Metodika Fizickog Vaspitanja

METODIKA FIZIKOG VASPITANJA GABRIELA KRAGUJEVI
KARTICA 1
1. OBJASNI TERMIN FIZ.KULTURA, FIZ.VASPITANJE, FIZIKO OBRAZOVANJE
Fiz. kultura je dio opte kulture. Ovim sloenim terminolokim izrazom se oznaava: sveukupnost
onih materijalnih, kulturnih i duhovnih vrijednosti koje su stvorene i namijenjene zadovoljavanju
bio-psiho-socijalnih potreba ovjeka, putem raznolikih tjelesnih-kretnih aktivnosti. Ona je matini
pojam karakteristian za 3 osnovna vida ovjekovog angaovanja u tjelesnom vjebanju i to:
fiz.vaspitanje, sport i rekreacija.
Fiz.vaspitanje je drutveno planirana i organizovana vaspitno-obrazovna oblast u kojoj se putem
raznovrsnih kretnih aktivnosti kao operatora ostvaruju ciljane transformacije viedimenzionalne
linosti ovjeka djeteta. Fiz.vaspitanjem se utie na: fiziki rast i razvoj, na usavravanje
amtropomotorike, razvijanje i odravanje funkcionalnih i motorikih sposobnosti, a posredno i na
ouvanje zdravlja, pravilno dranje tijela, sticanje pozitivnih moralno voljnih osobina linosti, a i na
kognitivan razvoj i dobro osjeanje i raspoloenje. Jedinstveno je jer je definisano kao vaspitnoobrazovno podruje, a ne kao nast.predmet. obavezno je za odreene uzrasne kategorije kao to su:
djeca predkolskog uzrasta, O, srednjih kola.
Fiz.obrazovanje je integralni dio fiz.vaspitanja koje je prvenstveno usmjereno ka usvajanju i
usavravanju motornih (kretnih) umenja, vjetina i navika, kao i teorijski znanja koja omoguuju
njihovo razumijevanje i samostalnu primjenu u ivotu. Fiz.obrazovanjem se doprinosi irenju
dijapazona kretnih umenja i osposobljava ovjeka da njima smisleno i svrsishodno vlada, da zna
zato, kako i kada da ih primjenjuje.
2. PRINCIP SISTEMATINOSTI I POSTUPNOSTI
I u nastavi fiz.vaspitanja jedan od uslova visoko efikasnih rezultata nast.rada je primjena principa
sistematinosti. U njegovoj primjeni se polazi od osnovnih programskih ciljeva i zadataka koji slue
kao osnova za izbor i sistematizaciju sadraja po loginom redu i po potrebi zadataka. U
fiz.vaspitanju sistematinost se ogleda u :
- pravilnom redosljedu vjebovnog materijala,
- pravilnom toku pojedinanog vjebanja i
- pravilnoj uestalosti vjebanja i progresiranju optereenja u duem vremenskom rasponu.
Pravilno rasporeivanje vjebovnog materijala jedan je od prvih uslova za sistematian pristup
fiz.vaspitanju. Potrebe loginog redoslijeda tjelesnih vjebi i kretanja postoje kako u odnosu na
svaki pojedinani as tako i u odnosu na iri vremenski raspon od 1,2,3 ili 4 godine.
Tjelesno vjebanje je efikasno samo u uslovima ponavljanja. Odmor izmeu 2 uzastopna
ponavljanja vjebe treba da bude optimalan u odnosu na potrebe obnavljanja energetskih
potencijala. Njegova duina zavisi od uvjebanosti i stabilnosti nervnog sistema. Najkraa
odmaranja su potrebna u toku vjebi brzine i spretnosti, neto dua za vjebe snage, a najdua za
vjebe izdrljivosti.
Kontinuitet u radu je obezbjeen ukoliko se svako naredno vjebanje nadovee na uinke
prethodnog. Progresivno poveavanje optereenja u odnosu na obim, intenzitet, koordinacionu
sloenost i druge tehnike zahtjeve, sljedei je uslov sistematskog vjebanja.
U praksi fiz.vaspitanja primjenjuju se sljedei modaliteti progresiranja:
1.pravolinijsko-kada se ono uveava po malo sa svakim sljedeim asom vjebanja.
2. stepenasto- kada se optereenje znatnije uveeva tokom jednog asa vjebanja, pa se isto
optereenje odrava par sljedeih asova.
3. talasasto- pri kome optereenje raste i opada u vidu talasa. U svakom sljedeem talasu
optereenje dostie vei nivo. Ovaj tip optereenja daje najbolje retultate.
Sistematinost je neodvojiva od postupnosti i obrnuto. U primjeni postupnosti slijede se opte
prihvaena didaktika pravila:
od lakeg ka teem,
od jednostavnijeg ka sloenijem,
1
od poznatog ka nepoznatom i
od konkretnog ka apstraktnom.
3. OD KOJIH FAKTORA ZAVISI ISPOLJAVANJE SNAGE

Snagom se moe smatrati sposobnost ovjeka da se miinim naprezanjem suprostavi nekoj
spoljanjoj sili (teini sprave, sili partnera, gustini spoljanje sredine ili zemljine tee) ili da
pokree sopstveno tijelo.
Mehanizmi njenog ispoljavanja vezani su prvenstveno za:
- morfofunkcionalne karakteristike miia,
- veliinu njihovog poprenog presjeka,
- strukturu njihovih vlakana,
- biohemijske i metabolistike procese u zaposlenom miiu i
- prisustvo energetskih izvora u njima.
Meutim, oni su vezani i za psihofizioloke dimenzije linosi, kao to su: opte stanje CNS,
pokretljivost procesa ekscitacije i inhibicije(razdraenja i koenja) u njemu, provodne sposobnosti
perifernih dijelova neuromotornog sistema koji prima signale iz CNS, a ini se najvie zavise od
voljnih napora (motivacione sfere). Mogue je diferencirati vidove njenog ispoljavanja bar po 3
osnova:
1.
s obzirom na karakter reima rada,
2.
s obzirom na kriterijum odnosa veliine ispoljene snage i mase tijela i
3.
s obzirom na topoloki kriterijum.
Na osnovu karaktera reima miinog rada, snaga se moe ispoljavati u vidu: statike i dinamike
snage.
KARTICA 2
1.
ZADACI METODIKE NASTAVE FIZIKOG VASPITANJA SU:
Teorija i metodika nastave fizikog vaspitanja mora kao nastavno-nauna disciplina da ima
neposrednu aplikativnost u nastavnoj praksi. Ona nastavu priprema i istrauje je. Operativni zadaci
teorije i metodike nastave fiz.vaspitanja na Uiteljskom fakultetu jesu da upoznaju studente sa:
1.
optim teorijskim zdravstveno-biolokim, drutveno-istorijskim, pedagokim i psiholokim
osnovama fizike kulture relevantnim za razumijevanje sveukupne problematike fizikog vaspitanja
uenika 7-11 god., a takoe potrebnim za formiranje svijesti i savjesti o sopstvenoj ulozi u
realizaciji ciljeva i zadataka;
2.
osnovnim bio-psiho-socijalnim karakteristikama uenika ovog uzrasta i njihovim potrebama
vezanim za tjelesne aktivnosti;
3.
ciljevima i zadacima, sadrajima i organizacionim oblicima rada u fizikom vaspitanju
uenika 1-3 (4) razreda O, kao i sa primjenom odgovarajuih metoda i oblika;
4.
nainima samostalnog i korektnog korienja struno-metodikih izvora-udbenika,
prirunika, uputstava, zbirki i didaktikog materijala, sprava i rekvizita, mjernih instrumenata i
drugo u cilju planiranja i programiranja rada, izboru nast.sadraja, vrednovanju rada i
unapreivanju sopstvene prakse i samoobrazovanju.
5.
metodikom primjene primjene raznolikih sadraja rada kao-rednih vjebi, vjebi
oblikovanja, prirodnih i konstruisanih oblika kretanja, elementarnih, tafetnih i sportskih igara,
gimnastikih vjebi, plesa i motorikih testova;
6.
mogunostima korelacije sadraja fiz.vaspitanja i sadraja drugih nast.oblasti;
7.
neposrednim mogunostima praktine realizacije: planiranja, realizacije i vrednovanja rada
u fiz.vaspitanju kroz aktivno, praktino vjebanje istog kroz hospitacije, metodike vjebe,
praktina predavanja, izradu modela, skica, planiranja asa i sl.
2.
PODJELA SNAGE-APSOLUTNA I RELATIVNA SNAGA

spoljanjoj sili (teini sprave, sili partnera, gustini spoljanje sredine ili zemljine tee) ili da pokree
sopstveno tijelo.
Na osnovu karaktera reima miinog rada, snaga se moe ispoljavati u vidu:
statike (spori pokreti, tipine motorike aktivnosti u kojima se manifestuje ovaj vid snage jesu
izdraji, stav mirno, potiskivanje partnera iste snage ili dizanje tereta velike teine) i dinamike
snage (ispoljava se u formi eksplozivne ili repetativne. Brza snaga: odraz u skokovima, izbaaj u
bacanjima, udarac u boksu, ut nogom ili rukom na gol, udarac reketom).
Drugi kriterijum za klasifikaciju motorike snage je odnos veliine ispoljene sile i mase tijela.
Po ovom osnovu mogue je izolovati:
Apsolutnu predstavlja maksimalna miina snaga koju ovjek moe da razvije sa svojom
sveukupnom miinom masom. Znaajna je kod motorikih akcija pomou kojih se savladavaju
veliki spoljni otpori, kao kod bacanja, dizanja i sl.
Relativnu snagu predstavlja koliinu snage koju ovjek moe razviti po kilogramu svoje teine.
Znaajna je kod vjebi manipulacije tijelom, u vjebanju na spravama i sl.
Po treem anatomo-topolokom osnovu snagu je mogue razvrstati na:
snagu ruku i ramenog pojasa,
snagu trupa i
snagu karlinog pojasa i nogu.
3.
TA INI KOSTUR TRUPA
Skeletni sistem ovjeka ine kosti: glave, trupa i ekstremiteta.
Kosti glave su pljosnate i nepravilnog oblika i ukljuuju kosti lica i lobanje koje zatvaraju vie
upljina. Oblikuju lobanju.
Kosti trupa ine kosti kimenog stuba (33-34 kimenih prljenova) i kosti grudnog koa
( grudna kost, 12 pari rebara i grudni dio kimenog stuba)
Kostur gornjih ekstremiteta-ruku ine kosti ramenog pojasa (klj.kost i lopatica), 3 kosti ruke
(nadlakta i 2 kosti podlakta) i 27 kostiju ake (8 kostiju ruja, 5 kosti doruja i 14 u prstima).
Kostur donjih ekstremiteta- nogu obrazuje: karlini pojas, 4 kosti noge i 26 kostiju stopala.
KARTICA 3.
1.
TJELESNA VJEBA I NJENA FUNKCIJA
Tjelesna vjeba je osnovno sredstvo ijim se posredstvom ostvaruju ciljevi i zadaci nastave
fizikog vaspitanja. Tjelesnu vjebu smo pojmovno odredili kao motoriku aktivnost koja se
smiljeno upravlja u cilju izazivanja eljenih promjena ovjekovih sposobnosti. Po svojoj
funkcionalnoj ulozi, vjebe se mogu podijeliti pema ciljevima kojima tee, te mogu biti u funkciji:
odravanja i korekcije tjelesnog dranja i kretanja (vjebe oblikovanja i korektivne vjebe),
razvijanja i odravanja motorikih sposobnosti (vjebe snage, brzine, izdrljivosti,
pokretljivosti, koordinacije, preciznosti i ravnotee),
ovladavanja motorikim umijenjima i navikama (vjebe tranja, penjanja, skakanja, bacanja
i dr.).
Tjel.vjebe mogu biti pokreti izvedeni rukom, nogom, trupom, glavom i vratom, kao i svi pojavni
oblici prirodnog kretanja lokomotornog i manipulativnog karaktera kao npr.:hodanje, tranje,
poskakivanje, puzanje, penjanje, provlaenje, dizanje, vuenje, potiskivanje, nadvlaenje, vienje i
upiranje.
Cilj svakodnevnih pokreta ovjeka su pokreti i kretanja u funkciji fizioloke-radno-proizvodne ili
odbrambene sposobnosti-hodati da bi se dospjelo na eljeno mjesto. Stiglo ili pobjeglo i sl, a cilj
pokreta i kretanja u tjelesnoj vjebi je svjesno usmjeren na unutartjelesne promjene, na tjelesno
kondicioniranje.
Tjelesnom vjebom se mogu smatrati svaki tjelesni pokreti i kretanja ovjeka izvedeno u odreenim
uslovima, na odreen nain i svjesno upravljano ka eljenim transformacijama osobina i
sposobnosti ovjeka.
3
2.
RAZJASNITI POJAM IGRA I POJAM SPORTA
Igru koju smo definisali kao slobodnu ljudsku djelatnost motivisanu zadovoljstvom
uestvovanja i samopotvrivanja u njoj moe jo da se okvalifikuje kao: spontana, nagonska,
dobrovoljna, sama sebi cilj, prijatna, stvaralaka, matovita.svojstvena je ovjeku na svim
stepenima njegovog razvoja i u svim uzrasnim periodima.
Kroz nju se mogu izraavati najrazliitiji oblici ovjekovog ponaanja i meuodnosa. Njena
najznaajnija funkcija je pripremanje ovjeka za ivot u ranim fazama njegovog ontogenetskog
razvoja. (djetinjstvu), pa moemo rei da je igra djeteta neka vrsta kole ivota. Dijete se do 3
god.igra preteno samo, a od 3-4 god.poinje se igrati sa 2-3 druga djeteta paralelno. Tek od
9.god.dijete tei grupnim igrama.
Igre moemo podijeliti na:
1.
motorike (pokretne),
2.
drutvene,
3.
ulne,
4.
intelektualne i
5.
hazardne igre.
Mnoge igre pozitivno utiu na psihike funkcije kao ulnu percepciju i misaone procese. U
fiz.vaspitanju igra mora biti dobro planirana, organizovana i voena od uitelja. Koristi se i kao
metod rada i mjera stimulacije. U nastavi fiz.vasp. od 1-4 razreda primjenjuju se elementarne,
tafetne igre, elementi sportskih igara i igre sa reketom. Svakoj igri prethodi: obiljeavanje terena,
pripremanje rekvizita, podjela uenika u grupe i kratak dogovor o pravilima. Nove i tek nauene
igre prvo se kratko i jasno objasne. Uitelj prati tok igre, posmatra ponaanje uenika, ispravlja
greke, podstie nedovoljno uspjene uenike i po potrebi sudi. Igra se mora dovesti do kraja-cilja,
trebaju se potovati pravila fer plej igre.
Sport je termin eng.porijekla, a oznaava vid motorne-kretne djelatnosti koja se karakterie
asnom borbom i takmienjem sa sobom i drugima i sa eljom da se bude bolji, sposobniji,
zdraviji i estitiji. Danas se sport smatra jednim od pojavnih oblika fiz.kulture, kojim se oznaava
fizika aktivnost koja se karakterie sistematskim i intenzivnim treningom, asnom borbom i
takmienjem sa sobom i drugima u cilju postizanja maksimalnih rezultata.
Oznaava i sveukupno ovjekovo bavljenje fizikim aktivnostima. Savremeni sport karakteriu :
monodisciplinarnost bavljenje jednom granom sporta,
selektivnost- odreenom sp.granom bave se samo oni koji imaju psihofizike predispozicije,
sistematske pripreme-trening,
asna borba i takmienje sa sobom i drugima,
intenzitet fizikih naprezanja,
kategorizacija- po sp.granama, po uzrasnom dobu.
raznolikost i intenzitet psihikih doivljaja,
specifian reim ivota-stil ivota.
Po nivou ostvarenih rezultata sport se moe dijeliti na :
1.
takmiarski, 2. rekreativni i 3.kolski.
Grane sporta su: gimnastika, atletika, sportske igre, borilaki sportovi, zimski, na vodi,
konjiki, vazduhoplovni, streljatvo i streliarstvo, veslaki i dr. Takmienja mogu biti pojedinana,
u paru, timska i ekipna. Olimpijske igre su najprestinije takmienje. Djeci je sport sfera njihovog
interesovanja. Imaju svoje favorite i miljenike meu sportistima, a to uitelju treba biti sredstvo
motivacije.poeljno je da uitelj istakne negativne primjere huliganskog ponaanja navijaa na
stadionima i ulicama grada, kao i pucanja iz pitolja nakon postizanja gola tima za koji se navija. Za
djecu od 7-10 god.neki sportovi se ne preporuuju kao npr.boks ili dizanje tegova. Za ovaj uzrast su
prikladni plivanje, ritmika i sportska gimnastika, klizanje, tenis, koarka, neke atletske discipline i
dr. Sportski trening treba voditi trener struno osposobljen za rad sa djecom. Djeca u sportu se ne
trebaju zloupotrebljavati, te da se ne zanemari njihovo opte obrazovanje i pravo na igru i druenje
sa djecom.
3.
SINTETIKA METODA PRAKTINOG VJEBANJA
Metoda praktinog i tjelesnog vjebanja se primjenjuje u vie modaliteta: sintetika, analitika,
igrolika i takmiarska metoda, metoda imitacije i dramatizacije, kao i sportski trening.
Ova metoda je osnovna metoda praktinog vjebanja stoga to se u ovom vidu uvjebavanje
motorike akcije javlja kao konaan zadatak obuavanja. Samo izvoenje vjebe u cjelosti mora biti
krajnji cilj obuke. Koristi se najvie u zavrnim fazama obuavanja, u fazi uvjebavanja. U
poetnim etapama obuavanja primjenjuje se jedino ukoliko je kretni zadatak dovoljno jednostavan
da se njegovom obuavanju moe prii odmah u cjelosti, kako je i demonstracijom prikazan ili ako
taj zadatak nije mogue logino ralaniti na didaktike cjeline. U mlaim razredima O mogu se
javiti potekoe u primjeni ove metode, ali se one mogu prevazii primjeravanjem zadataka
uenicima. Npr.pokreti plivanja se mogu prvo simulirati na suhom pa tek potom izvoditi u vodi,
preskau se prvo nie prepreke i sl.
KARTICA 4.
1.
TA JE GIMNASTIKA, A TA REKREACIJA
Gimnastika je vid racionalne, strogo odreene i kontrolisane kretne aktivnosti-tjelesnog
vjebanja, iji je cilj: skladan tjelesni razvoj, usavravanje upravljanja i kontrole pokreta i
razvijanje koordinacije, snage i pokretljivosti. Jo u antikoj Grkoj , u prvobitnom znaenju,
gimnastika je podrazumijevala cjelokupan proces tjelesnog vjebanja. Do kraja 19.vj.fiziko
vaspitanje se nazivalo gimnastika.
Osnovni cilj gimnastike je harmonino oblikovanje tijela i kretanja. Osnovne vrste gimnastike su:
jutarnja, ritmika, korektivna, estetska i sportska.
Rekreacija je rije lat.porijekla recreo-ponovno stvarati, obnavljati, kojom se danas oznaava
sveukupna ovjekova djelatnost, ne iskljuivo fizika, koju on po sopstvenom izboru, obavlja
u slobodno vrijeme. Njome on zadovoljava svoje interese i potrebe za stvaranjem, kreacijom,,
samopotvrivanjem, razonodom i okrepljenjem. Ona je vid aktivnog odmora koja najvie prija
ljudima sjedeih, intelektualnih zanimanja. Kao i sport i ona je stara ljudska praksa tjelesnog
vjebanja. O njoj se saznaje iz djela rimskog filozofa i politiara Cicerona, Horacija i filozofa
Galena. Julije Cezar i Marko Aurelije su rekreaciju smatrali znaajnim sredstvom za oporavak
rimskih legija. U srednjem vijeku karakteristino sredstvo rekreacije bogatih slojeva bio je lov, a
siromanih ples i narodni oblici takmienja prilikom vjerskih i drugih sveanosti.
Posljedica savremenih uslova ivota i rada jeste: hipokinezija (smanjena kretna aktivnost),
prekomjerna ishrana, otuenost i nervna napetost. Rekreaciju tjelesnim vjebanjem karakterie:
slobodno odabrana tjelesna aktivnost u kojoj se dobrovoljno uestvuje bez elje da se u njoj
ostvaruju maksimalni rezultati, ve da ona poslui za sadrajno, ugodno, kulturno, konstruktivno i
smisleno provoenje slobodnog vremena.
Za rekreaciju su karakteristine neselektivnost, multidisciplinarnost i masovnost. Sadraji rekreacije
mogu biti:prirodni oblici kretanja, plivanje, vonja bicikla i rolera, veslanje, stoni tenis i tenis,
fitnes, aerobik, vjebanje u teretani, i dr.moe se sprovoditi u mjestu stanovanja i van mjesta
stanovanja.
2.
TAKMIARSKA METODA PRAKTINOG VJEBANJA
Primjenjiva je tek za uzrast od 9 godina. Predmet takmienja mogu biti gotovo sve tjelesne vjebe i
kretanja. Osnovna karakteristika takmienja je elja da se pobijedi u nekoj motorikoj akciji koja se
vri u skladu sa ranije utvrenim, uz ostvarivanje maksimalnih rezultata. Takmienje se kao metoda
esto koristi i pri ocjenjivanju rezultata obuke date motorike akcije, a moe da bude i sredstvo
stimulacije u obuci. Konaan cilj takmienja je pobijediti. Ona moraju biti dobro pripremljena.
Slue svestranom razvoju uenika. Takmienja uenika trebaju obuhvatiti one vjebe koje su
predviene nast.programom.
Zadaci za 2 i 3 razred su: ko e ljepe, ko e bolje, brzo tranje na 30 m, skok udalj iz mjesta,
aljiva tafetna takmienja, a za 4 i 5 razred: skok udalj iz zaleta, izmeu 2 vatre, izmeu 4 vatre,
takmienje u fudbalu,...
5
3.
PRINCIP PRIMJERENOSTI I INDIVIDUALNOSTI
Zasniva se na potrebi uvaavanja anatomskih, fiziolokih i psiholokih, uzrasnih i
individualnih karakteristika uenika i na potrebi odmeravanja kretnih zadataka po
intenzitetu, a u skladu sa datim karakteristikama. Primjena ovog principa je mogua samo uz
individualni prilaz svakom ueniku, to govori da su primjerenost i individualizacija 2 aspekta
jedinstvenog principa.
Ovaj princip iziskuje da se svaki vebovni zadatak uini dostupnim uenicima s obzirom na njihove
individualne:
tjelesne dimenzije,
organske kapacitete,
nivo motorikih sposobnosti,
interesovanje,
psihika i polna obiljeja i
nivo prethodne uvjebanosti.
Do ovih pokazatelja uitelj dolazi mjerenjem i provjeravanjem svakog uenika, a samo u sluaju da
to nije nikako izvodljivo, kao mjere uenikovih mogunosti mogu posluiti i standardizovani
normativi za dati uzrast. Na osnovu procjenjenog nivoa razvijenosti datih sposobnosti mogue je
blie odmeriti adekvatnija optereenja u vjebanju za svakog uenika, pod uslovom da se dovoljno
poznaju i karakteristike primjenjenih vjebi, oblika i metoda rada. Individualne granice dostupnog
sa uzrastom i uvjebanou, stalno se pomjeraju navie. Individualizacija se u fiz.vaspitanju
najee ostvaruje grupnim radom u homogenim grupama. Mogua je i u frontalnom obliku rada
gdje se ostvaruje putem difrenciranih zahtjeva u pogledu broja ponavljanja, duine izvoenja,
slobode u izboru ritma i tempa, izvoenja nekog kretnog zadatka na svoj nain, obima pokreta i sl.
KARTICA 5.
1.FIZIKA KULTURA U PRVOBITNIM ZAJEDNICAMA
Brojni su izvori iz kojih se crpe informacije i graa za istoriju fizike kulture. To su pisani i
materijalni ostaci i tradicije. Savremena istoriografija interpretira istoriju drutva kroz 5 etapa
njenog razvoja, a to su: prvobitna zajednica, stari vijek, srednji, novi vijek i savremeno drutvo.
Svaku od ovih etapa karakteriu odreen nivo razvijenosti drutveno-ekonomskih odnosa i
materijalnog blagostanja, ureenje drutva i aktivnost ljudi.
Rodovsko drutvo je prvobitna ljudska zajednica ravnopravnih lanova. Instinkti i borba za
opstanak su ovjeka tjerali da sopstvene tjelesne snage i sposobnosti jaa i odrava. O formama i
sadrajima fiz.kulture u ovom periodu imamo najmanje pisanih podataka. Zakljuci se izvode na
osnovu ponekih crtea na peinskom zidu ili u grobnicama. Sa sigurnou se moe tvrditi da u
ovom periodu nije postojalo organizovano fiz.vaspitanje, ve je bilo stihijsko i najei vidovi
fiz.kulture su bili prirodni oblici kretanja, borilake vjebe, igra i ples.
2.
FIZIKA KULTURA U STAROM VIJEKU
Ovo drutvo nastaje osnivanjem prvih drava na prelasku iz 4 u 3 milenijum p.n.e. O fiz.kulturi u
robovlasnikom drutvu sudimo na osnovu obilja pisanih podataka-autentinih izvora iz tog
vremena i materijalnih ostataka iz starih civilizacija: starog Egipta, Persije, Kine, Indije, Grke,
Rima i drugih.
U starom Egiptu su bila poznata mnoga sredstva, forme i oblici tjelesnog vjebanja. Upranjavane
su : vjebe tranja, bacanja koplja i bumeranga, akrobatske vjebe,plivanje i veslanje, te veslanje sa
borbom amaca dugim motkama. Omiljene su bile igre loptom (ongliranje iz sjedeeg poloaja, iz
skakanja ili stojei na leima suigraa). Pored igre loptom omiljene su bile i druge elementarne igre
kameniima, tapiima, obruima i dr. Znaajno mjesto su zauzimale i borilake vjebe: borba
dugim tapovima, borba kopljima i rvanje (u grobnici u Beni Hasanu pronaeno 400 crtea rvanja).
Razvijen je bio i ples koji se izvodio u hramovima- u ast vrhovnog boga Ozirisa se plesalo 40 dana
neprekidno, potom ceremonijalni i dvorski ples na raznim prigodama ceremonija dolaska faraona
6
praena je visokim poskocima mukarca na obe noge, i na kraju zabavni plesovi koji su plesani na
gozbama.
U Persiji se djeaci od svoje 7.godine ue vjerskim propisima pod nadzorom svetenika, kada
poinje njihovo sistematsko vjebanje u posebno izgraenim zgradama. Obuavali su se u tranju,
jahanju i borilakim vjetinama: gaanju kopljem i strelom i borbi bodeom. Upranjavane su razne
igre kao npr. hokej na travi i polo, ratniki plesovi sa orujem i dr.
U Kini se pored elementarnih oblika kretanja kao to su tranje, bacanje i skakanje, u svrhu
tjelesnog vjebanja upranjavaju i rvanje, gaanje lukom i strijelom, jahanje i dizanje tereta. Bile su
cijenjene vjebe za pravilno dranje tijela i rad unutranjih organa koje su izvoene u sklopu
zdravstvene gimnastike kinezoterapije kojoj je prethodilo kupanje. Rado su izvoene igre loptom.
U Indiji su njegovani plesovi, ak su kolovane i profesionalne plesaice bajadere. Plesovi su bile
esto molitveni i obredni, ali su imali znaajnu ulogu u javnom ivotu vladajue klase- bramana.
Vojnika kasta- katrije je vei dio vremena kroz svoj ivot posveivala upranjavanju tjelesnih
vjebi za odravanje i poveavanje tjelesnih sposobnosti. U tu svrhu se koriste: rvanje, maevanje,
bacanje koplja, gaanje lukom i strijelom. U krugovima svetenike kaste izvoene su vjebe
disanja koje su bile pretea joga vjebi.
U antikoj Grkoj fiz. vaspitanje je posebno visoko drutveno vrednovano u Sparti iAtini.
U Sparti je sprovoeno tjelesno vjebanje djece od 7 godine ivota iji cilj je bio. Vaspitanje
sposobnih, izdrljivih, vjeih i poslunih ratnika. Vjebanje omladine se sprovodilo u surovim
uslovima uz oskudnu ishranu, nagog tijela u svim vremenskim uslovima, sa dugotrajnim fizikim
naporima koja trae velika voljna i radna zalaganja. Osnovna disciplina bio je petoboj: tranje,
bacanje diska, skok udalj, rvanje i pesnienje.
U Atini je fiz.vaspitanje imalo osim vojnikog i gimnastiko usmjerenje, to je podrazumijevalo
harmonino razvijanje tjelesne snage i ljepote, sa tenjom ka psihofizikom savrenstvu
kalkogatiji to je bio njihov etiki ideal. Mladi Atinjani su od 14-16 godine posjeivali jednu od 3
vrste kola, meu kojima i gimnastiku, nakon ega i gimnaziju gdje su pod okriljem uitelja i
gimnaste razvijali svoje tjelesne snage, sposobnosti i ljepotu tijela raznim gimnastikim vjebama.
I u Sparti i u Atini omiljene su bile igre s loptom, a ples je u staroj Grkoj doivio svoj procvat. U
st.Grkoj veliki znaaj je pridavan takmienju-agonistici. Najpoznatije su Olimpijske igre koje su
odravane u svetilitu Olimpija poetkom avgusta svake etvrte godine. Poetak igara datira od
776.god.p.n.e. i u kontinuitetu su odravane 1200 godina do rimskog osvajanja grkih drava. Sveta
Olimpija je bila svetilite posveeno bogu Zevsu. Osim Atilisa-kompleksa hramova Zevsa i drugih
bogova ukljuivala je jo gimnaziju za pripremu i smjetaj uesnika, stadion sa gledalitem i
hipodromom za trku zaprega. Igre su bile svegrke i po strogo utvrenim pravilima vie dana. Za
vrijeme njihovog odravanja vladao je sveti mir meu zemljama koje su poslale svoje takmiare.
Na igrama je mogao da uestvuje svaki slobodno roeni Grk koji nije poinio neasno djelo i pod
uslovom da se za njih spremao najmanje 11 mjeseci, od ega poslednji na samoj Olimpiji. ene nisu
imale pravo uea ni kao takmiarke ni kao posmatrai. Program takmienja je ukljuivao: tranje
na jedan stadij, diaul, polihodrom, petoboj, rvanje, pesnienje, pankracion (kombinacija pesnienja i
rvanja), trke zaprega i trke pod vojnikom opremom. Olimpijski pobjednici su ovjenavani
pobjednikim lovorovim vijencom, bogato nagraivani i slavljeni. Poslednje igre su odrane
394.godine.
3.
FIZIKA KULTURA U SREDNJEM VIJEKU
Propau Zapadnog rimskog carstva poinje feudalno doba iji su sveukupni drutveni ivot i
praksa bili pod uticajem vladajue klase i crkve.
Pod uticajem crkve je potiskivan antiki ideal o skladu tijela i due. Organizovanje njegovanje
fiz.snage i sposobnosti se sprovodilo samo u vaspitanju plemstva za viteze i ratnike u vitekim
akademijama. Sedam vitekih glavnih vjetina su: jahanje, maevanje, lov, plivanje, bacanje koplja,
ah i vjebanje u pravljenju stihova.
Fiz.vaspitanje gradskog stanovnitva se oragnizovao stihijski i neorganizovano. Zastupljeni su bili
prirodni naini tjelesnog vjebanja: tranje, rvanje, bacanje i potezanje motke, bacanje kamena s
ramena, skokovi i razne varoko-esnafske i narodne igre.
7
Sredinom 14.vj.u I taliji se deava najvei preobraaj, renesansa. Meu prvima u Italiji koji govore
o znaaju i potrebi tjelesnog vjebanja jesu Pietro Paulo Verderio, Vitorino da Feltre i Hijeronimus
Merkurialis.
Fransoa Rable je kao ljekar i profesor anatomije o fiz.vaspitanju govorio veoma kompetentno.
Miel Montenj je isticao da se pomou tjelesnih vjebi jaa tjelesna otpornost i u kome kae da se
duh i tijelo mora razvijati istovremeno.
Komenski se zalagao da se fiz.vaspitanje uvede kao obavezan nastavni predmet. Za njega su
poseban znaaj imale djeje igre, jer je mislio da igre jaaju tijelo, stvaraju dobro raspoloenje i
razvijaju osjeaj za kolektiv i smisao za red. Preporuivao je tranje, skakanje, igre sa loptom,
borenje i izlete i to po principu rada tri osmine: osam sati rada, osam sati odmora i osam sati
tjelesnog vjebanja i razonode.
Don Lok je bio pobornik fiz.vaspitanja u svim vremenskim prilikama, kako bi tijelo steklo
otpornost na promjene.
an ak Ruso je smatrao da to je tijelo slabije, to vie zapovijeda, a to je snanije to sve slua.
Saleman je zastupao pedagogiju koja se zasniva na vaspitanju pomou igre, gimnastike i fizikog
rada.
Guc Muc je cilj, zadatke i korist tjelesnog vjebanja opirno izloio u svom djelu Gimnastika za
mlade. Izvrio je sistematizaciju tjelesnih vjebanja na prave gimnastike vjebe (tranje, bacanje,
penjanje, balansiranje, ples, i dr.), zatim rune radove i drutvene igre za mlade.
Pestaloci smatra da vaspitanje treba biti svestrano, harmonino i postepeno. Posveivao je znaajnu
panju tjelesnom vjebanju i gimnastici.
Novi vijek- irom Evrope se javljaju gimnastiki sistemi koji se stavljaju u slubu interesa
buroazije, sa krajnjim ciljem razvijanja ukupnih fizikih potencijala ovjeka radnika, graaniana i
borca drave.
Njemaki gimnastiki sistem je utemeljio Jan, na kojeg je snano uticao Guc Muc svojim teorijskim
i metodikim stavovima. Uveo je nove sprave-razboj, vratilo i njima svojstvene vjebe. Konstruisao
je i sparave za penjanje i voltiovanje. Ovaj sistem se brzo militarizovao uvoenjem krutih
komandi, discipline i vjebi sa pukom.
vedski gimn.sistem je osnovao Ling koji je pridavao znaaja prostim vjebama, vjebama sa
suvjebaem i vjebe sa i na spravama. Vjebe je grupisao i pripremne, glavne i odmarajue ili
vjebe disanja.
eki gimn.sistem predstavlja Tir koji je izradio jedinstvenu terminologiu strojevih vjebi, vjebi
oblikovanja i vjebi na spravama.
Svim ovim gimn.sistemima osnovni cilj je bio snaenja tijela, jaanje discipline i razvoj nacionalnih
i patriotskih osjeanja.
Fiz.vaspitanje je postalo obavezan predmet u kolama i vojsci.
KARTICA 6.
1.
ANTROPOMETRIJSKE KARAKTERISTIKE MLAEG KOLSKOG UZRASTA
U uzrasnom periodu od 6-7 godina do 10-11 godina porast u visinu tijela iznosi priblino oko 5 cm
godinje i manje-vie je ujednaen. Godinji prirast tjelesne teine iznosi na ovom uzrastu oko 2,5
do 3 kg godinje. Svaka nova generacija je neto vie od prethodne. Uoeno je da su djeaci do
11.godine u prosjeku neznatno vii i tei od djevojica, da bi ta prednost u 11.godini prela na
stranu djevojica, to se tumai kao posljedica njihovog predpubertetskog ubrzanja razvoja.
U ovom periodu dijete mijenja svoj fiziki izgled. Gubi djetinju zaobljenost i izduuje se. Mijenjaju
se i njegove proporcije tijela.
Glava iznosi 1/6 visine tijela. Duina ekstremiteta - do 7 godine se noge uveavaju 3, a ruke 2,5
puta, u odnosu na novoroene ija duina ekstremiteta iznosi 1/3 tijela.
Grudni ko sa uzrastom poprima izgled kupe sa bazom okrenutom nagore. On se iri i produbljuje,
ime mu se i zapremina poveava.
Kimeni stub je ve sa 7 godina ve stekao svoju prirodnu fizioloku zakrivljenost. On je u vratnom

