontrolu nad
gravitacijom i održavajući uspravni položaj, dojenče je sprem-
no hodati što je možda najvažnija oznaka motoričkog razvoja
(Gabbard, 1992.). Ostvarivši monumentalan miljokaz neovisnog
hoda, dojenč'e može započeti neovisno istraživati svoju okolinu.
iii~11~11KE-7_
MIROSLAV POSPIŠ
Manipulacija
U dobi od 8 mjeseci dojenče može primiti dva objekta za-
jedno, a u dobi od 9 mjeseci bit će sposobno izvesti hvat pin-
cete. Sa 16 mjeseci manipulacije postaju koordinirane i vješte.
Usprkos tomu što motoričke vještine postaju sekvencijski kom-
pleksnije, dvogodišenje dijete ne može lako uhvatiti loptu ili
upotrebljavati vještinu kao što je rezanje.
Očekuje se da do navršene pete godine života dijete uspije

postići:
pokret sa samopouzdanjem, imaginaciju i sigurnost pokreta
kontrolu pokreta i koordinaciju
svjesnost prostora te sebe i drugih u prostoru
kretanje oko, iznad, kroz i penjanje.
Motoričko učenje i razvoj u prošlosti imali su različite po-

glede. Informacijsko-procesni pristup sedamdesetih godina
postao je dominantna perspektiva za fizikalne edukacionaliste
u motoričkom učenju. Razmatralo se kako osoba upotrebljava
informaciju percipirajući je, donoseći odluke i organizirajući ak-
cije u odnosu na traženje okoline (Dodatak 1.).
Dodatak 1.
Pokret kao integralni dio učenja
Holistička priroda razvoja ukazuje na veliku važnost fizičkog

razvoja. Razvoj vještina pokreta utjeć'e na kognitivni, socijalni i
emocinalni razvoj (Field, 1990.). Kretanje osigurava mnoga prva
iskustva socijalizacije djeteta, jer dolazi do interakcije s roditelji-
ma i drugima iz okoline (Nichols, 1990.). Tijekom života fizička
aktivnost može katkada rezultirati u iznenađujućoj elevaciji kog-
nitivnih izvedbi. U jednom suvremenom istraživanju djeca koja
su „trčala" 30 minuta dva ili tri puta tjedno, imala su nakon 12
tjedana kognitivne izvedbe značajno poboljš'ane u komparaciji
prije „trć'anja". Osim na kognitivno, fizičke vježbe mogu imati
utjecaj i na mentalno zdravlje. To bi bilo povezano s tri neuro-
transmitera koji se obično povezuju s održavanjem mentalnog
zdravlja: serotonin, dopamin i norepineprin. Premda fizičke ak-
tivnosti ne mogu biti zamjena za psihijatrijski tretman, uloga
vježbi na raspoloženje je toliko istaknuta da su mnogi psihijatri
počeli dodavati fizičku aktivnost u normalni tijek terapie. Djeca
su manje disruptivna u terminima školskog ponašanja kada
Ega
su aktivna. Osjećaju se bolje, imaju višu samoprocjenu, manju

depresiju, manje anksioznosti. Zbog toga im se poboljšavaju
š'kolske izvedbe i pažnja. Kod fizičke aktivnosti povećava se tok
krvi kroz tijelo. To je zbog toga što fizička aktivnost stimulira
krvne žile da produciraju snažnu, regulirajuću molekulu toka
krvi zvanu nitrični oksid. Tok krvi poboljšava se, tijelo stvara
nove krvne žile, koje penetriraju dublje i dublje u tkiva tijela.
Kod više vježbi, više tkiva može biti hranjeno i više toksičnih
tvari može biti izlučeno. Zbog toga fizička aktivnost poboljšava
izvedbe mnogih ljudskih funkcija.
Isto se dešava u mozgu. Slikovne pretrage pokazale su
povećani volumen krvi u području mozga koji zovemo dentate
gyrus. Dentate gyrus je vitalni dio hippocampusa, područja koje
sudjeluje u formiranju pamćenja. Povećava se tok krvi, što može
biti rezultat stvaranja novih kapilara i dopušta moždanim stani-
cama bolji pristup hrani (Medina, 2008.).
Fizička aktivnost također stimulira jedan od najsnažnijih
moždanih čimbenika rasta - moždano dobiven neurotrofički
čimbenik (Brain Derived Neurotprophic Factor — BDNF). On
djeluje na jače povezivanje neurona, također podupire neuro-
genezu i stvaranje novih stanica u mozgu. Najosjetljive stanice
na BDNF su u one u hippocampusu, unutar područja duboko
zahvaćenih ljudskom kognicijom. Fizička aktivnost povećava
razinu BDNF unutar tih stanica. Postoji izravna povezanost
između tijela i mozga. Jedan način te povezanosti ide preko in-
zulinskog čimbenika rasta (Insulin- like growth factor — IGF - 1).
IGF - 1 je hormon koji se oslobađa kada mišići osjete potrebu
za više goriva za vrijeme aktivnosti. Glukoza je glavni energetski
izvor za mišiće i jedini energetski izvor za mozak i IGF - 1 radi s
inzulinom da je dostavi u stanice. Za vrijeme fizičke aktivnosti,
BDNF ponnaže resorpciju IGF - 1 i aktivira neurone. Osobito se
čini da je BDNF važan u dugotrajnom pamćenju (Medina 2008.,
Ratey., 2008.).
Fizička aktivnost poboljšavala bi učenje na tri razine:

poboljšanjem budnosti, pažnje i motivacije
pripremajući i ohrabrujući živčane stanice da se povezuju
jedna s drugom, što je stanična osnova za nove informacije
potić'e razvoj novih živčanih stanica u hippocampusu.
Sigurno je i da ne možemo učiti teže vještine dok vježbamo

jačim intenzitetom, jer ne prolazi dovoljno krvi kroz prečeonu
koru mozga i to smeta izvršnim funkcijama.
Wffi
MIROSLAV POSPIŠ
Aktivni život djeteta u prve dvije godine stumilira vestibularni
sustav. Mehanizam unutarnjeg uha odgovoran je za ravnotežu,
ali manjak vestibularne stimulacije mnogi znanstvenici povezu-
ju s mnoštvom problema uć'enja, uključujući čitanje, pisanje i
matematiku. Dobiju li danas djeca dovoljno senzorne stimulac-
ije? Rana motorna stimulacija dovodi do bolje pažnje, vještina
slušanja, čitanja i vještina pisanja. Kako kreirati obogačivanje
mozga? Aktivnost, istraživanje i pokret su odgovori. Dijete želi
pokupiti, mirisati, tresti i baciti. Obogaćena okolina mora biti
otvorena za istraživanje. Roditelj mora podupirati djetetovo
istraživanje okoline.
Jezik i govor
Jezik i govor usko su isprepleteni; jezik možemo definirati
kao općenit termin za verbalne simbole i govor kao njegovo
sredstvo izražavanja: i jedno i drugo odražava ljudsku potrebu
za komunikacijom. Ta potreba očigledna je kod vrlo malih beba
kad njihov jezik i usta reagiraju na verbalne pokušaje. Beba će
početi imitirati zvukove najranije s osam tjedana i već je poduzela
prvi glavni korak prema svladavanju govora. To znači da roditelji
moraju svoje dijete verbalno stimulirati koristeći razgovor, pjes-
me, rime. Naglašavanje riječi, koristeći rime i ponavljanje jed-
nostavnih zvukova pomaže djetetovu mozgu da stvara neuralne
veze koje su potrebne za potpuni razvoj govora. Znamo da je
jezik blisko vezan uz emocije i djeca koja dobivaju bezuvjetnu
ljubav i puno topline imaju bolju šansu da nauče jezik nego
djeca koja ne primaju dovoljno ljubavi. Razgovor je igra; bebe
je vole igrat (Stoppard, 2001.).
Komunikacija se razvija na temelju odnosa između govornika
i slušatelja. Razumijevanje onog što nam je rečeno naziva se re-
ceptivni jezik. Jezik govornika naziva se ekspresivni jezik. Jezik je
važan u socijalnom životu. Osim što služi za prijenos obavijesti
sugovorniku, upotrebljava se i kao samogovor.
Glasovi putuju u dijelove mozga koji su zaduženi za jezične
funkcije. Jezik ima svoj vlastiti neuralni aparat. Mozak mora
odluć'iti koji su glasovi jezika, a koji nisu. Različiti jezici imaju
različite jezične glasove. Postupno raste broj riječi koje dijete
razumije, svaki dan dijete uči nove i nove riječi, njegov rječnik
proširuje se. Kada dijete nauć'i riječi, slaže veče rečenice. Mora
se usvojiti i gramatika, te njezin dio, sintaksa. Sintaksa izučava
rečenicu i njezine dijelove; slaganje riječi u rečenici prema
gramatičkinn pravilima i reć'enica u cjelinu. Reć'enice se moraju
24
povezati tako da učenik može pripovijedati ili opisivati svoje
doživljaje, logički iznositi svoje misli. Što pripovijeda ili sluša
mora biti razumljivo.
Dijete koje ne govori često susrećemo između druge i
treće godine u neuropedijatrijskoj ambulanti. Utemeljena je
zabrinutost roditelja, jer mnogi razvojni problemi idu s kasnijum
početkom govora. To uključuje mentalnu retardaciju, gluhoću,
autizam, različite oblike moždanog oštećenja i specifične jezične
poremećaje. Međutim ostaje skupina koja u odsutnosti takvih
dijagnoza ima razvojno odlaganje govora. Razvojno jezično
oštećenje (global developmentl language impairment - DLI)
odnosi se na izolirano usporenje u odnosu za dob ekspresiv-
nog i / ili receptivnog jezika u odsutnosti kognitivnog oštećenja,
oštećenja sluha ili abnormalnih socijalnih interakcija. Potrebna
je rana implementacija intervencije. Na razvojnom putu govora
i jezika može doći i do drugih varijacija ili disfunkcija. Dijete
može biti sporo u učenju, razumijevanju i upotrebi novih riječi.
Rječnik može ostati oskudan. Teško se prisjeća prave riječi kad
mu ona zatreba. Tijekom diskusije učenik može postati nervo-
zan jer često zna pravi odgvor, ali ne može izgovoriti rečenicu
dovoljno brzo jer mu treba dulje vrijeme da nađe pravu riječ.
Jezični poremećaji često su povezani s problemima čitanja i pis-
anja. Slabost izražavanja ideja može biti povezana i sa slabošću
stavljanja tih ideja na papir. Problemi s upotrebom jezika mogu
dovesti do socijalnih poteškoća. Poteškoće se mogu pojaviti kod
pronalaženja prijatelja i u manjkavoj popularnosti (Dodatak 2).
Dodatak 2.
0 jeziku
Jezik može biti specifično oštećen u nekim tipovima moždanih

ozljeda ili bolesti, bez utjecanja na opću inteligenciju. Međutim
može biti specifično sačuvan u osobitom tipu mentalne re-
tardacije poznate kao Williamsov sindrom. Odrasli s tim rijetkim
genetskim poremećajem imaju niski kvocijent inteligencije, ali
su iznenađujuće vješti u jeziku.
lako se jezik smatra instinktivnim za našu vrstu, potreban je
veliki utjecaj iskustva. To je zbog toga što je akt učenja jezika
izravna specijalizacija jezičnog mozga. Djeca koja su deprivira-
na izlaganju jezika mogu ako deprivacija traje dovoljno dugo,
završiti s permanentnom nesposobnošću učenja i upotrebe
jezika. Tako je jezik, poput vida i drugih moždanih funkcija, ve-
1~111111~-ff W14
MIROSLAV POSPIŠ
zan za kritić'no razdoblje i rana razdoblja kada dijete mora biti

izloženo jeziku. Kvaliteta jezičnog iskustva varira kroz kritična
razdoblja od djeteta do djeteta i zna se da razlika u bogatstvu
i volumenu izlaganja jeziku utječe na jezične vještine koje će
dijete usvojiti.
Naučiti razgovarati je vjerojatno najveći intelektualni skok u
individualnom životu: otvaraju se pitanja, rezoniranje, socijalna
komunikacija i mišljenja. Jezik je također kritički temelj za ono
što se smatra inteligentnim ponašanjem. Više razumijevanja
jezičnog razvoja ima važnu osnovu za intelektualni razvoj.
U djetetovu životu najkompleksniji dio okoline je jezik. Raz-
voj jezika primarno je stimuliran kroz ove aktivnosti:
slušati rlječi. Što više riječi dijete čuje, to bolje. Visoko
fluktuirajući tonalitet govora koristan je od rođenja do 12
mjeseci. To je vrijeme jasnog govora, entuzijazma i očnog kon-
takta s djetetom.
slušati cijele rečenice. Djeca koja cijeli dan čuju fraze
„ Prekini!", „Nemoj sjesti na pod ili „Zašuti" imat će slabije
razvijen rječnik u odnosu na djecu roditelja koji razgovaraju s
djetetom. Treba djetetu postavljati pitanja, govoriti polako i s
poštovanjem.
Gledati riječi i istovremeno slušati. Roditelj treba dije-
tetu pokazati slova i riječi koje glasno čita ili znakove na ulici.
Ukratko, zvukove i riječi treba učiniti realnim u svakodnevnom
kontekstu. Roditelj može upotrebiti prste u pokazivanju slova.
Jezični znakovi često su korisni za uć'enje, prije nego što je prisu-
tan govorni rječnik.
govoriti što više to bolje. Treba ohrabrti dijete da razgov-
ara i postavljati mu jednostavna pitanja, kao što su gdje, kada,
kako, zašto i tko. Najvažnije je, čitati djetetu zanimIjivu knjigu i
govoriti o tome.
činiti specifične identifikacije. Nije dovoljno djetetu kazati!
„To je šešir". Potrebne su distinkcije tako da dijete zna što je
slič'no, a što različito. Umjesto kazivanja „To je šešir, a ono tamo
šal" treba istaknuti „To je šal, a ne šešir, Šešir je crn, a šal je
crven". „Treba istaknuti crveni šal" (Jansen, 2006.).
Strategije za obogaćivanje govora prikazuju se u Okviru 7.
Okvir 7.
STRATEGIJE ZA OBOGACIVANJE GOVORA
TREBA GOVORITI S MALIM DJETETOM ŠTO ČEŠCE
TREBA MU GOVORITI JASNO
UPOTREBUAVATI CIJELE I KOMPLEKSNE REČENICE
POSTAVLJATI PITANJA I ČEKATI STRPUIVO NA ODGOVOR
IZBJEGAVATI „ DERANJE" S JEDNOM ILI DVIJE RIJEČI KOMANDE
TREBA MU GLASNO ČITATI , SVAKI DAN 10 DO 15 MINUTA
RAZGOVOROITI KOD SVAKOG ZADATKA, ODJEVANJA,

