UNIVERIZITET U TUZLI

EKONOMSKI FAKULTET

Naziv predmeta: Međunarodne finansije

Seminarski rad:
Rizik u poslovanju i zaštita od rizika

Profesor: Student:
Dr. Sc. Senija Nuhanović vanr. prof. Osmanović Kenan (3/1-I/15)

Tuzla, 2018. godina

 SADRŽAJ

UVOD ........................................................................................................................................ 1
1. RIZIK I OSNOVNE KARAKTERISTIKE .................................................................... 2
1.1. Pojam ........................................................................................................................... 2
1.2. Izvori rizika.................................................................................................................. 3
1.3. Opasnost i hazard......................................................................................................... 5
2. VRSTE RIZIKA ................................................................................................................ 6
2.1. Čisti i špekulativni rizici .............................................................................................. 6
2.2. Subjektivni i objektivni rizici ...................................................................................... 9
2.3. Zajednički i posebni rizici ........................................................................................... 9
2.4. Finansijski i nefinansijski rizici ................................................................................... 9
2.5. Statički i dinamički rizici ........................................................................................... 10
3. UPRAVLJANJE RIZIKOM I ZAŠTITA OD RIZIKA .............................................. 10
3.1. Osnovni podaci o upravljanju rizikom ...................................................................... 10
3.2. Rizik menadžment proces .......................................................................................... 11
3.3. Metode upravljanja rizicima ...................................................................................... 13
4. ZAKLJUČAK ................................................................................................................. 17
5. LITERATURA ................................................................................................................ 18
 UVOD

Jedna od osnovnih karakteristika čovjekovog djelovanja, kako u privatnom tako i u

poslovnom segmentu života, jeste neizvjesnost. Ljudi ne mogu tačno sa sigurnošću znati šta ih
očekuje u budućnosti, ali postoji mogućnost procjene, kako bi se mogli što kvalitetnije
pripremiti na potencijalne negativne posljedice. Vjerojatno niste ni razmišljali o tome da se
svakodneno susrećemo sa rizicima. I najjednostavnije svakodnevne aktivnosti nose sa sobom
izvjesnu dozu rizika. Jednostavan primjer, odlazak u kupovinu može biti spriječen iz mnogo
mogućih razloga. Kada ovaj problem pretvorimo u globalne razmjere, poslovanje poslovnih
subjekata, dobijemo jedan od primarnih problema novog doba. Kako pravilno identifikovati
rizik, a zatim kako se od njega zaštiti.
Cilj rada je predstaviti rizike poslovanja kao i načine kako da se zaštiti od istih. Već na prvi
pogled shvatamo obimnost navedene teme. Pojasniti ćemo suštinu rizika kako bismo prikazali
koliki zapravo značaj ima rizik u modernom dobu.
Rad je koncipiran iz tri dijela. U prvom ćemo reće nešto o riziku uopšteno. Nastojimo stvoriti
pravu sliku o povezanosti uspjeha i odnosa prema riziku. Nakon što uvidimo značaj, navesti
ćemo i pojasniti vrste rizika. Vidjeti ćemo da postoji mogućnost posmatranja jednog
potencijalnog događaja sa više mogućih aspekata. Nakon usvajanja znanja o suštini i vrstama
prelazimo na treći dio gdje ćemo reći nešto više o upravljanju rizikom. Naučna disciplina se
vremenom značajno razvila tako da postoji veliki broj metoda, načina da se izvrši procjena,
analiza kao i zaštita od rizika.

1
1. RIZIK I OSNOVNE KARAKTERISTIKE
1.1. Pojam
Čak i sami laici ekonomije su svjesni činjenice da rizik ima ogroman značaj za cjelokupnu
ljudsku civilizaciju. Možda nisu svjesni tačno na koji način, ali je sigurno da znaju koliki
značaj ekonomija pridaje svim rizicima. Da bismo pravilno shvatili samu suštinu ovog rada
neophodno je da se prvo pozabavimo osnovnim pojmom, termin rizika. Samo definisanje
rizika se mijenjalo tokom vremena, iz razloga što se koristi u mnogim sferama ljudskog
djelovanja. Navesti ćemo definiciju koja se, danas, susreće u mnogim ekonomskim
literaturama. Rizik predstavlja odsustvo sigurnosti (izvjesnosti) zbog mogućeg dešavanja
nepoželjnog događaja čiji ishod negativno odstupa od naših nada i očekivanja. Ova definicija
ukazuje na samu suštinu pojma rizika, gdje se sa jedne strane naglašava neizvjesnost
(odsustvo sigurnosti), a s druge strane ističe se mogućnost negativnih posljedica u slučaju
nastupanja događaja koji odstupa od očekivanog stanja.1
Rizik (engl. risk, njem. Risiko, Wagnis), neizvjesnost u ishod očekivanih događaja u
budućnosti.2
Rizik (engl. risk, njem. Risiko), vjerojatnost pogreške i nastanka štetnog događanja za
određenu aktivnost, projekt ili investiciju. Veže se uz smion pothvat, stavljanje nečega na
kocku, opasnost, naročito od gubitka u novčanim poslovima. Sastavni je dio svake aktivnosti,
pa tako i poslovne.3
Iz same definicije primjećujemo da sve okolnosti djelovanja nisu poznate. Prema tome, rizik
se najčešće veže za prisustvo neizvjesnoti u pogledu ishoda neke aktivnosti. Određeni događaj
može nastupiti ili ne. Ako događaj nastupi ishod može biti nepovoljan (gubitak), neutralan
(bez dobitka ili gubitka) i povoljan (dobitak). Neizvjesnost predstavalja sumnju
prouzrokovanu nedostatkom znanja o budućnosti bez obzira da li je ona prepoznata od strane
svih onih koje može direktno pogoditi. Sama činjenica da ishod može odstupiti od očekivanog
implicira mogućnost ostvarenja gubitka, odnosno „downside“ rizik. Sa druge strane,
izvjesnost podrazumijeva potpunu informaciju glede budućnosti.4 Već sada se nazire
kompleksnost djelovanja, donošenja odluka sa rizičnim aktivnostima. Vremenom se sve veća
pažnja posvećivala naučnom pristupu analize i upravljanje rizikom, tako da su stvoreni
pojmovi, kao što je vjerojatnoća. Vjerojatnoća je numerički izraz očekivanja u pogledu
nastupanja određenog događaja. Označavamo je sa p ili sa P(E) (eng. „Probability of event“).
Navesti ćemo tri osnovna koncepta vjerojatnoće, to su: klasični, empirijski i koncept
subjektivne vjerojatnoće.
Prema klasičnom ili matematičkom konceptu vjerojatnoća predstavlja količnik između broja
povoljnih ishoda (ishoda koji nas zanimaju) i ukupnog broja ishoda. Ovakva vjerojatnoća
označava se kao „a priori vjerojatnoća“. Ovo shvatanje vjerojatnoće zasnovano je na
pretpostavci da je broj mogućih ishoda konačan i da je vjerojatnoća nastupanja svakog svakog
elementarnog ishoda iz skupa mogućih ishoda ista. Empirijsku (statističku) ili „a posteriori
vjerojatnoću“ možemo izračunati tek nakon sprovedenog eksperimenta i to na osnovu
prikupljenih empirijskih podataka. Ovu vjerojatnoću ne možemo precizno odrediti nego je
ocjenjujemo na osnovu relativne frekvencije događaja u n ponavljanja eksperimenta. Što se

1
Kozarević S., „Rizik menadžment i osiguranje“, CPA, Tuzla, 2010. g., str. 1.5.
2
http://www.poslovni.hr/leksikon/rizik-1038 (pristupljeno 20.10.2018.)
3
http://www.poslovni.hr/leksikon/rizik-1038(pristupljeno 20.10.2018.)
4
Op. cit. Kozarević S., str. 1.5.