dijelu, posmatrano s boka, zakrivljen prema unutra oko 3,5 cm, u grudnom dijelu blago prema
spolja i u slabinskom dijelu opet prema unutra.
Proces okotavanja se ne odvija ravnomjerno. Skelet je jo dosta plastian. Prvo se zavrava
okotavanje perifernih dijelova tijela. Okotavanje falangi prstiju se zavrava oko 9-11 godine,
runog zgloba 10-13 godini i tako redom. Proces okotavanja je kod djevojica bri za oko 1-2
godine. Prednost plastinosti skeleta je u tome to esti padovi kod djece ne zavravaju prelomima
kostiju, a nedostatak je to nosi potencijalnu opasnost da se usljed nepovoljnih ivotnih okolnosti i
miine slabosti deformie.
Miina masa oko 8 godine iznosi 27,2 % itave mase, dok je kod odraslih 40 %. Sa poveanjem
mi.mase proporcijalno raste i miina snaga. Mi.veze sa kostima su nedovoljno ovrsle. Tempo
prirasta miine mase je vei kod djeaka nego kod djevojica, odnosno vei je na nogama nego na
rukama i vei kod opruaa (ekstenzora) nego kod pregibaa (fleksora).
Frekvencija disajnih pokreta je oko 19-23/min. Disanje je plitko, vitalni pluni kapacitet iznosi oko
1250-1300 cm3.
Srce je u 5-6 godini vee za 5-6 puta u odnosu na novoroene. Uveava se ubrzanim tempom zbog
porasta broja miinih vlakana i njihove debljine. Srce 8-njeg djeteta tei oko 90 g. Uestalost
sranih frekvencija u mirovanju na uzrastu od 6-12 godina iznosi 85-100 otkucaja u minuti. Na
ritam sranog rada utiu: temperaturne promjene, jake emocije, ritam disanja, napinjanje,
zadravanje daha i dr. Promjeri krvnih sudova se ire sa uzrastom, to omoguava bolji protok krvi i
dobru prokrvljenost miia.
Mozak na ovom uzrastu dostie svoju konanu veliinu. Skoro potpuno izgraeni ulni receptori
obezbjeuju dobro ulnu percepciju. Zdravo, normalno dijete je poeljno opteretiti vjebama
umjerenog intenziteta, koje mogu biti i duge, ali sa estim prekidima. To ostavlja utisak da su djeca
u stanju da po cio dan skau, tre i igraju se, a da ne ostave utisak da su umorna. Kapacitet djece u
domenu fizikog rada-vjebanja nije veliki, ali je oporavak od intenzivnog rada kraeg trajanja bri
nego kod odraslih. Nisu preporuljive vjebe u izometrijskom (statikom) reimu rada, u kome
dolazi do napinjanja i zadravanja daha, to moe poremetiti ritam sranog rada.
2.
ZAVRNI DIO ASA
Traje 3-4 minute asa. Zadaci ovog dijela asa su fizioloko i emocionalno smirivanje organizma,
to podrazumijeva vraanje svih funkcija u organizmu na nivo priblian njihovom poetnom nivou.
Ukljuuju se u ovaj dio asa one tjelesne aktivnosti koje su malog intenziteta i sporog tempa, kao
to su hodanje i mariranje na zadat ritam pljeskom, muzikom i sl. Zatim mirnija narodna kola i
elementarne igre koje angauju ula i panju, pronalaenje skrivenih predmeta i elementarne igre
kipovi, ponovi pokret i sl.
Zavrni faza asa postoji kao niz mjera do zavretka asa u uem smislu jer se as tjelesnog
vjebanja ne moe zavriti i tehniki i funkcionalno istovremeno.
Te mjere bi se odnosile na sljedee mogue postupke:
1.
najava prekida rada,
2.
dogovora i uputstva za raspremanje prostora gdje se vjebalo,
3.
okupljanje djece ispred nastavnika,
4.
kratak rezime uinjenog,
5.
davanje sugestija za vjebanje van kole,
6.
pozdrav as je zavren, zdravo!,
7.
organizovano naputanje vjebalita u koloni po 2, hodom ili marevim korakom koji moe
biti praen pjesmom, do prostora za presvlaenje i igranje,
8.
odlaenje uenika iz kruga namjenjenog fizikom vaspitanju na druge nastavne aktivnosti
pod nadzorom uitelja.
U ovom dijelu asa se mogu realizovati zadaci koji razvijaju ulnu percepciju, jer je ona u
formiranju i od izuzetnog znaaja je za djeje saznajne procese.
Raspremanje prostora za vjebanje mora da se sprovede savjesno, to podrazumijeva da se sprave i
rekviziti sa puno panje prenesu na mjesto njihovog trajnog odlaganja.
9
3.
RAZVOJ FIZIKE KULTURE U ROBOVLASNIKOM DRUTVU
U starom Egiptu su bila poznata mnoga sredstva, forme i oblici tjelesnog vjebanja. Upranjavane
su : vjebe tranja, bacanja koplja i bumeranga, akrobatske vjebe,plivanje i veslanje, te veslanje sa
borbom amaca dugim motkama. Omiljene su bile igre loptom (ongliranje iz sjedeeg poloaja, iz
skakanja ili stojei na leima suigraa). Pored igre loptom omiljene su bile i druge elementarne igre
kameniima, tapiima, obruima i dr. Znaajno mjesto su zauzimale i borilake vjebe: borba
dugim tapovima, borba kopljima i rvanje (u grobnici u Beni Hasanu pronaeno 400 crtea rvanja).
Razvijen je bio i ples koji se izvodio u hramovima- u ast vrhovnog boga Ozirisa se plesalo 40 dana
neprekidno, potom ceremonijalni i dvorski ples na raznim prigodama ceremonija dolaska faraona
praena je visokim poskocima mukarca na obe noge, i na kraju zabavni plesovi koji su plesani na
gozbama.
U Persiji se djeaci od svoje 7.godine ue vjerskim propisima pod nadzorom svetenika, kada
poinje njihovo sistematsko vjebanje u posebno izgraenim zgradama. Obuavali su se u tranju,
jahanju i borilakim vjetinama: gaanju kopljem i strelom i borbi bodeom. Upranjavane su razne
igre kao npr. hokej na travi i polo, ratniki plesovi sa orujem i dr.
U Kini se pored elementarnih oblika kretanja kao to su tranje, bacanje i skakanje, u svrhu
tjelesnog vjebanja upranjavaju i rvanje, gaanje lukom i strijelom, jahanje i dizanje tereta. Bile su
cijenjene vjebe za pravilno dranje tijela i rad unutranjih organa koje su izvoene u sklopu
zdravstvene gimnastike kinezoterapije kojoj je prethodilo kupanje. Rado su izvoene igre loptom.
U Indiji su njegovani plesovi, ak su kolovane i profesionalne plesaice bajadere. Plesovi su bile
esto molitveni i obredni, ali su imali znaajnu ulogu u javnom ivotu vladajue klase- bramana.
Vojnika kasta- katrije je vei dio vremena kroz svoj ivot posveivala upranjavanju tjelesnih
vjebi za odravanje i poveavanje tjelesnih sposobnosti. U tu svrhu se koriste: rvanje, maevanje,
bacanje koplja, gaanje lukom i strijelom.
U krugovima svetenike kaste izvoene su vjebe disanja koje su bile pretea joga vjebi.
U antikoj Grkoj fiz. vaspitanje je posebno visoko drutveno vrednovano u Sparti iAtini.
U Sparti je sprovoeno tjelesno vjebanje djece od 7 godine ivota iji cilj je bio. Vaspitanje
sposobnih, izdrljivih, vjeih i poslunih ratnika. Vjebanje omladine se sprovodilo u surovim
uslovima uz oskudnu ishranu, nagog tijela u svim vremenskim uslovima, sa dugotrajnim fizikim
naporima koja trae velika voljna i radna zalaganja. Osnovna disciplina bio je petoboj: tranje,
bacanje diska, skok udalj, rvanje i pesnienje.
U Atini je fiz.vaspitanje imalo osim vojnikog i gimnastiko usmjerenje, to je podrazumijevalo
harmonino razvijanje tjelesne snage i ljepote, sa tenjom ka psihofizikom savrenstvu
kalkogatiji to je bio njihov etiki ideal. Mladi Atinjani su od 14-16 godine posjeivali jednu od 3
vrste kola, meu kojima i gimnastiku, nakon ega i gimnaziju gdje su pod okriljem uitelja i
gimnaste razvijali svoje tjelesne snage, sposobnosti i ljepotu tijela raznim gimnastikim vjebama.
I u Sparti i u Atini omiljene su bile igre s loptom, a ples je u staroj Grkoj doivio svoj procvat. U
st.Grkoj veliki znaaj je pridavan takmienju-agonistici. Najpoznatije su Olimpijske igre koje su
odravane u svetilitu Olimpija poetkom avgusta svake etvrte godine. Poetak igara datira od
776.god.p.n.e. i u kontinuitetu su odravane 1200 godina do rimskog osvajanja grkih drava. Sveta
Olimpija je bila svetilite posveeno bogu Zevsu. Osim Atilisa-kompleksa hramova Zevsa i drugih
bogova ukljuivala je jo gimnaziju za pripremu i smjetaj uesnika, stadion sa gledalitem i
hipodromom za trku zaprega. Igre su bile svegrke i po strogo utvrenim pravilima vie dana. Za
vrijeme njihovog odravanja vladao je sveti mir meu zemljama koje su poslale svoje takmiare.
Na igrama je mogao da uestvuje svaki slobodno roeni Grk koji nije poinio neasno djelo i pod
uslovom da se za njih spremao najmanje 11 mjeseci, od ega poslednji na samoj Olimpiji. ene nisu
imale pravo uea ni kao takmiarke ni kao posmatrai. Program takmienja je ukljuivao: tranje
na jedan stadij, diaul, polihodrom, petoboj, rvanje, pesnienje, pankracion (kombinacija pesnienja i
rvanja), trke zaprega i trke pod vojnikom opremom. Olimpijski pobjednici su ovjenavani
pobjednikim lovorovim vijencom, bogato nagraivani i slavljeni. Poslednje igre su odrane
394.godine.
10
KARTICA 7.
1.
GODINJE MAKRO PLANIRANJE
U nast.praksi fizikog vaspitanja planiranje se vri na irem-makroplanu i uem-mikroplanu kako u
vremenskim, tako i u tematskim okvirima. Uobiajeno je makro planiranje, za godinu dana. To je
preliminarno planiranje.
Prethodi poetku nast.rada u svakoj kolskoj godini. Godinje planiranje treba poeti prouavanjem
nast.programa fizikog vaspitanja za razred za koji se ovo planiranje vri, prikupljanjem i
prouavanjem relevantne strune i metodike literature i analizom iskustva u vezi realizacije
prologodinjeg plana rada. Na osnovu uvida u nastavni program uitelj evidentira opte zadatke
koje u datom razredu treba realizovati i po potrebi njihove realizacije vri globalnu klasifikaciju i
distribuciju operativnih zadataka u okviru jednogodinjeg ciklusa.
Godinjim planom rada utvruju se i osnovni organizacioni oblici rada i njihova vremenska ili
brojana zastupljenost. Moe se predvidjeti i zastupljenost razliitih tipova asa u okviru ukupnog
godinjeg fonda redovnih asova nastave. U tom smislu je poeljno predvidjeti oko 2 % uvodnih
asova, oko 30 % asova na kojima e se uiti novo gradivo, oko 60 5 asova utvrivanja i
vjebanja, oko 8 % asova provjeravanja i mjerenja.
2.
EKSPLOZIVNA SNAGA-DEFINICIJA (primjer manifestovanja)
Na osnovu karaktera reima miinog rada, snaga se moe ispoljavati u vidu:
statike (spori pokreti, tipine motorike aktivnosti u kojima se manifestuje ovaj vid snage jesu
izdraji, stav mirno, potiskivanje partnera iste snage ili dizanje tereta velike teine) i dinamike
snage (ispoljava se u formi eksplozivne ili repetativne. Brza snaga: odraz u skokovima, izbaaj u
bacanjima, udarac u boksu, ut nogom ili rukom na gol, udarac reketom).
U dinamikim uslovima se ispoljava u formi eksplozivne ili repetativne.
Eksplozivnom snagom, brzinskom snagom, se oznaava sposobnost maksimalno brze mobilizacije
miinog naprezanja, uz ukljuivanja najveeg mogueg broja miinih jedinica i najveeg voljnog
napora, sa ciljem maksimalnog trenutnog radnog uinka. Primjeri pretenog ispoljavanja ovog vida
snage su: odraz u skokovima, izbaaj u bacanjima, udarac u boksu, ut nogom ili rukom na gol,
udarac reketom..
Repetativna snaga je sposobnost produenog vrenja ponavljanog, istovrsnog rada. Ispoljava se u
motorikim akcijama velikog intenziteta, a kraeg trajanja, kao u sprinterskom tranju, zgibovima,
sklekovima, ili manjeg intenziteta, a dueg trajanja kao u tranju na srednje pruge, veslanju, vonji
biciklom i sl.
3.
GRUPNI OBLIK RADA
Odnosi se na onu formu rada u kojoj su uenici podijeljeni u vee ili manje grupe, u kojima
zajedniki realizuju jedan isti kretni zadatak.
Broj i veliina grupa zavisi od planiranih zadataka asa, od sadraja kojima se oni ostvaruju, od
brojnosti odjeljenja, od veliine prostora za vjebanje, od materijalnih i klimatskih uslova.
Broj uenika u grupi je 3,4,8 ili vei, a broj grupa u odjeljenju varira od 2 pa do 8-10. manje grupe
od 3-8 su najoptimalnije u sluaju kada se kretni zadaci izvode po prispijeu na red koji se eka u
vrsti ili koloni. Manje grupe omoguavaju bre i ee stizanje na red i veu ukupnu gustinu
motorikog angaovanja, a samim tim i efikasnost ostavrivanja postavljenih zadataka.
Za ekipne ili timske sportove su poeljne grupe od 8-15 uenika. Jaa emocionalno uzbuenje kao i
osjeaj kolektivizma i pripadnitva.
Ovaj oblik rada se najee primjenjuje u glavnom dijelu asa, ali se njegova primjena ne iskljuuje
ni u uvodnom ni u pripremnom periodu.
Grupe mogu biti :
Homogene- formirane od uenika priblino istih sposobnosti i sklonosti. Uenici bolje napreduju jer
su im zadaci primjereniji njihovim mogunostima.
Heterogene-u njima se nalaze uenici razliitih psihofizikih sposobnosti i sklonosti. Grupe se mogu
formirati: razbrajanjem, brojalicom, abecednim redom ili po uenikovom izboru.
11
Grupe najee zauzimaju formacije:kolone, vrste, kruga ili skupine. U radu po grupama cilj je to
bolje individualno postignue sebe radi, dok u ekipnom cilj individualnog postignua je bolje
postignue ekipe/tima. Poeljno je uspostavljanje grupnog voe ili kapitena. Kapitena bira grupa, a
vou vjebaa postavlja nastavnik. Oni imaju zadatak demonstriranja kretnog zadatka,
organizovanje rada grupe i pomaganje drugovima kojima je to potrebno.
Grupe mou imati iste ili diferencirane zadatke. Prednost ovog oblika rada u odnosu na frontalni je
uvaavanje individualnih razliitosti kroz rad u homogenim rupama, njihovom doprinosu
socijalizaciji i rjeavanju drugih vasp.zadataka u ekipnim i timskim aktivnostima.
Ne moe dostignuti motoriku gustinu kao frontalni oblik rada, ali se moe poraviti primjenom
grupnog oblika sa dopunskim zadacima. Sprovodi se u praksi tako to, nakon to je uenik koji je
dospio na red, izvri osnovni zadatak, pristupi izvravanju nekog dopunskog i potom staje na
zaelje kolone.
Grupni rad po stanicama podrazumijeva podjelu odjeljenja na manje grupe 4-6 uenika. Svaka
grupa se rasporeuje na svoje radno mjesto i dobija po jedan kretni zadatak kojiizvrava do znaka
za izmjenu, tako da za vrijeme trajanja glavnog dijela asa sve grupe zavre rad po svim stanicama.
Rad u grupi je podjednako primjeren svim uzrasnim kategorijama, dok je ekipni/timski primjeren
tek od 3 razreda. Nastavniku za organizaciju ovog oblika moe pomoi skica-izgled vjebalita, na
kome e isplanirati postavljanje uenika na radna mjesta, njihovo kretanje do mjesta izvravanja
radnog zadatka i put kretanja na zaelje kolone.
Prostor treba racionalno iskoristiti, svaka grupa mora imati dovoljno prostora za rad. Nastavnik ne
treba grupama okretati lea. Grupe se mogu postaviti, jedna u odnosu na drugu : paralelno, u obliku
irilinog slova p ili po stranicama kvadrata.
Poveanoj emocionalnosti ekipnog i timskog rada doprinosi i njihovo nazivanje po
npr.bojama:plavi, bijeli, crveni, po ivotinjskom svijetu: tigrovi, lavovi, orlovi, itd.
Ovaj oblik rada je manje ekonomian od frontalnog, zbog niza poslova: podjela uenika u grupe,
njihovo razmjetanje, opremanje prostora, objanjavanje, pokazivanje za svaku grupu.
KARTICA 8.
1.
OSNOVNI PRINCIPI PLANIRANJA
Kao prvo, polazi se od nast.programa fiz.vaspitanja za odreeni razred i od ciljeva i zadataka
utvrenih u njemu, koji se moraju temeljito prouiti. Potom poznavanje vremenskih okvira i
materijalnih uslova za realizaciju programskih zadataka.
Planiranje je uslovljeno ukupnim godinjim fondom asova u predmetu redovne nastave i drugim
vidovima nast.rada, a koje odreuje nastavni plan. Vani elementi planiranja su specifinost uzrasta,
broj uenika u odjeljenju, njihove motorike sposobnosti i prethodna uvjebanost. Nastavnik polazi
od svoje strune osposobljenosti da bi planirano realizovao. Da bi planiranje bilo uspjenije treba se
pridravati nekih optih naela-principa.
Osnovni principi planiranja su:
1.
Usmjerenost ka cilju- podrazumijeva da se u samom procesu planiranja neprekidno mora
imati u vidu konaan cilj tog planiranja kojemu se podreuju svi planirani operativni zadaci i
konkretne tjelesne vjebe, metode i oblici rada kojima se ostvaruju.
2.
Konkretnost i realnost- obavezuju da se u planiranju polazi od konkretnog nast.programa za
odreeni razred, odreenog odjeljenja i konkretnih karakteristika tjelesne razvijenosti motorikih
sposobnosti, kretne umjenosti i elja uenika tog odjeljenja, konkretne kolske godine, itd. Sam
plan mora biti konkretan, a moraju se uzeti i u obzir realne mogunosti da se planirano moe i
ostvariti. Nastavnik u planiranju mora biti realan.
3.
Sistematinost i postupnost- najvie doprinose ostvarivanju didaktikih naela
sistematinosti i postupnosti u nastavi fizikog vaspitanja uopte. Sistematinost se ostvaruje
loginim redoslijedom nastavnih sadraja, koji obezbjeuju kontinuitet uticaja i progresivno
poveanje optereenja u skladu sa narastanjem mogunosti.
12
4.
Cjelovitost i jednostavnost-nalau da se planiranjem obuhvate ne samo programski zadaci i
sredstva, ve da se planiraju metode, organizacioni oblici rada, sprave i rekviziti, prostorni uslovi i
sl.da bi bili to primjenljiviji i razumljiviji.
2.
METODE POVEANJA SNAGE
U radu na uveanju snage akcenat se moe dati ili uveanju same snage, uveanjem miinih
dimenzija, ili poboljanju sposobnosti njenog ispoljavanja, koordinacije i brzine izvoenja i
sposobnosti veih voljnih napora. U razvoju snage najee se koriste 2 metode:
- metoda maksimalnog optereenja ili izometrijska metoda i
- metoda nemaksimalnog optereenja ili izotonina.
Prva se zasniva na primjeni jednokratnih maksimalnih kontrakcija u kojima se istrajava. Najbolje
rezultate daju kontrakcije maks.snage koje se odravaju do 5 sec, a ponavljaju se 5-10 puta dnevno.
Moe se samo primjenjivati na veoma treniranim sportistima, jer doprinosi najveoj mobilizaciji
nervno-miinog aparata i najveem porastu miine snage u najkraem vremenu.
U drugoj metodi se primjenjuje ponavljani rad, sa optereenjem od 50 % od maksimalnog na
poetku primjene ovog postupka, a poslije i vie. Ovaj rad se izvodi u serijama, u seriji 4-8 puta.
Omoguava najrazliitije kombinacije optereenja, broja ponavljanja i broja serija, zatim kontrolu
tehnike izvoenja, to je nuno za poetnike i bru obnovu energetskih izvora i sposobnosti
ekscitacije. Ova metoda se jedino i moe primjeniti pri razvijanju snage kod djece.
Obe metode zasnivaju se na primjeni principa nadoptereenja, tj.veeg radnog optereenja od
uobiajenog.tjelesne snage koje se koriste za razvoj snage su one kojima se:
savladava spoljni otpor tereta, ekspandera, gumenih traka, partnera i sl ili
se savlauje teina djelovanja sopstvenog tijela ili cijelog tijela.
Od 1-3 razreda se koriste vjebe dinamikog karaktera , a od 4 razreda u ogranienoj mjeri i
statike. Treba izbjegavati dugotrajan rad u statikom reimu, zbog fiksacije disajnih miia usljed
napinjanja, vjebe snage treba primjenjivati u pripremnom dijelu asa pomou vjebi oblikovanja i
u poetku kada je CNS jo odmoran, ove vjebe je nuno ponavljati bar 3-4 puta u toku nedelje,
tempo rada treba biti to blie prirodnom, bez forsiranja.
3.
PRINCIP OIGLEDNOSTI I SVJESNE AKTIVNOSTI
Formiranje slike i pojma o vjebi koja se izuava je osnova za poetak svakog vjebanja. Prvi korak
je ivo opaanje. Zahtijeva da se uvijek polazi od posmatranja oiglednog ili da se oslanja na
predstave i iskustva ranijih opaanja. Formiranje vizuelne slike pokreta ili kretanja moe se ostvariti
metodom demonstracije: prikazivanjem slika, shema, kinograma i sl.
Rijei tipa hop ili sad koje se koriste u trenutku potrebe zamaha doprinose oiglednosti. Ona
se naziva ilustrativna oiglednost, a operativna je ona kod koje je izvoa vjebe istovremeno i
posmatra svog izvoenja, to mu na osnovu povratnih informacija koje dobija posmatranjem
omoguava korigovanje greaka. Princip svjesne aktivnosti prvo dolazi do izraaja u svjesno i
aktivno odravanoj panji na posmatranom pokretu ili kretanju, a zatim u primjeni nauenog u
praksi. Znaaj ovog principa je u :
trajnosti vjetina i navika,
primjene u svakodnevnom ivotu,
razvijanju novih sposobnosti i u
izgraivanju linosti i formiranju volje i karaktera.
KARTICA 9.
1. BRZINA, navesti oblike njenog ispoljavanja
Bzina je sposobnost izvoenja pokreta cijelim tijelom ili pojedinim njegovim dijelovima velikom
brzinom i uestalou u datim uslovima. Brzinske karakteristike motorikog dejstva manifestuju se
u sljedeim pojavnim oblicima:
- brzini pojedinanih pokreta,
- uestalosti pokreta i
13
- brzini motorike reakcije.

