ZNR I ZOP Literatura (PC)

VIZOR d.o.o.
Koprivnička 1, 42 000 Varaždin

tel: 042/213922
fax: 042/494281
web: www.vizor.hr
@: vizor@vizor.hr
LITERATURA ZA OSPOSOBLJAVANJE RADNIKA

ZA RAD NA SIGURAN NAČIN
VIZOR d.o.o. EKOLOGIJA-ZAŠTITA-KONZALTING Varaždin stranica | 1

OSNOVE ZAŠTITE PRI RADU
Provođenjem zaštite pri radu nastojimo izbjeći nezgode. Da bismo to postigli, moramo poznavati neke
zakonitosti koje dovode do nezgoda. Nezgodom nazivamo neželjni nepredviđeni događaj koji za posljedicu
može imati povredu ili materijalni gubitak. Svaka nezgoda nastaje zbog nečije pogreške. Pogreška nastaje ako
radnik:
ne zna sigurno raditi,

ne može sigurno raditi, ili
ne želi sigurno raditi.
Upravo zato dužnost vam je da naučite raditi sigurno i da svoje znanje stalno usavršavate. Vaši neposredni
rukovodioci moraju vam u tome pomoći. Ponekad nećete moći raditi sigurno jer će postojati opasnost od drugih
osoba (međuljudski odnosi), neispravnih sredstava rada i sl. koji utjeću na nastajanje nesreća na radu. U tom
slučaju zatražite savjet od svog neposrednog rukovodioca. Ukoliko bolujete od nekih bolesti koje vam mogu
predstavljati teškoće u izvjesnim fazama rada, morate takve bolesti prijaviti kako biste mogli biti raspoređeni na
odgovarajuće radno mjesto. Nesigurnim načinom rada ili odbijanjem primjene sigurnih metoda rada, ugrožavate
sebe i druge. Nesreće na poslu dešavaju se kao neželjeni, neplanirani događaj koji može imati za posljedicu
ozljedu, zdravstveno oštećenje radnika ili materijalne gubitke, ali se stjecajem okolnosti to se nije dogodilo.
Nezgode mogu prouzročiti povrede s lakšim ili težim posljedicama. One mogu prouzročiti materijalne gubitke
zbog zastoja u proizvodnji, oštećenja sredstava rada ili materijala. Povrede koje dožive radnici pri radu, imaju
nekoliko vidova, kao što su: humani, ekonomski i socijalni. Svaka povreda predstavlja teret za pojedinca, njegovu
obitelj i širu društvenu zajednicu. Troškovi liječenja i odstranjivanja posljedica povreda su veliki i predstavljaju
goleme gubitke. Obitelj povrijeđenog redovno dolazi u različite teškoće, što se nepovoljno odražava na cijelu
zajednicu. Osim toga, humanost nam nalaže da pomognemo unesrećenima, odnosno da spriječimo nezgode pri
radu.
Profesionalna oboljenja, za razliku od nezgoda pri radu, nastaju kao posljedica oštećenja zdravlja radnika na
radu. Oboljenje može nastati naglo, nakon kratkotrajnog djelovanja neke štetne tvari, ili kao posljedica
dugotrajnog izlaganja štetnom djelovanju nekih tvari, ako i u slučaju nefizioloških uvjeta rada. U ovom slučaju
radi se o neprirodnim položajima tijela pri radu, preopterećenju pojedinih organa, pretjerivanju u radu i sl.
NAČIN PROVOĐENJA ZAŠTITE PRI RADU

ZAKONSKI PROPISI
Pravo na zaštitu na radu regulirano je Ustavom Republike Hrvatske, zakonima i drugim propisima. Osim zakona
koji direktno reguliraju zaštitu pri radu, neke odredbe Zakona o zdravstvenom osiguranju, Zakona o mirovinskom
osiguranju i drugih zakona, imaju za cilj stvaranje sigurnih radnih uvjeta, pa djelomično sadržavaju propise iz
područja zaštite pri radu, odnosno njihovu dopunu.
UREĐIVANJE ZAŠTITE NA RADU
Zaštita na radu (sigurnost) provodi se osobito i stoga da se mlađim osobama od 18.g. osiguraju uvjeti rada bez
štetnog utjecaja na njegov razvoj, da se ženama osiguraju uvjeti rada u kojima mogu normalno ostvarivati
materinstvo, te da se osobama s umanjenim radnim sposobnostima omoguće takvi uvjeti rada u kojima neće
postojati opasnost da im strada preostala radna sposobnost.

Cilj je zaštite na radu da svaka zaposlena osoba u bilo kojoj vrsti organizacije (industrija, obrt, ustanova, škola
itd.) može svoj posao obavljati bez ugrožavanja vlastitog ili tuđeg života i zdravlja, dakle da ga može obavljati
sigurno. Taj cilj postiže se definicijom određenih pravila ponašanja i okolnosti prema kojima se rad treba
obavljati, te se obično uspostavlja u obliku pravilnika ili propisa unutar organizacije.
U tim pravilima definirano je:
· dužnost radnika u vezi sa zaštitom pri radu,
· radna mjesta na kojima se zahtijevaju posebni uvjeti za rad,
· radna mjesta na kojima radnici imaju posebna ovlaštenja u vezi sa zaštitom pri radu,
· potreba i način korištenja osobnih zaštitnih sredstava,
· radna mjesta na kojima se obavljaju poslovi zaštite pri radu, odnosno mjesto, uloga i zadaci stručne
službe za zaštitu pri radu,
· način ostvarivanja prava na zaštitu pri radu,
· sadržaj i način odgoja i obrazovanja iz zaštite pri radu, za pružanje prve pomoći, evakuacije, gašenje
požara i spašavanja
· način pribavljanja, pravilnog korištenja, te pregledavanja i ispitivanja sredstva za rad i osobnih zaštitnih
sredstava,
· način pružanja prve pomoći,
· postupci ostvarivanja obveza prema organima nadzora,
· postupak u slučaju ozljede na radu i profesionalne bolesti.
PRAVA I DUŽNOSTI IZ ZAŠTITE PRI RADU

Pravo na zaštitu pri radu imaju sve osobe koje se prema bilo kojoj osnovi nalaze na radu. U ovu grupaciju ulaze i
osobe na praksi, školovanju ili usavršavanju. Iz zakonskih propisa proizlaze za vas ova najvažnija prava i dužnosti
pri radu:
· Osposobljavanje i obavještavanje radnika iz zaštite na radu na polju prevencije ozljeda na radu i

profesionalnih bolesti, kao i provedba povremene provjere znanja. Ukoliko nije izvršeno osposobljavanje
za rad na siguran način, poslovi i radni zadaci ne mogu se obavljati samostalno, već samo pod nadzorom
osposobljene osobe.
· Rad u zdravom radnom okolišu, a ako ste pri radu izvrgnuti utjecaju raznih štetnosti do saniranja radnog
okoliša imate pravo i dužnost da koristite osobna zaštitna sredstva, koja su namijenjena za te poslove.
Poslodavac kod kojeg radite dužan vam je osigurati potrebna osobna zaštitna sredstva.
· Ukoliko vam pri radu prijeti neposredna opasnost za život, imate pravo odbiti takav rad. Ukoliko vam pri
radu prijeti opasnost za zdravlje, imate pravo postaviti pismeni zahtjev za osiguranje takvih uvjete rada
ili osobnih zaštitnih sredstava kod kojih te opasnosti neće postojati. Ako se u određenom roku ne
udovolji vašem pismenom zahtjevu, možete odbiti rad na takvom radnom mjestu. U slučaju da
organizacija smatra zahtjev neopravdanim ili ne uvaži odbijanje rada, inspektor rada može utvrditi tko je
u pravu.
· U slučaju da ste počinili povredu radne dužnosti u vezi s mjerama zaštite pri radu, radi čega možete biti
udaljeni s radnog mjesta, neposredni rukovodilac mora to od vas zahtijevati. Nemojte mu pri tom
pričinjavati poteškoće. Ukoliko uočite neki kvar ili nedostatak na sredstvima rada odnosno primijetite
da nedostaju neka sredstva s kojima bi se sigurnije radilo, pa to predstavlja izvor opasnosti koja bi mogla
izazvati ozljedu, dužni ste to odmah prijaviti svom neposrednom rukovodiocu.
· Ako ste se ozlijedili prilikom dolaska na posao, u toku rada ili prilikom odlaska s posla, morate to prijaviti
svom neposrednom rukovodiocu odmah, a najkasnije u roku od 24 sata.

· Ako ste raspoređeni na radno mjesto za koje se zahtijeva periodički zdravstveni pregled (poslovi s
posebnim uvjetima rada) kod specijaliste medicine rada, morate se redovno odazivati na pozive. U
protivnom, ne smijete raditi na tom radnom mjestu.
· Ukoliko bolujete od nekih bolesti, kao na primjer padavice, vrtoglavice i sl. koje se liječničkim pregledom
ne mogu utvrditi, odnosno ako se takva bolest ne pojavi u toku rada, morate to sami prijaviti kako biste
bili raspoređeni na radno mjesto koje vam odgovara.
· Ako se netko pored vas ozlijedi, dužni ste mu pružiti prvu pomoć u okviru vaših mogućnosti i znanja, te o
tome odmah obavijestiti neposrednog rukovodioca koji će omogućiti unesrećenom radniku liječnički
pregled.
· Ukoliko na vašem radnom mjestu ili u njegovoj blizini izbije požar, ili nastupe druge pojave koje mogu
ugroziti život ili zdravlje radnika, dužnost vam je da odmah pristupite gašenju požara, odnosno
evakuaciji i spašavanju radnika i da odmah tražite pomoć i obavijestite neposrednog rukovodioca.
SUSTAV PROVEDBE ZAŠTITE U ORGANIZACIJI

Za provedbu zaštite na radu u svakoj organizaciji u kojoj se obavlja neki posao treba postojati odgovarajući
sustav. On se osniva na definiciji zadataka (prava i obveza) svake zaposlene osobe i ustanovljen je aktom
organizacije. Provedba propisa, odnosno propisanih pravila zaštite na radu dužnost je svake zaposlene osobe bez
obzira na radno mjesto ili funkciju koju u organizaciji obavlja.
Kada se zaposlite, dužni se upoznati se sa svim izvorima opasnosti i mjerama zaštite pri radu na svom radnom
mjestu, odnosno poslovima koje ćete obavljati. Organizacija vam je dužna staviti na raspolaganje sva osobna
zaštitna sredstva i opremu predviđenu za rad na vašem radnom mjestu i osigurati vam ostale uvjete za
nesmetan rad.
Za rad na nekim radnim mjestima postoje posebni zahtjevi u pogledu kvalifikacija, zdravstvene sposobnosti,
dobi, režima rada i sl. Takva radna mjesta nazivaju se mjesta s posebnim uvjetima rada. Na tim radnim mjestima
pojavljuju se povećane opasnosti za život i zdravlje, pa se zahtjeva da radnici, koji rade na tim radnim mjestima,
budu psihički i fizički sposobni, odnosno posebno uvježbani za takav rad. Zahtjevi za rad na spomenutim radnim
mjestima definirani su aktom o zaštiti pri radu organizacije.
Ako ste raspoređeni za rad na takvom radnom mjestu, morate se podvrgavati periodičkim specijalističkim
zdravstvenim pregledima u rokovima koji su utvrđeni aktom organizacije. Uz to morate imati odgovarajuće
kvalifikacije, poseban ispit ili morate biti uvježbani za rad.
Svaka organizacija ima osobu (ili cijelu službu) koja posebno skrbi za provedbu i poboljšanje zaštite pri radu.
Osim toga, skrb za zaštitu pri radu zadatak je i sindikata, te je zaštita i u sklopu djelovanja sindikalnog
povjerenika u organizaciji.
Ako vam je potreban neki savjet, ako imate neki prijedlog ili se pojavio neki problem iz područja zaštite pri radu,
možete se obratiti i tim osobama. Nadzor nad provođenjem mjera zaštite pri radu i zaštite od požara, provodi
služba zaštite pri radu, kao i vanjski organi nadzora, i to: inspekcija rada, sanitarna inspekcija, protupožarna
inspekcija i tehnička inspekcija. Služba ili osoba zadužena za zaštitu (poslodavac i/ili ovlaštenik) u poduzeću kao
osnovni nosioc mjera za provođenje i unepređenje sigurnosti pri radu direktno nadzire provedbu i
funkcioniranje sustava zaštite u organizaciji, osigurava njegovo funkcioniranje i usmjerava sve akcije na tom
području.
Inspektori su ovlašteni za preglede svih radnih mjesta, sredstava rada ili dokumentacije. Ukoliko utvrde da se ne
poštuju zakonski propisi ili da postoje opasnosti za život i zdravlje zaposelnih radnika, mogu narediti da se u
određenom roku otklone nedostaci, ili da se obustavi rad. Ujedno mogu podnijeti prijedlog za pokretanje
prekršajnog, odnosno krivičnog postupka protiv organizacije i odgovornih osoba. Inspektori isto tako mogu sami
izricati mandatne kazne. Za prekršaje koji predstavljaju krivično djelo, prekršitelj, a to može biti svaki zaposleni,
može biti pozvan na krivičnu odgovornost. Služba zaštite također, se može ovlastiti da po potrebi obustavi rad,
pokrene postupak protiv radnika koji se ne pridržavaju mjera zaštite pri radu.