2
broj pokušaja povećava to se i a posteriori vjerojatnoća približava vjerojatnoći a priori. U
slučaju da posmatramo događaj koji se javlja samo jednom ili se javlja u različitim
okolnostima koristimo koncept subjektivne vjerojatnoće. Prema ovom konceptu vjerojatnoća
predstavlja stepen uvjerenja koji imamo u ostvarenje datog događaja (procjena studenta 0,8 da
će položiti ispit). Sa druge strane, ko je ishod siguran, sigurno se zna vrijednost rezultata,
vjerojatnoća ishoda je 1 i tada nema rizika. Rizik ne postoji ni u slučaju kada je ishod
nemoguć, kada je njegova vjerojatnoća 0.5
Kao što i sami možemo zaključiti, da što više obrađujemo ovu temu, uviđamo složenost
pravilnog shvatanja rizika u praksi. Neophodno je uočiti sve faktore u praksi koji mogu biti od
presudne važnosti za nastajanje potencijalnog gubitka. U zavisnosti od okolnosti u kojima
treba da preduzmemo određenu akciju, odnosno mogućih reakcija okruženja (stanja prirode),
razlikujemo: izvjesne, neizvjesne i situacije sa rizikom. Najjednostavniji slučaj su izvjesne
situacije kada je poznato kako će reagovati okruženje, odnosno šta će se desiti ako se
preduzme određena akcija. Kod ovih situacija mogu se generisati sve moguće alternative i
precizno izvršiti njihovo vrednovanje kao i izbor najbolje alternative. Složeniji pristu, ujedno i
pristup kome se treba posvetiti veća analitička pažnja su neizvjesne situacije. Kod neizvjesnih
situacija nemamo dovoljno informacija o strukturi situacije. Neizvjesnost je prouzrokovana
dejstvom različitih faktora okruženja koje je jako kompleksno. Najkompleksnija situacija
javlja se u slučaju kada se ne zna ni koje alternative stoje na raspolaganju i ni kakva će biti
reakcija okruženja. Nešto blaža forma neizvjesnosti javlja se kada su poznate alternative ali ne
i reakcije okruženja. Tada se pomoću eksperimenata može pokušati doći do dodatnih
informacija čime će se smanjiti neizvjesnost.6 Kod situacija sa rizikom poznate su sve
alternative ali se ne može sa sigurnošću izvršiti njihovo vrednovanje. Nije poznato kako će na
pojedine alternative reagovati okruženje, ali se reakcija okruženja može procijeniti. Procjena
se vrši utvrđivanjem distribucije vjerojatnoća nad mogućim reakcijama okruženja.
Utvrđivanje vjerojatnoće može biti zasnovano na podacima iz prošlosti (objektivne
vjerojantoće) kao i na subjektivnim procjenama (subjektivne vjerojatnoće) Pored
neizvjesnosti, na izbor alternative utiče i sklonost prema riziku. U tom smislu razlikujemo:
sklonost, ravnodušnost prema riziku i neskolonost (averzija) riziku.
1.2. Izvori rizika
Rizik je sveprisutan u našim životima, a da toga često nismo ni svjesni. Riziku su izloženi
kako pojedinci, tako i preduzeća i šira društvena zajednica. Postoje raznovrsni izvori rizika
koji ugrožavaju živote, zdravlje, imovinu i prihode. Sistematizacija izvora rizika može se
izvršiti na različite načine. William, Smith i Young su izvore rizika sistematizovali na sljedeći
način:
- Fizičko okruženje
- Socijalno okruženje
- Političko okruženje
- Zakonsko okruženje
- Operacijsko okruženje
- Ekonomsko okruženje
- Spoznajno okruženje7

5
Op. cit. Kozarević S, str. 1.6.
6
Ibid, str. 1.8.
7
Ibid, str.1.18.

3
Fizičko okruženje je osnovni izvor rizika. Povoljni klimatski uslovi mogu pružiti mogućnost
za razvoj poljoprivrede ili turizma. S druge strane, zemljotresi, vjetrovi, poplave i druge
prirodne nepogode mogu izazvati ogromne gubitke. S toga je važno posebnu pažnju posvetiti
analizi fizičkog okruženja i utvrditi kako ono utiče na nas, odnosno kako možemo uticati na
njega. Želimo kazati da fizički uslovi predstavljaju ključni faktor za pokretanje svih
aktivnosti, a samim time predstavljaju i potencijalno ogroman problem ukoliko postoji neki
nedostatak sa njima. Pored elemenata na koje čovjek nije uticao, javljaju se i socijalni faktori.
Socijalno okruženje vezano je za dejstvo socijalnih faktora kao što su običaji, kultura,
ponašanje, jezik, socijalna struktura stanovništva, institucije i sl. Navedeni faktori dobivaju
poseban značaj u slučaju ulaska na nova tržišta. Kulturološke razlike, različita shvatanja, kao i
ostale duhovne razlike mogu predstavljati ogromne probleme, čak i velikim korporacijama.
Ono što je uspješno, korektno na jednom dijelu svijeta, ne mora značiti da je također
prihvaćeno i u drugom dijelu svijeta. Ova teza je dokazana mnoštvo puta, kada su velike
korporacija ostvarivale ogromne gubitke zbog, tada „nebitnih“ previda u planiranju. Faktori
na koje ljudi mogu znatno uticati vezani su za svoje ponašanje, odnosno reakcije političara na
određene situacije. Dešavanja na našim prostorima najbolji su pokazatelj kako političko
okruženje može biti izvor rizika koji je od krucijalne važnosti. Dolazak novih političkih
struktura može rezultirati novim poreskim propisima kao i promjene sistema socijalne zaštite,
što može izazvati pojavu novih rizika. Donošenjem zakona kreira se ambijent za razvoj,
podsticanje cjelokupnog razvoja jedne zemlje. Druga strana medalje je neadekvatnost zakona
ili ljudi koji ih donose. Zakonsko okruženje može djelovati i pozitivno i negativno na rizike
unutar jedne države. Zakoni mogu povećati sigurnost ublažavanjem dejstva faktora koji
povećavaju rizik. Propisi o obaveznoj zaštiti na radu, zaštiti od požara, obaveznom
osiguranju. Navedeni propisi se razlikuju od države do države, također se dovodi i u pitanje
njihova implementacija. Organizacija rada, planiranje, učinkovita realizacija, pravovremenost
i sl. su elementi koji sačinjavaju operacijske aktivnosti. Bez obzira da li se preduzeće bavi
proizvodnjom roba ili pružanjem usluga, operacijski menadžment u preduzeću značajno utiče
na rizike u preduzeću. Vrlo je bitno na koji način se organizuje transformacija inputa u
outpute, odnosno na koji način se donose odluke o kvalitetu, oblikovanju procesa,
kapacitetima, zalihama, radnoj snazi. Ekonomsko okruženje u uslovima globalizacije i
internacionalizacije tržišta kapitala sve manje je moguće kontrolisati od strane vlade pojedinih
država. One mogu određenim mjerama uticati na kamatne stope i uslove kreditiranja, ali su
inflacija i krize često izazvane ekonomskim kretanjima na internacionalnom nivou. To je
naročito prisutno kod privreda manjih država koje nemaju izraženu ekonomsku moć. Tako je
ekonomsko okruženje sve više povezano sa političkim okruženjem.
U svom realnom okruženju, treba posmatrati, posjećivati i osluškivati kupce, dobavljače,
radnike, te na taj način pokušati minimizirati rizike i predvidjeti dio događaja. Takve politike
postoje u dobrim kompanijama, normalno je da se rade provjere novih i postojećih kupaca,
istraživanja, koja u konačnici donose izvjesniju i jasniju suradnju.8
Osim gubitka postoje i drugi negativni aspekti rizika. Naime, sama činjenica da postoje
mogućnosti da će se dogoditi nesreća zahtjeva od racionalnog pojedinca da se pripremi za nju.
Jedan način za to jeste da se osigura kod osiguravajućih društava, a drugi je da stvori
sopstveni rezervni fond iz kojeg će se pokriti rizik. Ta sredstva nose ogroman oportunitetni

8
http://manager.ba/kolumne/rizici-u-poslovanju-i-kako-upravljati-s-njima (pristupljeno 27.10.2018.)