Brzina pojedinanog pokreta podrazumijeva sposobnost izvoenja jednog pokreta za to krae
vrijeme. Manifestuje se pri izbaaju predmeta, odskoku, udarcu u boksu, smeu u odbojci, zaveslaj
u plivanju i sl. Na brzinu pokreta utie i tehnika izvoenja motorikog akta, kao i koordinacija
pokreta. Pokazatelji ove brzinske karakteristike se razvijaju od 9.godine.
Manifestacija uestalosti pokreta najoitija je kod brzinskog kretanja u prostoru ciklinog tipa.
Takva kretanja su: tranje, plivanje, skijanje, vonja bicikla, veslanje. To je sposobnost izvoenja
to veeg broja pokreta u jedinici vremena. Najvea efikasnost u razvijanju brzine kretanja se
postie u 9-13 godini. Godinji porast uestalosti pokreta je uoen u 7-9 godini, a kasnije ima
tendenciju opadanja.
Brzina proste i sloene motorike reakcije moe se posmatrati kao sposobnost da se najbre mogue
motoriki odgovori na perceptivni stimulans. Brzina proste reakcije se manifestuje u motorikim
akcijama kojima se reaguje na dogovoren i poznat signal: zvuni signal za start, pljesak rukom,
uzvik na desno, itd.
Brzina sloene reakcije se ispoljava u kretnim akcijama u kojima se ne zna namjera protivnika, to
su reakcije izbora, kao u igrama loptom, hvatalicama i sl. Brzina motorike reakcije se smanjuje
sa uzrastom, pri emu je vrijeme sloene reakcije uvijek due od vremena vremena proste reakcije.
U 7 god, vrijeme proste reakcije iznosi oko 0,30-0,40 sec, a sa 13-14 je kao kod odraslih oko 0,110,25 sec. Bre smanjivanje vremena motorike reakcije uoava se od 9-12 godine, to znai da je to
period kada se ova sposobnost mora stimulisati. Ako se to ne uini, vie se nikad ne moe bitnije
uticati na njeno popravljanje.
2. AS KOREKTIVNOG VJEBANJA
as korektivnog vjebanja se izvodi sa manjim grupama. Zadatak korektivnog vjebanja je da
posebno odabranim vjebama oblikovanja djelujemo na nepravilnosti u fiz.razvoju ovjeka. Ovaj
as je kraeg trajanja (oko 30 minuta) i ima 3 strukturalna dijela: pripremni, glavni i zavrni.
U pripremnom dijelu asa se uenici kroz neku igru fizioloki i emocionalno uvode u rad.
U glavnom dijelu se primjenjuje korektivna gimnastika koja je slina vjebama oblikovanja, a
zavrni dio asa je u funkciji tehnikih priprema za zavravanje vjebanja i davanje domaih
zadataka.
3. SADRAJ PROVJERAVANJA I OCJENJIVANJA
Provjeravanje i vrednovanje u nastavi fiz.vaspitanja je efikasniji pokazatelj postignua to je njime
obuhvaeno vie parametara. Minimalna obavezna mjera broja provjeravanja je odreena brojem
minimalnih obaveznih zadataka, odnosno ishoda i obavezom testiranja motorikih sposobnosti to
ukljuuje 7-8 provjera motornih umijea, 2 provjere antropolokog statusa i 5 provjera motorikih
sposobnosti.
Provjeravanjem i vrednovanjem u fiz.vaspitanju treba biti obuhvaeno:
- antropoloka obiljeja,
- tjelesno dranje,
- motorike sposobnosti,
- motorna umijea,
- teorijska znanja i
- osobine linosti.
U domenu motorikih sposobnosti se ocjenjuje koliko su uenici brzi, izdrljivi i dr., a u oblasti
dranja tijela kako stoje, sjede i hodaju.
Prilikom ocjenjivanja se vodi rauna :
koliko uenik moe,
koliko zna,
koliko hoe.
Ocjenjuju se znanje i umijenja, fizike sposobnosti i odnos prema fizikom i zdravstvenom
vaspitanju i fiz.kulturi uopte.
14
KARTICA 10.
1.
METODE POVEANJA BRZINE
Vjebe brzine su sve one koje je mogue izvoditi maksimalnom brzinom u kratkom pojedinanom i
ukupnom trajanju. To su esto serije brzih pokreta ili brze kretne reakcije na signal. Metode su:
metoda ponavljanja,
metoda progresivnog optereenja i
metoda promjenljivog optereenja.
Djeci uzrasta od 7-11 god. Najee odgovaraju metode igre i takmienja. Pri razvijanju brzine
pokreta kod djece ovog uzrasta daje se prednost vjebama koje zahtijevaju brza i kratkotrajna
premjetanja i hitre motorike odgovore na unaprijed utvrene signale. To su igre tranja, tafetna
tranja, promjene pravca ili akcija na signal, utrkivanje na 20-40 m, igre loptom, itd.
Uenici za vjebe brzine moraju biti u dobroj zdravstvenoj kondiciji, nisu poeljne jednostrane
vjebe izvoene uvijek istom brzinom, distance tranja i intervali odmora trebaju biti kratki, vjebe
trebaju biti dobro tehniki savladane, ove vjebe se primjenjuju na poetku glavnog dijela asa.
Brzinske sposobnosti se mogu provjeriti motorikim testovima.
2.
SLOBODNO VRIJEME I AKTIVAN ODMOR
U organizaciji djejeg rada mogue je identifikovati niz nepovoljnih faktora koji remete odnose: u
ritmu rada i odmora, izmeu umnog i fizikog i izmeu statikog i dinamikog rada, a samim tim
utiu i na rast i tazvoj, kao i na zdravstveno stanje uenika u cjelini.. nepovoljnosti organizacije
kolskog rada su:
1. obimni nast.programi i zahtjev da se memorie to vei broj injenica,
2. nove forme organizacije kolskog rada koje nisu praene i novim formama i metodama
nast.rada kao ni materijalnom opremljenou kola,
3.
rigidan razredno-asovni sistem, trajanje asa 45 min.,
4.
krute forme nast.rada koje igri i drugim slobodnijim formama pretpostavljaju dril i
izvjebavanje.
Obaveznu psihofitiku rekreaciju uenika je propisao nast.plan i program fizikog vaspitanja.
Aktivan odmor, koji je mogue ukljuiti u bilo koji dio nekog asa, izmeu asova ili slobodno
vrijeme uenika, viestruko je znaajno rekreativno sredstvo. Najznaajnija uloga aktivnog odmora
je osvjeavanje psihofizikih i mentalnih potencijala uenika u trenucima njihovog opadanja.
Aktivnim odmorom se ostvaruju i obrazovni zadaci, tako da se uenici ue nainima i sredstvima
rekreacije, kao i humanizaciji slobodnog vremena i znaaju i potrebi stalnog bavljenja
fiz.rekreacijom.
U nastavi fiz.vaspitanja uenika od 1-4 razreda O aktivan odmor se provodi u vidu:
- mikro pauza najkrai vid akt.odmora uenika i podrazumijeva tjelesno vjebanje i kretanje u
trajanju 2-3 min. Indikator potrebe primjene ovog vida odmora je zamorenost uenika, tj.simptomi
zamorenosti koji se manifestuju odsustvom panje, dosadom, zijevanjem, pospanou, vrpoljenjem,
polijeganjem na klupe i padom efikasnosti rada. Kad se ukae potreba uitelj otpoinje vjebanje
uenika primjenjujui 4-5 vjebi, tipa vjebi oblikovanja, izvedenih u brem tempu i snanijim
zamasima. To trebaju biti pokreti glavom napred, nazad, u stranu i kruenje, naginjanje trupom
naprijed-nazad, u stranu i kruenja, snana i brza zamahivanja rukama u raznim pravcima i na razne
naine, labavljenje miia ruku i ake otresanjem, tranje u mjestu i unjevi. Cilj je da se ubrza
disanje i cirkulacija krvi, to doprinosi veem prilivu kiseonika u mozak i njegovom efikasnijem
funkcionisanju.
- makro pauze- od 15-30 min. Poeljna je za sve uenike i treba se organizovati svakodnevno u
okviru velikog odmora, nakon drugog nast.asa. Aktivan odmor se obavlja napolju, na kolskom
vjebalitu, u dvoritu i dr. U sali se organizuje u sluaju kie i hladnih dana. asovi slobodne igre
se organizuju u slobodno vrijeme i u svim prostorijama unutar kole i van nje koji to omoguavaju.
Uenici trebaju sami birati igre, npr: igre loptom, preskakanje vijae, igre lastia, stoni tenis i sl.
- sportskog dana- organizuje se za sve uenike kole, van kolskog kruga, na proplanku u umarku,
na jezeru, obali rijeke. Program sp.dana treba biti izrazito rekreativan, a njegovi sadraji mogu biti:
15
jesenji kros i proljeni kros, finalne utakmice kolskih takmienja, krai turniri u nekim igrama,
tafetna takmienja, sankanje, klizanje, skijanje, plivanje i slobodne igre.
- izleta- podrazumijeva boravak u prirodi i njegov cilj moe biti rekreativan, zdravstveni, obrazovni
ili vaspitni. To je prilika da se uenici izdano kreu i da se fiziki rekreiraju, kao i da se navikavaju
na kretanja u prirodnim uslovima. Treba biti zabavan. Za nii k.uzrast sadraji izleta mogu biti:
pjeaenje, hodanje ili tranje, vonja biciklom, preskakanje balvana, potoka, penjanje uz drvo,
elementarne igre i sl. Za izlet je potrebna dobra priprema: uitelj mora upoznati mjesto na koje vodi
djecu, odrediti nain prevoza, smjetaja, pravac marute i sadraj izleta. Potom obavjetava uenike
i roditelje o tim detaljima.
- ljetovanje i zimovanje ona pored rekreativno- zabavnih sadraja doprinose, slue
organizovanom preduzimanju mjera i procedura koje doprinose aktivnom odmoru, jaanju zdravlja,
itd. Organizacione poslove oko prevoza, smjetaja i hrane, kole esto preputaju profesionalnim
turistikim agencijama, dok brigu o djeci i program njihove aktivnosti preuzimaju nastavnici kole.
Iziskuje daleko sloenije pripreme. Potrebno je obratiti panju na spisak stvari koje uenici moraju
ponijeti. Uenici zimuju u vrstim objektima,, a ljetovati mogu i u: atorima, barakama, kolibama,
kamp-prikolicama i sl.
3. PRINCIP PRIMJERENOSTI I INDIVIDUALIZACIJE
Zasniva se na potrebi uvaavanja anatomskih, fiziolokih i psiholokih, uzrasnih i individualnih
karakteristika uenika i na potrebi odmeravanja kretnih zadataka po intenzitetu, a u skladu sa datim
karakteristikama.
Primjena ovog principa je mogua samo uz individualni prilaz svakom ueniku, to govori da su
primjerenost i individualizacija 2 aspekta jedinstvenog principa.
Ovaj princip iziskuje da se svaki vebovni zadatak uini dostupnim uenicima s obzirom na njihove
individualne:
tjelesne dimenzije,
organske kapacitete,
nivo motorikih sposobnosti,
interesovanje,
psihika i polna obiljeja i
nivo prethodne uvjebanosti.
Do ovih pokazatelja uitelj dolazi mjerenjem i provjeravanjem svakog uenika, a samo u sluaju da
to nije nikako izvodljivo , kao mjere uenikovih mogunosti mogu posluiti i standardizovani
normativi za dati uzrast. Na osnovu procjenjenog nivoa razvijenosti datih sposobnosti mogue je
blie odmeriti adekvatnija optereenja u vjebanju za svakog uenika, pod uslovom da se dovoljno
poznaju i karakteristike primjenjenih vjebi, oblika i metoda rada. Individualne granice dostupnog
sa uzrastom i uvjebanou, stalno se pomjeraju navie. Individualizacija se u fiz.vaspitanju
najee ostvaruje grupnim radom u homogenim grupama. Mogua je i u frontalnom obliku rada
gdje se ostvaruje putem difrenciranih zahtjeva u pogledu broja ponavljanja, duine izvoenja,
slobode u izboru ritma i tempa, izvoenja nekog kretnog zadatka na svoj nain, obima pokreta i sl.
KARTICA 11.
1.NAVESTI PARAMETRE O KOJIMA VODIMO RAUNA PRI DOZIRANJU VJEBI
Tjelesne vjebe po svojoj funkciji mogu biti:
vjebe za odravanje i korekciju tjelesnog dranja i kretanja (vjebe oblikovanja, korektina i
sportska gimnastika),
vjebe za razvijanje i odravanje motorikih sposobnosti (vjebe snage, brzine, izdrljivosti,
koordinacije, ravnotee, preciznosti, pokretljivosti),
vjebe za ovladavanje kretnim umenjima, vjetinama i navikama (vjebe tranja, skakanja,
bacanja, penjanja, plivanja i sl.).
Doziranje vjebe je u najdirektnijoj vezi sa individualizacijom nastave. Ono zavisi od niza
elemenata, a njihovom kombinacijom se optereenje smanjuje ili uveava. Najlake se operie
16
brojem ponavljanja vjebe, brzinom izvoenja, trajanjem, veliinom i duinom kretanja i posebno
ritmom.
Individualizacija namee potrebu smjelijeg mijenjanja organizacionih oblika rada, razvrstavanjem
razreda ne samo po uzrasnim i nekim intelektualno, psiho-socijalnim, ve i drugim psihofizikim
obiljejima, sposobnostima i interesovanjima.
1.
SEZONSKO PLANIRANJE
U okviru ovog planiranja vri se blia konkretizacija nastavnih sadraja i njihovraspored realizacije
na osnovu sezonskih uslova. Ovo planiranje podrazumijeva distribuciju grupisanih sadraja u
okviru 3 sezone:
- jesenja (sept.,okt. i novemb.)- planiraju se igre i aktivnosti u prirodi: brzo i istrajno tranje,
bacanje loptica i drugih predmeta udalj, savladavanje prepreka, elementarne ogre koje trae vei
prostor, skakanje preko lastia, badmington i sl.
- zimska (dec.,jan.,febr. i mart)- nastava se odrava u sali ili uionici, tj.na zatvorenom. Sadraji su :
ritmika, djeiji folklor, vjebe penjanja, provlaenja, preskoka, stoni tenis i sl. Ili na otvorenom
klizanje, sankanje, igre na snijegu.
- proljena (april,maj, jun)- planiraju se slini sadraji kao i za jesen, s tim, to se za kraj ovog
perioda planira i provjera fizikih sposobnosti uenika. I u jednoj i u drugoj sezoni se mogu
planirati izleti, sportski dani i krosevi.
Sezonski plan se izrauje desetak dana prije primjene. Ova vrsta planiranja se odvija paralelno s
nastavnim procesom.
Ciklusi podrazumijevaju tematske cjeline, npr.: ciklus provjeravanja i testiranja, gimnastike,
atletike, ritmike gimnastike, fudbala i sl. Najee se planira u okviru 5 ciklusa. U svakom se
predvia 13-15 uzastopnih asova iste tematske cjeline.
2.
AS TJELESNOG VJEBANJA (opte karakteristike)
Organizacioni oblici rada koji se primjenjuju u nastavi fiz.vasp. su:
- as tjelesnog vjebanja,
- as specijalnog-korektivnog vjebanja,
- aktivan odmor,
- izlet, ljetovanje i zimovanje,
- kolsko sportsko takmienje i
- javne manifestacije.
On je osnovni, najee primjenjivani i obavezni organizacioni oblik obrazovno-vaspitnog rada u
nastavi fiz.vaspitanja, koju utvruje nastavni plan i program. Ima svoje redovno mjesto u rasporedu
asova. Po pravilu ove asove ne bi trebalo izvoditi u bloku, to znai da ne bi trebalo da slijede po
2 spojena asa u toku jednog dana, dan za danom i ne bi trebalo da budu prvi ili zadnji asovi u
dnevnom rasporedu asova. Moe se izvoditi u razliitim prostornim i materijalnim uslovima.
Najbolji uslovi su: sala, otvoreni sportski tereni i bazeni, kao i u uionici i sl.
as tjelesnog vjebanj karakterie osmiljeno planirani i organizovani nastavni proces koji se
sprovodi pod rukovodstvom i nadzorom strunjaka-uitelja ili nastavnika. Sadraje nast.procesa
ine razliite tjelesne vjebe i kretanja kojima se ostvaruju programom propisani operativni zadaci.
Prema tome, u planiranju zadataka i izboru sadraja za svaki pojedinani as tjelesnog vjebanja
moraju se jasno definisati posebni zadaci tog asa i opti koji se ostvaruju nizom asova, pa jednim
dijelom i na tom asu.
Svaki as tjelesnog vjebanja treba karakterisati intenzivna motorika aktivnost svih uenika, koja
se odvija u vedrom raspoloenju svih uenika i snanom ispoljavanju osjeanja. Osim radosti,
vjebanje treba pruiti i sigurnost. as tjelesnog vjebanja ima sljedeu strukturu:
uvodni dio,
pripremni dio,
glavni ili osnovni dio i
zavrni dio.
Svrha uvodnog dijela asa je stvaranje poetnih-uvodnih uslova za uspjeno otpoinjanje i dalje
obavljanje rada. Zadaci ovog dijela asa su:
17
1.
organizacija poetka asa,
2.
fizioloko pripremanje uenika za vee miine napore zagrevanjem njihovog organizma,
3.
psiholoko uvoenje u rad stvaranje poeljnog raspoloenja prema predstojeim zadacima
tjelesnog vjebanja i motivisanosti za njega. Duina ovog dijela se kree izmeu 3-5 minuta. U
ovom dijelu asa primjenjuju se 3 vrste sadraja: strojeve vjebe, verbalne instrukcije vezane za
nastavnu jedinicu i dinamike aktivnosti sa hodanjem i tranjem.
Primjenjuju se razne vrste tranja (umjerenim ili promjenljivim tempom, slobodno tranje) kao i
ivahne igre(vuk i ovca, hvatalica u lancu, na dodir, brza narodna kola i sl.). Ove aktivnosti ne
trebaju biti previe intenzivne.
Pripremni dio asa traje 7-10 minuta. Osnovna sredstva pripremnog dijela asa ine vjebe
oblikovanja, i to u nizu 8-10 vjebi kompleksnog dejstva. U svakom nizu ovih vjebi moraju se nai
i vjebe istezanja koje doprinose razvijanju i odravanju zglobne pokretljivosti, kao i vjebe
labavljenja, kojima se smanjuje miina napetost.
Glavni dio asa traje 25-30 minuta. Nastavni sadraji za uenike 1-3 razreda su: prirodni oblici
kretanja, vjebe na tlu, elementarne igre, tafete, ritmike vjebe i ples, vjebe rekvizitima, plivanje,
skijanje, sankanje.
Na poetku ovog dijela nastavnik istie ponovo nastavnu jedinicu. Svojevrsni zadaci glavnog dijela
asa zahtijevaju posebne tehnike i organizacione pripreme koje prethode poetku vjebanja kao to
su ureivanje prostora zavjebanje postavljanjem sprave, donoenje rekvizita, obiljeavanje terena,
razmjetanje sprava i rekvizita.
Zavrni dio asa traje 3-4 minute asa. Zadaci ovog dijela asa su fizioloko i emocionalno
smirivanje organizma, to podrazumijeva vraanje svih funkcija u organizmu na nivo priblian
njihovom poetnom nivou. Ukljuuju se u ovaj dio asa one tjelesne aktivnosti koje su malog
intenziteta i sporog tempa, kao to su hodanje i mariranje na zadat ritam pljeskom, muzikom i sl.
Zatim mirnija narodna kola i elementarne igre koje angauju ula i panju, pronalaenje skrivenih
predmeta i elementarne igre kipovi, ponovi pokret i sl.
Zavrni faza asa postoji kao niz mjera do zavretka asa u uem smislu jer se as tjelesnog
vjebanja ne moe zavriti i tehniki i funkcionalno istovremeno.
Te mjere bi se odnosile na sljedee mogue postupke:
1.
najava prekida rada,
2.
dogovora i uputstva za raspremanje prostora gdje se vjebalo,
3.
okupljanje djece ispred nastavnika,
4.
kratak rezime uinjenog,
5.
davanje sugestija za vjebanje van kole,
6.
pozdrav as je zavren, zdravo!,
7.
organizovano naputanje vjebalita u koloni po 2, hodom ili marevim korakom koji moe
biti praen pjesmom, do prostora za presvlaenje i igranje,
8.
odlaenje uenika iz kruga namjenjenog fizikom vaspitanju na druge nastavne aktivnosti
pod nadzorom uitelja.
U ovom dijelu asa se mogu realizovati zadaci koji razvijaju ulnu percepciju, jer je ona u
formiranju i od izuzetnog znaaja je za djeje saznajne procese.
Raspremanje prostora za vjebanje mora da se sprovede savjesno, to podrazumijeva da se sprave i
rekviziti sa puno panje prenesu na mjesto njihovog trajnog odlaganja.
KARTICA 12.
1.SINTETIKA METODA PRAKTINOG VJEBANJA
Metoda praktinog i tjelesnog vjebanja se primjenjuje u vie modaliteta: sintetika, analitika,
igrolika i takmiarska metoda, metoda imitacije i dramatizacije, kao i sportski trening.
Ova metoda je osnovna metoda praktinog vjebanja stoga to se u ovom vidu uvjebavanje
18
2. FRONTALNI OBLIK RADA
Podrazumijeva:
istovremenu komunikaciju nastavnika sa svim uenicima u smislu: verbalnog obraanja,
pokazivanja, posmatranja, nadziranja i provjeravanja i
istovremenu zaposlenost svih uenika istovjetnim kretnim zadatkom na istom prostoru, istim
rekvizitima.
Moe se primjeniti u vezanoj i slobodnoj varijanti. U prvoj je uloga nastavnika dominantna u smislu
da on odreuje ta e se, kako, gdje i ime raditi. Npr.u realizaciji nastavne jedinice Bacanje i
hvatanje loptica na razliite naine, on e odrediti raspored uenika u prostoru, naine pojedinih
bacanja, broj ponavljanja i sl.
U drugoj varijanti uenika je u okvirima koje namee nastavna jedinica, slobodan u planiranju i
realizaciji zadataka. Uenici sami se razmjetaju, bacanje loptica izvode redoslijedom po
sopstvenom izboru, broj ponavljanja i brzinu rada odreuju prema sopstvenim eljama i
mogunostima.
Vezanom varijantom fontalnog rada se doprinosi sistematinosti u radu, a slobodnom se razvija
kreativnst i rad se individualizuje.
Mnogi autori ovaj oblik rada smatraju najekonominijim, najracionalnijim oblikom. Istovremena
zaposlenost uenika odraava se na motoriku gustinu, to je od posebnog znaaja s obzirom na
potrebu optimalizaciju uenika. Doprinosi i veoj emocionalnosti rada. Iziskuje odgobarajue
prostorne uslove, kao i adekvatnu opremljenost kole rekvizitima. Omoguava najbri letimini
uvid u rad svih uenika, daje brzu optu sliku.
Ogranienja mogu biti samo prostorni i materijalni uslovi kole.
Moe se primjeniti sa uenicima svih uzrasnih nivoa. Najpoeljniji je oblik rada u 1 i 2 razredu O,
gdje se preteno koriste prirodni oblici kretanja, vjebe oblikovanja, vjebe postrojavanja, igre i
plesne vjebe, dakle masivne motorike aktivnosti bez nekih specifinosti u zahtjevima.
Nezamjenjiv je oblik rada u :
1.
uvodnom dijelu asa (kontrolie se prisutnost i pripremljenost za rad, izvode strojeve vjebe,
najavljuje nastavna jedinica i izvode vjebe zagrijavanja,
2.
pripremnom dijelu asa (u opisu, objanjavanju, demonstriranju i izvoenju vjebi
oblikovanja),
3.
zavrnom dijelu asa (u kome se uz vjebe postrojavanja, vri zajednika analiza uinjenog
eventualno izvode vjebe za smirivanja i daju domai zadaci).
Vezana varijanta ovog oblika rada je prikladna za prvi as kada se obuava eki pokret ili kretanja, a
slobodna kod njihovog utvrivanja-uvjebavanja kao i u slobodnim rekreativnim aktivnostima.
Zahtijeva veu budnost nastavnika, kao i veu disciplinu uenika.
3. FINALNO ZAVRNO PROVJERAVANJE
Najei vidovi provjeravanjai ocjenjivanja su : inicijalno, tekue, etapno i finalno provjeravanje i
vrednovanje.
Inicijalno provjeravanje i vrednovanje se preduzima u cilju utvrivanja poetnog nivoa:
antropometrijskih parametara, zdravlja, motorikih sposobnosti, motorne umjenosti i znanja,
socijalizovanosti i sl. Neminovno je zastupljeno na poetku kolske godine i na asovima
obuavanja novih kretnih struktura, kao i kod programiranja rada na razvijanju motorikih
sposobnosti.
Tekue provjeravanja i vrednovanje bi bilo poeljno obavljati to ee i sistematino.
19
Prua uvid u dinamiku ostavrivanja planiranih zadataka i blagovremeno ukazuje na mogue

