UNIVERZITET U BIHAU

EKONOMSKI FAKULTET BIHA

77 000 BIHA
KULINA BANA, BB

POSTDIPLOMSKI STUDIJ
POSLOVNE EKONOMIJE

M I D I S E D I J A

BANKARSKI RIZIK, POJAM, INSTRUMENTI OSIGURANJA I

NADZOR

SEMINARSKI RAD

BIHA, 2010.
 UNIVERZITET U BIHAU
EKONOMSKI FAKULTET U BIHAU
BIHA

POSTDIPLOMSKI STUDIJ
POSLOVNE EKONOMIJE

BANKARSKI RIZIK, POJAM , INSTRUMENTI OSIGURANJA I

NADZOR

SEMINARSKI RAD

Predment: Bankarski menadment

Mentor: Prof. dr. Izudin Keetovi

Magistrantica: Midi Sedija; dipl. ecc.

Matini broj: 022/06

BIHA, MARTA 2010.

2
SADRAJ

1. UVOD
1.1 Pojam predmet i objekt istraivanja
1.2 Radna hipoteza i pomone hipoteze
1.3 Svrha i cilj istraivanja
1.4 Naune metode
1.5 Struktura rada

2. NAUNO TEORETSKI ASPEKT BANKARSKOG RIZIKA

2.1 Pojam bankarskog rizika

2.1.1. Klasifikacija rizika u bankarstvu
2.2 Postupci i metode mjerenja bankarskog rizika
2.3 Metode i tehnike upravljanja kreditnim rizikom

3. INSTRUMENTI OSIGURANJA POTRAIVANJA U FUNKCIJI

UPRAVLJANJA KREDITNIM RIZIKOM

3.1 Pojam instrumenata osiguranja bankarskih potraivanja

3.1 Rizik utrivosti instrumenata osiguranja potraivanja
3.3 Provjera i ocjena instrumenata osiguranja potraivanja
3.4 Vrste instrumenata osiguranja
3.4.1 Nekretnine kao instrumenti osiguranja potraivanja banke
3.4.2 Pokretni instrumenti osiguranja potraivanja banke
3.4.3 Zalihe kao instrument osiguranja potraivanja banke
3.4.4 Cesija kao instrument osiguranja potraivanja banke
3.4.5 Vrijednosni papiri kao instrument osiguranja banakrskih potraivanja
3.4.6 Bankarska garancija kao instrument osiguranja bankarskih potraivanja
3.4.7 Korporativna garancija ili garancije pravnih osoba kao instrument osiguranja
potraivanja
3.4.8 Garancije koje izdaje vlada, lokalne vlasti, regionalne i nacionalne zajednice kao
instrument osiguranja potraivanja
3.4.9 Pismo namjere kao instrument osiguranja potraivanja banke
3.4.10 Novani depozit kao instrument osiguranja potraivanja
3.4.11 Udjeli u novanim fondovima kao instrument osigurnaja potraivanja
3.4.12 Police osiguranja ivaota kao instrument osiguranja potraivanja

4. NADZIRANJE KREDITNOG RIZIKA U POSLOVANJU SA PRAVNIM I

FIZIKIM LICIMA

4.1. Postupak prepoznavanja potencijalno rizinih klijenata i plasmana

4.2. Analiza potencijalno rizinih klijenata i donoenja odluke o klasifikaciji
4.3. Definicija strategije upravljanja poslovnim odnosom klasificiranih klijenata
4.4. Nadzor provoenja aktivnosti klasifikacije klijenata
4.5. Savremeni trendovi u bankarstvu i bankarski rizik
5. ZAKLJUAK

LITERATURA

3
 1. UVOD

1.1. Pojam predmet i objekt istraivanja

Kreditna analiza, detaljan uvid u financijske izvjetaje klijenta i njegovo trenutno

pozitivno poslovanje koje je nastavak uspjenog rada iz prethodnih godinu nisu garancije
budue likvidnosti pravovremenog servisiranja dospjelih obaveza ali su zato mala karika
procjene kreditnog rizika. Menaderi u bankarstvu konstantno se nalaze na raskru izbora
dvije opcije prihvatiti rizik i plasirati to vie sredstava u privredu kako bi poveali prinose ili
voditi politiku veeg nadzora kreditnog rizika i vee opreznosti te uslijed toga trpiti pad
profita i rentabilnosti. Gubici su u svakom sluaju neizbjeni, a sam kreditni rizik je problem
kojeg treba istraiti kako bi se umanjili uinci loih plasmana.
Analiza kreditnog rizika izbor instrumenata osiguranja potraivanja i nadzor
kreditnog rizika u bankarstvu neophodni su postupci, metode i procedure koje treba
usavravati kako bi se potakla bankarska ekspanzija smanjio strah od ulaganja, a
samim tim i pokrenuo privredni razvoj.
Iz navedenog problema potie i predmet istraivanja:

Istraiti pojam kreditnog i bankarskog rizika, pojasniti vrste kreditnog rizika,

prouiti instrumente osiguranja potraivanja u funkciji preovladavanja kreditnog rizika
i na kraju prikazati na primjeru poslovne banka kako se u praksi vri nadzor nad
kreditnim rizikom.

Problem i predmet istraivanja se odnose na tri objekat, a to je kreditni rizik instrumenti

osiguranja i monitoring bankarskog rizika.

1.2. Radna hipoteza i pomone hipoteze

U skladu sa problemom predmetom i objektom istraivanja postavljena je radna

hipoteza koja glasi:
Ne postoji niti jedan bankarski posao koji bi se mogao okarakterizirati kao bezrizian
te se iz tog razloga namee neophodna potreba za upoznavanjem vrsta i metoda mjerenje
kreditnog rizika, instrumenata putem kojih se ublaavaju efekti rizika i postupaka njegovog
kontinuiranog nadzora.
Postavljena radna hipoteza implicira vie pomonih hipoteza:
- Nauno teoretskom primjenom metoda ocjene kreditnog rizika i adekvatnim sistemom
nadzora istog banka moe predvidjeti koja potraivanja i od kojih klijenata e biti tee
naplaena.
- Pravovremenim prepoznavanjem signala pojaanog rizika banka moe ocijeniti kakave i
kolike instrumente osiguranja moe traiti od svojih klijenata.
- Realnom procjenom izloenosti riziku banka vodi mnogo realniju kreditnu i kamatnu
politiku.

4
 1.3. Svrha i cilj istraivanja

U skladu sa problemom i predmetom te postavljenom radnom i pomonom hipotezom

odreena je svrha i cilj istraivanja.

Istraiti bitne karakteristike kreditnog rizika, definisati instrumente osiguranja koji se

najee koriste kako bi se umanjio kreditni rizika te pojasniti postupke nadzora kreditnog
rizika u poslovnoj banci.

Da bi se postigla svrha i cilj istraivanja potrebno je dati odgovore na slijedea pitanja:

- ta je to bankarski i kreditni rizik?

- Zato je potrebno procjenjivati kreditni rizik?

- Koji se instrumenti osiguranja potraivanja koriste kako bi se umanjio kreditni rizik?

- Kako se vri praktini nadzor kreditnog rizika?

- Ko je zaduen u banci da vri nadzor nad kreditnim rizikom?

1.4. Naune metode

Prilikom izrade seminarskog rada koritene su slijedee naune metode: metoda

analize i sinteze, metoda generalizacije i specijalizacije, metoda deskripcije, metoda
dokazivanja, komparacije i kompilacije, indukcija i dedukcija.

1.5. Struktura rada

Rezultati istraivanja su podijeljeni u pet slijedeih dijelova. U prvom dijelu rada,

uvodu formulisan je pojam predmet i objekt istraivanja. Takoer je postavljena radna i
pomone hipoteze te su navedeni svrha i cilj istraivanja, naune metode i struktura rada.
Drugi dio seminarskog rada pod nazivom NAUNO TEORETSKI ASPEKT
BANKARSKOG I KREDITNOG RIZIKA obrazloeni su pomenuti pojmovi te njihovo
nauno teoretsko poimanje u dosadanjoj ekonomskoj teoriji.
Trei dio rada pod nazivom INSTRUMENTI OSIGURANJA POTRAIVANJA U
FUNKCIJI UPRAVLJANJA KREDITNIM RIZIKOM iskoriten je kako bi se pojasnili
najuobiajniji instrumenti osiguranja kreditnog rizika te kakva je njihova uloga u upravljanju
kreditnim rizikom.
etvrti dio rada sa naslovom NADZIRANJE KREDITNOG RIZIKA U
POSLOVANJU SA PRAVNIM LICIMA FIZIKIM LICIMA pojanjava postupak
prepoznavanja potencijalno rizinih klijenata i plasmana njihovu analizu i klasifikaciju, izbor
strategije upravljanja sa tim klijentima te nain donoenja odluka u vezi sa upravljanjem
rizinim klijentima.
Posljednji dio rada ini ZAKLJUAK u kojem se iznose temeljni stavovi do kojih
se dolo istraivakim radom.

5
 2. NAUNO TEORETSKI ASPEKT BANKARSKOG I KREDITNOG RIZIKA

Preduzea kao i ljudi svakodnevno se susreu sa naglim, iznenadnim i neoekivanim

promjenama, a koje u konanici utiu na njihov rast razvoj pa i egzistenciju. U vezi sa tim sa
aspekta bankarstva neophodno je razumjeti: 1) pojam bankarskog rizika, 2) postupke i
metode mjerenja bankarskog rizika i 3) metode i tehnike upravljanja kreditnim
rizikom.

2.1. Pojam bankarskog rizika

Rizici u bankarstvu su jedno od najsloenijih pitanja od nastanka banaka pa do danas.

