FAKULTET ZA TEHNIČKE STUDIJE

UNIVERZITET U TRAVNIKU

SEMINARSKI RAD

PREDMET :Organizacija i menadžment

TEMA : Menadžment rizika

Mentor: prof.dr. Dalibor Misirača Student : Haris Suljagić 760/15

 Travnik, Novembar 2017

SADRŽAJ

1. UVOD..........................................................................................................................................3

2. MENADŽMENT RIZIKA........................................................................................................4

3. OBLICI MENADŽMENTA RIZIKA......................................................................................4

4. VAŽNOST MENADŽMENTA RIZIKA..................................................................................5

5. PROCES MENADŽMENTA RIZIKA....................................................................................5

6. TREND STANDARDIZACIJE MENADŽMENTA RIZIKA...............................................7

7. ORGANIZIRANJE MENADŽMENTA RIZIKA..................................................................8

8. ANALIZA RIZIKA U FUNKCIJI IZRADE PROGRAMA ZAŠTITE OD RIZIKA.........8

8.1. Matrica rizika..............................................................................................................................................................9

8.2. Planiranje rizika........................................................................................................................................................10

8.3. Uloga menadžera u kontroli rizika..........................................................................................................................11

9. POJAM I VRSTE RIZIKA.....................................................................................................11

9.1. Dinamički rizik..........................................................................................................................................................12

9.2. Čisti (statički) rizik...................................................................................................................................................12

9.2. Poslovni rizici............................................................................................................................................................12

10. ZAKLJUČAK......................................................................................................................14
11. LITERATURA 15

2
 UVOD

Analiza i upravljanje rizicima pridonosi boljoj raspodjeli kapitala i resursa unutar preduzeća. Na taj
se način štiti i povećava imovina preduzeća a i daje se potpora ljudima na bazi znanja. Ako
preduzeće ima uspostavljen sistem upravljanja rizicima ono lakše kontrolira poslovanje i donosi
odluke ali i sprečava nastanak mogućih štetnih događaja koji bi mogli donijeti financijske gubitke
ili nanijeti štetu preduzeću. Pri tome se preduzeće na različite načine zaštićuje od takvih mogućih
događaja te prenosi na druge subjekte ili u potpunosti sprečava njihov nastanak. Tako preduzeće
povećava transparentnost poslovanja i ono je sigurnije i za zaposlenike ali i za potrošače, odnosno
ono daje sigurnost svim interesnim skupinama. Omogućeno je bolje planiranje i upravljanje
preduzećem.

Vrlo je bitno provoditi analizu i upravljati rizicima u preduzeću. Tu analizu provode stručni ljudi
odnosno menadžeri koji su sposobni dobro procijeniti rizike koji prijete preduzeću i koji će na
efikasan način otkloniti štetne događaje ili njihove posljedice ukoliko dođe do nastanka štetnog
događaja. Kako bi identificirali rizik pretpostavlja se postojanje neizvjesnosti i nesigurnosti pa je
potrebno odabrati alternative te provesti kvantitativnu i kvalitativnu analizu mogućih ishoda. Rizici
mogu dovesti do odstupanja od planiranih ciljeva, nesigurnosti željenog ishoda a povećavaju
vjerojatnost ostvarivanja negativnih događaja materijalne i nematerijalne prirode.

Učinkovit sistem upravljanja rizicima važan je instrument zaštite preduzeća od konkurencije. On

omogućava pravovremeno prepoznavanje prilika te pravodobno reagiranje na promjene. Menadžeri
moraju stalno provoditi analize i moraju dobro znati predvidjeti nastupe loših događaja kako bi ih
mogli spriječiti a time smanjuju mogućnost nastupa kriznih situacija i daju sigurnost svim
interesno-utjecajnim skupinama u i izvan poduzeća.