RADNI PROSTOR I RADNA OKOLINA
OPASNOSTI U RADNOM PROSTORU
Pri procjeni mogućih opasnosti kojima su izloženi zaposleni radnici, najčešće se polazi od stanovišta da su izvori
ospasnosti vezani za strojeve, uređaje, materijale i sl. a zaboravlja se da o elementima radnog prostora i radne
okoline, također, ovisi sigurnost i zdravstvena osposobnost radnika. Radni prostor i radna okoline normirani su i
o njima se treba voditi računa pri projektiranju.
Građevinski objekti i prostorije namijenjene za rad, kao i pomoćne prostorije, moraju se izvesti u skladu sa
zahtjevima pravila zaštite pri radu.
Dimenzije prostorija, zidovi, podovi, vrata, prozori, prometnice, zagrijavanje i provjetravanje, kao i sve
instalacije, moraju odgovarati namjeni prostorije kako bi osobe, koje se nalaze u radnim prostorijama, imale
pogodne uvjete rada. Ukoliko se u radnim prostorijama pojavljuju kemijske ili fizikalne štetnosti, odnosno
plinovi, prašine, buka ili vibracija, ako rasvjeta ne omogućava siguran rad bez naprezanja, te ako su spomenute
štetnosti prekomjerne, odnosno prelaze dopuštene granice u skladu sa standardima, organizacija je dužna
otkloniti spomenute opasnosti.
Uz radne prostorije zaposlenim radnicima moraju se osigurati pomoćne prostorije, odnosno garderobe,
umivaonici, nužnici, kupaonice, prostorije za osobnu higijenu žena, pušionice, blagovaonice, itd.
Pravilima zaštite pri radu utvrđeno je koje se pomoćne prostorije moraju osigurati, zavisno o poslu koji se
obavlja u radnim prostorijama, kako se moraju opremiti i održavati pomoćne prostorije, te gdje se moraju
nalaziti u građevinskom objektu.
U prostorijama, namijenjenim za rad, pridržavajte se utvrđenog načina ponašanja. Ako smatrate da se na vašem
radnom mjestu ili u prostoriji u kojoj radite, pojavljuje prekomjerna buka, prašina, plinovi i sl. zatražite da se
provede ispitivanje, odnosno da se ove štetnosti otklone. Na isti način postupite ako vam rasvjeta u prostoriji
nije dovoljna za nesmetan i siguran rad.
KRETANJE PRI RADU

Za kretanje u radnom prostoru postoje saobraćajnice, ljestve, stepenice, obojeni prostori i sl. Putovi i prolazi u
radnim i pomoćnim prostorijama moraju se redovno čistiti i održavati. Na prolazima se ne smije nalaziti
nagomilani materijal, papiri, razni predmeti i sl. jer se preko njih može lako pasti. Ulje, boje i predmeti koji padnu
na pod, moraju se odmah odstraniti.
Ako vaše radno mjesto održavate na ovaj način, spriječit ćete spoticanja i padove. Primijetite li razlivenu
tekućinu ili odbačeni predmet, očistite pod ili o tome odmah obavijestite osobe zadužene za održavanje radnog
prostora.
Hodnici i staze za prolaz moraju biti pregledni i izvedeni u širini koja odgovara namjeni prolaza. Najmanja širina
slobodnog prolaza oko složenog materijala, raznih predmeta i sl., odnosno širina najužeg prolaza ne smije biti
manja od 60 cm. Ako hodnik, staza ili prolaz služe i za transport materijala, bilo ručno, kolicima ili viličarima,
transportni put mora se izvesti u većoj širini.
Prometnice / prolazi u pogonima moraju biti vidljivo označene. Na glavne i sporedne prolaze ne odlažite nikakve
predmete. Na prometnicama / hodnicima se ponekad nalaze različiti otvori pa postoji opasnost od padova u
dubinu. Otvori za reviziona okna moraju zbog toga imati poklopce koji dobro naliježu na sam otvor. Za vrijeme
rada u oknu, oko njega se mora postaviti zaštitna ograda. Ako primijetite da neko reviziono okno (šaht) nije
zaštićeno posebnom ogradom, a poklopac je skinut, odmah na to upozorite odgovorne osobe.
Opasnost od pada s visine ili u dubinu pojavljuje se i na svim nezaštićenim stepenicama, podestima, otvorima za
provlačenje materijala, dizalima i sl. Da se spriječe padovi na svim mjestima s kojih se može pasti, a nalaze se na
visini većoj od 1 m, mora se postaviti propisna zaštitna ograda. Nezaštićena okna za dizala mogu biti veoma
opasna. Ako uočite bilo koju od ovih opasnosti, odmah o tome obavijestite odgovorne osobe.

EVAKUACIJA I SPAŠAVANJE
Organizacija mora osigurati i organizirati evakuaciju i spašavanje radnika koji obavljaju rad u zatvorenim
prostorijama, za slučaj iznenadnog događaja koji može ugroziti život ili zdravlje radnika na radu. Iznenadnim
događajima koji spadaju u ovu kategoriju opasnosti pri radu, smatraju se: opasnost od požara ili eksplozije, kao i
sve njihove popratne pojave, zatim elementarne nepogode, opasnost od kolektivnih nesreća i sl.
Ako na vašem radnom mjestu postoje potencijalne opasnosti od takvih iznenadnih događaja, organizacija vam je
dužna pružiti potrebne upute o postupku evakuacije i spasavanja, odnosno poslodavaca je dužan organizirati i
osigurati evakuaciju i spašavanje za slučaj iznenadnog događaja koji može ugroziti njihovu sigurnost i zdravlje i
osposobiti osobe koje će provoditi evakuaciju i spašavanje. Ako ste osposobljeni i imenovani za rukovođenje
evakuacijom i spašavanjem radnika, obavijestite o tom radnike s kojima radite, a povremeno i u dogovoru sa
službom zaštite pri radu provedite probnu evakuaciju. Probnu evakuaciju i spašavanje trebate organizirati
najmanje jednom u dvije godine.
Organizacija mora izraditi plan evakuacije i spašavanja radnika za slučaj iznenadnih opasnosti, te osigurati
sredstva za evakuaciju i spašavanje. Vaša je dužnost da zahtjevate da vam se predoči i obrazloži plan evakuacije i
spasavanja.
U slučaju požara, uzbune i sl. za izlaz iz radnih prostorija i cijelog objekta koriste se posebni pomoćni prolazi i
izlazi. Na prilazu pomoćnim izlazima, kao i u njihovoj neposrednoj blizini, ne smiju se odlagati nikakvi materijali,
jer bi ometali i onemogućili brzu evakuaciju, odnosno intervenciju ekipe za evakuaciju i spasavanje.
Na prometnicama se po potrebi moraju nalaziti odgovarajuće oznake za zabrane, obavijesti, upozorenja,

informacije i sl. Ove oznake mogu biti i svijetleće, kako bi se i u slučaju nestanka električne struje mogla osigurati
lako orijentacija.
Pridržavajte se svih znakova jer ćete na taj način izbjeći nezgode. Ujedno koristite i sva pisana uputstva o
kretanju u prostoru, vožnji dizalom, smjeru kretanja i sl.
HIGIJENA RADA
U radnoj okolini mnogi faktori štetno djeluju i na zdravlje radnika. Posljedice oštećenja zdravlja mogu biti
različite, kao npr. smanjenje radne sposobnosti, odnosno privremena ili trajna nesposobnost za siguran rad na
pojedinim poslovima, profesionalna oboljenja i sl. Za zdravlje radnika, a često i njegovu sigurnost, bitna je
odgovarajuća prehrana, zabrana uživanja alkohola i ograničenja kod pušenja. Zbog toga i Zakon o zaštiti na radu
daje mogućnost da poslodavac može odlukom propisati te nakon toga i provoditi povremenu kontrolu
alkoholiziranosti radnika koji su se dužni podvrći provjeri bilo prilikom njihova dolaska na posao, tijekom radnog
vremena, odnosno nakon povratka s radne stanke ako radnicima nije osigurana prehrana u prostorijama
poslodavca.
Čovjek hranom osigurava energetske izvore za rad, odnosno nadoknađuje radom utrošene tvari. Upravo zbog
toga veoma je važno uzimanje jutarnjeg obroka prije početka rada. Ukoliko se taj obrok ne uzima, može nakon
par sati rada doći do smanjenja šečera u krvi, a to rezultira padom koncentracije, umorom, povećanjem broja
pogrešaka i sl.
Radnicima koji se nalaze pod utjecajem alkohola ili droge, poslodavac odnosno neposredni rukovoditelj, ne smije
se dozvoliti rad, odnosno treba ih udaljiti s radnog mjesta. Osim opasnosti po zdravlje, i ovdje se pojavljuje
opasnost od nezgoda zbog privremene nesposobnosti za siguran rad.

Pušenje je stvar svakog pojedinca. Međutim, na radnom mjestu poslodavac je dužan prikladnim mjerama
provoditi zaštitu nepušača od djelovanja duhanskog dima. Zabranjeno je pušenje na radnim sastancima. Osim
toga, zabranjeno je pušenje u radnim prostorijama i prostorima osim onih u kojima poslodavac iznimno utvrdi
da je pušenje dopušteno, o čemu u takvoj prostoriji mora biti istaknut znak mjesta za pušnje.
Tjelesnim naporom smatra se svaka veća aktivnost koja zahtjeva dinamički napor, odnosno mišični rad.
Nefiziološki radni uvjeti koji mogu izazvati oštećenje su predugo radno vrijeme, pretjerivanje u radu,
neracionalan način rada, dugotrajan psihički položaj pri radu i preopterećenje pojedinih organa.
Podizanje, prijenos i odlaganje tereta iziskuje određen fizički napor i opterećenje pojedinih dijelova tijela.
NAJVECA DOZVOLJENA MASA TERETA (U KG) GLEDE NA SPOL I DOB RADNIKA
Dob Muškarci Žene
15 do 19 godina 35 13
od 19 do 45 godina 50 15
iznad 45 godina 45 13
Trudnice 5
Primjereni uvjeti pri prenošenju tereta su:

· držanje tijela pri prenošenju mora biti ergonomski primjereno;
· prostor za kretanje i hodanje mora biti dovoljno velik, tlo ravno i da nije sklisko, osvijetljenost radilišta
primjerena;
· teret mora imati primjereno hvatište.
Ukupna masa prenesenog tereta smije biti 1.000 kg dnevno.
IZVORI OPASNOSTI NA RADNOM MJESTU

Ovisno o radnom mjestu, odnosno poslovima koje radnik obavlja, pojavljuju se različiti izvori opasnosti. Čak i
istim opasnostima svi radnici nisu izloženi u istoj mjeri. No, pravo je i dužnost svakog radnika da se upozna s
osnovnim izvorima opasnosti. Kao izvori opasnosti u radnoj okolini mogu se pojaviti mehanički izvori opasnosti,
opasnosti od električne struje, opasnosti od štetnih i otrovnih tvari, opasnosti od buke i vibracije, itd.
MEHANIČKI IZVORI OPASNOSTI

Mehanički izvori opasnosti su oni koji nastaju pri rukovanju materijalom, strojevima i alatima, a kod kojih postoji
opasnost od udaraca, prignječenja, zahvaćanja rotirajućim dijelovima, uboda i sl. Prije svega pojavljuju se na
svim oštrim, šiljastim ili hrapavim predmetima, bez obzira da li su ti predmeti u stanju mirovanja ili gibanja. Na
primjer, to su čavli, žice, motke, noževi, razni alati na strojevima oštrice ručnih alata, staklo, itd. Svi predmeti koji
rotiraju ili se gibaju na bilo koji drugi način, mogu zahvatiti odjeću radnika, mogu izazvati uklještenje, uvlačenje
udova između pokretnih dijelova i sl. To su opasnosti koje se pojavljuju na valjcima, osovinama, remenicama,
zupčanicima, lancima i sl. Za zaštitu od mehaničkih izvora opasnosti koriste se različite zaštitne naprave koje
spriječavaju dodir ili približavanje opasnim mjestima.
Prije početka rada na stroju provjeriti da li se na stroju nalaze propisane zaštitne naprave te da li one djeluju
ispravno. Zabranjeno je skidanje zaštitnih naprava sa strojeva te rad bez zaštitnih naprava. Svaki kvar ili
nedostatak na zaštitnim napravama prijaviti odmah neposrednom rukovoditelju, te nastaviti s radom tek onda
kad je uklonjen kvar. Zabranjeno je podmazivanje, čišćenje i podešavnje stroja ili nekog njegovog dijela dok se
on nalazi u pogonu. Da bi izvršili čišćenje, podmazivanje, podešavanje stroja i sl. potrebno je zaustaviti pogonski
motor, pričekati dok se svi dijelovi stroja ne zaustave osigurati da ga nitko ne može staviti u pogon.

Zaštitni uređaji ili uređaji (sigurnosni, ograde...) sa zaštitnom funkcijom su konstrukcioni elementi koji služe i za
rad na stroju i zaštitu radnika od pojedinih opasnosti na ovaj način:
· ograničavaju ili onemogućuju pristup tijela ili dijelova tijela radnika opasnim mjestima
· onemogućuju porast ili pad tlaka ili temperature
· onemogućuju preopterećenje stroja
· onemogućuju nekontrolirani rad stroja ili njegovih dijelova
· zaštićuju stroj i radnika od drugih opasnih pojava zbog zatajivanja normalnih funkcija stroja.
OTROVNE I ŠTETNE TVARI

Otrovnost neke tvari je njeno posebno svojstvo, isto kao što je to boja, miris, specifična težina i dr. i ne može se
ukloniti niti promijeniti, osim ako se ta tvar kemijski ne pretvori u drugu koja nema otrovnih svojstava.
Postoje tvari koje već i u malim količinama, kada uđu u organizam čovjeka, djeluju kemijski na pojedine organe i
uzrokuju poremećaj normalne funkcije tih organa, a posljedica je bolest koja se naziva trovanje. To su tzv. pravi
otrovi. U tu grupu spadaju npr. fenol, cijankalij, dušična kiselina, natrijeva lužina,bijeli fosfor, arsenik, plin ugljični
monoksid i cijanovodik, dim i pare olova i drugi.
Sve ostale tvari koje nemaju ovakvo otrovno djelovanje, nazivaju se štetne tvari. Ne postoje neotrovne tvari, jer
niti za jednu kemijsku tvar ne možemo sa sigurnošću reći da je potpuno neotrovna. Da li će neka tvar djelovati
štetno, ovisi o raznim faktorima, a na prvom mjestu o količini te tvari koja je ušla u organizam i o vremenu u
kojem je ta tvar ušla u organizam. Tako npr. kuhinjska sol koja se redovno uzima u hrani i čak je u malim
količinama neophodna za organizam, može biti štetna i izazvati trovanje ako se proguta najednom u velikoj
količini.
Poznata su dva tipa trovanja, koja nastaju ovisno o količini tvari koja je ušla u organizam i o vremenu djelovanja:
akutno i kronično trovanje. Kod akutnog trovanja relativno velika količina otrova ušla je u kratkom vremenu u
organizam. Znakovi takvog trovanja javljaju se odmah, posljedice mogu biti voma teške. Na primjer: udisanjem
velikih količina para benzina ili nekog drugog otapala prilikom oštećenja cijevi, ili nepravilnim rukovanjem
otrovnim tvarima, dolazi do akutnog trovanja. Isto tako veliko ispravanje otapala i razređivača u malim
zatvorenim prostorijama, veoma često dovodi do akutnog trovanja. Kod lakih akutnih trovanja čovjek se obično
brzo oporavi, ali teža trovanja mogu završiti smrću.
Kod kroničnog trovanja, u manjim količinama ulazi otrov u organizam kroz duže vrijeme. Ovaj je tip trovanja
češći u industriji. Postoje slučajevi da se znakovi trovanja mogu javiti i nakon nekoliko mjeseci, pa čak i godina,
nakon što radnik prestane raditi s otrovnim tvarima.
Otrovne i štetne tvari mogu ući u organizam i izazvati trovanje na tri načina:
1. Putem organa za disanje - Kod trovanja udisanjem otrovnih tvari (plinova, para,prašine, magle,dima) dolazi
do brzog upijanja otrova u plućima i krvi. npr. ako se pare nekih otapala i razrjeđivača ili plinovi udahnu u
većoj količini, djeluju štetno na ljudski organizam u kratkom vremenu. To je i najčešći način ulaska otrova u
organizam.
2. Kroz kožu - Mnoga otapala i razređivači, kao npr. trikloretilen, špirit, benzin, aceton i drugi, odmašćuju kožu i
ona postaje suha i hrapava, podložna infekciji. Kromna kiselina i njene soli uzrokuju stvaranje čireva na koži.
Neke druge tvari, kao anilini, benzen, tetraetilolovo i drugi, mogu se upijati kroz kožu i uzrokovati kronična
trovanja.
3. Putem probavnih organa - U industriji su najrjeđa trovanja gutanjem. Ipak se događa da se putem nečistih
ruku, prilikom jela ili pušenja, unose male količine otrova, pa nakon nekog vremena mogu nastati kronična
trovanja.