PRANJA, MIJENJANJA PELENA
Mentalni razvoj
Razvoj općeg razumijevanja uključuje zajedničko djelovanje
više osjeta. Vid, sluh, pamćenje i motoričke vještine moraju se
pokrenuti zajedno kako bi se nastavio mentalni razvoj. Intelekt
ovisi o osjetilima i pokretanju tijela kako bi dijete razumjelo što
se oko njega dogacia.
Mozak je dizajniran za učenje. U tom kontekstu naše prve
godine života imaju u žarištu dva specifić'na tipa učenja. Prvo
je učenje prikladnih emocionalnih odgovora. Taj Proces poznat
je kao usklađivanje. Mozak je rođen s kapacitetom izražavanja
šest ili možda osam emocija. One uključuju: radost, strah,
iznenađenje, gađenje, ljutnju i žalost. Moramo naučiti i soci-
jalno prikladne odgovore kao što su zahvalnost, zabrinutost,
procjena, oć'ekivanje, sumnja i drugo. Usklađivanje pomaže dje-
ci aktivirati emocionalno stanje, prikladno i u kontekstu.
Drugi tip učenja je više formalizirani tip kognitivnog učenja
koje roditelji i skrbnici osiguravaju mlađoj djeci kroz upotrebu
igrać'aka i igre.
Usklaclivanje. Riječ usklađenost znači biti usklađen s drugima,
ustanovljenje reciprociteta između dviju ili više osoba. Za dijete,
odgovori roditelja sinkroniziraju vidni, slušni i taktilni sustav i
razvoj emocionalnih centara u mozgu. Rano zdravo emocion-
alno povezivanje - osobito u prva 24 mjeseca - pomaže razvoj
11111~- Iff1
MIROSLAV POSPIŠ
socijalnih i emocionalnih vještina fundamentalnih za život. To
je kada primarni skrbnik daje prikladne i kritične emocionalne
odgovore i dijete uči kako izraziti emocije u socijalnom svijetu.
Premda su svi ljudi rođeni s kapacitetom izražavanja bazičnih
emocija kao što su iznenađenje, ljutnja i žalost, mi nismo
rodeni sa stotinom drugih više sofisticiranih emocija, koje su
dio određene kulture i konteksta.
U ekstremnim slučajevima nema usklađivanja, već prisutno
je samo zanemarivanje. Na određenoj razini usklađivanja, mo-
zak dojenčeta razvija problem u desnoj hemisferi uključujući
siromašnu povezanost i slabu mijelinizaciju. To znači da se
mozak neće uključiti emocionalno na pravi način. Takvo dijete
imati će niski afektivitet i druge emocionalne probleme kasnije
u životu. Postoje oblici usklađenog ponašnja koje malo dijete
smatra nagradom (Okvir 8.)
Okvir 8.
OBLICI USKLAĐENOG PONAŠANJA
EMOTIVNI ODGOVORI: dijete pokušava staviti nekoliko

predmeta u prikladnu rupu. Majka ima radosno lice i kaže s
smijehom „Dobar posao!"
MIMIKA LICA: smijeh poklonjen i smijeh uzvrač'en, majka
i djete ispruže jezik jedno prema drugome, kao odraz u zrcalu.
RECIPROČNE IGRE RUKAMA: igre prstima, igre brojenja,
igra „sad me vidiš, sad me ne vidiš", igre telefonske interakcije...
AKCIJE OPONAŠANJA: skrivanje i traženje ispod plahte,
ponavljanje obuvanja čarapa i cipela, odjevanja košulje
Kako dijete zna da emocionalno stanje odgovara datoj situac-

iji? Dijete uči viđenu ulogu odraslog kao modela odgovora. Mo-
zak tako uči kako izraziti emocije. Ako dijete nije rano izloženo
emocionalnom razvoju, može li to naućti kasnije? Odgovor
je dvosmislen, ali vjerojatnije ne. Lakše je razviti emocionalne
vještine kod dvije godine starog djeteta nego kod tinejdžera.
Roditelji moraju imati vremena za razvoj emocionalnog „daj i
uzmi", ako žele emocionalno i socijalno zdravo dijete. Proces
usklađivanja najbolje djeluje za vrijeme prve dvije godine života,
jer usklađivanje nerazvijeno do tog vremena će se vjerojatno
izgubiti.
Korektno vrijeme za sve razvojne procese bitno je za zdravo,
normalno funkcioniranje ljudi.
28
Roditeljska toplina povezana sa stimulirajučim aktivnostima
pomaže promociju pozitivnog usklađivanja u djece, čak ako su
izložena siromaštvu.
Socijabilnost
Kada bebe stignu na svijet, one su impresivno opremljene za
interakciju s roditeljima; one imaju socijalizirajuće instinkte. Dru-
gim riječima, oba roditelja i novorođenče spremni su na obos-
trani odnos i to čini temelj socijalne interakcije. Mnoge studije
obogaćivanja mozga ukazuju da pozitivna socijalna okolina čini
čuda za socijalni ishod. Međutim, djeca trebaju posrednike -
ljude koji će biti medijatori, ohrabrivati ih, raditi i pomagati im
da prihvate i razumiju međuljudske odnose. Prvih pet godina
života dijete ima malo sposobnosti reguliranja vlastitog moz-
ga. Ono što dijete treba, osobito od druge do pete godine, je
vođenje, mentor i čuvar koji će mu pomoći ploviti kroz život.
To je osobito izazovno danas kada roditelji rade.To je traženje
odgovora od drugih i ako je cilj da djeca postanu odrasle osobe
koji su otvoreni i sposobni voljeti, roditelji moraju služiti nji-
hovim zahtjevima od samog početka i na njih odgovarati. Ako
to čine, djeca će biti sposobna odgovoriti na tuđe potrebe, biti
će otvorena i osjećajna.
Posredništvo utječe na vrstu iskustva koje dijete ima. Razvoj
mozga je povezan s razvojem pravih sinapsi u pravo vrijeme.
Mnogi istraživači podupiru konektivistički pogled o moždanom
razvoju. Taj pogled sugerira da ulaz informacija mijenja sinapse.
Te promjene pomažu formiranju novih, kompleksnih neuralnih
puteva na osnovu životnog iskustva. Neupotrijebljene sinapse
gube se a nove se stvaraju kroz jaču upotrebu. Ako su iskustva
negativna, mozak se ne obogaćuje, on osiromašuje.
Odnos koji dijete stvori sa svojim roditeljima i na prvom
mjestu sa svojom majkom, okvir je za sve ostale odnose. Bebe
postaju društvene imitirajući nas. U kratkom vremenu, kao što
je prva godina, mnogi temeljni socijalni rituali nauče se od
roditelja koji moraju biti odgovorniji i društveno svjesniji više
nego što su ikada bili.
Dojenče ne treba kažnjavati. Kada dijete prema našem
mišljenju pogriješi ne treba ga kažnjavati. Djeca nisu otporna,
ona su visoko vulnerabilna na stres, traumu i zlostavljanje. Loša
iskustva pridonose patofiziologiji depresije, više u djevojčica
nego u dječaka. Dječaci su više osjetljivi na nasilje. To može uka-
zivati na genetske ć'imbenike ili na senzitivno razdoblje uć'enja
~111•1111 =;'- -- 29
MIROSLAV POSPIŠ
inhibicije fizičke agresije, općenito između rodenja i četvrte go-
dine. Mnogi vjeruju u povećanu vulnerabilnost u tom razdoblju.
Djeca pohranjuju stres, rječnik i emocije. Djeca takoder po-
hranjuju slike, fraze i akcije. Djeca pohranjuju ljubav koju im
pokazujemo. Svaka akcija koju roditelj poduzima, svaka riječ
koju govori i svaka disciplinska mjera koju roditelj poduzima je
vodič, obrazac. Roditelj u tim godinama stvara budućnost dje-
teta. Roditelj uči dijete roditeljskim vještinama.
Zabranjuje se gledanjetelevizije djeci ispod dvije godine. Djeca
iznad dvije godine bila bi ograničena na 1 do 2 sata dnevno.
Neki stručnjaci sugeriraju izbjegavanje televizije do pete ili šeste
godine. Dječji mozak ne može filtrirati nasilje. Nezreli čeoni
režanj nesposoban je obrisati „negativne" slike. Rano izlaganje
televiziji može biti povezano i s problemima pažnje u dobi od
7 godina. Jedan od načina umirenja i reguliranja ranog razvoja
mozga je smirujuća glazba. Mnogi vjeruju da slušanje smirujuće
glazbe kroz dulje vrijeme dovodi do kortikalne reorganizacije i
obogaćuje mozak. Dolazi do više povezanosti kako to pokazuje
EEG aktivnost (Jensen, 2006.).
Pozitivni pristup djeteta može se povečati kroz slavljenje.
Slavljenje je ključ, ne samo za dijete, već i za one koji žive i rade
zajedno s njim. Kada dijete završi zadatak, slavite. Ne slavite
samo prvu riječ ili prvi korak, slavite i male stvari. Dijete mora
znati što roditelj smatra vrijednim, dijete uči što je vrijedno.
Strategije za obogaćivanje socijalizacije: roditelj mora učiniti
svijet djeteta sigurnim, više interaktivnim i ispunjen smijehom.
Svakog dana praksa mora biti puna ljubavi, ohrabrujuća, prih-
vatIjiva i strpljiva. Treba slaviti male uspjehe.
Hrana za um
Dojenje najviše pogoduje ranom moždanom razvoju.
Utvrđeno je da izostanak dojenja može utjecati na inteligen-
ciju. Mliječna formula nije idealna zamjena za majčino mlijeko
jer nema optimalne sastojke za najbolju prehranu. To bi mo-
glo utjecati i na sposobnost uć'enja kad dijete pođe u školu.
Pouka je dakle jasna: grudi su najbolje. Jedna dugolančana ma-
sna kiselina, koju nalazimo u majčinom mlijeku i plavim ribama,
presudna je za rad mozga. ZanimIjivo je spomenuti da je disle-
ksija najrjeđa u Japanu, gdje je prehrana bogata ribom. Doka-
zano je da riblje ulje iznimno dobro za razvoj mozga, a danas
postoje kapsule koje olakšavaju njegov unos. Optimalna ishrana
temelji se na sljedećem:
30
početi s majčinom mlijekom; to je najbolji izvor rane hrane.
dostatnost proteina je apsolutno bitna; jaja, nemasno
meso, jogurt; previše proteina je loše isto kao i premalo.
minerali su bitni, uključujući željezo, cink i selen
vitamini A, B, C, D i E su bitni
esencijalne masne kiseline, osobito Omega 3, korisne su.
Čini se da unesene masne kiseline pomažu rast i medusobno

povezivanje živčanih stanica. Mogle bi biti važne i u stvaranju
mijelina, masne ovojnice oko neurona koja provodi elektrokem-
ijske poruke i daje boju bijeloj tvari. Brojna su istraživanja
potvrdila važnost dugolančanih masnih kiselina za rad moz-
ga. Otkiveno je da su djeca s višim razinama masnih kiselina
akademski općenito uspješnija, a posebice su bolja u matem-
atici. Pokazalo se da bi dodaci ribljeg ulja mogli biti korisni za
obuzdavanje simptoma ADHD-a (Okvir 9).
Okvir 9.
ESENCIJALNE MASNE KISELINE
Esencijalne masne kiseline igraju ulogu u mnogim aspektima

rasta, razvoja i ponašanja pomažući u:
formiranju granica membrane što okružuje stanicu

determiniraju kemijske reaktivnosti membrane
ubrzavaju oksigenacije, metabolizam i razinu energije
služe kao početni materijal za supstancije slične hormoni-
maprostoglandine
pomažu imunom sustavu da se bori s infekcijama i pomažu
u sprečavanju razvoja alergija.
Manjak vitamina i kofaktora minirala, posebice cinka i mag-

nezija i vitamina B3, B6 i C, sprečava sintezu masnih kiselina,
što sve ukazuje na važnost raznolike i zdrave prehrane u svim
životnim razdobljima.
U jednom šestomjesečnom istraživanju, djeca koja su
pohađala školu za djecu s poremećajima učenja podijeljena su
u dvije skupine. Jedna je esencijalne masne kiseline uzimala ti-
jekom cijelog istraživanja, a druga je na njih prešla nakon što je
tri mjeseca uzimala placebo. Rezultati su pokazali da je uziman-
je dodataka dovelo do ublažavanja kognitivnih i bihevioralnih
teškoća te smanjenja anksioznosti.
MIROSLAV POSPIŠ
Našem mozgu potrebna je glukoza i kisik kako bi optimal-
no funkcionirao. Međutim, stanice mozga ne mogu pohraniti
to gorivo, pa je potrebno mozak stalno opskrbljivati zalihama.
Mozak dobiva kisik iz vode koju pijemo i zraka koji udišemo
(koji je dostupniji kod fizičke aktivnosti). Mi povećavamo kisik u
mozgu kada se krećemo. Mozak u kojem ima kisika poboljšava
kratko pamćenje, smanjuje stres, pomaže komunikaciju među
neuronima, učvršćuje učenje, olakšava shvaćanje i reducira
kinestetić'ku enegiju (vrpoljenje). Te sposobnosti i vještine ili
se razvijaju ili se gube! Dnevne kinestetičke aktivnosti važne
su. 85 % školske djece prirodni su kinestetički učenici. Oni se
trebaju rukovati, dodirnuti i pomaknuti kako bi sadržaj obradili
i smjestili u dugotrajno pamćenje. Međutim, većina nastavnih
planova od petog do osmog razreda simbolična je i apstraktna.
To može djelovati dezaktivirajuće na učenike što rezultira lošim
ponašanjem, frustriranim učenicima i slabim postignućima. U
svakoj lekciji koja uključuje apstraktne ideje, kinestetička strate-
gija može biti uzeta u obzir kako bi se stvorila veza između ap-
straktnog i konkretnog. Dozvolite malo protezanja ili križano
lateralne stanke (desna ruka ide preko sredine i kreće se do
lijeve strane tijela i suprotno). Križana lateralnost integrira
obje strane mozga, primoravajući ih da „razgovaraju" jedna s
drugom. Simulacije, igre i rasprave smatra potrebom. U raspra-
vama učenici ustaju i to se računa kao pokret. Zapravo, kada se
želi obrada informacije s partnerom, dodaje se pokretom, tako
da učenici ustaju kako bi razgovarali.
Većina hrane rastvara se u glukozu potrebnu mozgu. Mozak
troši 20 % ukupne glukoze, a teži samo 2 c1/0 tjelesne mase.
Istraživanja su pokazala su da učenici koji primaju više vode
mnogo pažIjiviji i bolje povezuju činjenice. Sposobni su učiti
više i mnogo lakše. Dehidrirani učenici su prava suprotnost.
Samo pad od dva posto tjelesnih tekućina može izazvati ne-
jasno kratkotrajno pamćenje, smanjiti matematičku sposobnost
i uzrokovati probleme koncentracije. Mozak dehidrira svakih
dvadeset minuta, ali svatko tko osjeća žeđ već je dehidrirao. Ako
je pristup vodi ograničen, javlja se stresni odgovor, međutim,
pet minuta nakon konzumiranja vode, hormon stresa značajno
se smanjuje (Allen i sur., 2007.).
Kad padne šećer u krvi, pada i pažnja i učenje. Svakih 90
minuta učenici trebaju neku vrstu hrane kako bi mozak nas-
tavio najbolje raditi. Hrana koja je dobra za mozak, kao što su
proteini i kompleksni ugljikohidrati, podiže izdržljivost i en-
ergiju. Istraživanja koja se bave proučavanjem kvalitete pre-
RE
hrane i intelektualnog dostignuća upućuju na to da dobro
uhranjeno dijete radi brže, pravi manje grešaka, postiže bolje
rezultate na testovima i kreativnije je. Prijepodnevni i posli-
jepodnevni međuobroci sprečavaju umor, iritabilnost i nemir
kod male djece. Ono što jedemo određuje kako učinkovito naš
mozak radi. Naprimjer, 45 do 60 minuta nakon konzumiranja
zašećerenih žitarica za doručak učenici mogu imati poteškoće s
razumijevanjem, pažnjom, i donošenjem pravih odluka. Najbolji
doručak za mozak uključuje kompleksne ugljikohidrate (tost,
čajno pecivo, vafle, palačinke od cjelovitih pšeničnih zrna i / ili
cjelovitih žitarica), bjelančevine (jaja, pureću slaninu s niskim
nitratima, jogurt, sir, maslac od kikirikija voće (najšarenije
voće ima najviši stupanj antioksidansa-borovnice, jagode itd) i
neke vrste kalcija (mlijeko, sok pojačan kalcijem ili sojino mli-
jeko). Doruč'ak je najvažniji obrok dana i nikad se ne bi smio
preskočiti.
Hrana je gorivo za mozak i tijelo. Djeci treba kontinuirano
vodstvo u odabiru, reguliranju i razvijanju zdravih prehrambe-
nih navika za život. To je također dio obrazovanja.
Glazba i mozak
Neki se znanstvenici pitaju može li glazba poveć'ati djetetovu
inteligenciju? Campbell odgovara: „Sigurno da može povećati
broj neuralnih veza u mozgu stimulirajući njegove verbalne
vještine". Kod prenatalnog programa izlaganja glazbi oko - ruka
koordinacija i druga pozitivna ponašanja su se razvila mnogo
brže. Bebe na tonske i ritmičke elemente priča reagiraju mnogo
prije nego što razumiju priču. To nam govori da glazbeni el-
ementi jezika prenose značenje prije nego što se riječi oblikuju u
umu. Međutim, slušanje Mozartove glazbe ipak neće omogućiti
brž rast mozga (Jensen, 2006.).
Bebini prvi pokušaji pjevanja nastojanja su da oponaša zvu-
kove iz roditeljskih pjesama. Zbog toga je važno da pjevamo.
Bebe samo od nekoliko mjeseci vole kad ih roditelj ljuljuška na
koljenima uz pratnju pjesme. Ritmičke igre vrlo brzo nadahnjuju
bebu da pokuša pljeskati rukama.
Neki se slažu da glazba zaslužuje posebnu pažnju u ljud-
skom razvoju. 1983. godine Gardner govori o sedam poseb-
nih inteligencija koje mi posjedujemo, a glazba je jedna od njih
(druge su lingvistička, logičko matematička, prostorna, tjelesno
- kinestetička, interpersonalna i intrapersonalna). Taj koncept
kazuje na mogučnost da se može inteligencija povečati ili sman-
MIROSLAV POSPIŠ
jiti ovisno o utjecajima okoline. 1960 godine Gordon je testirao
učenike između devete i osamnaeste godine u prisjećanju tonal-
iteta i ritma. Utvrdio je da muzikalnost devetogodišnjaka ostaje
stabilna kroz sljedeće godine. U sljedećem ispitivanju otkrio je
da djeca niže dobi gube svoju sposobnost zadržavanja tonič'kih
i ritmičkih oblika ako nemaju glazbena stimulirajuća iskustva.
Najveći gubitak pojavljuje se između pete i šeste godine. Željelo
se saznati što će se desiti kada djeca u prvom razredu dobiju
glazbena iskustva koja nisu imala prije. Do devete godine došlo
je do nekih poboljšanja ali nikada toliko da bi njihove sposob-
nosti bile tako dobre kao kod onih koji su imali ranija iskustva.
Moglo bi se zaključiti da su djeca rođena sa svojom vlastitom
razinom glazbene inteligencije, ali će ona početi atrofirati bez
potpore muzikalne okoline. Važnost glazbenog iskustva očita je
za malu djecu. Odgajatelj u vrtiću može promijeniti djetetovu
glazbenu inteligenciju.
Kao estetsko iskustvo malog djeteta, muzika i pokret su vjer-
ojatno nađeni više zajedno nego odvojeno. S gledišta glazbene
edukacije iskustvo pokreta je vitalni dio glazbene edukacije jer
omogućuje razumijevanje više apstraktne glazbene ideje. Su-
protno, glazba je vitalni dio iskustva pokreta jer pridonosi rit-
mu, raspoloženju i strukturi. U svojim iskustvima glazba / pokret
dijete treba ravnotežu slobode (koja osigurava priliku za krea-
tivnost) i strukture (koja osigurava usmjerenje i vještine). Opisu-
ju se tri načina interakcije za vrijeme više strukturiranih glazba /
pokret iskustva: modeliranje, opisivanje i sugeriranje.
Modeliranje predstavlja slobodni pokret u odnosu na muziku
koji izražava djetetove vlastite ideje. To se može dogoditi u bilo
koje vrijeme povezano s djetetovom inspiracijom.
Opisivanje je način jačanja djetetova ponašanja, pomažući
razumijevanju i definiranju onoga što treba činiti, npr. kretati se
brzo kada glazba zyuči brzo.
Sugeriranje je korisno kada se želi da dijete osjeća i demon-
strira glazbu na način kako se to od njega traži. To nametnuto
ponašanje može biti štetno za imaginaciju.
lgra
Igra je kamen temeljac u ranom razvoju svakog djeteta.