Pojam rizika se ne moe poistovjetiti sa pojmom neizvjesnosti. Rizik je samo ona
neizvjesnost koja se moe izmjeriti odnosno podpadanje pod opasnost da neki posao ne uspije
ili da se pretrpi neka eta. U financijskim odnosima rizik je mogunost da prihodi koji e se
ostvariti nee biti jednaki oekivanim prihodima. Navedeno znai da ostvareni budui prihodi
mogu biti vei i manji od oekivanih.
Rizik je spoj opasnosti i mogunosti koju investitor svakodnevno susree. Ako se ele
ostvariti vei prinosi potrebno je izloiti se veem riziku. Razumjeti rizik znai pronai model
koji najbolje mjeri opasnost vezanu za investicije po tom i pretvoriti tu opasnost u mogunost
potrebnu da se kompenzira opasnost.U skladu sa navedenim finansije razumiju dvije krajnosti
opasnost rizik i mogunost oekivani povrat. Ekonomska teorija i praksa esto povezuje
visinu rizika sa prinosom pa konstatuje da je vei prinos vezan za vei rizik i obrnuto.
Pogreno je u bilo kom kontekstu vezano za investicije pominjati zaradu i prinos kao sigurnu
kategoriju, jedino ispravno i ekonomski prihvatljivo je govoriti o oekivanoj veliini budue
zarade.
Veina financijskih odluka donosi se uz odreenu dozu neizvjesnosti koja u nekim
sluajevima moe biti ak i predvidiva. Rezultat neizvjesnosti je rizik. U uslovima loe
privredne organizacije, neadekvatne poslovne usklaenosti neizvjesnost je vea, a samim tim i
rizik. U dananjim uvjetima privreivanja skoro pa nemogue je pronai neki segment
privreivanja u kojem ne postoji rizik, meutim kako bi se barem djelomino amortizirao
njegov uticaj preporuka financijskim menaderima je da svoja investicijska ulaganja
disperziraju u to vie razliitih oblika privreivanja.
Rizik se moe definirati kao mogunost da e stvarni povrat odstupati od onog koji se
oekuje1. Znai rizik je mogunost ne postizanja oekivanih rezultata iz odreene poslovne
zamisli. Rizik je dakle odreeno odstupanje, mijenjanjanje moguih rezultata u odnosu na
oekivane2. Ako se opasnost od neostvarivanja eljenih rezultata vee za dobit onda je to
financijski rizika, a ako se vee za pojavu naplate kreditnih plasmana sa aspekta banke onda
je to bankarski rizik.
Krediitni rizik banke definie se kao vjerovatnoa da e budui prihodi od vraanja
kredita biti ispod oekivanog, mjereno standardnom devijacijom ili koeficijentom varijacije
1
Horn, J.C.: Financijska politika i upravljanje, Mate, Zagreb, p.12
2
Njuhovi, Z.: Poslovne finansije, Revicon Sarajevo, 1999. p. 149.

6
oekivanih problema. Za banku kreditni rizik ustvari znai opasnost od gubitka sredstava po
osnovu plasiranog kredita u smislu da krediti nee biti vraeni u roku vraanja bilo
djelomino ili to je najgore u potpunosti3

2.1.1. Klasifikacija rizika u bankarstvu

Rizik sa kojim se banke susreu u svom poslovanju moe se grupisati na razliite

naine. Jedna od uobiajnih klasifikacija bankarskog rizika je slijedea:
- financijski rizici,
- operativni rizici,
- poslovni rizici i
- rizici dogaaja.
Financijski rizik sadri slijedee osnovne rizike: rizik likvidnosti, kreditni rizik i rizik
solventnosti. Finacijski rizik sadri i pekulativne rizike koji mogu rezultirati zauzimanjem
pekulativnih pozicija, a veu se za kamate,valutne i traine razlike.
Operativni rizici se odnose na mehanizam poslovanja odnosno na bankarsku organizaciju,
tehnoloke postupke, informatiku podrku, usklaenost bankarskih politika i naine
ispravljanja pogreaka. Ovi rizici se vrlo teko kvantificiraju.
Trea vrlo znaajna grupa poslovnih rizika odnosi se na okruenje u kojem banka posluje kao
npr. makroekonomska situacija, politika stabilnost, finacijski sistem i organizacija, zakonska
legislativa i slino. Posljednja grupa bankarskih rizika su rizici dogaaja koji tete poslovanju
banke i umanjuju adekvatnost kapitala.

Shema 1. Klasifikacija rizika u bankarstvu

Bankarski rizici

Financijski Operativni Poslovni Rizici

rizici rizici rizici dogaaja

Izloenost financijskom riziku promatra se kroz bilans stanja i bilans uspjeha, pri
emu se utvruje adekvatnost kapitala, kreditna sposobnost, likvidnost preduzea, trino
uee i poloaj, kamatni i valutni rizik.
Operativni rizik se sastoji od rizika unutranjih i vanjskih prevara, potovanja radnog
prava, odnosa preduzea sa klijentima, stanju imovine sa aspekta oteenosti i pitanju
podsistema preduzea.
Poslovni rizik se temelji na makroekonomskoj politici zemlje u kojoj preduzee
posluje, financijskoj i pravnoj infrastrukturi, zakonskoj usklaenosti u potivanju zakonskih
normi, reputaciji i ugledu preduzea i na kraju ugled zemlje koji je vrlo znaajan bankarski
rizik.
Rizici dogaaja sastoje se od politikih prilika, ekoloke svijesti te mogunosti
zagaenja, potecijalnih bankovnih kriza i ostalih mnogobrojnih faktora koji se mogu smatrati
rizikom u bankarstvu.
3
Alijagi, M.: Bankarstvo, Ekonomski fakultet Univerziteta u Bihau, Biha, 2002. p. 206.

7
 Pored navedene koristi se i slijedea podjela kreditnog rizika4:
- rizik neizvravanja blagovremene otplate kredita i
- rizik nelikvidnosti dunika po kreditu.
Bankare u stvarnosti najvie brinu slijedeih est tipova rizika5:
- kreditni rizik,
- rizik likvidnosti,
- trini rizik,
- rizik kamatne stope,
- rizik zarada i rizik solventnosti.
Kreditni rizik je prethodno ve definisan. Rizik likvidnosti se odnosi na opasnost od
neposjedovanja dovoljne koliine gotovine i kapaciteta za posuivanje, odnosno praenje
povlaenja depozita, zahtijeva za neto kredite te ostale potrebe. Suoene sa rizikom
likvidnosti banke mogu posuivati nepredviena sredstva po previsokom troku kako bi
pokrile svoje trenutane potrebe za gotovinom, reducirajui zaradu. Trini rizik se zasniva na
promjenama koje nastaju na tritu uslijed promjena uvjeta poslovanja. Rizik kamatne stope
ima veoma mone efekte sa aspekta banke kao dunika i kao povjerioca utiui tako na
profitabilnost banke. Rizik solventnosti javlja se npr u sluaju kad banka preuzme veliki broj
loih kredita ili ako padne trina vrijednost velikog dijela njenog portfolija vrijednosnica,
stvarajui velike kapitalne gubitke pri prodaji, tada raun kapitala koji je stvoren za
apsorbiranje takvih gubitaka, moe biti uniten. Ako pak investitori i deponenti postanu
svjesni problema i ponu povlaiti svoja sredstva, regulatori moda nee imati drugog izbora
nego objaviti da je banka nesolventna i zatvoriti vrata.
Porede navedenih rizika u bankarstvu znaajnu ulogu imaju i rizik inflacije, valutni
rizik ili rizik teaja, politiki rizik i kriminalni rizik.6

2.2. Postupci i metode mjerenja bankarskog rizika

Hoe li korisnik obnoviti svoj kredit? Hoe li depoziti rasti slijedei mjesec? Hoe li
rasti cijena dionica banke i kakva e biti zarada? Hoe li kamatne stope rasti ili padati i hoe li
banka uslijed toga izgubiti prihod? Samo su neka od pitanja koja se postavljaju pred bankare i
pri tom ih navode da se fokusiraju na poveanje panje i brige kako mjeriti i drati pod
kontrolom bankarski rizik.
Tek nakon to se bankarski menader upozna sa pojmom i potencijalnim prilikama
koje se mogu smatrati bankarskim rizikom on moe da pristupi njegovom mjerenju. U praksi
se rizik moe mjeriti na nekoliko naina. Najei nain mjerenje bankarskog rizika je iz
historijskih podataka.
Mjerenje rizika iz historijskih podataka se vri putem standardne devijacije.
Standardna devijacija je statistiki izraz kojim se mjeri koliko su vrijednosti disperzirane oko
prosjeka npr. zadnje cijene trgovanja na berzi. Disperzija je razlika izmeu stvarne vrijednosti
i prosjene cijene. to je vea navedena razlika vea je i standardna devijacija, a to je stvarna
vrijednost blia prosjenoj to je standardna devijacija manja. Pored standarden devijacije
bankarski rizik se moe izraunati iz cijena financijskih instrumenata i kroz postupak
simulacije.
Kreditni rizik se moe precizno izmjeriti i na toj osnovi graduirati skalu stepena
izloenosti riziku. Zato treba posmatrati svaki pojedinani kreditni plasman kao individualni
kreditni rizik koji onda treba ukomponovati u rizik dosadanjeg i budueg poslovanja

4
Ibidem, p. 207.
5
Rose, P.S.: Menadement komercijalnih banaka , Texas A and M University , 1999. p. 170.
6
Ibidem, p. 176.