probleme u nastavnom radu. Predmet ovog provjeravanja moe biti: zdravstveno stanje, higijenske
navike, motorna umjenost, zalaganje u radu, redovno donoenje i briga o sportskoj opremi i sl.
Etapno se obavlja kao to mu i naziv govori sporadino i najee je vezano za nastavne cikluse:
tromjeseje, polugodite, a moe biti vezano i za tematske cjeline- blokove. Pokazatelj je do tada
uinjenog u radu. Za sve ove vidove je znaajno da se svi njihovi rezultati evidentiraju.
Finalno provjeravanje govori da se radi o postupku formiranja sumarne, zavrne ocjene iz
fiz.vaspitanja. ono iskljuuje provjeravanje, ve se vrednovanje izvodi na osnovu velikog broja
registrovanih podataka tokom itave kolske godine i dodatnih korektivnih mjera koje
podrazumijevaju uvaavanje subjektivnih i objektivnih okolnosti u kojima su se dati rezultati
ostvarili. Bie realnije i objektivnije to se ono bude izvodilo na osnovu veeg broja provjeravanih
parametara tokom kolske godine i to bude manje optereeno halo efektom. Halo efekat je u
finalnom vrednovanju u niim razredima O veoma prisutan. Mnogi uitelji, kako kau, nemaju
srca da nekom ko ima iz svih nast.predmeta odlian uspjeh na kraju iz fiz.vaspitanja da neku
manju ocjenu. Tim postupkom se devalvira znaaj ocjenjivanja u nastavi fiz.vaspitanja.
KARTICA 13.
1.
TAFETNE IGRE
Karakterie ih grupno izvravanje zadataka na principu prenoenja zadataka od jednog na drugog
uenika u grupi. Iziskuju vee organizacione pripreme od elementarnih igara. Svi uenici jednog
odjeljenja se prvo podjele u heterogene grupe koje broje 8-10 uenika. Grupe, koje su ujedno i
takmiarske ekipe, mogu se postaviti u kolone, u krugove, u 2 kolone jedna naspram druge ili 2
vrste jedna naspram druge. Sve ekipe imaju obiljeenu liniju starta, tano oznaen put i duinu puta
na kom se zadatku izvodi okretite ako se zadaci izvravaju u dva smjera. Uitelj posmatra uenike
u igri, pazi da oni korektno i po dogovoru izvravaju zadatke i proglaava plasman. U prvom
izvoenju se uenici ne takmie, ve se samo pripremaju.
tafetne igre se primjenjuju u posljednjoj treini glavnog dijela asa kada se utvruju motorike
navike. Kretanja koja se koriste u tafetama moraju biti prethodno dobro nauena. Sadraji tafeta
mogu biti najrazliitiji prirodni oblici kretanja (razliita tranja, poskakivanja, noenja, dizanja,
preskakanja, provlaenja i kombinacije ovih kretanja), moe se tapkati i kotrljati lopta rukama i
nogama i sl.mogu se izvoditi i bez kretanja, samo predavanjem zadataka od jednog do drugog
uenika u grupi na razliite naine npr.(dodavanje lopte iznad glave u koloni ili sa strane, ili ispod
nogu i sl), kao i aljive(noenje jajeta u kaiici, tafeta u vrei,i sl.).
2.
GODINJE- MAKRO PLANIRANJE
U nast,praksi fizikog vaspitanja planiranje se vri na irem-makroplanu i uem-mikroplanu kako u
vremenskim, tako i u tematskim okvirima. Uobiajeno je makro planiranje, za godinu dana. To je
preliminarno planiranje.
Prethodi poetku nast.rada u svakoj kolskoj godini. Godinje planiranje treba poeti prouavanjem
nast.programa fizikog vaspitanja za razred za koji se ovo planiranje vri, prikupljanjem i
prouavanjem relevantne strune i metodike literature i analizom iskustva u vezi realizacije
prologodinjeg plana rada. Na osnovu uvida u nastavni program uitelj evidentira opte zadatke
koje u datom razredu treba realizovati i po potrebi njihove realizacije vri globalnu klasifikaciju i
distribuciju operativnih zadataka u okviru jednogodinjeg ciklusa.
Godinjim planom rada utvruju se i osnovni organizacioni oblici rada i njihova vremenska ili
brojana zastupljenost. Moe se predvidjeti i zastupljenost razliitih tipova asa u okviru ukupnog
godinjeg fonda redovnih asova nastave. U tom smislu je poeljno predvidjeti oko 2 % uvodnih
asova, oko 30 % asova na kojima e se uiti novo gradivo, oko 60 5 asova utvrivanja i
vjebanja, oko 8 % asova provjeravanja i mjerenja.
20
3.
METODE I SREDSTVA POKRETLJIVOSTI
Pokretljivost nazvana jo i gipkost, savitljivost, vitalnost i elastinost, jeste motorika sposobnost
koja se odnosi na mogunost izvoenja pokreta velikom amplitudom na osnovu pokretljivosti u
zglobu ili zglobovima. Kod nekih zglobova pokret je ogranien strukturom zglobnih povrina. Kog
zglobova tipa arke kao to su koljeno i lakat, ograniena je mogunost pokreta, odnosno
opruanje, dok je kod kuglastih zglobova kao to je rameni, pokretljivost mogua u svim
pravcima. Zglob kuka koji je isto kuglast, ograniene je pokretljivosti zbog nakih faktora vezivnog
tkiva: zglobne ahure, ligamentnih veza i mekih tkiva- miia i njegove fascijacije i koe. Ne
postoji osoba pokretljiva u cjelini, ve velike pokretljivosti kimenog stuba, zgloba, kuka, ramena i
sl.
Evidentne su 2 komponente pokretljivosti:
1.
statika- ispoljava se preteno pod uticajem neke spoljanje sile ili odravanjem statikog
poloaja, pri emu su zglobovi fokusirani miiima i ligamentima u najveem obimu pokreta. Slui
kao mjera obima pokreta jer je vea od dinamike pokretljivosti.
2.
dinamika- ispoljava se kao posljedica sopstvene miine aktivnosti u smislu zamaha ili
odvoenja nekih dijelova tijela.
Pokretljivost se moe smanjiti i poveati pod odreenim uslovima. Poveanje se ostvaruje
vjebanjem, ali se uoava njen porast i pri poveanoj tjelesnoj temperaturi. Opada sa neaktivnou,
zatim snaenjem miia i ojaavanjem ligamenata, ali i pod uticajem umora.
to je dijete mlae, ono je pokretljivije zahvaljujui pokretljivosti skeleta i elastinosti ligamentnih
veza i miinih fascija, a to je starije to je manje pokretljivo. Pokretljivost kod djece opada u
srazmjeri sa procesom okotavanja i snaenjem miia. Proces opadanja nivoa pokretljivosti poinje
sa polaskom u kolu, a do kraja mlaeg kolskog uzrasta moe dostii 25% ako se ne poduzimaju
mjere odravanja i poboljanja pokretljivosti.
Djevojice ostvaruju u ovoj sposobnosti 20-30 % bolje rezultate od djeaka.
Rad na poboljanju i odravanju pokretljivosti treba zapoeti ve u 7 godini.
Faktori koji ograniavaju pokretljivost, a mogu se modifikovati vjebanjem jesu: meka i vezivna
tkiva, tj.miii, ligamenti i tetive. U praksi se u tu svrhu koriste vjebe istezanja ili razgibavanja. To
su najee konvencionalne vjebe:zamaha ekstremiteta, odvoenje ekstremiteta, predkloni, odkloni
i zakloni trupa, ili vjebe u paru, kao pasivne vjebe. Vjebe istezanja su i statiki stavovi u
poloaju maksimalne istegljivosti, kao npr.joga vjebe. Radi poboljanja pokretljivosti se sve ee
primjenjuju i balistike vjebe, pri kojima se aktiviranjem jedne grupe miia isteu njima
antagonistiki miii koji se opiru kretanju, kao pri odskoku i trzaju.
Na mlaem k.uzrastu poeljno je raditi na razvijanju ove sposobnosti ve od 7 godine, a na njenom
odravanju od 10 godine. Koriste se vjebe u dinamikom reimu, a kada se povea miina masa,
poinje se sa statikim vjebama (4 razred).
Lokalnim zagrijavanjem koje traje dok ne pone znojenje, poboljavaju se uslovi za ispoljavanje
pokretljivosti.
Statike vjebe pokretljivosti se smatraju sigurnijim sa stanovita mogunosti kontrolisanja obima
pokreta, ali su tek primjenjive u radu sa uenicima 4 razreda. Vjebe pokretljivosti se izvode 2-3
puta u serijama, prrimjenjuju se u uvodnom dijelu asa kao vjeba oblikovanja ili pri kraju glavnog
dijela asa.
Nivo pokretljivosti se mjeri veliinom amplitude pokreta koji se iskazuje u stepenima, a moe i u
santimetrima, motorikim testom duboki predklon na klupici.
KARTICA 14.
1.
ZNAAJ OCJENJIVANJA I PROVJERAVANJA
Provjeravanje i vrednovanje u fiz.vaspitanju ima viestruki znaaj kako za uenike, tako i za
nastavnike, kolu, roditelje i iru drutvenu zajednicu.
Za uenike ima informativno motivacioni znaaj. Omoguava im realan uvid u individualne
mogunosti, to doprinosi boljem upoznavanju i razumijevanju sebe i realnijim linim aspiracijama.
Ocjenu uenici mogu doivjeti i kao nagradu za uloen trud, to e im biti motivacija da se trude jo
21
vie, jer se trud isplati. Mogu je doivjeti i kao kaznu ukoliko se njihov trud u vjebanju nije
odgovarajue vrednovalo. Kao krajnja posljedica uenikovog nezadovoljstva ocjenom moe biti
njegov trajni otpor prema fizikom vaspitanju.
Rezultati provjeravanja znaajan su pokazatelj uspjeha nastavnika u realizaciji cilja i zadatka ove
nast.oblasti. previe odlinih ocjena moe biti pokazatelj prelakog zadatka ili premalog intenziteta.
Veliki broj slabih ocjena moe biti posljedica neodgovarajueg zadatka, prevelikog optereenja ili
neadekvatnog metodikog postupka to nastavnik treba da istrai. Bez uvida u rezultate, prije svega
uenikih sposobnosti, nastavnik nije u mogunosti ni realno da planira dalji rad. Te rezultate
nastavnik je duan predoiti uenicima, njihovim roditeljima i upravnim organima kole. Ove
ocjene ne bi trebalo roditelje ostaviti ravnodunim, tj.zainteresovanih samo u smislu da ocjena iz
fiz.vaspitanja ne kvare opti uspjeh.
Ocjene iz fizikog vaspitanja ne ukazuju samo na psihofizike mogunosti ve i na kapacitete
njihove ljudskosti (humanosti, drutvenosti, empatije i sl.). to je za roditelje pokazatelj da li i u kom
pravcu usmjere svoju djecu da se bave sportom, nekom rekreativnom aktivnou ili korektivnim
vjebanjem.
Ocjene iz fizikog vas.imaju drutvenu vrijednost. Ukazuju na stanje zdravlja, tjelesnu razvijenost,
razvijenost motorikih sposobnosti, motoriku efikasnost.
2.
RAZJASNITE POJAM FIZIKO VASPITANJE I POJAM IGRE
Igru koju smo definisali kao slobodnu ljudsku djelatnost motivisanu zadovoljstvom uestvovanja i
samopotvrivanja u njoj moe jo da se okvalifikuje kao :spontana, nagonska, dobrovoljna, sama
sebi cilj, prijatna, stvaralaka, matovita. Svojstvena je ovjeku na svim stepenima njegovog
razvoja i u svim uzrasnim periodima.
9.god.dijete tei grupnim igrama. Igre moemo podijeliti na:
1. motorike (pokretne),
2. drutvene,
3. ulne,
4. intelektualne i
5. hazardne igre.
3.
PRIRODNI I KONSTRUISANI OBLICI KRETANJA
Prirodnim ili filogenetskim oblicima kretanja nazivamo sva ona kretanja koja su se kroz sveukupni
filogenetski razvoj ovjeka dobro utemeljila, postala ovjekova specifica sui generis i najee
primjenjivana u njegovom svakodnevnom ivotu. U prirodne oblike kretanja se ubrajaju: hodanje,
22
tranje, skakanje, bacanje i hvatanje, penjanje i puzanje, dizanje i noenje, vuenje i potiskivanje,
vienje i upiranje.
Hodanje se izvodi na sljedei nain: noga se u iskoraku postavlja na petu, sa koje se teina tijela
prenosi na prednji dio stopala, pa na prste od kojih se vri potiskivanje i odguravanje za slejdei
iskorak suprotnom nogom. Prsti su usmjereni naprijed, tijelo se dri uspravno, glava takoe,a
pogled je upravjen naprijed. Ruke se iz ramena klate naprijed-nazad. Da bi obavila sljedei iskorak,
noga se pokree iz zgloba kuka lakim savijanjem u koljenu. U tranju je tijelo nagnuto neto vie
naprijed, to je tranje bre, nagib je vei. Prvi dodir sa tlom se ostavruje preko prednjeg dijela
stopala, a ne preko pete kao kod hodanja. Pri izvoenju tranja javljaju se greke: zabacivanje glave
nazad ili njeno okretanje desno-lijevo, suvie podignuta ramena i grevito dranje, sjedee tranje,
klaenje, zabacivanje potkoljenica i peta nazad.
Hodanje i tranje su sredstvo fiz.vasp.kojim se ostvaruju bioloki (misli se na uticaj koji imaju na
jaanje miia i poboljanje funkcionalnih sposobnosti disajnih i srano-sudovnih organa,
poboljanje izdrljivosti, brzine i spretnosti), obrazovni zadaci (formiranje navika ovih kretanja u
razliitim uslovima-po pijesku,ledu,snijegu, uzbrdo,nizbrdo, na razliite naine-istrajno, brzo,
spretno i u razliitim situacijama) i vaspitni zadaci (formiranje nekih voljnih osobina kao istrajnost,
takmiarskog duha, svjesne discipline i vaspitavanje pozitivnog odnosa prema fizikim
aktivnostima, posebno prema tjelesnom kretanju i potrebi da se hoda kad god je to mogue). Mogu
se koristiti u igrama: igre tipa hvatalice, promjene mjesta, utrkivanje, u tafetama, sportskim igrama.
Moraju biti primjereni uzrastu po duini dionica koje se prelaze i brzini izvoenja. U radu se
najee koristi frontalni oblik ovih kretanja, svi uenici istovremeno i hodaju i tre. Brzo tranje u
homogenim grupama izvodi se u vrstama i u talasima-jedna vrsta tri za drugom. U brzom tranju
na 20-30m trebaju se poduzeti sljedee mjere bezbjednosti kao:
staza po kojoj se tri treba da je ravna i da nije klizava,
uenici treba da su meusobno dovoljno razmaknuti,
tranje se mora izvoditi pravo, a ne ukoso, da se ne sjee put drugome,
iza linije cilja treba biti dovoljno prostora da se postepeno zaustavi,
po zavretku trke svi se vraaju na zaelje sa strane, a ne istim putem preko staze.
Za uenike 1 i 2 razreda tei se jednostavnijim oblicima tranja i hodanja, sa manje zahtjeva u
pogledu koordinacione sloenosti, trajanja i brzine. Hodanje i tranje treba zbog svoje univerzalne
primjenjivosti zauzeti 15-20 % u fondu nastavnih jedinica.
Poskakivanje, skakanje i preskakanje su prirodni oblici ovjekovog kretanja lokomotornog
karaktera, koji on primjenjuje po potrebi savladavanja prepreka koje su se javile na putu njegovog
kretanja. To su acikline lokomocije. Koriste se u raznim varijantama:oskakivanje na jednoj i dve
noge, skaknje udalj, vis i dubinu preskakanja. Ostvaruju se bioloki zadaci razvijanje eksplozivne
i repetativne snage miia nogu i nekih miia trupa, kao i jaanja nonih zglobova; obrazovnibogaenje ukupnog kretnog fonda razliitim modalitetima ovih kretanja; vaspitni-vaspitavaju se
neke osobine volje (odvanost, hrabrost i odlunost).
Ove vjebe se primjenjuju skoro na svakom asu fiz.vaspitanja. u niim razredima e to biti
poskakivanje kraeg trajanja skaknje udalj i vis preko prepreka manje duine i visine, a preskoci
preko gimnastikih sprava i atletsko skakanje udalj i vis primjenie se tek od 4 razreda.
Najjednostavnijim se smatraju skokovi uvis iz mjesta-podskakivanjem i poskoci. Sljedei je skok
udalj iz mjesta, dok su najsloeniji skokovi iz zaleta i to uvis. Poetna visina skoka uvis ne treba biti
vea od 30 cm,a u principu se ne dozvoljavaju skokovi sa sprava koje su iznad visine koja dosee
do struka djece, a anjvie do 60 cm. Djeca trebaju nauiti da doskau elastino-meko, a to se
postie doskokom na prednji dio stopala i pounjem ili ak unjem. Kod preskoka kozlia nuno
je asistirati. Vjebe poskakivanja se mogu izvoditi u frontalnom radu, a veinu drugih skokova i
preskoka u grupnom radu. Uenici mogu da stoje u koloni po jedan i izvode zadatak po redu
prispjea ili po principu talasa, da svi prvi iz grupa skau istovremeno, pa drugi itd.
Ova kretanja treba da su zastupljena u fondu nast.jedinica 10-15 %.
Bacanje i hvatanje su prirodni oblici kretanja manipulativnog karaktera koje ovjek u svojim
uobiajenim ivotnim i radnim aktivnostima rjee primjenjuju. Koriste se razne varijante bacanja u
daljinu, visinu i cilj, sa jednom i sa obe ruke i hvatanja sa jednom i obe ruke. Bacaju se predmeti
23
razliitih veliina, teina i oblika:lopte, medicinske palice, obrui, kestenje, kamenii, a hvataju
lopte i palice.
Bacanja i hvatanja se u fiz.vaspitanju koriste kao vjebe za razvijanje motorikih sposobnosti, kao
eksplozivne i repetativne snage miia ruku, ramenog pojasa i lea, spretnosti i brzine sloene
motorike reakcije. Osim ovih biolokih, ovim vjebama se rjeavaju i obrazovni zadaci koji se
odnose na motoriko uenje u domenu bacanja i hvatanja, a njima se mogu i vaspitavati osobine
odvanosti i hrabrosti. Igre su kao: izmeu 2 vatre, neka bije, obaranje unjeva i sl. Uitelj u
1 razredu primjenjuje bacanja sa manjim i lakim loptama i predmetima u samoigranju i
samovjebanju, a najprostije forme su bacanje lopte odozgo, a najsloenija bacanja su ona gdje se
pokreti ekstremiteta koji bacaju spravu povezuju sa pokretima drugih dijelova tijela.
Bacanje treba izvoditi i desnom i lijevom rukom podjednako kako bi ove vjebe razvijale snagu i
spretnost i jedne i druge ruke. Bacanja se izvod eu paru i u grupnom radu po talasima.
Kod dodavanja i hvatanja lopti uenicima treba stalno skretati panju da nije cilj da se lopta snano
baci ve da se ona i uhvati.
Ove vjebe trebaju biti zastupljene u radu 10-15 % nastavnih jedinica.
Penjanje, puzanje i provlaenje su aciklina kretanja lokomotornog karaktera koja se izvode
preteno anagaovanjem ruku. U fiz.vaspitanju primjenjuju se u provlaenju ispod i kroz prepreke i
penjanju uz vertikalne i kose prepreke. Kod djece su ova kretanja veoma omiljena, mogu se izvoditi
kako u prirodi, tako i u sali i kolskim dvoritima. Ova kretanja se koriste za jaenje miia ruku i
ramenog pojasa, njima se poboljava opta pokretljivost i spretnost, a penjanje uz strme i vilje
prepreke razvijaju voljne osobina kao to su :odlunost i odvanost, a ui se i tehnika penjanja.
U radu sa uenicima 1 i 2 razreda uitelj primjenjuje prepentravanja preko niih sprava do 80 cm,
penjanje na manje visine do 2 m i puanje kraeg trajanja koje smjenjuje hodanjem, a sa uenicima 3
razreda se primjenjuje penjanje na vee visine do 3m, penjanje kombinovano sa noenjem i
poligone. Kod penjanja uz motku treba insistirati da se prihvat rukama vri tek neto iznad, gdje se
pridrava drugom rukom, a na to vii stepen. Ruke trebaju stalno biti savijene u laktu. Uenike
treba upozoravati na oprez i pri penjanju i pri silaenju.
Dizanje i noenje su najee primjenjivani oblici kretanja u ivotu ovjeka. To su kretanja
manipulativnog karaktera. Diu se i nose predmeti razliitih visina, teina i oblika, pojedinano, u
paru ili grupno sa jednom ili sa obe ruke. Ove vjebe se koriste kao vjebe za jaanje dinamike i
statike snage miia ruku, lea i nogu, a njima se ostavruju i obrazovni zadaci-sticanje iskustva u
pronalaenju najracionalnijeg naina podizanja, noenja i sputanja razliitih predmeta; a
prenoenjem predmeta ili druga u grupnom radu vaspitavaju osobine saraivanja i pomaganja.
Uitelj treba nauiti uenike da diu predmeta sa tla pounjem, a ne u pretklonu sa pruenim
nogama. Uenici mlaih razreda ne bi trebalo da diu i nose predmete tee od 5-6 kg u 1 i 2 raz., a
6-8 kg u 3 razredu i to na leima. Izvodi se u radu po grupama, a ova kretanja se primjenjuju kao
tjelesne vjebe za pravilno dranje tijela.
Vuenje i potiskivanje su prirodna lokomotorna kretanja ovjeka kojima se on suprostavlja
razliitim ivim i neivim otporima. Primjenjuju se kao tjel.vjebe vuenja i potiskivanja u vidu
borenja parova i grupa. Izvode se posredno ili neposredno. Koriste se kao tjel.vjebe za jaanje
miia i razvijanje spretnosti itavog tijela. To su vjebe statike snage i nisu podesne za djecu 1 i 2
razreda. Mogu se izvoditi na otvorenom i u sali, za uenike su ove vjebe zanimljive zbog
takmienja koje u njima vlada. Vaspitava se svjesna disciplina, borbenost, inicijativnost i upornost.
Vienje i upiranje se esto koriste kao sredstvo fiz.vaspitanja. vjebe u visu i uporu na ovom uzrastu
se primjenjuju kao mjeoviti visovi i upori, tj.tijelo ne visi i ne upire se samo okaeno i oslonjeno
na ruke, ve uz istovremeno upiranje nogama. Ove vjebe se mogu izvoditi u prirodi, kolskom
dvoritu i u sali. I u uporu i u visu uenici se za spravu dre punim zahvatom, to znai da su prsti
sa gornje, a palac sa donje strane. Vis i upor mogu biti prednji i zadnji. Kod prednjeg rukama se
hvta ispred tijela, a kod zadnjeg iza. Pravilno izvedene ove vjebe jaaju miie ruku i ramenog
pojasa i poveavaju pokretljivost kimenog stuba i zglobova ruku i ramena.
24
KARTICA 15.
1.KARAKTERISTIKE
I
FUNKCIJA
VJEBI
OBLIKOVANJA,
NJIHOVA
KLASIFIKACIJA
Vjebe oblikovanja su u osnovi, prirodni pokreti pojedinim dijelovima tijela, izvedeni u njihovom
osnovnom, a ponekad i mehaniki izmjenjenom obliku, sa posebnim ciljem. Cilj im je funkcionalno
osposobljavanje lokomotornog aparata, pa je njihov uticaj usmjeren na tjelesne miie i zglobove.
Ovim bi vjebama trebalo: razvijati i odravati miinu snagu, pokretljivost zglobova i otklanjati
miinu napetost. Mogu se koristiti kao preventivno, stimulativno sredstvo u odravanju
funkcionalne sposobnosti lokomotornog aparata, ali i kao prethodno sredstvo u smislu fiziolokog
pripremanja lokomotornog aparata za motorike akcije vee koordinacione sloenosti i radnog
optereenja u kasnijem vjebanju. Trebale bi se izvoditi u smislu stimulisanja svakodnevno, a
najbolje u okviru jutarnje gimnastike kao domai zadaci.
Mogu se klasifikovati po funkcionalnom i topolokom osnovu. Po osnovu funkcionalnog uticaja
mogu biti:
1.
vjebe za jaanje- eutoniju- ine ih svi pokreti u kojima se snagom miia pojedinih dijelova
tijela ili tijela u cjelini savladava neki otpor. Ovi pokreti se mogu vriti u dinamino pozitivnom
reimu (podizanje udova, uspravljanje trupa-pokreti nagore), dinamino negativnom reimu
(sputanje dijelova tijela kao unjevi, sklekovi) i statikom reimu kada se u sjedeem poloaju
podignute noge odravaju u tom poloaju.
2.
vjebe za istezanje-elongaciju- ukljuuje sve pokrete u kojima se aktiviranjem miia
antagonista ili nekom spoljanjom silom razvlae miii preko njihove normalne duine koju
zauzimaju u mirovanju. To su pokreti odvoenja pojedinih dijelova tijela u stranu, napred i nazad,
uz velike zamahe, pa i sa dodatnim pokretom zibanjau krajnjim taakama obima pokreta.
3.
vjebe za labavljenje relaksaciju- ukljuuju pokrete u kojima miii nisu radno
angaovani, ve se odvijaju uz pomo neke druge sile. To su pkreti padanja, klaenja i otresanja i
naizmjeninog zauzimanja aktivnog i oputenog stava.
Prema tonolokom osnovu vjebe oblikovanja se dijele na :
1.
vjebe za ruke i rameni pojas,
2.
vjebe za trup i
3.
vjebe za karlini pojas i noge.
Pokreti koji se primjenjuju radi jaanja, rastezanja i labavljenja, mogu se vriti u smislu pregibanja
ili fleksije (to su svi pokreti u pravcu naprijed kao predklon trupa, podizanje ruke i noge ka napredpredruenja i prednoenja), opruanja ili ekstenzije (pokreti trupom nazad-zaklon, rukama nazadzaruenje i nogama-zanoenje), odmicanje ili abdukcija (savijanje trupa u stranu-otklon, odvoenje
ruke u stranu-odruenje i noge-odnoenje), ili adukcije (suprotno od odmicanja), okretanje ili
rotacije (sukanje trupa oko uzdune ose, izvrtanje i uvrtanje noge i ruke) i kruenja ili
cirkumdukcije (kruenje trupa iz struka, kruenje rukom iz ramenog zgloba i nogom iz kuka).
Svaka se vjeba oblikovanja izvodi iz nekog unaprijed definisanog najpovoljnijeg poetnog
poloaja koji migu da budu: stojei uspravno uei, kleei, sjedei i leei.
Mogu se izvoditi sa rekvizitima i bez rekvizita kao to su: lopte, palice, vijae, medicinke, obrui,
unevi i knopci. Izvode se pojedinano, u paru ili grupno. Primjenjuju se u nizu. Prvo se obrauju
ruke i rameni pojas, pa trup i na kraju karlini pojas i noge. Vjebanje je najbolje otpoeti nekom
vjebom labavljenja, poslije koje slijede lake vjebe rastezanja i jaanja, pa opet jedna vjeba
labavljenja, za kojom se primjenjuju intenzivnije vjebe jaanja i istezanja, da bi se zavrilo
vjebom labavljenja. U niz vjebi se ukljuuje 8-10 vjebi, a svaka se ponavlja 8-12 puta. Uenici
mogu biti rasporeeni za vjebanje u razmaknutom etvororedu, u krugu i dvostrukom krugu, u
vierednom polukrugu ili raspreni po sali. Uitelj treba da je postavljen ispred uenika i da nad
svima ima dobar pregled. On vjebu prvo verbalizuje, opisuje i objanjava nain izvoenja i
svrhu vjebe. Potom se vjeba demostrira, a demonstraciju moe pratiti ponovljeno objanjenje
vjebe. Sve vjebe izvedene rukama, nogama ili trupom u pravcu naprijed/nazad pokazuju bokom
okrenuto vjebaima, dok se pokreti ustranu pokazuju licem okrenutim ka njima.
Niz vjebi oblikovanja, koje se rade na asovima, daje se i kao domai zadatak za jutarnju
gimnastiku.
25
1.
PROVJERAVANJE, VREDNOVANJE I OCJENJIVANJE
Vrednovanje uenikih postignua i umjenosti jedan je od najsloenijih, najosjetljivijih strunih
poslova i najnezahvalnijih strunih poslova svakog nastavnika. Ono zahtjeva visok nivo strunosti,
etinosti, ali i iskustva. Kriterijumi moraju biti jasni svima (transparentni). Nastavnik treba nauiti
da se kloni mogunosti da nekog oteti ocjenivi ga manjom ocjenom nego to je neko trudom
zasluio.
Provjeravanje, praenje (evidentiranje) i vrednovanje (ocjenjivanje) imaju karakter relativno
samostalne i posebno planirane etape u nastavnom radu. ine jedinstven proces verifikacije
kvantiteta i kvaliteta rezultata nastavnog i vannastavnog rada, to je ujedno i radno profesionalna
obaveza nastavnika.
Uloga provjeravanja jeste ostavrivanje uvida u injenino stanje na planu fizikog, kognitivnog,
socijalnog i afektivnog uinka posredstvom tjelesnog vjebama. Sistematino provjeravanje iji su
rezultati uredno i sistematiki evidentirani, pruaju mogunost praenja tendencija u razvoju
pojedinih sposobnosti, osobina, znanja i umijea.
Evidentiranje podrazumijeva biljeenje svih rezultata provjeravanja u pedagoku evidencionu
dokumentaciju-registre, formulare, ocjenske reetke, tabele ili dnevnik rada. Ocjena se iskazuje
brojano od 1-5. u svijetu je joprisutna praksa opisnog ocjenjivanja, kao i ocjenjivanja bodovima
od 1 do 100 ili procentima.
Vrednovanje podrazumijeva postupak odmjeravanja ili procjenjivanja vrijednosti uinka tjelesnog
vjebanja. Vrijednosne ocjene se moraju realizovati prema svakom pojedinanom ueniku. U
vrednovanju individualnih postignua uenika u najveoj mjeri treba uzeti u obzir trud koji je
uenik uloio u postizanju svojih maksimalnih rezultata u datim okolnostima.
2.
MJESENI PLAN RADA
Sastavlja se na osnovu sezonskog plana. U njemu se formuliu nast.jedinice i odreuje broj asova
za njihovu realizaciju. Na kraju svakog mjeseca nastavnik analizira realizaciju programa i to ima u
vidu kod programiranja gradiva za idui mjesec. Izbor nast.jedinice mora biti takav da obezbjeuje
rjeavanje pojedinih programskih zadataka na nekoliko uzastopnih sati jedne tematske cjeline.
Vjeba se izvodi dotle dok se u osnovi ne savlada. as u mjesenom planu rada treba postaviti tako
da svaki as bude povezan sa prethodnim ili buduim radom.
KARTICA 16.
1.
MJERE STIMULACIJE I MOTIVACIJE U FIZIKOM VASPITANJU
Uitelj e u nastavi fiz.vaspitanja uenika 1-3 razreda koristiti samo ona podsticajna sredstva koja
proizilaze iz snane motivisanosti i interesovanja uenika ovog uzrasta. Oni imaju nagonsko
interesovanje za igru, takmienje, drutveno odobravanje i priznanje, istraivanje i saznavanje, to
e uitelj iskoristiti kao mono sredstvo za njihovo podsticanje na rad. Sredstva stimulacije bi bila:
Verbalna stimulacija moe se primjeniti u trenutku, kada zatreba, bez posebnih priprema.
Ovom formom uitelj odobrava nain i postupak (rijeima tako, to, dobro, moe), podstie i hrabri
malodune (hajde jo malo, ti to moe), pohvaljuje i odaje priznanje (bravo, odlino), daje podrku
(pokuaj) i daje primjere i ukore (kazuje se ueniku na koga se odnosi).
Igra je kao spontana, nagonska aktivnost jedna od najpodsticajnijih sredstava djejeg rada i
tjelesnog angaovanja.
Takmienje znaajno podie efekte djejeg rada i uinka kao i igra. Ovo sredstvo je uputno
koristiti tek na uzrastu od 9 godina i starijem. Moe biti stimulativno jedino ako se odvija meu
pojedincima i grupama priblino slinih sposobnosti, kojima su izgledi na pobjedu jednaki.
Ocjena i nagrada mogu se smatrati objektiviziranim sredstvima stimulacije. Ocjena je
egzaktan pokazatelj uspjeha u radu i kao takva, ona je istovremeno i jak motivacioni faktor i
orijentie uenike. Moe biti stimulativna samo ako je realna, ali se moe doivjeti i kao nepravda
ako po miljenju uenika ne odgovara stepenu njegovog zalaganja. U fiz.vasp.uenici se nagrauju
za pobjede na kolskim takmienjima i to diplomama, medaljama, knjigama sa sportskom
tematikom, sportskom opremom i rekvizitima.
26
2.TAKMIARSKA METODA PRAKTINOG VJEBANJA

