You are on page 1of 47

TUŽBE RADI KREDITA U CHF S PREGLEDOM

PRAVOMOĆNIH PRESUDA HRVATSKIH


SUDOVA U PREDMETIMA UTVRĐIVANJA
NIŠTETNOSTI UGOVORA O KREDITU U CHF
(uz poseban osvrt na rokove zastare )

Hrvatska odvjetnička komora


Doc. dr. sc. Jadranko Jug
sudac Vrhovnog suda Republike Hrvatske
Uvod

• U pravnom prometu i svakodnevnom životu sklapa se


veliki broj ugovora koji se odnose na pružanje usluga,
proizvodnju i trgovinu roba i stvari općenito.

• Ti ugovori mogu biti građanskopravne naravi (sklopljeni


između fizičkih osoba), trgovački (sklopljeni između
trgovaca) ili potrošački (sklopljeni između trgovca i
potrošača)

• Najveći broj takvih ugovora su potrošački ugovori


(definicija potrošača je u čl. 5. st. 1. toč. 15. ZZP, a
trgovca u čl. 5. st. 1. toč. 26. ZZP).
Uvod

• Kod potrošačkih ugovora u pravilu se potrošaču nudi


sklapanje ugovora koji je trgovac unaprijed sastavio za
istovrsne slučajeve, a potrošač nije u poziciji pregovarati
o odredbama ugovora (tipski i adhezijski ugovori).

• Upravo da bi se zaštitila ugovorna strana koja pristupa


tipskom ugovoru, uveden je institut nepoštenih ugovornih
odredbi.

• U hrvatskom pravnom sustavu koncept nepoštenih


ugovornih odredbi poznaju prije svega ZOO i ZZP.
Uvod

• Zaštita potrošača općenito započela je u znatnijoj mjeri


donošenjem ZZP/03, a kasnije donošenjem ZZP/07 i
ZZP.

• Direktiva 93/13 o nepoštenim odredbama potrošačkih


ugovora je kamen temeljac europskog prava zaštite
potrošača i implementirana je u hrvatski pravni sustav
(prvenstveno u ZZP, ali i u ZOO).

• Praksa sudova u RH u svezi nepoštenih ugovornih


odredbi do 2012. godine temeljila se gotovo isključivo na
primjeni ZOO/91 i ZOO, a zanemarivo na primjeni ZZP.
Uvod

• Do velike promjene došlo je nakon podizanja prve tužbe


za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (tzv. „slučaj
franak”), a posebno nakon donošenja pravomoćnih
odluka u tome postupku.

• Sudska praksa u RH nakon toga suočila se s nizom


pojedinačnih tužbi potrošača radi restitucije i povrata
preplaćenog temeljem nepoštenih/ništetnih odredbi
ugovora.

• U svezi nepoštenih ugovornih odredbi potrošačkih


ugovora izuzetno je važna praksa SEU.
Općenito o nepoštenim odredbama ugovora

• Sklapanje ugovora u obveznom pravu počiva na


suglasnosti volja stranaka i njihovom autonomnom pravu
da suglasno utvrđuju uvjete i sadržaj ugovora.

• Stranke su se dužne kod sklapanja ugovora pridržavati i


svih ostalih osnovnih načela obveznog prava (načela
savjesnosti i poštenja, zabrane zlouporabe prava,
suradnje, ravnopravnosti).

• Stoga bi u obveznom odnosu stranke trebale biti ne


samo u pravnom, nego i u faktično ravnopravnom
položaju.
Općenito o nepoštenim odredbama ugovora

• U praksi pravna jednakost ne znači vrlo često i stvarnu


jednakost i ravnopravnost.

• Osnovni razlozi za takvu nejednakost i neravnopravnost


su različita ekonomska i financijska snaga,različito
poslovno i pravno znanje, različit stupanj raspolaganja
informacijama itd.