4
trošak jer su potrebma u vrijeme kada se dogodi nesreća, odnosno finansijski gubitak.
Rezervna sredstva se drže u likvidnoj formi, a prinos na njih, po pravilu, jednak je nuli.
Tri glavna vrste tereta koji negativno djeluju na društvo jesu:
- veličina opasnosti utiče na stalni rast rezervnih sredstava
- društvena zajednica je lišena izvjesnih proizvoda i usluga
- prisutni su zabrinutost i stah9
1.3.Opasnost i hazard
Kada govorimo o riziku tada ne smijemo izostaviti opisivanje distinkcije između opasnosti i
hazarda. Opasnost i hazard su pojmovi koje ljudi često poistovjećuju sa terminom rizik. Kada
govorimo o riziku onda mislimo i na događaj koji će izazvati određeni gubitak kao i na
faktore koji utiču na veličinu tog gubitka. Poplava je uzrok gubitka, a činjenica da se
poplavljeni objekat nalazi na obali rijeke utiče na veličinu gubitka. Poplava je opasnost a
položaj objekta je hazard. Opasnost je neposredni uzrok gubitka. Opasnost djeluje slučajno,
samim time otežava mogućnost mjerenja. Hazard jest svojstvo ili sposobnost nekog radnog
uvjeta (materijal, oprema, metoda ili postupak rada) da uzrokuje oštećenje zdravlja ili
uništenje i oštećenje sredstava rada. Prema tome, hazard se definira kao izvor mogućeg
oštećenja i označuje mogućnost da određeni radni uvjeti mehaničke, fizikalne, kemijske,
biološke i psihološke prirode oštete zdravlje.10 Hazard znači predstavlja uslov koji povećava
vjerojatnoću i/ili ozbiljnost gubitka. Slaba ulična rasvjeta je primjer hazarda koji povećava
vjerovatnoću pljačkanja objekata u ulici. Pojedine opasnosti imaju i karakteristike hazarda.
Razlikujemo nekoliko tipova hazarda:
- fizički hazard
- moralni hazard
- morale hazard
- zakonski hazard11
Fizički hazard odnosi se na fizičke uslove koji povećavaju vjerovatnoću i/ili ozbiljnost
gubitka. Čine ga ona materijalna značenja koja povećavaju mogućnost gubitka od različitih
opasnosti. Nastaje iz materijalnih, operativnih i radnih karakteristika imovine. Često na ovu
katerogriju pojedinci nemaju nikakav ili imaju minimalan uticaj. Primjer ove vrste hazarda je
povećanje vjerojatnoće i/ili ozbiljnosti od požara zbog neispravnih elektroinstalacija. Moralni
hazard predstavlja nepoštenje pojedinca koje povećava vjerovatnoću i/ili ozbiljnost gubitka.
Moralni hazard javlja se u osiguranju kada se naknadom iz osiguranja namjerava ostvariti
zarada. Osiguranih može lažno da predstavi svoje zdravstveno stanje da bi zaključio životno
osiguranje na veliku osiguranu sumu. Ova kategorija hazarda je direktno povezana za etičkim
ponašanjem pojedinaca. Mnogi su pokušali ostvariti vlasitu korist djelovanjem na način koji
je suprotan od etičkog. Morale hazard podrazumijeva nesavjesno i indiferentno ponašanje u
pogledu nastupanja gubitka. On može biti i posljedica postojanja osiguranja. Primjer, vlasnik
ne zaključava auto jer je osigurano u slučaju krađe. Zakonski hazard implicira osobine
pravnog sistema i regulatornog okruženja koje povećavaju vjerovatnoću i/ili ozbiljnost
gubitka. Tako da su u nekim država ljudi više skloni da se upuštaju u sudske sporove nego u
drugim.

9
Ostojić S., „Osiguranje i upravljanje rizicima“, Beograd, 2007, data status, str. 58.
10
http://hzzzsr.hr/index.php/rizici-na-radu/procjena-rizika/ (pristupljeno 29.10.2018.)
11
Op. cit. Kozarević S, str. 1.22.

5
2. VRSTE RIZIKA
Rizik poslovanja predstavlja jedan od najrasprostranjenijih termina u savremenoj ekonomiji.
Mnogi naučnici smatraju da upravo odnos poslovnog subjekta prema riziku predstavlja
ključni faktor za realizaciju krajnjih ciljeva. Samim tim, postoji više aspekta u posmatranju
istog. U nastavku ćemo se posvetiti različitim vrstama rizika, prikazati ćemo zašto su naučnici
došli do navedenih zaključaka.
2.1.Čisti i špekulativni rizici
Posmatrano iz aspekta rizik menadžmenta, osnovna klasifikacija rizika je u zavisnosti od
mogućih ishoda. Prema ovom kriteriju razlikujemo čiste i špekulativne rizike. Čisti rizik
podrazumijeva situaciju u kojoj su mogući ishodi: nepovoljan (gubitak) i povoljan- neutralan
(bez gubitka). Nasuprot tome kod špekulativnih rizika imamo situaciju u kojoj je moguća i
dobit, kao u slučaju opklade ili ulaganja u vidu kupovine dionica. Za razliku od špekulativnih,
čisti rizici su posljedica slučajnosti kao što je nezgoda, požar, smrt i sl. slučajnost omogućava
primjenu Zakona velikih brojeva. Važna karakteristika je ta da ukoliko dođe do gubitka od
špekulativnog rizika društvo može imati korist, dok je u slučaju gubitka od čistog rizika
društvo uvijek na gubitku.12 Vrlo je važno razlikovati čisti rizik od špekulativnog rizika, iz
najmanje tri razloga. Prvi, privatna osiguravajuća obično osiguravaju samo od čistog rizika.
Privatna osiguranja nikada ne osiguravaju od špekulativnih rizika niti primjenjuju metode
upravljanja špekulativnim rizicima. Drugo, zakon velikih brojeva lakše se primjenjuje na čisti
rizik nego na špekulativne rizike. Zakon velikih brojeva je bitan jer omogućava
osiguravajućim društvima da predvide buduće gubitke na osnovu ranijih iskustava. Treće,
cjelokupno društvo može imati korist od špekulativnog rizika upravo putem gubitka koji se
dogodi, ali nema koristi za društvo u cjelini, ako se čist rizik trenutno dogodi i onda nastane i
gubitak. Npr. preduzeće može razviti novu tehnologiju za proizvodnju jeftinih računara zbog
čega pojedini konkurenti mogu biti prinuđeni da bankrotiraju. Unatoč bankrotstvu, ostvarene
su koristi u vidu proizvodnje računara uz znatno niže troškove.13
Kao što smo već kazali, čisti rizici su osigurljivi zbog mogućnosti utvrđivanja njihove
veličine. Čiste rizike možemo klasifikovati na sljedeći način:
- lični rizici
- imovinski rizici
- rizici od odgovornosti
Lični rizici
U lične rizike ubrajamo sve rizike koji direktno pogađaju pojedinca, odnosno članove njegove
porodice zbog vjerovatnoće finansijskih gubitaka. Mogu se izdvojiti sljedeće četiri vrste:
- rizik prerane smrti
- rizik nedovoljnih prihoda tokom starosti
- rizik lošeg zdravstvenog stanja
- rizik nezaposlenosti14
Rizik prerane smrti predstavlja rizik od smrti voditelja porodice koji bi ostavio finansijske
obaveze u pogledu podrške zavisnim članovima porodice, neotplaćenu hipoteku, odnosno

