Loris Belanić> Antun Bilić>

Vilim Gorenc, Eduard KunŠtek,

Hrvoje Markovinović, Emil
Mihalina, Gabrijela MihelČić>
Petar Miladin, Emilija Mišćenić,
Marko Perkušić, Silvija Petrić,
Zvonimir Slakoper, Josip Štajfer, Nina
Tepeš, Ivan Tot, 1 Branko Vukmir 1

BANKOVNI I FINANCIJSKI
UGOVORI

Opća redakcija
ZVONIMIR SLAKOPER
 NARODNE
NoVINE
Zagreb, listopad 2017.

I. UVOD

PRAVO BANKOVNIH I
FINANCIJSKIH UGOVORA
1. Pojedina pravna područja i
njihovi nazivi nastaju kad se neki
segment ukupnoga društvenog
života dostatno individualizira kao
zasebna pojava s vlastitim obi-
lježjima koja je razlikuju od drugih
pojava u tolikoj mjeri da više ne
postoji njezina bitna istovjetnost s
nekim drugim segmentom odnosno
pojavom i kad ta pojava odnosno
segment postane uređen pravnim
pravilima oblikovanim upravo za taj
segment.
Bankovne djelatnosti odnosno
bankovno poslovanje sadrži
dovoljno posebnosti koje su
potrebne za njegovo odvajanje i
individualiziranje u odnosu prema

2
drugim gospodarskim djelatnostima
iz životnog i ekonomskog motrišta.
Zbog individualnosti i posebne
važnosti bankovnog poslovanja i
njihovog utjecaja na globalno i
nacionalno gospodarstvo, pravni
položaj i poslovanje banaka u
njegovoj ukupnosti uređeni su
prisilnim propisima u znatno većoj
mjeri no što su uređeni drugi
gospodarski subjekti i njihovo
poslovanje, te su poslovne banke i
njihovo poslovanje podvrgnuti
nadzoru središnjih banaka, naročito
u svezi s njihovim imovinskim
položajem. Ove činjenice daju
povoda da se u pravu društava - ali
ipak kao njegov dio - zasebno
promatraju banke i druge kreditne
institucije1.
2. Pravni poslovi2 su sredstvo ili
alat pomoću kojeg se obavlja svaka

1 Banka je jedan od tri oblika kreditnih institucija

(čl. 5. ZOKI-ja), ali su sve kreditne institucije tim Zakonom u
značajnoj mjeri uređene identično, pa je moguće reći »banke
i druge kreditne institucije«.
2 Uporaba riječi »ugovori« u naslovu knjige je
ustupak običajima i potrebi boljeg razumijevanja njezinog
sadržaja. Potpuno točno i precizno sadržaj knjige bi opisao
izraz »pravni poslovi«, a ne ugovori, jer su ugovori
dvostrani pravni poslovi, a knjiga ne obuhvaća samo
dvostrane, nego i jednostrane i višestrane pravne poslove u
kojima je banka jedna od strana.

3
djelatnost odnosno poslovanje, pa i
bankovno.
Pravne poslove u kojima je
banka jedna strana, od drugih
pravnih poslova razlikuje više
redovito postojećih obilježja. Jedna
strana u tim pravnim poslovima je
banka, dakle pravna osoba, i to
pravna osoba koja ima svojstvo
trgovca, pa je dužna postupati s
većom pozornošću no što je
pozornost s kojom su dužne
postupati osobe koje nemaju to
svojstvo. Predmet pravnih poslova u
kojima je banka jedna strana
redovito čine novac i novčane
tražbine, dok su drugi mogući objekti
pravnih poslova posve u drugom
planu. Ti pravni poslovi redovito se
poduzimaju u pisanom obliku - bilo
voljom ugovornih strana ili ex lege -
nasuprot općem pravilu o
neformalnosti pravnih poslova.
Njihov sadržaj - prava i obveze
ugovornih strana - u pretežnoj mjeri
najčešće određuje banka jer se na
njih redovito primjenjuju opći uvjeti
ugovora koje je banka unaprijed
sastavila i jer banka najčešće ne
pregovara o sadržaju pravnih
poslova,

4
II. IZVORI PRAVA
BANKOVNIH I
FINANCIJSKIH
UGOVORA

1. Općenito
2. Ugovor kao izvor prava
3. Opći uvjeti ugovora
(poslovanja)
4. Karakter ugovora i
hijerarhija izvora prava

1. OPĆENITO
Izvore prava čini sve
ono što sadrži pravna
pravila koja se primjenjuju
na neki pravni odnos, pa
izvore ugovornog prava
čini sve ono što sadrži
pravna pravila koja se
primjenjuju na ugovorne
pravne odnose.

5
 Izvore ugovornog
prava - kao dijela
obveznog prava - de lege lata
odreduje čl. 12. ZOO-a u
svezi s čl. 117. st. 3.
Ustava. Prema potonjoj
odredbi »sudovi sude na
temelju Ustava i zakona«,
pa se - osim Ustava i
zakona - u izvore prava
(koji mogu biti pravni temelj
odluka sudova) može
ubrojiti samo ono na što
upućuju Ustav i zakoni.
ZOO - kao temeljni opći
propis obveznog prava i
ugovornog prava kao
njegova dijela
- u čL 12. kao važeće
izvore prava navodi i
običaje, trgovačke običaje i
praksu koju su trgovci
međusobno razvili, a u
pojedinim odredbama i
pravičnost.
U čL 295. i 296. ZOO-
a opisuje pravni položaj
ugovornih odredbi koje je
jedna strana unaprijed
sastavila za veći broj
ugovora i koje predlaže

6
drugoj strani tj. općih uvjeta
ugovora. Kako to nisu
odredbe odnosno pravila
koja sadrže dosad
navedeni izvori prava i
kako za njihovu primjenu
nije nužno očitovanje
pristanka druge strane
- nego se opći uvjeti
ugovora primjenjuju i kad
su drugoj strani, samo »bili
poznati ih morali biti
poznati u 3vrijeme sklapanja
ugovora« - opće uvjete
ugovora potrebno je
posebno istaknuti među
izvorima prava.
Ako su neka pravna
pitanja potvrđenim i
objavljenim međunarodnim
ugovorom uređena drukčije
no što su uređena
unutrašnjim izvorima prava
i ako postoje sve
pretpostavke primjene
takvog ugovora, njegove
odredbe odnosno pravila
imaju višu pravnu snagu no
što je pravna snaga
3 Čl. 295. st. 5. ZOO-a.

7
 zakona i primjenjuju se
umjesto odgovarajućih
odredbi odnosno pravila
zakona. Dalde, i potvrđeni i
objavljeni međunarodni
ugovori su izvori prava.
Popis izvora prava ne
bi bio potpun da se ne
spomenu Uredbe EU-a,
koje imaju neposredan
odnosno izravan učinak na
državnim područjima
članica EU-a, kao što
IL Izvori prava bankovnih i financijskih
ugovora

zakoni imaju na području pojedine

države koja ih je donijela.
Međutim, svi ovi izvori prava na
ugovorne odnose primjenjuju se
podredno suglasnoj volji
ugovornih strana, jer »sudionici u
prometu slobodno uređuju
obvezne odnose«2. Time izraženo
načelo stranačke autonomije
(dispozitivnosti) znači da u prvom

8
redu »contractus« (ugovor) - a ne
»lex« (zakon) - određuje prava i
obveze ugovornih strana. Pravila
dispozitivne prirode sadržana u
(svim drugim) izvorima prava
primjenjuju se samo ako strane
nisu drukčije ugovorile i time ih
isključile od primjene.
Dakle, sve ono o čemu su
se ugovorne strane suglasile - tj.
ugovor -na vrhu je piramide izvora
prava, tj. hijerarhijski najviši izvor3.
Kojim se redoslijedom dalje pri-
mjenjuju pojedini navedeni izvori
ovisi o karakteru sklopljenog
ugovora, tj. o tome je li riječ o
potrošačkom ugovoru,
trgovačkom ugovoru ili ugovoru
koji nije ni potrošački niti
trgovački, nego građansko
pravni4.