Da biste izbjegli ove opasnosti, pridržavajte se slijedećih pravila:
- izbjegavajte svaki direktni kontakt s otrovnim i štetnim tvarima, radite tako da one, ne mogu doći u
dodir s kožom,očima ili organima za disanje. Posude u kojima se pohranjuju otrovi, moraju biti označene
posebnim znakom i moraju se čuvati u određenim prostorijama koje su zaključane i pod nadzorom.
- prostorije u kojima se nalaze i pojavljuju otrovne i štetne tvari, treba dobro ventilirati
- pri radu s otrovnim i štetnim tvarima nosite sa sobom zaštitna sredstva.
OPASNOST OD BUKE I VIBRACIJA

Svaki neugodan zvuk nazivamo bukom. Buka može proizvesti privremeni ili trajni, odnosno djelomičan ili potpuni
gubitak sluha. Sve to ovisi o osjetljivosti pojedinca, jačini buke, vremenskom izlaganju buci i sl. Izvor buke
najčešće predstavljaju strojevi i uređaji, odnosno njihovi pokretni mehanizmi. Zaštita od buke postiže se
kolektivnim tehničkim mjerama zaštite, eliminiranjem izvora buke, odnosno njenim ublažavanjem i upotrebom
odgovarajučih osobnih zaštitnih sredstava.
Vibracije su prateća pojava buke a prenose se sa strojeva i uređaja na osobe koje njima rukuju. Vibracije
zamaraju, smanjuju radnu sposobnost, oštećuju krvne žile, tetive, zglobove i kosti, a moguće su i promjene u
živčanom i probavnom sistemu. Zaštita se provodi izradom elastičnijih sklopova, izoliranjem, kao i skraćivanjem
radnog vremena rukovaoca određenih oruđa za rad.
OPASNOSTI OD ELEKTRIČNE STRUJE

Električna struja može štetno djelovati na ljudski organizam u određenim uvjetima. Povređivanje nastaje kada
struja prolazi kroz tijelo. Na jačinu ozljede električnom strujom najviše utječu tri čimbenika i to: jačina struje,
vrijeme prolaza struje kroz tijelo i put prolaza struje kroz tijelo. Što je jača struja, to su teže posljedice. Opasno je
dugotrajno izlaganje električnoj struji mada već struja od 100 mA, pri vremenu od 3 sekunde, redovito uzrokuje
smrt. Ona stvara opekotine i oštećuje tkivo, a može i usmrtiti čovjeka. Za čovjeka je opasan napon veći od 50 V,
ali i manji naponi u nepovoljnim okolnostima (vlaga, iscrpljenost organizma i sl.) mogu biti jednako opasni.
Pri rukovanju električnim aparatima i uređajima najčešće prijeti opasnost od direktnog dodira dijelova pod
naponom. Nezgode uslijed direktnog dodira dijelova pod naponom, uglavnom, nastaju zbog oštećenja izolacije
na električnim uređajima i priboru, kao što su priključci, utikači, kablovi, itd.
Da biste izbjegli ove opasnosti od električne struje, pridržavajte se slijedećih pravila:
- nikada ne upotrebljavajte oštećene električne uređaje ni oštećeni električni pribor,

- ako primijetite da su prekidači, priključnice ili utikači oštećeni, napuknuti ili ih uopće nema, odmah na tu
opasnost upozorite osobe zadužene za održavanje električnih uređaja,
- u slučaju kvara na električnim instalacijama ili uređajima, pozovite električara ili neposrednog
rukovodioca,
- popravke na električnim instalacijama i električnim aparatima smiju izvoditi samo stručne kvalificirane
osobe,
- uloške osigurača ne smijete mijenjati sami, a “krpanje” osigurača je najstrožije zabranjeno, kao i
stavljanje rastalnih osigurača bilo koje jačine struje,
- kada izvlačite utikač iz priključnice, nikada nemojte povlačiti za kabel, već za tijelo utikača jer na taj način
čuvate kabel od oštećenja,
- ukoliko su kablovi za priključak na trošilo prekratki, ne smijete ih nastavljati običnim vezivanjem i
izoliranjem pomoću “izolir” trake. Ovakav spoj možete izvesti samo pomoću propisanih produžnih
kablova s priključnicama i utikačima,
- nezaštićene kablove ne smijete polagati preko transportnih putova jer se izolacija može lako oštetiti i
izazvati kratki spoj, strujni udar i sl. Da se to ne bi dogodilo, zaštitite kablove drvenim letvicama ili
metalnim pločama.

Metalna kućišta električnih trošila i strojeva moraju biti bez napona. To postižemo kvalitetnom i ispravno
odabranom izolacijom.
Međutim, događa se da se izolacija ošteti ili da uslijed starenja oslabi. U takvim slučajevima može doći do spoja
između vodiča koji su pod naponom i metalnih kućišta trošila i strojeva. Tada se i kućišta nalaze pod naponom i
svaki dodir čovjeka s takvim kućištem može predstavljati opasnost. Ovu vrstu opasnosti zovemo indirektni dodir.
Za sprečavanje indirektnog dodira kod nas se najčešće primjenjuju ove tehničke zaštitne mjere: automatsko
isključivanje napajanja s nadstrujnim zaštitnim uređajima i zaštitno izoliranje.
Prijenosna trošila, koja su zaštićena automatskim isključivanjem napajanja s nadstrujnim zaštitnim uređajima,
imaju u priključnom vodu, osim faznih i nul-vodiča, još i poseban zaštitni vodič. Taj zaštitni vodič spaja se s
metalnim kućištem trošila i njegova je uloga da na određeni način, s ostalim elementima električne mreže,
sprečava pojavu previskog dodirnog napona. Zaštitni vodič, koji je priključen na kućište trošila, mora biti
ispravno spojen sa zaštitnim vodičem, odnosno nul-vodičem u električnoj instalaciji jer je samo onda
djelotvoran.
Kod prijenosnih električnih trošila i aparata ispravan je spoj zaštitnog vodiča ”šuko” utikača i “šuko”
priključnicom. Ako uključujemo “šuko” utikač u običnu priključnicu, ne ostvarujemo potrebnu električnu vezu
zaštitnog vodiča, i zaštitna mjera je nedjelotvorna, a opasnost prisutna.
- električni strojevi i trošila koji su zaštićeni zaštitnim vodičem, moraju se priključiti samo pomoću “šuko”
utikača i “šuko” priključnice.
Kod prijenosnih električnih aparata manjih snaga često se zaštita od indirektnog dodira izvodi zaštitnom
izolacijom. Takvi aparati, osim pogonske izolacije, imaju dodatnu zaštitnu izolaciju koja sprečava da čovjek dođe
u dodir s dijelovima pod naponom. Najčešće su im kućišta izvedena od izolacijskog materijala. Takvi aparati na
svojoj natpisnoj pločici nose oznaku
koja označava da su izvedeni u zaštitnoj izolaciji, te da nije obvezno uzemljenje vanjskih vodljivih masa kučišta
uređaja. Priključuju se pomoću posebne vrste utikača koji se mogu utaknuti u obične i u “šuko” priključnice.
Ovakva vrsta aparata, ako su neoštećeni, pružaju veliku sigurnost.
· ne upotrebljavajte trošila i aparate ako su im kućišta napuknuta ili polomljena i ako su oštećeni
priključni vodiči jer se izlažete opasnosti,
· pažljivo rukujte električnim uređajim da se ne oštete.
Ukoliko ipak dođe do nezgode i netko dospije u strujni krug, treba odmah pristupiti oslobađanju unesrećenog od
utjecaja električne struje i pružiti mu prvu pomoć, ali pri tom se strogo moraju poštivati određena pravila.

ZAŠTITA OD POŽARA
Izvori paljenja susreću se posvuda. To su otvoren plamen, trenje, vođenje topline, iskra, električni luk, isijavanje
itd. Ukoliko se upaljive tvari ne zaštićuju na odgovarajući način, odnosno ako se ne sprečava kontakt s izvorom
paljenja, veoma lako može doći do pojave vatre.
GORENJE
Da bi došlo do procesa gorenja, treba udovoljiti trima uvjetima gorenja, a to su goriva tvar, dovoljna količina
kisika i određena temperatura što se naziva temperaturom paljenja. Temperatura paljenja najniža je
temperatura na koju treba zagrijati gorivu tvar da se, uz odgovarajuću količinu kisika zapali. Gorive su tvari
krutine, tekućine i plinovi. Plinovi i pare zapaljivih tekućina mogu gorjeti plamenom, ili trenutno sagorjeti,
odnosno eksplodirati. Do eksplozije plina ili pare može doći samo u određenom omjeru miješanja sa zrakom. Taj
omjer ovisi o “granicama eksplozivnosti”, odnosno o “području eksplozivnosti”. Što je područje eksplozivnosti
šire, to je plin ili para opasnije. Upaljive tekućine ne gore, već samo njihove pare.
Da bi se pare mogle zapaliti ili eksplodirati, tekućinu treba zagrijati na određenu temperaturu, to se naziva
plamištem. Plamište je najniža temperatura na koju treba zagrijati upaljivu tekućinu da se iznad njene površine
nakupi dovoljna količina pare što se, u dodiru s otvorenim izvorom paljenja, može zapaliti. Temperatura paljenja,
granice eksplozivnosti , područje eksplozivnosti i plamište razlikuju se za različite tvari.
PODJELA TVARI PREMA GORIVOSTI
a) Negorive tvari - u praksi se negorivim tvarima obično smatraju one tvari što se ne mogu upaliti pri
normalnim uvjetima, niti na višim temperaturama. Negorive su tvari voda, kamen, željezo, bakar, opeka,
azbest itd.
b) Gorive tvari - gorivim ili zapaljivim tvarima smatraju se tvari što se, u prisustvu zraka, mogu zapaliti i
nastaviti gorjeti. Kao posebnu grupu gorivih ili zapaljivih tvari treba izdvojiti teško zapaljive tvari. To su tvari
koje gore samo dok se na njih djeluje plamenom ili nekim drugim otvorenim izvorom paljenja. Kad se
plamen ukloni, i gorenje prestaje. U ovu grupu mogu se svrstati vuna ,dlaka, kostrijet, tzv.
“samogasive”plastične i eksplandirane tvari. Mnogi izolacijski materijali električnih kablova, bez obzira što
nose epitet “negoriv” ili “samogasiv”, ustvari pripadaju teško zapaljivim, a nikako negorivim tvarima, jer u
prisustvu drugih gorivih tvari također gore.
AGREGATNA STANJA TVARI

Sa stajališta zaštite od požara najprikladnija je podjela gorivih tvari prema agregatnom stanju:
- zapaljivi plinovi
- zapaljive tekućine
- zapaljive krute tvari.
Gorenje zapaljivh plinova

Gorenje plinova najjednostavniji je proces gorenja, a nastaje ako se smjesi zapaljivog plina i zraka dovede
odgovarajući izvor paljenja. Osim toga, plinovi u smjesi sa zrakom, a pogotovo s čistim kisikom, mogu stvarati
eksplozivne smjese.Međutim, neće svaka smjesa plina i zraka izazvati eksploziju, već postoje određene donje,
odnosno gornje granične koncentracije koje dovode do eksplozije. Područje između donje i gornje granice
eksplozivnosti zove se područjem eksplozivnosti. Zapaljivi plinovi međusobno se bitno razlikuju i po
vrijednostima granica eksplozivnosti i po širini tog područja.

Općenito se može reči da su opasniji oni plinovi što imaju nižu donju granicu eskplozivnosti i veću gornju granicu,
odnosno, odnosno šire područje eksplozivnosti.
Gorenje zapaljivih tekućina

Gorenje zapaljivih tekućina nešto je složenije od gorenja plinova, budući da one same ne gore, već njihove pare.
Dakle, da bi došlo do zapaljenja zapaljive tekućine, potrebno je da se ona ispari.Zbog toga se i smatraju
opasnijima one zapaljive tekućine što lakše isparavaju. tj. one što imaju niže vrelište i niže plamište. Pare
zapaljivih tekućina, slično kao i plinovi , mogu sa zrakom činiti eksplozivne smjese.
Gorenje krutih tvari

Gorenje krutina najsloženiji je oblik izgaranja, budući da mu prethodi čitav niz fizikalno-kemijskih promjena, kao
što su suha destilacija, taljenje, isparavanje,zagrijavanje i sl. U tom procesu promjena gorive tvari izdvaja se
jedan dio tvari u stanju plina ili pare što izgara plamenom, a ostatak krute tvari žarom. Ostatak je gorenja krutina
pepeo a sačinjavaju ga neki oksidi, mineralne soli i slični sastojci koji ne mogu dalje izgarati.
Za krutine vrijedi jedna specifičnost, a to je mogu izgarati slično kao i plinovi i pare i to uz ekdploziju,ako su u
obliku usitnjenih čestica (prašine), uzvitlane u zraku.
Postizanje temperature paljenja

Temperatura do koje treba zagrijavati neku tvar da se počne spajati s kisikom, uz sve efekte gorenja naziva se
temperaturom paljenja.Treba naglasiti da nije potrebno zagrijati čitavu masu tvari, nego samo jedan njen dio, a
gorenje, koje na tom dijelu nastaje, prenosi se dalje. Zbog toga je moguće postići temperaturu paljenja i sa
zanemarivo malim količinama topline sadržanim, npr. u iskri, varnici užarenim sitnim česticama, pa čak i
toplinskim isijavanjem.
Kisik
Jedan je od spomenuta tri bitna uvjeta za nastanak gorenja i kisik, koji ne gori, ali podržava gorenje.Čisti je kisik
plin bez boje,okusa i mirisa. Postotak kisika u zraku iznosi oko 21 % što je sasvim dovoljno da većina tvari može
dobro izgarati u zraku. Ako koncentraciju kisika u zraku smanjimo od 21 na oko 15%, većina se gorenja
zaustavlja. Neke tvari, npr. acetilen i vodik, izgaraju i pri daleko nižim koncentracijama kisika u zraku, tako da je
za vodik dovoljno oko 11% kisika, a za acetilen čak i manje.
Produkti izgaranja
Izgaranjem nastaju produkti oksidacije s kisikom- oksidi. Obzirom da većina organinskih tvari građena od ugljika i
vodika,najčešći su prodkuti izgaranja: ugljični dioksid (CO2), ugljični monoksid (CO2) i voda (H2O).
Ugljični dioksid
Ugljični je dioksid (CO2) plin bez boje i mirisa, te slabog kiselkastog okusa. Teži je od zraka za oko 1,5 puta. On
nije otrovan, ali je zagušljiv. Pri većim koncentracijama preko 20% izaziva i smrtne posljedice, ukoliko se
ozlijeđenom ne pruži prva pomoć.
Ugljični monoksid
Ugljični monoksid (CO) plin je bez boje, okusa i mirisa, tako da se ne može osjetiti njegovo prisustvo. Za razliku
od ugljičnog dioksida koji je nezapaljiv, ugljični je monoksid i zapaljiv i eksplozivan plin. Osim toga, i vrlo je
otrovan. Otrovnost ugljičnog monoksida bazira se na njegovom vezivanju na hemoglobin u krvi čime se s tog
mjesta istiskuje kisik. Budući da se ugljični monoksid javlja u većini gorenja, vatrogasci za akcije gašenja i
spašavanja u zadimljenim prostorima, moraju imati osobna zaštitna sredstva za zaštitu organa za disanje (u
pravilu, masku s filttrom za CO, a još je bolji i pouzdaniji izolacijski aparat).