Roditelj ne treba uč'iti dijete kako istraživati svijet i kako se
oduševljavati svijetom; dijete već posjeduje dar svjesnosti, što
je osnova za njegovu igru, posebno tijekom prvih dviju godina.
Od rođenja do sedme godine života igra je životno važna; ona
34 - _',A1111111=1
je ujedno temelj njegova intelektualnoga, društvenog i tjeles-
nog razvoja. Istraživanje kroz igru i otkrivanje svijeta sve je od
čega se sastoji rano djetinjstvo. Bilo da grabi, poteže, baca,
kuša i gleda, dijete doživljava svoje osjete u potpunosti. Sve što
trebamo je djetetu ponuditi širok spektar mogućnosti. Nakon
navršene dvije i pol do tri godine, dijete je prošlo kroz osjetilno
— motoričko razdoblje i počinje se razvijati njegova mašta. Pritis-
ci na roditelje da u što je moguće ranijoj dobi uvedu dijete u svi-
jet apstraktnog učenja pogrešni su, jer maštovite kreativne igre
moraju prethoditi razvoju apstraktnog mišljenja. Dijete mnogo
dobiva ispunjavajući svoj život bajkama, maštarijama, igrom i
glazbom. U sklopu istraživanja igre intelektualni rast djeteta
odvija se bez imalo svjesnog napora. U tom ranom razdoblju
glavni se konstrukcijski program mozga sastoji u gradenju mreže
povezanosti između živčanih stanica. Negdje oko druge godine
djetetova života počinje buđenje sebstva i dijete počinje gov-
oriti „ja". Postaje sve više svjesno svoga vlastitog identiteta. To
otkriće čini temelj njegove maštovite i sanjarske igre. Od dvade-
setog mjeseca života djetetova mašta može kocku pretvoriti u
kolač. Kasnije ta ista kocka može postati brod ili konj. Djetetu
ne trebaju „savršene" igračke. Takva vrsta igračke može ometati
njegovu kreativnost. Djetetu treba dopustiti slobodu da razvija
svoju nesputanu spontanost. Igra s glinonn ili tijestom prirodno
slijedi igru s vodom i pijeskom.
Sigurno vezivanje je prisustvo jakih emocionalnih veza između
dojenčeta i maloga djeteta i odraslih skrbnika. Sigurnost djeteta
omogućuje djetetu interakciju s drugom djecom i odraslima i
motivira dijete na igru.Ako je okolina više stimulirajuća, dijete je
više spremno i sretno u toj okolini. Previše stimulirajuća okolina
može biti stresogena.
Učitelji ili roditelji trebaju organizirati aktivnosti koje ohra-
bruju djecu na zajedničku igru. Jedan od načina proširenja igre
na druge je sudjelovanje učitelja ili roditelja u igri.
Kljuć'ne karakteristike igre prikazuju se u okviru 10. (Zigler,
Singer, Bishop —Josef, 2006.).
Okvir 10.
KARAKTERISTIKE IGRE
IGRA JE ZADOVOLJSTVO I RADOST

IGRA NEMA VANJSKE CILJEVE, NJENA MOTIVACIJAJE UNU-
TARNJA I NE SLUŽI DRUGOJ SVRSI
MIROSLAV POSPIS
IGRA JE SPONTANA I VOLJNA; ONA NIJE OBAVEZNA, SLO-
BODNO JE IZABRANA OD IGRAČA
IGRA ZAHVACA AKTIVNI ANGAŽMAN IGRAČA; ONI KOJI
PROMATRAJU IGRU NE MOGU SE SMATRATI IGRAČIMA
IGRA JE ZAOKUPLJUJUCA; KADA JE DIJETE UKLJUČENO U
IGRU, RODITELJ ILI SKRBNIK IMAJU POTEŠKOCE U PREKIDANJU
IGRE, ČAK I KADA JE DIJETE GLADNO ILI MU JE HLADNO
IGRA JE DJETETOVA PRIVATNA STVARNOST; IAKO DIJETE
MOŽE BITI SPOSOBNO KAZATI ŠTO JE STVARNOST ILI ŠTO SE
DOGAĐA U IGRI, IGRA PREDSTAVLJA NJEGOVU STVARNOST U
TOM TRENUTKU
Osim karakteristike igra možemo razmatrati i stupnjeve soci-

jalne igre. U opisivanju stupnja igre, teoretičari opisuju socijaIne
stupnjeve kognitivne igre i stupnjeve simboličke igre (Okvir 11.)
Okvir 11.
SOCIJALNI STUPANJ IGRE
SOLITARNA IGRA U KOJOJ SE DOJENČE IGRA S IGRAČKOM

IZNAD SVOGA KREVETICA ILI SE IGRA SAMO NA PODU
PARALERNA IGRA U KOJOJ SE DVA DJETETA IGRAJU JEDAN
POKRAJ DRUGOG, POVREMENO SE LETIMIČNO POGLEDAVAJU
ASOCIJATIVNA IGRA U KOJOJ SE DJECA IGRAJU JEDAN
POKRAJ DRUGOG, ALI U TOM STUPNJU OPONAŠAJU JEDAN
DRUGOG I UKLJUČUJU KOMPONENTE DIJELOVA IGRE
KOOPERATIVNA IGRA U KOJOJ SE DJECA IGRAJU ZAJEDNO
U KREIRANJU DOGAĐAJA ILI STVARANJA
Opisuju se četiri stupnja kognitivne igre (Okvir 12.)
Okvir 12.
KOGNITVNI STUPNJEVI IGRE
FUNKCIONALNA IGRA U KOJOJ JE DIJETE POVEZANO S OB-

JEKTIMA U AKCIJI (npr. dijete stavlja telefon na uho pokušavajuči
telefonirati)
KONSTRUKTIVNA IGRA U KOJOJ DIJETE UPOTREBLJAVA
MATERIJAL U GRADNJI STRUKTURA (npr. gradnja kule od ko-
caka ili mosta)
DRAMATIČNA IGRA U KOJOJ JEDNO ILI VIŠE DJECE IGRA
STVARNE ILI ZAMIŠLJENE DOGAĐAJE (npr. odlazak u kupnju)
IGRE S PRAVILIMA U KOJIMA SE DJECA IGRAJU ZAJEDNO
SLIJEDEĆI PRAVILA (npr. dvoje djece igra šah ili igre loptom pre-
ma svojim vlastitim pravilima).
McCune 1986. opisuju pet stupnjeva simboličke igre. U pr-

vom stupnju dijete pokazuje razumijevanje upotrebe objekta ili
značenje kratke akcije (npr. dijete prinosi četku kosi, pokazujući
da zna čemu taj predmet služi, ali nema elemente upotrebe
predmeta). U drugom stupnju dijete pokazuje svjesnost izravne
aktivnosti (npr. pije iz prazne boce oponašajući pijuckanje). U
trećem stupnju slijede dvije forme težnji, ili dijete uključuje dru-
gu osobu ili predmete ili dijete sudjeluje u izvedbi s još nekim (di-
jete hrani plišanog medvjedića ili čita knjigu majci). U četvrtom
stupnju slijedi situaciju u kojoj je dvije ili više razlić'itih shema
opisano u sekvencijama (npr. dijete pravi kolače, stavlja ih u ta-
vicu i zatim u pećnicu). U petom stupnju dijete izjavljuje što će
raditi u odreclenim situacijama (npr. djevojčica izjavljuje da će ići
na izlet sa svojom lutkom), može referirati na simboličan način,
zamjenjujući stvarne objekte, praveči od pijeska rodendanske
kolače.
Moramo promatrati igru i iz učiteljeve perspektive. Učitelji
su igrači poput djece. Oni se vesele igri i smijehu zajedno s dje-
com i angažiraju se u njihovom imaginarnom svijetu. Postaju
bliski s djetetovim stilom igre, prepoznaju da ta igra nije samo
jednostavan način iskorištavanja vremena. Učitelj prepozanje i
vjeruje u maksimu Marije Montessori: „Igra je djetetov rad".
Igra također može biti prozor u djetetov svijet. Kada se dijete
igra kralja, učitelj može prepoznati da dijete izražava želju za
snagom.
(Zigler, Singer, Bishop - Josef, 2006.). Igra se premalo koristi
kao preduvjet spremnosti za školu. Roditelji moraju biti uvjereni
da je igra važan čimbenik u kognitivnom, emocionalnom i so-
cijalnom razvoju djeteta između druge i pete godine (UČENJE
KROZ IGRU).
Procjena, intervencija, evaluacija

Procjena ukljuć'uje prikupljanje podataka iz različitih izvora o
djetetovu razvoju i o tome kako funkcionira na svim podruć'jima
u kojima se sumnja na teškoću u razvoju. Procjena se odnosi na
kognitivne ć'imbenike, čimbenike ponašanja, fizičke, razvojne i
MIROSLAV POSPIŠ
druge čimbenike. Predloženi sustav sastavljen je od tri kritić'ka
procesa.: procjena, intervencija i evaluacija. Intervencija se
odnosi na procese stvaranja fizičke i socijalne okoline koja pro-
ducira željeni rast i razvoj karakteriziran intervencijskim planom
za dijete i obitelj. Evaluacija se odnosi na procese uspoređivanja
djetetove izvedbe kod selekcioniranih intervencijskih ciljeva pri-
je i poslije intervencije. Povezivanje procjene, intervencije i eval-
uacije prikazano je na slici 1.
Slika 1.
POVEZIVANJE PROCJENE- INTERVENCIJE-EVOLUACIJE
OBITELJ
I
Procjena Intervencija Evaluacija
PROFESIONALCI
Povezani sustavi procjena, intervencija i evaluacija mogu se

podijeliti u pet faza:
Faza jedan: inicijalna procjena

Faza dva: formulacija plana individualiziranog obiteljskog
servisa (Formulation of the Induvidualized Family Service Plan
-IFSP)
Faza tri: intervencija
Faza četiri: monitoriranje neposredne povratne informacije
individualizirane intervencijske procedure
Faza pet: evaluacija nakon šest mjeseci ili godine dana dje-
teta i obitelji
Povezanost između procjene, intervencije i evaluacije

započinje ulaskom djeteta u program. Glavni cilj inicijalne
procjene je formuliranje realističnih ciljeva koji su udruženi s
individualiziranim evaluacijskim planom. Rani ciljevi učenja su:
razvoj ličnosti; društvenosti i emocionalni razvoj; razvoj jezi-
ka; matematički razvoj; znanje i razumijevanje svijeta; fizički
38 -""91•111111=11~1
i kreativni razvoj. Cilj je fizičkog razvoja da sva djeca razviju i
prakticiraju grube i fine motoričke vještine. Fizički razvoj dalje
razmatra poboljšanje djetetove koordinacije, manipulativne
vještine, te pridonosi samopouzdanju, samoprocjeni i razvoju
osjećaja blagostanja. Prikazuju se domene procjene, evaluacije
i sustava programiranja (The Assessment, Evaluation and Pro-
gramming System-AEPS). Test je bio dizajniran za prikladne in-
formacije za programe razvojne intervencije i programe eval-
uacije (Okvir 13.).
Okvir 13
PREGLED DOMENA AEPS TESTA
FINA MOTORIKA
DOHVATITI, UHVATITI, OSLOBODITI
FUNKCIONALNA UPOTREBA FINIH
MOTORIčKIH VJEšTINA
GRUBA MOTORIKA
POKRET I LOKOMOCIJA U SUPINACIJI I
PRONACIJI
RAVNOTEžA U SJEDENJU
RAVNOTEŽA I MOBILNOST U STAJANJU I
HODANJU
VJEšTINE IGRANJA
ADAPTIVNE VJEŠTINE
HRANJENJE
OSOBNA HIGIJENA
PRESVLAčENJE
KOGNITIVNE VJEŠTINE
SENZORNI PODRAžAJI
TRAJNOST OBJEKTA
UZROčNOST
OPONAšANJE
RJEšAVANJE PROBLEMA
PREAKADEMSKE VJEšTINE
INTERAKCIJA S OBJEKTIMA
39
MIROSLAV POSPIS
KOMUNIKACIJA
PRELINGVISTIČKE KOMUNIKATIVNE
I NTE RAKCIJ E
TRANZICIJA RIJEČI
RAZUMIJEVANJE RIJEČI I REČENICA
PRODUKCIJA SOCIJALNO-KOMUNIKACIJSKIH
SIGNALA, RIJEČI I REČENICA
DRUŠTVENOST
INTERAKCIJA S ODRASLIMA
INTERAKCIJA S OKOLINOM
INTERAKCIJA S VRŠNJACIMA
Kriteriji za selekciju pojedinih razvojnih parametara je rel-