• Ta neravnopravnost i mogućnost zlouporabe posebno je


uočljiva kod potrošačkih ugovora.
Općenito o nepoštenim odredbama ugovora

• Zakonodavac je stoga morao intervenirati u slobodu


ugovaranja i uređenja ugovornih odnosa uvođenjem
zaštitnih mehanizama kako bi se spriječile posljedice
stvarne nejednakosti i osiguralo načelo jednakosti i
ravnopravnosti sudionika ugovornog odnosa.

• Jedan od mehanizama kojima pravni poredak osigurava


jednakost, ravnopravnost i pravednost u ugovornom
odnosu je i institut nepoštenih ugovornih odredbi.

• Taj institut nastao je prvenstveno zbog poremećaja


ugovorne ravnoteže uslijed široke uporabe tipskih i
adhezijskih ugovora te općih uvjeta poslovanja.
Tipski i adhezijski ugovori, te opći uvjeti
ugovora

• Tipski ugovori (formularni, standardizirani) – unaprijed


je izrađen model ugovora koji predstavlja ponudu svim
potencijalnim suugovarateljima.

• U pravilu je kod tipskih ugovora isključena mogućnost


pregovaranja i mijenjanja sadržaja ugovora – sklapaju se
pristupanjem jedne strane (adhezijski).

• Tipski ugovor ne mora biti adhezijski i obrnuto.


Tipski i adhezijski ugovori, te opći uvjeti
ugovora

• Da bi neka odredba ugovora bila nepoštena, nije bitno


da li se radi o tipskom ili individualnom ugovoru, nego je
bitno da se radi o adhezijskom zaključivanju ugovora
(bila je isključena mogućnost pregovaranja, a time i
mogućnost utjecaja na sadržaj ugovora).

• Opći uvjeti ugovora ili poslovanja – uvjeti pod kojima


sastavljač ugovora vodi pojedine poslovne transakcije
koje čine sadržaj ugovora (u pravilu ih upućuje u obliku
opće ponude).
Prednosti i nedostaci adhezijskog ugovaranja

• Prednosti na strani trgovca:


- brza i učinkovita distribucija roba
- sniženje cijene roba i usluga
- unificiraju se rizici od mogućih sporova
- veća konkurentnost na tržištu
- smanjenje troškova poslovanja

• Prednosti na strani pristupnika (potrošača):


- može brže i jeftinije doći do određene robe ili usluge
Prednosti i nedostaci adhezijskog ugovaranja

• Nedostaci adhezijskog ugovaranja:


- u pravilu se odnose na pristupnika ugovoru (posebno
ako je potrošač)
- potrošač može samo birati između različitih ponuđenih
ugovora raznih ponuđača
- ne može određivati sadržaj ugovora
- ekonomski i pravno je inferioran
- u pravilu će pristupnik sklopiti ugovor ne upoznavši se
sa sadržajem i ne razumijevajući sadržaj ugovora
- takav ugovor nije odraz slobodno izražene suglasnosti
volja ravnopravnih stranaka
Načini pravnog uređenja nepoštenih odredbi
ugovora
• Europski pravni sustavi imali su različit pristup u svojim
zakonskim rješenjima kojima su regulirali nepoštene
ugovorne odredbe.

• Jedni su nadzor nad sklopljenim ugovorima putem


instituta nepoštenih ugovornih odredbi predvidjeli za sve
tipske ugovore bez obzira na vrstu ugovora (Njemačka,
Nizozemska, Portugal).

• Drugi su takav nadzor propisali samo za potrošačke


ugovore bez obzira da li se radi o tipskom ili
individualnom ugovoru (Francuska, Belgija,
Luksemburg).
Načini pravnog uređenja nepoštenih odredbi
ugovora

• Uglavnom se razlikuju tri pravna sustava provođenja


kontrole nepoštenosti odredaba ugovora:

taksativno navedene opća klauzula ili kombinacija opće klauzule


nepoštene odredbe opći kriteriji i liste nepoštenih odredbi

• Nakon donošenja Direktive 93/13 u svezi nepoštenih


ugovornih odredbi nastupila je unifikacija i usklađivanje
nacionalnih zakonodavstava
Pravno uređenje nepoštenih odredbi ugovora u
hrvatskom pravu

• Opći zakon koji regulira materiju nepoštenih ugovornih


odredbi (općih uvjeta) je ZOO te se on odnosi na sve
vrste ugovora.