9
 Načelno i općenito
govoreći, izvori bankovnog
ugovornog prava istovjetni su
izvorima općeg ugovornog prava
(kao dijela općeg obveznog
prava5) jer - osim ZOO-a | ne
postoji drugi opći propis koji bi za
ugovore što ih klasificiramo kao
bankovne i financijske, štogod
mijenjao u izloženom popisu
izvora prava.
U vezi s izvorima prava
bankovnih i financijskih ugovora
ipak postoje neke posebnosti
Banke su osobe koje redovito (1)
unaprijed sastavljaju obrasce
ugovora i ugovorne odredbe za
sve ugovore i za pojedine tipove
ugovora koje će sklapati, tj. opće
uvjete ugovora, i koje (2) u pravilu
ne prihvaćaju pregovore i izmjenu
pravila sadržanih u vlastitim

10
obrascima i općim uvjetima
ugovora, nego u odnosu na ta
pravila budućim suugovarateljima
pristupaju sa stajalištem »take it
or leave it«. To dovodi do
zaključka da će bankovni i
financijski ugovori redovito imati
opsežni sadržaj - jer opći uvjeti
redovito potanko uređuju niz
pravnih pitanja 1 za koji se može
reći da je ugovoren, čime je
umanjena važnost drugih izvora
prava, čije dispozitivne odredbe
se primjenjuju podredno ugovoru,
tj. samo ako strane nisu drukčije
ugovorile.
Izlaganje u svezi s
izvorima prava nastojat ćemo
upotpuniti, precizirati i kon-
kretizirati pri prikazu pojedinih
tipova bankovnih i financijskih
ugovora u posebnom dijelu knjige,

11
točnijim navođenjem pravnih
izvora koji se primjenjuju na
pojedini tip ugovora odnosno
posla.

2
Prvi dio čl. 2. ZOO-a.
Podrazumijeva se da se podredno
suglasnoj volji ugovornih strana
primjenjuju dispozitivna pravila
koja sadrže izvori prava, dok se
prisilna pravila uvijek primjenjuju,
jer ih ugovorne strane ne mogu
isključiti od primjene.
3
Podrazumijeva se da je
riječ o valjanom ugovoru, u prvom

12
redu o ugovoru koji nije ništetan u
cijelosti. U slučaju djelomične
ništetnosti - ništetnosti jedne ili
više ugovornih odredbi - ugovor u
preostalom - valjanom - dijelu i
dalje ostaje hijerarhijski najviši
izvor prava za taj ugovorni odnos.
4
O hijerarhijskom
redoslijedu primjene pojedinih
izvora na pojedine vrste ugovora
v. niže.
5
Za pojmove općeg
ugovornog i općeg obveznog
prava v. I. Uvod.

13
 III. PREDMET BANKOVNIH POSLOVA

1. Uvod
2. Novac
3. Kamate
4. Novčane tražbine / obveze
5. Vrijednosni papiri
6. Financijski instrumenti

1. UVOD
Pod predmetom pravnog posla podrazumijeva se predmet (objekt) činidbe, tj. predmet
(objekt) na koji se odnosi tražbina (potraživanje) jedne ugovorne strane kao vjerovnika
odnosno obveza druge ugovorne strane kao dužnika. U ovom poglavlju pod predmetom
bankovnih poslova u prvom će redu biti prikazani pravni objekti koji su predmet bankovnih
poslova u tom smislu, ali i pravni objekti koji su na drugi način prisutni u bankovnim poslovima,
odnosno koje ti poslovi obuhvaćaju.
Obveza jedne ih obje strane bankovnih i financijskih ugovora najčešće je obveza
plaćanja, tj. novčana obveza. U literaturi se »pod novčanom ... obvezom prije svega razumijeva
obveza na isplatu određenog iznosa novca (koji ima svojstvo zakonskog sredstva plaćanja)«1,
ali je ona »obveza pribavljanja vrijednosti«2. Unatoč tome nerijetko se zaključuje kako pojam
novčane obveze nije definiran niti sustavno uređen3. »Plaćanje« se vidi kao naziv radnje kojom
se ispunjava novčana obveza4. De lege lata u hrvatskom obveznom pravu novčana obveza je
ona koja »ima za činidbu iznos novca«5. Budući da su obveze iz bankovnih i financijskih
ugovora najčešće obveze plaćanja, može se zaključiti da je najčešće novac predmet odnosno
objekt tražbine odnosno obveze koja proizlazi iz bankovnih i financijskih ugovora.

1
Rosenberg, Pravo, s. 16.
2
Palandt, s. 259.
3
Basler, s. 498.
4
Basler, s. 27. i ČL 21. i 434. ZOO-a.
5
Čl 21. ZOO-a.
III. Predmet bankovnih poslova

5
9
 Ugovorom o kreditu - primjerice - banka se obvezuje korisniku staviti na ras polaganje
određenu novčanu svotu, a korisnik se obvezuje banci vratiti svotu stavljenu na raspolaganje i
plaćati kamate. Iz ovog pojma vidljiva je trostruka uloga novca: on je istovremeno predmet
ugovora, predmet obveza i sredstvo ispunjenja obveza ugovornih strana. Zbog toga će medu
predmetima bankovnih i financijskih ugovora bitj prikazan na prvom mjestu.
U upravo navedenom primjeru prisutan je pojam kamata, koje se korisnik kredita obvezuje
plaćati banci. Pravni temelj te obveze je ugovor, a obveza plaćanja kamata ustvari je
protučinidba na koju se korisnik kredita obvezao zauzvrat bankinom obvezivanju na stavljanje
korisniku na raspolaganje odredene svote novca. Pravni temelj obveze plaćanja kamata,
međutim, nije nužno ugovor. Prema odredbi čl. 29. st. 1. ZOO-a »dužnik koji zakasni s
ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate«, pa se i zakon ukazuje
kao pravna osnova obveze plaćanja kamata.
Kamate su, dakle, čvrsto povezane s ugovorima u kojima je prisutan novac kao predmet
ugovora i/ili predmet obveze jedne ili obje ugovorne strane 4. Povezane su tako što predstavljaju
protučinidbu na koju se jedna strana obvezala zauzvrat novčanoj obvezi druge strane
(ugovorne kamate) ili/i kao sankcija za zakašnjenje s ispunjenjem novčane obveze. Na
poseban način prisutne su kod ugovora o kamatnom swapu. Sve to su razlozi zbog kojih su
kamate uvrštene među predmete bankovnih i financijskih ugovora.
Novčane tražbine iz sklopljenih ugovora u pravilu nisu neodvojive od njihova imatelja, tj.
osobe koja je vjerovnik, nego se s te osobe mogu prenijeti na drugu osobu koja će postati novi
vjerovnik umjesto osobe koja je prenijela tražbinu i bila prvobitni ili prethodni vjerovnik Budući
da se prijenos obavlja pravnim poslom, proizlazi da su i novčane tražbine predmet bankovnih i
financijskih ugovora - npr. globalne cesije, factoringa i forfaita - i nužno ih je zasebno prikazati.
5 tim u vezi treba naglasiti kako se novac i novčane tražbine ne smiju poistovjetiti, jer je
novčana tražbina oblik ili vrsta tražbine, tj. subjektivnog prava - jer je tražbina ime subjektivnog
prava u obveznom pravu5 - a novac nije subjektivno pravo nego jedan od pravnih objekata
odnosno objekata nečijeg subjektivnog prava ili pravne dužnosti kao naličja subjektivnog prava.
Kao individualiziranu vrstu novčanih tražbina, koje su predmet bankovnih poslova, treba
izdvojiti tražbine iz vrijednosnih papira. Iako se redovito govori o vrijednosnim papirima kao
predmetu pravnih poslova, u bitnom je riječ o - najčešće novčanoj - tražbini iz odgovarajućeg
vrijednosnog papira kao predmetu pravnog posla. Te tražbine odnosno vrijednosne papire
nužno je prikazati odvojeno od drugih tražbina zato što niz posebnih pravila vrijednosne papire
individualizira kao posebnu vrstu pravnih poslova, a tražbine koje oni sadrže kao posebnu vrstu
tražbina. Ove tražbine predmet su, primjerice, tzv. diskontnih poslova, kao što je ugovor o
diskontu mjenice.

4 Predmet ugovora nije nužno identičan predmetu obveze jedne ugovorne strane. Prema mišljenju autora - primjerice - kod ugovora o sefu novac
je predmet obveze korisnika sefa, ali ne i predmet ugovora. Predmet ugovora bio bi sef odnosno stavljanje sefa na uporabu korisniku.
5O subjektivnom pravu v. niže 4. Novčane tražbine / obveze.