3
 1. Menadžment rizika

 Znanstvena disciplina, nastavni predmet i praktična djelatnost koja se bavi pitanjima

upravljanja rizikom (engl. risk management);
 Skup postupaka koje provode organizacije i pojedinci radi povećanja vjerojatnosti
ostvarenja njihovih ciljeva i minimaliziranja nepovoljnih učinaka potencijalnih šteta iz
aktivnosti čiji rezultati se ne mogu točno predvidjeti;
 Praktična metoda koja pomaže menadžerima pri izboru najbolje mogućnosti
korištenja raspoloživih resursa.1

Korištenje menadžmenta rizika:

 Privatni sektor –

o nastoji ustanoviti i vrijednovati odnos između rizika i očekivanog prinosa

o nastoji izabrati načine postupanja koji će im pomoći da maksimiziraju svoju
vrijednost
 Javni sektor –

o omogućuje izbor i poduzimanje mjera za zaštitu od mogućih gubitaka koji

mogu proistjecati iz promjena cijena proizvoda i usluga, promjena kamatnih
stopa, valutnih tečajeva…

2. Oblici menadžmenta rizika

1. Tradicionalni:

 usmjeren na rizike koji potječu od prirodnih ili pravnih uzroka

2. Financijski:

 usmjeren na rizike kojima se može upravljati korištenjem financijskih instrumenata

3. Menadžment rizika poduzeća:

 usmjeren na okolnosti koje mogu negativno utjecati na poduzeće (rizik imovine,

investicijski rizik)

1
B.Đorđević: “Osnove Menadžmenta”, Drugo dopunjeno i izmenjeno izdanje izdanje, Agencija “List” Niš, 1995., str.
53.
4
 4. Važnost menadžmenta rizika
Poslovni uzroci povećane pozornosti menadžmenta poduzeća na rizike su:

 veća odgovornost menadžmenta u odnosu na vlasnike poduzeća, državu i/ili potrošače

 sve šira i zahtjevnija zakonska regulativa
 povećana očekivanja stakeholdera poduzeća
 promijenjena moć prepoznavanja rizika.

Upravljanje rizikom se temelji na analizi rizika koja pruža podlogu za izradu plana
djelovanja.

Pomoću plana djelovanja mogu se izbjeći ili ublažiti posljedice neželjenog događaja koji
rezultira nekom štetom.2

Opći ciljevi menadžmenta rizika

 poboljšati stanja okoline u kojima će se donositi odluke

 povećati svijest o mogućim rizicima
 upravljati rizicima korištenjem izabranih strategija kako bi se spriječile velike štete i
gubici
 osigurati spremnost na neočekivane nepovoljne okolnosti.

5. Proces menadžmenta rizika

Sadržaj menadžmenta rizika može se promatrati u užim i širem smislu.

Prema užoj definiciji:

 proces pripreme i donošenje odluka koje se tiču rizika u koji nisu uključeni postupci
prepoznavanja rizika (identifikacije) i procjene rizika (tj. analiza rizika je isključena).

Prema široj definiciji:

 cjeloviti proces koji uključuje prepoznavanje (identifikaciju) rizika, procjenu rizika i
odlučivanje o pitanjima rizika (tj. analiza rizika je uključena).

U okviru uže definicije MR obuhvaća odlučivanje o sljedećim pitanjima rizika:

 izbor strategije i mjera za upravljanje rizikom

 neprekidno promatranje postojećih rizika
 rano otkrivanje novih rizika
 provedba neophodnih mjera za upravljanje i prevladavanje nastalih rizika
 komuniciranje rizika.

2
B.Đorđević: “Osnove Menadžmenta”, Drugo dopunjeno i izmenjeno izdanje izdanje, Agencija “List” Niš, 1995., str.
55.
5
 U okviru šire definicije menadžment rizika obuhvaća odlučivanje o sljedećim pitanjima
rizika:

 identifikacija rizika
 mjerenje rizika
 odlučivanje o pitanjima rizika (planiranje mjera, izbor strategije, provedba mjera za
upravljanje rizikom).

MR nije strogo serijski proces u kojem jedna sastavnica utječe samo na sljedeću. Riječ je o
višesmjernom ponavljačkom procesu u kojem gotovo svaka sastavnica može utjecati na
druge.

Empirijska istraživanja su pokazala da se pojedinačni poslovni rizici mogu realnije

procjenjivati kada ih se promatra u njihovoj međuovisnosti s ostalim rizicima u
poduzeću. Rizike ne treba promatrati izolirano već ih moramo prepoznavati, analizirati i
kontrolirati unutar cjeline svih međusobno povezanih rizika.3

Korištene metode za upravljanje rizicima često se u poduzeću:

 temelje na iskustvima iz prošlosti

 nisu u skladu s neprekidnim promjenama u okolini
 ne prate promjene unutar strukture samog poduzeća.

