UGOVOR O DJELU

ZOO, čl. 590. - čl. 619.

Ugovorom o djelu izvođač se obvezuje da će obaviti neki određeni posao (izrada nekog
predmeta, popravak, fizički ili intelektualni rad i sl.), a naručitelj se obvezuje da će izvođaču za taj
posao platiti naknadu.

Ovaj ugovor ima puno podvrsti, a neke su se odvojile u posebne imenovane ugovore (ugovor o
prijevozu, ugovor o građenju) ili u neimenovane (ugovor o prevođenju, o poslovnom savjetovanju,
o turističkom vođenju, i sl.).

Ugovor o djelu je: imenovan, konsenzualan, dvostrano obvezan, naplatan i neformalan.

Za ugovor o djelu važan je rezultat rada, a ne sam rad (uz neke izuzetke).

Bitni sastojci ugovora o djelu su: djelo i naknada. Ugovor je sklopljen izjavom ponuđenika da
prihvaća ponudu.
Kod javne nabave, vrijede posebna pravila.

Obveze izvođača:
- obveza obavljanja djela;
- odgovornost za nedostatke (u potpunosti do predaje djela, nakon predaje samo za one koji se nisu
mogli utvrditi uobičajenim pregledom, osim ako je izvođač znao za njih, ali nije o tome obavijestio
naručitelja);
- dužnost upozorenja na nedostatke materijala ili naloga – izvođač treba postupati po pravilima
struke i s pozornošću dobrog stručnjaka, pa ako je primijetio nedostatke, a nije obavijestio
naručitelja, sam odgovara za štetu nastalu radi nedostataka u materijalu

Obveze naručitelja:
- isplata naknade;
- obveza primanja djela.

Često je ugovor o djelu sličan i ugovoru o kupoprodaji, ako izvođač predaje naručitelju gotovu
stvar. Kod dvojbe radi li se u nekom ugovoru o ugovoru o djelu ili kupoprodajnom ugovoru, gledaju
se tri osnovna kriterija: od čijeg se materijala izrađuje stvar, bitna svojstva materijala i rad izvođača.

S druge strane, poslodavci često, radi izbjegavanja sklapanja ugovora o radu, sklapaju sa
zaposlenicima ugovor o djelu. Prilikom inspekcijskog nadzora mnogi se ugovori o djelu ne
prihvaćaju te se poslodavcima naplaćuju kazne ukoliko je sklopljen ugovor o djelu za nesamostalni
rad. Kriteriji po kojima se razlikuje ugovor o djelu od ugovora o radu su: samostalnost u obavljanju
posla, izvršava li se posao sredstvima za rad, alatima i u radnim prostorijama poslodavca/naručitelja
ili izvođača, te je li ugovoren posao kao konačni ishod ugovora, ili naknada po satu posla.

Razlozi za sklapanje ugovora o djelu mogu biti različiti, a najčešće su izbjegavanje plaćanja
doprinosa (koji su kod ugovora o djelu otprilike dvostruko niži), ili ako osoba koju poslodavac želi
zaposliti već negdje drugdje radi ili se ne želi zaposliti pa se sklapa fiktivni ugovor o djelu, koji je u
biti ugovor o radu po svim svojim obilježjima.
 UGOVOR O RADU
Izvor: Zakon o radu
Zakon o mirovinskom osiguranju, Zakon o zdravstvenom osiguranju, Zakon o porezu na
dohodak, ... brojni zakoni, pravilnici, odluke i tumačenja

Dragi učenici,
Ovo je moj komentar na radnopravne odnose, koji odražava i moje osobne stavove. Iskoristite dio
koji vam može zatrebati u životu, ali ništa od ovoga ne morate učiti jer sam ovo napisala kako bih
vama jednom u životu možda pomogla u ostvarivanju nekog prava. Znači, ovo nije obavezno
gradivo niti ga kao takvo trebate prezentirati drugim osobama.

Ugovor o radu je izrazito važan ugovor za državu te je radi te važnosti pravila povezana s
radnopravnim odnosom svrstala u poseban zakon, Zakon o radu.

Za državu je radni odnos važan radi velikih prihoda koje država ostvaruje prilikom svake isplate
plaće radnicima (20% mirovinsko osiguranje, 16,5% zdravstveno osiguranje, i porez i prirez ovisno
o visini plaće, olakšicama i prebivalištu radnika).

Drugi važan razlog je socijalni mir, jer da nema strogih pravila koja se vežu uz radnopravni odnos,
mnogi poslodavci ne bi isplaćivali plaće i nastali bi neredi i nezadovoljstvo u društvu.

Iako nas zakoni štite, DOBROG RADNIKA ŠTITI NJEGOV DOBAR RAD, i niti jedan pametan
poslodavac se neće riješiti niti će oštetiti dobrog radnika. Međutim, u velikim sistemima to ne
vrijedi jer puno toga ovisi o neposrednom šefu, koji ne mora nužno biti pošten ni pametan.

Međutim, nisu ni svi radnici ni svi poslodavci dobri i pošteni pa zato postoji Zakon o radu,
kolektivni ugovori, pravilnici o radu i brojni drugi propisi koji reguliraju njihove međusobne
odnose.

Često se radnici zakidaju za prava koja imaju po bilo kojem od navedenih propisa, i treba znati da
se u ovom odnosu uvijek primjenjuje propis koji je pogodniji za radnika. Kolektivni ugovori su
za radnike povoljniji nego zakon, ali ih nemaju sve djelatnosti.

Prava radnika koja se najčešće krše su:

- radno vrijeme (maksimalno 40 h tjedno);
- isplata dodataka za prekovremeni, smjenski, popodnevni, noćni rad, rad subotom, nedjeljom,
blagdanom i praznikom;
- pravo na korištenje godišnjeg odmora (stječe se već nakon mjesec dana rada, a ne nakon 6 mjeseci
kao što mnogi poslodavci tumače), ili na isplatu naknade za neiskorišteni dio godišnjeg odmora;
- pravo na naknade zbog ozljede na radu ili profesionalne bolesti;
itd.