60
 Z. Slakoper
Ponekad predmet posla nije samo potraživanje koje
proizlazi iz nekog ugovora, nego su sva prava i obveze
ugovorne strane nekog ugovora odnosno sam taj ugovor. Među
financijske ugovore ubrajaju se terminski ugovori, repo ugovori,
opcijski ugovori i ugovori o kamatnom i valutnom svvapu. Tim
se ugovorima - ekonomskim rječnikom - trguje, što znači da
jedna strana tih ugovora trećoj osobi prenosi sva svoja ugo-
vorna prava i obveze, a to znači da je sam ugovor predmet
trgovanja odnosno pravnog posla između jedne ugovorne
strane i treće osobe. Kako je riječ o individualiziranim
ugovorima, ugovori koji su predmet drugih pravnih poslova
neće biti prikazani ovdje, nego u posebnom dijelu knjige.
Predmet bankovnih ugovora često je i pravni posao koji se
banka (kao nalogo- primatelj) nalogodavatelju obvezuje da će
poduzeti s trećom osobom. Poduzimanje pravnog posla s
trećom osobom predmet je - primjerice - ugovora o otvaranju
dokumentarnog akreditiva, ugovora o izdavanju bankovne
garancije ili bankovnog jamstva, koji postoje u okvirima
akreditivnog i garantnog posla. Budući da je pravni posao
predmet ugovora o nalogu, ni on neće biti prikazan ovdje, nego
u posebnom dijelu knjige u okviru ugovora o nalogu,
kao temeljnog pravnog posla za bankovne poslove koje
ekonomska literatura naziva i opisuje kao neutralne
1. Uvodbankovne poslove.
Predmet bankovnih i financijskih poslova ponekad su i
stvari, kao što je npr. kod ugovora o sefu i ugovora o
leasingu. No, budući da one nisu karakteristične za bankovne
poslove, 6stvari kao predmet pravnog posla ovdje neće biti
prikazane .
Ekonomska literatura i više propisa rabi pojam »financijski
instrumenti«. Zbog toga će u okviru prikaza predmeta
bankovnih poslova biti obrađen i pojam financijskih
instrumenata i njegov sadržaj.

6"Za pojam stvari 1 Gavella, Nikola (red.): Stvarno pravo, svezak I, Narodne novine, 2007., |
72. i dalje.

61
 II. KREDIT

1# Kredit u ekonomskom smislu i ugovor o kreditu

2. Ugovor o zajmu
3. Ugovor o kreditu prema ZOO-u
4. Ugovor o potrošačkom kreditu

1. KREDIT U EKONOMSKOM SMISLU I UGOVOR O

KREDITU
U ekonomskom smislu pod kreditom se podrazumijeva »privatno-privredni akt kojim
neki privredni subjekat prepušta u vlasništvo drugome privrednom subjektu za određeno
vrijeme i s pravom na kasniji povrat, a uz određenu odštetu (interes) izvjesna realna
ekonomska dobra ili novac odnosno pravo kojim on može da dođe do realnih ekonomskih
dobara... ukoliko se kod toga prepuštaju stvarna ekonomska dobra u pitanju je stvarni kredit,
na pr. kad se daje u zajam žito, stoka, alat itd., a kad se prepušta slobodna kupovna snaga
predstavljena u bilo kojoj vrsti novca, dakle u metalnom, notalnom ili žiralnom novcu, radi se o
novčanom kreditu«1.
Sam pojam kredita izveden je iz latinske riječi »credere« (vjerovati), iz čega proizlazi
kako se ekonomska dobra ili novac prepuštaju drugome na određeno vrijeme odnosno uz
obećanje kasnijeg vraćanja odnosno plaćanja zbog povjerenja davatelja kredita u korisnika
kredita2. Kao što je spomenuto, uz pojam kredita vezana je i obveza korisnika da plati kamatu
koja se nadograđuje na glavnicu odnosno uračunava u cijenu u slučaju kasnijeg plaćanja,
odnosno odbija od glavnice u slučaju plaćanja bez odgode (kasa skonto).
Upravo uz povjerenje u bonitet dužnika veže se pojam kredita u angloameričkom
govornom području, dok se u europskom kontinentalnom pravu taj pojam najčešće veže uz
zajam koji u novcu banka daje korisniku. Osim što iz općeg ekonomskog pojma kredita
izostavlja »realna ekonomska dobra«, suvremena pravna literatura navodi kako se u kreditne
poslove ubrajaju svi poslovi koji sadrže prepuštanje korisniku kredita, kupovne moći na
određeno vrijeme, u povjerenju da će on kredit vratiti3.
Korisnik kredita, prema tome, bio bi osoba koja za (na) određeno vrijeme i s obvezom
vraćanja i plaćanja interesa (kamata) stječe novac, ali i druga ekonomska do-

Tomašević, Jozo: Novac i kredit, 1938., reprint 2004., | |Š®

1

V. podrobnije u Obst-Hintner: Geld-, Bank- und Boersenwesen, 34. izdanje, s.

2

390.1392.
I Basler, s. 1627.
____________________________________
II, Kredu
bra, iz čega proizlazi da bi gospodarska životna svrha uzimanja kredita(kabil a mogućnosti
iskorištavanja svojstava predmeta kredita uz plaćanje naknade zato. H)

525
 Ovoj općoj svrsi uzimanja kredita ne odgovara samon<ugovor o kredit njezino postizanje
moguće i poduzimanjem drugih pravnih poslova, kao što H vanje vrijednosnih papira (poput
obveznica, komercijalnih zapisa, trezorskihU blagajničkih zapisa7) i sklapanje Ugovora o
kupoprodaji s obročnim otplatam flS u svojstvu kupca. Posebno ovoj svrsi odgovara sklapanje
ugovora oV zajmu u i C?efl« zajmoprimatelja> Čime se stupa u pravni položaj Vrlo sličan položaju
korisnika °' vora o kreditu. Uz to, u poredbenoj se literaturi navodi
stVl1
kako kreditne poslove^
predstavljati i naplatno stečena potraživanja, jamstva i garancije8.
S druge strane, prema definiciji ZOO-a, »ugovorom o kreditu banka se k, zuje korisniku
kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava određeno ili neodređeno
vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, jjp risnik se obvezuje banci plaćati9
ugovorene kamate i iskorišteni iznos novca vratitf vrijeme i na način kako je ugovoreno« .
Stoga se ugovor o kreditu ne smije poistovjetiti s drugim pravnim poslovi^ koji sa
stajališta jedne strane imaju svrhu koja odgovara svrsi sklapanja ugovora o kre elitu sa
stajališta korisnika kredita.
Ovako definiran ugovor o kreditu ekonomska literatura naziva novčani kredit a davanje
kredita jest jedna od najstarijih i temeljnih djelatnosti banaka 10 i uvršćuje se u aktivne
bankarske poslove, tj. poslove kojima banka plasira raspoloživa novčana sredstva.
Osim odredbi đ. ,102^- 1024. koje uređuju ugovor o( kreditu općenito, Z00 sadrži i
odredbe o lombardnom kreditu - tj. kreditu na temelju zaloga vrijednosni papira - te odredbe o
kupoprodaji s obročnim otplatama cijene, koja se može uvrstiti u kreditiranje u širem smislu i
uzeti kao svojevrsni potrošački kredit.
Ugovor o kreditu »na temelju« zaloga vrijednosnih papira može se definirati kao ugovor o
kreditu pri koj.em se ispunjenje korisnikove obveze vraćanja kredita osigurava zalaganjem
vrijednosnih papira, a naznaku da je riječ o kreditu »na temelju« zaloga vrijednosnih papira
ne treba shvatiti kao da bi zalog vrijednosnih papira bio pravni temelj bilo čega, nego bi
točnije bilo reći da je to o ugovor o kreditu uz zalog vrijednosnih papira. Istovremeno je, ipak,
zalaganje vrijednosnih papira pretpostavka bankina sklapanja ugovora o kreditu, pa je stoga
opravdano govoriti o kreditu na temelju zaloga vrijednosnih papira11.
Kad je obveza vraćanja kredita osigurana zalogom vrijednosnih papira, na ugo- 0 kreditu
primjenjivat će se i odredbe čl. 1025. - 1027. ZOO-a.
Ugovor o kupoprodaji s obročnim otplatama cijene u bitnom se razlikuje od vora o kreditu zato
A 9