Primjenjiva je tek za uzrast od 9 godina. Predmet takmienja mogu biti gotovo sve tjelesne vjebe i
kretanja. Osnovna karakteristika takmienja je elja da se pobijedi u nekoj motorikoj akciji koja se
vri u skladu sa ranije utvrenim, uz ostvarivanje maksimalnih rezultata. Takmienje se kao metoda
esto koristi i pri ocjenjivanju rezultata obuke date motorike akcije, a moe da bude i sredstvo
stimulacije u obuci. Konaan cilj takmienja je pobijediti. Ona moraju biti dobro pripremljena.
Slue svestranom razvoju uenika. Takmienja uenika trebaju obuhvatiti one vjebe koje su
predviene nast.programom.
Zadaci za 2 i 3 razred su: koe ljepe, ko e bolje, brzo tranje na 30 m, skok udalj iz mjesta, aljiva
tafetna takmienja, a za 4 i 5 razred: skok udalj iz zaleta, izmeu 2 vatre, izmeu 4 vatre,
3.STROJEVE VJEBE uloga na asu fiz.vaspitanja
Grupu vjebi postrojavanja ini niz kretnih radnji pojedinaca i grupa-strojeva u mjestu i u
kretanju i koje se izvode jo od antikih vremena pa sve do danas, a pridaje im se nekad vie, a
nekad manje znaaja . Koriste se za potrebe otpoinjanja i izvoenja vjebi u smislu:postrojavanja,
okretanja, pokretanja i zaustavljanja, premjetanja, reorganizacije jedne i organizacije druge
formacije. Osnovna pojedinana strojeva vjeba je stav- uspravan spetni stav, a suprotan mu je
oputen stav, potom okretanje u mjestu za 45 na komande na desno i na lijevo, za 180
nalevo krug.
Kretne radnje se vre u stroju, odnosno u vrstama i kolonama. Vrsta je formacija u kojoj su vjebai
rasporeeni na jednoj liniji, jedan do drugog na razmaku od oko 10 cm, i po visini zdesna, nalijevo.
Vjebai se pozivaju komandom u vrstu zbor. Kad se vjebai postroje u vie vrsta razmak
izmeu njih treba biti za duinu ispruene ruke. Poravnava se po frontu na komandu: nadesno
ravnajs, potom slijedi komanda mirno, pa na mjestu voljno.
Kolona je stroj u kome se vjebai rasporeuju na korak razmaka jedan iza drugog. U kolonu se
poziva komandom u kolonu po jedan. Svaka kolona ima elo, zaelje, desno i lijevo krilo.
Poravnavaju se komandom u potiljak. Pokretanje se vri na komandu kolona naprijed-mar, a
zaustavlja kolona stoj.
Stupanje ili mariranje je strojeva vjeba koja se esto primjenjuje. Izvodi se uz pravilno dranje
tijela, prirodan i odluan korak, uz prirodno, neto naglaenije mahanje rukama naizmjenino
naprijed-nazad sa blago savijenim i sastavljenim prstima. Pri stupanju trbuh treba uvui, a ramena
treba da su oputena. Polazi se komandom treim korakom naprijed-mar, a zaustavlja se
komandom stoj. Skretanje se vri uz komande desnim krilom naprijed. Stupanje se vri
ukorak, svi istom nogom istovremeno. Sve pogrene radnje se opozivaju komandom ostav, a
vjebanje se prekida komandom voljno.
Sve strojeve vjebe se izvode na dobijene komande odluno, tano, istovremeno, odnosno
usklaeno. Sastoje se iz 2 dijela:
Komande kojom se izrie ta treba uraditi i kretne akcije kojom se to izvrava. Ove vjebe se
najee koriste u uvodnom i zavrnom dijelu asa. Sa primjenom ovih vjebi ne treba pretjerivati u
niim razredima O.
Treba izbjegavati esto i dugotrajno stajanje u stavu mirno to nije primjereno djejim
mogunostima poto to iziskuje veliko statiko naprezanje. U 1 razredu se izvode postepeno i
ogranieno, a u 3 normalno kako je ve reeno. U 1 razredu ove vjebe se izvravaju kroz igru i
imitaciju (vrsta se ui igrom Lasta na ici, mar-korak se ui podraavanjem hoda vojnika i sl).
Formacija kolone, posebno kada se koristi u ekanju na red da se izvede neka tjelesna vjeba moe
da poslui kao sredstvo za vaspitanje dostojanstvenog, strpljivog i tolerantnog ekanja svog reda u
izvravanju bilo kog zadatka, jedan po jedan bez ometanja, guranja i sl.
27
KARTICA 17.
1.
JAVNI NASTUPI
Ovom organizacionom obliku rada u fiz.vaspitanju mnogi pridaju poseban znaaj, istiui pri tome
njegovu veliku agitacionu-mobilizacionu, a naroito vaspitnu vrijednost.
Javni nastupi u okviru fiz.vaspitanja mogu biti u funkciji doprinosa proslavi, to je od manjeg
znaaja, a mogu biti, to je i daleko znaajnije, u funkciji upoznavanja ire javnosti sa dostignuima
uenika u nastavi fiz.vaspitanja. Tako se ostvaruje i popularisanje fiz.vaspitanja, za im, jo uvijek,
naalost, ima potrebe.
Sadraje javnih nastupa u oblasti fiz.vaspitanja ine:
1.
akademski sastavi nastup manje grupe vjebaa u stilizovanom izvoenju vjebi
oblikovanja, elemenata plesa, estetske gimnastike i dr.,
2.
spletovi djeijih narodnih igara,
3.
masovne tjelovjebene kompozicije i
4.
elementarne, tafetne i sportske igre.
Sve funkcije javnih manifestacija fiz.kulture najbolje se ostvaruju posredstvom JAVNOG ASA
fizikog vjebanja. On se odrava svaje 2-3 godine na kraju kolske godine, za Dan kole.
Vjebanje treba da ostvari to bolji opti utisak. Vizuelnom efektu, npr.u velikoj mjeri doprinose
odjea vjebaa i scenski efekti. Mada, vei efekat stvara vjeba sa adekvatnom muzikom
pratnjom i scenografijom.
Javne nastupe uitelj treba da planira godinjim planom rada i na njihovom pripremanju mora
sistematski da radi, to podrazumijeva:
odabiranje prigodnih sadraja i nastavnog programa,
njihovo usvajanje i usavravanje od uenika na redovnim asovima nastave tjelesnog
vjebanja,
formiranje tjelovjebene kompozicije,
uvjebavanje istih sa grupom odabranih uenika,
organizaciono-tehnike pripreme u vezi samog nastupa.
2.
NASTAVNE METODE U FIZIKOM VASPITANJU
Metode podrazumijevaju niz osmiljenih postupaka kojima se ostvaruje planirani cilj. Odnos
nastavnika prema njima mora nuno biti stvaralaki. U izboru metoda rada polazi se od:
1.
cilja i zadataka rada,
2.
etape u njihovoj realizaciji,
3.
sadraja rada,
4.
uzrasne sposobnosti uenika,
5.
prethodnih i trenutnih uslova rada.
Najefikasnijim metodama u fiz.vaspitanju smatraju se:
1.
verbalna i tekstualna metoda,
2.
metoda pokazivanja i ilustracije i
3.
metoda tjelesnim vjebama.
Daje se apsolutna prednost primjeni metode praktinog tjelesnog vjebanja, a druge dvije se u
odnosu na ovu mogu smatrati pomonim.
Verbalna met.je nezamjenjiva. Uz pomo rijei nastavnik ostvaruje mnoge svoje uloge i realizuje
brojne zadatke, i uz njihovu pomo on uspostavlja komunikaciju sa uenicima i tako aktivira i
oivljava itav nastavni vannastavni proces rada, koji je primarno komunikoloke prirode. Najee
se primjenjuju u kombinaciji sa met.pokazivanja i met.praktinog tjelesnog vjebanja. Rije u
fiz.vaspitanju ima sljedee uloge:
formativnu (saznajnu),
korektivnu (ispravljanje greaka),
verifikativnu (utvrivanje rezultata rada) i
stimulativnu (podsticaj na rad).
Ove uloge se ostvaruju opisom, objanjenjem, razgovorom-dijalogom, obrazlaganjem,
ukazivanjem, komandovanjem, taktiranjem i verbalnim impulsima. Ova metoda najznaajniju
28
ulogu ostvaruje u formativnoj sferi u poetnoj fazi upoznavanja sa kretnim zadatkom i

ovladavanjem njime.
Nekim uenicima je potrebna i verbalna stimulacija koja se ostvaruje rijeima kao tako, dobro,
odlino koje se upuuju u trenutku potrebe. Emocionalnost rijei podsticajno djeluje i uliva vjeru
u uspjeh u rjeavanju nekog kretnog zadatka. Izraava se: naglaavanjem, intonacijom, ritmom
rijei, gestikulacijom, mimikom. Nastavnik je pomalo i glumac na sceni.
U primjeni verbalne metode nastavnik mora obezbjediti panju svih uenika. Svako obraanje
uenicima mora biti jeziki i gramatiki korektno, jasno artikulisano, sa pravilnom dikcijom i dobro
intonirano. Jezik treba da je jednostavan i razumljiv uenicima. Struni termini se postepeno uvode
u 1 i 2 razredu, a iskljuivu primjenu strogo strunih termina kao odrui, pretklon, zanoi i
sl.treba odloiti za 4 razred. U fiz.vaspitanju se namee potreba da obraanje bude glasnije ili
odsenije. Objanjavanje i razgovor imaju posebno znaajnu ulogu kao vid verbalnog
komuniciranja, u uvodnom dijelu asa. Tom prilikom se najavljuje nast.jedinica i povede krai
razgovor vezan za to.
Naroito stimulativnu vrijednost imaju primjeri iz sportskog ivota, kao kad se djeci najavi da e
danas uiti da vode loptu kao to to rade koarkai, a zatim se o tome povede konkretan odgovor.
Jedno istraivanje je pokazalo da je ovoj metodi namijenjeno svega 1,33 min. ili 2,29 % ukupnog
vremena namijenjenog nastavnom asu.
Tekstualnu metodu nastava fiz.vaspitanja gotovo i ne poznaje. I u ovom kao i u drugim
nast.aktivnostima se znanja mogu sticati, sistematizovati i utvrivati posredstvom tekstova u :
djeijim listovima, knjigama, enciklopedijama koji su namjenjeni djeci. Moe se primjeniti u vidu:
testova znanja, inventara linosti, stavova i interesovanja i skala procjene. Uslovljena je znanjem
itanja.
Metoda pokazivanja i ilustracije se zasniva na vizuelnoj komunikaciji, u njenoj se primjeni polazi
od principa oiglednosti i svjesne aktivnosti. Njome se obezbjeuje vizuelna percepcija
posmatranog i izuavanog motorikog akta, pokreta ili kretanja, to vodi stvaranju predstave o
njemu. Pokazivanje se najee primjenjuje u poetnim fazama obuavanja nekog motorikog akta.
Svakom pokazivanju treba prethoditi verbalno verbalno izlaganje: imenovanje vjebe, osnovnih
prostornih i vremenskih parametara, svrha vjebanja. Moe se izvesti ivim izvoenjem tjelesne
vjebe koje ini nastavnik ili uenik nekim ilustrativnim sredstvom. Demonstrirati se moe: stav,
poetni poloaj, pokret, raspored uenika u prostoru i pravac pokreta. Demonstracija kretnog
zadatka od strane uenika oslobaa ostale u grupi straha da oni u tome moda nee biti uspjeni.
Prednost uenikovog demonstriranja je u tome to za to vrijeme uitelj moe ostalima koji ga
posmatraju paralelno objanjavati ono to se demonstrira. Osim demonstracije ivim pokretom u
praksi fiz.vasp.poznato je i pokazivanje ilustrativnim sredstvima kao: crteom na tabli, zidnim
slikama i posterima, kinogramima, dijafilmom, video snimkom i filmskim snimkom. Prednost
demonstracije video i kino zapisom je u tome to se slika moe zamrznuti u svakom trenutku kada
je potrebno izvriti neku analizu u toj fazi izvoenja. Da bi primjena metode pokazivanja u
fiz.vaspitanju bila potpuno uspjena potrebno je obratiti posebnu panju na :
1.
Prvim pokazivanjem treba pruiti cjelovitu sliku o pokretu izvodei ga u standardnoj tehnici,
brzini i amplitudi, kao i na nivou djeje mogunosti da ga izvede. Prvo pokazivanje ostavlja najvei
trag.
2.
Da bi slika bila to potpunija pokazivanje se moe i ponoviti sa istim ili drugim
demonstratorom.
3.
Pokazivanje ivim pokretom treba da je u cjelosti pregledno, izvedeno u ravni i pod
uglom koji to omoguavaju.
4.
U nekim sluajevima, da bi se provjerilo da li su svi uenici razumjeli ta e se i kako
vjebati, moe se neko pozvati da ponovi ono to je vidio.
5.
Pokazivanje ne smije biti nemarno, oputeno, ko bajagi, karikirano, otprilike i sl.
6.
U 1-3/4 razredu O nije poeljno istovremeno pokazati motoriku strukturu sloenu od vie
elemenata, sa obiljem detalja i raznovrsnim pravcima kretanja.
29
7.
Kada se u izboru demonstratora meu uenicima nastavnik slui direktnim prozivanjem
nekog od njih, polazi od toga da e on taj zadatak sigurno najbolje izvriti. To moe izazvati zavist
ostalih, a taj se problem moe ublaiti time to e se uenicima uputiti pitanje: Ko zna da
pokae...?
8.
Nastavnik sa svojim uenicima moe formirati edukativni poster pano, koji e da emituje
vizuelne i tekstualne poruke iz neke oblasti fiz.vaspitanja to moe biti oblast: jutarnje gimnastike,
pravilnog dranja tijela, vjebe za otklanjanje deformiteta stopala i sl.
Metoda praktinog tjelesnog vjebanja je osnovna metoda nastavnog i vannastavnog rada u
fiz.vaspitanju. Metoda praktinog i tjelesnog vjebanja se primjenjuje u vie modaliteta: sintetika,
analitika, igrolika i takmiarska metoda, metoda imitacije i dramatizacije, kao i sportski trening.
Sintetika metoda je osnovna metoda praktinog vjebanja stoga to se u ovom vidu uvjebavanje
Analitika metoda je u poreenju sa sintetikom samo pomona metoda. Primjenjuje se u
poetnim fazama obuavanja koordinaciono sloenih kretanja. Ima svojih prednosti, posebno u radu
sa djecom mlaeg uzrasta. Etapno izuavanje dio po dio olakaava proces obuavanja. Dovodi do
konkretnijeg saznavanja sutine strukture motorike akcije. Djeci se zadaci ine konkretniji i lake
ostvarljivi. Svaki motoriki zadatak koji je u poetnoj fazi usvojen dio po dio mora se u zavrnoj
fazi uvjebati u cjelosti.
Igrom kao metodom se doprinosi:
inicijativnosti u motorikim aktivnostima na koje uenike tjera promjenljivost uslova koji u
igri vladaju i potreba odabiranja najpoeljnijeg naina motorikog dejstva,
kompleksnom ispoljavanju motorikih i kretnih sposobnosti i njihovom uvrivanju,
vaspitanju osjeanja kolektivizma, istrajnosti, dosljednosti, smjelosti i odlunosti.
Takmiarska metoda je primjenjiva tek za uzrast od 9 godina. Predmet takmienja mogu biti
gotovo sve tjelesne vjebe i kretanja. Osnovna karakteristika takmienja je elja da se pobijedi u
nekoj motorikoj akciji koja se vri u skladu sa ranije utvrenim, uz ostvarivanje maksimalnih
rezultata. Takmienje se kao metoda esto koristi i pri ocjenjivanju rezultata obuke date motorike
akcije, a moe da bude i sredstvo stimulacije u obuci. Konaan cilj takmienja je pobijediti. Ona
moraju biti dobro pripremljena. Slue svestranom razvoju uenika. Takmienja uenika trebaju
obuhvatiti one vjebe koje su predviene nast.programom.
Metoda imitacije i dramatizacije doprinose prirodnoj vezi tjelesnog vjebanja djece u ova dva
uzrasna perioda. Met.imitacije podrazumijeva tjelesno vjebanje kada se pokretima i kretanjima
tijela oponaaju ljudi i ivotinje u njihovim specifinim kretnim i radnim aktivnostima, kao i pojave
u prirodi i sl. U njenoj primjeni se oslanjamo na djeiju matovitost. Unosi vie emocija u
vjebanje, omoguava korelaciju sa drugim predmetima, doprinosi individualizaciji i kreativnosti.
Met.dramatizacije prianjem prie tjelesnim pokretanjem uenici se ue neverbalnom
komuniciranjem, tj.upoznaju se i sa znaajnim mogunostima tijela. Njome se podstie i razvija
sposobnostkreativnog i izraajnog kreativnog djelovanja, podie se emocionalnost vjebanja,
razvija lina ekspresivnost, introspekcija i samouvid, doprinosi se individualizaciji. Poeljna je u
realizaciji plesnih sadraja.
Met.sportskog treninga je specifina za rad u sportskim sekcijama. Zasniva se na strogo
individualnom planiranju rada. Stavlja se u funkciju maksimalnog razvoja svih sposobnosti:
specifinih motorikih vjetina, motorikih sposobnosti i ostalih osobina linosti koje omoguavaju
30
postizanje maksimalnih rezultata u jednoj odabranoj grani sporta. Karakteristini modaliteti ove
metode su: standardno, ponavljajue, promjenljivo i situaciono vjebanje.
Standardno ponavljajue vjebanje se odnosi na vjebanje odreenih motorikih zadataka
utvrenog optereenja, koje se ponavlja jedno krae ili due vrijeme bez izmjene.
Promjenljivo vjebanje ukljuuje primjenu raznolikih motorikih zadataka, razliitog intenziteta i
tokom jednog asa vjebanja i u jednom vremenskom periodu.
Situaciono vjebanje se odnosi na vjebanje u uslovima koji simuliraju uslove takmienja.
Igra, dramatizacija i imitacija su najprimjerenije metode rada za 1 razred.takmiarska metoda se
moe uvoditi povremeno u rad u 3 razredu. Ako motoriki zadatak nije sloene strukture ili je
jednostavan primjenjuje se sintetika metoda.
3.
NAVESTI POKRETE U ZGLOBU KOJI SE MOGU IZVODITI
Pokreti u zglobovima se mogu vriti u smislu:
- pregibanja
- privoenja
- opruanja
- odvoenja
- izvrtanja
- uvrtanja
- obrtanja
- kruenje.
Svaki od navedenih pokreta se vri uz kontrakciju vie miia i suprostavlajnju toj kontrakciji od
drugih. S obzirom na vrstu kretanja koju miii obavljaju, dijele se na:
Fleksore (pregibae), ekstenzore (opruae), aduktore (odmicae), supinatore (izvrtae), pronatore
(uvrtae), rotatore.
S obzirom na ulogu u kontrakciji, miii se dijele na :primarne pokretae ili agoniste, njihove
pomagae u vrenju pokreta ili sinergiste i njihove antagoniste ili one koji se tom kretanju
suprostavljaju.
KARTICA 18.
1.
MIINI SISTEM- miii koji ga ine po grai
Svaka tjelesna vjeba, stav, pokret ili kretanje se zasniva na svojevrsnoj angaovanosti
lokomotornog aparata i drugih organskih sistema.
Lokomotorni aparat u uem smislu ine: potporni ili kotano-zglobni i skeletno-miini sistem, a
njihovu funkciju omoguava sinhronizovano djelovanje niza drugih sistema kao: srano-sudovni,
respiratorni, neuro-regulatorni i dr.
Kotano-zglobni sistem
Kost je tvrd organ bjeliaste boje, razliitog oblika, duine, irine i debljine u skladu sa funkcijom
koja je namijenjena. Moe biti: duga, kratka i pljosnata. Kratke kosti se nalaze u zavrecima
ekstremiteta i grade kimeni stub. One omoguavaju fine i elegantne pokrete. Duge kosti grade
ekstremitete. Na svakoj dugoj kosti se razlikuje njen tanji dio-dijafiza i njena dva proirena krajaepifize, koje slue za njeno zglobljavanje sa dugim kostima. Nisu sasvim prave, ve blago
zakrivljene. Pljosnate kosti zatvaraju upljine u kojima su smjeteni meki i osjetljivi vitalni organi,
koje oni tite od mehanikog optereivanja. Povrina kostiju je neravna, na njoj se zapaaju manja i
vea ispupenja. Sa spoljnje strane kost je pokrivena pokosnicom-periostom. U njenom
povrinskom sloju se nalaze snopovi vezivnih vlakana, a u dubljem slju krvni sudovi, nervna vlakna
i mlade kotane stanice-osteoblasti. Neke sadre u svojoj unutranjosti i kotanu sr gdje se stvaraju
krvna zrnca. Kost je veim dijelom graena 70% graena od neorganskih materija, a manjim
dijelom 30% od organskih (oseina). Kost je jedna od najvrih tkiva. Skeletni sistem ovjeka ine
kosti:
Kosti glave: pljosnate su i nepravilnog oblika i ukljuuju kosti lica i lobanje koje zatvaraju vie
Kosti trupa: ine ih kosti kimenog stuba (33-34 kimenih prljenova) i kosti grudnog koa (grudna
kost, 12 pari rebara i grudni dio kimenog stuba).
31
Kostur gornjih ekstremiteta- ruku: ine kosti ramenog pojasa (klj.kost i lopatica), 3 kosti ruke
(jedna kost nadlakta-ramenica i 2 kosti podlakta bica i laktica) i 27 kostiju ake (8 kostiju ruja, 5
kostiju podruja i 14 u prsima).
Kostur donjih ekstremiteta-noge: obrazuje karlini pojas, 4 kosti noge (jedna kost natkoljenicebutna kost, jedna kost koljena-aica i 2 kosti potkoljena-golenjaa i lisnjaa) i 26 kostiju stopala (7
u noju, 5 u donoju i 14 u prstima).
Zglobovi su mjesta gdje se 2 ili vipe kostiju meusobno spajaju. Oni mogu biti nepokretni,
polupokretni i pokretni. Mogu biti i prosti i sloeni, a prema obliku mogu biti:
ravni polupokretni, valjkasti, jajasti, kuglasti.
Grau pokretnih zglobova ine glavni elementi,a oni su:
zglobovne povrine, zglobna upljina, zglobna aura.
Sporedni elementi koji se sreu samo kod pojedinih zglobova su:
zglobne veze, zglobni kolut i meniskus. Osnovna funkcija zgloba je da meusobno spaja i uvruje
kostur i da tijelu omoguuje kretanje.
Skeletno-miini sistem
Skeletno-miini sistem ovjeka ukljuuje preko 400 miia, koji ine oko 40% tjelesne mase.
Razlikuju se 3 vrste miia:
1. glatki miii-koji grade unutranje organe,
2. srani mii i
3. skeletni mii.
U miiu ima 75% vode, oko 18,5% bjelanevina, oko 1,5% glikogena, kreatin-fosfata, adenozintrifosfata, laktata, natrijuma, kalijuma i dr.
Skeletno-miini sistem grade razliito grupisani i rasporeeni tanki snopovi miinih vlakana.
Miino vlakno je sainjeno od vie miinih elija vretenastog oblika sa jedrom u sredini i
nekoliko tankih paralelnih niti-miofibrila u citoplazmi. Miofibrile ine kontaktne elemente miine
elije. Udruene u cilindrinu formaciju debljine 10-100 mikrona i duine 2-15 cm, miine elije
grade miina vlakna koja obavija tanka vezivna opna-sarkolema, a ovi se snopii grupiu u vee
snopove i miine grupe koje obavijaju sve deblje, rastegljive opne-fascije.
Na svakom miiu se razlikuju mesnati ili crveni dio-tijelo miia i ilav i bjeliast tetivni dio koji
se nalazi na krajevima miia i kojim se mii pripaja za kosti, zglobne aure, fascije ili kou. S
obzirom na broj trbuha razlikuju se prosti i sloeni miii. Oni sa vie trbuha su sloeni.
Po obliku i pravcu rasprostiranja vlakana mii moe biti: vretenast, perast, lepezast i etvrtasti
mii. Miii su bogato snabdjeveni mnogobrojnim razgranatim krvnim sudovima tankih zidova.
Kroz njih protie krv koja doprema u mii hranjive materije i kiseonik, a odnosi tetne produkte.
Kroz mii prolaze i :
1.Motorna vlakna- ravasto prodire u mii i oivava vei broj miinih vlakana. Preko njih stiu
nadraaji iz motornog centra u kori velikog mozga i izazivaju kontrakciju miia.
2. Senzitivna vlakna- primaju nadraaje iz prijemnih tjelaaca koja se u vidu neuroepitelnih elija
nalaze u vezivnom tkivu izmeu miinih i tetivnih snopia i u zglobnim aurama.
3. Vegetativna nervna vlakna- reguliu suavanje i proirenje kapilara u miinom vlaknu, posredno
reguliui koliinu krvi koja protie kroz njih, pa i ishranu miinog vlakna.
Skeletne miie odlikuju i neke fizike osobine: elastinost i viskozitet. Svaki se mii pod
dejstvom neke sile moe rastezati. Viskozitet (gustina) miia odreuje njegovo fiziko-hemijsko
stanje, odnosno promet materija u njemu.
Osnovna fizioloka svojstva miia su razdraljivost i kontraktilnost. Na nadraaje mii odgovara
svojim razdraenjem-kontrakcijom ili skraenjem. Mii odgovara svojom kontrakcijom samo na
prane nadraaje. Prilikom kontrakcije mii se skrauje za 1/3 svoje duine u mirovanju. Nakon
kontrakcije slijedi njegovo oputanje i vraanje na normalnu duinu. Ovakve kontrakcije se
nazivaju izotonine, za razliku od izometrijskih kod kojih dolazi do poveanja miine zategnutosti
bez promjene duine. Brzinu kontrakcija i oputanja regulie nervni sistem. Veliina snage miinog
rada mjeri se prilikom njegovog maksimalnog naprezanja, a izraava se kilogramima, to odgovara
teini koja mii dri u ravnotei protiv sile zemljine tee prilikom svoje kontrakcije. Prilikom
maksim.kontrakcije na 1cm3 poprenog presjeka dolazi oko 10-11 kg snage.
32
2.
ZADACI METODIKE NASTAVE FIZIKOG VASPITANJA
Teorija i metodika nastave fizikog vaspitanja mora kao nastavno-nauna disciplina da ima
neposrednu aplikativnost u nastavnoj praksi. Ona nastavu priprema i istrauje je. Operativni zadaci
teorije i metodike nastave fiz.vaspitanja na Uiteljskom fakultetu jesu da upoznaju studente sa:
1.
optim teorijskim zdravstveno-biolokim, drutveno-istorijskim, pedagokim i psiholokim
osnovama fizike kulture relevantnim za razumijevanje sveukupne problematike fizikog vaspitanja
uenika 7-11 god., a takoe potrebnim za formiranje svijesti i savjesti o sopstvenoj ulozi u
realizaciji ciljeva i zadataka;
2.
osnovnim bio-psiho-socijalnim karakteristikama uenika ovog uzrasta i njihovim potrebama
vezanim za tjelesne aktivnosti;
3.
ciljevima i zadacima, sadrajima i organizacionim oblicima rada u fizikom vaspitanju
uenika 1-3 (4) razreda O, kao i sa primjenom odgovarajuih metoda i oblika;
4.
nainima samostalnog i korektnog korienja struno-metodikih izvora-udbenika,
prirunika, uputstava, zbirki i didaktikog materijala, sprava i rekvizita, mjernih instrumenata i
drugo u cilju planiranja i programiranja rada, izboru nast.sadraja, vrednovanju rada i
unapreivanju sopstvene prakse i samoobrazovanju.
5.
metodikom primjene primjene raznolikih sadraja rada kao-rednih vjebi, vjebi
oblikovanja, prirodnih i konstruisanih oblika kretanja, elementarnih, tafetnih i sportskih igara,
gimnastikih vjebi, plesa i motorikih testova;
6.
mogunostima korelacije sadraja fiz.vaspitanja i sadraja drugih nast.oblasti;
7.
neposrednim mogunostima praktine realizacije: planiranja, realizacije i vrednovanja rada
u fiz.vaspitanju kroz aktivno, praktino vjebanje istog kroz hospitacije, metodike vjebe,
praktina predavanja, izradu modela, skica, planiranja asa i sl.
3. PRINCIP ZDRAVSTVENO-VASPITNE USMJERENOSTI
U samom nazivu ovog predmeta su potencirana dva pitanja: pitanje vaspitanja i pitanje zdravlja. On
bi trebao obavezati uitelja :
- da ostvaruje stalan uvid u fiziko i psihiko zdravlje uenika ida prema uenicima oteenog
zdravlja primjenjuju poseban tretman,
- da uvaava individualne osobenosti tjelesnog rasta, razvijenost motorikih i funkc.sposobnosti i
da ne pretjeruje prilikom odmeravanja duine trajanja vjebanja, broja ponavljanja i dr.,
- da sa uenicima vjeba samo u higijenskim, klimatski i ekoloki povoljnim uslovima,
- da iskljui mogunost povreivanja uenika usljed tehnike neispravnosti objekata, sprava ili
rekvizita, motorike neumjenosti uenika,
- da izbjegava sve tjelesne vjebe i kretanja koja mogu da otete tjelesno zdravlja.
Mogui vaspitni zadaci se planiraju kao i svi drugi, kao i sadraji koji omoguavaju vaspitno
djelovanje. Pozitivne voljne osobine kao istrajnost, dosljednost, upornost u savladavanju tekoa
moemo razvijati tjelesnim aktivnostima tipa izdrljivosti, a da osobine svjesne discipline,
moralnog ponaanja, kolektivizma i kooperacije moemo formirati i vriti njihovu korekciju kroz
igre sa pravilima kroz razne forme takmienja itd.
KARTICA 19.
1. METODE POVEANJA BRZINE SU:
Vjebe brzine su sve one koje je mogue izvoditi maksimalnom brzinom u kratkom pojedinanom i
ukupnom trajanju. To su esto serije brzih pokreta ili brze kretne reakcije na signal. Metode su:
metoda ponavljanja,
metoda progresivnog optereenja i
metoda promjenljivog optereenja.
Djeci uzrasta od 7-11 god. Najee odgovaraju metode igre i takmienja. Pri razvijanju brzine
pokreta kod djece ovog uzrasta daje se prednost vjebama koje zahtijevaju brza i kratkotrajna
premjetanja i hitre motorike odgovore na unaprijed utvrene signale. To su igre tranja, tafetna
tranja, promjene pravca ili akcija na signal, utrkivanje na 20-40 m, igre loptom, itd.
33
Uenici za vjebe brzine moraju biti u dobroj zdravstvenoj kondiciji, nisu poeljne jednostrane
vjebe izvoene uvijek istom brzinom, distance tranja i intervali odmora trebaju biti kratki, vjebe
trebaju biti dobro tehniki savladane, ove vjebe se primjenjuju na poetku glavnog dijela asa.
Brzinske sposobnosti se mogu provjeriti motorikim testovima.
2. DEMONSTRACIONA METODA I POKAZIVANJA
Metoda pokazivanja i ilustracije se zasniva na vizuelnoj komunikaciji, u njenoj se primjeni polazi
od principa oiglednosti i svjesne aktivnosti. Njome se obezbjeuje vizuelna percepcija
posmatranog i izuavanog motorikog akta, pokreta ili kretanja, to vodi stvaranju predstave o
njemu. Pokazivanje se najee primjenjuje u poetnim fazama obuavanja nekog motorikog akta.
Svakom pokazivanju treba prethoditi verbalno verbalno izlaganje: imenovanje vjebe, osnovnih
prostornih i vremenskih parametara, svrha vjebanja. Moe se izvesti ivim izvoenjem tjelesne
vjebe koje ini nastavnik ili uenik nekim ilustrativnim sredstvom. Demonstrirati se moe: stav,
poetni poloaj, pokret, raspored uenika u prostoru i pravac pokreta. Demonstracija kretnog
zadatka od strane uenika oslobaa ostale u grupi straha da oni u tome moda nee biti uspjeni.
Prednost uenikovog demonstriranja je u tome to za to vrijeme uitelj moe ostalima koji ga
posmatraju paralelno objanjavati ono to se demonstrira. Osim demonstracije ivim pokretom u
praksi fiz.vasp.poznato je i pokazivanje ilustrativnim sredstvima kao: crteom na tabli, zidnim
slikama i posterima, kinogramima, dijafilmom, video snimkom i filmskim snimkom.
Prednost demonstracije video i kino zapisom je u tome to se slika moe zamrznuti u svakom
trenutku kada je potrebno izvriti neku analizu u toj fazi izvoenja. Da bi primjena metode
pokazivanja u fiz.vaspitanju bila potpuno uspjena potrebno je obratiti posebnu panju na :
1.
Prvim pokazivanjem treba pruiti cjelovitu sliku o pokretu izvodei ga u standardnoj tehnici,
brzini i amplitudi, kao i na nivou djeje mogunosti da ga izvede. Prvo pokazivanje ostavlja najvei
trag.
2.
Da bi slika bila to potpunija pokazivanje se moe i ponoviti sa istim ili drugim
demonstratorom.
3.
Pokazivanje ivim pokretom treba da je u cjelosti pregledno, izvedeno u ravni i pod uglom
koji to omoguavaju.
4.
U nekim sluajevima, da bi se provjerilo da li su svi uenici razumjeli ta e se i kako
vjebati, moe se neko pozvati da ponovi ono to je vidio.
5.
Pokazivanje ne smije biti nemarno, oputeno, ko bajagi, karikirano, otprilike i sl.
6.
U 1-3/4 razredu O nije poeljno istovremeno pokazati motoriku strukturu sloenu od vie
elemenata, sa obiljem detalja i raznovrsnim pravcima kretanja.
7.
Kada se u izboru demonstratora meu uenicima nastavnik slui direktnim prozivanjem
nekog od njih, polazi od toga da e on taj zadatak sigurno najbolje izvriti. To moe izazvati zavist
ostalih, a taj se problem moe ublaiti time to e se uenicima uputiti pitanje: Ko zna da
pokae...?
8.
Nastavnik sa svojim uenicima moe formirati edukativni poster pano, koji e da emituje
vizuelne i tekstualne poruke iz neke oblasti fiz.vaspitanja to moe biti oblast: jutarnje gimnastike,
pravilnog dranja tijela, vjebe za otklanjanje deformiteta stopala i sl.
34