8
komitenta. Na osnovu procijenjenog kreditnog rizika i gubitka po pojedinim kreditnima
moemo izraunati prosjenu stopu kreditnog rizka tj kreditnog gubitka.7

Npr: Izraun prosjene stope kreditnog rizika:

Iznos kredita u hiljadama 200 50 300

Stopa predvienog kreditnog rizika 10% 20% 5%
Iznos potencijalnog kreditnog gubitka 20 10 15

Prosjena stopa gubitka = 200 x 10 + 50 x 20 + 300 x 5 / 200 + 50 + 300 = 8,2 %

ili
iznos kreditnog gubitka / iznos odobrenih kredita = 20 + 10 + 15/ 550 = 8,2 %

Postupci procjene kreditnog rizika moraju biti standardizirani. Neki od moguih naina
kvantificiranja kreditnog rizika su:

Indeks odbacivanja = odbaeni kreditni zahtjevi / primljeni kreditni zahtjevi

Indeks gubitka = otpisani gubici / sredstva za pokrie gubitaka

Indeks naplate potraivanja = naplata potraivanja tokom mjeseca / potraivanje tokom

mjeseca

Cilj analize kreditnog rizika za banku je zatita od gubitka kojim je izloena. Ocjena
kreditnog rizika moe biti objektivna i subjektivna. Objektivna je zasnovana na usvojenoj
politici i metodologiji ocjene kreditne sposobnosti i boniteta baninih komitenata, a
subjektivna procjena kreditnog rizika se bazira na iskustvu i intuiciji iskusnih bankarskih
analitiar. Kako se kreditni rizik ne moe u potpunosti eliminirati u njegovoj analizi ide se na
njegovo minimiziranje, to je za banku prihvatljivo.8

2.3. Metode i tehike upravljanja kreditnim rizikom

Unato injenici da banke danas imaju niz razliitih proizvoda njihova osnovna
djelatnost je ipak utemeljena na tradicionalnoj funkciji banka, a to je prikupljanje depozita
kako bi ih plasirala u vidu razliitih dugoronih ili kratkoronih kredita. Vrijednost kredita
ovisi od niza faktora pod ijim djelovanjem moe doi do neeljenog pada vrijednosti. Pad
vrijednosti je u uskoj vezi sa rizikom.
Najznaajniji rizik koji se vee za kreditne plasmane je mogunost smanjenja
kreditnih plasmana zbog kanjenje uplata od strane kreditinih dunika. Ono to je bitno
naglasiti je da se kreditini rizik mora vezati za prinose tako da e inteligentan investitor uvijek
nastojati uskladiti kreditni rizik i prinos na plasmane. Ako bi banka prestala da investira u
rizine plasmane ona bi prestala biti banka u pravom smislu rijei. Isto tako preagresivnim
nastupanjem na triitu zanemarujui rizik banka e se nai u poziciji poveanja gubitka,
nelikvidnosti i na kraju nesolventnosti.
Osnovni elementi upravljanja kreditnim rizikom su slijedei9:
- identifikacija izloenosti kreditnom riziku,
- procjena kreditnog rizika,
7
Alijagi, M.: op.cit. p. 208.
8
Ibidem, op.cit. p.206.
9
Ibidem, op.cit. p. 206.

9
- kontrola kreditnog rizika ,
- finansiranje kreditnog rizika i
- administracija upravljanja kreditnim rizikom.
Cilj banke nije da izbjegne rizik ve da sa njim vjeto upravlja kako bi odrala svoj
konkurentni poloaj. Upravljanje rizikom se vri prvo njegovim identificiranjem i
klasificiranjem zatim mjerenjem i na kraju upotrebom razliitih metoda i instrumenata zatite.
Kreditni rizik se svrstava u financijsku grupu i odnosi se na sve kreditne proizvode. Pod
kreditinim proizvodima podrazumijevaju se sve bankarske radnje koje u konanici rezultiraju
povratom posuene glavnice i pripadajueg dijela kamata. Kontrola kreditnog rizika se
provodi klasifikacijom klijenata i kreditnih proizvoda i formiranjem kreditnih rezervi.
Cijena kreditnog proizvoda se sastoji od troka finansiranja tj. od kamate koju banka
plaa na posuena sredstva i depozite, operativnih trokova bankarske administracije
oekivane stope povrata na kapital i ostalih trokova. Rizinost klijenata se odreuje
metodama kreditne analize na osnovu ega se klijenti svrstavaju u pojedine grupe. Ako
doe do kreditnog prekraja tj nemogunosti otplate kredita koja se jo naziva i kreditna
delikvencija stvarni gubitak e ovisiti i od vrijednosti instrumenta osiguranja kredita odnosno
kolaterala.. Kreditni prekraj je svako kanjenje klijenta sa uplatom glavnice ili kamate.
Poslovanje banke smatra se uspjenim ako je ulazni novani tok vei od izlaznog ili barem
dovoljan za njegovo servisiranje. Navedena postavka je u preduslov odravanja likvidnosti.
Kreditni rizik i izloenost banke kreditnom riziku definirana je Meunarodnim
raunovodstvenim standardima. Banka je duna da za svaku bilansnu i vanbilansnu stavku
objavi informacije o izloenosti kreditnom riziku. U skladu sa navedenim banka je u obavezi
da donese opi akt kojim detaljnije objanjava nain na koji prati kreditnu sposobnost
klijenata i metode i postupke kojim vri osiguranje svojih plasman. Ona je takoer obavezna
voditi klasifikaciju kreditnih plasmana sa aspekta rizinosti i izvriti adekvatni rezervisanje za
pokrie gubitaka.
Prema stepenu rizika banka rasporeuje plasmane u tri skupine:
- potpuno nadoknadivi plasmani, rizina skupina A
- djelomino nadoknadivi plasmani, rizina skupina B
- nenadoknadivi plasmani, rizina skupina C.
U rizinoj skupini A se nalaze kreditni plasmani za koje se procjenjuje da e biti i naplaeni
onako kako je ugovor definisao. To su oni plasmani iji su dunici sigurnog financijskog
priliva, a uz to su i osigurani adekvatnim instrumentom osiguranja. Ako iz bilo kog razloga
doe do dunikovog zaostajanja sa uplatama glavnice i kamate banka je u obavezi poduzeti
sve radnje za podmirenje svojih potraivanja iz instrumenata osiguranja u ovom sluaju se
potee pitanje njihovog kvaliteta i znaaja. Od tog trenutka klijent se iz skupine rizika A
premijeta u skupinu B. Ovakvo preknjiavanje iz prve u drugu skupinu vri se po obiaju
veine banaka ako klijent kasni vie od 60 dana odnosno ako nije podmirio tri dospjele rate.
Rizina skupina C obuhvata one kreditne plasmane za koje se smatra da su 100 % nenaplativi
ili da su naplativi u neznatnom iznosu manje od 10 %. Tu spadaju ona bankarska potraivanja
za koje se procjenjuje da ni njihova imovina ni instrumenti osiguranja potraivanja ne mogu
omoguiti barem djelominu naplatu ugovorenog plasmana.
Najire koriteni indikatori bankarskog rizika su:
- pokazatelj odnosa aktive koja vjerojatno nee biti vraena i ukupnih kredita i lizinga,
- pokazatelj odnosa neto otpisa kredita i ukupnih kredita i lizinga,
- pokazatelj odnosa godinjih rezervi za gubitke po kreditima i ukupnih kredita i lizinga ili
ukupnog vlasnikog kapitala i

10
- pokazatelj odnosa ispravka vrijednosti za gubitke po kreditima i ukupnih kredita i lizinga ili
ukupnog vlasnikog kapitala.10
Kljuna dilema koja se postavlja pred banku zasniva se upravo na kreditnom riziku tj
kako ga adekvatno procijeniti izmjeriti te koju cijenu na temelju sveopih uslova na tritu
postaviti za plasirana sredstva i koju vrstu instrumenata osiguranja upotrijebiti kako bi
smanjila kreditni rizik. Kako bi se pomenuta dileme to efikasnije rijeila u nastavku e biti
precizirani mogui instrumenti osiguranja bankarskih potraivanja u funkciji ublaavanja
kreditnog rizika.

10
Rose, P.S.: Menadement komercijalnih banaka , Texas A and M University , 1999. p.171.

11
 3. INSTRUMENTI OSIGURANJA POTRAIVANJA U FUNKCIJI
UPRAVLJANJA KREDITNIM RIZIKOM

injenica je da se bankarski rizik ne moe u potpunosti izbjei ali se zato barem

djelomino mogu ublaiti njegove negativne posljedice. Kako bi to efikasnije upravljala
kreditnim rizikom banka koristi razliite instrumente osiguranja bankarskih potraivanja u
nastavku elaborirane slijedeim redom: 1) pojam instrumentata osiguranja bankarskih
potraivanja, 2) rizik utrivosti instrumenata osiguranja potraivanja, 3) provjera i
ocjena instrumenata osiguranja potraivanja i 4) vrste instrumenata osiguranja,