što jedna strana tog ugovora nije nužno banka, nego je to bilo os0ba i što ta strana drugoj strani
ne stavlja na raspolaganje određenu svotu 1nov- nego j® prodavatelj pokretne stvari. Polazeći,
međutim, od navedenog ekonomskog TVa *)*1 kredita i od toga da kupac od predaje stvari pa
do njezina plaćanja raspolaže !otom koja odgovara cijeni odnosno njezinom dijelu, moglo bi
se reći da kupopro- s,. s 0bročnim otplatama cijene odgovara ekonomskom pojmu kredita
uvijek kad je razdoblje od predaje stvari do plaćanja cijene dovoljno dugo da ga ekonomska struka
uzme kao kredit.
Odredbe ZOO-a o kupoprodaji s obročnim otplatama cijene primijenit će se i viiek kad je
bit ugovora identična biti ugovora o prodaji s obročnim otplatama cijene, kao i kad se banka i
prodavatelj sporazumiju da kupac cijenu kupljene stvari plaća banci u obrocima koji sadrže
kamatu, prema ugovoru koji sklope kupac i prodavatelj,10 jto podrazumijeva da banka bez
odgode prodavatelju isplaćuje cijenu robe koju kupac kupi -
Pojam ugovora o kreditu - kao i posebne odredbe koje se primjenjuju kad ugovor ima
obilježja potrebna za primjenu tog propisa - sadrži i ZPK. Kako ZPK ima karakter posebnog
(specijalnog) propisa, njegove će se odredbe primijeniti na sve ugovore o kreditu koji
potpadaju u polje primjene tog Zakona rationae materiae prije odredbi ZOO-a, bilo o ugovoru o kreditu,
ugovoru o kreditu na temelju vrijednosnih papira, ugovoru o kupoprodaji s obročnim otplatama
cijene ili o zajmu. Stoga je pri identifikaciji točne hijerarhije izvora prava koji se primjenjuju na
neki određeni ugovor uvijek nužno prvo utvrditi točno polje primjene ZPK-a11.
Time su očito značajno suženi polje i učestalost primjene navedenih odredbi ZOO-a u
poslovnoj i pravnoj praksi. Osim toga, učestalost i opseg primjene tih - ali i drugih odredbi
ZOO-a - dalje sužava okolnost što sastavni dio ugovora redovito čine i odredbe općih uvjeta
ugovora, koje iscrpno uređuju veliki broj pravnih pitanja, inače uređenih u ZOO-u. Kad ugovor
o kreditu ima trgovački karakter opseg i učestalost primjene odredbi ZOO-a bit će još manji s
obzirom na to da se dispozitivne odredbe ZOO-a na takve ugovore primjenjuju podredno
praksi uspostavljenoj između strana i trgovačkim običajima12.

'Čl. 464. - 471. ZOO-a. 10

ČL 472. ZOO-a.

7Q vrijednosnim papirima v. Opći dio, III., 5.

8: f Npr. prema njem, KWG, Sch.wintowski/Sehaefferi s 529.
9Cl 1021. ZOO-a. • Oi'd ,j<ivi ^
10 7
Prema čj. 7, st. 1. ZORI-ja bankovne, usluge, su »primanje depozita ili drugih povra^
sredstava od javnosti i odobravanje kredita iz tih sredstava, a za svoj račun«, a prema cl. « istog Zakona to je navedeno kao prve dvije financijske
usluge. ^
111 J 1025, ZOO-a glasi: »Ugovorom o kreditu na temelju zaloga vrijednosnih P3?"^'^ odobrava kredit u određenom novčanom iznosu uz
osiguranje zalogom vrijednosnih p P pripadaju korisniku kredita ili trećemu koji na to pristane«.

526
 "0 tome 12podrobnije v. niže Ugovor o potrošačkom kreditu.
0 hijerarhiji izvora prava s obzirom na karakter ugovora v. Opći dio, II. Izvori prava
bankovnih i financijskih ugovora.
ü. ^ 2* UGOVOR O ZAJMU

t ................................................. .. • .........................
2. ft»jam, predmet, razlikovanje, temeljna obilježja i vrste
21. Pojam..........................................
2.2............................................................................................... Predmet ugovora
2.3................................................... Razlikovna obilježja i razlikovanje
24. Tfcmeljna obilježja........................
2.5. Vrste..............................................
3. Sklapanje i valjanost ugovora.................. . sjj j
4. Primanu i sekundarni učinci sklapanja ugovora % I
5. Razdoblje od nastanka ugovora do predaje predmeta zajma
5.1. Uvodne napomene.............................
5.2............................................................................................................... Loše materijalne prilike zajmoprimatelja
5.3............................................................................................................. Odustanak zajmoprimatelja
6. Predaja predmeta zajma............................
6X: Uvodno...................... ............................................................................ .
6.2. Sadržaj, opseg, način i kakvoća predaje............................................
<6.3. Vrijeme predaje..................................................................................... ^
6.4. Subjekti predaje......... . . . . . ....................................................... -
7. Odgovornost za nedostatke i štetu zbog nedostataka............................................
7.1. Općenito..................... ............................................................................... 551
72. Odgovornost za štetu zbog nedostataka................................................. 551
8. Vraćanje zajma......................... ........................................................................ 52
8.1. Općenito i sadržaj obveze......................................................................... 551
82. Izbor pri vraćanju................. . . .................................................................. 53
8.3.Viđane vraćanja................. ........................................................................ Si
9. Plaćanje kamata...................................................................................................... ®
9.1. Nastanak i trajanje obveze.......................................................................... i
9.2.Sadržaj obveze.............................................................................................. ®
9J, Opseg obveze................................................................................................. _
9.4.Vrijeme ispunjenja........................................................................................ "
10. Namjenski zajam ............................................................................................
BIBLIOGRAFIJA........................................................................................................ |
POPIS ODLUKA SUDOVA.................................

1. Svrha
Ugovori o zajmu svakodnevno se sklapaju u vrlo širokom sPf^j ^„¡¡ul« životnih situacija.
Ovaj ugovor nastaje i kad susjeda zamoli susjedu a)

527
 kctii' kave kako bi mogla skuhati kavu iznenadnim
gostima, uz obvezu vraćanja T' t1„ paketića iste vrste i količine
1

kave, ali i kad jedno trgovačko društvo (koje nije drugom 10.000.000
kn radi postizanja dnevne likvidnosti tog drugog -jVftČkog
društva. K lome, kao posebne vrste zajma - s obzirom
na svrhu mogu se "foineiiuti zajam kojim se nadomješta
temeljni kapital u pravu trgovačkih društava i vrijednosnih
1

papira u pravu vrijednosnih papira2.

Budući da iz toga proizlazi kako se životna svrha
sklapanja ugovora o zajmu stajališta zajmoprimatelja sastoji
u stjecanju mogućnosti iskorištavanja svojstava predmeta
zajma, ovaj ugovor u literaturi uvršćuje se medu
ugovore o uporabi i iskorištavani" stvari3 odnosno o
privremenom prijenosu dobara i korištenju dobrima',
tako pbveza zajmoprimatelja nije vratiti zajmodavatelju
doslovce upravo ono što je primio, neeo objekt istih značajki
i u istoj količini kao što je bila primljena, upravo obveza
vraćanja identičnog objekta dovodi do toga da je ugovor o
zajmu jedan od ugovora o povremenom prijenosu tuđeg dobra
i korištenu njime. Ujedno zato okolnost što za- ¡nioprimatelj na
pozajmljenom stječe vlasništvo ne dovodi toga da bi
ugovor o zajmu bio ugovor o trajnom (definitivnom)
prijenosu nekog dobra. Ta je okolnost jednostavna i nužna
posljedica činjenice što će zajmoprimatelj predmet
zajma uporabom potrošiti. Istodobno, zajmoprimateljeva
mogućnost iskorištavanja svojstava odnosno trošenja
primljenog proizlazi iz okolnosti što zajmoprimatelj na
uzajmljenom stječe najšire stvarno pravo, pravo vlasništva.
Sa stajališta zajmodavatelja ne postoji jedinstvena
svrha sklapanja ugovora. Kad je ugovor o zajmu
naplatan, onda se svrhom ugovora može uzeti kamata
koju je zajmoprimatelj dužan platiti, a kad je besplatan
držimo da je svrhu moguće ustanoviti poglavito
promatranjem osobnih odnosa između ugovornih
strana, tako da će besplatni ugovor o zajmu češće -
iako ne nužno i redovito - biti sklopljen intuitu personae
zajmoprimatelja.