Upravljanje rizikom moguće je promatrati na:

 strateškoj razini (ciljevi najviše razine usklađeni s misijom)

 operativnoj razini (djelotvorno i učinkovito korištenje resursa)
 razini izvještavanja
 razini udovoljavanja (poštivanje zakona i drugih propisa).

3
M. Babić i B. Stavrić: “Menadžment – koncept i proces”, MB Centar Beograd, 1997., str. 38
6
 6. Trend standardizacije menadžmenta rizika

Međunarodna organizacija za standardizaciju (ISO) 2009. g. definira načela i opće upute

za upravljanje rizicima poduzeća (ISO 31000):

 Upravljanje rizikom smatra se redovitom menadžerskom funkcijom

 Predlaže se tretiranje i procjena svih rizika odozgo prema dolje
 Definira se općenita podloga različitih rizika unutar poduzeća (organizacije)
 Standard nije specifičan za bilo koju granu ili sektor.

ISO 31000 preporuča cjeloviti sustav menadžmenta rizika koji se temelji na načelu četiri
koraka (plan-do-check-act; PDCA), koja se temelji na Demingovom ciklusu:

1. Plan – definira ciljeve i procese neophodne za njihovo ostvarenje

2. Izvršenje – stavlja ciljeve i procese u praksu; obuhvaća prepoznavanje rizika,
vrednovanje rizika i tretiranje rizika
3. Provjera – odnosi se na istraživanje rezultata koji se potom uspoređuju s ciljevima i
ustanovljuju odstupanja
4. Djelovanje – traži mogućnosti poboljšanja plana; težište je na poduzimanju mjera za
otklanjanje značajnih razlika između stvarnih i planiranih rezultata.

Međunarodna organizacija pod nazivom Povjerenstvo pokroviteljskih organizacija

(Committee of Sponsoring Organizations – COSO) predlaže da menadžment poduzeća
razmotri i odluči o razini nesigurnosti koju je spreman prihvatiti.4

Sastavnice MR prema COSO-u:

1. Unutrašnja kontrola – postavlja temelj za način gledanja na rizik

2. Postavljanje ciljeva – prethodi vremenu gdje menadžment anticipira događaje koji
negativno djeluju na njihovo ostvarenje
3. Prepoznavanje događaja – koji pogađaju ostvarenje ciljeva poduzeća, uz
razlikovanje rizika i prilika
4. Procjenjivanje rizika – služi kao temelj za određivanje načina djelovanja u odnosu na
rizike
5. Odgovor na rizik – obuhvaća skup mjera radi usklađivanja rizika s tolerancijom
poduzeća u odnosu na rizik i razinu prihvatljivog rizika
6. Kontrolne aktivnosti – koriste se radi osiguranja da se odgovori na rizik djelotvorno
provode
7. Informacije i komunikacije – pribavljanje i prenošenje relevantnih informacija koje
omogućuju zaposlenicima da donose odluke u skladu s njihovom nadležnosti
8. Praćenje (monitoring) – promatranje ukupnih aktivnosti MR i poduzimanje prilagodbi
kada je to neophodno.

4
Mr Saša Sarić: „Menadzment rizika“, Leskovac 2004.,str.58
7
 Proces menadžmenta rizika može se podijeliti na analizu rizika i planiranje rizika. Sam
proces obuhvaća četiri koraka u postupanju prema riziku:

1. Prepoznavanje rizika – izrada liste mogućih rizika koji se mogu javiti u nekoj traženoj
situaciji; nakon prepoznavanja rizika moguće je izraditi strategije za upravljanje
rizicima
2. Procjena rizika – statističko kvantificiranje učinka rizika
3. Odgovor na rizik – donošenje odluka o strategijama za postupanje s rizikom
4. Praćenje rizika – vrednovanje strategija i praćenje provedbe mjera postupanja prema
riziku ili mjera zaštite od rizika.

7. Organiziranje menadžmenta rizika

Način organiziranja procesa menadžmenta rizika ovisan je o naravi djelatnosti (grani

poslovanja) poduzeća.