evantnost zapažanja roditelja i liječnika primarne zdravstvene
zaštite. Tako se selekcioniraju aspekti ponašanja i prema drugim
autorima, npr.:
I. Gruba motorika
III. Vid i fina motorika
Sluh, jezik i razvojni koncept
Socijalne vještine
Vještine samopomoći
Tjekom promatranja možemo se usmjeriti:

na pojedino dijete
na skupinu djece
na specifične dnevne rutine, aktivnosti ili područja
na vještine ili područja razvoja (kao što su fine motoričke
vještine)
na teškoće i strategije učenja kako bismo se mogli usmjeriti
prema tim teškoćama.
Gledanje je najočitiji način opažanja svega što djeca rade.
Biti dobar promatrač znać'i koristiti oči, prostor, stvarajući veliku
sliku onoga što sva djeca rade, ali isto tako usredotočiti se i gle-
dati što pojedinačno dijete radi. Primanje informacija slušanjem
je kritić'ni dio procesa promatranja. Slušanje djetetova plača ili
gukanja i pravilna reakcija pomoći će da dijete počinje vjero-
vati onom tko ga njeguje i zna da će biti dobro zbrinuto. Osjet
dodira također je važan dio procesa promatranja. Dodirom ma-
log djeteta izgrađujemo odnos s njim. Svako dijete ima vlastitu
razinu ugodnosti dodira.
Potrebna je spoznaja da se djeca promatraju s namjerom da
se vidi ono što ona mogu, a ne ono što ona ne mogu. Kada se
40
djecu promatra zbog skupljanja podataka o njima, to se radi
kao što i znastvenik radi na svom zadatku. Promatranje djeteta
je temelj procjene. Procjena je potrebna radi:
Identifikacije. Moguće je identificirati djecu s usporenim
razvojem i problemima u učenju kojima je potrebna specijalna
edukacija i odgovarajuća pomoć.
Planiranje individualnog edukacijskog programa (IEP).
Prikupljeni podaci pomoći će u organiziranju odgovarajučeg
IEP-a.
Metoda učenja. Procjena može pomoći u određivanju me-
toda učenja koje su najučinkovitije.
Ocjenjivanje napretka. Procjenom utvrđujemo osnovu za
ocjenjivanje djetetova napretka u učenju.
Nove vizije razvojne procjene zahtijevaju značajne promjene i

sudjelovanje obitelji u procesu procjene. Te promjene uključ'uju:
opservaciju djeteta u njegovoj uobičajnoj okolini s pogle-
dom na izvedbu djetetovih dnevnih aktivnosti, rješavanju prob-
lema i komuniciranje s okolinom
inkluziju članova obitelji u procesu kroz različite meha-
nizme (npr. osiguravanja anamneze i podataka, opservaciju i
bilježenje djetetova ponašanja, obiteljske relevantne informa-
cije i obiteljske interese).
Ishod procjene promatranjem djeteta u igri i radu, ukljuć'ujući

i obitelj, osigurava bogate, relevantne izvore informacija za
selekcionirane intervencijske ciljeve i planirane intervencijske
strategije. Profesionalci još uvijek ć'esto imaju tradicionalni pris-
tup procjeni kroz standardizirane testove. Fundementalno za te
promjene je razvoj novog pristupa i novih alata koji razvojnu
procjenu usmjerenu prema procesima koji nam daju praktičnu
informaciju o djetetu i njegovoj obitelji i zbog toga su izravno
relevantni u formulaciji prikladnog i efikasnog intervencijskog
plana (Meisels, Fenichel, 1999.).
U knjizi New Vision for the Developmental Assessment of

Infants and Young Children (Nove vizije razvojne procjene
dojenčeta i malog djeteta) (Meisels i Fenichel, ZERO TO THREE)
(OD NULA DO TRI ) Nacionalni centar za dojenčad, mališane i
obitelji (National Center for Infants, Toddlers and Families) pri-
kazuju opš'irno procjene adaptivne kompetencije; opservaciju
nestrukturalne igre; procjenu funkcionalnog i emocionalnog
funkcioniranja; ranu identifikaciju komunikacijskih i jezičih prob-
41
MIROSLAV POSPIŠ
lema u dojenčeta i mališana; strategije za procjenu značajnih
fizičkih i senzorih teškoće kod dojenčeta i mališana:
A. PROCJENA ADAPTIVNE KOMPETENCIJE
Mnogi kliničari pitaju se kako procijeniti djetetovo dnevno

funkcioniranje i kako to primijeniti u praksi.
Savladavanje je integracija i aplikacija razvojnih vještina u
kontekstu svakodenvnog života. To je proces adaptacije zbog
udovoljavanja potrebama i odgovorima na zahtjeve okoline.
Dojenče mora savladati kompleksnosti obiteljskog života,
promjene u odnosu na fizički rast, mnogobrojna nova iskustva,
kao što je piti iz čaše i slično. Cilj savladavanja je osjećati se do-
bro u situacijama koje se mogu opisati kao prijetnja ili izazovi.
Dijete želi savladati određene situacije zbog toga da se osjeća
dobro i zbog svog mjesta u svijetu.
Četiri stupnja modela procesa savladavanja su temelji
procjene i kasnije intervencije:
determiniranje značenja događaja
razvoj akcijskog plana
implementacija napora kod savladavanja
evaluacija ishoda.
Proces savladavanja može biti iniciran dogadajima iz okoline

(npr. zahtjeva i skrbnika) ili unutar djeteta (npr. misli, emocije).
Dijete mora donjeti odluke, dijete implementira savladavajuće
napore (strategija savladavanja) u rješavanju situacije. Nakon
toga slijede evaluacije o uspješnosti ili neuspješnosti. Kritično
vjerovanje može biti refleksija „Ja mogu ili „Ja ne mogu" u
odnosu na zahtjeve dnevnog života.
Relevantne informacije u odnosu na djetetov fizički ili afek-
tivni status skupljaju se iz razgovora s roditeljima, iz djetovih
medicinskih podataka, kontaktom s liječnikom izravnog kon-
takta i direktnom procjenom ranog intervencijskog tima.
Procjena afektivnog statusa uključuje observaciju raspoloženja,
izražavanja emocija i odgovora na različite aktivnosti i traženja.
Poteškoće u reguliranju afekta mogu zabilježiti slijedeće
manifestacije: iritabilnost, slabu kontrolu impulsa, promjene
raspoloženja, depresivnost, hiper - ili hipo - aktivnost i distrakti-
bilnost.
Potrebno je procijeniti djetetov razvojni status. Postoji veza
između razvojnih vještina i adaptivnog ishoda u aktivnostima
dnevnog života.
42
Stil savladavanja odnosi se na djetetove karakteristike
ponašanja u situacijama ugroženosti ili izazova. Opservacija se
može podijelitit u tri deskriptivne kategorije: senzomotoma or-
ganizacija, reaktivno ponašanje i samopokrećuće ponašanje.
Senzomotorna organizacija odnosi se na djetetovu regulaciju
psihofizioloških funkcija i sposobnost integriranja senzornih i
motornih sustava. Te senzomotorne karakteristike zahvaćaju
čimbenike kao što su djetetova sposobnost održavanja pažnje,
samoudobnosti, kontrolu stupnja aktivnosti, rukovođenje in-
tenzitetom i različitošću senzornog stimula i adaptaciji fizičkog
rukovanja.
Reaktivna ponašanja odgovori su na vanjska traženja fizičke i
socijalne okoline. Oni reflektiraju sposobnost prilagođavanja na
dnevnu rutinu, prihvaćanje topline i potpore poznatih osoba,
odgovore na glasovne i gesturalne zapovijedi i adaptaciju na
promjene u okolini
Samopokrećuće ponašanje je automatski pokrenuta akcija
za osobne potrebe i interakcija s objektima i ljudima. Kada je
reaktivno ponašanje usko vezano s okolinom, samopokrečuće
ponašanje je više spontano i s unutrašnjom motivacijom.
Procjena adaptivne kompetentnosti dizajnirana je determi-
naciji snage i vulnerabilnosti djeteta i utjecaja okoline na dje-
tetovo dnevno funkcioniranje.
B. OPSERVACIJA NESTRUKTURIRANE IGRE
Prepoznata je važnost uključivanja procjene igre kao dijela

razvojne evaluacije. Prvo, igra dojenčeta i malog djeteta izraz
je prirodnog ponašanja koje osigurava uvid u socijalni, emo-
cionalni, motorni i kognitivni razvoj. Drugo, način zajedničke
igre roditelja i dojenčeta osvjetljava kvalitetu njihovih odnosa.
Treće, opservacija igre roditelja i djeteta osigurava identifikac-
iju obiteljskih rizika, snage i strategije savladavanja problema.
Četvrto, „kada roditelji i profesionalci promatraju dijete zajed-
no, epizoda igre postaje zajednički jezik koji povećava komu-
nikaciju i olakšava razvoj partnerstva roditelja i profesionalca".
Fundamentalna razlika između strukturirane i nestrukturirane
igre je ta što je prva karakterizirana specifičnošću, a nestruktur-
irana nije. U strukturiranoj opservaciji, proceduralni protokol
opisuje stanje observacije. To opisuje mjesto i tehniku sekvenci-
jskog početka igre. U nestrukturiranoj observaciji, opservira se
spontana igra, bez restrikcija u terminima igračaka, vremena i
43
MIROSLAV POSPIŠ
mjesta. Strukturirana opservacija ima normiranu skalu. Nestruk-
turirana opservacija igre je klinička.
Koristi od opservacije igre
Devet kategorija koristi:

Opservacija igre osigurava priliku procjene funkcionalnog
ponašanja malog djeteta kada se procjena ne može izvesti u
formalnim testnim situacijama.
Fleksibilnost i spontanost igre dojenčeta i malog djeteta
može postići razinu objektne ili simboličke igre koja se ne može
demonstrirati u standardiziranoj procjeni.
Opservacija igre može osigurati važan uvid u tempera-
mentne varijable.
Opservacija igre može otkriti relaciju roditelj - dijete
pomažući objasniti ponašanje djeteta.
Opservacija igre može osigurati uvid u brojne domene raz-
voja.
Opservacija igre osigurava kliničaru specijalnu priliku
učenja učinka strategije igre na djetetove roditelje
Promatrajući „razvojni ples" između roditelja i djeteta, pro-
fesionalcu to može pomoći u inkorporaciji uspješnih strategija
koje imaju osnovu u iskustvu roditelja.
Promatranje igre sugerira načine pomoći roditeljima da
modificiraju
strategije igre koje nisu potpuno efikasne.
Opservacija igre unutar kuće može identificirati snagu,
vještine savladavanja problema i rizične čimbenike koji utječu
na dijagnozu i mogu biti korisni za dizajniranje plana tretmana.
Opservacija igre može povečati partnerstvo između
roditelja i profesionalca.
Opservacija igre, bilo na klinici ili u kući, osigurava prilike
profesionalcima i roditeljima povečati komunikaciju i utvrditi
značajno partnerstvo. Opservacija nestrukturirane igre u ko-
joj promatrač ima u žarištu spontano ponašanje u igri roditel-
ja i djeteta ili djeteta samog, ima važnu dinnenziju u kliničkoj
procjeni (Meisels, Fenichel, 1996.).
C. PROCIENA EMOCIONALNOGA I SOCIJALNOG FUNK—

CIONIRANJA DOJENČETA I MALOG DJETETA
U procjeni se ć'esto pojedinačno procjenjuju posebno dje-

tetove jezične funkcije, motorne funkcije, senzorne funkcije,
44
različiti aspekti kognicije i različite domene adaptivnoga, so-
cijalnog i emocionalnog funkcioniranja. Skala funkcionalne
emocionalne procjene (Functional Emotional Assessment Scale
(FEAS) procjenjuje djetetov emocionalni, kognitivni i komu-
nikacijski kapacitet u kontekstu interakcije sa skrbnikom. To se
izvodi iz integriranog razumijevanja socijalnoga, emocionalnog
i kognitivnog razvoja dojenčeta i malog djeteta. FEAS prepozna-
je da je svijet dojenčeta ili malog djeteta svijet osjećaja i odnosa.
U tom kontekstu odnos s važnim skrbnicima dojenčeta i malog
djeteta razvija i pokazuje svoje kognitivne, motorne i jezične
vještine isto tako i zaokupljenost i motivaciju. Spontane interak-
cije između malog djeteta i njegovih bliskih skrbnika otkrivaju
funkcionalni interaktivni kapacitet (isto tako kognitivne, mo-
torne i jezične vještine). Ti kapaciteti su lijepilo koje drži djetetov
razvoj zajedno.
Skala funkcionalne emocionalne procjene upućena je na šest
područja:
Primami emocionalni kapaciteti. Želi se ustanoviti je li
primarni emocionalni kapaciteti u svojoj razvojnoj razini kore-
spondiraju ili ne s djetetovim dobno očekivanim kapacitetima
funkcionalnoga emocionalnog razvoja.
Emocionalni senzomotomi raspon (uključujući govor).
To područje ima u žarištu raspon senzorne i motorne opreme,
uključujući motorne geste, dodir i govor, koje dijete može isko-
ristiti za svoje primarne funkcionalne kapacitete. Starije dijete
trebat će senzorne, motorne i govorne kapacitete za potporu
više razine funkcionalnih i konceptualnih sposobnosti.
Emocinalni afektivni raspon. To područje ima u žarištu
različite afektivne teme (npr. ovisnost, agresivnost), koje dijete
može organizirati na svojoj očekivanoj dobno razvojnoj razini
(npr. jedno dijete upotrebljava riječi i pretendira igru na temu
ovisnosti, dok drugo dijete može upotrebljavati samo igru i
riječi u izražavanju agresije ).
Procjene motomih, senzomih, jezičnih i kognitivnih ka-
paciteta.
Opće dojenačke tendenaje.To su konstitucionalni ili matu-
racijski kapaciteti.
Ukupne tendencije skrbnika. To su skrbnikovi oblici ola-
kšavanja ili podrivanja djetetova razvoja.
Kroz skalu funkcionalne emocionalne procjene klinić'ar će prvo