• ZZP regulira materiju nepoštenih ugovornih odredbi u


potrošačkim ugovorima.

• Posebni propisi koji reguliraju sklapanje posebnih vrsta


ugovora također izravno ili neizravno reguliraju
problematiku nepoštenih ugovornih odredbi (npr. ZPK i
ZEK).
Zakon o obveznim odnosima

• ZOO u čl. 296. regulira nepoštene odredbe općih uvjeta


ugovora, s time da koristi termin “ništetne odredbe općih
uvjeta ugovora” (istu problematiku je regulirao ZOO/91 u
čl. 143.)

• Obzirom na propisane pretpostavke za ništetnost


pojedinih odredbi općih uvjeta, može se zaključiti da se
radi o pretpostavkama za proglašenje neke odredbe
općih uvjeta nepoštenom, a posljedica je ništetnost iste.

• ZOO je usklađen s Direktivom 93/13.


Zakon o obveznim odnosima

• Pretpostavke ništetnosti (nepoštenosti) prema ZOO:


- da je suprotno načelu savjesnosti i poštenja
prouzročena očigledna neravnopravnost u pravima i
obvezama strana
- da je to na štetu suugovaratelja strane koja je sastavila
ugovor (opće uvjete)
- ili je ugrožena svrha sklopljenog ugovora

• Odredba općih uvjeta ugovora je ništetna (nepoštena)


ako su kumulativnno ispunjene pretpostavke ništetnosti,
bez obzira ako su opći uvjeti odobreni od nadležnog
tijela.
Zakon o obveznim odnosima

• Pretpostavke za ništetnost (nepoštenost) u ZOO


odgovaraju zahtjevima iz čl. 3. st. 1. Direktive 93/13, ali
idu iznad stupnja zaštite u direktivi, jer ustanovljuju
odredbu ništetnom i kad ugrožava postizanje svrhe
sklopljenog ugovora.

• ZOO predviđa opću klauzulu bez navođenja mogućih


situacija neravnopravnosti stranaka ili ugrožavanja svrhe
ugovora.

• ZOO samo navodi primjerice kriterije kojima bi se sud


trebao rukovoditi prilikom ocjene ništetnosti
(nepoštenosti) odredbe općih uvjeta ugovora.
Zakon o obveznim odnosima

• ZOO u čl. 296. propisuje iznimke od mogućnosti


primjene općih pretpostavki za utvrđenje ništetnosti
općih uvjeta ugovora iz čl. 296. st. 1. ZOO (preuzete su
iz Direktive 93/13).

• Iznimke su slijedeće:
- ako je sadržaj odredbe preuzet iz važećih propisa
- ili se prije sklapanja ugovora o njima pojedinačno
pregovaralo, pri čemu je druga strana mogla utjecati na
njihov sadržaj
- ako je odredba o predmetu i cijeni ugovora, i ako su te
odredbe jasne, razumljive i lako uočljive.
Zakon o zaštiti potrošača

• ZZP je lex specialis u odnosu na ZOO i regulira


nepoštene odredbe u potrošačkim ugovorima (ujedno
propisuje supsidijarnu primjenu ZOO)

• ZZP određuje prvotno pojam nepoštene ugovorne


odredbe (opća klauzula) temeljem koje se provodi “test
nepoštenosti”.

• Pored opće klauzule o nepoštenosti, ZZP sadrži i listu


potencijalno nepoštenih odredbi potrošačkih ugovora, uz
kumulativno ispunjenje pretpostavki iz opće klauzule
(“tzv.siva lista”)
Zakon o zaštiti potrošača

• Opća klauzula nepoštenosti preuzeta je iz Direktive


93/13.