Osim naravi djelatnosti organizacija upravljanja rizikom ovisi o veličini poduzeća; npr. velika
poduzeća mogu imati velike gubitke od nastanka nekog neželjenog događaja, ali u pravilu
mala poduzeća su izloženija razmjerno većim rizicima i znatno teže podnose gubitke.

Korisnici menadžmenta rizika mogu biti unutarnji i vanjski.

8. Analiza rizika u funkciji izrade programa zaštite od rizika

Analiza rizika provodi se na početku nekog projekta radi:

 usporedbe više mogućih opcija

 izrade planova postupanja
 oblikovanje poslovnih politika.

Analiza rizika ima višestruko značenje, a može se označiti kao:

 postupak prepoznavanja prijetnji

 metoda procjene mogućih šteta, odnosno metoda koja služi kvantificiranju utjecaja
rizika
 sredstvo za upravljanje rizikom.

Analiza rizika služi kao alat menadžerima i vladinim tijelima čija svrha je učinkovito
određivanje prikladne razine zaštite poduzeća od mogućih opasnosti i oblikovanje sustava
kontrolnih mjera kako bi se osigurala zaštita od rizika.
5

5
Mr Saša Sarić: „Menadzment rizika“, Leskovac 2004.,str.63
8
Faze postupka mjerenja izloženosti poduzeća riziku su:

1. identifikacija opasnosti
2. karakterizacija opasnosti
3. izloženost riziku
4. karakterizacija rizika.

8.1. Matrica rizika

Matrica rizika je jedna od metoda analize rizika u poduzeću.

Analiza rizika osim najvjerojatnijeg slučaja može procijeniti najlošiji i najbolji slučaj. Kako bi
se prikazala važnost nekoliko rizika služimo se Matricom rizika. Ona prikazuje najvažnije
varijable veličine rizika i njihov međusobni odnos.

Prikazuje dvije varijable rizika:

1. posljedice koje može imati

2. vjerojatnost njegova javljanja

Prilagođena je za potrebe analize operativnog (poslovnog) rizika (opasnost izravnog ili

neizravnog gubitka koji je posljedica neodgovarajućih ili propuštenih unutarnjih procesa i
širokog raspona vanjskih događaja).

Varijablama se daju vrijednosti od vrlo male (1) do vrlo velike (5), te matrica ima 25 polja (5
x 5 = 25).

Svaka kombinacija varijabli ima

drugo značenje za projekt u
skladu s tim matrica je podijeljena
u tri zone:

 Crvena zona – označava

najveće rizike

 Žuta zona –
označava umjerene rizike

 Zelena zona – označava

male rizike.

9
Rizik = vjerojatnost x šteta

Model matrice moguće je proširiti uvođenjem varijable detekcije koja:

 ona označava razinu stvarne mogućnosti spoznaje nastanka rizika

 opisuje sposobnost projektnog tima za otkrivanje da rizik predstavlja prijetnju.

U tome slučaju formula vrijednosti rizika je:

Rizik = vjerojatnost x šteta x detekcija

Kako bi proširena matrica funkcionirala vrijednost varijable detekcije mora biti u rasponu od
1 do 5. Proširena matrica može imati raspon vrijednosti između 1 i 125, gdje je:

 vrijednost „1” pokazuje da rizik ima malu vjerojatnost, malu štetu i lagano ga je otkriti
 vrijednost „125” pokazuje da je velika vjerojatnost nastanka, šteta izrazito velika, a
rizik je jako teško (gotovo nemoguće) otkriti.

8.2. Planiranje rizika

Razlika između analize rizika i planiranja rizika:

 Analiza rizika obuhvaća identifikaciju i procjenu veličine rizika na temelju poznatih

vrijednosti imovine i razine prijetnji imovini i razine njezine ugroženosti.
 Planiranje rizika obuhvaća izbor i prihvaćanje mjera (strategija) koje je neophodno
poduzeti zbog identificiranih rizika koje prijete imovini poduzeća.6

Analiza rizika i planiranje rizika nisu jednokratne aktivnosti nego tekući, dinamički procesi
koji se moraju periodično revidirati i osuvremenjivati u skladu s promjenama u okolini
poduzeća.