procijeniti dobno očekivane emocionalne kapacitete dojenčeta
i malog djeteta. Osim primarnih emocionalnih kapaciteta, pro-
~ffiewei~-- 45
MIROSLAV POSPIŠ
cijenit će senzomotorno emocionalni raspon i emocionalno
afektivni raspon. Kliničar će procijeniti kako dijete funkcionira u
terminima motornog, senzornoga, jezičnog i kognitivnog. Npr.
ako su djetetovi fini motorni i kapaciteti motornog planiranja
zaostali, a jezični recepetivni i kognitivni kapaciteti napredni,
moramo razmotoriti ako su djetetovi emocionalni rasponi
također smanjeni, osobito u području agresije, je 11 manjak u
finim motornim kapacitetima i motornom planiranju tome pri-
donosi (manjak sigurnosti u finoj kontroli motornog sustava).
Možemo imati evidentni manjak u primarnim funkcionalnim
emocionalnim kapacitetima i emocionalnom afektivnom emo-
cionalnom rasponu, a napredak u motornom, senzornom,
jezičnom i kognitivnom području. Ovdje se možemo pitati je li
djetetovi interaktivni odnosi potpuno podupiru njegov razvoj.
Funkcionalni emocionalni kapaciteti opserviraju se u termini-
ma šest stupnjeva emocionalnog razvoja:
regulacija i interes prema svijetu
Do kraja trećeg mjeseca dojenče može biti mirno; prestaje
plakati kada se osjeća udobno; sposobno je biti budno; gleda
kada netko govori; radosno je kada su mu osigurana prikladna
vidna, slušna i / ili taktilna iskustva. Primarni emocionalni kapac-
iteti omogućuju mu zadržati pažnju na vidne ili slušne stimule
kroz tri ili više sekundi. Može biti mirno i fokusirati se dvije ili
više minuta na promatranje okoline.
U području senzomotornog raspona u odgovorima na dodir
(lagani ili ć'vrsti) relaksira se, smije, vokalizira ili gleda. U odgov-
orima na skrbnikovo micanje njegove ruke i/ili noge relaksira se,
smije, vokalizira ili promatra skrbnika ili vlastite noge. Tolerira i
/ ili pokazuje zadovoljstvo (npr. smijeh) u nježnim vodoravnim i
okomitim pokretima u prostoru (npr. skrbnik mić'e dojenče gore
i dolje, od jedne strane prema drugoj). U emocionalno afek-
tivnom rasponu dojenče pokazuje interes gledajući skrbnika,
slušajući gapokazuje znatiželju i zadovoljstvo. Ima znakove za-
dovoljstva kada skrbnik izgleda sretan, radosne e"kspresije lica
ili smijeha.
U selekcioniranim povezanim motornim, senzornim, jezičnim
i kognitivnim kapacitetima uldjuć'uje:
1. motorno: diže glavu oslanjajući se na laktove dok je na
trbuhu; drži šake otvorene 75°/0 vremena; okreće iz postranić'nog
položaja na leđa ili trbuh; poseže za zveć'kom ili drugom
igrać'kom i manipulira zvečkom ili igračkom.
46
senzorno: slijedi objekte u vodoravnom planu; slijedi ob-
jekte u okomitom planu, odgovara na različite zvukove, tolerira
duboki pritisak (tip dodira).
jezično: promatra usnice i usta govornika i vokalizira ba-
rem s jednim tipom zvuka
kognitivno (isto kao senzorno i jezično).
reguliranje odnosa (vezivanje)
Od petog mjeseca, dojenče pokazuje pozitivne voljne afekte
prema primarnom skrbniku i drugim skrbnicima i gleda i/ili se
smije spontano i odgovara na njihove izraze lica,glasove i do-
dire znakovima zadovoljstva, kao što su smijeh, relaksacija i
„gukanje".
U primarnim emocionalnim kapacitetima odgovara sa soci-
jalnim prvim koracima emocionalnog zadovoljstva (npr. smijeh,
radosna vokalizacija).
U senzomotornom emocionalnom rasponu pokazuje emo-
cionalni interes ili zadovoljstvo prema:
vokalizaciji skrbnika (visoki ili niski zvukovi; glasni, srednji
tonovi)
izrazima lica skrbnika
dodiru skrbnika
nježnom micanju ruku ili nogu skrbnika
micanje dojenčeta vodoravno ili okomito u prostoru (na-
jbolje ritmič'ki, npr. brzo, sporo).
U emocionalnom afektivnom rasponu prisutan je relaksirajući

osjećaj sigurnosti i /ili udobnosti kada je dojenče držano na ru-
kama ili ljuljano. Prisutni su evidentni znakovi zadovoljstva (npr.
smijeh, veseli glasovi) kada mu se govori, drži na rukama, miče
okolo ili dodiruje. Prisutna je znatiželja, asertivni interes prema
skrbniku (npr. gleda ga i istražuje lice skrbnika). Evidentni su
znakovi neudobnosti, manjka zadovoljstva ili žalosti za vrijeme
interaktivne igre, koju skrbnik prekida kroz 30 ili 60 sekundi. Jav-
lja se ljutnja ili protest. Dolazi do daljnjeg razvoja motoričkog,
senzornog, jezičnog i kognitivnog područja.
namjerna dvosmjerna komunikacija
Od devetog mjeseca dojenče je sposobno za namjernu in-
terakciju i sposobno je uputiti signale i namjerno odgovoriti
drugim osobama.Dojenć'e upotrebljava mnogostruke senzorne
modalitete, motorni sustav i raspon emocija u tim namjernim
interakcijama. U primarnim emocionalnim kapacitetima postoje
namjerne interakcije, npr. spontano dodirivanje nosa skrbnika,
kose ili usta; upotreba pokreta ruke koja ukazuje na želju pre-
...11111 47
MIROSLAV POSPIŠ
ma nekoj igrački. U senzomotornom emocionalnom rasponu
dojenče odgovara na vokalizaciju, ekspresiju lica, dodir, na
pokrete u prostoru. U afektivnom emocionalnom rasponu
pokazuje zadovoljstvo i uzbuđenost. Prisutni su protesti i ljut-
nja. Dojenče gura od sebe neželjenu hranu sa stola ljutitog iz-
gleda. Javlja se strah u ponašanju. Može zaplakati kada mu se
približava strana osoba suviše brzo. U motornom razvoju sjedi
s dobrom ravnotežom; može držati igračku dok sjedi; dok sje-
di može pokušati dohvatiti igračku; može sjesti iz položaja na
leđima; iz sjedećeg položaja može doći u poziciju na trbuhu
i premjestiti predmete iz jedne ruke u drugu. Na senzornom
planu istražuje kakvoću igračke, zapaža na koji dio tijela mu je
stavljena igračka; nije osjetljivo na glasne zvukove i na jače svi-
jetlo; raduje se pokretima u prostoru.
Na jezičnom planu odgovara na ime i /ili druge jednostavne
upute (npr. „ne") i vokalizira različite zvukove (npr. „ba"ili „ma"
ili „da"). Na kongitivnom planu može se fokusirati na igračku ili
osobu jednu minutu ili dulje; istražuje novu igračku; može dis-
kriminirati različite ljude; gleda za igračkom koja je pala na pod.
kompleksni osjećaj sebe I: organizacija ponašanja
Od 13. mjeseca počinje organizacija kompleksnog osjećaja
sebe organiziranjem ponašanja i emocija. Dijete koje je tek pro-
hodalo ima sekvencije brojnih kretnji i odgovara konzistentno na
kretnje skrbnika, formirajući lančane interakcije (npr. otvarajući
i zatvarajući brojne sekvencijske krugove komunikacije). Malo
dijete također manifestira široki opseg organiziranoga, socijal-
no značajnog ponašanja i osjećaja topline, zadovoljstva, aser-
tivnosti, istraživanja, protesta i ljutnje.
U primarno emocionalnim kapacitetima povezuje zajedno
tri ili više krugova komunikacije (interakcije) kao dio komple-
ksnog oblika komunikacije. Svaki krug ili jedinica komunikacije
započinje s djetetovim ponašanjem, npr. dijete gleda u igračku
i poseže za njonn i otvara krug komunikacije; skrbnik pokazuje
tu igračku i vokalizira: „To je ta igračka". Dijete kimne glavom
i dalje poseže za igračkom zatvarajući krug komunkacije. Kada
dijete istražuje igračku i mijenja vokalizacije, motorne kretnje ili
izrazi lica skrbnika dodatni su krugovi komunikacije otvoreni i
zatvoreni.
U emocionalno senzomotornom rasponu dijete organizira
tri ili više krugova komunikacije (odgovori skrbniku): 1. upotre-
bljava vokalizaciju, 2. upotrebljava facijalnu ekspresiju, 3. prisu-
tan je reciproć'ni dodir, 4. uključuje pokret u prostoru, 5. upotre-
bljava motorne obrasce (npr. igra šaha, traženje predmeta,
rukovanje predmetima).
48
U emocionalnom afektivnom rasponu prisutno je zado-
voljstvo i uzbuđenje. Dijete i skrbnik igraju se zajedno uzbud-
Ijivom igračkom ili sa skrbnikovom kosom ili prstom ili s dje-
tetovim prstom. U novom okružju dijete se skriva iza skrbnika.
Može biti prisutna i ljutnja.
Motorno dijete hoda držeći se za namještaj. Može baciti lop-
tu prema naprijed. Hrani se prstima. Slaže kulu od dviju kocaka.
Može organizirati motorno planiranje kao što su guranje, hva-
tanje i bacanje lopte. Senzorno dijete istražuje i tolerira različite
kakvoće rukama i ustima (npr. istraživanje različite hrane). Dijete
se osjeća zadovoljno penjući se na kauč,vrh stola. Na jezičnom
planu razumije jednostavne riječi poput „cipela"ili „poljubac".
Upotrebljava zvukove ili nekoliko riječi za specifične predmete.
Blebeće.
Na kognitivnom planu može zadržati pažnju u igri kroz pet
više minuta. Rješava jednostavne pokrete poput „pa-pa"ili
„ne". Može nači igračku ispod skrbnikove ruke.
kompleksni osjećaj sebe II: elaboracija ponašanja
S 18 mjeseci dijete elaborira sekvencijske interakcije koje
prenose bazične emocionalne teme.
Na planu primarnih emocionalnih kapaciteta razumije i
komunicira otvarajući i zatvarajući 10 ili više konzekutivnih
krugova komunikacije. Imitira ili kopira ponašanje drugih osoba
i upotrebljava novo naučeno ponašanje.
emocionalnom senzomotornom rasponu obrađuje kom-
pleksne interakcije upotrebljavajući 10 ili više krugova komu-
nikacije.
emocionalno afektivnom rasponu elaborira kompleksne
interakcije s emocionalnim temama: bliskost i ovisnost; zado-
voljstvo i uzbuđenje; asertivnost i istraživanje; oprez i strah; ljut-
nja. Dolazi do daljnjeg razvoja motornoga, senzornog, jezičnog
i kognitivnog.
emocionalne ideje I: reprezentacijski kapacitet
S 24 mjeseca dijete kreira mentalne reprezentacije osjećaja i
ideja koje mogu biti izražene simbolično (npr. kroz igru i riječi).
Može graditi u suradnji sa skrbnikom jednostavne oblike igre
s barem jednom idejom (npr. grljenje lutke ili hranjenje lutke).
Može upotrebljavati riječi ili druga simbolična značenja (npr. se-
lekcionirati ili crtati seriju slika, kreirati motorne sekvencije) i
komunicirati o potrebama, željama ili osjećajima („Želim to",
„Moja igrać'ka", „Gladan sam").
Na planu senzomotornoga emocionalnog raspona di-
jete može komunicirati o namjerama, željama, potrebama i
osjećajima kroz:
1~11111•11~11111E 49
MIROSLAV POSPIŠ
1. riječi, 2. kompleksnim pokretima ili izrazom lica, 3. dodi-
rom ili 4. motornim pokretima pokazujući skrbniku što želi.
emocionalne ideje II: reprezentacijska elaboracija
S 30 mjeseci dijete može elaborirati brojne ideje koje idu
iznad bazičnih potreba (npr. „Želim sok") i mogu imati više
kompleksne namjere, želje i osjećaje (npr. teme bliskosti ili ovis-
nosti, odvajanja, istraživanja, asertivnosti, ljutnje, ponosa).
emocionalno mišljenje
S 36 mjeseci dijete ima kompleksne namjere, želje i osjećaje
kroz igru ili druge tipove simboličke komunikacije koje su
logično povezane jedna s drugom. Dijete zna razliku između
stvarnosti i fantazije.
od 42. do 48. mjeseca
Od 42. do 48. mjeseca dijete je sposobno elaborirati kom-
pleksnu igru i simbolične tipove komunikacije imajući posla s
kompleksnim namjerama, željama ili osjećajima. Igra ili izravna
komunikacija je karakterizirana s tri ili više ideja koje su logično
povezane i reflektiraju razumijevnje uzročnosti, vremena i pros-
tora.
Dojenć'e ili malo dijete može imati nekoliko važnih skrbni-
ka, uključujući roditelje, druge članove obitelji i druge osigura-
vatelje skrbi. Moguće je da kliničar razgovara sa svakim važnim
skrbnikom i opservira njegove interakcije s djetetom, bilježeći
količinu vremena koju skrbnik provodi s djetetom (npr. otac tri
sata dnevno, primarni djetetov skrbnik osam sati dnevno).
Sljedeći oblici olakšanja razvoja:
Skrbnik teži pružiti dojenčetu udobnost (relaksaciju, nje-
žnost, ritmičke vokalne ili vidne kontakte).
Skrbnik teži naći prikladne razine stimulacije uključujući
interese dojenčeta prema svijetu, nudeći prikladne razine zvu-
kova, svjetla i dodira i prikladne igre i igrać'ke.
Skrbnik teži angažirati dojenče u odnosu na akcije kao što
su promatranje, vokalizacija i nježni dodir.
Skrbnik teži očitovanju i odgovoru na djetetove emocion-
alne signale i potrebe u najčešćim emocionalnim područjima
(npr. odgovori na želje za bliskošću, isto tako za asertivnošču,
istraživanju i neovisnosti)
Skrbnik teži ohrabriti djetetov razvoj pokreta.
Prema razvojnom pristupu terapiji, glavni cilj je olakšanje
učenja razvojnih kapaciteta. Facilitacija kapaciteta zahtijeva
razumijevanje kako je svako dojenče i dijete jedinstveno —indi-
vidualne razlike u djetetovoj maturaciji i konstitucionalnim ka-
pacitetima, obiteljskoj dinamici i interakcijskim oblicima između
50
djeteta i skrbnika. Svatko tko radi na razvojnim kapacitetma,
takoder radi s jedinstvenim fizičkim i interaktivnim karakteris-
tikama djeteta i njegove obitelji.
B. RANA IDENTIFIKACIJA KOMUNIKACUSKIH I