3.KOLSKA SPORTSKA TAKMIENJA
ovjek u elji da bude to bolji i uspjeniji, se bori da pobjedi svoje slabosti i nemoi i da pobjedi
druge, pri emu ulae maksimalne napore. Sportska takmienja u 4 razredu imaju karakter
programske obaveze, dok su 1-3 poeljna. Na ovom uzrastu se mogu koristiti kao metoda nast.rada i
kao mjera stimulacije uenika na samom asu redovne nastave fiz.vaspitanja. znaaj takmienja je
viestruk.
Doprinosi realizaciji ukupnih ciljeva i zadataka nastave fiz.vaspitanja. primjenom takmienja
uenici se meusobno mogu porediti i analizirati. Sp.takmienja se mogu odvijati meu
pojedincima, izmeu grupa, unutar jednog odjeljenja i izmeu odjeljenja ili razreda. Takmienja
unutar odjeljenja odvijaju se izmeu pojedinaca i grupa priblinih sposobnosti i u njima uestvuju
svi uenici tog odjeljenja. Ona imaju karakter masovnih takmienja i nisu selektivna. Za razliku od
njih meuodjeljenska i meurazredna su po karakteru kvalitetna, to znai i selektivna.
to su takmienja vieg ranga, to su kvalitetnija, ali manje masovna.
Pripreme se odnose na odreivanje propozicija, optih pravila koja reguliu takmienja, kao to
su:pravo uea, nain utvrivanja pobjednika. Uenicima mora biti jasno ta je dopustivo, ta je
kanjivo i kada se takmienje zavrava.
Ekipna ili timska takmienja se odvijaju po bod (svaka ekipa se takmii sa ostalim uesnicima
takmienja. Za pobjedu se dobija 2 boda, za nerijeen rezultat 1 bod, a za poraz 0 bodova.) ili kup
sistemu (ili sistem ispadanja, sve ekipe rijebom izvlae svoj takmiarski broj. Za prvo kolo
takmienja uparuju se po dvije susjedne ekipe: 1-2, 3-4, 5-6, 7-8. pobjednici idu dalje).
Najvaniji metodiki zahtjevi koje uitelj treba imati u vidu prilikom organizovanja i sprovoenja
takmienja:
potreba da se dozvoli takmienje samo zdravoj djeci,
kretanja koja su osnova uenja treba da budu solidno nauena,
takmienju trebaju prethoditi posebne pripreme-trening,
da se be pretjeruje takmienjima, da ne budu preesta,
da se dovede do kraja i proglasi plasman svih uesnika, i sl.
KARTICA 20.
1.FIZIOLOKA ULOGA PRVOG (UVODNOG) DIJELA ASA
Svrha uvodnog dijela asa je stvaranje poetnih-uvodnih uslova za uspjeno otpoinjanje i dalje
obavljanje rada. Zadaci ovog dijela asa su:
1.
organizacija poetka asa,
2.
fizioloko pripremanje uenika za vee miine napore zagrevanjem njihovog organizma,
3.
psiholoko uvoenje u rad stvaranje poeljnog raspoloenja prema predstojeim zadacima
tjelesnog vjebanja i motivisanosti za njega. Duina ovog dijela se kree izmeu 3-5 minuta. U
ovom dijelu asa primjenjuju se 3 vrste sadraja: strojeve vjebe, verbalne instrukcije vezane za
nastavnu jedinicu i dinamike aktivnosti sa hodanjem i tranjem.
Primjenjuju se razne vrste tranja (umjerenim ili promjenljivim tempom, slobodno tranje) kao i
ivahne igre(vuk i ovca, hvatalica u lancu, na dodir, brza narodna kola i sl.). Ove aktivnosti ne
trebaju biti previe intenzivne.
2. KLASIFIKACIJA ASOVA TJELESNOG VJEBANJA
Najei osnov za klasifikaciju asa tjelesnog vjebanja je :odnos prema vjebovnom materijalu i
materijalno-prostornim uslovima rada:
35
1.
Uvodni as- posebno je znaajan u radu sa uenicima 1 razreda. Nema organizacionosadrajnu shemu kao drugi asovi. Uenici se na njemu tek upoznaju sa rasporedom asova
tjel.vjebanja, nainom dolaenja na as, metodom za presvlaenje, sa opremom, prostorom.
2.
asovi upoznavanja i uenja novih tjelesnih vjebi i kretanja su ee kombinovani. Koristi
se verbalna i demonstraciona metoda, kao i analitika i sintetika.
3.
asovi izvravanja i primjene nauenog- osnovna karekteristika je veliki broj ponovljenih
vjebi ili kretanja.
4.
asovi provjeravanja nauenog- se rjee izvode kao samostalan rad, a ee u kombinaciji sa
ponavljanjem pred provjeravanje.
5.
asovi u sali- karakteriu ih velike mogunosti primjene razliitih tjelesnih vjebi i kretanja.
6.
asovi na otvorenim vjebalitima- izvode se u skladu sa temperaturnim uslovima.
7.
asovi na snijegu i na ledu- izvode se u zimu, ali ne kad je temperatura previe niska.
8.
asovi koji se izvode u improvizovanim uslovima- na njima treba pojaati mjere
obezbjeenja nast.procesa.
9.
asovi u uionici- se trebaju izbjegavati, ali u krajnjem sluaju se koristi.
10.
asovi u vodi- se organizuju u otvorenim i zatvorenim bazenima. Mjere bezbjednosti
podrazumijevaju stalni nadzor i pripravnost nastavnika, manji broj uenika i dr.
3. BIOLOKI ZADACI U NASTAVI FIZIKOG VASPITANJA
I fiziko i zdravstveno vasp.ima svoje zadatke koji se mogu svrstati u:
-bioloke,
-zdravstveno-higijenske i rekreativne i
- pedagoke zadatke.
Gotovo je nepotrebno dokazivati znaaj dobrog biolokog funkcionisanja kao osnove za sljedee
ovjekove funkcije: umne, psihosocijalne i motorne.
Osnovnim biolokim zadacima smatramo:
podsticanje rasta i razvoja svih organa i organskih sistema,
stimulisanje razvoja i odravanje antropomotorikih i funkcionalnih sposobnosti i
uticanje na pravilno tjelesno dranje u mirovanju i kretanju, kao i otklanjanje tjelesnih
deformiteta.
Nastavnik treba poznavati uzroke koji dovode do loeg tjelesnog dranja i tjelesnih deformiteta, da
umije da uoi ove promjene i ukae na mogunost njihovog otklanjanja.
KARTICA 21.
1.
LJETOVANJA I ZIMOVANJA
kola je duna da organizuje kolektivna ljetovanja i zimovanja svojih uenika, na kojima bi svaki
uenik u toku svog devetogodinjeg kolovanja boravio bar po jedan put.
Ljetovanje i zimovanje ona pored rekreativno- zabavnih sadraja doprinose, slue
Iziskuje daleko sloenije pripreme. To se odnosi na blagovremeno obezbjeivanje prevoza i
smjetaja ulenika i dogovaranje sa uenicima i roditeljima. Potrebno je obratiti panju na spisak
stvari koje uenici moraju ponijeti. Uenici zimuju u vrstim objektima, a ljetovati mogu i u:
atorima, barakama, kolibama, kamp-prikolicama i sl. Logorovanje je za djecu najatraktivniji i
najzdraviji nain ljetovanja, a za njihove roditelje i najjeftiniji.
2.
PLANIRANJE NASTAVNOG ASA
U ukupnom procesu planiranja nast.rada planiranje asa ini njegovu zavrnu fazu. Polazna osnova
za izradu plana jeste godinji, tj.sezonski i mjeseni plan rada. Naziva se jo i mikroplaniranje ili
detaljno planiranje. Otpoinje isticanjem opteg cilja asa i posebnih zadataka. Na osnovu utvrenih
36
sadraja glavnog dijela asa, vri se izbor i distribucija sadraja na ostale dijelove asa :pripremnog,
uvodnog i zavrnog.
Nakon sadrajne pripreme asa slijedi njegova pedagoka priprema, organizacijska i na kraju
psiholoka priprema nastavnika za rad. Ova priprema se vri pismenim putem, a moe biti opirnija
ili saetija. Ovo planiranje se vri neposredno prije asa, a nakon asa se moe dopunjavati
shemama ili dopisati eventualne primjedbe.
3.
GLAVNI-OSNOVNI DIO ASA (ZADACI,TRAJANJE)
Samim nazivom se govori da je on najznaajniji dio asa tjelesnog vjebanja, dok prethodni samo
uvode i pripremaju za njega. U ovom dijelu asa se ostvaruje veliki broj kako biolokih, tako i
obrazovnih i vasp.zadataka iz nast.programa koje nalae nast.jedinica.
Bioloki zadaci kao to su stimulacija rasta i razvoja, formiranje i odravanje motorikih i
funkcionalnih sposobnosti i formiranje pravilnog tjelesnog dranja i kretanja, ostvaruju se kroz
intenzivne motorike aktivnosti koje u ovom dijelu asa maksimalno podiu fizioloko optereenje.
Obrazovni zadaci podrazumijevaju usvajanje i uvrivanje motorikih umijenja i navika i njihovu
primjenu u igrama, takmienju i drugim situacijama.
Razliiti nast.sadraji kao igre sa pravilima i takmienja, znaajno doprinose realizaciji niza
vaspitnih zadataka kao to su: formiranje pozitivnih osobina volje i karaktera, svjesne discipline,
smisla za ivot u kolektivu i sl.
Glavni dio asa traje 25-30 minuta. Nastavni sadraji za uenike 1-3 razreda su: prirodni oblici
kretanja, vjebe na tlu, elementarne igre, tafete, ritmike vjebe i ples, vjebe rekvizitima, plivanje,
skijanje, sankanje.
Na poetku ovog dijela nastavnik istie ponovo nastavnu jedinicu. Svojevrsni zadaci glavnog dijela
asa zahtijevaju posebne tehnike i organizacione pripreme koje prethode poetku vjebanja kao to
su ureivanje prostora za vjebanje postavljanjem sprave, donoenje rekvizita, obiljeavanje terena,
razmjetanje sprava i rekvizita. Nastavnik koristi sve metode rada, zatim formacije: vrste, kolone,
krug i polukrug. Frontalni i grupni oblik rada dominiraju.
Ovaj dio asa se iz praktinih razloga dijeli na prve dvije treine i posljednju treinu. U prve dvije
se radi na usvajanju novih motorikih umijenja, daju se vjebe spretnosti, zatim brzine i snage.
Najee se koristi metoda praktinog vjebanja analitikog ili sintetikog tipa. U posljednjoj
treini se utvruju nauena motorika umijenja i radi na formiranju motorikih navika. Primjenjuje
se sintetika, takmiarska i igraka metoda praktinog rada. Za prvi dio su prikladnije homogene, a
za zavrni heterogene grupe.
KARTICA 22.
1.
OBRAZOVNI ZADACI U NASTAVI FIZ.VASPITANJA
Pedagoke zadatke fiz.vaspitanja ine obrazovni i vaspitni zadaci koji se realizuju u funkcionalnom
jedinstvu.
Obrazovni zadaci su prije svega, u funkciji motorikog uenja, sticanja motorikih umijenja. Oni
trebaju doprinijeti i sticanju odreenog kvantuma teorijskog znanja potrebnih za razumijevanje
svrhe vjebanja u cjelini, svrhe date vjebe, njene strukture i dr.
Cilj motorikog uenja na ovom uzrastu je ovladavanje to veim brojem kretnih umijenja i
osposobljavanje za njihovu primjenu u radnim i ivotnim uslovima. Proces motorikog uenja je
vrlo sloen i zavisi od niza individualnih psiho-fiziolokih sposobnosti: perceptivnih, misaonih,
voljno-emocionalnih i motorikih.
Motoriko uenje prolazi kroz 3 karakteristine faze:
1.faza ili faza tradijacije ili generalizacije- ovdje se daju i primaju prve informacije, vizuelizira se
kretni zadatak, izazivaju se asocijacije podsjeanjem na ranija slina kretna iskustva i vre prvi
pokuaji realizacije. Primjenjuju se verbalna i demonstraciona metoda, sintetika i analitika,
principi oiglednosti, svjesne aktivnosti i postupnosti cilj je ovladavanje osnovnom strukturom
kretnog zadatka.
37
2. faza ili faza diferencijacije- omoguava je dalje viekratno ponavljanje kretnog zadatka u
standardnom obliku, ali uz sve vea optereenja i zahtjeve. Cilj ove faze je da se kretni zadatak
izvede racionalnije, preciznije, efikasnije, ime se njegovo izvoenje podie na nivo vjetine.
3.faza ili faza stabilizacije se ogleda u u uvrivanju i automatizacijiizvoenja kretnog zadatka. U
njoj se u potpunosti dovrava formiranje motornog obrasca za obuavanu kretnu strukturu. Do ove
faze se stie sistematskim ponavljanjem kretnog zadatka u sve teim, promjenljivim i nespecifinim
uslovima i sl.
Miljeje je da stepen ovladanosti nekom kretnom strukturom iz npr.programa kolskog fizikog
vaspitanja za pojedine uzrasne grupe, treba da bude na nivou da se njegova tehnika ovladanost
podudari sa uzorom koji je dat demonstriranjem na poetku obuavanja, a sam pokret da se moe u
svakoj datoj situaciji uspjeno primjeniti.
2.
ASOVI IGRANJA
sebi cilj, prijatna, stvaralaka, matovita.svojstvena je ovjeku na svim stepenima njegovog razvoja
i u svim uzrasnim periodima.
1.
2.
drutvene,
3.
ulne,
4.
intelektualne i
5.
hazardne igre.
Primjeri igara su: Sijeno-slama, Trka zeeva, Ko e prije, itd.
3.
OSNOVNI PRINCIPI PLANIRANJA
Kao prvo, polazi se od nast.programa fiz.vaspitanja za odreeni razred i od ciljeva i zadataka
utvrenih u njemu, koji se moraju temeljito prouiti. Potom poznavanje vremenskih okvira i
materijalnih uslova za realizaciju programskih zadataka.
Planiranje je uslovljeno ukupnim godinjim fondom asova u predmetu redovne nastave i drugim
vidovima nast.rada, a koje odreuje nastavni plan. Vani elementi planiranja su specifinost uzrasta,
broj uenika u odjeljenju, njihove motorike sposobnosti i prethodna uvjebanost.
Nastavnik polazi od svoje strune osposobljenosti da bi planirano realizovao. Da bi planiranje bilo
uspjenije treba se pridravati nekih optih naela-principa.
Osnovni principi planiranja su:
1.
Usmjerenost ka cilju- podrazumijeva da se u samom procesu planiranja neprekidno mora
imati u vidu konaan cilj tog planiranja kojemu se podreuju svi planirani operativni zadaci i
konkretne tjelesne vjebe, metode i oblici rada kojima se ostvaruju.
2.
Konkretnost i realnost- obavezuju da se u planiranju polazi od konkretnog nast.programa za
odreeni razred, odreenog odjeljenja i konkretnih karakteristika tjelesne razvijenosti motorikih
sposobnosti, kretne umjenosti i elja uenika tog odjeljenja, konkretne kolske godine, itd. Sam
38
plan mora biti konkretan, a moraju se uzeti i u obzir realne mogunosti da se planirano moe i
ostvariti. Nastavnik u planiranju mora biti realan.
3.
Sistematinost i postupnost- najvie doprinose ostvarivanju didaktikih naela
sistematinosti i postupnosti u nastavi fizikog vaspitanja uopte. Sistematinost se ostvaruje
loginim redoslijedom nastavnih sadraja, koji obezbjeuju kontinuitet uticaja i progresivno
poveanje optereenja u skladu sa narastanjem mogunosti.
4.
Cjelovitost i jednostavnost-nalau da se planiranjem obuhvate ne samo programski zadaci i
sredstva, ve da se planiraju metode, organizacioni oblici rada, sprave i rekviziti, prostorni uslovi i
sl.da bi bili to primjenljiviji i razumljiviji.
KARTICA 23.
1.
SEZONSKO PLANIRANJE po ciklusima
U okviru ovog planiranja vri se blia konkretizacija nastavnih sadraja i njihovraspored realizacije
na osnovu sezonskih uslova. Ovo planiranje podrazumijeva distribuciju grupisanih sadraja u
okviru 3 sezone:
- jesenja (sept.,okt. i novemb.)- planiraju se igre i aktivnosti u prirodi: brzo i istrajno tranje,
bacanje loptica i drugih predmeta udalj, savladavanje prepreka, elementarne ogre koje trae vei
prostor, skakanje preko lastia, badmington i sl.
- zimska (dec.,jan.,febr. i mart)- nastava se odrava u sali ili uionici, tj.na zatvorenom. Sadraji su :
ritmika, djeiji folklor, vjebe penjanja, provlaenja, preskoka, stoni tenis i sl. Ili na otvorenom
klizanje, sankanje, igre na snijegu.
- proljena (april,maj, jun)- planiraju se slini sadraji kao i za jesen, s tim, to se za kraj ovog
perioda planira i provjera fizikih sposobnosti uenika. I u jednoj i u drugoj sezoni se mogu
planirati izleti, sportski dani i krosevi.
Sezonski plan se izrauje desetak dana prije primjene. Ova vrsta planiranja se odvija paralelno s
nastavnim procesom.
Ciklusi podrazumijevaju tematske cjeline, npr.: ciklus provjeravanja i testiranja, gimnastike,
atletike, ritmike gimnastike, fudbala i sl. Najee se planira u okviru 5 ciklusa. U svakom se
predvia 13-15 uzastopnih asova iste tematske cjeline.
2.
FRONTALNI OBLIK RADA
Podrazumijeva:
istovremenu komunikaciju nastavnika sa svim uenicima u smislu: verbalnog obraanja,
pokazivanja, posmatranja, nadziranja i provjeravanja i
istovremenu zaposlenost svih uenika istovjetnim kretnim zadatkom na istom prostoru, istim
rekvizitima.
Moe se primjeniti u vezanoj i slobodnoj varijanti. U prvoj je uloga nastavnika dominantna u smislu
da on odreuje ta e se, kako, gdje i ime raditi. Npr.u realizaciji nastavne jedinice Bacanje i
hvatanje loptica na razliite naine, on e odrediti raspored uenika u prostoru, naine pojedinih
bacanja, broj ponavljanja i sl.
U drugoj varijanti uenika je u okvirima koje namee nastavna jedinica, slobodan u planiranju i
realizaciji zadataka. Uenici sami se razmjetaju, bacanje loptica izvode redoslijedom po
sopstvenom izboru, broj ponavljanja i brzinu rada odreuju prema sopstvenim eljama i
mogunostima.
Vezanom varijantom fontalnog rada se doprinosi sistematinosti u radu, a slobodnom se razvija
kreativnst i rad se individualizuje.
Mnogi autori ovaj oblik rada smatraju najekonominijim, najracionalnijim oblikom. Istovremena
zaposlenost uenika odraava se na motoriku gustinu, to je od posebnog znaaja s obzirom na
potrebu optimalizaciju uenika. Doprinosi i veoj emocionalnosti rada. Iziskuje odgobarajue
39
prostorne uslove, kao i adekvatnu opremljenost kole rekvizitima. Omoguava najbri letimini
uvid u rad svih uenika, daje brzu optu sliku.
Ogranienja mogu biti samo prostorni i materijalni uslovi kole.
Moe se primjeniti sa uenicima svih uzrasnih nivoa. Najpoeljniji je oblik rada u 1 i 2 razredu O,
gdje se preteno koriste prirodni oblici kretanja, vjebe oblikovanja, vjebe postrojavanja, igre i
plesne vjebe, dakle masivne motorike aktivnosti bez nekih specifinosti u zahtjevima.
Nezamjenjiv je oblik rada u :
1.
uvodnom dijelu asa (kontrolie se prisutnost i pripremljenost za rad, izvode strojeve vjebe,
najavljuje nastavna jedinica i izvode vjebe zagrijavanja,
2.
pripremnom dijelu asa (u opisu, objanjavanju, demonstriranju i izvoenju vjebi
oblikovanja),
3.
zavrnom dijelu asa (u kome se uz vjebe postrojavanja, vri zajednika analiza uinjenog
eventualno izvode vjebe za smirivanja i daju domai zadaci).
Vezana varijanta ovog oblika rada je prikladna za prvi as kada se obuava eki pokret ili kretanja, a
slobodna kod njihovog utvrivanja-uvjebavanja kao i u slobodnim rekreativnim aktivnostima.
Zahtijeva veu budnost nastavnika, kao i veu disciplinu uenika.
3.
METODA IMITACIJE I DRAMATIZACIJE
KARTICA 24.
1.
ANTROPOLOKA OBILJEJA I ANTROPOMETRIJSKE KARAKTERISTIKE
Antropoloka obiljeja ine sveukupne morfoloke, antropometrijske, funkcionalne, motorike,
kognitivne i konativne osobine jedne linosti ukljuujui i njen socijalni status.
Antropometrijske karakteristike su kvantitativna obiljeja dimenzija i dinamika tjelesnog rasta i
razvoja prema parametrima:
duinski rast (visina tijela i duina ekstremiteta),
razvoj u irinu (obim grudnog koa, nadlaktice, butina, struka),
porast mase (tjelesne teine) i
debljina potkonog masnog tkiva.
2.
BRZINSKA BARIJERA METODE BORBE PROTIV NJE
U razvijanju brzinskih sposobnosti primjenjuje se niz razliitih metoda rada, a najee su to:
metoda ponavljanja, met.progresivnog optereenja i met.promjenljivog optereenja. Psihofizikim
sposobnostima uzrasta djece od 7-11 godinanajvie odgovaraju metode igre i takmienja koje na
bazi poveanog emocionalnog tonusa doprinose i veem ukupnom efektu ispoljavanja brzinskih
osobina. Pri izboru metoda u organizaciji treninga brzine, mora se voditi rauna o tome da
specijalizovano, dugotrajno vjebanje jedne motorne aktivnosti sa konstantnom brzinom, vodi ka
razvoju brzine u organskoj povezanosti sa strukturom te aktivnosti, sa konstantnom brzinom, vodi
ka razvoju brzine u organskoj povezanosti sa strukturom te aktivnosti, usljed ega dolazi do pojave
tzv.brzinske barijere. Drugim rijeima dolazi do stabilizacije brzine na odreenom nivou, nakon
ega dalji napori obino ne daju pozitivne rezultate.
40
Za razbijanje brzinske barijere koriste se vjebe koje podstiu vjebaa i pomau mu da premai
maksimalnu brzinu. Kao to su: tranje niz strmu ravan, tranje sa brim partnerom, bacanje lake
sprave ili bacanje tee sprave naizmjenino sa spravom normalne teine.
U nekim sluajevima, za razbijanje brzinske barijere korisno je da se za neko vrijeme prekine sa
treningom osnovne vjebe. U tom periodu se mogu koristiti i druge vjebe.
3.
RAD PO STANICAMA
Grupni rad po stanicama podrazumijeva podjelu odjeljenja na manje grupe 4-6 uenika. Svaka
grupa se rasporeuje na svoje radno mjesto i dobija po jedan kretni zadatak kojiizvrava do znaka
za izmjenu, tako da za vrijeme trajanja glavnog dijela asa sve grupe zavre rad po svim stanicama.
Ima veliki uinak u smislu intenzifikacije rada. Uenici na radnim stanicama mogu svi istovremeno
u frontalnom radu da izvravaju zadatke, ukoliko to zadatak omoguava ili sukcesivno jedan za
drugim.
KARTICA 25.
1.
RAZJASNITE POJAM MOTORIKE NAVIKE-MOTORIKA UMIJEA
Motorike navike su dugotrajnim vjebanjem steen automatizam u izvoenju motornih aktivnosti,
bez potrebe za veom svjesnom kontrolom.
Motorika umijea podrazumijevaju vjebanjem steenu sposobnost izvoenja neke motorne
aktivnosti.
Motorika vjetina je vjebanjem steena sposobnost izvoenja motorikih aktivnosti na viem
nivou: racionalno, efikasno, precizno, lijepo.
Motorika dostignua su maksimalni dometi koji se uz sveukupno angaovanje motorikih i
funkcionalnih sposobnosti, motorikih umijenja i voljnih napora ostvare u datim uslovima u
konkretnoj motorikoj akciji.
2.
CILJEVI PROGRAMA FIZ.VASPITANJA OD 1 DO 4 RAZREDA
Opti operativni ciljevi nastave fiz.vaspitanja su:
1. podsticanje rasta i razvoja,
2. uticanje na pravilno dranje tijela,
3. razvoj motorikih sposobnosti,
4. sticanje motorikih umijenja koja su programom utvrena kao sadrina fiz.vaspitanja,
5. usvajanja znanja radi razumijevanja znaaja i sutine nastave fiz.vaspitanja,
6. formiranje moralno voljnih osobina linosti.
Prikladnim nast.sadrajima se smatraju:
1. organizaciono postavljanje i kretanje,
2. vjebe tjelesnog oblikovanja,
3. osnovni prirodni oblici kretanja,
4. elementarne igre,
5. ritmike vjebe i djeje narodne igre,
6. vjebe na tlu.
Ciljevi i zadaci se konkretizuju u dokumentima koje drutvo donosi sa namjerom da odreenu
oblast regulie i usmjerava. Takva dokumenta u sferi osnovnog vaspitanja su: Ustav, Zakon o
osnovnom vaspitanju i obrazovanju i Nastavni plan i program. Nastavni plan je osnovni dokument
ijim se posredstvom regulie vaspitno-obrazovni rad u jednoj koli. On odreuje koji e se
predmeti izuavati, kojim redom i sa kojim brojem asova nedjeljno. Nastavnim programom se
propisuju ciljevi, zadaci i konkretni sadraji pojedinanih nast.predmeta i obavezuje svoje izvrioce.
Fiz.vaspitanje je u sada vaeem nast.planu i programu zastupljeno sa 14% asova nedjeljno u 1-4
razredu, od ega je za zdravstveno vasp.namijenjeno 20 %. Nastavnici trebaju biti akteri u izradi
nast.plana i programa i da se informiu o seminarima, radionicama i predavanjima koji se
organizuju u cilju inoviranja njihovih znanja i umijenja.
41
3.
ULOGA METODE VERBALNE KOMUNIKACIJE
Verbalna met.je nezamjenjiva. Uz pomo rijei nastavnik ostvaruje mnoge svoje uloge i realizuje
brojne zadatke, i uz njihovu pomo on uspostavlja komunikaciju sa uenicima i tako aktivira i
oivljava itav nastavni vannastavni proces rada, koji je primarno komunikoloke prirode. Najee
se primjenjuju u kombinaciji sa met.pokazivanja i met.praktinog tjelesnog vjebanja. Rije u
fiz.vaspitanju ima sljedee uloge:
formativnu (saznajnu),
korektivnu (ispravljanje greaka),
verifikativnu (utvrivanje rezultata rada) i
stimulativnu (podsticaj na rad).
Ove uloge se ostvaruju opisom, objanjenjem, razgovorom-dijalogom, obrazlaganjem,
ukazivanjem, komandovanjem, taktiranjem i verbalnim impulsima. Ova metoda najznaajniju
ulogu ostvaruje u formativnoj sferi u poetnoj fazi upoznavanja sa kretnim zadatkom i
ovladavanjem njime.
Nekim uenicima je potrebna i verbalna stimulacija koja se ostvaruje rijeima kao tako, dobro,
odlino koje se upuuju u trenutku potrebe. Emocionalnost rijei podsticajno djeluje i uliva vjeru
u uspjeh u rjeavanju nekog kretnog zadatka. Izraava se: naglaavanjem, intonacijom, ritmom
rijei, gestikulacijom, mimikom. Nastavnik je pomalo i glumac na sceni.
U primjeni verbalne metode nastavnik mora obezbjediti panju svih uenika. Svako obraanje
uenicima mora biti jeziki i gramatiki korektno, jasno artikulisano, sa pravilnom dikcijom i dobro
intonirano. Jezik treba da je jednostavan i razumljiv uenicima. Struni termini se postepeno uvode
u 1 i 2 razredu, a iskljuivu primjenu strogo strunih termina kao odrui, pretklon, zanoi i
sl.treba odloiti za 4 razred. U fiz.vaspitanju se namee potreba da obraanje bude glasnije ili
odsenije.
Objanjavanje i razgovor imaju posebno znaajnu ulogu kao vid verbalnog komuniciranja, u
uvodnom dijelu asa. Tom prilikom se najavljuje nast.jedinica i povede krai razgovor vezan za to.
Naroito stimulativnu vrijednost imaju primjeri iz sportskog ivota, kao kad se djeci najavi da e
danas uiti da vode loptu kao to to rade koarkai, a zatim se o tome povede konkretan odgovor.
Jedno istraivanje je pokazalo da je ovoj metodi namijenjeno svega 1,33 min. ili 2,29 % ukupnog
vremena namijenjenog nastavnom asu.
KARTICA 26.
1.
AKTIVAN ODMOR-objasniti pojam makro pauze
U organizaciji djejeg rada mogue je identifikovati niz nepovoljnih faktora koji remete odnose: u
ritmu rada i odmora, izmeu umnog i fizikog i izmeu statikog i dinamikog rada, a samim tim
utiu i na rast i tazvoj, kao i na zdravstveno stanje uenika u cjelini.. nepovoljnosti organizacije
kolskog rada su:
obimni nast.programi i zahtjev da se memorie to vei broj injenica,
nove forme organizacije kolskog rada koje nisu praene i novim formama i metodama
nast.rada kao ni materijalnom opremljenou kola,
rigidan razredno-asovni sistem, trajanje asa 45 min.,
krute forme nast.rada koje igri i drugim slobodnijim formama pretpostavljaju dril i
izvjebavanje.
Obaveznu psihofitiku rekreaciju uenika je propisao nast.plan i program fizikog vaspitanja.
Aktivan odmor, koji je mogue ukljuiti u bilo koji dio nekog asa, izmeu asova ili slobodno
vrijeme uenika, viestruko je znaajno rekreativno sredstvo. Najznaajnija uloga aktivnog odmora
je osvjeavanje psihofizikih i mentalnih potencijala uenika u trenucima njihovog opadanja.
Aktivnim odmorom se ostvaruju i obrazovni zadaci, tako da se uenici ue nainima i sredstvima
rekreacije, kao i humanizaciji slobodnog vremena i znaaju i potrebi stalnog bavljenja
fiz.rekreacijom.
U nastavi fiz.vaspitanja uenika od 1-4 razreda O aktivan odmor se provodi u vidu:
42
- mikro pauze najkrai vid akt.odmora uenika i podrazumijeva tjelesno vjebanje i kretanje u
trajanju 2-3 min. Indikator potrebe primjene ovog vida odmora je zamorenost uenika, tj.simptomi
zamorenosti koji se manifestuju odsustvom panje, dosadom, zijevanjem, pospanou, vrpoljenjem,
polijeganjem na klupe i padom efikasnosti rada. Kad se ukae potreba uitelj otpoinje vjebanje
uenika primjenjujui 4-5 vjebi, tipa vjebi oblikovanja, izvedenih u brem tempu i snanijim
zamasima. To trebaju biti pokreti glavom napred, nazad, u stranu i kruenje, naginjanje trupom
naprijed-nazad, u stranu i kruenja, snana i brza zamahivanja rukama u raznim pravcima i na razne
naine, labavljenje miia ruku i ake otresanjem, tranje u mjestu i unjevi. Cilj je da se ubrza
disanje i cirkulacija krvi, to doprinosi veem prilivu kiseonika u mozak i njegovom efikasnijem
funkcionisanju.
- makro pauza- od 15-30 min. Poeljna je za sve uenike i treba se organizovati svakodnevno u
okviru velikog odmora, nakon drugog nast.asa. Aktivan odmor se obavlja napolju, na kolskom
vjebalitu, u dvoritu i dr. U sali se organizuje u sluaju kie i hladnih dana. asovi slobodne igre
se organizuju u slobodno vrijeme i u svim prostorijama unutar kole i van nje koji to omoguavaju.
Uenici trebaju sami birati igre, npr: igre loptom, preskakanje vijae, igre lastia, stoni tenis i sl.
- sportskog dana- organizuje se za sve uenike kole, van kolskog kruga, na proplanku u umarku,
na jezeru, obali rijeke. Program sp.dana treba biti izrazito rekreativan, a njegovi sadraji mogu biti:
jesenji kros i proljeni kros, finalne utakmice kolskih takmienja, krai turniri u nekim igrama,
tafetna takmienja, sankanje, klizanje, skijanje, plivanje i slobodne igre.
- izleta- podrazumijeva boravak u prirodi i njegov cilj moe biti rekreativan, zdravstveni, obrazovni
ili vaspitni. To je prilika da se uenici izdano kreu i da se fiziki rekreiraju, kao i da se navikavaju
na kretanja u prirodnim uslovima. Treba biti zabavan. Za nii k.uzrast sadraji izleta mogu biti:
pjeaenje, hodanje ili tranje, vonja biciklom, preskakanje balvana, potoka, penjanje uz drvo,
elementarne igre i sl. Za izlet je potrebna dobra priprema: uitelj mora upoznati mjesto na koje vodi
djecu, odrediti nain prevoza, smjetaja, pravac marute i sadraj izleta. Potom obavjetava uenike
i roditelje o tim detaljima.
- ljetovanje i zimovanje ona pored rekreativno- zabavnih sadraja doprinose, slue
Iziskuje daleko sloenije pripreme. Potrebno je obratiti panju na spisak stvari koje uenici moraju
ponijeti. Uenici zimuju u vrstim objektima,, a ljetovati mogu i u: atorima, barakama, kolibama,
kamp-prikolicama i sl.
2. ZNAAJ PROVJERAVANJA I OCJENJIVANJA
Provjeravanje i vrednovanje u fiz.vaspitanju ima viestruki znaaj kako za uenike, tako i za
nastavnike, kolu, roditelje i iru drutvenu zajednicu.
Za uenike ima informativno motivacioni znaaj. Omoguava im realan uvid u individualne
mogunosti, to doprinosi boljem upoznavanju i razumijevanju sebe i realnijim linim aspiracijama.
Ocjenu uenici mogu doivjeti i kao nagradu za uloen trud, to e im biti motivacija da se trude jo
vie, jer se trud isplati. Mogu je doivjeti i kao kaznu ukoliko se njihov trud u vjebanju nije
odgovarajue vrednovalo. Kao krajnja posljedica uenikovog nezadovoljstva ocjenom moe biti
njegov trajni otpor prema fizikom vaspitanju.
Rezultati provjeravanja znaajan su pokazatelj uspjeha nastavnika u realizaciji cilja i zadatka ove
nast.oblasti. previe odlinih ocjena moe biti pokazatelj prelakog zadatka ili premalog intenziteta.
Veliki broj slabih ocjena moe biti posljedica neodgovarajueg zadatka, prevelikog optereenja ili
neadekvatnog metodikog postupka to nastavnik treba da istrai. Bez uvida u rezultate, prije svega
uenikih sposobnosti, nastavnik nije u mogunosti ni realno da planira dalji rad.
Te rezultate nastavnik je duan predoiti uenicima, njihovim roditeljima i upravnim organima
kole. Ove ocjene ne bi trebalo roditelje ostaviti ravnodunim, tj.zainteresovanih samo u smislu da
ocjena iz fiz.vaspitanja ne kvare opti uspjeh.
Ocjene iz fizikog vaspitanja ne ukazuju samo na psihofizike mogunosti ve i na kapacitete
njihove ljudskosti (humanosti, drutvenosti, empatije i sl.). to je za roditelje pokazatelj da li i u kom
43
pravcu usmjere svoju djecu da se bave sportom, nekom rekreativnom aktivnou ili korektivnim
vjebanjem.
Ocjene iz fizikog vas.imaju drutvenu vrijednost. Ukazuju na stanje zdravlja, tjelesnu razvijenost,
razvijenost motorikih sposobnosti, motoriku efikasnost.
3. DRUGI DIO ASA (pripremni dio), NJEGOVA ULOGA
U ovom dijelu asa ostvaruju se 2 vrste zadataka. Prvu ine posebni zadaci oni se odnose na
funkcionalno pripremanje lokomotornog aparata na vee fizioloke napore i kretne zahtjeve koji
predstoje u daljem toku asa. Preteno su u biolokoj funkciji. Drugu grupu ine opti zadacidijelom se odnose na bioloke zadatke, a dijelom i na obrazovne zadatke. Oni se odnose na
motoriko uenje, odnosno usavravanje motorikog funkcionisanja u smislu kvalitetnog
oblikovanja pokreta.
oblikovanja, i to u nizu 8-10 vjebi kompleksnog dejstva. Mogu se izvoditi u razliitim
formacijama (rasutoj, u paru, u razmaknutom troredu, u jednostrukom ili dvostrukom krugu, sa ili
bez rekvizita i sa i na spravama. U izboru vjebi za formiranje niza je potrebno ukljuiti raznovrsne
vjebe za sve dijelove tijela i za razliite namjene. U pogledu trajanja vjebanja, broja ponavljanja,
ritma i redoslijeda vjebi potrebno je pridravati se principa postupnosti, primjerenosti i
individualizacije. Vjebe u nizu imaju sljedei redoslijed:
Prvo se pone sa vjebama za ruke i rameni pojas, nastavlja se vjebama za trup i na kraju se rade
vjebe za noge. Najee se koristi frontalni oblik rada.
U svakom nizu ovih vjebi moraju se nai i vjebe istezanja koje doprinose razvijanju i odravanju
zglobne pokretljivosti, kao i vjebe labavljenja, kojima se smanjuje miina napetost.
KARTICA 27.
1.
TA OBRAZUJE KOSTUR DONJIH EKSTREMITETA
2.
SREDSTVA U NASTAVI FIZIKOG VASPITANJA (objasniti pomona sredstva)
Pomona sredstva su: objekti, sprave i rekviziti.
Objekat je graevina namijenjena za motorike aktivnosti. Sastavni dio objekta su: pratei prostorisanitari, garderoba, spremite,gledalite i ugraena oprema-graevinska i sportska.
Za fiz.vasp.se koriste vjebalita- to su svi prostori otvorenog ili zatvorenog tipa, na kojima se
odvija neka motorika aktivnost. U odnosu na namjenu razlikujemo:
1.
Staze duina im je vea od irine, a postoje: staze za alpinizam i planinarstvo, za hodanje,
tranje, jahanje, biciklizam, vonju, za vodene i zimske aktivnosti.
2.
Igralita-na njima se odvija neka sportska ili druga igra, a postoje igralita za: badmington,
tenis, boanje, vaterpolo, golf, koarku, odbojku, rukomet, fudbal, hokej.
3.
Dvorane su zatvorena vjebalita, dimenzionirane su i obraene prema zahtjevima
pojedinih aktivnosti. Prema namjeni postoje: sale za gimnastiku, ples, borilake sportove, itd.
Termin dvorana se koristio za otvoreni objekat u kome se nalazi vie raznovrsnih vjebalita,
npr.kolska dvorana.
Plivalita- otvorena ili zatvorena vjebalita, prirodna ili izgraena.
Skakaonice- vjebalite za skokove u vodu ili skijake sportove.
Bacalita- cjebalita za razliite vrste bacanja: diska, kladiva, koplje, kugle.
Skakalita- vjebalita za skokove uvis, udalj, motkom, padobranom.
Ploe- vjebalita za potrebe umjetnikog i rekreativnog klizanja ili koturanja.
Polja koriste se za aktivnosti kod konjikog sporta.
Strelite i streljane- vjebalita za potrebe gaanja vazdunom, vodenom pukom.
Lovita- vjebalita za potrebe lova.
44
Nespecifirana vjebalita- nemaju stalno ustrojstvo- vjebalita za aktivnosti ribolova, podvodnog