12
Op. cit. Kozarević S, str. 1.24.
13
Op. cit. Ostojić S., str. 51.
14
Op. cit. Kozarević S, str. 1.26.

6
djecu koja treba da se obrazuju. Ukoliko članovi porodice ne posjeduju dodatne izvore
prihoda kojim bi nadomjestili nedostatak prihoda voditelja porodice, njihova finansijska
sigurnost dovedena je u pitanje. U ovom pogledu se zanemaruje emocionalni šok koji
proizovodi „prerana smrt“, već se na to gledao isključivo sa ekonomskog stanovišta. U tom
smislu prerana smrt se javlja isključivo u situaciji kada bi umrli iza sebe ostavio finansijski
zavisne članove porodice ili neizmirene finansijske obaveze. Rizik nedovoljnih prihoda tokom
starosti vezan je za finansijsku nesigurnost u poznim godinama života usljed prestanka
ostvarivanja prihoda kroz rad. Ovaj rizik može se nazvati i rizikom dugovječnosti. Naime,
kada pojedinac prestane zarađivati on sredstva za život treba da obezbijedi kroz penziju ili
druge oblike prihoda. Pri tome treba uzeti u obzir i dodatne troškove koji se javljaju u poznim
godinama, kao što su troškovi liječenja, starateljstva i sl. Ovime se nameće potreba za
obezbjeđenjem dodatnih izvora putem privatnog penzijskog osiguranja ili životnog
osiguranja. Rizik lošeg zdravstvenog stanja uključuje rizik visokih troškova liječenja i rizik
prestanka sposobnosti za zarađivanje. Pojedinac je izložen ovom riziku ukoliko nema
adekvatno zdravstveno osiguranje, a pojave se izraženo visoki troškovi liječenja. Isto tako, u
slučaju ozbiljnog zdravstvenog problema moguć je i dugoročni gubitak sposobosti
zarađivanja, javljaju se troškovi liječenja i potreba za brigom o onesposobljenom licu. Rizik
nezaposlenosti odnosi se na finansijsku nesigurnost usljed nezaposlenosti prouzrokovane
tehnološkim promjenama u ekonomiji, nesavršenošću tržišta rada, sezonskim faktorima i sl.
finansijska nesigurnost usljed ovog rizika ispoljava se trojako. Prvo, pojedinac gubitkom
posla gubi prihode i druge koristi koje ima sa statusom zaposlenog. Drugo, gubitak stalnog
zaposlenja može se samo djelimično pokriti privremenim tzv. part-ime poslovima. Treće,
ukoliko nezaposlenost potraje duži vremenski period, mogu se iscrpiti sve ranije ušteđevine.
Imovinski rizici
Vlasnici imovine su izloženi rizicima gubitaka ili oštećenja imovine koje nazivamo
imovinskim rizicima. Razlikujemo dvije vrste gubitaka vezanih za imovinske rizike, a to su
direktni i indirektni (posljedični). Prvi predstavljaju finansijske gubitke prouzrokovane
fizičkim oštećenjem ili krađom imovine. Drugi se odnose na finansijske gubitke koji su
indirektno prouzrokovani zbog fizičkog oštećenja ili krađe. U slučaju požara u poslovnom
prostoru vlasnik prostora trpi direktni gubitak zbog fizičkog oštećenja objekta, a indirektni
gubitak zbog toga što objekat neće biti u funkciji izvjesno vrijeme. Samim tim vlasnik neće
ostvariti profit u navedenom periodu.
Rizici odgovornosti
Rizici odgovornosti odnose se na gubitke koje pojedinac svojom odgovornošću prouzrokuje
trećem licu. Ova odgovornost može biti propisana zakonski ili ugovorom. Primjer zakonskih
propisa je rizik od autoodgovornosti za štete počinjene trećem licu, primjer propisa ugovorom
odnosi se na odgovornost koja proizilazi iz garancije date za prodati proizvod.15
Špekulativni rizik
Predstavlja drugu kategoriju rizika. u nastavku ćemo dokazati da su osnovna dva faktora koji
su presudni za donošenje odluke o ulaganju prinos i rizik. Prinos na neki oblik ulaganja u toku
određenog perioda predstavlja ostvareni prihod od ulaganja uvećan za razliku između krajnje i
početne cijene ulaganja. On se sastoji iz prihoda koji se realizuje u toku perioda i kapitalne

15
Op. cit. Kozarević S, str. 1.27

7
dobiti koja se realizuje tek na kraju perioda nakon konverzije u gotovinu. Stavljanjem u odnos
prinosa i početne cijene ulaganja dobivamo stopu prinosa. Ovaj postupak utvrđivanja stope
prinosa može se koristiti za period do godinu dana, a za duži period neophodno je uključiti i
vremensku vrijednost novca.16 Investitor ne može biti siguran da će ostvariti prinos koji je
predvidio. Iz navedenih razloga, investitor mora predvidjeti i dodatnu stopu prinosa kojom će
pokriti rizik ulaganja. Prilikom analize prinosa neophodno je u obzir uzeti i rizike, odnosno
opasnost da će se stvarni prinos razlikovati od očekivanog.
Postoji nekoliko vrsta rizika koji utiču na potencijalni dobitak od ulaganja:
Poslovni rizik vezan je za nivo neizvjesnosti u pogledu ostvarivanja prinosa na određeni oblik
ulaganja. Tako npr. dioničko društvo za čiju kupovinu dionica se opredijeli donosila odluke
može poslovati sa malom ili nikakvom dobiti što će se odraziti na prinos od ulaganja na
dionice.
Opasnost da se ulaganje neće moći konvertovati u gotovinu po odgovarajućoj cijeni
predstavlja rizik likvidnosti. Likvidnost možemo definisati kao permanentna sposobnost
institucije, poslovnog subjekta da izmiruje svoje obaveze o rokovima njihovog dospijeća.
Likvidnost treba razlikovati od termina solventnosti, koji je prividno isti. Solventnost se
odnosi na sposobnost subjekta da izmiruje obaveze u dugom roku, trajna sposobnost subjekta
u smislu ispunjenja obaveza.17
Rizik finansiranja vezan je za ulaganje u dionice ili obveznice preduzeća koja koristi dugove
za finansiranje. Što je veće učešće duga u finansiranju preduzeća to je i veći rizik finansiranja
jer se preduzeće obavezuje na plaćanje kamata.
Rizik kupovne moći i valutni rizik odnosi se na uticaj mijenjanja nivoa cijena na prinos
ulaganja usljed inflacije ili deflacije. Valutni rizik odnosi se na nepovoljan uticaj promjene
deviznih kurseva na prinos ulaganja. Prema Saundersu, to je „rizik da promjene deviznih
kurseva imaju negativan uticaj na vrijednost sredstava i obaveza poslovnog subjekta
denominiranih u stranim valutama“. U uslovima inflacije kupovna moć opada, a dok deflacije
kupovna moć raste.
Rizik kamatne stope odnosi se na opasnost da će promjene u kamatnoj stopi negativno uticati
na prinos ulaganja. U finansijkom poslovanju, ovaj tip rizika nastaje zbog fiksnih kamatnih
stopa na kredite, odnosno plasmane, dok uporedo cijene rastu na izvore sredstava. (Hunjak et
al. 1995., str. 71.)
Tržišni rizik vezan je za opasnost da će prinos ulaganja opasti zbog dejstva tržišnih faktora
koji su nezavisni od datog oblika ulaganja. On se odnosi na promjene na tržištu
prouzrokovane političkim, ekonomskim i socijalnim događajima što se odražava na
preferencije donosioca odluke.18 Značaj neadekvatnog odnosa prema ovoj vrsti rizika ogleda
u sljedećem. U posljednje tri decenije u razvijenim zemljama primijetni su brojni primjeri
lošeg upravljanja tržišnim rizikom, a naročito kod finansijskih institucija. Najpoznatiji primjer
je bankrotstvo Barings PLC, više od dva stoljeća stare britanske merchant banke. Bankrotstvo