Postupak planiranja rizika koji obuhvaća postupke izbora strategija za postupanje prema
riziku, ima sljedeće faze:

 preliminarne (pomoćne) aktivnosti

 procjena mogućnosti (razvoj strateških opcija)
 implementacija mjera – je primjena plana upravljanja rizicima, odnosno provedba
mjera zaštite
 monitoring – promatranje i praćenje učinaka mjera zaštite
 komuniciranje rizika – obuhvaća interaktivni dijalog između zainteresiranih strana i
menadžera rizika s ciljem poboljšanja kolektivnog i pojedinačnog odlučivanja.

6
Mr Saša Sarić: „Menadzment rizika“, Leskovac 2004.,str.77
10
8.3. Uloga menadžera u kontroli rizika

Svaki menadžer i poduzetnik mora imati elementarna znanja iz područja upravljanja rizikom
kako bi:

 mogao tražiti savjet profesionalnog upravitelja rizika

 obratiti se osiguravatelju
 sudjelovati u ostvarivanju programa zaštite.

Poduzetnik u početku mora preuzeti ulogu upravitelja rizika dok se posao ne razvije i taj
zadatak preuzme određeni zaposlenik (menadžer rizika).

Menadžer rizika ima posebna znanja u području prepoznavanja rizika i izrade programa
zaštite od rizika, a kontinuirano obavlja funkcije planiranja, organiziranja i kontrole rizika.

9. Pojam i vrste rizika

U odlučivanju su moguće sljedeće situacije:

1. Izvjesnost (sigurnost) – ishod neke odluke je poznat, siguran (vjerojatnost je 1);

2. Rizik – poznati su njihovi ishodi i vjerojatnosti
3. Neizvjesnost (nesigurnost) – ishodi nisu poznati ili nisu poznate vjerojatnosti
očekivanih ishoda.

Rizik uvijek postoji kada je budućnost nepoznata, odnosno ako postoji barem dva moguća
ishoda neke odluke.

Prema „uobičajenom” tumačenju, rizik je mogući događaj s negativnim posljedicama koji bi

se mogao javiti u budućnosti (nije ispravna definicija – dinamički rizik i mogućnost dobitka).

Veličina rizika mjeri se pomoću formule:

Rizik = vjerojatnost štete x težina štete

 tako je rizik štete na imovini umnožak vjerojatnosti ostvarenja prijetnji i vrijednosti

imovine
 rizik je kombinacija vjerojatnosti nekog događaja i njegovih posljedica.

Povećanje rizika je povećanje vjerojatnosti nastanka štete i povećanje težine štete, dok je
smanjenje rizika smanjenje vjerojatnosti nastanka štete i smanjenje težine štete.

11
 Temeljna podjela rizika je sljedeća:

1. Dinamički (spekulativni) rizici – dragovoljno preuzete opasnosti koje umjesto dobitka

mogu donijeti gubitak, ali nose kako mogućnost dobitka tako i opasnost gubitka

2. Statički (čisti) rizici – opasnosti koje se javljaju u poslovanju neovisno o djelovanju

poduzeća, a jedini mogući ishod je gubitak.

9.1. Dinamički rizik

Dinamički rizik je mogućnost ostvarenja gubitka koji je neodvojiv od mogućnosti ostvarenja

dobitka.

Tipični dinamički rizici su:

1. Tržišni rizik – proizlazi iz promjena cijena

2. Kreditni rizik – odnosi se na neplaćanje obveza ili slabljenje kreditnog rejtinga
3. Rizik likvidnosti – odnosi se na situacije kada poduzeće ostaje bez gotova novca i/ili
ima probleme s obrtanjem kapitala
4. Operativni rizik – obuhvaća široko područje opasnosti za uspješnost poslovanja koje
proizlaze iz unutarnjih sustava i procesa u poduzeću i/ili vanjskih događaja.

9.2. Čisti (statički) rizik

Čisti (statički) rizik – opasnosti koje se javljaju u poslovanju neovisno o djelovanju

poduzetnika, a mogu nanijeti štetu ili potpuno uništiti poduzeće.

Odnose se na mogućnosti da poduzeće pretrpi neki oblik gubitka ili štete pri čemu nema
odgovarajuće paralelne mogućnosti ostvarenja dobitka.

Ovi rizici su područje koje pokriva osiguranje (osigurivi rizici) osnovni preduvjet je
mogućnost procjene vjerojatnosti javljanja na temelju podataka iz prošlosti (na temelju čega
osiguravatelj izračunava premiju).