ribolova, ronjenja.
Sprave su predmeti na kojima se izvodi aktivnost, a to su:
1.
vedski sanduk- koristi se za hodanje, tranje, puzanje, skokove, kolutanje, penjanje,
provlaenje i za razliite igre.
2.
vedska klupa- koristi se za hodanje, tranje, skakanje, puzanje, bacanje i u igrama.
3.
Strunjaa koristi se za struno izvoenje raznih doskoka, vjebi na tlu...
Rekviziti su predmeti kojima se izvodi neka motorika aktivnost, a to su: lopta, palice, vijaa,
obru, medicinka, unjevi, reketi, gume, stalci, trake.
Ostala nastavna sredstva su: kasetofon, grafoskop, slajdovi, video, vaga, metar itd.
3.
TESTIRANJE MOTORIKIH SPOSOBNOSTI (inicijalno testiranje)
Procjena nivoa razvijenosti sposobnosti ili osobina kod uenika vri se preko inicijalno-poetnog
provjeravanja. Ovaj metod nije najbolji pokazatelj jer ukljuuje slobodno subjektivno uvjerenje
nastavnika, ali je zadovoljavajue.
Inicijalno provjeravanje se preduzima u cilju utvrivanja poetnog nivoa: tjelesne razvijenosti,
zdravlja, motorikih sposobnosti i umijenja, moralno-voljnih odlika i sl.
Prethodi svakom planiranju zadataka i programiranju optereenja,individualizovanoj nastavi, te se
najee primjenjuje na poetku kolske godine. U procjeni tjelesne razvijenosti i zdravlja uenika,
pored nastavnika uestvuje i ljekar.
Tehnika mjerenja tjel.razvoja uenika:
1.visina, 2.teina i 3.dranje gtijela.
Dranje tijela podrazumijeva: dranje glave, ramena, lopatica, trbuha, grudnog koa, bona krivina
kim.stuba, oblik nogu i svod stopala.
KARTICA 28.
1.
MIINI ZAMOR, OBLICI ISPOLJAVANJA PO TOPOLOKOJ PODJELI
Po treem anatomo-topolokom osnovu snagu je mogue razvrstati na:
snagu ruku i ramenog pojasa,
snagu trupa i
snagu karlinog pojasa i nogu.
Razvoj miine snage pokazuje niz karakteristika:
dinamika razvoja snage i veliina njenog ispoljavanja su paralelni sa ostalim promjenama
karakteristinim za rast i razvoj,
uoava se relativno ravnomjeran porast ove sposobnosti izmeu 8 i 10 godine, dok se od 11
godine ona osjetnije poveava,
najvei tempo porasta relativne snage je od 6-7 do 9-11 godine,
u ranijim uzrasnim periodima evidentno je odsustvo statike snage, njen kritian period je za
miie ruku izmeu 8 i 10 godine, za lene miie kod djeaka izmeu 11 i 12 godine, a kod
djevojica izmeu 8 i 11 godine,
u cjelokupnom periodu mlaeg kolskog uzrasta pokazatelji mi.snage su izraeniji kod
djeaka nego kod djevojica,
ova sposobnost nije konstantna, ve se radom mora odravati, inae dolazi do mi.slabosti,
podlona je i varijacijama u toku dana i godine, a na nju mogu djelovati temperaturni uslovi.
2.
ASOVI IGRANJA - organizacija
sebi cilj, prijatna, stvaralaka, matovita.svojstvena je ovjeku na svim stepenima njegovog razvoja
i u svim uzrasnim periodima.
45
1.
2.
drutvene,
3.
ulne,
4.
intelektualne i
5.
hazardne igre.
Primjeri igara su: Sijeno-slama, Trka zeeva, Ko e prije, itd.
3.
METODA PRAKTINOG VJEBANJA
Igrom kao metodom se doprinosi:
inicijativnosti u motorikim aktivnostima na koje uenike tjera promjenljivost uslova koji u
igri vladaju i potreba odabiranja najpoeljnijeg naina motorikog dejstva,
kompleksnom ispoljavanju motorikih i kretnih sposobnosti i njihovom uvrivanju,
vaspitanju osjeanja kolektivizma, istrajnosti, dosljednosti, smjelosti i odlunosti.
Takmiarska metoda je primjenjiva tek za uzrast od 9 godina. Predmet takmienja mogu biti
gotovo sve tjelesne vjebe i kretanja. Osnovna karakteristika takmienja je elja da se pobijedi u
nekoj motorikoj akciji koja se vri u skladu sa ranije utvrenim, uz ostvarivanje maksimalnih
rezultata. Takmienje se kao metoda esto koristi i pri ocjenjivanju rezultata obuke date motorike
akcije, a moe da bude i sredstvo stimulacije u obuci. Konaan cilj takmienja je pobijediti. Ona
moraju biti dobro pripremljena. Slue svestranom razvoju uenika. Takmienja uenika trebaju
obuhvatiti one vjebe koje su predviene nast.programom.
46
Met.sportskog treninga je specifina za rad u sportskim sekcijama. Zasniva se na strogo
individualnom planiranju rada. Stavlja se u funkciju maksimalnog razvoja svih sposobnosti:
specifinih motorikih vjetina, motorikih sposobnosti i ostalih osobina linosti koje omoguavaju
postizanje maksimalnih rezultata u jednoj odabranoj grani sporta. Karakteristini modaliteti ove
metode su: standardno, ponavljajue, promjenljivo i situaciono vjebanje.
Standardno ponavljajue vjebanje se odnosi na vjebanje odreenih motorikih zadataka
utvrenog optereenja, koje se ponavlja jedno krae ili due vrijeme bez izmjene.
Promjenljivo vjebanje ukljuuje primjenu raznolikih motorikih zadataka, razliitog intenziteta i
tokom jednog asa vjebanja i u jednom vremenskom periodu.
Situaciono vjebanje se odnosi na vjebanje u uslovima koji simuliraju uslove takmienja.
Igra, dramatizacija i imitacija su najprimjerenije metode rada za 1 razred.takmiarska metoda se
moe uvoditi povremeno u rad u 3 razredu. Ako motoriki zadatak nije sloene strukture ili je
jednostavan primjenjuje se sintetika metoda.
KARTICA 29.
1.
KARAKTERISTIKE BIO-PSIHO-SOCIJALNOG RAZVOJA DJECE
U uzrasnom periodu od 6-7 godina do 10-11 godina porast u visinu tijela iznosi priblino oko 5 cm
godinje i manje-vie je ujednaen. Godinji prirast tjelesne teine iznosi na ovom uzrastu oko 2,5
do 3 kg godinje. Svaka nova generacija je neto vie od prethodne. Uoeno je da su djeaci do
11.godine u prosjeku neznatno vii i tei od djevojica, da bi ta prednost u 11.godini prela na
stranu djevojica, to se tumai kao posljedica njihovog predpubertetskog ubrzanja razvoja.
U ovom periodu dijete mijenja svoj fiziki izgled. Gubi djetinju zaobljenost i izduuje se. Mijenjaju
se i njegove proporcije tijela.
Glava iznosi 1/6 visine tijela. Duina ekstremiteta - do 7 godine se noge uveavaju 3, a ruke 2,5
puta, u odnosu na novoroene ija duina ekstremiteta iznosi 1/3 tijela.
Grudni ko sa uzrastom poprima izgled kupe sa bazom okrenutom nagore. On se iri i produbljuje,
ime mu se i zapremina poveava.
Kimeni stub je ve sa 7 godina ve stekao svoju prirodnu fizioloku zakrivljenost. On je u vratnom
dijelu, posmatrano s boka, zakrivljen prema unutra oko 3,5 cm, u grudnom dijelu blago prema
spolja i u slabinskom dijelu opet prema unutra.
Proces okotavanja se ne odvija ravnomjerno. Skelet je jo dosta plastian. Prvo se zavrava
okotavanje perifernih dijelova tijela. Okotavanje falangi prstiju se zavrava oko 9-11 godine,
runog zgloba 10-13 godini i tako redom. Proces okotavanja je kod djevojica bri za oko 1-2
godine. Prednost plastinosti skeleta je u tome to esti padovi kod djece ne zavravaju prelomima
kostiju, a nedostatak je to nosi potencijalnu opasnost da se usljed nepovoljnih ivotnih okolnosti i
miine slabosti deformie.
Miina masa oko 8 godine iznosi 27,2 % itave mase, dok je kod odraslih 40 %. Sa poveanjem
mi.mase proporcijalno raste i miina snaga. Mi.veze sa kostima su nedovoljno ovrsle. Tempo
prirasta miine mase je vei kod djeaka nego kod djevojica, odnosno vei je na nogama nego na
rukama i vei kod opruaa (ekstenzora) nego kod pregibaa (fleksora).
Frekvencija disajnih pokreta je oko 19-23/min. Disanje je plitko, vitalni pluni kapacitet iznosi oko
1250-1300 cm3.
47
Srce je u 5-6 godini vee za 5-6 puta u odnosu na novoroene. Uveava se ubrzanim tempom zbog
porasta broja miinih vlakana i njihove debljine. Srce 8-njeg djeteta tei oko 90 g. Uestalost
sranih frekvencija u mirovanju na uzrastu od 6-12 godina iznosi 85-100 otkucaja u minuti. Na
ritam sranog rada utiu: temperaturne promjene, jake emocije, ritam disanja, napinjanje,
zadravanje daha i dr. Promjeri krvnih sudova se ire sa uzrastom, to omoguava bolji protok krvi i
dobru prokrvljenost miia.
Mozak na ovom uzrastu dostie svoju konanu veliinu. Skoro potpuno izgraeni ulni receptori
obezbjeuju dobro ulnu percepciju. Zdravo, normalno dijete je poeljno opteretiti vjebama
umjerenog intenziteta, koje mogu biti i duge, ali sa estim prekidima. To ostavlja utisak da su djeca
u stanju da po cio dan skau, tre i igraju se, a da ne ostave utisak da su umorna. Kapacitet djece u
domenu fizikog rada-vjebanja nije veliki, ali je oporavak od intenzivnog rada kraeg trajanja bri
nego kod odraslih. Nisu preporuljive vjebe u izometrijskom (statikom) reimu rada, u kome
dolazi do napinjanja i zadravanja daha, to moe poremetiti ritam sranog rada.
2.
ORGANIZACIONI OBLICI VASP.-OBRAZ-RADA U FIZ.VASPITANJU
Organizacioni oblici rada koji se primjenjuju u nastavi fiz.vasp. su:
- as tjelesnog vjebanja,
- as specijalnog-korektivnog vjebanja,
- aktivan odmor,
- izlet, ljetovanje i zimovanje,
- kolsko sportsko takmienje i
- javne manifestacije.
3.
MOTORIKO UENJE, FAZE KROZ KOJE PROLAZI
Proces motorikog uenja je vrlo sloen i uslovljen nizom individualnih kognitivnih, psihikih i
biofiziolokih sposobnosti kao: perceptivnih, asocijativnih, misaonih, voljno-emocionalnih i
motornih, odnosno od stepena njihove razvijenosti. Motoriko uenje prolazi kroz 3 faze, brzina
kojom e pojedinci prolaziti kroz svaku od njih je individualno data.
U prvoj fazi (faza generalizacije) ostvaruju se prvi, opti pripremni i poetni uslovi za ovladavanje
nekom motorikom akcijom-pokretom ili kretanjem. Ovde se daju i primaju prve informacije,
vizuelizira se kretni zadatak, izazivaju se asocijacije podsjeanjem na ranija slina kretna iskustva i
vre prvi pokuaji realizacije.
U tom cilju se primjenjuju verbalna i demonstraciona metoda i sintetiko-analitika metoda
praktinog vjebanja, principi oiglednosti, svjesne aktivnosti i postupnosti. U ovoj fazi obuavanja
je vano na vrijeme uoiti osnovne greke i njihovu prirodu kao i uzrok neuspjeha.
Nastavnik ima ulogu da prati izvoenje kretnog zadatka, da uoava osnovne greke i njihovu
prirodu kao uzrok neuspjeha. Ima ulogu da prati izvoenje kretnog zadatka, da uoava osnovne
greke, da na njih ukazuje odmah po izvoenju i daje sugestije kako da se one u sljedeem pokuaju
izbjegnu, kako se ne bi ugradile u motoriki obrazac kada ih je nemogue vie otklanjati. Cilj ove
prve faze obuavanja je OVLADAVANJE OSNOVNOM STRUKTUROM KRETNOG
ZADATKA, ODNOSNO UMJETI GA IZVESTI.
Druga faza (faza diferencijacije) omoguava dalje viekratno ponavljanje kretnog zadatka u
standardnom obliku, ali uz vea optereenja i zahtjeve. Cilj ove faze je da se KRETNI ZADATAK
IZVEDE RACIONALNIJE, PRECIZNIJE, EFIKASNIJE, IME SE NJEGOVO IZVOENJE
PODIE NA NIVO VJETINE. Miini osjeaji i motorne predstave sopstenog kretanja postaju
sve jasnije. Vjeba je u ovoj fazi obuavanja u stanju da uoi prostorne i vremenske karakteristike
i karakteristike miinog naprezanja obuavanog kretnog zadatka, u stanju je da uoi njegove
dijelove, kao i odluujue momente za njegovo uspjeno izvoenje kao: kada, u kom trenu treba da
se odrazi, zamahne, promjeni pravac, kada i koje miie da zategne ili opusti i koliko i sl.
Trea, zavrna faza ili faza stabilizacije se ogleda u uvrivanju i automatizaciji izvoenja kretnog
zadatka. U njoj se u potpunosti dovrava formiranje motornog obrasca za obuavanu kretnu
strukturu, to podie nivo ovladanosti njome na nivo kretne navike, a to dalje omoguava njenu
uspjenu primjenu u svim, pa i nespicifinim uslovima u nekom datom trenutku.
48
Do ove faze obuavanja se stie sistematskim ponavlajnjem kretnog zadatka u sve teim,
promjenljivim i nespecifinim uslovima. Dominiraju sintetika, takmiarska i igrolika metoda.
Tok motorikog uenja prati progresivno, ali neravnomjerno napredovanje individualne dinamike.
Krivulja uspjeha je u poetku ushodna i ne poinje od apsolutne nule, poto se pretpostavlja
odreen stepen kretne umjenosti slinog tipa, pa se i novo moe shvatiti kao nadgradnja. Primjer
za ovo je obuavanje skoka udalj i uvis koji se nadovezuju na preanja iskustva uopte: ritmiko,
figurativno i podraavajue hodanje i tranje koje se nadovezuje na iskustvo hodanja i tranja i sl.
Dinamika napretka u motorikom uenju bie svakako prvenstveno uslovljena individualnim
sposobnostima, ali e na nju uticati i primjenjena metodika vjebanja, njegova uestalost u okviru
jednog asa vjebanja i sistematinost vjebanja.
KARTICA 30.
1.
MJESTO I ULOGA FIZ.KULTURE U SISTEMU NAUKA
Fiz.kultura svojim bogatstvom sadraja, formi, i vidova, nerijetko slui ovjeku i kao motiv i
inspiracija za njegovo umjetniko izraavanje, pokretom, muzikom ili likovnim putem. Sve su vei
zahtjevi koje drutvo postavlja fiz.kulturi.
Kroz nju se ostvaruju odgovorni zadaci u oblasti vaspitne i obrazovne djelatnosti, podizanja opte
zdravstvene kondicije, radne i odbrambene sposobnosti, humanizacije slobodnog vremena i
meuljudskih odnosa, postizanja visokih sportskih rezultata, kao i line i drutvene afirmacije.
Jedan broj prirodnih nauka, koje se u osnovi bave izuavanjem biolokih svojstava ovjeka, u
okviru svojih istraivanja bave se i uticajem tjel.vjebi na ta svojstva. To su : anatomija, fiziologija,
morfologija, biohemija, medicina i higijena.
Problematiku iz domena fiz.kulture zahvata: psihologija, sociologija, filosofija, istorija, kao i
primjenjene nauke: etnologija, antropologija, pedagogija i didaktika. Iz kruga drutvenih nauka su
se izdvojile naune discipline koje se preteno bave problematikom fizike kulture kao: istorija
fiz.kulture, psihologija sporta, sociologija sporta, sportska pedagogija i dr.
2.
POKAZATELJI AEROBNOG KAPACITETA
to organizam troi vie kiseonika u jedinici vremena moe due da radi, njegova radna sposobnost
je vea. Aerobni rad je rad uz prisustvo kiseonika, a anaerobni rad je rad bez prisustva kiseonika.
Koliina utroenog kiseonika zavisi od sposobnosti:kardiovaskularnog sistema, minutnog volumena
srca-koliina krvi koja protekne kroz srce za 1 minutu.
Udarni volumen- koliina krvi koju srce izbaci jednim udarom-kontrakcijom.
Koliina utroenog kiseonika zavisi od koliine hemoglobina.
Kod utreniranih osoba minimalna koliina je neto vea ne na raun frekvencije, ve na raun
poveanja udaranja.
3.
PRINCIPI U NASTAVI FIZ.VASPITANJA
U primjeni didaktikih principa nuno se oslanjamo na:
Zakonitost motorikog uenja i saznajnih procesa uopte,
Zakonitosti biolokog razvoja, kao i na
Drutvene, vasp.-obrazovne ciljeve i zadatke ove nastave.
Principi su: princip oiglednosti i svjesne aktivnosti, uzrasne primjerenosti i individualnosti,
zdravstveno-vaspitne usmjerenosti, sistematinosti i postupnosti, svestranosti, raznovrsnosti, zabave
i razonode.
49
KARTICA 31.
1.
NAVESTI VJEBE ZA RAZVIJANJE I ODRAVANJE MOTORIKIH
SPOSOBNOSTI
Vjebe snage: sklekovi, unjevi, trbunjaci, skok udalj, iz mjesta.
Vjebe brzine: taping rukom.
Vjebe izdrljivosti- tranje, vonja biciklom, plivanje, skijanje.
Vjebe spretnosti, pokretljivosti, preciznost (gaanje cilja s udaljenosti 7-10m), ravnotea (skakanje
na gredi, stav na prstima jedne noge), koordinacija (poligon).
2.
PRIPREMNI DIO ASA (objasniti posebne zadatke, opte)
U ovom dijelu asa ostvaruju se 2 vrste zadataka. Prvu ine posebni zadaci oni se odnose na
funkcionalno pripremanje lokomotornog aparata na vee fizioloke napore i kretne zahtjeve koji
predstoje u daljem toku asa. Preteno su u biolokoj funkciji. Drugu grupu ine opti zadacidijelom se odnose na bioloke zadatke, a dijelom i na obrazovne zadatke. Oni se odnose na
motoriko uenje, odnosno usavravanje motorikog funkcionisanja u smislu kvalitetnog
oblikovanja pokreta. Vaspitni zadaci se odnose na razvijanje svjesne discipline i stvaranje prijatnog
raspoloenja i navikavanja na rad, upornost i istrajnost.
oblikovanja, i to u nizu 8-10 vjebi kompleksnog dejstva. Mogu se izvoditi u razliitim
formacijama (rasutoj, u paru, u razmaknutom troredu, u jednostrukom ili dvostrukom krugu, sa ili
bez rekvizita i sa i na spravama. U izboru vjebi za formiranje niza je potrebno ukljuiti raznovrsne
vjebe za sve dijelove tijela i za razliite namjene. U pogledu trajanja vjebanja, broja ponavljanja,
ritma i redoslijeda vjebi potrebno je pridravati se principa postupnosti, primjerenosti i
individualizacije. Vjebe u nizu imaju sljedei redoslijed:
Prvo se pone sa vjebama za ruke i rameni pojas, nastavlja se vjebama za trup i na kraju se rade
vjebe za noge. Najee se koristi frontalni oblik rada.
U svakom nizu ovih vjebi moraju se nai i vjebe istezanja koje doprinose razvijanju i odravanju
zglobne pokretljivosti, kao i vjebe labavljenja, kojima se smanjuje miina napetost.
3.
OBJASNITI
TERMIN
FIZIKA
KULTURA,
FIZ.VASPITANJE
I
FIZ.OBRAZOVANJE
Fiz. kultura je dio opte kulture. Ovim sloenim terminolokim izrazom se oznaava: sveukupnost
onih materijalnih, kulturnih i duhovnih vrijednosti koje su stvorene i namijenjene zadovoljavanju
bio-psiho-socijalnih potreba ovjeka, aputem raznolikih tjelesnih-kretnih aktivnosti. Ona je matini
pojam karakteristian za 3 osnovna vida ovjekovog angaovanja u tjelesnom vjebanju i to:
fiz.vaspitanje, sport i rekreacija.
Fiz.obrazovanje je integralni dio fiz.vaspitanja koje je prvenstveno usmjereno ka usvajanju i
usavravanju motornih (kretnih) umenja, vjetina i navika, kao i teorijski znanja koja omoguuju
njihovo razumijevanje i samostalnu primjenu u ivotu. Fiz.obrazovanjem se doprinosi irenju
dijapazona kretnih umenja i osposobljava ovjeka da njima smisleno i svrsishodno vlada, da zna
zato, kako i kada da ih primjenjuje.
50
KARTICA 32.
1.
VASPITNI ZADACI FIZ.VASPITANJA
Su :
1.
Vaspitanje volje, karaktera i svjesne discipline-upornost, dosljednost, odlunost
2.
Pozitivan odnos prema radu uenici postavljaju sprave
3.
Disciplinovan i svjestan odnos prema kolektivu- takmienje, izleti, logoravanja
4.
Zdrava razonoda
5.
Formiranje i razvijanje smisla za lijepo- u prirodi, ivotu, tjelesnim vjebama, lijepo dranje
tijela, lijepo kretanje.
2.
OBJEKTIVNOST MOTORIKOG TESTIRANJA SE OGLEDA U
Svaki test ima taan i precizan nain izvoenja.
Obezbjeeni uslovi testiranja,
Ispravnost mjernih instrumenata,
Obuenost osobe koja testira.
Objektivnost- test je objektivan ako na rezultate ispitanika ne djeluju subjektivni faktori
( linosti ispitivaa , ni na onog ko ispravlja test). Objektivan je onaj test ako ga razliiti ocjenjivai
vrednuju istim brojem bodova. Poveana je ako su zadaci razumljivi i ako ga svi shvate na isti
nain.
3.
PRIRODNI I KONSTRUISANI OBLICI KRETANJA
Prirodnim ili filogenetskim oblicima kretanja nazivamo sva ona kretanja koja su se kroz sveukupni
filogenetski razvoj ovjeka dobro utemeljila, postala ovjekova specifica sui generis i najee
primjenjivana u njegovom svakodnevnom ivotu. U prirodne oblike kretanja se ubrajaju:
hodanje, tranje, skakanje, bacanje i hvatanje, penjanje i puzanje, dizanje i noenje, vuenje i
potiskivanje, vienje i upiranje.
Hodanje se izvodi na sljedei nain: noga se u iskoraku postavlja na petu, sa koje se teina tijela
prenosi na prednji dio stopala, pa na prste od kojih se vri potiskivanje i odguravanje za slejdei
iskorak suprotnom nogom. Prsti su usmjereni naprijed, tijelo se dri uspravno, glava takoe,a
pogled je upravjen naprijed. Ruke se iz ramena klate naprijed-nazad. Da bi obavila sljedei iskorak,
noga se pokree iz zgloba kuka lakim savijanjem u koljenu. U tranju je tijelo nagnuto neto vie
naprijed, to je tranje bre, nagib je vei. Prvi dodir sa tlom se ostavruje preko prednjeg dijela
stopala, a ne preko pete kao kod hodanja. Pri izvoenju tranja javljaju se greke: zabacivanje glave
nazad ili njeno okretanje desno-lijevo, suvie podignuta ramena i grevito dranje, sjedee tranje,
klaenje, zabacivanje potkoljenica i peta nazad.
Hodanje i tranje su sredstvo fiz.vasp.kojim se ostvaruju bioloki (misli se na uticaj koji imaju na
jaanje miia i poboljanje funkcionalnih sposobnosti disajnih i srano-sudovnih organa,
poboljanje izdrljivosti, brzine i spretnosti), obrazovni zadaci (formiranje navika ovih kretanja u
razliitim uslovima-po pijesku,ledu,snijegu, uzbrdo,nizbrdo, na razliite naine-istrajno, brzo,
spretno i u razliitim situacijama) i vaspitni zadaci (formiranje nekih voljnih osobina kao istrajnost,
takmiarskog duha, svjesne discipline i vaspitavanje pozitivnog odnosa prema fizikim
aktivnostima, posebno prema tjelesnom kretanju i potrebi da se hoda kad god je to mogue). Mogu
se koristiti u igrama: igre tipa hvatalice, promjene mjesta, utrkivanje, u tafetama, sportskim igrama.
Moraju biti primjereni uzrastu po duini dionica koje se prelaze i brzini izvoenja. U radu se
najee koristi frontalni oblik ovih kretanja, svi uenici istovremeno i hodaju i tre. Brzo tranje u
homogenim grupama izvodi se u vrstama i u talasima-jedna vrsta tri za drugom. U brzom tranju
na 20-30m trebaju se poduzeti sljedee mjere bezbjednosti kao:
staza po kojoj se tri treba da je ravna i da nije klizava,
uenici treba da su meusobno dovoljno razmaknuti,
tranje se mora izvoditi pravo, a ne ukoso, da se ne sjee put drugome,
iza linije cilja treba biti dovoljno prostora da se postepeno zaustavi,
po zavretku trke svi se vraaju na zaelje sa strane, a ne istim putem preko staze.
51
Za uenike 1 i 2 razreda tei se jednostavnijim oblicima tranja i hodanja, sa manje zahtjeva u