3.1. Pojam instrumenata osiguranja bankarskih potraivanja

U cilju to uspjenosti naplate svojih potraivanja i to boljeg upravljanja kreditnim

rizikom banke su prinuenje primjenjivati razne instrumente osiguranja. Izvori naplate
potraivanja mogu se podijeliti na primarne i sekundarne. Primarni izvori naplate potraivanja
predstavljaju sposobnosti klijenata da obezbijede potrebna novana sredstva za servisiranje
dospjelih mu financijskih obaveza. Sekundarni izvori osiguranja potraivanja sastoje se od
raznih instrumenata osiguranja potraivanja.
Instrumenti osiguranja potraivanja se koriste kako bi kreditor to je mogue vie
upravljano kreditnim rizikom odnosno kako bi se zatitio od moguih rizinih plasmana.
Ako klijent posjeduje kvalitetnu financijsku snagu sa aspekta kapitaliziranosti, kvalitetne
likvidnosti i mogunosti obezbjeivanja potrebnih financijskih sredstava kako bi na vrijeme
izmirivao svoje dospjele kreditne obaveze mogue mu je odobriti kreditni plasman i bez
instrumenata osiguranja potujui uobiajnu proceduru meutim najvei je broj klijenata ija
financijska slika i nije toliko sjajna i pouzdana da bi mu se mogla odobriti kreditna sredstva
bez adekvatnih instrumenata osiguranja. Kada se jednom utvrdi financijska sposobnost
klijenta primjereno je da se tad i utvrdi potreba za osiguranjem njegovih plasmana.
Banke u cilju minimiziranja kreditnog rizika utvruju vlastita jedinstvena pravila
procjene kreditne sposobnosti klijenata, a uz to definiu postupke i metode osiguranja
kreditnih potraivanja. Izbor instrumenta obezbjeenja kreditnog plasmana zavisi od:
- procjene kvaliteta klijenta,
- procjene rizinosti kreditnog posla,
- procjene vrijednosti ponuenih instrumenata osiguranja i
- eksternih propisa.
Kvaliteta klijenta sastoji se od procjene kreditne sposobnosti klijenta i kvaliteta njegovog
poslovnog odnosa sa bankom. Rizinost kreditnog posla odreena je iznosom i rokom
namjene kreditne transakcije. Kako bi se smanjio rizik utrivosti banka utvruje pravila
procjene vrijednosti ponuenih instrumenata osiguranja. Eksterni propisi su uglavnom vezani
za zakonsku podrku procedurama osiguranja bankarskih potraivanja.

12
 3.2. Rizik utrivosti instrumenata osiguranja potraivanja

Rizik naplate potraivanja raste zajedno sa rastom rizika utrivosti instrumenata

osiguranja naplate tih potraivanja na tritu. Kako bi to sprijeila i ublaila rizik banka je
prinuena donijeti pravila koja e se primjenjivati prilikom procjene instrumenata osiguranja.
Pravila procjen utrivosti instrumenata osiguranja i utrivosti potraivanja su:
1) instrument osiguranja je steen ako je udovoljeno zakonskoj proceduri vezanoj za taj
instrument,
2) banka u poslovanju sa klijentima potraivanja moe osigurati sa jednim ili sa vie
instrumenata osiguranja,
3) prilikom odobravanja plasmana pravnim i fizikim licima banka moe koristiti:
osnovne instrumente osiguranja, prvoklasne instrumente osiguranja i kvalitetne
instrumente osiguranja ,
4) prilikom odobravanja svojih potraivanja pravnim osobama banke najee ugovaraju
instrumente osiguranja u omjeru 1:1,5 odnos vrijednosti plasmana i vrijednosti
instrumenta osiguranja, osim kod plasmana osiguranih prvoklasnim kolateralom kada
je omjer utvren drugim eksternim propisima.
5) prilikom odobravanja plasmana fizikim licima omjer plasmana i instrumenta
osiguranja je takoer najee u omjeru 1: 1,5 osim plasmana osiguranih prvoklasnim
kolateralom, meutim u ovom sluaju se mogu pojaviti i izvjesne razlike vezane za
iznose plasmana,
6) banka u izvjesnim sluajevima dobrog poznavanja klijenta i njegove sposobnosti te
kreditnog rejtinga moe odstupati od prethodno definisanih pravila te koristiti i manje
omjere,
7) u poslovanju sa kvalitetnijim klijentima po internoj kategorizaciji banka moe koristiti
kao instrumente osiguranja i depozite ali samo u sluajevima kao to je izdavanje
garancija meutim u tim sluajevima se koriste jo neka pravila kao to je prosjeno
stanje sredstava na depozitnom raunu klijenta u odnosu na potraivanja u odreenom
perodu i slino.

3.3. Provjera i ocjena instrumenata osiguranja potraivanja

Formalna provjera i ocjena podrazumijeva provjeru zakonske utemeljenosti vlasnitva

klijenta nad instrumentom osiguranja kako bi se isljuila potencijalna prava treih osoba.
Sutinskom procjenom i provjerom vri se analiza stvarne mogunosti utrivosti instrumenata
osiguranja. Postupke sutinske provjere i procjene instrumenata osiguranja provode osobe
nadlene za voenje poslovnog odnosa sa klijentima za pravna lica, a u poslovanju sa fizikim
licima taj posao obavljaju uposlenici banaka ovlateni za prijem i obradu zahtijeva uz
procjenu ovlatenog sudskog vjetaka.
U postupku procjene banka posebno obraa panju na slijedee: vlasnitvo nad
instrumentom osiguranja, postojanje trita tih instrumenata osiguranja, ronost instrumenata
osiguranja i usklaenost planiranih novanih priliva od poslovanja sa aspekta visine i vremena
dospjea osiguranih potraivanja, varijacijama vrijednosti datog instrumenta osiguranja na
tritu, bonitetu izdavaoca garanicije ili drugog vrijednosnog papira ili iranta, kvalitetu
cediranih potraivanja, kvalitetu utrivosti zaliha, vijeku upotrebe zaloene opreme i
postojanje kompletne dokumentacije o instrumentu osiguranja kako bi se moglo utvrditi
postojanje potencijalnog tereta neke tree osobe.
Banka e uvijek prije odobravanja nekog plasmana doi u posjed svih ugovorenih
instrumenata osiguranja

13
 3.4. Vrste instrumenata osiguranja

Instrumenti osiguranja potraivanja se dijele na osnovne i dodatne.

1) Pod osnovnim instrumentima osiguranja potraivanja banke podrazumijevaju se
bianko vlastita mjenica uz mjenino ovlatenje za popunu, ugovorna ovlast za naplatu
potraivanja sa svih rauna klijenta i saglasnost o zaplijeni primanja ovjerena od strane
nadlenog tijela lokalne zajednice za ovjeru. Minimalni instrumenti osiguranja potraivanja
banke su za domaa i strana pravna lica bianko vlastita mjenica uz mjenino ovlatenje za
popunu, i kod fizikih lica saglasnost o zaplijeni primanja ovjerena od strane nadlenog tijela
ovlatenog za ovjeru.
2) Dodatni instrumenti osiguranja obuhvataju: zalono pravo na nekretninama,
pokretninama, zalihama, pravima i vrijednosnim papirima, bankarske garancije, korporativne
garanicje ili garancije drugih pravnih osoba, dravne garancije, garancije jedinica lokalne
upravne zajednice, pisma namjere, novani depoziti, zalono pravo nad ulozima u nekom od
fondova, zalono pravo nad ulozima u investicijske fondove, vinkulirane police osiguranja
ivota, police osiguranja potraivanja, garancije fizikih osoba i slino.
Navedeni instrumenti osiguranja se u skladu sa minimalno propisnim standardima za
upravljanje kreditnim rizikom mogu dalje klasificirati na prvoklasne instrumente osiguranja i
kvalitetne instrumente osiguranja. U prvoklasne instrumente osiguranja se ubrajaju:
namjenski oroeni depoziti, vrijednosni papiri, neopozive garancije i plemeniti metali
zaloeni kod banke. Kvalitetetne instrumente osiguranja obuhvataju: zalono pravo vlasnitva
nad nekretninama, zalono pravo vlasnitva nad pokretninama i garancije treih osoba.
Da bi zalog bio uspostavljen treba ispuniti slijedee uvjete.
- da zalog bude deponiran kod banke,
- da je zakljuen ugovor o zalogu kojim je precizirano da je banka jedini privilegirani
povjerilac koji ima osiguran interes po odnosnom zalogu, da je zalog neopoziv i da je banka u
poziciji da primjeni prava po osnovu zaloga jedino ako dunik ne postupa u skladu sa
ugovorom,
- da je zalog na taj nain iskoriten da niti zalogodavac niti bilo koja druga osoba ne mogu
osporiti zakonsko pravo banke koje je propisano ugovorom o zalogu i
- da je vrijednost zaloga minimalno 50 % vea od iznosa potraivanja banke.

3.4.1. Nekretnine kao instrument osiguranja potraivanja banke

Pri sticanju zalonog prava nad nekretninom banka prioritetno nastoji postii
prvenstvo u redoslijedu eventualnog namirenja svojih potraivanja. Trina vrijednost i
utrivost nekretnine primljene kao zalog obavezno moraju biti procijenjeni. Banka u pravilu
prihvata sve vrste procijena vrijednosti nekretnina ovlatenih osoba, pravnih lica procjenitelja.
U povjerenju banka je u obavezi zahtijevati informacije o metodologiji procjene koritenoj
dokumentaciji, identifikaciji nekretnine, vrijednosti i slino.
Procijenjena vrijednost se priznaje u iznosu od 70 % do 100 %, a ukupna vrijednost zaloga je
maksimalno 150 % od vrijednosti plasmana.
Ako se banka nalazi u poziciji kreditiranja pravne osobe pri kupovini nekretnina,
prihvaena vrijednost nekretnine ne moe biti vea od kupoprodajne cijene te nekretnine. U
ovakvim sluajevima obino nije potrebna procjena mada se i to moe zahtijevati ako se ne
vjeruje u tanost odreivanja kupoprodajne cijene. Kreditiranje fizikih osoba vri se obino
po procijenjenoj vrijednosti, meutim ako se finansiraju kupovine nedovrenih objekata
potrebno je izvriti procjenu predmetne nekretnine. Procijenjena vrijednost ograniena je
rokom uslijed konstantnih promijena na tritu tako da ne smije biti starija od tri godine. U

14
izuzetnim sluajevima koji su vezani za odreene novane iznose banka moe postupati i bez
prethodne procedure vezane za procjenu.
Banka kada uzme nekretnine kao zalog svremena na vrijeme prati stanje te nekretnine,
a to je obino u nadlenosti voditelja poslovnog odnosa. Nadziranje se vri prije svega kako
bi se ustanovilo da li je nekretnina u dobrom stanju, da li njen vlasnik sa njom postupa sa
panjom dobrog privrednika i da li je obezbjeeno adekvatno osiguranje nekretnine. Ako se
komisijski ustanovi da je od dana prve procjene pa do dana ponovnog pregleda dolo do
znaajnijih promjena potrebno je izvriti ponovnu procjenu.
Sve nekretnine uzete u zalog banke trebaju biti osigurane od strane nekog
osiguravajueg drutva. Banka je u obavezi ispitati vjerodostojnost police osiguranja. Sva
procedura vezana za zalog nekretnina obavezno se provodi uz saradnju pravne slube banke u
skladu sa zakonskim propisima i internim aktima banke.