• Pretpostavke nepoštenosti prema ZZP:


- da se radi o ugovornoj odredbi o kojoj se nije
pojedinačno pregovaralo
- da je odredba uzrokovala znatnu neravnotežu u
pravima i obvezama ugovornih strana na štetu
potrošača
- da je to u suprotnosti s načelom savjesnosti i poštenja
Zakon o zaštiti potrošača

• Pitanje neravnoteže u pravima i obvezama – ako su


pozicije stranaka različito strukturirane povodom istog
pravnog pitanja u ugovornom odnosu.

• “Znatna neravnoteža” – faktično pitanje u svakom


pojedinom slučaju.

• Savjesnost i poštenje – podrazumijeva u osnovi da


obje strane vode računa ne samo o svojim interesima,
već i o interesima druge strane
Zakon o zaštiti potrošača

• ZZP sadrži presumpciju da se o pojedinačnoj odredbi


potrošačkog tipskog ugovora nije pojedinačno
pregovaralo – teret dokaza suprotnog je na trgovcu.

• Ako se i pregovaralo o nekoj odredbi ugovora, to ne


isključuje da se ostale odredbe ugovora ocjenjuju
nepoštenim, ako se radi o tipskom ugovoru trgovca.

• Izuzetak od mogućnosti provjere nepoštenosti ugovorne


odredbe – ako je unesena zakonska odredba prisilne
naravi ili odredbe i načela konvencija koje obvezuju RH.
Zakon o zaštiti potrošača

• ZZP osim opće klauzule o nepoštenosti odredbi ugovora


navodi i listu potencijalnih nepoštenih odredbi ugovora
(tzv. siva lista).

• Time je olakšano provođenje testa nepoštenosti neke


odredbe.

• Ako se radi o ugovornoj odredbi koju navodi ZZP, da bi


se radilo o nepoštenoj odredbi kumulativno moraju biti
ispunjeni uvjeti i iz opće klauzule.
Zakon o zaštiti potrošača

• Okolnosti koje se uzimaju u obzir kod provođenja “testa


nepoštenosti” slične su kao u ZOO, a u skladu su s
Direktivom 93/13 (čl. 51. ZZP, ali se mogu uzimati u
obzir i druge okolnosti).

• ZZP isključuje mogućnost ocjenjivanja nepoštenosti


odredbe o predmetu ugovora i primjerenosti cijene, ako
su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive.

• ZZP propisuje općenitu transparentnost odredbi


potrošačkog ugovora u pisanom obliku (moraju biti
napisane jasno i razumljivo i moraju biti lako uočljive).
Zakon o zaštiti potrošača

• Tumačenje dvojbenih i nerazumljivih odredbi


potrošačkog ugovora vrši se in favorem potrošača.

• Posljedica nepoštene ugovorne odredbe je ništetnost


takve odredbe.

• ZZP izrijekom propisuje (kao i ZOO) da ništetnost


pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost i samog
ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe.
Ostali zakoni

• U pravilu nemaju odredbe o nepoštenim ugovornim


odredbama, ali sadrže kogentne odredbe o postupanju
prije i prilikom sklapanja ugovora, kao i propisivanjem
obveznog sadržaja.

• Na taj način se smanjuje mogućnost unošenja


nepoštenih ugovornih odredbi.