16
Op. cit. Kozarević S, str. 1.28.
17
Kozarević E., „Analiza i upravljanje finansijskim rizicima“, Tuzla, 2009, CPA, str. 116.
18
Op. cit. Kozarević S, str. 1.29

8
navedene banke posljedica je trgovinskog gubitka samo jednog njenog zaposlenika- Nicka
Leesona, koji je trgujući derivatima izgubio više od 1,4 milijarde USD.19
Poreski rizik odnosi se na opasnost od nepovoljnih promjena u poreskim zakonima u vidu
eliminisanja poreskih oslobađanja, porasta poreskih stopa i sl. Što je prinos osjetljiviji na
promjene u poreskim zakonima to je i veći poreski rizik.
Rizik događaja ili tzv. event rizik predstavlja mogućnost nastupanja neuobičajenih ili
ekstremnih događaja. Navedeni rizik uključuje neočekivani događaj koji može imati značajan
uticaj na ulaganje a može se javljati u raznim formama.
2.2.Subjektivni i objektivni rizici
Nakon što smo prikazali podjelu rizika sa aspketa mogućih ishoda, na red dolazi podjela
rizika sa aspekta mogućnosti kvantifikacije. U zavisnosti od mogućnosti mjerenja razlikujemo
subjektivne i objektivne rizike. Ukoliko je rizik uslovljen djelovanjem pojedinca, onda je on
kao takav teško mjerljiv i predstavlja tzv. subjektivni rizik. Ovaj rizik je zasnovan na
subjektivnom stavu pojedinca u datoj situaciji. Npr. neki vozači se skloni broj vožnji. Iako
nije mjerljiv on ima veliku uloga prilikom donošenja odluka za ulaganje. Objektivni rizici su
lakše mjerljivi i vezani su za objektivne okolnosti. Objektivni rizik se može definisati kao
relativno odstupanje stvarnih gubitaka od gubitaka koje očekujemo.
Ključne razlike između subjektivnih i objektivnih rizika su:
- Nedovoljna bliskost sa određenim rizikom. Poznavanje i svakodnevno susretanje sa
rizikom rezultira kvalitetnijom procjenom rizika.
- Rizici za koje se smatra da su pod kontrolom obično se potcjenjuju
- Pojedinci su skloni precjenjivanju vlastitih ličnih rizika i potcjenjivanju rizika za
društvo, i obratno.
- Ponekad se veća pažnja pridaje vjerovatnoći nastanka gubitka, a manja njegovoj
ozbiljnosti20
2.3.Zajednički i posebni rizici
Zavisno od uzroka i posljedica razlikujemo zajedničke i posebne rizike. Zajednički ili temeljni
rizici su rizici čiji su uzroci i posljedice van kontrole pojedinca, odnosno grupe pojedinaca.
Uključuju opasnosti izazvane prirodnim ili društveno-političkim djelovanjem i pogađaju
veliki broj ljudi. Primjer ovog rizika je zemljotres, poplava, nezaposlenost. Opozit ovih rizika
su posebni rizici koji su prouzrokovani dejstvom pojedinca i njihove posljedice pogađaju
pojedince. Posebni rizici najčešće su predmet osiguranja dok se o zajedničkim rizicima
uglavnom brine država putem svojih instrumenata (socijalno osiguranje, posebni fondovi),
odgovornost preuzima društvo.
2.4.Finansijski i nefinansijski rizici
Prema mogućnosti finansijskog izražavanja gubitaka razlikujemo finansijske i nefinansijske
rizike. Za razliku od finansijskih, kod nefinansijskih rizika rezultat se ne može izraziti u
monetarnim vrijednostima. Nefinansijski rizici vezani za zdravlje, ugled i emocionalnu
povezanost. Novčano je nemoguće izraziti bol, patnju, tugu. Dok sa druge strane požar, krađa,

19
Op. cit. Kozarević E, str. 106.
20
Op. cit. Kozarević S, str. 1.37.

9
nezaposlenost i slični rizici čine kategoriju finansijske rizike zbog mogućnosti svog
vrednovanja.21
2.5.Statički i dinamički rizici
Zavisno od promjena u ekonomskom okruženju možemo razlikovati statičke i dinamičke
rizike. Statički rizici uključuju rizike koji su nezavisni od promjena u privredi, odnosno
ekonomskom okruženju. Oni su najčešće uzrokovani nepoštenim ponašanjem pojedinaca i
prirodnim opasnostima. Ovi rizici se odnose na požar, krađu i sl. Analizom se mogu utvrditi
određene pravilnosti u nastupanju tokom vremena što olakšava njihovo predviđanje. Nasuprot
njima postoje dinamički rizici koji su posljedica promjena u cijenama, tehnologiji, ponašanju
potrošača, kao i drugih promjena unutar privrede22. Posljedice njihovog nastupanja vezane su
za duži vremenski rok i pogađaju širu zajednicu pa ih je teško predviđati. Statički rizici
podrazumijevaju sve rizike koji će se pojaviti imada ne postoje promjene u ekonomskom
sistemu. Ako bi se, primjera radi, opšti nivo cijena ili ukusi potrošača zadržali, pojedini rizici
kao što su prirodne opasnosti i nepoštenje pojedinca uticali bi na pojavu gubitaka. Za razliku
od dinamičkih rizika, statički rizici se javljau u predvidivim intervalima, tj. postoje određene
pravilnosti u pogledu realizacije gubitka tokom vremena, ša su statički rizici predvidljiviji
nego li dinamički.23

3. UPRAVLJANJE RIZIKOM I ZAŠTITA OD RIZIKA

3.1.Osnovni podaci o upravljanju rizikom
Upravljanje rizicima je cjelokupan proces utvrđivanja, procjenjivanja i praćenja rizika,
uzimajući u obzir ciljeve institucije, te preduzimanja potrebnih radnji u svrhu smanjenja rizika
kroz primjenu sistema finansijskog upravljanja i kontrola.24 U savremenom poslovanju
upravljanje rizicima ima esencijalnu važnost za finansijske institucije prevashodno zbog toga
što su, za razliku od firmi u mnogim drugim djelatnostima, njihove rizične aktivnosti izvor
kreiranja bogatstva za njihove dioničare.25
U ekonomiji je sve češće posmatranje da je „nešto predobro da bi bilo istinito“. U suštini,
doza skepticizma je narasla, razina spremnih rizika opala. Dodatno, postoji tzv. „teorija bijelih
vrana“, odnosno situacija po kojoj na površinu izlazi dio rizika koji nikako nisu definirani ili
posmatrani. To se dogodilo u autoindustriji, bankarstvu, a imalo je utjecaj na ukupno
posmatranje i poslovanje.26 Upravljanje rizicima ulaganja u osnovi se svodi na konflikt
između prinosa i rizika za različite oblike ulaganja. Rizik za pojedini oblik ulaganja u
direktnoj je vezi sa njegovim očekivanim prinosom. Veći rizik implicira i veću stopu
mogućeg prinosa i obratno. Donosilac odluke se ne smije bespotrebno izlagati riziku.
Optimizacija ulaganja podrazumijeva ili minimiziranje rizika za datu stopu prinosa ili
maksimiziranje prinosa za dati nivo rizika. Da bi ostvario prethodni cilj donosilac odluke
kombinuje različite oblike ulaganja kako bi izvršio diverzifikaciju rizika. Rizik za određeni
oblik ulaganja sastoji se iz diverzificirane i nediverzificirane komponente.27 Diverzificirani
rizik odnosi se na slučajne i nekontrolisane događaje koji pogađaju samo određeni oblik

21
Op. cit. Kozarević S, str. 1.43.
22
Ibid, str. 1.44
23
Op. cit. Ostojić S., str. 52.
24
https://www.mft.gov.ba/bos/images/stories/chj/Registri/2015/smjernice_bs.pdf (pristupljeno 24.10.2018.)
25
Op. cit. Kozarević E, str. 127.
26
http://manager.ba/kolumne/rizici-u-poslovanju-i-kako-upravljati-s-njima (pristupljeno 24.10.2018.)
27
Op. cit. Kozarević S, str. 1.31.