OSNOVE GAŠENJA
Ako se želi ugasiti požar, dovoljno je ukloniti jedan od uvjeta gorenja. Primjerice, ako se snižava temperatura
ispod temperature paljenja,vatra će se ugasiti. Takvo gašenje naziva se gašenje ohlađivanjem. Ako se spriječi
pristup kisiku, odnosno kisik istisne iz atmosfere iznad upaljene površine, vatra će se također ugasiti. Takvo se
pak, gašenje naziva ugušivanjem. I na kraju, proces gorenja može se prekinuti oduzimanjem tvari. Neka sredstva
za gašenje kao što su haloni i prah imaju antikataličko djelovanje na vatru, čime se prekida lančana reakcija
gorenja. Tvari, kojima se postiže jedan od načina gašenja, zovu se sredstva za gašenje.
SREDSTVA ZA GAŠENJE POŽARA

Sredstva su gašenje požara tvari koje imaju svojstvo zaustavljanja kemijskog procesa gorenja. Sredstva za
gašenje u praksi se često dijele na:
- osnovno ili glavno sredstvo (voda)
- specijalna sredstva (pjena, ugljični dioksid, prah, haloni)
- pomoćna sredstva (zemlja, pijesak, pokrivači i sl).
Prema načinu gašenja dijele se na sredstva što djeluju:
- ugušivanjem
- ohlađivanjem
- istovremeno i ugušivanjem i ohlađivanjem
- antikatalitički
Do danas još nije pronađeno idealno (univerzalno) sredstvo za gašenje požara svih zapaljivih tvari. Radi toga
treba poznavati dobre i loše karakteristike svih sredstava za gašenje, kako bi se u slučaju požara mogla koristiti
ona sredstva koja će dati najbolje rezultate.
Voda
Voda je jedno od najraširenijih sredstava za gašenje požara. Voda je kemijski spoj vodika i kisika.Kod gašenja
može se u nekim specijalnim slučajevima rastaviti na sastavne elemente. To dovodi do neželjnih posljedica,
budući da je vodik zapaljivih plin, a kisik plin koji podržava gorenje.Zbog toga se manje količine vode ne smiju
bacati na užareni koks, željezo, aluminij ili magnezij, jer zbog velike užarenosti i visoke temperature dolazi do
rastavljanja vode i stvaranja plina praskavca. Voda provodi električnu struju, pa se zbog toga ne smije koristiti za
gašenje požara na uređajima i instalacijama pod naponom. Voda se kod gašenja koristi u različitim oblicima
mlaza, što ovisi o vrsti tvari koja gori, intenzitetu izgaranja i veličini požara.
Pjena
Pjena je nestabilna masa, koju čini mnoštvo mejhurića ispunjenih plinom. Ovisno o vrsti pjene mjehurići mogu
biti ispunjeni zrakom ili ugljičnim dioksidom (CO2). Kao sredstvo za gašenje osobito je pogodna za gašenje
požara lakoupaljivih tekućina (benzin, nafta, ulje i sl). Danas se pjenom pouzdano mogu gasiti i najveći požari u
rafinerijama, skladištima upaljivih tekućina, laboratorijima i dr.
Prema načinu stvaranja pjene razlikuju se:

- kemijska pjena koja se dobiva pomoću ugljičnog dioksida, pjenila i vode.
- zračna ili mehanička pjena koja se dobiva pomoću zraka,pjenila i vode.
Pjena se koristi za gašenje ugušivanjem. Koristi se za gašenje požara upaljivih tekućina, a može se
upotrebaljavati i za gašenje požara krutina. Pjenom se ne smiju gasiti požari električnih instalacija, prašine
metala i tvari koje burno-reagiraju u dodiru s vodom.

Ugljični dioksid
Ugljični je dioksid plin bez boje, mirisa, kiselog okusa , 1,5 puta teži od zraka, a još se javlja i kao tekućina,
odnosno ukapljeni plin.
Ugljični dioksid gasi požare na principu ugušivanja, tj. istiskivanjem zraka iz zone gorenja. Uspješno gasi gotovo
sve požare. Posebno je pogodan za gašenje požara u zatvorenom prostoru, na električnim uređajima i
instalacijama pod naponom, te zapaljivih tekućina i plinova.
Prah (suhe kemikalije)

Prah je sredstvo koje gasi požare na principu antikatalitičkog djelovanja i djelomičnog ugušivanja. Prah je jedno
od najboljih sredstava za gašenje gotovo svih vrsta požara. Najbolji efekat postiže se kod gašenja zapaljivih
tekućina, plinova, električnih uređaja- instalacija pod naponom, saobraćajnih prijvoznih sredstava , kao i
predmeta od posebnog značaja osjetljivih na vlagu (papirnate novčanice, vrijednosni dokumenti, slike, skulpture
u galerijama i muzejima).
Haloni
Haloni se dobivaju tako da se u spojevima ugljika i vodika, tzv. “zasićenim ugljikovodicima”, jedan ili više atoma
vodika zamijeni halogenim elementima. Grupi halogenih elemenata pripadaju elementi fluor (F), klor (Cl), brom
(Br), jod (J). Spojevi koji sadrže te elemente nazivaju se halogeniranim derivatima zasićenih ugljikovodika ili
skraćeno halonima. Haloni se mogu uspješno koristiti kod gašenja onih tvari koje gore plamenom, a to su
zapaljivi plinovi i tekućine, te neke krute tvari. Budući da haloni ne provode električnu struju, mogu se koristiti i
za gašenje požara pod naponom električne struje. Oni gase antikatalitičkim učinkom. S obzirom da se halonima
pripisuje utjecaj na stvaranje ozonskih rupa, to sredstvo će uskoro biti isključeno iz uporabe.
Priručna sredstva za gašenje požara

Pijesak, zemlja i slične tvari, koje ne gore, pripadaju krutim pomoćnim sredstvima za gašenje požara. U
nedostatku odgovarajućih sredstava i sprava za gašenje požara često se koriste i pomoćna sredstva. Pijesak,
zemlja i druge krute tvari efikasni su kod gašenja površinskih požara, posebno za gašenje manjih požara
razlivenih zapaljivih tekućina i nekih zapaljivih borbenih sredstava (termit napalm, elektron).
Tekstilni pokrivači upotrebaljavaju se za gašenje manjih početnih požara, kao npr. zapaljivih tekućina u
posudama, za gašenje plinova, motornih vozila. Posebno je značajna i česta njihova primjena u gašenju
zapaljenih osoba zbog mogućnosti vrlo brze intervencije.
MJERE ZAŠTITE PRI GAŠENJU POŽARA

Da biste mogli sudjelovati u gašenju požara, vaša je dužnost da se upoznate s osnovama gorenja i gašenja,
aparatima za gašenje, tehnikom i taktikom gašenja. Mjere koje se poduzimaju pri gašenju požara, spasavanju
ljudskih života i imovine vrlo su složen i odgovoran posao. Budući da gašenje požara može biti opasno i za
zdravlje i za život, obavezno je tijekom gašenja poduzimati odgovarajuće mjere zaštite. To je posebno važno u
zatvorenim i zadimljenim prostorijama te kod gašenja električnih i plinskih instalacija.
Požari u zatvorenim prostorijama razvijaju visoke temperature i veliku količinu dima. Smanjenjem koncentracije
kisika stvara se ugljični monoksid (CO) i drugi otrovni i zagušljivi plinovi, ovisno o vrsti tvari koje gore. Osobe što
gase požar u takvim prostorijama obavezno bi trebale koristiti zaštitnu opremu za zaštitu organa za disanje.
Radi stvaranja plinova i dima, specifično lakših od zraka, treba hodati u pognutom stavu. Prilikom ulaska u
prostorije vrata treba pažljivo otvarati, jer se nekontroliranim ulaskom kisika naglo povećava brzina gorenje i
dovode u opasnost osobe štoi gase požar.

UPOTREBA SREDSTAVA I OPREME ZA GAŠENJE
Da bi se uspješno suprostavilo vatrenoj stihiji, potrebno je osigurati odgovarajuća sredstva i opremu za gašenje.
Pored raspoložive opreme i sredstva za gašenje, neophodna su i određena znanja i vještine da bi se efikasno
pristupilo gašenju požara. Sredstva i oprema za gašenje moraju biti stalno u pripravnosti i u ispravnom stanju, te
postavljena na vidnim pristupačnim mjestima.
POŽARNE OPASNOSTI I MJERE ZAŠTITE OD POŽARA

UZROCI POŽARA
Uzroci nastajanju požara u praksi su vrlo različiti. Najčešći je uzrok požara čovjek, i to prevenstveno zbog:
- neispravnog postupanja s vatroopasnim tvarima
- nepoštivanja znakova zabrana o upotrebi otvorene vatre, zbog pušenja i sl.
- nemara i neznanja pri rukovanju različitim izvorima paljenja
- pogrešaka pri projektiranju
- nenamjenske upotrebe strojeva, uređaja, opreme i sl.
Uzrokom požara mogu ponekad biti i prirodne pojave (grom,munja,potres i sl). Takvi se uzroci obično nazivaju
“višom silom”. U praksi su mogući uzroci požara i kemijske reakcije između tvari koje međusobnim kontaktom
stvaraju toplinu koja može zapaliti druge gorive tvari ili tvari koje međusobno reagiraju ako je barem jedna od
njih goriva. U tom su pogledu posebno opasne anorganske kiseline dođu li u dodir s gorivim tvarima, potom
peroksidi, klorati, perklorati i drugi oksidansi u kontaktu s gorivim tvarima.
UVJETI ŠIRENJA POŽARA

Na uvjete širenja požara utječu vjetar, kiša, snijeg, temperatura i vlažnost zraka, atmosferski tlak i dr. Neki od
navedenih činitelja bitno utječe na širenje požara, a neki na njegovo suzbijanje ili smanjivanje brzine širenja.
Brzina širenja požara na otvorenom prostoru često je povećana zbog strujanja zraka (vjetar) i sl. Kiša , snijeg,
vlažnost zraka i dr. utječu na smanjenje brzine gorenje i povećanje brzine gašenja požara.
Požari u objektima gdje postoje razni otvori, kao što su vrata, stepeništa, otvori za dizala (lift), ventilacijski kanali
i dr. šire se vertikalno i horizontalno po objektu. Zato se u većim objektima i objektima povećane opasnosti od
požara izvode pregradni zidovi između pojedinih odjeljenja radi spriječavanja širenja požara. Vrata koja služe za
komunikaciju (prolaz) moraju biti vatrootporna. Stubišni prostor mora biti osiguran uređajima za odvođenje
dima i topline. Na ventilacijskim kanalima moraju biti ugrađene zaklopke.
PREVENTIVNE MJERE ZAŠTITE NA ELEKTRIČNIM INSTALACIJAMA GRIJAĆIM UREĐAJIMA I LOŽIŠTIMA

U praksi najčešće postoje razni sistemi i načini zagrijavanja radnih i drugih prostorija. Koriste se uređaji i peći za
stalno zagrijavanje, krutim, tekućim ili plinovitim gorivom te električnom strujom. Nerijetko su u upotrebi
različita improvizirana rješenje zagrijavanja, pogotovo ako se radi o pomoćnim objektima (barakama i sl.)gdje se
ne vodi dovoljno računa o izolaciji dimovodnih kanala (izvedbi i priključku peći na dimnjak) pa se tako
omogućuje nastanak požara. I peći na kruto gorivo mogu biti uzrokom požara,pogotovo ako nisu postavljene na
vatrogasnim podlogama i ako ispred peći nije postavljen zaštitni lim. Za vrijeme korištenja peći na lož-ulje
obavezno je provjeravati jesu li na siguran način priključene u dimnjak,nalaze li se u blizini zapaljivi materijali i je
li ispravna zaporna armatura. Kod korištenje plinskih grijalica i priključaka boca valja se pridržavati uputstva
stručne službe distributera plina, a to se odnosi i na čuvanje rezervnih punih boca na mjestu gdje nisu izložene
zagrijavanju, te na ispravnost zaporne armature.

EVAKUACIJA
U višekatnim objektima izlazni su putovi za evakuaciju od posebne važnosti prilikom brzog napuštanja zgrade u
slučaju požara, odnosno brze evakuacije ljudi,kao i brze intervencije radi lokaliziranja i gašenja požara.
Zgrade, posebno višekatnice ,moraju imati i uređaje za brz izlazak ljudstva ugroženog požarom (nužni izlazi s
posebnim stepeništem osiguranim od požara,ljestve za spasavanje i sl.) Izlazi za slučaj opasnosti moraju
naročito označeni i tako izvedeni da se uvijek mogu lako otvoriti. Pristup izlazima za slučaj opasnosti mora uvijek
biti slobodan. Vrata se moraju otvarati u pravcu izlaza na siguran i slobodan prostor.
U slučaju većih požara evakuacija- spasavanje ljudi ne može se provesti kroz navedene prostojeće izlaze, već
treba koristiti odgovarajuću vatrogasnu opremu za spasavanje, kao što su: vatrogasne ljestve, spusnice,
uskočnice,užad i dr.
OPREMA I SPRAVE ZA GAŠENJE POŽARA

Ručni vatrogasni aparati
Ručni vatrogasni aparati su sprave koje se lako prenose. Namijenjeni su gašenju početnih požara. Težina ručnog
prijenosnog vatrogasnog aparata u napunjenom stanju nije veća od 20 kg, izuzev aparata za gašenje vodom i
zračnom pjenom, tip B-15, čija težina u napunjenom stanju nije veća od 25 kg. Prema vrsti sredstava za gašenje
požara kojim su aparati napunjeni najčešće su zastupljeni sljedeći aparati:
- aparat za gašenje ugljičnim dioksido(CO2)
- aparat za gašenje prahom (“S”)
- aparat za gašenje halonom (Hal)
Aparat za gašenje ugljičnim dioksidom (CO2)

Prvenstveno je namijenjen gašenju požara na električnim instalacijama i uređajima pod visokim naponom i
gašenju požara zapaljivih tekućina i plinova, posebno u zatvorenim prostorijama.
Aparat se aktivira tako da se oslobodi mlaznica, izvuče osigurač, pritisne poluga ventila prema dolje. Mlaz se
usmjeri iznad upaljene tvari. Domet mlaza iznosi 2-3 metra.
Ako se radi o starijem tipu aparata, s običnim ventilom, aktivira se odvrtanjem kotačića zdesna ulijevo do kraja,
dok se drugom rukom pridržava mlaznica usmjerena u žarište požara.
Aparat za gašenje prahom ("S")

Izrađuje se u nekoliko veličina od 1 do 12 kg. Namijenjen je gašenju početnih požara svih vrsta od gorivih do
lakoupaljivih tvari,elektrouređaja, instalacija i zapaljivih plinova. Aparat S-9 aktivira se tako da se prvo oslobodi
mlaznica, oslobađanjem osigurača, pritiskom na ručicu aparata, upravljanjem mlaznice u pravcu vatre i pritiskom
na ručicu mlaznice. Domet je mlaza 3-4 metra.