• Ako bi ugovorne odredbe potrošačkog ugovora bile


suprotne prisilnim odredbama posebnih zakona –
ništetne su temeljem općih odredbi o ništetnosti u ZOO.
Nepoštene ugovorne odredbe – sudska praksa
u RH (ZOO)

• Nepoštene odredbe općih uvjeta:

- ako korisnik osiguranja ne prijavi osigurani slučaj uz odgovarajuću


dokumentaciju, već odmah pokrene sudski spor, pa je tužba
preuranjena (Rev-819/96)
- isključenje obveze osiguratelja ako je štetni događaj nastao pri
upravljanju vozilom bez propisane isprave (Rev-1018/10)
- gubitak prava na naknadu ili svotu osiguranja ako osiguranik
neposredno nakon prometne nezgode ne osigura kontrolu svoje
alkoholiziranosti (Rev-712/17)
- uvjetovanje da listić sudionika u igri na sreću „Loto” stigne na
vrijeme u trezor (Rev-1034/04)
Nepoštene ugovorne odredbe potrošačkih
ugovora – sudska praksa u RH

• Tzv. „slučaj franak” (odluka VSRH broj Revt-249/14):

- kao nepoštena odredba potrošačkog ugovora o


kreditu, a time i ništetna, proglašena je odredba kojom
je ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu s
jednostranim odlukama banaka
- razlozi za takvu odluku VSRH su da su te odredbe
ugovora bile potrošačima jasne i uočljive, ali iste nisu
bile razumljive
Nepoštene ugovorne odredbe potrošačkih
ugovora – sudska praksa u RH

• Tzv. „slučaj franak” (odluka VSRH broj Rev-2245/17):

• Pravno pitanje: „predstavlja li tužba za zaštitu


kolektivnih interesa i prava tužbu iz čl. 241 ZOO-a,
odnosno radnju koja ima učinak prekida zastare”.

• Odgovor je potvrdan (glavni razlog je da u protivnom


vođenje takvih sporova s aspekta potrošača ne bi imalo
smisla).
Nepoštene ugovorne odredbe potrošačkih
ugovora – sudska praksa u RH

• Tzv. „slučaj franak” (odluka VTSRH broj PŽ-6632/17):

• Nakon odluke Ustavnog suda RH U-III-2521/215 i dr. i


odluke VSRH broj Revt-575/16 donesena je nova odluka
VTSRH kojom su odbijene žalbe banaka i kojom je
potvrđena prvostupanjska presuda da je nepoštena
odredba potrošačkog ugovora o kreditu kojom je
glavnica vezana za švicarski franak (valutna klauzula).

• Razlozi: potrošači nisu bili u cijelosti informirani o svim


bitnim parametrima suprotno savjesnosti i poštenju što je
izazvalo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama.
Tužbe radi kredita u CHF – rokovi zastare

• Pitanje zastare pojedinačnih zahtjeva koji proizlaze iz


pravomoćne odluke suda kod tužbe za zaštitu kolektivnih
interesa i prava riješeno je Presudom Rev-2245/17 od
20. ožujka 2018.

• Zastara prava potraživanja prema pojedinačnim tužbama


za preplaćenu razliku zbog ništetne odredbe o
promjenljivoj kamatnoj stopi nastupa protekom 5 godina
od pravomoćnosti odluke Pž-7129/13-4 od 13. lipnja
2014. – dakle 13. lipnja 2019.
Tužbe radi kredita u CHF – rokovi zastare

• Zastara prava potraživanja prema pojedinačnim tužbama


za preplaćenu razliku zbog ništetne odredbe ugovora o
kreditu kojom je glavnica vezana za švicarski franak
(valutna klauzula) nastupa protekom 5 godina od
pravomoćnosti odluke Revt-249/14 od 14. lipnja 2018. –
dakle 14. lipnja 2023. (sub iudice povodom revizije).

• Zastara prava potraživanja prema pojedinačnim tužbama


za preplaćenu razliku zbog ništetne odredbe o
promjenljivoj kamatnoj stopi kada je napravljena
konverzija je ista kao i kod svih drugih ugovora.
Tužbe radi kredita u CHF - konverzija

• Zakon o potrošačkom kreditiranju (ZPK) u čl. 19.a – 19.i


regulirao je pitanje konverzije kredita denominiranih u
CHF i denominiranih u kunama s valutnom klauzulom u
CHF.