10
ulaganja i nisu posljedica općih tržišnih kretanja (štrajk u preduzeću). Ova komponenta rizika
može biti eliminisana diverzifikacijom i često se nazivao nesistematski ili izbježivi rizik.
Nediverzificirani rizik odnosi se na opasnosti kao što su rat, inflacija i politički događaji koji
utiču na sve oblike ulaganja. Ova komponenta se ne može eliminisati diverzifikacijom pa se
naziva još i sistematski ili neizbježivi rizik. Na osnovu navedenog možemo zaključiti da suma
diverzifikovanog i nediverzifikovanog rizika predstavlja ukupni rizik za određeni oblik
ulaganja. U zavisnosti od stava investitora prema riziku oni će pridavati različit značaj
osnovnim principima ulaganja, to su sigurnost, likvidnost, profitabilnost.
Proces upravljanja rizicima ulaganja, odnosno izbor oblika ulaganja treba se realizovati kroz
sljedeće korake:
- identifikacija raspoloživih sredstava za ulaganje i raspoloživih oblika ulaganja.
- na osnovu podataka iz prošlosti ili na osnovu prognoziranih podataka ocijeniti prinos
pojedinih oblika ulaganja za željeni period uzimajući u obzir vremensku vrijednost
novca.
- na osnovu podataka iz prošlosti ili na osnovu prognoziranih podataka ocijeniti rizik
svakog oblika ulaganja
- ocijeniti prinos-rizik ponašanje svakog oblika ulaganja kao garanciju da će očekivani
prinos odgovarati datom stepenu rizika.
- Izabrati jedan oblik ili kombinaciju više različitih oblika ulaganja koji nude veće
prinose uz stepen rizika koji želimo preuzeti.28
Analiza rizika je skup metoda i postupaka koji omogućuju potpunije razumijevanje problema
u situacijama strateškog odlučivanja i pomažu da se pronađe zadovoljavajuća strategija prema
unaprijed postavljenom kriteriju izbora. Strukturiranjem i modeliranjem problema odlučivanja
rizik se identificira, odnosno dijagnosticira, zatim se izmjeri njegova veličina, te se konačno
na temelju razmatranja razdioba (distribucija) vjerojatnosti ključnih varijabli, njihovih
međusobnih utjecaja i očekivanih konačnih rezultata, može izvršiti izbor dostatno dobre
strategije.29
3.2.Rizik menadžment proces
Rizik menadžment- upravljanje rizicima, je naučno zasnovan pristup problemu čistih rizika sa
kojima se susreću pojedinci i preduzeća. U navedenoj definiciji se ističe sa jedne strane
naučni pristup, a s druge strane čiste rizike sa kojima se susteću pojedinci i preduzeća.30 U
posljednje dvije decenije se termin upravljanje rizicima ne odnosi samo na čiste rizike već se
postepeno uključuju i špekulativni rizici. Osnovni cilj je obezbjeđenje sigurnosti uprkos
postojanju rizika i mogućim gubicima. Pored toga, treba razlikovati ciljeve prije i poslije
gubitka. Upravljanje rizicima podrazumijeva izradu adekvatnih programa pripreme za
potencijalno nastupanje gubitaka. Najznačajniji ciljevi upravljanja rizicima prije gubitka su:
- Obezbjeđenje efikasne zaštite i pripreme za potencijalne gubitke na najekonomičniji
način. Programi upravljanja rizicima ne smiju prouzrokovati pretjerano visoke
troškove radi dobivanja neadekvatne zaštite.

28
Op. cit. Kozarević S, str. 1.36.
29
Praktični menadžment, Vol. IV, br. 1, str. 50-60
30
Op. cit. Kozarević S, str. 2.3.

11
 - Zadržavanje tolerantnog nivoa neizvjesnosti. Nemoguće je obezbjediti potpunu zaštitu
od neizvjesnosti. Zato je vrlo vaćno izvršiti analizu izloženosti rizicima kako bi se
identifikovali oni rizici kojima treba posvetiti veću pažnju.
- Smanjenje zabrinutosti i straha vezanog za sve rizike. Pojedinci u organizaciji na
različite načine vide određene rizike kojima je organizacija izložena. Iz tog razloga se
pojedinim rizicima pridaje veći značaj nego drugim.
- Praćenje propisa u pogledu zaštite od rizika. Zaštita od određenih rizika može biti i
zakonski propisana. Često susrećemo da su preduzeća obavezna osigurati svoju
imovinu, također čest slučaj je i obavezno osiguranje od odgovornosti.
- Poslovanje u skladu sa etičkim principima. Ponekad se može ostvariti značajna ušteda
na sprovođenju programa rizik menadžmenta tako što se se preduzeti određene radnje
koje nisu u skladu sa etičkim normama. Npr. proizvođač može izbjeći ugradnju
određenih sistema za zaštitu okoline čime se zagađuje trak i ugrožava zdravlje
stavništva u okolini.31
Ukoliko dođe do gubitka, program rizik menadžmenta treba da obezbijedi da gubitak ne
ostavi neželjene posljedice za organizaciju i/ili pojedince. Od ciljeva poslije gubitka
najznačajniji su:
- Opstanak nakon gubitka. Predstavlja najznačajniji cilj. Nakon što se pretrpi gubitak
neophodno je da organizacija nastavi da posluje. Nekad će opstanak zahtijevati
značajne promjene u poslovanju, ali je najbitnije da organizacija i dalje djeluje.
- Kontinuirano djelovanje i obezbjeđenje stabilnih prihoda. Kod određenih djelatnosti
ključna važnost je da se poslovanje ne prekida. Za neke djelatnosti i najmanji prekid
poslovanja znači gubitak tržišta.
- Obezbjeđenje stalnog napredovanja. Osnovni cilj svakog preduzeća je rast i razvoj.
Nakon što nastupi nepoželjni događaj, ovaj cilj je daleko teže realizovati u praksi nego
što to izgleda. Neophodno je napraviti program za razvoj koji će biti usmjeren na
adekvatan dugoročni razvoj, i ako bi u kratkom roku ostvarivao manji prihod od
mogućeg.
- Minimiziranje posljedica koje gubitak ostavlja na ostale članove društva. Navedeni cilj
je usko vezan za etičke principe u poslovanju preduzeća. Zadovoljenje etičkih principa
može prouzrokovati dodatne troškove nakon što se desi nepoželjan događaj.
Rizik menadžment proces je sastavljen od četiri faze:
- Identifikacija rizika
- Evaluacija rizika
- Izbor metode za upravljanje rizicima
- Implementacija programa i procjena rezultata
Proces upravljanja rizicima započinje identifikacijom rizika, odnosno potencijalnih gubitaka.
Potrebno je istražiti izloženost imovinskim rizicima, rizicima odgovornosti, rizicima gubitka
prihoda, rizicima gubitka radne sposobnosti i sl. Za identifikaciju ovih rizika rizik menadžeri
imaju na raspolaganju nekoliko izvora. Tu spadaju razne vrste upitnika za analizu rizika,
finansijski izvještaji, izvršene finansijske kontrole i sl. U praksi se koristi kombinacija ovih
izovora kako bi zaključak odgovarao stvarnom stanju. Ova faza je sprovedena uspješno ako
su njome obuhvaćeni svi postojeći kao i novi rizici. Kako bi upravljanje rizicima postalo