Aparat za gašenje halonom (Hal)
Namijenjen je gašenju početnih požara svih vrsta tvari i uređaja, kao što su zapaljive tekućine,plinovi,električni
uređaji, centralne trafo-stanice,kućanski aparati i druge instalacije pod naponom struje do 100000 volti.Slabiji je
efekt gašenja kod požara tvari što gore žarom. Ručni aparati na halone izrađuju se u veličinama od 1,2 i 3 kg.
Aparat se aktivira tako da se izvadi osigurač, zatim se pritisne poluga ventila i mlaz usmjeri u požar tako da
aparat stoji uspravno. Domet je mlaza 4 metra.
PRIJEVOZNI VATROGASNI APARATI

Prijevozni aparati za gašenje požara snabdjeveni su ručkom i kotačima za ručni prijevoz čija težina u
napunjenom stanju nije veća od 250 kg. Požari elektroenergetskih postrojenja gase se uglavnom prijevoznim
aparatima na prah i ugljični dioksid, a najčešće se koriste S-50 i CO2 2 x 30 kg.
Prijevozni aparati za gašenje prahom (S)

Koriste se za gašenje požara benzina,ulja,lakova,etera,masti,smola i sličnih upaljivih plinova (butan,propan,
vodik, acetilen, gradski plin i dr.), električnih postrojenja i instalacija pod naponom. Aparat se aktivira tako da se
spusti prednji dio aparata, oslobodi i izravna cijev s mlaznicom, izvuče osigurač i zakrene poluga ventila, zatim se
povuče okidač na mlaznici i mlaz usmjeri u požar.Domet je mlaza do 15 metara.
Prijevozni aparati za gašenje ugljičnim dioksidom (CO2)

Služi za gašenje uređaja i instalacija pod visokim naponom i gašenje požara zapaljivih tekućina,plinova,posebice
u zatvorenim prostorijama. Aparat se aktivira oslobađanjem mlaznice, izvlačenjem osigurača i zakretanjem
poluge ventila. Mlaz se usmjeri iznad upaljene tvari. Domet je mlaza 2-3 metra.
HIDRANTI
Hidranti su uređaji koji se postavljaju na mrežu gradskog i industrijskog vodovoda.Koriste se za dobivanje vode
kao sredstva za gašenje požara. Hidranti mogu biti podzemni,nadzemni i zidni.
Podzemni hidranti
Ugrađuju se na vodovodnu mrežu na razini terena.Smješteni su na ulicama,javnim površinama i u krugu radnih
organizacija. Da bi se mogli koristiti, potrebni su hidrantski nastavak hidrantski ključ, odgovarajući broj tlačnih
cijevi i mlaznica. Treba ih uočljivo obilježiti. Znak trokuta postavlja se na najbliži objekt ili nosač (stup). Na znaku
trokuta obilježena je i udaljenost u metrima i strelicama pravca kretanja.
Nadzemni hidranti
Najčešće se nalaze na prostoru radne organizacije. Da bi se mogli koristiti, potreban je ključ,odgovarajući broj
cijevi i mlaznica.
Zidni hidranti
Postavljaju se najčešće unutar objekta i to na zidovima. Postavljeni su u zidu u tzv.hidrantske ormariće. Oprema
je zidnog hidranta priključak za cijev, vatrogasna cijev standardne dužine, mlaznica, te ventil za otvaranje vode.

GAŠENJE POŽARA U SPECIFIČNIM UVJETIMA
ELEKTRIČNI UREĐAJI I INSTALACIJE
Požari na električnim uređajima i instalacijama pod naponom smiju se gasiti samo sredstvima koja ne provode
električnu struju. U tu svrhu koristi se ugljični dioksid, suhe kemikalije (prah) i haloni. Međutim, u praksi se
električni uređaj isključuje ako je zahvaćen požarom. U tom slučaju može se koristiti i voda kao sredstvo za
gašenje.
ZAPALJIVE TEKUĆINE
Požari na zapaljivim tekućinama, kao što su benzin,benzol,benzen, ulja,masti, lakovi, tekuće smole,razrjeđivači,
eter, alkohol i dr. gase se veoma uspješno suhim kemikalijama (prahom), pjenom i halonima, dok je uspjeh s
ugljičnim dioksidom (CO2) slabiji. Kod manjih požara može se s uspjehom koristiti i "puška za gašenje", koja gasi
s malom količinom vode i priručna sredstva, kao što su zemlja, pijesak i dr.
MOTORNA VOZILA
Na svim motornim vozilima, bilo osobnim,teretnim ili namijenjenim prijevozu putnika i raznog materijala, kao i
prijevozu zapaljivih tekućina i plinova, u slučaju nastanka požara, prvenstveno se koriste vatrogasni aparati za
početna gašenja požara na suhe kemikalije (prah) halone. U izuzetnim situacijama mogu se koristiti i priručna
sredstva za prekrivanje i ugušivanje požara , kao što su razni pokrivači,deke i sl.
ZAPALJENA OSOBA
Prilikom gašenja požara na zapaljenoj osobi veoma je važno pravilno primijeniti sredstvo za gašenje. Osoba koja
gasi požar mora voditi računa o osobnoj zaštiti, a zatim što brže prekriti osobu koja gori. U tu svrhu naprikladniji
su pokrivači kao što su deke,kaputi i sl. Ako se koristi "puška za gašenje", tada se može kao sredstvo za gašenje
primijeniti i voda. Sa dva punjenja puške (po 3 dcl vode) može se prekinuti gorenje odjeće na osobi koja je sva u
plamenu.Puška za gašenje je specijalna naprava za gašenje domaće konstrukcije i izrade. Od posebne je važnosti
spriječiti zapaljenu osobu da bježi , jer se kretanjem pojačava gorenje. Ako vatra zahvati glavu, neophodno je
što prije ugasiti plamen a glavu otkriti.
INTERVENCIJE
Ako izbije požar, treba odmah pristupiti gašenju svim odgovarajućim raspoloživim sredstvima . Istovremeno
treba obavijestiti vatrogasnu ekipu. Ako je požar izbio u vašoj blizini, ostanite pribrani . Odaberite aparat kojim
smijete gasiti nastali požar, i započnite gašenjem.

OPASNOSTI PRI RADU U UREDIMA
Pri radu u uredima postoje slijedeće opasnosti:
a.) Opasnosti pri radu s računalima,

b.) Opasnosti koje se pojavljuju kod podizanja, prenošenja i odlaganja predmeta,
c.) Opasnost od pada i prevrtanja predmeta,
d.) Opasnosti koje se javljaju pri kretanju radnika na radu (pad radnika, poskliznuće, i sl.)
e.) Opasnosti pri rukovanju uredskim priborom i uređajima,
f.) Opasnosti koje se javljaju kao posljedica neadekvatne rasvjete, velike buke, neadekvatne mikroklime,
g.) Opasnost od djelovanja električne struje.
OPASNOSTI PRI RADU S RAČUNALIMA

Dugotrajan rad na računalu uzrok je sve češćih bolnih stanja. Prilagodbama na radnom mjestu: položaju i
rasporedu opreme, pravilnom korištenju računala i uvođenjem aktivnih prekida rada za provođenje vježbi
istezanja moguće je ublažiti oštećenja i bolna stanja nastala dugotrajnim radom na računalu.
· Osjećate li bol u leđima? Kada sjedite duže vrijeme, ukoliko Vam je i loš položaj sjedenja dodatno
opterećujete kralježnicu, što može dovesti do bolova u leđima.
· Da li su Vam mišići i zglobovi kruti? Nepokretan položaj može prouzrokovati bol u vratu i ramenima.
Neaktivnost može prouzročiti krutost zglobova, otežati pokretanje koje može postati bolno.
· Da li Vam je slaba cirkulacija? Kada sjedite mirno, krv se nakuplja u potkoljenicama i stopalima i teško
cirkulira cijelim tijelom.
· Osjećate li napetost i stres? Intenzivna koncentracija može izazvati tjelesnu napetost (krutost i bol) što
može dovesti do mentalnog stresa. Napetost lica i donje vilice može prouzročiti glavobolju.
Većina svih tih tegoba može se riješiti odgovarajućim rasporedom i vrstom uredske opreme i povremenim
promjenama položaja tijela (ustati se, napraviti nekoliko koraka…).
Osjećate bolove u šaci? Postoji nekoliko postupaka koji mogu ublažiti ili čak potpuno otkloniti bolove u šaci:
· Opustite se, krećite i mijenjajte položaj što češće.

· Kombinacije tipki (Ctrl + tipka, Alt + tipka) izvodite s dvije ruke. Nemojte naprezati ruku pokušavajući
izvesti kombinaciju sa jednom rukom.
· Uzmite kratku pauzu svakih desetak minuta (nekoliko sekundi), a dužu svakih sat vremena (nekoliko
minuta).

· U pauzi se razgibajte.
· Ne udarajte svom snagom po tipkama: dovoljan je lagani dodir.
· Miša držite lagano: nemojte ga stiskati i gnječiti.
· Neka vam ruke i dlanovi uvijek budu zagrijani.
· Povećajte slova koje koristite na svojim monitorima. Mnogi ljudi na monitorima upotrebljavaju male
fontove zbog čega se moraju naginjati prema monitoru kako bi uopće mogli vidjeti slova. To izaziva
pritisak na živce i krvne žile vrata i ramena.
PREVENCIJA
Realno planirati radni zadatak ujednačavajući prazan hod i pretrpanost poslom. Preporučljivo je raditi učestale
pauze i to svakih 5 do 15 minuta kraću pauzu (nekoliko sekundi) i svakih pola sata do sat dužu pauzu. Potrebno
je izbaciti nepotrebno korištenje računala. Prvenstveno se to odnosi na igranje računalnih igara koje uključuju
dugačko i vrlo intenzivno buljenje u ekran, iste i nagle pokrete te psihičke i fizičke napetosti.
Kako sjediti
· Poželjan je stolac kojemu se može podesiti visinu i dubinu sjedišta, naslon za leđa i ruke.
· Dobro je da se može rotirati oko osi da se ne iskrivljuju leđa kod gledanja sa strane.
· Mora biti presvučen prirodnim materijalima koji dišu, a prednja strana sjedišta zaobljena i bez čvrstog
ruba.
· Preporučljivo je da pregib koljena bude 2-4cm udaljen od ruba zaobljene stolice, a noge oslonjene
punim stopalom na pod.
· Kut između natkoljenice i potkoljenice treba biti između 90º i 120º. Križa trebaju biti poduprta radi
sprečavanja grbljenja, a poželjno je da se naslon može malo naginjati unatrag.
· Sjedenje predstavlja statički napor za mišiće koji ih umara i više od aktivnosti. Opasno je za kralježnicu,
posebno za križa, budući da se ni u jednom položaju ne može izdržati duže vrijeme, a da se ne jave
problemi. Zbog toga se preporuča stalno mijenjanje položaja.
· Svakom radniku koji želi mora biti osiguran oslonac za noge.
Shematski prikaz pravilnog rada na računalu

Držanje ruku
Pogrešno držanje ruku glavni su uzrok nastanku karpalnog sindroma.
· Laktovi bi trebali biti savinuti pod kutom od 90º do 100º i što bliže uz tijelo dok ramena moraju biti
opuštena.
· Preporučljivo je podlaktice držati paralelno s podom ili pak šake malo niže od laktova.
· Tipkovnicu je potrebno smjestiti između korisnika računala i ekrana. U slučaju da je potrebno koristiti
tipke s brojevima preporuča se približiti tu stranu tipkovnice prema sredini.
· Zapešća bi trebala biti u neutralnom položaju, odnosno ne smiju se savijati ni lijevo ni desno ni gore ni
dolje, već bi trebala biti ravna.
· Potrebno je koristiti pomake rukama, a ne zapešćima da bi se dohvatile pojedine tipke i pomicao miš.
· Također se preporuča korištenje obje ruke za istovremeno stiskanje nekoliko tipki, umjesto da se za istu
radnju koristi jedna ruka.
· Prste držati blago povijeno, palce opušteno, kao i mali prst i prstenjak.
· Dugi nokti brzo umaraju šake jer uzrokuju čudne položaje u tipkanju.
· Ne treba udarati po tipkama iz zapešća i ruke. Tipke se pritišću neprekinutim pokretima u ritmu. Zapešća
se ne smiju naslanjati i pritiskati na stol.
· Po prestanku tipkanja odmoriti šake u krilu ili ih pustiti uz tijelo.
· Miš postaviti što bliže tipkovnici i na jednakoj visini, kako se (ljudsko) tijelo ne bi krivilo kod njihova
istovremenog korištenja.
Tipkovnica
Tipkovnica bi trebala biti:
· odijeljena od monitora, pa prenosiva računala nisu pogodna za dugotrajna tipkanja,
· relativno tanka (manje od 2,5 cm od stola do vrha razmaknice),
· tipke se trebaju lagano i glatko utiskivati.
Visina tipkovnice, osobito na prednjem rubu može zahtijevati dugotrajan neprirodan položaj šake zbog čega se
otežava cirkulacija krvi u ruci. Stoga bi se nagib tipkovnice trebao podešavati kako bi ruka zauzela najpovoljniji
položaj.
Dosta velike probleme može stvoriti tipkovnica pričvršćena za uređaj ili radni stol, jer se u tom slučaju korisnik
mora prilagođavati uređaju.
Materijali koji se koriste za izradu tipkovnice trebaju biti takvi da sprečavaju pojavu blještanja ili odraza okolnog
svjetla, jer se na taj način povećava vidni napor. Raspored i položaj tipki mora biti takav da se sve tipke mogu bez
napora dohvatiti, a da pri tome nije potrebno podizati cijelu ruku. Natpisi na njima moraju biti vidljivi s radne
udaljenosti.

Miš
· Miš treba ugodno sjesti u opuštenu ruku.

· Trebao bi biti manji od šake i relativno nizak.
· Kao i kod tipkovnice, kada se služimo mišem treba ruku micati iz lakta i ramena, a ne iz zapešća.
Kompjutorski miš se najčešće upotrebljava u kombinaciji s tipkovnicom. Korisnici obično miša smještaju sa
strane ili ispred tipkovnice, a to može uzrokovati da korisnici moraju pružati ruke i ramena. Time se stvara
neugodnost i umor.
· Miš i tipkovnica bi trebali biti na istoj radnoj površini.

· Potrebno je osigurati dovoljno prostora za rad s mišem, da bi postojale razne mogućnosti postavljanja
pozicije ruke te osigurati da kabel od miša ne sprječava neke pokrete.
· Uvijek treba upotrebljavati podlogu za miša i održavati ga čistim, kao i kuglu unutar tijela miša (ako ona
postoji).
· Radna površina trebala bi biti postavljena tako da ju i ljevaci mogu koristiti.
Za izbjegavanje neugodnosti i umora trebalo bi:
· Ne stezati miša: Držati ga labavo u ruci, sa laganim stiskom. Jaki stisak odmaže pri preciznosti i brzini kod
smještanja pokazivača na ekranu, a zglob se brzo umara.
· Ručni zglob držati ravno: Podlaktica, zglob i prsti trebali bi stvarati ravnu liniju.
· Vježbati koordinaciju: Probati crtati kružnice s mišem uz olabavljeno rame i stisak. Raditi to dok kružnice
ne postanu glatke, a rad ugodan i precizan. Nakon toga sve ponoviti, ali sad crtati osmice.

· Prilagoditi si brzinu pokazivača na ekranu i miša na ugodnu razinu: Miša je teško kontrolirati, ako je
postavljen na veliku brzinu. Neki korisnici koriste kombinaciju tipki i miša kao short-cut za različite brzine
i funkcije.
· Odmarati se: Ustati i prošetati najmanje dvaput u sat vremena. Ostajanje u jednom položaju predugo ili
ponavljanje istih pokreta mnogo puta mogu uzrokovati umor ili ozljede. Neko vrijeme činiti različite
pokrete. Tijekom dana mijenjati svoje radne zadatke.
· Koristiti kombinacije tipki na tipkovnici umjesto miša.
Ekran
· Gornji rub ekrana trebao bi biti u razini očiju, tako da ga se gleda pod kutom od 10º i 15º stupnjeva
prema dolje.
· Postavlja se ravno ispred korisnika, na udaljenosti 50-70 cm od očiju, a okomito na prozor tako da u
njemu nema refleksije prirodne ni umjetne rasvjete. Preporučljivo je koristiti blagu rasvjetu za čitavu
prostoriju s mogućnošću korištenja lokalne rasvjete za druge potrebe unutar prostorije.
· Kod pisanja i gledanja tekstova na ekranu potrebno je pojačati kontrast i smanjiti svjetlinu da bi se
povećala oštrina teksta.
· Preporučljivo je upotrebljavati veće fontove da se izbjegne naginjanje naprijed i naprezanje očiju.
· Koriste se tamna slova na svijetloj podlozi.
· Preporuča se često skretanje pogleda sa ekrana i odmaranje očiju gledajući što dalje kroz prozor ili u
najudaljeniji kut sobe.
NAPREZANJE OČIJU
Prvi problem kod naprezanja očiju je bliještanje na ekranu. Taj problem se rješava tako da se monitor nagne
vertikalno ili horizontalno kako bi se izbjegao bljesak. Monitor bi se trebao postaviti okomito u odnosu na prozor
ili bi trebalo zasjeniti prozor kako bi se smanjilo bliještanje.
Slijedeći problem je svjetlucanje i bliještanje iz monitora. Problem će se riješiti tako da se monitor nagne
vertikalno ili horizontalno kako bi se smanjilo bliještanje. Problem je i prljav ekran koji je potrebno svaki dan
čistiti. Ako se predugo gleda u monitor, potrebno je povremeno se usredotočiti na druge objekte u sobi na
različitim udaljenostima.
Ako je udaljenost monitora neodgovarajuća, potrebno je postaviti monitor na odgovarajuću i ugodnu udaljenost
za gledanje, na udaljenost dužine ruku. Postavljanje tipkovnice između monitora i korisnika osigurava dovoljnu
udaljenost.
Ako postoje problemi s čitanjem teksta s ekrana, potrebno je povećati veličinu slova ili instalirati monitor s
većim ekranom.