• Ne primjenjuje se na kredite u kojima je već ranijje


provedena konverzija ili su otplaćeni (19.a/3).

• Glavno načelo – uspostava odnosa kao da je kredit bio s


valutnom klauzulom u EUR (19.b).
Tužbe radi kredita u CHF - konverzija

• Način provedbe konverzije (19.e).

• Dobrovoljnost konverzije (19.e/5/6).

• U pogledu pojedinačnih zahtijeva za povrat preplaćenih


iznosa zbog ništetne odredbe o promjenljivoj kamatnoj
stopi kredita u CHF gdje je provedena konverzija postoji
različita sudska praksa i različite odluke
drugostupanjskih sudova.
Tužbe radi kredita u CHF - konverzija

• Neki sudovi prihvaćaju tužbene zahtjeve radi isplate


razlike zbog nepoštene odredbe ugovora o kreditu u
CHF u odnosu na promjenljivu kamatu bez obzira na
provedenu konverziju (npr. Žs Zadar Gž-931/16 od 13.
travnja 2018. i Gž-152/16 od 23. ožujka 2018.).

• Razlozi – konverzija ima samo učinak promjene valute


kredita, a ne i saniranja nevaljane odredbe o
promjenljivoj kamatnoj stopi (ništetan ugovor (odredba)
ne postaje valjan/a).
Tužbe radi kredita u CHF - konverzija

• Neki sudovi odbijaju tužbene zahtjeve/odbacuju tužbe


radi isplate razlike zbog nepoštene odredbe ugovora o
kreditu u CHF u odnosu na promjenljivu kamatu ako je
provedena konverzija (npr. Žs Split Gž-1097/17 od 7.
prosinca 2017., još nije odlučeno povodom revizije).

• Razlozi – nakon napravljene konverzije ne postoji više


pravni interes stranke i suglasnošću stranaka je
otklonjena ništetnost ugovorne odredbe o promjenljivoj
kamati, a time i pravni učinci ništetne odredbe.
Tužbe radi kredita u CHF – ostala pitanja

• Da li postoji vezanost za pravomoćnu odluku povodom


kolektivne tužbe za kredite u CHF i u pojedinačnim
tužbama gdje su sklopljeni krediti u EUR ili drugoj valuti?

• Da li kod kredita U EUR ili drugoj valuti vrijede isti kriteriji


kao kod kredita u CHF?

• Nema odluka VSRH (samo drugostupanjske odluke).


Nepoštene ugovorne odredbe potrošačkih
ugovora – praksa SEU

• Presude C-240/98 do 244/98 Oceano Grupo –


nacionalni sud ima ovlaštenje kod prethodnog ispitivanja
tužbe po službenoj dužnosti odlučiti je li ugovorna
odredba nepoštena.

• Presuda C-473/00 Cofidis – obveza ex officio kontrole


nepoštenosti ugovorne odredbe (zabrana vremenskog
ograničenja ulaganja prigovora i ocjene nepoštenosti).

• Presuda C-237/02 Freiburger– nacionalni sud utvrđuje


nepoštenost ugovorne odredbe.
Nepoštene ugovorne odredbe potrošačkih
ugovora – praksa SEU

• Presuda C-168/05 Mostaza Claro – ex officio kontrola


arbitražne klauzule u postupku poništaja arbitražne
klauzule čak ako taj prigovor nije u arbitraži istaknut.

• Presuda C-243/08 Pannon – ex officio kontrola


nepoštenosti ugovorne odredbe u svim postupcima.

• Presude C-40/08 Asturcom i C-76/10 Pohotovost – ex


officio kontrola nepoštenosti arbitražne klauzule u
ovršnom postupku na temelju pravomoćnog arbitražnog
postupka u kojem nije sudjelovao potrošač.
Nepoštene ugovorne odredbe potrošačkih
ugovora – praksa SEU

• Presuda C-453/10 Pereničová – nepoštena ugovorna


odredba ne utječe na valjanost cijelog ugovora.