31
Op. cit. Kozarević S, str. 2.6.

12
sastavni dio procesa planiranja prilikom izrade svih planskih dokumenatakojima se utvrđuje
strateški i operativni ciljevi, razmatraju se rizicikoji mogu uticati na njihovo sprovođenje.
Ciljevi sadržani u strateškim, operativnim ili finansijskim planskim dokumentima treba da su
polazna osnova za utvrđivanje rizikana nivou unutrašnjih službi.32 Nakon identifikacije rizika
pristupa se njihovoj evaluaciji, odnosno vrednovanju potencijalnih gubitaka. Ova faza
podrazumijeva utvrđivanje frekvencije javljanja gubitka, odnosno vjerovatnoće njegovog
nastupanja u određenom vremenskom periodu. Za svaki potencijalni gubitak neophodno je
utvrditi njegovu ozbiljnost, odnosno procijeniti moguću veličinu gubitka. Na osnovu utvrđene
frekvencije i ozbiljnosti potencijalnih gubitaka vrši se njihovo rangiranje prema važnosti za
program upravljanja rizicima. Najveća pažnja pridaje se onim rizicima koji imaju najveće
potencijalne gubitke i koji mogu dovesti do potencijalnih katastrofa. Na osnovu vjerovatnoće i
veličine identifikovanih potencijalnih gubitaka pristupa se izboru metode za upravljanje
rizicima. Metode za upravljanje rizicima se dijele na metode kontole rizika i metode
finansiranja rizika. Neophodno je izabrati jednu ili kombinaciju metoda. Izbor se donosi na
osnovu procjene pozitivnih i negativnih efekata svake metode. Nakon odabira metode,
odnosno kombinacije metoda, pristupa se implementaciji programa mjera koje se moraju
preduzeti i vršiti procjenu rezultata.
3.3.Metode upravljanja rizicima
Metode upravljanja rizicima su metoda kontrole rizika i metoda finansiranja rizika. Osnovni
zadatak metoda kontrole rizika je da se reducira broj gubitaka (smanji se frekvencija gubitaka)
i da se smanji iznos gubitka kada se neželjeni događaj desi (smanjuje se ozbiljnost gubitka),
odnosno da se smanji stepen izloženosti riziku. Kontrola rizika uključuje strategije, procese,
tehnike i alate kojima se nastoji izbjeći, spriječiti, umanjiti ili kontrolisati frekvencija i/ili
ozbiljnost gubitka i drugih neželjenih efekata rizika.33
Osnovne metode putem kojih se realizuje ova metoda su:
- izbjegavanje rizika
- prevencija
- redukcija
- duplikacija
- separacija
- transfer rizika u svrhu kontrole rizika
- upravljanje informacijama
Najjednostavnija metoda kontrole određenog rizika je izbjegavanje imovine, lica ili aktivnosti
koje može dovesti do gubitka. Ovo se može učiniti na dva načina:
- odbijanjem preuzimanja rizika (proaktivno izbjegavanje)
- napuštanjem ranije preuzetog objekta izloženog gubitku (napuštanje)
Primjer proaktivnog izbjegavanja rizika susrećemo kod uvođenja novog proizvoda. Ukoliko
novi proizvod može prouzrokovati značajne štete prilikom upotrebe, postavlja se pitanje na
koji način se mogu pokriti rizici odgovornosti za proizvode. Može se javiti problem da
osiguravatelji nisu spremni preuzeti taj rizik. Kao rezultat takvog spleta okolnosti preduzeće
može jednostavno odustati od uvođenja novog proizvoda prije nego što krene sa
proizvodnjom.

32
Prof. dr. Radmilo V., „Identifikacija i kontrola rizika“ u Ekonomist, br 18., str. 106.
33
Op. cit. Kozarević S, str. 5.3.

13
Za izbjegavanje kroz napuštanje može se reći da nije tako uobičajeno kao proaktivno
izbjegavanje. Ako je preduzeće već krenulo sa proizvodnjom proizvoda i na osnovu izvještaja
sa tržišta uočeno je da se kupci žale na efekte njegove primjene ili efekte primjene određenih
karakteristika proizvoda, preduzeće može odustati od nastavka proizvodnje ili može izvršiti
određene modifikacije proizvoda.
Prevencija podrazumijeva preduzimanje preventivnih aktivnosti radi smanjenja frekvencije
nastanka potencijalnog gubitka, odnosno njegovog potpunog eliminisanja. U tu svrhu nastoji
se prekinuti lanac događaja koji vode do gubitka. Preventivne aktivnosti sprovode se
djelovanjem na hazard, na okruženje i na interakciju između hazarda i okruženja.
Redukcija kao mjera kontrole rizika dizajnirana je da bi se reducirala potencijalna ozbiljnost
gubitka. Ona se sprovodi aktivnostima tehničke zaštite i dislokacije objekata izloženih riziku.
Sistem za brzo gašenje požara je klasičan primjer mjere redukije gubitka. Aktivnosti redukcije
su mjere koje djeluju nakon što se neželjeni događaj desi.
Duplikacija može bit posmatrana kao specijalan slučaj redukcije gubitka. Ona podrazumijeva
duplikaciju postojeće imovine imovinom koja se ne koristi osim ako se nešto dogodi
originalnoj imovini. Primjer ove mjere su rezervni dijelovi ili dupliranje opreme. Duplikacija
ima dvije uloge, i to prevenciju gubitka kao i redukciju gubitka.
Separacija je tehnika koja objekte izložene gubitku izoluje jedne od drugih umjesto da ih
ostavlja podložne uticaju jednog istog događaja. Podjelom unutrašnjeg prostora zgrade na
određeni broj dijelova odvojenih materijalima otpornim na vatru ograničava se šteta na samo
jedan dio ako dođe do požara. Separacija ne smanjuje nužno vjerojatnoću gubitka na jednom
izloženom objektu, već teži redukciji vjerovatnoće katastrofalnog gubitka. U praksi se često
kombinuje sa duplikacijom.
Transfer rizika u svrhu kontrole može biti izvršen na dva načina. U prvom slučaju imovina ili
aktivnost odgovorna za rizik može biti transferirana na neko drugo lice ili grupu lica. U
drugom slučaju, rizik ali ne i imovina ili aktivnost mogu biti preneseni, obično, ugovornim
sporazumom.
Upravljanje informacijama predstavlja tehniku za kontrolu rizika. Informacije koje obezbijedi
sektor upravljanja rizicima u preduzeću mogu imati važnu ulogu u reduciranju neizvjesnosti,
odnosno mogućih gubitaka. Bolja informiranost vlasnika preduzeća povećava njihovu
sigurnost da menadžment preduzeća nije i neće preduzeti akcije koje se protive samim
interesima.34
Metode finansiranja rizika
Metode finansiranja rizika se prvenstveno mogu podijeliti na zadržavanje rizika i transfer
rizika. Treba razlikovati transfer rizika putem osiguranja i transfer rizika putem metoda koje
nisu zasnovane na osiguranju. Zadržavanje rizika predstavlja proces u kojem preduzeće ili
pojedinac kojem se desi gubitak samostalno snosi direktne finansijeske posljedice, odnosno
sam plaća gubitak. Transfer rizika je suprotan proces koji podrazumijeva da finansijske
posljedice snosi neki drugi subjekt. Preduzeća za finansiranje rizika najčešće koriste metodu
zadržavanja rizika. Kod ove metode preduzeće obezbjeđuje sredstva za finansiranje gubitka iz
vlastitih izvora ili pozajmljenih sredstava koja će kasnije otplatiti. Za zadržavanje rizika
kažemo da je aktivno ili planirano kada rizik menadžer razmišlja i o drugim metodama