JEZIČNIH PROBLEMA U DOJENČETA I MALOG DJETE ffi
Premda riječ „ infant" dolazi od latinske riječi „onaj koji ne
govori" dojenče komunicira od rođenja. Za vrijeme najrani-
jih godina života, dojenćeta razvija repertoar komunikativnih
sposobnosti koje postaju temelj za razvoj jezika. Međutim, mno-
gi biološki i čimbenici okoline mogu prekinuti proces razvoja
jezika. Komunikacijski poremećaji su među najčešćim teškoćama
u ranom razvoju. Jedanaest posto djece u vrtićima ima komu-
nikacijske poremećaje. Barem sedamdeset posto predškolske
djece s identificiranim teškoćama u razvoju ima govorna, jezična
i komunikacijska oštećenja. Komunikacijski i jezični problemi
među mlađom djecom mogu uključiti specifična oštećenja ek-
spresivnog i / ili receptivnog jezika, slušna oštećenja ili više per-
vazivna oštećenja u kognitivnom i / ili socijalnom razvoju. Rana
identifikacija komunikacijskih i jezičnih problema i prikladna in-
tervencija mogu prevenirati brojne poteškoće. Premda ostaju
mnoga pitanja u odnosu na uzročne odnose, mnogi istraživači
slažu se da dojenče i malo dijete s komunikacijskim odlagan-
jima ili poremećajima, imaju visok rizik za razvoj emocionalnih
poremećaja ili poremećaja ponašanja. Nađena je značajna re-
lacija između predškolskih jezičnih poremećaja, emocionalnih
poremećaja i poremećaja ponašanja i kasnijih akademskih prob-
lema. Ponašanje mnoge djece s komunikacijskim poteškoćama
predstavlja značajni izazov za roditelje. Rana identifikacija
komunikacijskih problema u vrio male djece predstavlja izazov
za roditelje i profesionalce. Obitelji djece s komunikacijskim
problemima mogu biti u značajnom stresu i konfuziji u odnosu
na poteškoće identificiranja, poznavanja i razumijevanja djeto-
va problema.
Pristup procjeni jezika i komunikaaje u mladeg djeteta

zahtijeva:
1. Komunikacija i jezik biti će procijenjeni unutar interaktiv-
noga, značajnog konteksta u kojem je dijete ohrabrivano da
započne komunikaciju.
MIROSLAV POSPIŠ
Skrbnik mladeg djeteta integralno će biti obuhvaćen u
procjenu aktivno djelujući s djetetom, kao informator djetetove
kompetencije i izvedbe i kao kolaborator i donositelj odluke.
Dijagnostička procjena i procjena planiranog progra-
ma neće samo identificirati relativne razvojne slabosti, već će
također osigurati informacije o djetetovoj relativnoj snazi u
komunikaciji i srodnim područjima razvoja.
Procjena komunikacijskog profila mlađeg djeteta osigurava

samo polovicu komunikacijske interakcije. Također je potrebno
procijeniti barem dvije glavne dimenzije komunikacijske oko-
line: a) prilike djeteta da započne i odgovori na komunikaciju,
b) interakcijski stil djetetovog komunikacijskog partnera. Oboje,
kvaliteta i kvantiteta djetetovih prilika za komunikacijom može
jako varirati, ovisno o okolini. Potrebno je razmotriti je li situa-
cije i ljudi u okolini osiguravaju prilike za komunikaciju u pu-
nom opsegu komunikacijskih funkcija-regulacija ponašanja, so-
cijalna interakcija i pažnja. Jezična i komunikacijska oštećenja
mladeg djeteta imaju utjecaj na djetetov emocionalni razvoj,
razvoj ponašanja i za kasnije edukacijsko postignuće te za cijelu
obitelj.
C. STRATEGIJE PROCJENE ZNAČAJNIH FIZIČKI

ZORNIH TESKOČA U RAZVOJU
Kod procjene dojenčeta i malog djeteta s fizičkim i senzornim

teškoćama u razvoju, moramo osigurati procjenu u dvije kate-
gorije:
upotrebom pristupa u kontekstu dnevne rutine i tipić'ne
okoline
upotrebom prikladnih tehnika procjene
Sposobnosti funkcije uključuju bitne aktivnosti dnevnog
života i neovisnosti u prirodnoj okolini. Za malo dijete to su ak-
tivnosti koje uključuju uzimanje jela, spavanje, kupanje, toaletu,
kretnje u okolini, igru i komunikaciju i interakciju s drugima.
Procjena funkcionalnih sposobnosti malog djeteta uključuje
analizu potpore i servisa koji mogu biti potrebni da maksimizira-
ju djetetovu sposobnost punog sudjelovanja u životu obitelji,
zajednice i društva.
čimbenici maksimiziranja sposobnosti punog sucrielovanja
Osobna neovisnost, uključ'ujući sposobnosti istraživanja
okoline, samostalne igre i sudjelovanje u dnevnoj rutini;
Dnevna rutina kao osnova razvoja - vrijeme uzimanja jela,
odijevanje, kupanje, spremnost za krevet ili spavanje;
Vanjska rekreacija ili izlet - zoološki vrt, park, trgovina,
restoran, igralište i drugi izleti izvan kuće;
Odnosi i socijalne interakcije - s obitelji, prijateljima i dru-
gim važnim ljudima iz djetetova ili obiteljskog života:
Igra - upotreba igrački i aktivnosti kao prilika za integraciju
kognitivnoga, komunikacijskog, motornog i senzornog razvoja.
Procjena funkcionalnih sposobnosti dojenčeta i malog dje-

teta sa značajnim fizičkim i senzornim poteškoćama razmat-
rat će upotrebu pomočnih tehnologija. Za dijete s fizičkim
ograničenjem pomoćna tehnologija može osigurati neovisnost
tako da dijete može istraživati i manipulirati okolinom. Ako
zbog fizičkog ograničenja dijete ne može manipulirati svojom
okolinom ili kretati se kroz nju, neće imati iskustvo s okolinom
kao tipično razvijeno dijete i njegove izvedbe na testu ne mogu
reflektirati njegova iskustva s pokretom i prostorom.
Poznavajući ograničenja tradicionalne procjene u mlađeg

djeteta sa značajnim teškoćama u razvoju, moramo na početku
testa postaviti dva pitanja: 1. Što očekujemo da nam test o
djetetovu razvoju odgovori?, 2. Kako će drugo dijete s takvim
tipom teškoća u razvoju izvesti taj test? Procjena mlađeg dje-
teta sa značajnim motornim i senzornim teškoćama zahtijeva
visoko individualiziran pristup. Ne smiju se podcjenjivati kapac-
iteti djeteta s motornim ili senzornim teškoćama. Potrebno je
obogatiti pomoćnu tehnologiju, restrukturirati okolinu i imati
prikladne skale procjene, da bismo otkrili djetetovu snagu i po-
tencijal za daljnji razvoj.
Konačni cilj procjene mlađeg djeteta sa značajnim teškoćama
u razvoju je otkriti koji terapeutski pristup, integriran u dnevnu
obiteljku rutinu, može pomoći djetetu da sudjeluje u obiteljskom
životu, spontanoj igri, istraživanju i manipulaciji s okolinom,
veseliti se odnosima i imati izbor.
1•111111111W—
MIROSLAV POSPIŠ
SPECIFIČNI INTERVENCUSKI PRISTUPI "111111ffi
Procese učenja možda je najlakše objasniti unosom informa-

cija preko pet osjetila : sluha, vida, dodira, ukusa i mirisa. Neka
djeca imaju probleme s unosom informacija preko očiju. Mogu
postojati i problemi s unosom informacija preko uha. Postoje tri
područja ulaska informacija koja izravno ne djeluju na učenje,
ali imaju veliki utjecaj. Prvi takav ulaz je taktilna percepcija iii
ulaz dodira. Drugi od tih ulaza informacija je propriocepcija.
Živčani završeci u mišićima i zglobovima nam govore koje
mišićne skupine su relaksirane, a koje napete i gdje su zglobovi.
Neka djeca imaju poteškoće s ulazom proprioceptivnih infor-
macija što uvjetuje probleme s upotrebom mišića i s „mišićnim
planiranjem". Mišićna aktivnost im je teška.
Treći ulaz je vestibularni sustav. Naš vestibularni sustav nam
govori o našem tijelu i prostoru i gdje smo mi u odnosu na tlo.
Ako su prisutne vestibularno percepcijske poteškoće, imamo
probleme s pokretima.
Senzoma integraaja i samoregulaaja u dojenčeta i malog

djeteta
Potrebno je razumjeti individualne razlike u senzornom raz-

voju malog djeteta kako bismo mogli pomagati roditeljima u
njihovoj ulozi skrbnika, pomogli promicati odnose između dje-
teta i okoline i intervenirali u slučajevima senzorno procesnih
manjkavosti. Praktični pristup procjeni, dijagnozi i intervenciji
ima u žarištu:
individualne razlike u samoregulaciji ponašanja;
individualizirani pristup rješavanju problema kod interven-
cijskog planiranja
pažnja kod intervencijskih strategija koje postaju integralni
dio djetetovih svakodnevnih aktivnosti
uvod u više specijalizirane intervencijske strategije koje za-
htijevaju dodatne treninge
Opservaaja senzomog ponašanja i senzoma integraaja
Načela koja obuhvaćaju primanje i modeliraju senzorne in-

formacije su budnost, pažnja, afekt i akcija (četiri A prema eng-
leskom Arousal, Attention, Affect, Action).
Budnost se odnosi na sposobnost dojenčeta da održi budnost
i tranziciju između različitih stanja spavanja i budnosti. Identi-
ficirano je šest različitih stanja kod novorođenćeta: duboko spa-
54
vanje, lagano spavanje, pospanost, mirna budnost (puna pažnja
bez pokreta tijela), aktivna budnost (manja pažnja na van-
jske podražaje s pokretom tijela) i plač. Među visoko rizičnom
dojenć'edi, poteškoće u reguliranju stanja ponašanja često su
prvi znak problema i poboljšanje stanja regulacije može biti prvi
znak oporavka. Potreba za opservacijom djetetova stanja bud-
nosti nastavlja se i nakon neonatalnog razdoblja. Stanje bud-
nosti ima utjecaj na djetetovu percepciju i interpretaciju senzor-
nog ulaza informacja dugo poslije postignuća stabilnih valova
spavanja. Ispitivač mora biti pažIjiv u interpretaciji djetetove
reaktivnosti na osjete u kontekstu djetetovova inicijalnog stanja
budnosti i promjena koje slijede tijekom progresa procjene.
Pažnja je sposobnost usmjeriti se selektivno na željeni
podražaj ili zadatak. Mnogi čimbenici pridonose sposobnosti
zadržavanja pažnje. Kada mislimo o pažnji iz senzorne per-
spektive pojedina djeca preferiraju različite modalitete, jedno
dijete može se orijentirati na vizualno, drugo na glazbu, a treće
na majčin glas. Nije neobično za mlade dijete koje ima senzorno
integrativne ili samoregulacijske probleme da ima input samo
prema jednom modalitetu. Ako su kombinirana dva ili više sen-
zornih modaliteta, može se pojaviti poremećaj ponašanja.
Afekt je emocionalna komponenta ponašanja. Relacija
između osjeta i emocija ima dvije razine. Prvo, osjet stvara emo-
cionalnu reakciju, koja će nam pokazati djetetovu subjektivnu
procjenu specifičnoga senzornog iskustva, npr. dijete se smije
dok ga se brzo pokreće ili plać'e kada čuje neoć'ekivanu buku.
Drugo, afektivna reakcija može pokazati i socijalne odnose. Di-
jete pokazuje zadovoljstvo kada ga majka nježno dodiruje, a
kod igre s vršnjacima, kada su zahvaćeni proprioceptori i ves-
tibularni sustav, može pokazivati znakove nelagode. Neka djeca
koja imaju teškoće u organizaciji osjeta iz tijela i okoline razviju
karakteristični oblik ponašanja koji može interferirati s njihovom
sposobnošću da istražuju i formiraju odnose. Mogu izražavati
neobične oblike anksioznosti koji mogu slijediti senzorno mod-
ulacijske poremećaje.
Akcija je sposobnost angažiranja u adaptivnom cilju usmjer-
enom ponašanju. Ona zahvaća organiziranu percepciju i kog-
niciju zbog namjernog ponašanja.
Premda su motorne sposobnosti temelj za akciju, akcija je
kompleksnija od pokreta. Mišićni tonus, posturalni refleksi,
snaga i vještine aspekti su neuromotorne maturacije koji se
potrebni za akciju. Igra je dobar primjer akcije ovisne o neuro-
motornoj maturaciji ali i mnogo više od motorne koordinacije.
~~111•11111•111111W'
MIROSLAV POSPIŠ
Da bi igra bila uspješna, dijete mora biti sposobno formirati cilj
akcije u određenoj okolini i imati sposobnosti akciju podijeliti u
sekvence
Mi ne možemo razumjeti senzorne relacije organiziranja
ponašanja mlađeg djeteta u izolaciji. Moramo procjenjivati dje-
tetove sposobnosti unutar konteksta njegove fizičke i socijalne
okoline. Fizička okolina uključuje predmete i prostor iz dnev-
nog života. Socijalna okolina obuhvaća odnose, roditeljski stil i
sposobnosti socijalnog partnera da modificira komunikacijsku
interakciju.
Oblid senzorne intergraciie

Postoje dva aspekta senzorne integracije :
senzorna modulacija
praksija
Senzorna modulacija - sposobnost upravljanja reakcijama

osjeta, najbolje opisana u terminu praga podražaja za osjete; i
Praxis - upotreba senzornog ulaza informacije kao temelj for-
muliranja ciljeva, planiranja i sekvencije nove akcije.
Koncept senzorne modulacije i praksije dopušta opis različitih
oblika ponašanja mlađeg djeteta koje ima poteškoće sa sen-
zornim procesima.
Senzorna modulacija je proces koji se pojavljuje na
neuropsihološkoj razini i na razini ponašanja. Na razini ponašanja
senzorna modulacija je u odnosu sa senzornom registracijom.
Tri su čimbenika važna za razumijevanje senzorne modulacije:
senzorni prag podražaja, oporavak pd osjeta i količina vremena
koja može ostati u optimalnoj zoni odgovora.
Kada razmišljamo o senzornoj modulaciji, važno je razmo-
toriti senzorni prag podražaja ili točku inicijalnog odgovora
na senzorni ulaz informacije. Senzorni prag podražaja varira
između i unutar individua. U većine ljudi, prag podražja do-
voljno je visok da mogu tolerirati stimilaciju iz okoline i dovoljno
nizak da mogu percipirati suptilne promjene iz okoline. Najbolje
je smatrati senzorni prag podražaja središnjim procesom kroz
koji je ulaz mnogostrukih senzornih modaliteta sjedinjen kroz
vrijeme i prostor. To je varijabilno unutar osobe i pod utjecajem
mnogih čimbenika, uključujući akumulaciju osjeta kroz vrijeme,
tip i intenzitet osjeta, oporavak od svakog podražaja, o dje-
tetovim senzornim iskustvima i djetetovoj motivaciji.
Koncept senzornog praga podražaja i zone optimalne bud-
56 ‘.111E
nosti pomaže djetetu prepoznavanje kapaciteta senzorne mod-
ulacije u specifičnim situacijama i kroz vrijeme. Prisutna je inter-
akcija između senzornog praga podražaja i ponašanja. Dijete s
niskim pragom djelovat će u skladu s pragom podražaja hiper-
aktivno; taj oblik se tipično vidi u djece sa slušnom, vidnom,
taktilnom ili senzornom defanzivnoku. Međutim, neka djeca sa
senzornom defanzivnošću pokušat će kompenzirati niski prag
podražaja izbjegavajući senzorni ulaz informacije. Ta djeca će
vjerojatno manje biti angažirana u istraživačkoj igri. Djeca su hi-
perreaktivna, imaju visoku razinu budnosti. Pažnja im je često
opisivana kao distraktibilna. Afektivno stanje im je često nega-
tivno ili stresno i prisutan je strah. U akcijama mogu pokazivati
impulzivnost.
Djeca koja su hiporeaktivna imaju visoki prag podražaja i za-
htijevaju mnogo senzornih ulaza prije odgovora. Hiporeaktivno
dijete koje djeluje prema svojem pragu podražaja ima smanjenu
budnost budući da često ne registrira podražaje iz svoje oko-
line. Hiporeaktivna djeca često su opisivana kao djeca žalosnog
izgleda i nezainteresirana. Kao rezultat hiporeaktivnosti ona su
pasivna ili spora u akcijama. Budući da imaju manje interakcija
s odraslima, trebaju više socijalnog angažmana.
Senzorna modulacija važan je aspekt senzorne integracije,
ali nije jedina komponenta koja je važna u evaluaciji i pomoći
mlađem djetetu kod senzorne integrativne disfunkcije. Se-
nzorni modulacijski profil nam pomaže razumijevanju razlike u
načinu kako dijete registrira senzorni ulaz informacije, orijentira
se i interpretira. Ali također moramo razumjeti teškoće koje di-
jete može imati kod upotrebe informacije koju je dobilo od svog
tijela ili okoline. To je koncept praksije. Praksija je sposobnost
konceptualizacije, organizacije i nebliske namjerne akcije. Ra-
zlika između praksije i akcije je u tome što praksija predstavlja
novu akciju. Praksija obuhvaća planiranje i sekvenciju novoga
motornog akta. Ona je most između kognicije i motorne sposob-
nosti i konačno obuhvaća dva senzorno-integrativna procesa
— organizaciju i izvršenje kao odgovor na informaciju. Praksija
obuhvaća tri međuovisna koraka (Okvir 14.)
MIROSLAV POSPIŠ
Okvir 14.
TRI KORAKA PRAKSIJE
IDEJA (formuliranje cilja akcije na osnovu percepcije iz okoline )
MOTORNO PLANIRANJE (kako postići cilj kroz rješavanje