9.2. Poslovni rizici

Uobičajena klasifikacija poslovnih rizika je:

1. Tržišni – opasnosti koje donosi tržište

2. Imovinski – moguće štete i gubici na imovini
3. Kadrovski – štete koje mogu prouzročiti zaposlenici

12
 4. Potrošački – naknada štete potrošačima i štete koje su prouzročili potrošači.

Tržišni rizici su sljedeći:

1. Poremećaji ponude – negativne promjene na tržištu koje utječu na

konkurentsku prednost
2. Poremećaji gospodarskih uvjeta – inflacija, rast kamatne stope, recesija…
3. Pad potražnje – npr. promjena u životnom ciklusu proizvoda
4. Neuspjeh novih proizvoda

Imovinski rizici su sljedeći:

1. Katastrofalni rizici (potres, uragani, poplave…)

2. Provale i poslovne prijevare
3. Krađe u prodavaonicama

Kadrovski rizici su sljedeći:

1. Krađa od strane zaposlenika – otuđuje se oprema, gotovina, alati
2. Konkurencija od strane bivših zaposlenika – opasnost za poduzeće kada zaposlenici koriste
znanja i informacije stečene u poduzeću za razvoj novog poduzeća
3. Dugogodišnje bolovanje ili smrt menadžera ili zaposlenika

Potrošački rizici su sljedeći:

1. Povrede potrošača - ako proizvod naškodi kupcu poduzeće može biti prisiljeno platiti veliku
odštetu
2. Pouzdanost proizvoda
3. Kreditni rizik – javlja se pri svakoj prodaji na kredit7

7
Mr Saša Sarić: „Menadzment rizika“, Leskovac 2004.,str.112
13
 10. ZAKLJUČAK

- Rizik kao neizostavni dio svake organizacije usko je vezan s procesom odlučivanja. Prilikom
donošenja odluka bitno je znati koji su potencijalni rizici za poduzeće. Nakon saznanja
poslovnih rizika bitno je pravilno i učinkovito upravljati rizicima. Nekada je upravljanje
rizicima u preduzećima bilo jednostavnije i preduzeća su poslovala u stabilnoj okolini. Danas
ona djeluju u turbulentnoj, nepredvidivoj i za razvoj nesigurnoj okolini kojoj se nastoje
prilagoditi. Svako preduzeće djeluje susrećući se s rizikom, poput plasiranja novog proizvoda
na tržište pri čemu je rizik hoće li on uspjeti ili ne. Kako bi zadržale svoju poziciju na tržištu ili
išle korak naprijed, preduzeća moraju posvetiti posebnu pozornost analizi i upravljanju
rizicima. Neučinkovito upravljanje može donijeti enormne štete razvoju i napretku poduzeća.
Učinkovit sistem upravljanja rizicima jedno je od najbitnijih instrumenata zaštite preduzeća od
konkurencije te omogućuje preduzeću prepoznavanje prilika i pravodobno reagiranje na
promjene. Rizik, upravljanje rizikom, analiza rizika, metode i tehnike upravljanja rizika, samo
su neki od pojmova koji se susreću tijekom prisutnosti rizika preduzeću. Za upravljanje
rizikom u preduzeću bitna je identifikacija i mjerenje rizika što predstavlja uvjet procesu
analize rizika. Menadžment rizika preduzeća odnosi se na događaje i okolnosti koje mogu
negativno utjecati na preduzeće (utjecaj na sam opstanak preduzeća, ljudske i kapitalne resurse,
proizvode i usluge, potrošače, kao i vanjske utjecaje na društvo, tržište i okoliš). Analiza rizika
pomaže da se ciljevi programa zaštite od rizika usklade i povežu s poslovnim ciljevima i
potrebama preduzeća. Što su ciljevi poslovanja i zaštite (sigurnosti) više usklađeni, bit će
uspješnije ostvareni.

14
11. LITERATURA

1. B.Đorđević: “Osnove Menadžmenta”, Drugo dopunjeno i izmenjeno izdanje

izdanje, Agencija “List” Niš, 1995
2. Mr Saša Sarić: „Menadzment rizika“, Leskovac 2004.,
3. M. Babić i B. Stavrić: “Menadžment – koncept i proces”, MB Centar Beograd, 1997.,
str

15