34
Op. cit. Kozarević S, str. 5.15.

14
upravljanja rizikom i svjesno odluči da zadrži potencijalne gubitke. Kada rizik menadžer nije
svjestan da izloženost rizicima postoji, i samim tim ne pravi planove za finansiranje,
zadržavanje rizika je pasivno.
Transfer rizika putem osiguranja
Osiguranje kao metoda za upravljanje rizikom funkcioniše na principu preuzimanja rizika od
onih koji su istom izloženi, uz naplatu premije osiguranja za preuzeti rizik. Postoji čitav niz
definicija osiguranja, u zavinost od aspekta sa kojeg se posmatra. Ovom prilikom spomenuti
ćemo definicuju koje se često susreće u ekonomskoj literaturi. Osiguranje predstavlja metodu
transfera rizika na osiguravatelja koji preuzima obavezu naknade potencijalnih gubitaka iz
fonda formiranog od naplaćenih premija osiguranja.35 Na osnovovu definicije možemo
zaključiti da su tri elementa posebno naglašena, i to: transfer rizika, plaćanje premije i
naknada za potencijalne gubitke.
Osiguravanjem se vrši transfer rizika sa osiguranika na osiguravatelja koji zahvaljujući svojoj
finansijskoj snazi preuzima finansiranje potencijlanih gubitaka. Za preuzeti rizik osiguravatelj
naplaćuje od osiguranika cijenu u vidu premija osiguranja. Uplata premija je obavezna je na
početku perioda pokrića. Premija osiguranja koju osiguranik treba da plati osiguravatelju
predstavlja bruto premiju koja se sastoji iz neto ili tehničke premije i režijskog dodatka. Neto
ili tehnička premija utvrđuje se posebno za svaku vrstu osiguranja prema principu
ekvivalencije naplaćenih premija i očekivanih budućih gubitaka. Režijski dodatak služi za
pokriće troškova poslovanja osiguravatelja. Osnovni zadatak koji osiguravatelj preuzima na
sebe ugovorom o osiguranju je naknada gubitka ako nastupi osigurani slučaj. Postupak
utvrđivanja obaveze i isplata obaveze osiguravatelja naziva se likvidacija obaveze
osiguravatelja ili likvidacija štete.
Gledano historijski, cjelokupan značaj koje je osiguranje imalo na evoluciju čovjeka je jedan
od ključnih elemenata odvažnosti lica prilikom donošenja poslovnih odluka. Osiguranje pruža
ekonomsku zaštitu, ide u skladu sa potrebama čovjeka da zaštiti svoju imovinu. Ekonomska
zaštita se odnosi na to da se naknada gubitka vrši u trenutku kada je to najpotrebnije i
omogućava licima da isprave svoje greške i nastave sa poslovanjem ili životom. Naknadom
gubitaka i poslovnim organizacijama se omogućava da nastave obavljanje poslovne
aktivnosti, zaposlenima da zadrže svoja radna mjesta, ponuđačima da i dalje nude usluge i sl.
Paralelno sa ekonomskom zaštitom osiguranje ostvaruje pozitivne efekte i na bolju
iskorištenost resursa. Prisustvo osiguranja smanjuje strah i zabrinutost kako prije, tako i
poslije nastanka gubitka. Ogleda se u tome da što su osiguranici svjesni da imaju osiguranje i
da će im gubitak biti namiren.
Postoji nekoliko kriterija putem kojih je izvršena klasifikacija osiguranja:
- privatno i socijalno osiguranje
- životno i neživotno osiguranje
- obavezno i dobrovoljno osiguranje
- premijsko, uzajamno i državni programi osiguranja
- osiguranje na osiguranu sumu i osiguranje na stvarnu vrijednost gubitka

35
Op. cit. Ostojić S., str. 62.

15
Prilikom analiziranja i donošenje odluke o korištenju tehnike osiguranja, potrebno je utvrditi
ključne elemente:
- izbor osiguravatelja
- visinu pokrića
- uslove osiguranja
- sprovođenje i reviziju programa

Transfer rizika putem metoda koje nisu zasnovane na osiguranju

Ove metode odnose se na transfer rizika kojima se finansiranje rizika i potencijalnih gubitaka
prenosi na nekoga drugoga, izuzev osiguravajućeg društva. Kod transfera rizika u svrhu
finansiranja rizika formira se vanjski izvor za finansiranje potencijalnih gubitaka. Sa druge
strane, transfer rizika u svrhu kontrole rizika je u slijedećem: imovina ili aktivnost odgovorna
za rizik se prenosi na nekoga drugog, eliminiše se ili smanjuje odgovornost za gubitke onoga
ko prenosi rizik prema onome ko ih preuzima.36 Pozitivna strana transfera rizika je što se rizik
može prenijeti na lice koje je u boljem finansijskom položaju i koje će lakše vršiti kontrolu
rizika, moguće je prenijeti rizike koji nisu osigurljivi, troškovi transfera često su niži u
poređenju sa osiguranjem. Kao nedostatak u literaturi se često susreće činjenica da ugovor
može propasti jer se nekada mogu tumačiti dvosmisleno.

36
Op. cit., Kozarević S, str. 5.22.

16
 4. ZAKLJUČAK

Nakon pročitanog rada shvatili smo zapravo koliko su naši životi isprepleteni rizikom, kao i to
da svakodnevno vršimo analize i zaštite, a da toga često nismo ni svjesni. Kao što smo i rekli
rizik predstavlja odsustvo sigurnosti (izvjesnosti) zbog mogućeg dešavanja nepoželjnog
događaja čiji ishod negativno odstupa od naših nada i očekivanja. Riziku su izloženi kako
pojedinci, tako i preduzeća i šira društvena zajednica. Postoje raznovrsni izvori rizika koji
ugrožavaju živote, zdravlje, imovinu i prihode.
Opasnost i hazard su pojmovi koje ljudi često poistovjećuju sa terminom rizik. Kada
govorimo o riziku onda mislimo i na događaj koji će izazvati određeni gubitak kao i na
faktore koji utiču na veličinu tog gubitka. Poplava je uzrok gubitka, a činjenica da se
poplavljeni objekat nalazi na obali rijeke utiče na veličinu gubitka. Poplava je opasnost a
položaj objekta je hazard.
Postoji nekoliko klasifikacija rizika. Mi smo naveli podjelu rizika na čiste i špekulativne,
subjektivne i objekticne, zajednički i posebni, finansijski i nefinansijski, statički i dinamički.
Upravljanje rizicima je cjelokupan proces utvrđivanja, procjenjivanja i praćenja rizika,
uzimajući u obzir ciljeve institucije, te preduzimanja potrebnih radnji u svrhu smanjenja rizika
kroz primjenu sistema finansijskog upravljanja i kontrola. Rizik menadžment proces je
sastavljen od četiri faze, i to: identifikacija rizika, evaluacija rizika, izbor metode za
upravljanje rizicima, implementacija programa i procjena rezultata. Metode upravljanja
rizicima su metoda kontrole rizika i metoda finansiranja rizika. Osnovni zadatak metoda
kontrole rizika je da se reducira broj gubitaka. Osnovne metode putem kojih se realizuje ova
metoda su: izbjegavanje rizika: prevencija, redukcija, duplikacija, separacija, transfer rizika u
svrhu kontrole rizika, upravljanje informacijama. Metode finansiranja rizika se prvenstveno
mogu podijeliti na zadržavanje rizika i transfer rizika. Navedena metoda predstavlja stanje
kada se rizik ili ostavlja na svoje ime ili prenosi na drugo lice uz plaćanje naknade.
Ovime smo pokazali svu složenost upravljanja rizikom. Od samo identifikacije pa do
implementacije i realizacije ciljeva.

17
 5. LITERATURA

- http://hzzzsr.hr/index.php/rizici-na-radu/procjena-rizika/
- http://manager.ba/kolumne/rizici-u-poslovanju-i-kako-upravljati-s-njima
- http://www.poslovni.hr/leksikon/rizik-1038
- https://www.mft.gov.ba/bos/images/stories/chj/Registri/2015/smjernice_bs.pdf
- Kozarević E., Analiza i upravljanje finansijskim rizicima, 2009, CPA
- Kozarević S., „Rizik menadžment i osiguranje“; CPA, Tuzla, 2010.
- Ostojić S., „Osiguranje i upravljanje rizicima“;, Beograd, 2007, data status
- Praktični menadžment, Vol. IV, br. 1,
- Prof. dr. Radmilo V., „Identifikacija i kontrola rizika“ u Ekonomist, br 18.

18