3.4.2. Pokretni instrumenti osiguranja potraivanja banke

Upotreba nekretnina kao instrumenta osiguranja potraivanja javlja se zajedno sa

pojavom bankarstva tako da se slobodno moe rei da je i razvoj ove pojave u direktnoj vezi
sa razvojem bankarstva. Pokretne stvari prije nego se prihvate kao instrument osiguranja
procjenjuju se od strane ovlatenog procjenitelja po tom se utvruje njihova potencijalna
utrivost. Banka moe voditi takvu politiku da prihvata sve procjene od strane ovlatenih
procjenitelja ili moe imati svoje vlastite procjenitelje. Ako banka za procjenu koristi tue
podatke o vrijednosti onda je obavezna ispitati njihovu pouzdanost, a sam procjenitelj je
obavezan dostaviti dokumentaciju o postupcima i metodologiji izrade procjene.
Banka moe zalono pravo nad pokretnim stvarima koristiti kao jedini dodatni instrument
osiguranja pored osnovnih, ako su za to ispunjeni zakonski uvjeti po kojima je ta pokretna
stvar kvalitetan zalog.
Od pokretnih stvari kao zalog banka najee prihvata:
1) automobile ( do 70 % od kupoprodajne cijene uz umanjenje za 15 % za svaku godinu
starosti ),
2) kamione, autobuse i sl ( 80 % kupoprodajne cijene s umanjenjem 10 % za svaku
godinu starosti,
3) oprema ( 80 % kupoprodajne cijene s umanjenjem za 20 % za svaku godinu starosti )
4) plovila za obavljanje osnovne djelatnosti, ( u zalog se prihvataju samo nova plovila )
5) jahte, plovila za odmor ( 50 % kupoprodajne vrijednosti sa umanjenjem za daljih 25 %
za svaku godinu starosti.

Banka nee u zalog primiti opremu stariju od pet godina. Sva oprema koja se primi u
zalog mora biti evidentirana po svom jedinstvenom identifikacionom broju. Banka nikad nee
prihvatiti u zalog opremu koja je fiksno ugraena u neki objekat sem ako se i objekat ne
uzima u zalog. Pokretnine koje su postojale na nekom zemljitu na kojem ve postoji zalono
pravo od neke tree strane ne mogu se uzeti u zalog. U svakom sluaju prije nego se bilo
kakva pokretna stvar uzme u zalog prethodno se ispita postoji li neko drugo zalono pravo
nad tom stvari.
Kako bi se zatitila od rizika banka e barem jednom godinje izvriti korekcije
vrijednosti zaloenih pokretnih stvari. Obavezno pri prihvatu instrumenata osiguranja iz
vrijednosti treba iskljuiti iznos PDV-a. Jednom godinje potrebno je barem formalno pratiti
kontrolu obnove police osiguranja, diskreciono je pravo banke da provjerava vjerodostojnost
police osiguranja. Sve radnje koje su u vezi sa uzimanjem zaloga neophodno je voditi uz
pravnu podrku.

15
 3.4.3. Zalihe kao instrument osiguranja potraivanja banke

Banka moe prihvatiti zaliha kao instrument osiguranja jedino ako vlasnik ugovorno
prihvati da e sa njima raspolagati samo uz saglasnost banke. Vlasnik zaliha mora
dokumentom dokazati vlasnitvo nad njima, a banka mora utvrditi utrivost zaliha i provjeriti
da li je poznata njihova trina cijena. Kao i kod ostalih instrumenata osiguranja potrebno je
ustanoviti da li su zalihe moda ve prethodno zaloene kod treih osoba. Kao zalog se ne
mogu prihvatati zalihe koje su kratkog roka trajanja, zalihe koje su nekurentne, zalihe koje
imaju ogranien broj kupaca i zalihe koje zahtijevaju velike trokove transporta.
Prihvatljiva vrijednost zaloenih zaliha ne moe biti vea od 50 % vrijednosti koja se
za njih moe dobiti na tritu. Kako bi se zatitila od rizika banka mora konstantno da prati
stanje zaliha po koliini i kvalitetu. Banka e takoer kako bi se zatitila od rizika zahtijevati
da se zalihe osiguraju, a sve navedene radnje e se provoditi u saradnji sa pravnim
strunjacima.

3.4.4. Cesija kao instrument osiguranja potraivanja banke

Kod ustupanja potraivanja cesije potrebno je razlikovati ustupanje pojedinanog

potraivanja od ustupanja svih potraivanja klijenta. Vrijednost pojedinanog potraivanja
procjenjuje se u skladu sa procijenjenim kvalitetom i platenom sposobnou krajnjeg kupca,
ako je navedeno nepoznato prihvaena vrijednost ovog osiguranja jednaka je nuli.
U obzir se mogu uzimati samo ve nastala potraivanja, a ako se nudi ustupanje
budueg potraivanja nastanak potraivanja tek treba da uslijedi , prihvaena vrijednost
osiguranja u tom sluaju je nula. Nominalnu vrijednost treba umanjiti za vrijednost unaprijed
izvrenih plaanja. Za svakog pojedinanog kupca potrebno je izvriti procjenu kreditne
sposobnosti.
Da bi se prihvatilo ustupanje svih potraivanja tj. globalna cesija potrebno je osigurati
slijedee uslove: utvrditi platenu sposobnost svakog kupca, potraivanja ne smiju biti
dospjela, da je ugovoreno plaanje kupca na kreditnu partiju klijenta, prosjeno vrijeme
naplate potraivanja od odnosnog kupca ukazuje na urednost u naplati potraivanja i
potraivanja ne smiju biti zaloena dva ili vie puta.
Maksimalna vrijednost cesije kao instrumenta osiguranja moe biti do 90 % ukupne
nominalne vrijednosti bankarskog potraivanja nakon to se iskljui PDV. Prihvaena
vrijednost cesije se utvruje pojedinano prema kvalitetu kupca. Prihvaena vrijednost cesije
prema dravi ili entitetima u BiH je do iznosa od 100 %.

3.4.5. Vrijednosni papiri kao instrumenti osiguranja bankarskih potraivanja

Vrijednosni papiri domaih i stranih pravnih lica prihvataju se kao instrument

osiguranja potraivanja ako su ispunjeni slijedei uvjeti:
- da je izdavatelj kreditno sposoban,
- da ti vrijednosni papiri slubeno kotiraju na tritu,
- da promet tim vrijednosnim papirima garantira njihovu laku utrivost i
- da su po savjesnim procjenama banke njoj prihvatljivi.
Banke mogu prihvatati i vrijednosne papire stranih emitenata u tom sluaju moraju biti
ispunjeni odreeni uvjeti sa aspekta boniteta kompanije i eksternog rejtinga.Vrijednosni papiri
koje izdaju vlade i njihove Centralne banke mogu se uzeti kao instrument osiguranja i u
zavisnosti od toga u koju ekonomsku skupinu spada zemlja koja ih izdaje smatraju se
prvoklasnim kolateralima. Odnos zaliha i potraivanja obino se postavlja u omjeru 1: 1,2 i
omjer 1: 1,5 ako vrijednosni papiri ne spadaju u kategoriju prvoklasnih.

16
Banka moe kao zalog prihvatiti i vlastite dionice klijenat ali u tom sluaju poetna vrijednost
im je nula.

3.4.6. Bankarska garancija kao instrument osiguranja bankarskih potraivanja

Bankarska garancija moe se prihvatiti kao instrument osiguranja kredita ali samo u
sluajevima kada za nju postoje odobreni komercijalni limiti. Tekst garanicje mora biti
prihvatljiv za banku. Neopozive garancije koje izdaje Vlada ili Centralna banka ili naka od
Meunarodnih razvojnih banaka smatraju se prvoklasnim kolateralom.

3.4.7. Korporativana garancija ili garancija pravnih osoba kao instrment

osiguranja potraivanja

Korporativna garanicija se moe smatrati kvalitetnim instrumentom osiguranja samo u

sluaj da je klijent koji je izdaje kreditno sposoban. Tekst garancije mora biti usklaen za
zahtjevima procedure banke tako da je u tom sluaju uvijek potrebno konsultirati pravnu
slubu. Ovakav tip instrumenta osiguranja se moe uzeti kao 100 % vrijednost pokria.

3.4.8. Garancije koje izdaje vlada lokalne, regionalne ili nacionalne zajednice kao
instrument osiguranja potraivanja

Garancije koje izdaje vlada Drave Federacije ili nekog Entiteta moa se smatrati
instrumentom pokria do 100 % iznosa ali ako i samo ako je garancija izdata uz potivanje
minimalnih standarda za upravljanje kreditnim rizikom.