Bol u vratu
Bol u vratu - najčešće je uzrok toga ako je monitor ili previsoko ili prenisko postavljen pa moramo podizati ili
spuštati glavu kako bismo vidjeli ekran. Ekran bi trebalo postaviti tako da se može vidjeti cijeli ekran bez
pomicanja glave. Visina monitora se prilagođava na slijedeći način: 1. snizi se monitor tako da se ukloni nosač
ako postoji; 2. povisi se ili snizi stolac na kojem se sjedi.
Problem je i ako je monitor postavljen ukoso, tada je potrebno često okretati glavu kako bi se bolje vidio ekran.
Monitor bi trebalo postaviti ravno ispred sebe.
Radni stolac
Kako bi korisnik mogao osigurati ispravan položaj tijela prilikom korištenja računala, potrebno je imati stabilan
stolac s mogućnošću podešavanja visine sjedala, kao i nagiba i visine naslona. Prednji rub sjedne plohe mora biti
zaobljen i lagano zakrivljen prema dolje, kako ne bi usporavao cirkulaciju u natkoljenicama. Tako oblikovana
sjedalna ploha relaksira i zglobove zdjelice, koji su opterećeni pri dugotrajnom prisilnom položaju pri sjedenju.
Stabilnost je kao uvjet zadovoljena ako stolac ima:
· osiguranje protiv njihanja
· oslonce na postolju
· osiguranje protiv nekontroliranog kotrljanja.
Osiguranje protiv njihanja znači da stolica ostaje stabilna i nakon opterećenja na nepovoljnim mjestima kao što
su prednji rub površine za sjedenje, kod maksimalnog naginjanja naprijed i natrag. Preduvjet za to su 5 oslonaca
na postolju stolca.
Vježbe
Za sprečavanje neugodnih bolova uzrokovanih dugotrajnim radom na računalu, najvažnije je redovito vježbanje.
Uz vježbe za opću kondiciju, za specifične probleme najbolje su vježbe istezanja. Potrebno je češće tijekom
radnog dana napraviti aktivne pauze. Svakih pet do petnaest minuta po nekoliko trenutaka u kojima se može
izvesti jedna od vježbi, a preporuča se svakih sat vremena nekoliko minuta za promjenu položaja i vježbe
istezanja. Vježbe treba raditi polako i bez naglih trzaja . U istegnutom položaju valja ostati desetak sekundi.
Istezanje ne smije boljeti, već se poslije vježbi treba osjećati ugodno i dobro. Bolovi nakon vježbanja znak su da
se vježbe izvode pogrešno.
Za sprečavanje neugodnih bolova uzrokovanih dugotrajnim radom na računalu, najvažnije je redovito vježbanje.
Uz vježbe za opću kondiciju, za specifične probleme najbolje su vježbe istezanja. Potrebno je češće tijekom
radnog dana napraviti aktivne pauze. Svakih pet do petnaest minuta po nekoliko trenutaka u kojima se može
izvesti jedna od vježbi, a preporuča se svakih sat vremena nekoliko minuta za promjenu položaja i vježbe
istezanja. Vježbe treba raditi polako i bez naglih trzaja. U istegnutom položaju valja ostati desetak sekundi.
Istezanje ne smije boljeti, već se poslije vježbi treba osjećati ugodno i dobro. Bolovi nakon vježbanja znak su da
se vježbe izvode pogrešno.

VJEŽBE RASTEREĆENJA
vježba br.1 vježba br.2
· ispružite ruke, otvorite dlanove te skvrčite prste, a zatim ih · nagnite glavu u lijevu stranu kao da želite uhom dotaknuti
ponovo ispružite. Ponavljajte min. 3 puta u intervailma po rame, zadržite i vratite glavu u početni položaj; te
5 sekundi ponovite sa desnom stranom
· spojenih prstiju ispružite ruke tako da otvorite dlanove od · ispružite ruke, otvorite dlanove i raširite prste. Nakon
sebe. nekog intervala, opustite prste a zatim opet ponovite
vježbu.
· okrenite glavu u lijevo i nastojte se približiti bradom · spojenih prstiju ispružite ruke iznad sebe tako da otvorite
desnom ramenu. Vratite glavu u početni položaj. Istu dlanove od sebe. U tom položaju ostanite neko vrijeme a
vježbu ponovite okretanjem glave u desnu stranu. zatim se vratite u početni položaj.
· ruke su isprepletene na zatiljku, glava je uspravno, laktovi · ruke položite iznad glave, tako da se prstima primite za
rašireni. Pritišćite zatiljkom o dlanove prema nazad, bez laktove. Cijelo tijelo nagnite u lijevu i desnu stranu.
pokreta glave.
· opustite se i samo u vratu spustite glavu prema naprijed. · desnu ruku položite na lijevo rame, lijevom rukom primite
Vježbu ponovite više puta. lakat desne ruke te lagano gurajte prema sebi. Vježbu
ponovite sa obje ruke / ramenima.

PODIZANJE PRIJENOS I ODLAGANJE PREDMETA
U uredskim prostorijama ponekad se podižu, prenose i odlažu razni predmeti. Nepravilno podizanje, prenošenje
i odlaganje predmeta može dovesti do ozljede radnika.
Upute za prijenos i odlaganje predmeta:
· Ne podizati teret s tla, stuba ili slično sagibanjem samo gornjeg dijela tijela, ispruženih nogu, jer kod
takvog položaja postoji opasnost od ozljede leđa.
· Pristupiti teretu i malo razmaknuti noge. Stopala postaviti pod pravim kutom. Čučnuti i ispružiti ruke,
čvrsto obuhvatiti teret. Podizati mišićima nogu uz istovremeno ustajanje. Za cijelo vrijeme podizanja
tereta leđa držati što je moguće uspravnija.
· Pri prijenosu teret prisloniti uz bok. Ne držati ga u zraku ili ispred sebe, jer će smetati u hodu ili zaklanjati
vidik.
· Predmet koji se nosi ne spuštati naglo, već ga lagano nasloniti na podlogu i potisnuti - gurnuti na
predviđeno mjesto.
PREVRTANJE I PAD PREDMETA

· Ne povlačiti predmete koji se ne mogu dohvatiti bez uspinjanja.
· Na police i ormare iznad visine glave ne odlagati predmete koji se mogu otkotrljati.
· Pokušati utvrditi koji bi predmeti mogli pasti s visine i na vrijeme ih ukloniti.
· U registratore ne treba ulagati predmete koji nisu učvršćeni mehanizmom.
· Ako se u uredu nalaze ormari s kliznim vratima, treba provjeriti da li su vrata ispravna kako ne bi ispala.
KRETANJE NA RADU
· Ako se po podu prolije neka tekućina ili padnu predmeti, odmah ih treba ukloniti, ili pozvati čistačicu da
to učini, kako se netko ne bi okliznuo ili spotakao.
· Po prolazima i hodnicima se ne smiju bacati otpadci voća, jer su opasniji od leda.
· Ako se po prolazima ili hodnicima nalaze rasuti ili razbacani materijali koji otežavaju prolaz, odmah o
tome treba obavijestite osobe zadužene za održavanje.
· Za dohvat predmeta, knjiga ili drugog pribora koji se nalazi na ormaru ili visokim policama ne smiju se
upotrebljavati stolice ili stolove, jer oni za to nisu predviđeni.
· treba upotrebljavati samo odgovarajuće ispravne ljestve.
RADNI PROSTOR I RADNA OKOLINA

Radno mjesto
Radno mjesto treba biti tako prostrano da zaposleni ima dovoljno prostora za obavljanje svih potrebnih radnji na
svom mjestu. Skučeni prostor može uzrokovati i fizička oštećenja zbog udarca u bliske predmete, ali i nervozu
zbog potrebe za stalnom kontrolom kretanja. Svako radno mjesto mora imati osigurano 10 m3 zračnog prostora
i 2 m2 slobodne površine poda.
Uredski ormari i regali

Uredski ormari i regali moraju biti tako postavljeni da mogu težinu odloženih stvari sigurno podnijeti. Sastavni
dijelovi (npr: ladice, dna) uredskih ormara i regala moraju biti tako izvedeni i osigurani da se kod nekontroliranih
rukovanja ne mogu izvući ili ispasti.
Opasnosti od električne struje

Električna struja može štetno djelovati na ljudski organizam u određenim uvjetima. Do ozljeđivanje dolazi kada
struja prolazi kroz tijelo. Ona stvara opekline i oštećuje tkivo, a može i usmrtiti čovjeka. Za čovjeka je opasan
napon veći od 50V, ali i manji naponi u nepovoljnim okolnostima (vlaga, iscrpljenost organizma i sl.) mogu biti
jednako opasni. Pri rukovanju električnim aparatima i uređajima najčešće prijeti opasnost od direktnog dodira
dijelova pod naponom. Nezgode zbog direktnog dodira dijelova pod naponom, uglavnom nastaju zbog oštećenja

izolacije na električnim uređajima i priboru, kao što su priključci, utikači, kablovi i sl. Da biste izbjegli navedene
opasnosti od električne struje, držite se slijedećih pravila:
· Nikada ne upotrebljavajte oštećene električne uređaje ni oštećeni električni pribor.

· Ako primijetite da su prekidači, priključnice ili utikači oštećeni, napuknuti ili ih uopće nema, odmah na tu
opasnost upozorite osobe zadužene za održavanje električnih uređaja.
· U slučaju kvara na električnim instalacijama ili uređajima pozovite električara ili neposrednog
rukovoditelja.
· Popravke na električnim instalacijama i električnim uređajima smiju izvoditi samo stručne kvalificirane
osobe.
· Uloške osigurača ne smijete mijenjati sami, a "krpanje" osigurača je najstrože zabranjeno.
· Kada izvlačite utikač iz priključnice, nikada nemojte povlačiti za kabel, već za tijelo utikača, jer na taj
način čuvate kabel od oštećenja.
· Ako su kablovi za priključak na trošilo prekratki , ne smijete ih nastavljati običnim vezivanjem i
izoliranjem pomoću "izolir" trake. Ovakav spoj možete izvesti samo pomoću propisanih produžnih
kablova s priključnicama i utikačima.
· Nezaštićene kablove ne smijete polagati preko transportnih putova jer se izolacija može lako oštetiti i
izazvati kratki spoj, strujni udar i sl. Da se to ne bi dogodilo, zaštitite kablove drvenim letvicama ili
metalnim pločama.
· Ne upotrebljavajte trošila i aparate ako su im kućišta napuknuta ili polomljena i ako su oštećeni
priključni vodiči jer se izlažete opasnosti.
· Pažljivo rukujte električnim uređajima da se ne oštete,
· Žarulje smiju mijenjati samo stručne kvalificirane osobe (električar).
Namještaj u koji je ugrađena električna instalacija mora biti tako izrađen da pod svim mogućim uvjetima
uporabe električna instalacija ne ugrožava život i zdravlje korisnika. Električna instalacija i njezini sastavni dijelovi
moraju udovoljavati zahtjevima važećih propisa. Na električnoj instalaciji i uredskom namještaju moraju biti
provedene mjere zaštite od indirektnog i direktnog dodira dijelova pod naponom. Vodovi u namještaju moraju
biti tako provedeni da nisu nigdje pritisnuti, da ne idu preko oštrih bridova ili preko pokretnih dijelova
namještaja, gdje bi mogli biti oštećeni.
Uredski uređaji
Uredski uređaji moraju biti tako izrađeni da su kod uporabe bezopasni za zdravlje i život korisnika. To se odnosi
na mehaničke opasnosti, opasnosti od djelovanja električne struje, opasne materijale, zračenja i buku. Mjesta
gdje postoje mehaničke opasnosti (moguća prignječenja, rezovi, ubodi i sl.) moraju se prikladno osigurati. To se
može postići raznim zaštitnim napravama, mehaničkim ili električnim osiguranjima (zaključavanjem). Zaštitne
naprave se smiju skidati samo s alatom ili ključem. Električni uredski uređaji moraju biti tako izrađeni da pružaju
dovoljnu sigurnost od djelovanja električne struje. Produžni kablovi moraju imati siguran kabel, koji mora biti
priključen prema propisima. Isto vrijedi i za priključne kablove. Priključni kablovi dvostruko izoliranih uređaja ne
smiju imati zaštitni vodič.
Rasvjeta
Rasvjeta okolnog prostora mora biti difuzna kako bi se što više smanjila pojava odbljeska od zaslona monitora,
tipkovnice, radnog stola, dokumenata. Pažnjom kod organiziranja radnog mjesta s ekranom i pažljivim
osvjetljavanjem sprječavamo pojavu zasljepljivanja, reflektiranja te zrcaljenja na ekranu i drugim sredstvima za
rad. Kvalitetna osvijetljenost je odlučujuća za to koliko točno i kako brzo uočavamo detalje, boje i oblike. Loše
osvjetljenje izaziva preopterećenje oka, koje može prouzročiti glavobolje, suze i peckanje očiju, te treperenje
pred očima. Osvjetljenje radnog mjesta s ekranom treba biti provedeno ili kroz osvjetljenje cijelog prostora ili

lokalno samo na pojedina radna mjesta. Oba načina se mogu kombinirati. Minimalna jačina osvjetljenja mora
biti osigurana od minimalno 300 lux-a.
Buka
Buka je faktor koji često ometa rad. U uredu najčešći izvor buke su iglični pisači, tipkovnice, zvučni signali
ugrađeni u programske sustave, ventilatori, i sl. Buku u radnom prostoru treba tehničkim mjerama svesti na
najmanju moguću mjeru te ona nikako ne smije prijeći 60 dBA, jer osim što može oštetiti sluh, izaziva zamor,
napetost, razdražljivost i uzrok je mnogim pogreškama u radu.
Mikroklima
Mikroklima je također važan činilac radne okoline. Da bi se osoba ugodno osjećala na radnom mjestu,
temperatura, vlažnost i brzina strujanja okolnog zraka trebaju biti optimalni. To je ponekad teško izvesti, jer su
računala električni uređaji koji u okolni prostor isijavaju toplinu. Osjećaj ugode je individualan osjećaj i varira od
osobe do osobe, te ovisi o fizičkoj aktivnosti na radnom mjestu, o odjeći, o vremenu zadržavanja u radnoj
prostoriji, o dnevnim promjenama temperature i o godišnjim dobima. Temperatura prostorije za laganije
poslove ili za poslove na kojima se sjedi trebala bi iznositi u pravilu između 20 i 24ºC. Kod viših vanjskih
temperatura može temperatura prostora biti i viša, ali ne smije preći 26ºC. Temperatura prostora je
temperatura mjerena u sredini prostorije na visini od 0,75m iznad poda.
Zračenje
Pojam zračenje i polje se često poistovjećuju, te se govori o poljima kod nižih frekvencija, a o zračenju kod viših
frekvencija. Elektromagnetsko zračenje može biti ionizirajuće i ne ionizirajuće. Kod rada s ekranima se pojavljuje
ionizirajuće zračenje samo kao rendgensko zračenje, ono se u katodnim cijevima i u staklu cijevi gotovo potpuno
apsorbira. Ostatak zračenja je u odnosu na prirodno zračenje okoline za zdravlje i sigurnost zanemarivo i
bezopasno.
U ne ionizirajuće zračenje spadaju statička polja, polja niske i visoke frekvencije, infracrveno zračenje, vidljivo
svjetlo i ultraljubičasto zračenje. Za radna mjesta s ekranom s aspekta sigurnosti i utjecaja na zdravlje važna su
samo statička, niskofrekventna i visokofrekventna polja.
Niskofrekventna elektromagnetska polja kod ekrana nastaju radi napajanja sklopova električnom energijom ,
potrebnom za upravljanje sastavnim elementima. Polja nastala protokom električne struje odgovaraju poljima
koja se inače pojavljuju u svakom kućanstvu ili uredu. Prema današnjem stupnju razvoja tehnike, medicine rada i
zaštite ne postoje saznanja da polja tih vrijednosti imaju negativno djelovanje na ljudsko zdravlje.
Prikaz omjera jakosti magnetskog polja uređaja koje koristimo kod kuće i ekrana:
Sušilica za kosu/ekran = 42,85
Električni brijač/ekran = 14,28
Mikser/ekran = 10
Aparat za kavu/ ekran =1
Mikrovalna pećnica/ekran = 28,57
Iz gornjeg prikaza vidljivo je da je jakost magnetskog polja većine električnih uređaja koje svakodnevno koristimo
u domaćinstvo znatno veća ili ista kao vrijednost jakosti magnetskog polja ekrana.