2. Pojam, predmet, razlikovanje, temeljna

obilježja i vrste

2.1. Pojam
Za ispravno podvrgavanje (kvalificiranje) nekog
konkretno sklopljenog ugovora pravilima ZOO-a o ugovoru
o zajmu potrebno je prvo izložiti njegov pojam, a zatim
elemente koji ugovor o zajmu razlikuju od drugih sličnih
ugovora. Prema zakonskoj definiciji »ugovorom o zajmu
obvezuje se zajmodavac predati zajmoprimcu određeni
iznos novca ili određenu količinu drugih zamjenljivih stvari,
a zajmoprimac se obve-

'ČL408. ZTD.
2
Spomenut u čl. 65. prethodno važećeg ZTVP-a.
'Vedriš/Klarić, XXIII i XXIV.
 4
Komentar ZOO, s, 626.
11. Kredit
ruje vratiti mu poslije stanovitog vremena isti iznos novca,
odnosno istu koiić ri iste vrste i kakvoće«12. Ako je
ugovorom određena svrha uporabe predmet^Sb/a- onda se
zajmoprimatelj uz to obvezuje primljeno koristiti u
ugovorenu svrhu* Uz obvezu vraćanja, zajmoprimatelj može
imati i obvezu plaćanja kamat bi u svezi s ugovorom o zajmu
postojala neka obveza javnog davanja - npr np^o poreza
- tu bi obvezu bio dužan ispuniti onaj suugovaratelj kojeg
ona po zakonu t 'a ako drukčije ne bi bilo ugovoreno13. ere
ti,

2.2. Predmet ugovora

Predmet ugovora o zajmu mogu biti novac,
zamjenjive (generičke) stvari ali (generička) zamjenjiva
prava.
Novac, kao predmet ugovora o zajmu, potrebno je
razlikovati od stranih valuta (deviza) i novčanih tražbina.
U strogom, uskom i najopćenitijem smislu novcem u
obveznom pravu mogu se uzeti samo novčanice i kovani
novac koji glase na domaću valutu, koje se u ekonomiji
naziva »gotovim« novcem14. Stoga će novac biti predmet
ugovora onda kad su se strane suglasile o
zajmodavateljevoj predaji novčanica i/ft kovanog novca
koji glasi na kimu. Različito od toga, u slučajevima kad je
sklapanjem ugovora nastala obveza zajmodavatelja da
ugovorenu svotu preda zajmoprimcu uplatom na njegov
bankovni račun, predaja će se obaviti umanjenjem
tražbine zajmodavca od njegove banke i uvećanjem
tražbine zajmoprimca od njegove banke, pa će ustvari
predmet zajma biti novčana tražbina. Budući da je

12 ČL 499. st. 1. ZOO-a. Zakonski pojam ugovora o zajmu - koji obuhvaća i st. 1. i st 2.
(»na primljenim stvarima zajmoprimac stječe pravo vlasništva«) čl. 499. ZOO-a - u bitnom je
istovjetan pojmu ugovora o zajmu u čl. 312. OR-a i čl. 1813. CCT-a. Prema ABGB -u zajam nije
konsenzualni nego realni ugovor (Rummel, s. 1507.) jer nastaje »ako se nekome preda potrošna
stvar« (par. 983. ABGB). Iako iz citiranog dijela odredbe proizlazi da o potrošnoj, a ne zamjenjivoj
stvari, literatura uzima da je ipak riječ o zamjenjivoj. BGB razlikuje ugovor o zajmu - koji je u par.
488. pojmovno određen identično pojmu ugovora o kreditu u ZOO - i ugovor o zajmu stvari - čiji
pojam u par. 607. st. 1. odgovara pojmu ugovora o zajmu ZOO, ali uz izričito izostavljanje novca
kao predmeta ugovora u st. 2. istog članka. CCF razlikuje dvije vrste zajma od kojih prva odgovara
pojmu posudbe u ZOO-u - jer davatelj ostaje vlasnik stvari (čl. 1877.), predmet mogu biti
nepotrošne stvari (čl. 1878) a prema dikciji čl. 1875 primatelj je dužan vratiti istu stvar, s time što
je ugovor temeljno besplatan (čl. 1876) - a druga pojmu zajma (čl. 1892. CCF-a), ali uz napomenu
luko se kao predmet ugovora navode potrošne stvari i novac (čl. 1895. CCF-a) te kako je zajam
definiran kao realni a ne konsenzualni ugovor. Neovisno o izloženim razlikama, zajedničko
svim spomenutim propisima i ZOO-u jest to što predmet ugovora o zajmu čine zamjenjive stvari,
što zajmoprimatelj na primljenim stvarima stječe pravo vlasništva, te što je dužan
žajmodavateiju vratiti stvari iste vrste, u istoj količini i istoj kakvoći (kvaliteti) kao što je
primio.
13Tako odluka PSH Pž-2521/92 od 1. 6.1993. Novije odluke sudova kod kojih nije
529 naznačen izvor objavljene su na www.vsrh.rh/, a starije u Slakoper, SP.
14 O pojmu novca v. Opći dio, III., 2. Novac
novčana tražbina jedno od subjektivnih (prenosivih)
prava, predmet ugovora tad je ustvari subjektivno pravo.
To subjektivno pravo je zamjenjivo, kao što su i
novčanice i kovani novac zamjenjive stvari15, a novčana
tražbina samo je prvi primjer zamjenjivih prava kao mo-
^^IJISSL.- -------------------- -------- 2, Skkoptf
^ h predmeta ugovora o zajmu« Daljnji primjer takvih prava
svakako su vrijednosni ^ 'ri ledam u seriji koji svi sadrže
ista prava, i to bilo da su vrijednosni papiri koji PRP'jeU
obliku isprava ili u obliku elektroničkih zapisa 16
, Kao što
prenosiva subjektiv- PoS općenito mogu biti predmet
nekih drugih pravnih poslova, tako zamjenjiva n®Lsiva
subjektivna prava mogu biti predmet ugovora o zajmu,
pa bi kao ugovor o ^u trebalo kvalificirati svaki ugovor
kojim se prva strana obvezuje drugoj prenijeti "L pravo uz
obvezu druge strane da prvoj vrati istu količinu odnosno
opseg istovr- ^prava kao što ga je primio.
Materijalnost predmeta ugovora, dakle, nije odlučtta
za kvalifikaciju ugovora kao ugovora o zajmu ili drugog
ugovora, nego zamjenjivost. Nasuprot tome, neza-
eniivži prava i nezamjenjive stvari ne mogu biti predmet
ugovora d zajmu poglavito ¿gtogaštoje
voljazajmoprimca - uz znanje i suglasnost zajmodavca -
upravljena a trošenje pozajmljenog u smisluraspolaganja ili
n

takvu uporabu pozajmljenog kojom onogtibisvoju bit -

što dovodi do objektivne nemogućnosti vraćanja istog - i
na vraćanje stvari odnosno prava iste vrste u istoj'količini i
kakvoći. Ipak, nije odlučno jeli potrošnim ili riježo

nepotrošnim stvarima, nego samo da'je riječ o

zamjenjivim, jer se ^miti mogu bilo potrošne ili
nepotrošne stvari;

2.3. Razlikovna obilježja i razlikovanje

Glavna obilježja prema kojima se ovaj ugovor
razlikuje od drugih ugovora o privremenom prijenosu i
korištenju tuđim dobrom proizlaze iz njegova predmeta,
iz prava bje na primljenom §tječe z,ajjnopr^matelj, te iz
predmeta koji z^moprim^telj vraća za- jmodavatelju.
Zamjenjivost predmeta prvo je razlikovno obilježje i ono
je već opisano.
Na primljenom predmetu ugovora zajmoprimatelj
treba steći pravo vlasništva17, ali samo ako je primljeni
15 Pojam zamjenjivih prava može se izvesti iz pojma zamjenjivih stvari, za
koji v. ZVDSE Kao što zamjenjive one stvari kojih postoji više s istim svojstvima, pa se
opisuju vrstom odno
16rodom i količinom u nekoj jedinici mjere - npr. 3 kg pšeničnog brašna tip 500 - tako su
zamjenjiva prava koja imaju takva svojstva - npr. 58 dionica (istog roda i vrste) ili obveznica
jedne serije istog izdavatelja, o čemu v. Opći dio, IfT 5,. "Vrijednosni papiri.
' Vrijednosne papire kao predmet ugovora o zajmu spominje par, 985, ABGB-a, 65.
prethodno važećeg ZTVP-a odnosio se na »pozajmljivanje« vrijednosnih papira, smisao čega
nije u ispravi (vrijednosnom papiru), negp u pravima koja proizlaze iz isprave. U vezi s tim v.
XIV. REPO posao,
17 Cl. 499, st. ZOO-a; >>m primljenim stvarima zajmoprimac stječe pravo vlasništva«.
Ova odredba afirinatjynom "rečenicom izriče da zajmoprimatelj na primljenim stvarima stječe
pravo vlasništva, ali bi - po mišljenju autora - bilo bolje da je zajmoprimateljevo stjecanje
530
vlasništva izrado kao obveza zajmodavatelja, kao što to čini cl. 312, OR-a. Naime, stjecanje
najširih ovlasti glede Pfun]jenog - koje daje jedino pravo vlasništva - od strane zajmoprimatelja,
 predmet stvar,ti*oyčanice ili/i kovani novac. Kad je
primljeni predmet neko zamjenjivo, subjektivno pravo
zajmoprimatelj ne može steći niti stječe vlasništvo - jer je
ono stvarno pravo na stvari - nego stječe odgovarajuće
subjektivno pravo koje po svom sadržaju, opsegu i
drugim obilježjima odgovara vlasništvu na