3.4.9. Pismo namjere kao instrument osiguranja potraivanja banke

Pismo namjere se moe prihvatiti u 100 % iznosu vrijednosti potraivanja ali se

njegova vrijednost prihvata samo kao nula. Za izdavatelja pisma namjere potrebno je izvriti
procjenu kreditne sposobnosti .

3.4.10. Novani depozit kao instrument osiguranja potraivanja

Novani depoziti mogu se uzeti kao instrument osiguranja u iznosu jednakom visini
plasmana uveanog za kamatu kod kredita odnosno naknadu kod ostalih plasmana za jedno
obraunsko razdoblje. Novani depozit u valuti u kojoj je i kreditni plasman uzima se u 100 %
iznosu. Ako je novani depozit u nekoj drugoj valuti sem valute domicilne zemlje on e se
prihvatiti kao instrument osiguranja ali do nivoa od 90 %. Ako doe do promjene teaja banka
se u ugovoru osigurava klauzulom Margin call na koju se pozove i obavijesti klijenta da je
dolo do promjene teaja te da je on obavezan uplatiti razliku dodatnog garantnog depozita.
Banka e utvrditi koji postotni iznos mora da pree plasman od iznosa depozita da bi se ona
pozvala na klauzulu margin call.

3.4.11. Udjeli u novanim fondovima kao instrument osiguranja potraivanja

Navedeni udjeli se uzimaju kao instrument osiguranja u iznosu plasmana uveanog za

kamatu odnosno naknadu za jedno obraunsko razdoblje i u ovom sluaju se ugovara klauzula
margin call osim ako udio u investicijakom fondu ne prelazi 20 % plasmana..

3.4.12. Police osiguranja ivota kao instrument osiguranja potraivanja

17
 Police ivotnog osiguranja mogu se uzimati kao instrument osiguranja potraivanja ali
u tom sluaju diskreciono pravo je banke da provjeri vjerodostojnost i komercijalnu
prihvatljivost police osiguranja. Police osiguranja vinkuliraju se u korist banke. Pokrivenost
plasmana se izraunava u 90% vrijednosti police.

18
 4. NADZIRANJE KREDITNOG RIZIKA U POSLOVANJU SA PRAVNIMI
FIZIKIM LICIMA

U ulozi kreditora banka e poduzeti sve kako bi umanjila kreditni rizik. Ni jedan
instrument osiguranja potraivanja nee joj biti dovoljan ako u svakom trenutku nije ispred
svojih klijenata. U svrhu kompletiranja slike o postupku nadzora kreditnog rizika u nastavku
e biti elaboriran nadzor kreditnog rizika u komercijalnoj banci X sa sjeditem u BiH kroz
slijedee: 1) postupak prepoznavanja potencijalno rizinih klijenata i plasmana, 2)
analiza i klasifikacija potencijalno rizinih klijenata, 3) izbor strategije za upravljanje
rizinim klijentima i 4) donoenje odluka i nadziranje aktivnosti upravljanja rizinim
klijentima.

4.1. Postupak prepoznavanja potencijalno rizinih klijenata i plasmana

Ova faza nadziranja kreditnog rizika predstavlja uvodni i moda naznaajniji dio. Ako
bi cijelu proceduru iskarikirali pa bi banka bila u ulozi ljekara, a preduzea sa potekoama
bila pacijenti najznaajnije bi bilo promatrati simptome tzv bolesti kako bi se mogli otkriti
uzroci, postaviti adekvatna dijagnoza i na temelju nje poduzeti mjere izljeenja. Proces
izljeenja takoer treba nadzirati, a konani zakljuci se mogu donositi tek nakon provjere
rezultata terapije.
Proces nadziranja kreditnog rizika po utvrenoj proceduri zapoinje identifikacijom
potencijalno rizinih klijenata od strane slubenika banke koji je zaduen za poslovni odnos
sa klijentom. Navedeno moe uiniti, kontrolor kreditnog portfolija, specijalista za
odobravanje kreditnog rizika ili unutarnja revizija. Voditelj poslovnog odnosa sa klijentima
dnevno kroz redovne aktivnosti praenja volumena i kvaliteta poslovnog odnosa i kroz
dnevnu komunikaciju sa klijentima identificira potencijalno rizine klijente. Na mjesenom
nivou sistemski putem sistema ranog upozorenja automatizirani informatiki podran
algoritam pratei ponaanje klijenta u prolosti odabire one klijente koji imaju veliku
vjetovatnou da e u budunosti postati nelikvidni. Prema revizorskom pristupu na
mjesenom nivou se metodom sluajnog odabira reprezentativnog uzorka iz portfolija
klijenata vri izbor potencijalno rizinih klijenata i na kraju mjeseno sistemom odobravanja
kreditnog rizika, analizom klijenata sistemski prepoznaju potencijalno rizini klijenti.
Sa aspekta nadzora rizika klijenti se mogu podijeliti na prihodojue i neprihodojue.
Prihodojui klijeniti su standardni klijenti bez vidljivih znakova pogoranja njihovog
poslovanja. Neprihodojui klijenti su oni klijenit ija potraivanja banka oekuje da e
naplatiti sa djelominim gubitkom ili se od njih oekuje gubitak. Izmeu ove dvije krajnosti
postoji cijeli spektar klijenata koji se ne mogu uvrstiti ni u jednu od ove dvije skupine. Oni se
dijele na djelomino rizine klijente W-1 i rizine prihodojue klijente W-2.
Djelomino rizini klijenti su oni klijenti ije ponaanje ukazuje na postojanje rizika
nemogunosti naplate potraivanja u oekivanom roku. Rizini prihodojui klijenti ukazuju
na poveanje rizika nomogunosti naplate potraivanja u oekivanom roku te su kao takvi
nepoeljni za nastavak poslovnog odnosa.
Da bi neki klijent doao u kategoriju W-1 treba da ispunjava neke od slijedeih uslova:
- neprestana blokada platno- prometnog rauna vea od 15, a manja od 60 dana,

19
 - klijent kasni sa izmirivanjem obaveza prema banci due od 60, a krae od 90 dana tj.
jo je u B kategoriji prema Agenciji za bankarstvo,
- banka je izvrila aktiviranje mjenice uz ovlatenje za popunu, transakcijskih naloga za
naplatu uz ovlatenje,
- banka je izvrila prisilno plaanje za klijenta po garancijama i drugim jamstvima pri
emu je starost duga vea od 15 dana,
- blokada rauna poduzimanjem mijera prisilne naplate od klijentovih povjerilaca,
- klijent je imao najmanje dvije partije po kojima je banka izvrila prisilna plaanja po
garancijama u zadnjih est mjeseci,
- poslana druga opomena po kreditu ako se radi o individualnim klijentima i slino.
Prethodno navedeni dogaaji se nazivaju diskriminirajui dogaaji II kategorije.
Da bi klijent dospio u kategoriju W- 2 treba biti ispunje neki od slijedeih uslova:
- klijent se nalazi u steaju,
- neprestana blokada platno- prometnog rauna dua od 60 dana,
- klijent kasni u izmirivanju obaveza prema banci due od 90 dana, a manje od 120 dana
i jo uvijek ne zadovoljava kriterije de pree u skupinu rizinosti C po kriterijima
Agencije za bankarstvo,
- evidencija klijenta na crnoj listi ako se radi o individualnom klijentu.
Navedeni dogaaji se nazivaju dogaaji prve kategorije diskriminirajue jakosti ili snage.
Primjeri moguih znakova pogoranja dijele se na: interne i eksterne koji mogu biti
financijski i ostali. Interni znakovi pogoranja posmatraju se sa aspekta kredita: kanjenja u
otplati, sa aspekta tekuag rauna ini ih negativni trend u prometu po tekuem raunu,
znaajne transakcije sa zaokruenim brojevima, neredovni devizni tokovi, visoke cijene se
prihvataju bez diskusije.
Vanjski znakovi pogoranja finacijske prirode posmatraju se kroz imovinu / obaveze,
dobit / gubitak, novani tok. Sa aspekta imovine / obaveza moe doi do poveanja duga ili
pak do kratkoronog zaduivanja radi dugoronog investiranja i slino. Na relaciji dobit/
gubitak moe doi do pada operativnih rezultata ili pak do poveanja financijskih trokova i
slino. Novani tok moe biti negativan u svom operativnom dijelu, a moe se desiti i njegovo
znaajno smanjenje i slino. Ostali vanjski faktori se odnose na: sektorske uslove npr: trend
pada industrije, snaan rast konkurencije i sl., U ostale vanjeske faktore banke
podrazumijevaju znaajnu izloenost konkurenciji drugih banaka ili pak pad broja banaka i
struktura kupaca koja podrazumijeva znaajne ili este promjene vlasnike strukture,
upravljake strukture i slino. Navedeni znakovi pogoranja mogu pogoditi klijenta i sve
ostale osobe koje su sa njim povezane.
Revizorski pristup identifikacije potencijalno rizinih klijenata sastoji se od izbora
reprezentativnog uzorka klijenata banke uz uvaavanje kriterija visine izloenosti, visine i
starosti nenaplaenih potraivanja rizinosti industrijskog sektora i regije u kojoj klijent
posluje, pripadnosti poslovnom organizacijskom dijelu i sl. Na godinjem nivou je zadan
minimalan obuhvat veliine portfelja koji mora proi revizorski pristup, a vre ga zadueni
specijalisti za kontrolu kreditnog portfelja.
Sistem odobravanja kreditnog zahtijeva odnosno prilikom davanja neobavezujueg
miljenja na zahtijev za odobravanje specijalisti za odobravanje kreditnog rizika mogu i
trebaju predlagati uvoenje i nadzor klasifikacije potencijalno rizinih klijenata.