HIGIJENA RADA
Za zdravlje radnika, a često i njegovu sigurnost, bitna je odgovarajuća prehrana, zabrana uživanja alkohola i
ograničenja kod pušenja. Čovjek hranom osigurava energiju potrebnu za rad. Upravo zbog toga je veoma važno
uzimanje jutarnjeg obroka prije početka rada. Ako se taj obrok ne uzima, može se nakon nekoliko sati rada
smanjiti razina šećera u krvi, a posljedice toga su pad koncentracije, umor, povećanje broja pogrešaka i sl.
Radnicima koji su pod utjecajem alkohola ili droge ne smije se dopustiti rad, odnosno treba ih udaljiti s radnog
mjesta. Tvrtka mora sama utvrditi režim kontrole i provjere da li je zaposlenik pod utjecajem alkohola ili droge, a
najčešće se to obavlja pomoću alkotesta. Ako odgovorna osoba od Vas zatraži da se podvrgnete alkotestu, to
morate prihvatiti jer se inače smatra da ste pod utjecajem alkohola.
Poslodavac je dužan prikladnim mjerama provoditi zaštitu nepušača od djelovanja duhanskog dima. Zabranjeno
je pušenje na radnim sastancima, u radnim prostorijama i prostorima osim onih u kojima poslodavac iznimno
utvrdi da je pušenje dozvoljeno, o čemu u takvoj prostoriji mora biti istaknut odgovarajući znak.
SAMOPOMOĆ I OSNOVE PRUŽANJA PRVE POMOĆI

Postupci pružanja prve pomoći
Ozlijeđenima ili naglo oboljelim radnicima treba pružati prvu pomoć. Pomoć se može smatrati završenom samo
ako je pruži medicinsko osoblje na samom mjestu ili u odgovarajućoj zdravstvenoj ustanovi.
Pod pružanjem prve pomoći smatramo takve radnje koje prvenstveno imaju za cilj spašavanje života čovjeka koji
se nalazi u stanju opasnom za život. Takva za život opasna stanja nastaju obično naglo i neočekivano (ozljede,
krvarenja, otrovanja, udar električne struje, itd.). Prvu pomoć treba pružiti i kod onih stanja koja samo po sebi ne
ugrožavaju život direktno, ali mogu nastupiti teške posljedice koje dovode do invaliditeta ili smrti (prijelom kosti,
ozljede oka, smrzotine itd.).
Samopomoć i pomoć koju pruža nestručna osoba, ograničit će se samo na one najnužnije zahvate i mjere kojima
se može spasiti život, odnosno otkloniti neposredna opasnost za život i spriječiti teške posljedice.
Pri pružanju prve pomoći treba imati na umu nekoliko važnih općih pravila:
- Osoba koja pruža prvu pomoć treba biti mirna i sabrana, postupati brzo i odlučno i ne učiniti ništa čime
bi se moglo pogoršati stanje ozlijeđenog.
- Prigodom spašavanja ozlijeđenog treba voditi računa o sigurnosti spasioca (udar struje, ugušenje,
otrovanje).
- Prije pružanja prve pomoći potrebno se informirati o stanju ozlijeđenog i utvrditi vrstu ozljede (bolesti).
U mnogo slučajeva ozlijeđenog treba osloboditi od stroja, dodira sa strujom ili iznijeti iz zatrovane
prostorije.
- Ako ozlijeđeni ne pokazuje znakove života (disanje, rad srca, svijest), to još ne znači da je mrtav te treba
u svim slučajevima, osim kada smo sigurni da je nastupila smrt, postupati kao da je čovjek živ.
Rane
Osnovna načela prve pomoći kod rana su sljedeća:
- Ranu i njezinu okolinu nikada ne smijemo dirati prstima, niti ranu ispirati bilo kakvim sredstvom (iznimka
je u slučaju onečišćenja rane otrovom).
- Ako iz rane viri kakav šiljati predmet, ne smije ga se vaditi jer to može uzrokovati dalje ozljede tkiva ili
krvarenja. Manja i slobodna strana tijela (komadiće kamena, metala itd.) smiju se čistom gazom ukloniti
ako su na površini rane.
- Ranu treba pokriti sterilnom gazom, i to tako da gaza pokriva cijelu ranu i prelazi njezine rubove (vrlo
praktičan za tu svrhu je tzv. "prvi zavoj").
- Preko gaze stavlja se zavoj. Zavoj treba učvrstiti gazu i ne smije biti previše stegnut jer tada otežava
cirkulaciju krvi, ali ne smije biti prelabav jer će skliznuti.
- Ako rana jače krvari, postupit će se po pravilima za zaustavljanje krvarenja.

Krvarenje
Krvarenje nastaje najčešće kao posljedica ozljede, ali se može pojaviti i kod nekih bolesti.
Pružanje prve pomoći u većini slučajeva dolazi u obzir kod raznih vrsta ozljeda. Ozljeda može oštetiti bilo koji dio
krvotoka, pa s obzirom na vrstu oštećene krvne žile kod vanjskih krvarenja razlikujemo:
- Arterijsko krvarenje - krv iz rane izlazi u mlazu i svijetlocrvene je boje. Često se javlja kao pulzirajuće
krvarenje. Najopasnije je zato što odjednom izlazi velika količina krvi.
- Vensko krvarenje - krv je tamnocrvena, nema pulzacija, izlijeva se ravnomjerno preko ruba rane.
- Kapilarno krvarenje · riječ je o sitnom krvarenju koje se zaustavlja spontano tako da nastaje krasta.
Postupci prve pomoći u zaustavljanju vanjskog krvarenja

Jako krvarenje zahtijeva trenutačnu reakciju, što znači primjenu postupka ili postupaka za zaustavljanje
krvarenja na samome mjestu događaja. Prilikom zaustavljanja krvarenja na udovima ozlijeđeni ud treba držati u
povišenu položaju.
Pritisak na arteriju
Krvarenje na glavi i udovima može se zaustaviti pritiskom na arteriju koja krv dovodi u ozlijeđeno područje. Za
taj su postupak potrebni vještina i točno poznavanje mjesta koje treba pritisnuti. Mjesto pritiska uvijek se nalazi
između srca i ozlijeđenog područja (rane).
UPOZORENJE:
· U postupku zaustavljanja krvarenja arterija se prstima pritisne na kost u podlozi.
· Nikad se ne smiju istodobno pritisnuti obje vratne arterije.

Kompresivni zavoj
Rana se može pritisnuti i kompresivnim zavojem, i to na sljedeći način:
· Na ranu se postavlja sterilna gaza.
· Na gazu se stavlja pakiranje zavoja točno iznad mjesta krvarenja.
· Kružni zavoj se čvrsto stegne i čvor postavi iznad rane.
UPOZORENJE:
· Kompresivni zavoj ne smije biti previše stegnut (ne smije spriječiti protok krvi u području niže od zavoja).
· Nakon postavljanja kompresivnog zavoja treba provjeriti puls i boju ruke niže od kompresivnog zavoja.
· Kompresivni zavoj se ne postavlja u području vrata.
Pritisak na ranu
Komadom sterilne gaze čvrsto pritisnite mjesto krvarenja. Ako je rana na ruci ili nozi, podignite ozlijeđeni ud i
zadržite ga u povišenom položaju.
UPOZORENJE:
· Ako je u ranu zabodeno strano tijelo (nož, drvo, strijela), ne smije se vaditi.
· Krvarenje se u tom slučaju zaustavlja pritiskom na rubove rane oko stranog tijela.
Podvezivanje uda
Podvezivanje uda izaziva prekid cirkulacije ispod mjesta podvezivanja što može dovesti do odumiranja tkiva i
gubitka uda. Zato se podvezivanje smije primijeniti samo u slučajevima:
· amputacijske ozljede (otrgnuća ili odsijecanja dijela ruke ili noge) ako se ne očekuje ponovno spajanje
odvojenog uda,
· jakog nagnječenja i drobljenja uda kada je njegov gubitak neizbježan,
· jakog krvarenja koje se ne može zaustaviti nijednim drugim postupkom.
Za podvezivanje se koriste namjenski proizvedene široke gumene vrpce ili platnene vrpce s kopčom (Esmarch),
ali može poslužiti i trokutasta marama složena na širinu od pet centimetara, kravata ili debelo uže. Ne smije se
koristiti tanke materijale jer se mogu usjeći u tkivo.
· Poveska se postavlja na nadlakticu ili natkoljenicu. Zateže se pomoću štapića dok krvarenje ne prestane.
· Zabilježi se datum i sat postavljanja poveske.

· Ako je opravdano i pravilno postavljena, ne smije se skidati ni popuštati prije dolaska djelatnika hitne
medicinske pomoći.
· Zbog opasnosti koje nastaju ako je poveska stegnuta dulje vrijeme treba ozlijeđenog .
Autotransfuzijski položaj
Nakon primjene metode zaustavljanja krvarenja ozlijeđenoga treba postaviti u položaj autotransfuzije. U istom
se položaju provodi i hitni transport osoba s vanjskim krvarenjem. Time se postiže slijevanje krvi iz nogu prema
srcu i nadoknađuje izgubljeni volumen krvi. Položaj se koristi samo ako je krvarenje zaustavljeno jer će se u
protivnom pojačati.
Osoba leži na leđima s nogama i rukama uzdignutim iznad razine srca. Položaj se postiže podizanjem nogu na
podlogu visine 20-30 cm.
Prijelom kostiju
Kod pada, udara ili težih ozljeda često dolazi do prijeloma kosti. Ako koža i tkivo iznad slomljene kosti ostanu
čitavi tada govorimo o zatvorenom (jednostavnom) prijelomu. Kada slomljena kost prodre kroz kožu, nastaje
otvoreni (komplicirani) prijelom. Osnovna mjera prve pomoći je da krajeve puknute kosti učinimo nepokretnim
(to nazivamo imobilizacija).
· Imobilizacija se provodi odmah na mjestu gdje je ozlijeđeni zatečen jer će se na taj način spriječiti
naknadne ozljede krvnih žila i živaca, a ujedno će se omogućiti što bezopasniji prijevoz ozlijeđenog.
· Imobilizirati treba oba susjedna zgloba kod mjesta prijeloma. Bolje je imobilizirati više nego manje.
· Imobilizacija se provodi najbolje s gotovim udlagama (šinama), ali ako ih nema, dobro će poslužiti razna
improvizirana sredstva (daščice, štapići itd.). Zavoji pomoću kojih se učvršćuju udlage trebaju biti dobro
postavljeni i učvršćeni kako bi se onemogućilo svako pomicanje, inače imobilizacija nema svrhe.
Međutim treba paziti da ne dođe do prekomjernog stezanja što bi moglo oštetiti krvne žile i živce.
· Udlagu prije stavljanja treba dobro obložiti vatom i onda obaviti zavojem. Pri skidanju odjeće i
postavljanju udlage sudjeluju dvije osobe.
· Prije stavljanja udlage treba utvrditi boju i toplinu ekstremiteta ispod mjesta prijeloma. Plavkasta ili
bijela boja kože, uz izraženu hladnoću kože, upozorava na poremećaj ili prekid optoka krvi i tada je
potreban hitan prijevoz u bolnicu.
· Prijelom rebara je česta pojava pri padu ili prignječenju grudnog koša. Ozlijeđeni teško diše i pri disanju
ima jake bolove. Prva pomoć se sastoji u tome da se pri izdisaju i zadržanom disanju stegne široki zavoj
oko grudnog koša u visini prelomljenog rebra.
· Osobu koja ima prijelom kičme ili prijelom kostiju zdjelice položi se na široku dasku (vrata), a ispod
slomljenog (bolnog) mjesta podmetne se smotak odjeće.
Iščašenja
Iščašenje je promjena položaja kosti u zglobu, uzrokovana vanjskom silom , te kost zauzima položaj izvan zgloba.
Zglob je promijenio oblik, oštećen je, bolan u mirovanju, a posebno pri gibanju. Prva pomoć se sastoji u
imobilizaciji (udlage, trokutne marame); kod jakih bolova i oteklina treba staviti hladni oblog Ne pokušavajte
namjestiti iščašenje ako za to niste stručnjak.