problema, senzomotornu svjesnost tijela i sekvencijske akcije)
IZVRŠENJE AKCIJE (završiti planiranu akciju).
Za dijete s manjkom motornog planiranja, mnoga učenja

motornih aktivnosti, kao što je penjanje po stubama naporna
su i zahtijevaju koncentraciju. Motorno planiranje zahtijeva sek-
vencije motornog zadatka. Uspješno izvršenje zadatka zahtijeva
koordinaciju i motorne vještine, isto kao i adekvatnu ideju i mo-
torno planiranje (Williamson, Anzolene, 2001.) .
Dijagnostička klasifikacija mentalnog zdravlja u odnosu

na senzomo i razvojnih poremećaja u dojenčeta i malog
djeteta
„Nula do tri" (ZERO TO THREE'S) - Dijagnostička klasifikacija
mentalnog zdravlja i razvojnih poremećaja dojenčeta i ranog
djetinjstva (Diagnostic Classification of Mental Health and De-
velopmental Disorders of Infancy and Early Childhood — DC; 0-3)
(1994) opisuje dvije najveće dijagnostičke kategorije koje refle-
ktiraju probleme u senzornoj integraciji-regulatorni poremećaji
i multisustavni razvojni poremećaji.
Regulatomi poremećaji
Prema DC:0-3 klasifikaciji dijagnoza regulatornih poremećaja
u dojenčeta i malog djeteta zahtijeva razlikovanje oblika
ponašanja i odnosne senzorne, senzomotorne i organizacijske
procesne poteškoće. Procesni manjak interferira s djetetovim
pozitivnim emocionalnim stanjem i prisutna fiziološka i sen-
zorna stanja, pažnja, motorika i afektivni procesi djeluju dis-
ruptivno na regulaciju ponašanja. Uobičajeni simptomi regula-
tornih poremećaja su:
smanjena ili povećana reaktivnost na senzorne stimule

(dodir, svjetlo, zvukove, miris, temperaturu, pokret)
poteškoće sa spavanjem i uzimanjem hrane
58
manjak u motornom planiranju
disfunkcija u slušnim procesima
problemi s finom motornom kontrolom
slabi vidno-prostorni procesi
ograničena pažnja
manjak u opsegu i dubini emocionalnog izražavanja.
Klasifikacijski sustav samoregulacije pridonosi razumijevanju

djetetovih problema. Prepoznaje interakciju između senzornih
procesa i ekspresije ponašanja.
Multisustavni razvojni poremećaj

Multisustavni razvojni poremećaj (Multisystem Develop-
mental Disorder (MSDD) je novi doprinos DC: 0-3 sustavu. Kod
multisustavnih razvojnih poremećaja primarni manjak nije sam
za sebe, već motorni i senzorni problemi interferiraju s organ-
izacijom senzornog ulaza informacija i afekta potrebnih za
socijalne odnose. Dijagnoza MSDD prikladna je za djecu koja
imaju oštećenu komunikaciju i senzomotorne procese, ali imaju
neke kapacitete za interpersonalne odnose. Djeca s dijagnozom
MSDD imaju teškoće u razvoju teže od onih koje susrećemo kod
dijagnostičkih kriterija za DC: 0-3 regulatorne poremećaje.
Multisustavni razvojni poremećaji imaju:

veliki manjak u sposobnosti angažiranja u socijalno - emo-
cionalnim odnosima s primarnim skrbnikom
značajno oštećenje komunikacije
disfunkciju u auditornim procesima i
oštećenje općih senzornih procesa.
Senzorni i motorni manjak osobito su povezani. Mnoga od

te djece su hipersenzitivna ili hiposenzitivna na senzorni ulaz
informacija. Više tipično, oni su prereaktivni na taktilni i audi-
torni ulaz informacija, a manje reaktivni na vestibularne i prop-
rioceptivne osjete. Mišićni tonus je ć'esto niski i ideja motornog
planiranja i svjesnost pozicije u prostoru ograničena je. Djeca s
MSDD tipično su otporna na promjene i tendiraju perseveraci-
jama s istim objektima, npr. igračke.
EE : 59
MIROSLAV POSPIŠ
Procjena senzorne integracije
Procjena senzorne integracije zahtijeva:

spoznaju kako dijete obrađuje senzornu informaciju i pris-
tupa izazovima okoline
Analizira se također djetetova pažnja, rješavanje problema i
drugi aspekti izvedbe.
intervju s roditeljima i opservaciju djeteta u prirodnoj sredini
promatranje odnosa između djeteta i izazova okoline
podsjećanje da se odgovori na osjete grade kroz vrijeme i
da su kumulativni
Jedno dijete može biti više senzitivno na dodir na kraju du-
gog dana nego ujutro. Druga mogu postati sporija u prepozna-
vanju informacije zbog visokog praga podražaja uslijed akumu-
lacije osjeta.
monitoriranje djetetove razine budnosti, budući da to
može utjecati na odgovore
uključiti ponavljajuće opservacije tijekom procjene sen-
zorne integracije
Neka djeca variraju u ponašanju iz dana u dan a djeca sa sen-
zornim procesnim problemima su više varijabilna
identificirati moguću senzornu osnovu za stereotipno i
ponavljajuće ponašanje
Dijete koje je hiporeaktivno može upotrebljavati isto
ponašanje za povećanje budnosti i aktivaciju.
Intervenaja
Da se pomogne djetetu u interakciji s okolinom, potrebne su
tri komplementarne strategije:
pomoći roditeljima i skrbnicima razumijevanje senzornog
doprinosa djetetovom ponašanju i njegovanju uspješnih odno-
sa između djeteta i značajnih drugih
modificirati okolinu prema djetetovim potrebama
osigurati individualizirani pravac intervencije dizajniran
prema identificiranim problemima.
Efektivna intervencija započinje uz pomoć roditelja ili skrb-

nika koji razumiju specifični senzorni profil djeteta i odnos-
no ponašanje. Naravno, bitno je pomoći roditelju i skrbniku
prepoznavanje doprinosa senzorne integracije djetetovom
ponašanju, ali je isto tako jednako važno izbjeći procjenu da
su svi problemi ponašanja na senzornoj osnovi. Intervencija
60
obuhvaća suptilnu modifikaciju djetetovih senzornih iskustava
za vrijeme rutine i aktivnosti. Poslije prepoznavanja djetetova
ponašanja i senzornog profila, odrasli će predvidjeti djetetove
potrebe i osigurati prikladni senzorni ulaz informacije unutar
podupirajuće okoline. Konzistentna, predvidiva i strukturirana
dnevna rutina pomaže djetetu samoregulaciju.
Jedan od izazova planiranja i implementacije prikladne sen-
zorne ponude informacije je prepoznavanje kako djetetove sen-
zorne potrebe doprinose ponašanju i drugim intervencijskim
strategijama. Roditelji, skrbnici i praktičari moraju biti svjesniji
djetetove fizičke okoline i njezinog utjecaja na samoregulaci-
ju. Fizička okolina podupire organizaciju ponašanja u djeteta s
različitim senzornim integrativnim potrebama.
Neka djeca trebaju prikladna senzorna iskustva koja osig-
uravaju senzornu integrativnu intervenciju. Individualizirano
usmjeren tretman senzorne integracije često je manjkavo ra-
zumljiv. Intervencija senzorno procesne disfunkcije treba sigu-
rati obogaćena senzorna iskustva, ali to nije isto što i „senzorna
stimulacija". Senzorni ulaz informacija prirodna je komponenta
aktivnosti. Sve senzorne aktivnosti moraju biti aktivne i zahti-
jevaju organizirane odgovore djeteta. Aktivnosti su usmjerene
prema cilju kada su povezane s djetetovim afektom, namjerom
i unutrašnjom motivacijom.
Postoje posebne intervencije za dijete s hiperreaktivnošću,
hiporeaktivnošću i intervencije za dijete s dispraksijom. Igra
također može imati osnovu u kontekstu senzorne intervencije
(Williamson, Anzalone, 2001.).
Fizička aktivnost
U intervencijskom postupku možemo samo razmatrati
važnost kretanja, jer djeca vole pokret i fizičku aktivnost. Čini se
da im trč'anje i skakanje predstavlja posebno jedinstveno zado-
voljstvo te istraživanje sposobnosti i ograničenja vlastitog tijela.
Iskustva pokreta fundamentalno su važna u djetetovu razvoju
i edukaciji, pa ta iskustva moraju razmatrati svi koji rade, uć'e i
pomažu djeci. Restrikcija pokreta može utjecati na intelektualni
i psihosocijalni razvoj djeteta. Prema holističkom pogledu na
djetetov razvoj, nije iznenađujuće da je opseg čimbenika pov-
ezan s fizičkim razvojem različit: biološki, motorički, perceptivni
i socijalni. Senzacije, pokreti, emocije i druge moždane funk-
cije i prije rođenja vezane su za tijelo. Osjetila koja hrane mo-
zak iz okoline pomažu nam razumjeti svijet. To je proces koji
11.1~111~ 61
MIROSLAV POSPIŠ
počinje prije rođenja i nastavlja se do starije dobi. Naši pokreti
olakšavaju kognitivne funkcije. Mali mozak usko je povezan
s kognitivnim procesima. Postoji pozitivan utjecaj pokreta na
učenje (Hannaford, 1995.).
Jedna je od metoda „edukacijska kineziologija" obično poz-
nata kao „moždana gimnastika" može dovesti do napretka u
vještinama čitanja, mišljenja, ruka-oko koordinacije, samosvjes-
nosti i sposobnosti obrade informacija (Dennison i Dennison,
1989.).
Moždana gimnastika
Moždana gimnastika je program fizičkih aktivnosti koje
povećavaju sposobnost učenja. Moždana gimnastika ima os-
novu u edukacijskoj kineziologiji. Edukacijska kineziologija je
studija o pokretima ljudskog tijela koji su u odnosu s učenjem.
U mozgu postoje zahtjevi za uspješnu komunikaciju između
mnogih funkcionalnih područja mozga. Poremećaji učenja i
funkcionalne nesposobnosti pojavaljuju se kada informacija ne
može slobodno teći kroz mozak zbog neuroloških blokova. Edu-
kacijska kineziologija proučava pokrete i odnos pokreta prema
učenju s cijelim mozgom ( whole brain learning ). Primjenom
odredenih pokreta utječemo na lijevu i desnu polovicu moz-
ga i na njihovu integraciju da bismo postigli puni potencijal za
učenje. Desna polovica mozga kontrolira lijevu stranu tijela i
lijevo oko i lijevo uho. Lijeva polovica mozga kontrolira desnu
stranu tijela i desno uho i oko. Živci za mišiće i osjetne organe
dolaze od suprotne moždane hemisfere. Kada je jedna strana
mozga aktivna, druga strana može činiti jednu od dvije stvari:
može surađivati i koordinirati pokrete zajedno s kontralateral-
nom polovicom mozga ili može blokirati integraciju. Lateralno
integrirana osoba je ona koja kod učenja upotrebljava obje
moždane hemisfere kao cijeli sustav; homolateralna osoba je
ona koja upotrebljava manji dio svojih sposobnosti u određeno
vrijeme.
Fizikalna terapija i habilitaaja u djece s neurološkim

poremeCalima
Postoje dijagnostički entiteti koji imaju najizraženiji poremećaj
motoričkog razvoja. U slučaju cerebralne paralize razvojni
poremećaj je bio definiran kao smanjenje motoričke funkcije
i funkcionalne mobilnosti. Međutim, kod cerebralne paralize
nemamo samo motoričke poremećaje već također specifičan
62
perceptivni i kognitivni manjak. Posebno se kod oštećenih sus-
tava kod cerebralne paralize mora obraditi senzorno/percep-
tivni/kogntivni sustav. Moramo razumjeti procese normalnog
razvoja i njegove poremećaje u slučaju cerebralne paralize da
bismo pravodobno postavili dijagnozu i započeli ranu interven-
ciju. Rana terapijska intervencija potrebna je već kod sumnje na
cerebralnu paralizu. Fizičke strukture mozga mogu se mijenjati
samo kao rezultat iskustva, odnosno plastičnosti mozga. Ras-
prava o tome koja je terapeutska metoda najbolja nije korisna.
Najčešće je veoma važno iskustvo terapeuta u pojedinoj vrsti ter-
apije. Osim iskustva terapeuta važna je i suradnja roditelja. Kod
cerebralne paralize mora biti prepoznat pereptivno-kognitivno-
motorički kontinuum. Utjecaj perceptivno-kognitivnih eleme-
nata izuzetno je važan u liječenju i terapijskim programima cer-
ebralne paralize. U djece s cerebralnom paralizom kognitivna
oštećenja vrlo su značajna i zahvaćaju najčešće jedno ili više
sljedećih područja:
brzinu obrade informacija
selektivnu i stalnu pažnju
kratkotrajno i dugo pamćenje
izvršne funkcije
ekspresivni jezik.
Zbog toga je važna kognitivna habilitacija koja bi trebala

poboljšati kognitivno i afektivno funkcioniranje. Metodologija
se sastoji od izravnog treninga kognitivnih procesa i treninga
funkcionalnih vještina.
Posebno mjesto ima radna terapija jer manjak u
senzomotoričkim, kognitivnim i psihosocijalnim vještinama in-
terferira s djetetovim mogućnostima u području brige o sebi,
igre i edukacije. Cilj radne terapije je razviti potencijalne funk-
cionalne neovisnosti.
Govorna terapija i sve ostale terapije moraju biti osigurane
kao integralni dio multidisciplinarnoga timskog pristupa (Pospiš,
Grubić-Jakupčević, Kovač, 2009.).
63
MIROSLAV POSPIŠ
64
ZAKIJUČAK
Rane godine djetetova života krucijalne su za motorni, kog-

nitivni, socijalni i emocionalni razvoj. Prema Nacionalnom cen-
tru za dojenčad, malu djecu i obitelj „NULA DO TRI" u Wash-
ingtonu (National Center for Infants, Toddlers and Families
ZERO TO THREE; Washington) najranije godine života su vri-
jeme najvećeg ljudskog rasta i razvoja. One su također vrijeme
kada odrasli skrbnici imaju najveću priliku da oblikuju djetetovu
budućnost. Ljudski odnosi su temelj na kojima se gradi dje-
tetova budućnost.
Moramo promatrati djetetovo ponašanje jer svako ponašanje
ima značenje i moramo ga razumjeti. Budući da je ponašanje re-
zultat interakcije mnogih ć'imbenika-ukljuć'ujući temperament,
razvojne stupnjeve, razinu znanja ili vještine, kulturnu pozadinu,
isto ponašanje može imati različita značenja. Mi ne možemo
odmah procijeniti je 11 naše inicijalno razumijevanje značenja
ponašanja djeteta korektno ili kompletno. Procjena ponašanja
djeteta je proces koji je neobično važan za intervenciju i kasniju
evaluaciju. Svaka intervencija ima u pozadini unos informacija u
mozak, obradu informacije, a uspjeh intervencije možemo pro-
cijeniti na temelju izlaza informacije iz mozga. Na svakom od
tih razina možamo imati jedan od poremećaja: poremećaj ulaza
informacije, nesposobnost integracije informacije i poremećaj
izlaza informacije. Roditelj mora razumjeti taj proces jer će
on zajedno s profesionalcima sudjelovati u traženju najboljih
načina intervencija. Mnogostruka je uloga roditelja u ranom
razvoju djeteta, a posebno djeteta s teškoćama u razvoju. Uni-
verzalno je za pristup svakom djetetu da će kvalitetna interak-
cija roditelja i djeteta imati pozitivan utjecaj na njegov razvoj,
jer su roditelji primarni svijet djeteta. Socijalno-emocionalne
vještine su kritične za učenje i uspjeh intervencije, jer socijal-
no- emocinalne vještine utječu na djetetovo razumijevanje svi-
jeta, kako stvara percepciju sebe i jesu li mu odnosi s okolinom
zadovoljavajući i ispunjeni.
11~1111111111111M7- 65
MIROSLAV POSPIŠ
66 4:11f
Allen L, Nickelsen L, Zgonc J. Prepping the brain. Crystal Springg