pogledu koordinacione sloenosti, trajanja i brzine. Hodanje i tranje treba zbog svoje univerzalne
primjenjivosti zauzeti 15-20 % u fondu nastavnih jedinica.
Poskakivanje, skakanje i preskakanje su prirodni oblici ovjekovog kretanja lokomotornog
karaktera, koji on primjenjuje po potrebi savladavanja prepreka koje su se javile na putu njegovog
kretanja. To su acikline lokomocije. Koriste se u raznim varijantama:oskakivanje na jednoj i dve
noge, skaknje udalj, vis i dubinu preskakanja.
Ostvaruju se bioloki zadaci razvijanje eksplozivne i repetativne snage miia nogu i nekih
miia trupa, kao i jaanja nonih zglobova; obrazovnibogaenje ukupnog kretnog fonda
razliitim modalitetima ovih kretanja; vaspitni-vaspitavaju se neke osobine volje (odvanost,
hrabrost i odlunost).
Ove vjebe se primjenjuju skoro na svakom asu fiz.vaspitanja. u niim razredima e to biti
poskakivanje kraeg trajanja skaknje udalj i vis preko prepreka manje duine i visine, a preskoci
preko gimnastikih sprava i atletsko skakanje udalj i vis primjenie se tek od 4 razreda.
Najjednostavnijim se smatraju skokovi uvis iz mjesta-podskakivanjem i poskoci. Sljedei je skok
udalj iz mjesta, dok su najsloeniji skokovi iz zaleta i to uvis. Poetna visina skoka uvis ne treba biti
vea od 30 cm,a u principu se ne dozvoljavaju skokovi sa sprava koje su iznad visine koja dosee
do struka djece, a anjvie do 60 cm. Djeca trebaju nauiti da doskau elastino-meko, a to se
postie doskokom na prednji dio stopala i pounjem ili ak unjem. Kod preskoka kozlia nuno
je asistirati. Vjebe poskakivanja se mogu izvoditi u frontalnom radu, a veinu drugih skokova i
preskoka u grupnom radu. Uenici mogu da stoje u koloni po jedan i izvode zadatak po redu
prispjea ili po principu talasa, da svi prvi iz grupa skau istovremeno, pa drugi itd.
Ova kretanja treba da su zastupljena u fondu nast.jedinica 10-15 %.
Bacanje i hvatanje su prirodni oblici kretanja manipulativnog karaktera koje ovjek u svojim
uobiajenim ivotnim i radnim aktivnostima rjee primjenjuju. Koriste se razne varijante bacanja u
daljinu, visinu i cilj, sa jednom i sa obe ruke i hvatanja sa jednom i obe ruke. Bacaju se predmeti
razliitih veliina, teina i oblika:lopte, medicinske palice, obrui, kestenje, kamenii, a hvataju
lopte i palice.
Bacanja i hvatanja se u fiz.vaspitanju koriste kao vjebe za razvijanje motorikih sposobnosti, kao
eksplozivne i repetativne snage miia ruku, ramenog pojasa i lea, spretnosti i brzine sloene
motorike reakcije. Osim ovih biolokih, ovim vjebama se rjeavaju i obrazovni zadaci koji se
odnose na motoriko uenje u domenu bacanja i hvatanja, a njima se mogu i vaspitavati osobine
odvanosti i hrabrosti. Igre su kao: izmeu 2 vatre, neka bije, obaranje unjeva i sl. Uitelj u
1 razredu primjenjuje bacanja sa manjim i lakim loptama i predmetima u samoigranju i
samovjebanju, a najprostije forme su bacanje lopte odozgo, a najsloenija bacanja su ona gdje se
pokreti ekstremiteta koji bacaju spravu povezuju sa pokretima drugih dijelova tijela.
Bacanje treba izvoditi i desnom i lijevom rukom podjednako kako bi ove vjebe razvijale snagu i
spretnost i jedne i druge ruke. Bacanja se izvod eu paru i u grupnom radu po talasima.
Kod dodavanja i hvatanja lopti uenicima treba stalno skretati panju da nije cilj da se lopta snano
baci ve da se ona i uhvati.
Ove vjebe trebaju biti zastupljene u radu 10-15 % nastavnih jedinica.
Penjanje, puzanje i provlaenje su aciklina kretanja lokomotornog karaktera koja se izvode
preteno anagaovanjem ruku. U fiz.vaspitanju primjenjuju se u provlaenju ispod i kroz prepreke i
penjanju uz vertikalne i kose prepreke. Kod djece su ova kretanja veoma omiljena, mogu se izvoditi
kako u prirodi, tako i u sali i kolskim dvoritima. Ova kretanja se koriste za jaenje miia ruku i
ramenog pojasa, njima se poboljava opta pokretljivost i spretnost, a penjanje uz strme i vilje
prepreke razvijaju voljne osobina kao to su :odlunost i odvanost, a ui se i tehnika penjanja.
U radu sa uenicima 1 i 2 razreda uitelj primjenjuje prepentravanja preko niih sprava do 80 cm,
penjanje na manje visine do 2 m i puzanje kraeg trajanja koje smjenjuje hodanjem, a sa uenicima
3 razreda se primjenjuje penjanje na vee visine do 3m, penjanje kombinovano sa noenjem i
poligone. Kod penjanja uz motku treba insistirati da se prihvat rukama vri tek neto iznad, gdje se
pridrava drugom rukom, a na to vii stepen. Ruke trebaju stalno biti savijene u laktu. Uenike
treba upozoravati na oprez i pri penjanju i pri silaenju.
52
Dizanje i noenje su najee primjenjivani oblici kretanja u ivotu ovjeka. To su kretanja

manipulativnog karaktera. Diu se i nose predmeti razliitih visina, teina i oblika, pojedinano, u
paru ili grupno sa jednom ili sa obe ruke. Ove vjebe se koriste kao vjebe za jaanje dinamike i
statike snage miia ruku, lea i nogu, a njima se ostavruju i obrazovni zadaci-sticanje iskustva u
pronalaenju najracionalnijeg naina podizanja, noenja i sputanja razliitih predmeta; a
prenoenjem predmeta ili druga u grupnom radu vaspitavaju osobine saraivanja i pomaganja.
Uitelj treba nauiti uenike da diu predmeta sa tla pounjem, a ne u pretklonu sa pruenim
nogama. Uenici mlaih razreda ne bi trebalo da diu i nose predmete tee od 5-6 kg u 1 i 2 raz., a
6-8 kg u 3 razredu i to na leima. Izvodi se u radu po grupama, a ova kretanja se primjenjuju kao
tjelesne vjebe za pravilno dranje tijela.
Vuenje i potiskivanje su prirodna lokomotorna kretanja ovjeka kojima se on suprostavlja
razliitim ivim i neivim otporima. Primjenjuju se kao tjel.vjebe vuenja i potiskivanja u vidu
borenja parova i grupa. Izvode se posredno ili neposredno. Koriste se kao tjel.vjebe za jaanje
miia i razvijanje spretnosti itavog tijela. To su vjebe statike snage i nisu podesne za djecu 1 i 2
razreda. Mogu se izvoditi na otvorenom i u sali, za uenike su ove vjebe zanimljive zbog
takmienja koje u njima vlada. Vaspitava se svjesna disciplina, borbenost, inicijativnost i upornost.
Vienje i upiranje se esto koriste kao sredstvo fiz.vaspitanja. vjebe u visu i uporu na ovom
uzrastu se primjenjuju kao mjeoviti visovi i upori, tj.tijelo ne visi i ne upire se samo okaeno i
oslonjeno na ruke, ve uz istovremeno upiranje nogama. Ove vjebe se mogu izvoditi u prirodi,
kolskom dvoritu i u sali. I u uporu i u visu uenici se za spravu dre punim zahvatom, to znai da
su prsti sa gornje, a palac sa donje strane. Vis i upor mogu biti prednji i zadnji. Kod prednjeg
rukama se hvta ispred tijela, a kod zadnjeg iza. Pravilno izvedene ove vjebe jaaju miie ruku i
ramenog pojasa i poveavaju pokretljivost kimenog stuba i zglobova ruku i ramena.
KARTICA 33.
1.
KOTANO-ZGLOBNI SISTEM
Kost je tvrd organ bjeliaste boje, razliitog oblika, duine, irine i debljine u skladu sa funkcijom
koja je namijenjena. Moe biti: duga, kratka i pljosnata. Kratke kosti se nalaze u zavrecima
ekstremiteta i grade kimeni stub. One omoguavaju fine i elegantne pokrete. Duge kosti grade
ekstremitete. Na svakoj dugoj kosti se razlikuje njen tanji dio-dijafiza i njena dva proirena krajaepifize, koje slue za njeno zglobljavanje sa dugim kostima. Nisu sasvim prave, ve blago
zakrivljene. Pljosnate kosti zatvaraju upljine u kojima su smjeteni meki i osjetljivi vitalni organi,
koje oni tite od mehanikog optereivanja. Povrina kostiju je neravna, na njoj se zapaaju manja i
vea ispupenja. Sa spoljnje strane kost je pokrivena pokosnicom-periostom. U njenom
povrinskom sloju se nalaze snopovi vezivnih vlakana, a u dubljem slju krvni sudovi, nervna vlakna
i mlade kotane stanice-osteoblasti. Neke sadre u svojoj unutranjosti i kotanu sr gdje se stvaraju
krvna zrnca. Kost je veim dijelom graena 70% graena od neorganskih materija, a manjim
dijelom 30% od organskih (oseina). Kost je jedna od najvrih tkiva. Skeletni sistem ovjeka ine
kosti:
Kosti glave: pljosnate su i nepravilnog oblika i ukljuuju kosti lica i lobanje koje zatvaraju vie
Kosti trupa: ine ih kosti kimenog stuba (33-34 kimenih prljenova) i kosti grudnog koa (grudna
kost, 12 pari rebara i grudni dio kimenog stuba).
Kostur gornjih ekstremiteta- ruku: ine kosti ramenog pojasa (klj.kost i lopatica), 3 kosti ruke
(jedna kost nadlakta-ramenica i 2 kosti podlakta bica i laktica) i 27 kostiju ake (8 kostiju ruja, 5
kostiju podruja i 14 u prsima).
Zglobovi su mjesta gdje se 2 ili vipe kostiju meusobno spajaju. Oni mogu biti nepokretni,
polupokretni i pokretni. Mogu biti i prosti i sloeni, a prema obliku mogu biti:
ravni polupokretni, valjkasti, jajasti, kuglasti.
53
Grau pokretnih zglobova ine glavni elementi,a oni su:

zglobovne povrine, zglobna upljina, zglobna aura.
Sporedni elementi koji se sreu samo kod pojedinih zglobova su:
zglobne veze, zglobni kolut i meniskus. Osnovna funkcija zgloba je da meusobno spaja i uvruje
kostur i da tijelu omoguuje kretanje.
2.
CILJEVI I ZADACI FIZ.VASPITANJA
Cilj nastave fit.vaspitanja jeste da raznovrsnim i sitematskim motorikim aktivnostima, koje se
povezane sa ostalim obrazovno-vaspitnim podrujima, doprinese integralnom razvoju uenika,
motorikih sposobnosti, sticanju i primjeni motorikih umijenja i navika i neophodnih teorijskih
znanja u svakodnevnim i specijalnim uslovima ivota i rada.
Opti operativni ciljevi nastave fiz.vaspitanja su:
1.
Podsticanje rasta i razvoja,
2.
Uticanje na pravilno dranje tijela,
3.
Razvoj motorikih sposobnosti,
4.
Sticanje motorikih umijenja,
5.
Usvajanje znanja radi razumijevanja znaaja i sutine nastave fiz.vaspitanja,
6.
Formiranje moralno voljnih osobina linosti.
Posebni zadaci (ciljevi) su:
1.
Zadovoljavanje osnovnih djeijih potreba za kretanjem i igrom,
2.
Razdvijanje koordinacije, gipkosti i ravnotee, te eksplozivne snage- sile kao komponente
motorikih sposobnosti,
3.
Sticanje motor.vjetina uenja u svim prirodnim oblicima kretanja u razliitim uslovima,
4.
Uvrivanje i elienje organizma, jaanje zdravlja i razvijanje higijenskih navika,
5.
Socijalizovanje poddrutvnjavanje uenika.
3.
OBJASNITE TERMIN VALJANOST-VALIDNOST MOTORIKOG TESTA
Mjerenje motor.sposobnosti uenika je od izuzetnog znaaja upravo za uenike od 1-4 razreda. U
procesu formiranja i razvijanja motor.sposobnosti veoma je aktuelno mjerenje, praenje i
vrednovanje nivoa razvijenosti. U tu svrhu se koriste motor.testovi. Sve se to unosi u linu kartu
uenika, na poetku i na kraju k.godine. mjerenja su postala najprihvatljivija metoda
provjeravanja. Ono eliminie subjektivizam i daje najobjektivniji nain provjeravanja. Obaveza
nastavnika razredne nastave u vezi sa provjeravanjem i mjerenjem tjelesnog i zdravstvenog odgoja
je i sagledavanje tjelesne razvijenosti, tj.sposobnosti uenika. U formiranju ocjena za uenike
vrednuju se sa 3 aspekta:
1.
Znanja i umijenja,
2.
Tjelesne sposobnosti i
3.
Odnosa prema tjelesnom i zdravstvenom odgoju.
U linom kartonu uenika rezultati mjerenja fiz.sposobnosti upisuju se u karton.
Test je valjan, odnosno validan u onoj mjeri ako mjeri ba ono to se njime eli izmjeriti. Test nije
validan, ako istovremeno nije i pouzdan.
Pouzdanost (dosljednost, vjernost) je takva karakteristika testa koji kod ponovljene primjene na
istim ispitanicima daje u osnovi iste rezultate.
Objektivnost- test je objektivan ako na rezultate ispitanika ne djeluju subjektivni faktori, ako ga
razliiti ocjenjivai vrednuju istim brojem bodova.
Osjetljivost- ako se njime mogu ispitati manje razlike u uspjehu odgovora uenika.
Praktinost jednostavnost primjene i brzog ispitivanja.
Ekonominost ekonominost trokova i vremena.
Badarenost.
54
KARTICA 34.
1.SVRHA FORMIRANJA HOMEGENIH GRUPA U NASTAVI FIZ.VASPITANJA
Homogene- formirane od uenika priblino istih sposobnosti i sklonosti. Uenici bolje napreduju jer
su im zadaci primjereniji njihovim mogunostima.
One omoguavaju veu diferenciranost u pogledu radnih zadataka, radnog optereenja i drugih
zahtjeva. Ova forma rada je najprikladnija za razvijanje i odravanje motorikih umijenja i navika, a
ima i afektivnu ulogu.
2.IZBOR VJEBI, DOZIRANJE U INDIVIDUALNOM POSTUPKU
Tjelesne vjebe po svojoj funkciji mogu biti:
vjebe za odravanje i korekciju tjelesnog dranja i kretanja (vjebe oblikovanja, korektina i
sportska gimnastika),
vjebe za razvijanje i odravanje motorikih sposobnosti (vjebe snage, brzine, izdrljivosti,
koordinacije, ravnotee, preciznosti, pokretljivosti),
vjebe za ovladavanje kretnim umenjima, vjetinama i navikama (vjebe tranja, skakanja,
bacanja, penjanja, plivanja i sl.).
Doziranje vjebe je u najdirektnijoj vezi sa individualizacijom nastave. Ono zavisi od niza
elemenata, a njihovom kombinacijom se optereenje smanjuje ili uveava. Najlake se operie
brojem ponavljanja vjebe, brzinom izvoenja, trajanjem, veliinom i duinom kretanja i posebno
ritmom.
Individualizacija namee potrebu smjelijeg mijenjanja organizacionih oblika rada, razvrstavanjem
razreda ne samo po uzrasnim i nekim intelektualno, psiho-socijalnim, ve i drugim psihofizikim
obiljejima, sposobnostima i interesovanjima.
3. SNAGA I TJELESNA MASA
spoljanjoj sili (teini sprave, sili partnera, gustini spoljanje sredine ili zemljine tee) ili da pokree
sopstveno tijelo.
Mehanizmi njenog ispoljavanja vezani su prvenstveno za:
- morfofunkcionalne karakteristike miia,
- veliinu njihovog poprenog presjeka,
- strukturu njihovih vlakana,
- biohemijske i metabolistike procese u zaposlenom miiu i
- prisustvo energetskih izvora u njima.
Meutim, oni su vezani i za psihofizioloke dimenzije linosi, kao to su: opte stanje CNS,
pokretljivost procesa ekscitacije i inhibicije(razdraenja i koenja) u njemu, provodne sposobnosti
perifernih dijelova neuromotornog sistema koji prima signale iz CNS, a ini se najvie zavise od
voljnih napora (motivacione sfere). Mogue je diferencirati vidove njenog ispoljavanja bar po 3
osnova:
1.
s obzirom na karakter reima rada,
2.
s obzirom na kriterijum odnosa veliine ispoljene snage i mase tijela i
3.
s obzirom na topoloki kriterijum.
Na osnovu karaktera reima miinog rada, snaga se moe ispoljavati u vidu: statike i dinamike
snage.
55

Metodika Fizickog Vaspitanja

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Metodika Fizickog Vaspitanja

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

METODIKA FIZIKOG VASPITANJA GABRIELA KRAGUJEVI

3. OD KOJIH FAKTORA ZAVISI ISPOLJAVANJE SNAGE

PODJELA SNAGE-APSOLUTNA I RELATIVNA SNAGA

Snagom se moe smatrati sposobnost ovjeka da se miinim naprezanjem suprostavi nekoj

Kimeni stub je ve sa 7 godina ve stekao svoju prirodnu fizioloku zakrivljenost. On je u vratnom

- brzini motorike reakcije.

Prua uvid u dinamiku ostavrivanja planiranih zadataka i blagovremeno ukazuje na mogue

2.TAKMIARSKA METODA PRAKTINOG VJEBANJA

ulogu ostvaruje u formativnoj sferi u poetnoj fazi upoznavanja sa kretnim zadatkom i

Analitika metoda je u poreenju sa sintetikom samo pomona metoda. Primjenjuje se u

Nespecifirana vjebalita- nemaju stalno ustrojstvo- vjebalita za aktivnosti ribolova, podvodnog

Za uenike 1 i 2 razreda tei se jednostavnijim oblicima tranja i hodanja, sa manje zahtjeva u

Dizanje i noenje su najee primjenjivani oblici kretanja u ivotu ovjeka. To su kretanja

Grau pokretnih zglobova ine glavni elementi,a oni su:

You might also like