20
 4.2. Analiza potencijalno rizinih klijenata i donoenje odluke o klasifikaciji

Analiza potencijalno rizinih klijenata provodi se analizom simptoma pogoranja,

utvrivanjem uzroka pogoranja i definisanjem pravila nadzora. Podruja analize se sastoje od
analize klijenta u poslovnom okruenju, analiza poslovnog odnosa klijenta sa bankom i
analiza diskriminirajuih dogaaja.
Bitni elementi analize klijenta u okruenju su:
- makroekonomski faktori i predvianja
- djelatnost i trini poloaj klijenta,
- vlasnika struktura i menadment,
- financijska analiza,
- poslovni odnos klijenta sa svojim klijentima,
- strategija, planovi poslovanja itd.
Elementi analize poslovnog odnosa klijenta sa bankom su slijedei:
- depozitno poslovanje,
- izloenost i proizvodi,
- potivanje ugovornih obaveza, opih pravila poslovanja,
- instrumenti osiguranja,
- komunikacija sa bankom i slino.
Pri analizi diskriminirajuih dogaaja analiziraju se takvi dogaaji sa aspekta klijenta ili
povezanih osoba i vri se procjena jaine uticaja.
Nakon to se analiziraju simptomi pogoranja kod potencijalno rizinih klijenta
potrebno je pristupiti utvrivanju uzroka pogoranja njihovog poslovanja i kreditne
sposobnosti: Da bi se navedeno obavilo potrebno je definisati podruja potrencijalnih razloga
potvrditi razloge pa tek onda donijeti zakljuak da li je problem klijenta privremen ili
strukturan.
Podruja za utvrivanje razloga pogoranja su:
Poslovanje klijenta gdje se javljaju slijedei razlozi pogoranja (rona neusklaenost
finansiranja investicija, neadekvatnost investicijskog programa, proirenje obima poslovanja
kroz akvizicije, smanjenje trita, pogoranje odnosa sa klijentima i sl.)
Uzrok pogoranja poslovanja moe biti i organizacija poslovanja klijenta koja moe biti pod
dejstvom visokih fiksnih trokova, neadekvatnog financijskog planiranja i praenja,
neadekvatne strukture zaposlenih, zastarjela tehnologija i poslovni procesi i slino.
Eksterni uzroci pogoranja se javljaju zbog zakonskih izmjena, smanjenja ili ukidanja
dravnih subvencija, elementarnih nepogoda i slino.
Analizom uzroka moe se doi do zakljuka da je problem klijenta: 1) privremen te
da se poboljanje moe oekivati u budunosti ito u kratkom roku i 2) problem je strukturan
te iz tog razloga dovodi u pitanje nastavak poslovanja ukoliko se ne poduzmu aktivnosti na
reorganizaciji poslovanja. Osnovna pravila nadzora veu se za sposobnost menadmenta da
odmah u kratkom i dugom roku utvrdi razloge i teinu problema te da izvri pravilnu
klasifikaciju klijenata u skladu sa tim.

4.3. Definicija strategije upravljanja poslovnim odnosom klasificiranih klijenata

Osnovni koraci utvrivanja strategije upravljanja poslovnim odnosima su:

- konkretiziranje aktivnosti za provoene strategije upravljanja poslovnim odnosom i
- usaglaavanje plana aktivnosti sa klijentom i njegovo usvajanje.
U prvom koraku se utvruju aktivnosti kojima se osigurava ostvarivanje cilja upravljanja
poslovnim odnosom s klijentom u budunosti, u pregovoru sa klijentom nastoji se dogovoriti
provoenje svih obaveznih aktivnosti i za svaku aktivnost se utvruje rok izvrenja.

21
U drugom koraku su usaglaeni svi potrebni dokumenti izmeu banke i klijenta za provoenje
dogovorenih aktivnosti u dogovorenom roku.
Strategija upravljanja poslovnim odnosom sa klasificiranim klijentima se dijeli na
obavezne akcije i opcionalne. Obavezne akcije su direktno usmjerene na ostvarivanje
statekog cilja klasificiranog klijenta. Opcionalnim akcijama se unapreuje poslovni odnos sa
bankom ili se iste koriste kao sredstvo pregovaranja u osiguranju prihvatanja obaveznih
akcija. Obavezne akcije se primjenjuju na podruja izloenosti, instrumenata osiguranja i
proizvode dok se opcionalne provode na podruju cijena transakcija i ostalim podrujima.
Izloenost se moe poveati, smanjiti ili pak ii ka potpunoj naplati. Instrumenti
osiguranja mogu se ponovo procijeniti, uzeti novi ili aktivirati ve postojei. Postojei
proizvodi se mogu zamijeniti ili izvriti zamjena uslova. Cijena proizvoda ili usluga se koristi
kao pregovaraki alat. Banka kao opcionalni cilj moe koristiti i monitoring transakcija po
raunima klijenata i na kraju od ostalih ciljeva u obzir se uzima komunikacija klijenta sa
bankom, redovnost dostave potrebnih podataka i slino.
Navedeno se najlake moe pojasniti kroz proces klasifikacije klijenata od npr.W1,
W2 i W3 pri emu se kod svakog tipa klijenta koristi razliita strategija koja se provodi kroz
prethodno pomenute akcije. Ovlatenje za donoenje odluke o klasifikaciji i aktivnostima
imaju jedino direktor i kreditni odbor. Da bi se izvrile pojedine klasifikacije potrebno je
izvriti konsultaciju sa klijentima te usaglasiti vremenske rokove za realizaciju.

4.4. Nadzor provoenja aktivnosti klasifikacije klijenata

Nadzor klasifikacije klijenata se provodi kroz slijedee korake:

- dnevno za sve klijente
- mjeseno za sve klasificirane klijente
- periodino na nivou portfolija organizacionog dijela, segmenta, banke i sl.
Dnevno praenje se odnosi na nadziranje potivanja dogovorenih rokova i aktivnosti te
paljivu procjenu pojavljivanja dodatnih znakova pogoranja koji bi mogli upozoriti na
klijente sa potekoama. Mjeseno nadziranje se zasniva na kontroli kreditnog portfolija
upotrebom svih raspoloivih informacija, navedeno se postie upotrebom informatike
podrke koja signalizira na svako eventualno odstupanje od utvrenih pravila.
U okviru monitoringa neophodno je mjeseno izvjetavanje menadmenta kako bi se
ustanovio broj dana kanjenja izvrila klasifikacija klijenata na temelju zajednike procjene
kreditnog odbora i funkcije za kontrolu kreditnog portfolija i na kraju vri se mjerenje
uspjenosti implementiranih aktivnosti za klasificirane klijente.
Nadzor provoenja utvrenih aktivnosti je kontinuirano praenje realizacije
dogovorenih aktivnosti kao i ukupnog ponaanja klijenata. Sudionici monitoringa su:
voditelj poslovnog odnosa, financijski savjetnik za pravna i fizika lica, specijalist za kontrolu
kreditnog portfolija. Monitoring se provodi pojedinano, kontinuirano i putem sastanaka na
mjesenom nivou.
Zlatno pravilo otpoinjanja strategije upravljanja loim potraivanjima glasi rizici i
poslovni sektor moraju zatraiti pokretanje akcija upravljanja loim potraivanjima kad se
procijeni da se ne oekuje potpuna naplata ili kad klijent nije kooperativan. Da bi se
pokrenula strategija upravljanja loim potraivanjima potrebno je da se dogode neki od
slijedeih uslova:
- ne oekuje se 100% naplata,
- ne postoji plan izlaska,
- nije uplaen anuitet klijenta klasificiranog kao W2 i
- neka druga povreda ugovora.

22
Specijalist za kontrolu kreditnog portfolija i voditelji poslovnog odnosa moraju biti motivirani
na optimalnu uspjenost upravljanja kreditima uvijek uzimajui u obzirt zajedniki konani
cilj banke (identifikacija, analiza, klasifikacija, utvrivanje aktivnosti, provoenje aktivnosti i
nadzor nad provoenjem aktivnosti).

4.5. Savremeni trendovi u bankarstvu i bankarski rizik

Bankarski sektor jednako kao i ostala podruja ekonomske teorije i nauke podloan je
stalnom mijenjanju. Kako te promjene nebi bile stihijske razliito prezentirane od banke do
banke nastao je novi koncept supervizije i regulacije banaka.
Regulacija banaka sastoji se od uspostavljanja odreenih pravila, a ona se odnose na
uspostavljanje odreenih pravila: uslove za formiranje banaka, pravila za regulisanje
solventnosti i likvidnosti i pravila za minimiziranje bankarskog rizika. Regulacija postoji radi
zatite deponenata i kreditora banke uslijed njihove nedovoljne strunosti i eventualnih
zloupotreba u poslovanjau banke i smanjenje sistemskog rizika.11
Guverneri centralnih banaka G-10 uslijed straha da je kapital u vodeim svjetskim
bankama jako umanjem pokrenuli su Bazelski sporazum o kapitalu kojim je propisano da
banke koje posluju na meunarodnom nivou moraju imati kapital minimalno 8% u odnosu na
aktivu. Da bi se izmjerio rizik vri se pregled portfolija banke i aktiva se klasificira u etiri
grupe. Bazelskim sporazumom pokrenut je nastanak Bazelskog komiteta kojeg ine zemlje iz
grupe G-7 i G-10 koje su nametnule dvadeset pet principa kojim se uspostavlja efikasan
supervizorski sistem. Navedeni principi izmeu ostalih sadre i standarde upravljanja
kreditnim rizikom.
Financijska kriza koja je zadesila svijet u 2007 godini potvrdila je nekoliko znaanih
slabosti kod banaka u procesu upravljanja rizikom. Iz navednog razloga BIS izdaje uputsvo
koje ima za cilj da pomogne bankama i supervizorima u boljoj identifikaciji i upravljanju
rizicima u budunosti kao i da prui korisne savjete prilikom utvrivanja interne adekvatnosti
kapitala.12 Prema Stupu 2 novog Bazela bankama se prua mogunost da razviju i koriste
napredne tehnike upravljanja rizikom i da posjeduju jedan integralni pregled rizika i nivoa
integracije kroz menadersko izvjetavanje i kroz proces odluivanja, kako bi se izdvajali vei
iznosi kapitala drugim rijeima cilje je ne samo da banka posjeduje adekvatan kapital za
podravanje svih rizika u svom poslovanju, nego takoer i da razvije i koristi bolje tehnike
upravljanja i praenja rizika.