Books: Peterbourough, 2007.
Anisworth M. Attachement retrospect and prospect. ln: Parker CM,
Stevenson-Hind M., editors: The place of attachement in human be-
havior. New York: Basic Books, 1982.
Ayres A. J. Improving academic scores through sensory integration.
Journal of Learning Disabilities 1972; 5 : 336 : 343
Ayres A. J: Dijete i senzorna integracija, Jastrebarsko: Naklada Slap,
2002.
Bailey RP. Play, health and physical develop, emt. in T. David (ed)
Young Children Learning, London: Paul Chapnnan, 1999.
Bly LA.A hystoricaly treatment and current view of the basis for
NDT. Pediat Phys Ther 1991; 131-135.
Dennison P, Dennison G.Brain Gym:Teacher's Editon.Ventura: Edu-
Kinsthetics, 1989.
Diamond M, Hopson. Čarobno drveće uma. Lekenik: Ostvarenje,
2002.
Doherty J, Bailey R. Supporting physical development and physi-
cal education in the early years. Open University Press: Bucchingham
Philadephia, 2003.
Field TM. Infancy. Cambridge: Harvard University Press, 1990.
Gabard CP. Lifelong motor development. Dubuque: McGraw-Hill,
1992.
Greenberg D. Learnig without corection. Mothering 1991 ; 102-
105.
Greenspan S, GreenspanN. First feeling milestones in the emotion-
al development of your baby and child. New York: Viking Penguiin,
1985.
Hannaford C. Smart moves. Why learning is not all in your head.
Arlington, Virginia: Great Ocean Publishers, 1995.
Healy J. Failure to Connect. New York : Simon and Chuster, 1999.
Jensen E. Teaching with brain in the mind. Alexandria, Virginia: As-
sociation for Supervison and Curriculum Dvelopment, 1998.
Jensen E. Enriching the brain. John Wiley and Sons: San Francis-
co,2006.
67
MIROSLAV POSPIŠ
Kotulak R. Research discovers of how brain learns to talk. Chicago
Tribune, Section 1., 1993.
Kotulak R. Inside the brain.Revolutionary discoveries of how the
mind works. Kansas City: Andrews McMeel Publishing , 1997: 37-48.
McCune L.Synnbolic development in nornnal and atypical infants.
The young child in play: Reviews of Research 1986; 4:45-61.
Medina J. Brain rules. Peter Press: Seatle, USA, 2008.
Meisels J, Fenicel M.New vision for the developmental assessment
of infants and youg children. Zero to three, National Center for In-
fants, Toddlers and Families: Washingthon, 1999.
Nichols B.Moving and learning. The elementary school physical
education experience. St Louis: Mosby College Publishing, 1990.
Pospiš M. Projekt usmjeren djeci s teškoćama u razvoju. Zagreb:
Hrvatski savez udruga cerebralne i djeć'je paralize, 2005.
Pospiš M.Učenje mozgom i edukacijsko zdravlje. Varaždinske Top-
lice: Tonimir, 2006.
Pospiš M, Grubić-Jakupčević D, Kovač I. Fizikalna terapija i habil-
itacija djece s neurološkim poremećajima. U: Barišić N. i suradnici Ped-
ijatrijska neurologija. Medicinska naklada: Zagreb, 2009.
RateyJ, Hagerman E.The revolutionary new science of exercise nad
the brain.Little, Borwn and Company: New York, Bostone London,
2008.
Restak R. The brain. New York: Warner Books, 1979.
Stoppard M. Teach your child. Dorling Kindersley Book: London,
1991.
Thomson J . Zdravo djetinjstvo. ABC Naklada: Zagreb, 2002.
Strasberger VC, Donnerstein E. Children, adolescents and the me-
dia in the 21st century, Adolescent Medicine 2000 ; 1: 51 — 68.
Toporek R. The new book of baby and child massage. Running
Press:Philadephia, London, 2001.
Zero To Three: National center for Clinical Infant Program. Diagnos-
tic classification 0-3 Diagnostic classification of mental health and de-
velopment disorders of infancy and early childhood, Arlington, 1994.
Zigler E, Singer D,Bishop-Josef S. Children's play, The roots of read-
ing. Zero to three Press: Washington, 2000.
Williamson G, Anzalone M. Senzory integration and self regulatri-
on in infants and toddlers: Helping very young children interact with
their environment, Zero to three: National Center for Infants, Toddles
and Families: Washington, 2001.
68
POJMOVNIK
Adaptivna reakcija: odgovarajuća radnja u kojoj pojedinac

uspješno odgovara na neki zahtjev okoline. Adaptivne reakcije
zahtjevaju dobru senzornu integraciju.
Aksoni: duga vlakna živčanih stanica ( neurona ).
Apraksija: pomanjkanje motoričkog planiranja. Kod djece,

poremećaj senzorne integracije koji ometa planiranje i izvedbu
nepoznatog zadatka.
Dendriti: tanak dio živć'ane stanice koji primljene impulse

dovodi u nju.
Facilitacija: neuralni proces koji pomaže provedbu impulsa i

reakcija na te impulse. Facilitacija je suprotna inhibiciji.
Inhibicija: živčani proces koji smanjuje provodIjivost

određenih sinapsi pa su tako neki impulsi blokirani. Inhibicija
ima važnu funkciju u reduciranju pretjerane neuralne aktivnosti.
Kognicija: naziv za više moždane funkcije. Među njima su

razumijevanje i govor, pamćenje, rješavanje problema, pozor-
nost, računanje te vidna i slušna percepcija.
Koordinacija: uređen, organiziran rad mišićnih skupina ili

pojedinačnih mišića radi stvaranja nadziranih pokreta.
Mijelin: masna ovojnica oko aksona koja djeluje poput izola-

tora. Mijelin uveliko povećava brzinu prenošenja živčanih sta-
nica.
Modulacija: moždano reguliranje vlastitih aktivnosti. Modu-

lacija ukljuć'ujefacilitaciju nekih neuralnih poruka da se postigne
više percepcije ili reakcije, te inhibiranje drugih da se smanji
pretjerana ili nevažna aktivnost.
69
MIROSLAV POSPIŠ
Motoričko planiranje: sposobnost mozga da predvidi, or-
ganizira i izvrši slijed nepoznatih radnji.
Neuron: pojedinačna živčana stanica s aksonima i dendriti-

ma koja je s drugim živčanim stanicama povezana sinapsama.
Percepcija: značenje koje mozak daje senzornom ulazu /
podražaju. Osjeti su objektivni, percepcija je subjektivna.
Poremećaj senzorne integracije: poremećaj u senzor-

nom funkcionranju koji otežava integraciju senzornog unosa /
podražaja. Poremećaj senzorne integracije je osnova mnogim,
ali ne svim, teškoćama u učenju.
Propriocepcija: proprioceptivni podražaj daje informacije

mozgu kada i kako su mišići stegnuti ili ispruženi i kada i kako
su zglobovi savinuti, ispruženi, vučeni ili pritisnuti. Te informa-
cije omogućuju mozgu da zna gdje je pojedini dio tijela i kako
se kreće.
Senzorna integracija: organizacija senzornog unosa koji

može biti percepcija tijela ili svijeta, adaptivna reakcija, proces
učenja ili razvoj neke neuralne funkcije.
Senzorni unos/podražaj: struja senzornih impulsa koja pu-

tuje od receptora u tijelu do kralježnične moždine i mozga.
Sinapsa: pukotina koja povezuje živčane stanice.
70
Uvod 5
Mozak i razvoj 7
Razvoj mozga nakon rođenja 8
Vrijeme učenja 10
Postupci i pravila koja potiču učenje 11
Razumijevanje razvoja 15
Rad s djetetom prilagođen stupnjevima razvoja 20
Kretanje i manipulativne sposobnosti 20
Pokret kao integralni dio učenja 22
Jezik i govor 24
0 jeziku 25
Mentalni razvoj 27
Socijabilnost 29
Hrana za um 30
Glazba i mozak 33
Igra 34
Procjena, intervencija, evaluacija 37
Procjena adaptivne kompetencije 42
Opservacija nestrukturirane igre 43
Procjena emocionalnoga i socijalnog funkcioniranja
dojenčeta i malog djeteta 44
Rana identifikacija komunikacijskih i jezičih problema
u dojenčeta i malog djeteta 51
Strategije procjene značajnih fizičkih i senzornih teškoća u
razvoju 52
Specifični intervencijski pristupi 54
Senzorna integracija i samoregulacija u dojenčeta i malog
djeteta 54
Opservacija senzornog ponašanja i senzorna integracija 54
Oblici senzorne integracije 56
Dijagnostička identifikacija mentalnog zdravlja u odnosu
na senzorno razvojnih poremećaja u dojenčeta i
malog djeteta 58
Regulatorni poremećaji 58
Multisustavni razvojni poremećaj 59
Procjena senzorne integracije 60
I ntervencija 60
Zaključak 65
Literatura 67
Pojmovnik 69
1~~111111115W
Nakladnik:
Hrvatski savez udruga cerebralne i dječje paralize
Zagreb, Nova Ves 44
Za nakladnika:
Željka Matanov
Lektura:
Jordanka Horvat, prof.
Grafički urednik:
Stjepan Pintarić
Prijelom:
Nakladnička kuća „Tonimir"
Varaždinske Toplice
Daniel Bubnjarić
Priprema, tisak i uvez:

Nakladnička kuća „Tonimir"
Varaždinske Toplice, V. Nazora 6
Naklada 500 primjeraka
Tiskano u prosincu 2009.
CIP zapis dostupan u rač'unalnom katalogu Nacionalne i

sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 723449
ISBN 978-953-96878-5-3
ffi ffi 1 11 I 1 I 111M

SBN 978-953-96878-5
9 39 8 7852

18 Programi Rane Intervencije

Uploaded by

Document Information

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

18 Programi Rane Intervencije

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

PRIRUCNIK EDUKACIJSKOG CENTRA

HRVATSKI SAVEZ UDRUGA

Prije nešto više od jednog desetljeća osnovni medicinski

Beba najprije osjetilima iskusi toplinu i majčin dodir, te okus

Postupci i pravila koji potiču učenie

Svijet djeteta treba pažIjivo ustrojiti, tako da doživljava samo

Da bi se moždane stanice razvile, potrebna je njihova akti-

OPČA NAČELA RAZVOJA

Razvoj je sekvencijski i predvidijiv

Maturacija je unutanji ili prirodan proces rasta i razvoja, a

A (JEDINSTVENI MOZAK ) + B (JEDINSTVENA OKOLINA ) = C

C (JEDINSTVENA ORGANIZACIJA MOZGA NA BAZI A +B) + B 1 =

Promjene u biološkom sustavu uključ'uju promjene funkcije i

ČETIRI GLAVNE VJEŠTINE RAZVOJA DJETETA

Razvoj u tim područjima pojavljuje se istovremno da bi dijete

ČETIRI STUPNJA U RAZVOJU POVEZANOSTI DOJENČETA I

POČETNO POVEZIVANJE: između 2 do 3 mjeseca dojenče

STVARANJE POVEZIVANJA: od 4 do 6 mjeseci dojenče počinje

AKTIVNO POVEZIVANJE: u dobi od 6 do 7 mjeseci dojenče se

Vezivanje možemo definirati kao spoznaju ljubavi.To je pose-

PSIHOSOCIJALNI I EMOCIONALNI RAZVOJ DOJENČETA

STUPANJ SAMOREGULACIJE I INTERESA PREMA SVIJETU:

STUPANJ PASTI U LJUBAV: u tom stupnju oko drugog i trećeg

STUPANJ NAMJERNE KOMUNIKACIJE: od trećeg do desetog

Roditelji moraju prilagoditi svoje napore stupnjevima razvoja

Kretanie i manipulativne sposobnosti

Suvremena istraživanja pokazuju sljedeće:

Rani su ciljevi učenja: razvoj ličnosti, društvenosti i emo-

Očekuje se da do navršene pete godine života dijete uspije

Motoričko učenje i razvoj u prošlosti imali su različite po-

Pokret kao integralni dio učenja

Holistička priroda razvoja ukazuje na veliku važnost fizičkog

su aktivna. Osjećaju se bolje, imaju višu samoprocjenu, manju

Fizička aktivnost poboljšavala bi učenje na tri razine:

Sigurno je i da ne možemo učiti teže vještine dok vježbamo

Jezik može biti specifično oštećen u nekim tipovima moždanih

zan za kritić'no razdoblje i rana razdoblja kada dijete mora biti

STRATEGIJE ZA OBOGACIVANJE GOVORA

TREBA GOVORITI S MALIM DJETETOM ŠTO ČEŠCE

TREBA MU GOVORITI JASNO

UPOTREBUAVATI CIJELE I KOMPLEKSNE REČENICE

POSTAVLJATI PITANJA I ČEKATI STRPUIVO NA ODGOVOR

IZBJEGAVATI „ DERANJE" S JEDNOM ILI DVIJE RIJEČI KOMANDE

TREBA MU GLASNO ČITATI , SVAKI DAN 10 DO 15 MINUTA

RAZGOVOROITI KOD SVAKOG ZADATKA, ODJEVANJA,

OBLICI USKLAĐENOG PONAŠANJA

EMOTIVNI ODGOVORI: dijete pokušava staviti nekoliko

Kako dijete zna da emocionalno stanje odgovara datoj situac-

Čini se da unesene masne kiseline pomažu rast i medusobno

ESENCIJALNE MASNE KISELINE

Esencijalne masne kiseline igraju ulogu u mnogim aspektima

formiranju granica membrane što okružuje stanicu

Manjak vitamina i kofaktora minirala, posebice cinka i mag-

Igra je kamen temeljac u ranom razvoju svakog djeteta.

IGRA JE ZADOVOLJSTVO I RADOST

Osim karakteristike igra možemo razmatrati i stupnjeve soci-

SOCIJALNI STUPANJ IGRE

SOLITARNA IGRA U KOJOJ SE DOJENČE IGRA S IGRAČKOM

Opisuju se četiri stupnja kognitivne igre (Okvir 12.)

KOGNITVNI STUPNJEVI IGRE

FUNKCIONALNA IGRA U KOJOJ JE DIJETE POVEZANO S OB-

McCune 1986. opisuju pet stupnjeva simboličke igre. U pr-

Procjena, intervencija, evaluacija

POVEZIVANJE PROCJENE- INTERVENCIJE-EVOLUACIJE