Prignječenja
Prigodom urušavanja radnici mogu biti zatrpani raznim materijalom (kamen, cigla, balvani). Osim rana i
prijeloma kostiju kod osoba koje su više sati bile prignječene, javlja se i tzv. "sindrom kompresije". Nakon
spašavanja , osobe izvučene ispod ruševina obično ne pokazuju neke teške simptome. Međutim, nekoliko sati
nakon otrpavanja počinju se javljati teški znakovi: bljedilo, pad krvnog tlaka, odnosno stanje šoka. Zbog ozljede
odnosno zgnječenja mišića, sastojci mišićnog tkiva dospijevaju u krvotok, i to oštećuje bubrege i prestaje
izlučivanje mokraće. Ozlijeđeni je zapravo u teškom stanju.
Gušenja i trovanja plinovima

Jedan od uvjeta disanja je ispravan sastav atmosfere (zraka), pa ako se dogodi da postotak kisika bitno padne
(izbijanje zemnog plina, prekid dovoda zraka pri urušenju, požar itd.)-dolazi do gušenja. Znakove gušenja
možemo podijeliti u više faza:
· najprije se javlja žeđ za zrakom, disanje je ubrzano,
· zatim nastupa pomućenje svijesti s grčevima,
· pri kraju svi se pokreti smiruju, nastupa duboka nesvijest koja prelazi u smrt
Sve te faze zajedno traju 3 do 5 minuta. Nakon potpunog smirenja, srce može još jako kratko vrijeme raditi. U
slučajevima gušenja odmah treba započeti sa umjetnim disanjem jer jedna ili dvije minute zakašnjenja mogu biti
presudne.
Udar električne struje

Električna struja može prouzročiti opekline, razaranja tkiva itd. stupanj opasnosti ovisi o jačini struje, putu
protjecanja struje, vremenu dodira, frekvenciji i drugim čimbenicima. Ozlijeđenog u prvom redu trebamo
osloboditi iz strujnog kruga. Pri tome se moramo strogo držati određenih pravila. Prilikom oslobađanja
ozlijeđenog iz strujnog kruga moramo poduzeti mjere opreza za vlastitu sigurnost i sigurnost ozlijeđenog.
Oslobađanje ozlijeđenog iz strujnog kruga može se izvesti na jedan od sljedećih načina:
· Kod prenosivih električnih trošila treba izvući utikač iz utičnice.
· Prekinuti dovod električne struje rezanjem priključnih vodiča pomoću izoliranih kliješta.
· Prekinuti strujni krug silom pomoću nekog predmeta izrađenog od izolacijskog materijala.
· Prekidanje strujnog kruga ne smije se izvoditi metalnim predmetima, ni golom rukom jer i spasiocu
tada prijeti opasnost od strujnog udara.
· Stvaranjem kratkog spoja između vodiča, koji se izaziva bacanjem komada žice ili lanca preko vodiča,
na taj način zbog velike struje kratkog spoja dolazi do pregaranja osigurača ili izbacivanja sklopki.
Izvođenje kratkog spoja je opasan zahvat. Osoba koja izvodi ovu radnju mora biti dovoljno daleko od
vodiča kako ne bi bila i sama ozlijeđena električnim lukom. Mjesto stvaranja kratkog spoja mora biti
udaljeno najmanje tri metra od ozlijeđenog.
Ako nije moguće brzo uspostaviti beznaponsko stanje na jedan od opisanih načina, ozlijeđeni se može izvući iz
strujnog kruga i to tako da spasilac:
· izolira svoje ruke gumenim izolacijskim rukavicama, suhim i cijelim kožnatim rukavicama, odnosno
suhim komadom odjeće
· stane na dobru izolacijsku podlogu, kao što je gumena prostirka ili gumeni tepih, ploča od umjetnih
masa te suhi komad odjeće
· primjeni za izvlačenje ozlijeđenog iz strujnog kruga izolirani alat, kao npr. izolacijsku motku ili suhu
drvenu motku.
Za vrijeme oslobađanja ozlijeđenog iz strujnog kruga nikada se ne smije ozlijeđenog uhvatiti golim rukama jer u
tom slučaju može i spasilac biti ozlijeđen.

U pojedinim slučajevima kod postrojenja niskog napona, postoji mogućnost da se ozlijeđeni sam oslobodi iz
strujnog kruga. to može izvesti na slijedeće načine:
· izvući utikač iz utičnice povlačenjem za priključni kabel
· skočiti u vis i istodobno odbaciti električni uređaj , kabel, odnosno otpustiti vodič
· podignuti oba stopala s poda i ostati stajati samo na petama cipela te odbaciti naelektrizirani uređaj
ili otpustiti vodič.
Nakon oslobađanja iz strujnog kruga nužno je ozlijeđenog s velikom pažnjom skloniti iz područja opasnosti. Prije
premještanja ozlijeđenog spasilac mora odrediti mjesto na koje će prenijeti ozlijeđenog, izbjegavajući
nepotrebna daleka premještanja.
Oživljavanje
Nakon oslobađanja od djelovanja struje treba utvrditi zdravstveno stanje ozlijeđenog, a prije svega da li krvari,
da li diše i da li mu radi srce. Ako ozlijeđeni krvari prvo treba zaustaviti krvarenje. Ako se utvrdi da je to
potrebno, treba započeti na samom mjestu nesreće s primjenom slijedećih metoda oživljavanja:
· umjetnog disanja u slučaju prestanka disanja,
· vanjske masaže srca,
· kombinirane metode oživljavanja u slučaju prividne smrt.
U tim slučajevima treba hitno pozvati liječnika. Oživljavanje će imati izgleda za uspjeh samo onda, ako stanje
prividne smrti nije trajalo duže od 10 do 15 minuta.
Umjetno disanje
Od metoda umjetnog disanja najbolje je primjenjivati umjetno disanje upuhivanjem zraka pomoću usta, jer je
dala najviše uspjeha. Umjetno disanje treba izvoditi brzo i određenim redoslijedom:
· Ozlijeđeni se položi na leđa i provjeri se prohodnost usne šupljine u ždrijelo.
· Spasilac klekne pored glave ozlijeđenog, jednom rukom potisne vilicu ozlijeđenog naprijed i prema gore
tako da donji zubi budu ispred gornjih, a usne stisnute da propuštaju zrak, dok drugu ruku stavi na tjeme
i glavu mu zabaci što više unatrag.
· Duboko udahnuvši spasilac obuhvati nos ozlijeđenog i snažno upuše kroz nosnice udahnuti zrak.
Istovremeno promatra da li se grudni koš širi i kad to ustanovi, odmakne svoja usta da bi ozlijeđeni
izdahnuo zrak prirodnim istezanjem grudnog koša.
· Ponekad se prilikom upuhivanja zraka osjeti otpor, a grudni koš se ne širi. Tada treba pogledati dišne
putove i ako je u pitanju začepljenost nosne šupljine, treba upuhati zrak kroz poluotvorena usta
ozlijeđenog.
· Prvih desetak upuhivanja izvede se brzo i uzastopno a zatim se upuhivanje nastavi ravnomjerno u ritmu
normalnog disanja.
· Umjetno disanje se mora provoditi tako dugo, dok se ne uspostavi prirodno disanje ili do dolaska
liječnika.
Vanjska masaža srca

Vanjsku masažu srca treba započeti odmah čim prestane ili jako oslabi rad srca. To se može ustanoviti po tome,
što se ne može napipati puls na arterijama vrata, ruke ili bedra, a ozlijeđenom su proširene zjenice i poprimi
mrtvački izgled. Vanjska masaža izvodi se na slijedeći način:
· Spasilac položi ozlijeđenog leđima na tvrdu podlogu i klekne do njega s njegove desne strane.
· Tada se preklopi dlan jedne ruke preko nadlanice druge ruke i položi ih na donji dio grudne kosti. Svake
sekunde pritisne se tolikom snagom da se grudni koš ulegne za 3-5 cm. Nakon pritiska treba ruke
opustiti, čime se omogućuje širenje grudnog koša i punjenje srca krvlju.
· Vanjska masaža izvodi se 5-10 minuta i ako se za to vrijeme ne uspostavi normalan rad srca, izgledi na
uspjeh oživljavanja su minimalni.

Opekline
Osnovna oprema za prvu pomoć: sterilni oblog za opekline, gel ili raspršivač protiv opeklina. Kod opeklina
prvoga stupnja javlja se oteklina, crvenilo i osjećaj bola. Opečeno mjesto je potrebno odmah rashladiti pod
mlazom hladne vode sve dok ne popusti bol (barem 10 minuta). Kod opeklina drugoga stupnja uz crvenilo i otok
se pojavljuju i mjehuri.Nastali mjehuri zaštita su ozlijeđenom tkivu i ne smije ih se bušiti.
· Opekline koje zahvaćaju veće površine treba lagano prekriti sterilnim oblogom za opekline i hitno
zatražiti liječničku pomoć.
· Kod jako velikih opeklina treba hitno pozvati liječnika.
· Ako opečena površina nije prekrivena odjećom potrebno je istu prekriti sterilnim oblogom za
opekline i pokušati koliko je moguće utopliti ozlijeđenoga, pazeći pri tome da nema nikakvog dodira
s opečenom površinom.
· Odjeću koja ostane prilijepljena uz ranu odstranjuje isključivo liječnik.
· Opečenoj osobi, ako je pri svijesti, treba dati da pije dosta tekućine (ne alkohol!), što je osobito
važno kod opsežnih opeklina jer se na taj način sprječava pojava šoka zbog gubitka tjelesne
tekućine.
Trovanja i oštećenja kemijskim tvarima

Kemikalije mogu uzrokovati trovanja i oštećenja ako u organizam uđu kroz dišne ili probavne organe ili kroz kožu
(kiseline, lužine, otapala i sl.). Ako najednom uđe velika količina otrova, nastaje akutno trovanje i treba hitno
pružiti prvu pomoć da se spasi život ozlijeđenom i ublaže posljedice. Način pružanja prve pomoći ovisi o vrsti
tvari i načinu na koji je ušla u organizam.
Prva pomoć kod trovanja udisanjem

Prvu pomoć treba pružiti na slijedeći način:
· Otrovanog treba izvesti na svježi zrak, pazeći pri tom da sam spasilac ne strada.
· U težim slučajevima trovanja, ako je disanje nejednako ili je sasvim prestalo, treba odmah primijeniti
umjetno disanje. Ako je trovanje uzrokovano nadražujućim tvarima, umjetno se disanje smije
provoditi samo pod nadzorom liječnika.
· Otrovani treba biti u toplom i potpuno miran. Svako naprezanje može pogoršati stanje.
· Hitno pozvati liječnika.
Prva pomoć kod trovanja gutanjem

· Izazvati povraćanje da se otrov izbaci iz organizma, osim u slučaju ako je progutana korozivna tvar
(kiseline i lužine). U tom slučaju otrovani treba piti mlijeko ili velike količine vode.
· Ako je progutao otapalo ili razrjeđivač, otrovanom treba dati 3-4 čaše vode.
· Hitno pozvati liječnika ili otrovanog otpremiti u bolnicu.
Prva pomoć kod prolijevanja kemikalija po koži i očima

· Kožu odmah isprati velikom količinom vode, po mogućnosti mlake, i to najmanje 15 minuta.
· Skinuti svu onečišćenu odjeću s ozlijeđenog, pazeći pri tom da osoba koja pruža pomoć sama ne
strada.
· Ako je kemikalija prsnula u oči, treba ih hitno ispirati mlakom vodom najmanje 10 minuta. Mlaz
vode koji teče na oko mora biti uzak (ne prejak), a ozlijeđeni mora okom okretati na sve strane
(gore, dolje, lijevo, desno).
· Hitno pozvati liječnika.

BILJEŠKE:

ZNR I ZOP Literatura (PC)

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

ZNR I ZOP Literatura (PC)

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

VIZOR d.o.o.

Koprivnička 1, 42 000 Varaždin

LITERATURA ZA OSPOSOBLJAVANJE RADNIKA

VIZOR d.o.o. EKOLOGIJA-ZAŠTITA-KONZALTING Varaždin stranica | 1

ne zna sigurno raditi,

NAČIN PROVOĐENJA ZAŠTITE PRI RADU

UREĐIVANJE ZAŠTITE NA RADU

VIZOR d.o.o. EKOLOGIJA-ZAŠTITA-KONZALTING Varaždin stranica | 2

PRAVA I DUŽNOSTI IZ ZAŠTITE PRI RADU

· Osposobljavanje i obavještavanje radnika iz zaštite na radu na polju prevencije ozljeda na radu i

VIZOR d.o.o. EKOLOGIJA-ZAŠTITA-KONZALTING Varaždin stranica | 3

SUSTAV PROVEDBE ZAŠTITE U ORGANIZACIJI

VIZOR d.o.o. EKOLOGIJA-ZAŠTITA-KONZALTING Varaždin stranica | 4

KRETANJE PRI RADU

VIZOR d.o.o. EKOLOGIJA-ZAŠTITA-KONZALTING Varaždin stranica | 5

Na prometnicama se po potrebi moraju nalaziti odgovarajuće oznake za zabrane, obavijesti, upozorenja,

VIZOR d.o.o. EKOLOGIJA-ZAŠTITA-KONZALTING Varaždin stranica | 6

Primjereni uvjeti pri prenošenju tereta su:

Ukupna masa prenesenog tereta smije biti 1.000 kg dnevno.

IZVORI OPASNOSTI NA RADNOM MJESTU

MEHANIČKI IZVORI OPASNOSTI

VIZOR d.o.o. EKOLOGIJA-ZAŠTITA-KONZALTING Varaždin stranica | 7

OTROVNE I ŠTETNE TVARI

VIZOR d.o.o. EKOLOGIJA-ZAŠTITA-KONZALTING Varaždin stranica | 8

OPASNOST OD BUKE I VIBRACIJA

OPASNOSTI OD ELEKTRIČNE STRUJE

Da biste izbjegli ove opasnosti od električne struje, pridržavajte se slijedećih pravila:

- nikada ne upotrebljavajte oštećene električne uređaje ni oštećeni električni pribor,

VIZOR d.o.o. EKOLOGIJA-ZAŠTITA-KONZALTING Varaždin stranica | 9

VIZOR d.o.o. EKOLOGIJA-ZAŠTITA-KONZALTING Varaždin stranica | 10

PODJELA TVARI PREMA GORIVOSTI

AGREGATNA STANJA TVARI

Gorenje zapaljivh plinova

VIZOR d.o.o. EKOLOGIJA-ZAŠTITA-KONZALTING Varaždin stranica | 11

Gorenje zapaljivih tekućina

Gorenje krutih tvari

Postizanje temperature paljenja

VIZOR d.o.o. EKOLOGIJA-ZAŠTITA-KONZALTING Varaždin stranica | 12

SREDSTVA ZA GAŠENJE POŽARA

Prema načinu stvaranja pjene razlikuju se:

VIZOR d.o.o. EKOLOGIJA-ZAŠTITA-KONZALTING Varaždin stranica | 13

Prah (suhe kemikalije)

Priručna sredstva za gašenje požara

MJERE ZAŠTITE PRI GAŠENJU POŽARA

VIZOR d.o.o. EKOLOGIJA-ZAŠTITA-KONZALTING Varaždin stranica | 14

POŽARNE OPASNOSTI I MJERE ZAŠTITE OD POŽARA

UVJETI ŠIRENJA POŽARA

PREVENTIVNE MJERE ZAŠTITE NA ELEKTRIČNIM INSTALACIJAMA GRIJAĆIM UREĐAJIMA I LOŽIŠTIMA

VIZOR d.o.o. EKOLOGIJA-ZAŠTITA-KONZALTING Varaždin stranica | 15

OPREMA I SPRAVE ZA GAŠENJE POŽARA

Aparat za gašenje ugljičnim dioksidom (CO2)

Aparat za gašenje prahom ("S")

VIZOR d.o.o. EKOLOGIJA-ZAŠTITA-KONZALTING Varaždin stranica | 16

PRIJEVOZNI VATROGASNI APARATI

Prijevozni aparati za gašenje prahom (S)

Prijevozni aparati za gašenje ugljičnim dioksidom (CO2)

VIZOR d.o.o. EKOLOGIJA-ZAŠTITA-KONZALTING Varaždin stranica | 17

VIZOR d.o.o. EKOLOGIJA-ZAŠTITA-KONZALTING Varaždin stranica | 18

a.) Opasnosti pri radu s računalima,

OPASNOSTI PRI RADU S RAČUNALIMA

· Opustite se, krećite i mijenjajte položaj što češće.

VIZOR d.o.o. EKOLOGIJA-ZAŠTITA-KONZALTING Varaždin stranica | 19

Shematski prikaz pravilnog rada na računalu