• Presuda C-618/10 Banco Espanol –nacionalno


zakonodavstvo prema kojem sud ne može po službenoj
dužnosti ocjenjivati nepoštenost ugovorne odredbe u
postupku izdavanja platnog naloga je suprotno pravu
EU.

• Presude C-488/11 Asbeek Brusse i C397/11 Jőrös –


ex officio kontrola nepoštenosti ugovorne odredbe u II°
postupku.
Nepoštene ugovorne odredbe potrošačkih
ugovora – praksa SEU

• Rješenje C-537/12 i C-116/13 Banco Popular Espaol –


ex officio kontrola nepoštene ugovorne odredbe u
ovršnom postupku radi prodaje založene nekretnine.

• Rješenje C-342/13 Sebestyén – kriteriji za kontrolu


nepoštenosti arbitražne klauzule (ima li odredba ugovora
za predmet ili svrhu isključenje ili ometanje prava
potrošaća na podizanje tužbe ili ulaganje pravnog lijeka).

• Presuda C-280/13 Barclays Bank – zakonske odredbe


preuzete u ugovor nisu predmet kontrole prema Direktivi
93/13.
Nepoštene ugovorne odredbe potrošačkih
ugovora – praksa SEU

• Presuda C-169/14 Morcillo – suprotnost odredbi čl. 7.


st. 1. Direktive 93/13 u svezi s čl. 47. Povelje EU o
temeljnim pravima (pravo vjerovnika na žalbu, a
isključenje istog prava za ovršenika).

• Presuda C-537/13 Šiba – Direktiva 93/13 primjenjuje se


i u standardiziranim (tipskim) ugovorima o pružanju
pravnih usluga (odvjetnik i fizička osoba koja ne postupa
s ciljem povezanim s njenom profesionalnom
djelatnošću)
Nepoštene ugovorne odredbe potrošačkih
ugovora – praksa SEU

• Presuda C-110/14 Costae i Rješenje C-74/15 Tarcau –


pojam potrošač (to je i odvjetnik koji sklapa ugovor o
kreditu izvan svoje profesionalne djelatnosti).

• Presuda C-377/14 Radlinger – ex officio kontrola


nepoštenih ugovornih odredbi temeljem kojih su
prijavljene tražbine u stečajnom postupku nad
potrošačem.

• Presude C-381/14 i C-385/14 Sinues – odnos


individualne i kolektivne zaštite od nepoštenih ugovornih
odredbi (obvezni prekid postupka).
Nepoštene ugovorne odredbe potrošačkih
ugovora – praksa SEU

• Presuda C-26/13 Kasler – ugovor o kreditu izražen u


stranoj valuti, ali isplaćen u domaćoj valuti te se
otplaćuje u domaćoj valuti.

• Pitanje: je li ugovorna odredba koja utvrđuje mjerodavni


tečaj o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo
obuhvaćena pojmom „glavnog predmeta ugovora”.

• Odgovor: nacionalni sud treba ispitati narav, opću


strukturu i druge odredbe ugovora o kreditu te pravni i
činjenični kontekst ugovorne odredbe.
Nepoštene ugovorne odredbe potrošačkih
ugovora – praksa SEU
• Presuda C-26/13 Kasler – Pitanje: je li kod tumačenja
nejasnoće i nerazumljivosti odredbe o glavnom
predmetu i cijeni potrebno da je ta odredba samo
gramatički jasna i razumljiva potrošaču ili mu trebaju biti
jasni i razumljivi ekonomski razlozi koji se nalaze u
pozadini primjene te ugovorne odredbe kao i odnos
između te odredbe i ostalih odredbi ugovora.

• Odgovor: potrošač mora biti uredno obaviješten, ali


mora biti u mogućnosti procijeniti i sve potencijalne
ekonomske posljedice….. (test transparentnosti). Slično i
u Presudi C-186/16 Andriciuc.
Hvala na pažnji!

You might also like