11
Keetovi, I.: Monetaren finansije, Univerzitet u Tuzli Ekonomski fakultet, Tuzla, 2007. p.185.
12
esi, A.: Uputstvo o primjeni Stupa 2 novog Bazelskog sporazma, Poreski savjetnik , Feb., mart, 2010.

23
 5. ZAKLJUAK

Pojam rizika se moe vezatinza niz drugih pojmova ali najkompetentnije je vezati ga
za neizvjesnost. Rizik je opasnost da posao kojeg inimo u konanici nee dati oekivane
rezultate i da e se preduzee nai u poziciji da trpi tetu i da prihodi ni blizo nisu oekivanim.
Rizik se ne moe izbjei u biznisu ali se zato mogu pronai metode kako ga nadzirati
upravljati i kompenzirati.
Ekonomska nauka rizik esto povezuje sa veliinom prinosa pa kae da vei prinos
znai i vei rizik. Meutim tano je to da loe privredne organizacije, neadekvatna poslovna
usklaenost i neplansko investiranje veu se za veu neizvjesnost i rizik.
Bankarstvo se vie nego i jedna druga djelatnost vee za rizik pa ga u osnovi dijeli na
financijski kao potencijalnu moguost ne ostvarivanja eljenih financijskih rezultatai
bankarski rizik koji se vee za nemogunost naplate kreditnih plasmana.
Najuobiajnija klasifikacija bankarskog rizika je na: financijski, operativni, poslovni i
rizik dogaaja. Financijski rizik se sastoji od rizika likvidnosti, kreditnog rizika, rizika
solventnosti i pekulativnih rizika. operativni rizici se odnose na bankarsku organizaciju,
tehnoloke postupke, politike informacionu podrku i sl. Poslovni rizik se odnosi na okruenje
u kojem banka posluje sa makro i mikro aspekta. Rizik dogaaja se sastoji od ekoloko -
politikih i ekonomskih prilika u okruenju u kojem banka posluje.
Prepoznati rizik je samo dio posla sa kojim se susreu banke, moglo bi se poistovjetiti
sa primjeivanjem simptoma bolesti u lijeenju, u nastavku kako bi se pacijent izlijeio
potrebno je poduzeti niz postupaka i metoda mjerenje izloenosti samoj bolesti.postupak
mjerenja zapoinje historijskom metodom putem standardne devijacije iz cijena financijskih
instrumenata i kroz postupak simulacija.
Nakon provedenog merenja potrebni je pristupiti upravljanju bankarskim rizikom jer
nije cilj banaka izbjei rizik ve vjeto se nositi sa njim. Upravljanje se provodi kontrolom
koju ini klasifikacija klijenata i kreditnih proizvoda i formiranjem kreditnih rezervi.
Klasifikacija klijenata se ini metodama kreditne analize nakon ega se oni svrstavaju u
odreene skupine: potpuno nadoknadive plasmane (skupina A), djelomino nadoknadive
plasmane (skupina B) i nenadoknadive plasmane (skupina C).
Na temelju skupine u kojoj se klijenti nalaze i ovisno od tipa bankarskih proizvoda
koji se plasiraju odreuju se i vrste instrumenata osiguranja. Instrumenti osiguranja naplate
potraivanja korist se kako bi se to efikasnije upravljalo kreditnim rizikom odnosno kako bi
se banka zatitila od potencijalno rizinih plasmana.
Banke minimiziraju kreditni rizik utvrujui vlastita pravila procjene kreditne
sposobnosti klijenata i na osnovu toga vre izbor instrumenata osiguranja
Izborom instrumenta osiguranja banka ne prevazilazi rizik u naplativosti u potpunosti
jer se namee problem utrivosti tog instrumenta osiguranja u datom momentu i u budunosti.
Svaki instrument osiguranja mora proi proceduru provjere i ocjene zakonske utemeljenosti
vlasnitva klijenta nad njim, postojanje trita datog instrumenta osiguranja, ronost
instrumenata osiguranja, i usklaenost planiranih novanih priliva od poslovanja sa aspekta
visine i vremena dospjea osiguranih potraivanja bonitetom izdavaoca garancija, bonitetom
irtanata i sl.
Instrumenti osiguranja potraivanja dijele se na osnovne i dodatne. Osnovni
instrument osiguranja je bjanko mjenica sa mjeninim ovlatenjem za popunu, ugovorna
ovlast za naplatu potraivanja sa svih klijentovih rauna i saglasnost o zapljeni primanja
ovjerena od strane lokalne zajednice. Dodatni instrumenti osiguranja su zalono pravo nad
nekretninama ili pokretninama, zalihama, pravima i vrijednosnim papirima, bankarske
garancije korporativne garancije, dravne garancije, garancije lokalne zajednice, pisma
namjere, novani depoziti, zalono pravo nad ulozima u nekom od fondova, zalono pravo u

24
investicionim fondovima, vinkularne police osiguranja ivota, police osiguranja potraivanja,
garancije fizikih osoba i slino. Svi navedeni instrumenti osiguranja se dalje mogu
klasificirati kao prvoklasni i kvalitetni.
Da bi se moglo rei da je zalog uspostavljen potrebno je da budu ispunjeni slijedei
uslovi: da je deponiran kod banke, da je zakljuen ugovor o zalogu kojim je decidno reeno
da je banka jedini povjerilac koji ima osiguran interes po osnovu zaloga, da se ni na koji nain
ne moe osporiti zakonsko pravo banke na zalog i da je vrijednost zaloga minimalno 50 %
vea od iznosa potraivanja.
Izbor instrumenta osiguranja je faza koja prethodi samom plasmanu kreditnih
sredstava meutim da bi se banka zatitila od neizvjesnosti obavezno provodi nadzor
kreditnog rizika u poslovanju sa pravnim i fizikim licima.
Nadziranje kreditnog rizika se provodi kroz prepoznavanje potencijalno rizinih
klijenata i plasmana, analiza i klasifikacija potencijalno rizinih klijenata, izbor strategije za
upravljanje rizinim klijentima i donoenje odluka i nadziranje aktivnosti upravljanja rizinim
klijentima.
Postupak prepoznavanja potencijalno rizinih klijenata zapoinje identifikacijom
rizinih klijenata od strane voditelja poslovnog odnosa.U ovoj fazi se prepoznaju prihodojui i
neprihodojui klijenti, uoavaju se klijenti sa kanjenjem plaanja i vri se njihova
klasifikacija.
Analiza potencijalno rizinih klijenata provodi se analizom simptoma pogoranja,
utvrivanjem uzroka pogoranja i definisanjem pravila nadzora.
Posljednju fazu nadzora kreditnog rizika ini definisanje strategije upravljanja
poslovnim odnosom. Strategija upravljanja poslovnim odnosom se sastoji od konkretiziranja
aktivnosti za provoenje strategije i usaglaavanje plana aktivnosti sa klijentom i njegovo
usvajanje.
Nadzor provoenja aktivnosti klasifikacije klijenata se provodi konstantno ito na
dnevnom nivou za sve klijente, mjeseno za sve klasificirane klijente i periodino na nivou
portfolija organizacionog dijela, segmenta banke.
Novi trendovu u bankarstvu nametnuli su uspostavljanje jedinstvenih standarda
supervizije i nadzora banaka putem Bazelske komisije. Oni izmeu ostalih sadre i standarde
za upravljanje kreditnim rizikom. Prvi Bazelski standardi nastaju 1988. godine i od tad su
pretrpjeli vie promjena, najnovije se tiu bankarskog rizika i adekvatnisti kapitala kojim se
od banaka zahtijeva da razviju i koriste napredne tehnike upravljanja rizikom.
Sve navedeno ima za cilj umanjiti bankarski rizika i olakati poslovanje banaka u sve
turbulentnijem okruenju.

25
LITERATURA:

Knjige:

1. Alijagi, M.:
Bankarstvo, Ekonomski fakultet Univerziteta u Bihau, Biha, 2002.

2. Horn, J.C.:
Financijska politika i upravljanje, Mate, Zagreb,

3. Keetovi, I.:
Monetaren finansije, Univerzitet u Tuzli Ekonomski fakultet, Tuzla, 2007.

4. Njuhovi, Z.:
Poslovne finansije, Revicon Sarajevo, 1999.

5. Rose, P.S.:
Menadement komercijalnih banaka , Texas A and M University , 1999.

Ostali izvori:

1. esi, A.:
Uputstvo o primjeni Stupa 2 novog Bazelskog sporazma, Poreski savjetnik , Feb.,
mart,
2010.
2. Seminarski materijali u organizaciji poslovnih banaka u BiH

26