531
EICfelK _______________________
stvari". Vlasništvo zajmoprimatelj stječe predajom ako
su to pokretne stvari, a l druga zamjenjiva dobra>
odgovarajuće subjektivno pravo stječe u trenutku
odred " posebnim propisima koji ureduju stjecanje
subjektivnih prava na tim dobrima1^0*1
Stjecanje vlasništva» odnosno drugog
odgovarajućeg subjektivnog prava nost je i nužna
posljedica okolnosti što predmet ugovora nije
individualnost nego je zamjenjiv (genus) i što je trošenje -
u smislu raspolaganja odnosno prenoj9 trećima - ili
uporaba - kojom se gubi bit- predmeta ugovora glavna
svrha ugovo^1 zajmu iz motrišta zajmoprimca. Potonja
okolnost dovodi do objektivne nemogući/0 vraćanja
zajmodavcu upravo onog istog predmeta koji je
predao zajmoprimcu, a Dr!' okolnost isključuje i nužnost
da mu se vrati upravo taj predmet. Budući da je pr eS
zamjenjiv, zajmodavac će vraćanjem iste svote novca
odnosno iste količine stvari! prava iste vrste i kakvoće
u bitnom primiti isto ono što je predao zajmoprimcu, n a
zajmoprimac dužan vratiti zajmodavcu istu svotu
novca, odnosno istu količinu'stv^ ili prava iste vrste i
kakvoće kao što je primio, a ne upravo isto ono što je
primio.
Pravo (vlasništva odnosno drugo odgovarajuće
subjektivno pravo) koje stječe zajmoprimatelj i obveza
vraćanja samo iste svote novca odnosno iste količine
stvari ili prava iste vrste i kakvoće po mišljenju autora
glavni su elementi razlikovanja ugovora o zajmu od
ugovora o najmu i ugovora o zakupu. Ni
najmoprimatelj niti zakupopri. matelj ne stječu
vlasništvo na primljenom - nego samo neke ovlasti
koje proizlaze iz vlasništva18 - i dužni su vratiti
najmodavatelju odnosno zakupodavatelju upravo onaj
predmet koji su od njega primili19. Isti ovi elementi
razlikuju zajam i od posudbe, ali ga od posudbe
razlikuju i naplatnost, realnost i predmet. Dok je
posudba uvijek besplatni ugovor (pa posudovnik vraća
samo stvar koju je primio), zajam može biti besplatni ili
naplatni ugovor. Zajam je konsenzualni ugovor a
posudba realni, a predmet zajma čine novac ili
zamjenjive stvari dok predmet posudbe mogu biti
samo nepotrošne stvari.

smisao je sklapanja "8®vora o zajmu s njegovog stajališta, pa je i smisao odredbe st. 2. u

zahtjevu da zajmoprimatelj «ekne pravo vlasništva.
18nosnim papirima u obliku elektroničkih zapisa - prema tom propisu - stječe se upisom
na raci»
19vrijednosnih papira.

532
 Ugovor o zajmu je temelj iz kojeg se u hrvatskom
pravu razvio ugovor o kreditu kao samostalni odnosno
od ugoivora o zajmu posve odvojeni, individualizirani
imenovani ugovor. Unatoč tome što između ovih
ugovora postoji više sličnosti i unatoč tome što bi u
ekonomskom smislu zajam odgovarao kreditu - ili bio
jedan od njegovih oblika20 - ta je dva ugovora nužno
razlikovati jer (1) osoba davatelja je kod kredita uvijek
_________-________ ..._________ Z, Slakoper
„ kod sajma bilo koja> (2) predmet ugovora o kreditu
je uvijek novac odnosno ^Sia tražbina, a kod zajma i
zamjenjive stvari i prava, (3) ugovor o kreditu uvijek ^ |atan>
a zajam može biti i besplatan, i jer (4) ugovor o kreditu
mora biti sklopljen ffiLjjj obliku, a ugovor o zajmu ne
mora. Ustvari postojanje više pretpostavki koje
"Stimulativno moraju ispuniti kako bi jedan sklopljeni
ugovor bio kvalificiran kao 5f vor o kreditu, upućuje na to
da izostanak neke od tih pretpostavki (uz ispunjenje
"¡¡¡postavki postojanja ugovora o zajmu odnosno
pretpostavki konverzije ugovora '*4 n®etan21) dovodi do
kvalificiranja takvog ugovora kao ugovora o zajmu umje-
tigovora o kreditu odnosno do konverzije ugovora
ništetnog kao ugovor o kreditu,
1 ugovor o zajmu.

2.4. Temeljna obilježja

Ugovor o zajmu je konsenzualan - jer je za nastanak
dovoljna suglasnost strana o bitnim sastojcima 22 -
kauzalan - jer je iz njegova saržaja razvidna svrha
sklapanja -neformalan - jer zakonom nije predviđen obvezatni
oblik23. On može biti nepotpuni, tj. nenaplatni
201 najmoprimatelj i zakupoprimatelj stječu pravo predmet posjedovati i rabiti,
a zakupo- primatelj uz to i iskorištavati, tj, I rječnikom stvarnog prava - pribirati
plodove.
10 nekim otvorenim pitanjima u vezi s različitim posljedicama koje u ovrsi i
steiap proizlaze iz toga što zakupoprimac i najmoprimac ne stječu vlasništvo, a
zajmoprimac i korisniK kredita stječu v. Slakoper, Zvonimir: Ugovori kao temelj stjecanja
imovine ovršenika i stečajnog dužnika, Informator br. 6407 od 29. veljače 2016.
15
0 kreditu u ekonomskom smislu v. naprijed »Kredit u ekonomskom smislu i
ugovot kreditu«.
21"Podrobnije v. niže »Ugovor o kreditu prema ZOO-u«.
22"Tako i prema odluci VS, Rev 1777/84, o4 5. prosinca 1984. »Za nastanak ugovora o
zajmu nije potrebno dazajmodavatelj preda predmet zajma zajmoprimatelju prilikom
sklapanja ugovora«.
23"Tako i primjerice odluke VSRH Rev,, 773/02-2, 11, ožujka,2004, i Rev-x 282/10 od
17. travnja2012,Potonja navodi da »za ugovor o zajmu nije propisana posebna
forma,,..pravovaljane H i kasnije usmene pogodbe kod ugovora o zajmu kojima se
olakšavaju obveze jedne ili druge M - bez obzira u kojoj formi je taj Ugovor o zajmu bio
sklopljen..,, Zbog toga je pravilno stajalište drugostupanjskog suda da je u konkretnom

5
3
3
dvostranoobvezni ugovor ili potpuni, tj. naplatni
dvostranoobvezni ugovor. Prvi će biti kad zajmoprimatelj
nema obvezu plaćanja kamata, a drugi kad tu (¿vezu
ima. U trenutku sklapanja ugovora o zajmu nastaje
zajmoprimateljeva obveza dazajmodavatelju vrati isti
iznos novca odnosno istu količinu stvari iste vrste i
kakvoće »poslije stanovitog vremena«, a to znači da
ugovor o zajmu ima svojstva trajnog ob veznog odnosa24.
»Poslije stanovitog vremena« ujedno znači da ugovor o
zajmu može biti sklopljen na neodređeno ili na određeno
vrij eme.

2.5. Vrste
Ugovori o zajmu mogu se podijeliti na vrste prema
više kriterija. S obzirom na namjenu, postoje
nenamjenski i namjenski zajam, s obzirom na trajanje,
kratkoročni, srednjoročni, dugoročni, s obzirom na
pravno područje, trgovački, potrošački igradanskopravni,
s obzirom na predmet, novčani i robni, s obzirom na
naplatnost, naplatni i besplatni, itd.
^msmm^m^

11. Krcdil________________—----—-----------------------------
3. Sklapanje i valjanost ugovora I

Za nastanak ugovora o zajmu dovoljno je da

se strane suglase o nastanku 0K veze jedne strane
da drugoj preda odredenu ili odredivu svotu novca
ili takvu kolji nu drugih zamjenjivih stvari ili prava i
obveze druge strane da prvoj vrati istu svoh novca
odnosno istu količinu stvari ili prava iste vrste i
kakvoće kao što je primaj Dostatnost suglasnosti
strana o navedenom proizlazi iz toga što postoji
samo jeda bitni sastojak ovog ugovora (predmet
zajma), pa se strane moraju suglasiti samo" tom

slučaju na temelju kasnijeg usmenog sporazuma Umedu stranaka zajam vraćen na drugačiji
način nego je to prvobitno bilo ugovoreno«. Odluke {«<iwa kod kojih nije naznačen izvor,
objavljene su na www.vsrh.rh/.
24"Za trajni obvezni odnos v. Komentar ZOO-a, s. 318,, Za ugovor o zajmu kao trajni
ob- Vezoi 0(toos u svic pravu v. Basler, s 1621.

534
bitnom sastojku i svojim glavnim (upravo
naznačenim) obvezama25. T0 nadali! proizlazi iz
činjenice što za nastanak ugovora po zakonu nije
nužan ni pisani oblik» ni davanje neke stvari, tj. iz
činjenice što je ugovor o zajmu neformalan i
konsenzuaU ugovor. S druge strane, čim se dvije
strane suglase kako je upravo navedeno, one su
sklopile ugovor o zajmu26. Posebno, za nastanak
ugovora strane se ne moraju suglasiti

25 Iz odluke VSRH Rev 621/09 od proizlazi da postoje dva

odvojena ugovora o zajmu kad je jedna osoba kao zajmoprimac 14. rujna 1995.
potpisala potvrdu da je od tužitelja primila »»na posudbu« iznos od 90.000,00
DEM uz obvezu vraćanja tog iznosa u roku od godine dana zajedno s kamatom«
a 2. rujna 1996. kao zajmoprimac s trgovačkim društvom sklopila ugovor o
kratkoročnoj pozajmici »na iznos od 332.433,00 kuna, što predstavlja upravo
iznos od 90.000,00 DEM sa rokom korištenja od 14. rujna 1995. i rokom otplate do
14. lipnja 1996.«. Ali moguća je i situacija u kojoj postoje dvije isprave s različitim
datumima, a da je riječ o jednom ugovoru o zajmu (odluka VSRH Rev-x 147/09
od 16. srpnja 2009.).
26 Nasuprot tome ugovor i zajmu nije sklopljen - primjerice - kad
»je utvrđeno da je tužitelj 7. listopada 1993. u korist računa tuženice kao vlasnice
knjižice, prebacio staru deviznu štednju 30.000 DEM, a da je opunomoćenik na
toj knjižici bio njezin sin D. N., kojemu je izvršena isplata 2.000 DEM a zatim po
njegovu nalogu izvršen prijenos 28.000 DEM sa knjižice tuženice u korist
novootvorene štedne knjižice na njegovo ime... bez obzira što je tužitelj obavio
novčanu transakciju na račun tuženice« jer »tuženica nije ni znala za pravni
odnos tužitelja i njezinog sina, pa nije mogla ni dati pristanak za isti odnos.
Naime, tuženica nije podigla prebačeni iznos novčani" sredstava, već je isti
podigao njezin sin« (odluka VSRH Rev-x 552/11 od 16. travnja 2013.). ; sklopljen
ni kad »iz utvrđenja u postupku proizlazi da je spornih 60.000 DEM danih kao
jamstvo

5
3
5
 Z. Slakoper
•SIS
- jer ugovor može biti sklopljen na određeno ili
vraćanja
neodređeno 0 ^mati jer je zajmoprimatelj ex lege dužan platiti
kamatu ako ugovor jjeffli " trgovački karakter, a nije ako ugovor
nema takav karakter, uz napomenu
1
jlfrtll lift ® JI J: ^Irn nti« 11irr»lr<-\t-i»nr» T IrtnlrrvMt,^ *-» a Ui*! n I <

j., u ¿ zajmoprimatelj koristiti predmet zajma. Kad je

ona ugovorena,
u e

i ¿aia to vrijedi ako nije drukčije ugovoreno. Ugovorena ne

mora biti, al
ot*" • •_____tug^^li __tr.J:___________
jSVl nam)
I« f
i pri sklapanju drugih ugovora razumije se da predmet
ugovora mora biti drediv. Glede novca kao predmeta
ugovora to znači određivanje svote i novča- ^ 'ce (valute) u
kojoj će biti izražena obveza. Glede stvari i prava to znači
odre- ^Močnevrste odnosno roda (npr. glatko brašno tip 500
ili obveznice RH serije
jpje . (npr> 2 kg ili 50 komada). Kakvoća ne mora biti
određena jer ZOO ! * nje za taj slučaj, o čemu v. niže pod
Predaja predmeta zajma. Također se po- ieva da ugovor
može biti sklopljen i putem opunomoćenika, ali uz
napomenu ^kodnaplatnog zajma punomoć zajmoprimatelja
morala biti specijalna, a ne opća,
zimanje zajma ne bi trebalo uvrštavati u redovno poslovanje .
27
ef
Kad je predmet ugovora o zajmu novac, odnosno kad je to
novčani zajam, svota že biti ugovorena i kao najviša, a
također i izražena u stranoj valuti (klauzula strane ® j j|j
vezana uz promjenu tečaja domaće valute prema nekoj
stranoj valuti (valut- klauzula), čemu treba posvetiti veću
pozornost zbog učestalosti takvih ugovornih Uredbi i pitanja koja
ona otvaraju. Prvo je pitanje treba li sama okolnost što je
svota ° ima izražena u stranoj valuti, tj. što je valuta ugovora strana
valuta učiniti ugovor ništavim. Po našem mišljenu ne, jer u prilog
toga govori više okolnosti: iz čl. 22. st. 3. Z00-aproizlazi da
nije u cjelini ništav ugovor ni kad novčana obveza glasi na
plaćanje u zlatu ili stranoj valuti protivno zakonu, određivanjem
strane valute kao valute ugovora uz obvezu isplate u domaćoj
valuti postiže se isti učinak kao i ugovaranjem u čl. 22 ^
l.ZOO-a izričito dopuštene valutne klauzule i ne vrijeđa
monetarni suverenitet na čije očuvanje su (bile) upravljene
odredbe deviznih propisa koje zabranjuju plaća-

27Po mišljenju autora uzimanje naplatnog zajma odgovara poslovima za koje je potreb- gcijalna
punomoć prema čl. 315 st. 4. ZOO-a i čl. 56. st. 2. ZTD-a. U odluci VSRH, Rev lp dovoza
2003. valjanom je uzeta punomoć kojom je opunomoćenik bio ovlašten ¿iva • VI °Punom°ćitelja »u
svim njegovim pravnim poslovima na sudu i izvan suda oko do- ja Kredita i stavljanja hipoteke
na njegovu kuću, kao i da primi novac i novčane vrijednosti.«

5
3
6
obveze u stranoj valuti28. '
II, Kredit

nja u devizama između rezidenata i na području RH,

odredbe deviznih pr0D- zabranjuju poslove u devizama29
upravljene su na zaštitu monetarnog suvereni nosno na
zabranu plaćanja u stranim valutama, a ne na zabranu
izražavanja 11
Nasuprot tome, pravilno je stajalište da su ništetni
ugovori o zajmu koi'
o
i
/\U«r<\rrA/\ n/ll/l MAir/'^ni 17MAC 11 cffdnm Trilllti «1 I l i ~ - 1 -
H
zajmodavac obvezao predati neki novčani iznos u
stranoj valuti ili/i zajmoprima titi neki novčani iznos u
stranoj valuti, kao valuti ispunjenja, jer je smisao od ^
deviznih propisa - koji zabranjuju prijenose strane valute
između domaćih osob području RH - u očuvanju
monetarnog suvereniteta odnosno zato što bi njihovo31
e< a
poštivanje u krajnjoj crti moglo dovesti do toga da de facto strana
valuta bude uved ?
kao sredstvo plaćanja30. Zbog toga u svakom slučaju u
kojem je valuta ugovora str valuta treba ustanoviti je li
suglasna volja strana bila upravljena i na isplatu odnos*
vraćanje zajma u toj - ili nekoj drugoj - stranoj valuti, tj. na to
da ta - ili neka dru"10 strana - valuta bude i valuta ispunjenja.
Tek ako bi i to bilo utvrđeno, ugovor bi bi 0 ništav, a ako bi
bilo utvrđeno da je suglasna volja strana bila upravljena na
isplatu domaćoj valuti, ugovor ne bi bio ništetan, a
izražavanje svote zajma u stranoj valuti trebalo bi uzeti kao
ugovaranje klauzule strane valute. Dosljedno, suglasni smo
s odlukama sudova iz kojih proizlazi da su ugovori ništavi
zato što su se strane obvezale na državnom području RH 31
predati odnosno primiti neki novčani iznos u stranoj valuti
što uključuje i odluke iz kojih proizlazi daje zajmodavac
zajmoprimcu novčani iznos predao u stranoj valuti 32, dok

28 O monetarnom suverenitetu v. Opći dio, III., 2. Novac.

29 Npr. čl. 10. st. 3. Zakona o osnovama deviznog sustava, deviznog poslovanja i prometa
zlata (NN 91A/93 i 36/98), koji glasi: »kupnja, prodaja i pozajmljivanje deviza, kao i
posredovanje u kupnji, prodaji i pozajmljivanju deviza između domaćih osoba i između domaće
osobe i strane osobe u Republici Hrvatskoj dopušteno je u slučajevima i na način predviđen ovim
zakonom.«
30 Prema odluci VSRH Rev 529/01 od 7. travnja 2004. ugovor o zajmu strane valute nije
bio ništetan zbog protivnosti deviznim propisima do 31. prosinca 1985., te od 1. siječnja 1990. do
1. listopada 1992.
31 Monetarnim suverenitetom štiti se domaća valuta kao sredstvo plaćanja na domaćem
državnom području. U biti tako i odluke VSRH Rev-1075/00 od 23. listopada 2003. i Rev 225/09
od 25. rujna 2013. koje nisu držale ništetnim ugovore o zajmu strane valute sklopljene izvan dr-
žavnog područja RH.
3250 Npr. odluke VSRH Rev 668/06 od 31. listopada 2006. i Rev 57/01; Gzz 60/01 od 4.
veljače 2004.

537
 onda kad je svota zajma izražena33 u stranoj valuti - ali 34
je
ugovorena isplata u domaćoj valuti - ugovori nisu ništetni .
Za sadašnje stanje posebno je važno promotriti odluku
VSRH 1242/08 od 14. travnja 2010., jer razmatra pitanje
valjanosti ugovora o zajmu uz primjenu ZDP-akoji

33 Npr. prema odluci VSRH, Rev 2847/1999 od 27. kolovoza 2003. bilo je ugovoreno da
»zajmoprimac prima na zajam novčani iznos od 24.000,00 DEM i to protuvrijednost u hrvatskim
dinarima po srednjem tečaju koji određuje Narodna banka Hrvatske na dan isplate iznosa
zajma«.
34 Ponekad je u ugovorima o zajmu određene novčane svote u domaćoj valuti bila naznačena
i protuvrijednost u stranoj valuti - npr. prema odluci VSRH Rev 925/07 od 4. prosinca 2007. - ali bez
pobližeg opisivanja smisla koji ima naznaka protuvrijednosti u stranoj valuti. Držimo
538
u takvim slučajevima postoji valutna klauzula - ako druge okolnosti ne bi upućivale na neki
drugi smisao navođenja strane valute. Suprotno našem stajalištu neke odluke VSRH pogrešno
oglašavaju ništetnim ugovor o zajmu unatoč tome što je zajmodavac zajmoprimcu isplatio protuvrijednos
domaćoj valuti (npr. Odluka VSRH Rev 904/05 od 29. ožujka 2006.).
 i —- ------ ---------------------------------------------M2*2E«r
vrijeme pisanja ovog rada. Prema toj odluci ugovor
o zajmu »je ... ništav ^' "sklopljen suprotno prisilnim
propisima. Zakonom o deviznom poslovanju ... F ve
n0vine«, broj 96/03.) propisano je u čl. 17. da kredite u
stranim sredstvima (»f^0 mQgU rezidentima odobravati
banke. Ostali rezidenti ne smiju međusobno pjac'anj ti
jedite u stranim sredstvima plaćanja. Zabrana se po čl.
17. Zakona odnosi ^ laćania. Iz navedene odredbe,
argumentum a contrario, treba zaključiti da obzi- Zakon ne
propisuje mogućnost pozajmljivanja deviza između
domaćih fizič- r°n1 ^ j između domaćih fizičkih i stranih
osoba, ugovor o zajmu deviza između „¡j,osoba nije
dopušten«. Budući da iz odluke proizlazi kako se radilo
o isplati • suglasni smo sa stajalištem eroni eništetnosti
ugovora, alia nismo suglasni s obrazloženi j i 0

kreditu ~ P pravni temelj ništetnosti ne može biti čl. 17.

^nPa- nego o zajmu - pa je pravni temelj ništetnosti čl.
15. ZDP-a, prema kojem I ćanie i naplata u stranim
sredstvima plaćanja između rezidenata te između rezi-
m ata i nerezidenata u Republici Hrvatskoj dopušteni su
u slučajevima propisanima tonom ili odlukom Hrvatske
narodne banke« i a contrario kojem proizlazi da izvan tih
slučajeva plaćanja u stranim valutama nisu dopuštena.
Čl. 17. ZDP-a ne može biti ravni temelj ništetnosti
ugovora sklopljenog između fizičkih osoba, jer se
odnosi na [jedite, koji su odvojeni imenovani ugovori
obveznog prava i čiji jedan bitni element ^likovanja od
zajma je upravo okolnost što za postojanje kredita
davatelj novčanih sredstava na raspolaganje mora biti
banka35. Umjesto toga, držimo da je pravni temelj
ništavosti ugovora o zajmu - ali i drugih pravnih poslova
upravljenih na ispunjenje novčane obveze u stranoj
valuti - već citirani čl. 15. ZDP-a.
Kad je ugovor o zajmu ništetan zbog protivnosti
zajma u stranoj valuti prisilnim deviznim propisima, ne može
se zahtijevati vraćanje zajma u domaćoj valuti, nego
vraćanje strane valute kao onoga što je ispunjeno na temelju
ništavog ugovora36. Dosljedno, u takvim slučajevima
vraćanje se ne može zahtijevati od jamca ili druge
osobe Sja bi obveza bila akcesorna zajmoprimčevoj
obvezi vraćanja37, pa je zato eo ipso ništava kad je ništava
35ZDP je propis javnog prava i mora ga se tumačiti restriktivno uz zabranu analogije.
Iako jezakonodavatelj mogao držati da će odredbama čl. 17. ZDP-a obuhvatiti i zajmove
između osoba od kojih jedna nije banka, on to nije učinio jer odredba izrijekom govori o
kreditima: »(1) Kredite u stranim sredstvima plaćanja mogu rezidentima odobravati banke.
Odobreni kredit može se otplaćivati u stranoj valuti. (2) Ostali rezidenti ne smiju međusobno
odobravati kredite u stranim sredstvimaplaćanja«. Dapače, citirani tekst st. 2. čl. 17. ZDP-a
upućuje na nerazumijevanje razlike između kredita i zajma, jer samo banke mogu biti strana
ugovora o kreditu, pa je odobravanje kredita od strane ostalih rezidenata nemoguće. Na to
upućuje i st. 1. čl. 17. ZDP-a, jer kredite - !| i stranoj ili domaćoj valuti 8 ionako mogu
odobravati samo banke (sic!).
36 Tako i više odluka VSRH, npr. Rev 1217/06 od 21. prosinca 2006., Rev 133/05 od 23.
studenoga 2006., Rev 600/06 od 29. lipnja 2006., Rev 668/06 od 31. listopada 2006., Rev
247/11 «122. listopada 2014., Rev 2398/10 od 15, listopada 2014. i Rev-x 633/10 od 1.
listopada 2014. Ne samo šio je to u skladu s pravilima ZOO-a o vraćanju stečenog bez
pravne osnove - što je bit vraćanja primljenog u povodu sklapanja ništetnog ugovora - nego
i s (deviznim) propisima koji "te monetarni suverenitet, jer bi vraćanjem u domaćoj valuti
via facti bio omogućen prijenos rane ¡Hl koja bi ostala primatelju.
37 Odluka VSRH Rev 392/04 od 6. travnja 2005.

539
 glavna obveza. S tim u vezi zanimljivo je i to da je
pravno shvaćanje VSRH »da ugovorne strane iz
ugovora o zajmu koji je ništav iz razloga što su njime
ugovorne strane protuzakonito ugovorile zajam u
stranoj valuti treba smatrati savje-
11. Krpdi»
iznosa m uvjetovani garantiranjem životima tuženika)«, zbog
čega sudovi ugovor o zajmuc| ocijenili ništetnim, a odluka
VSRH se s time suglasila. ° )«ni||

4. Primarni i sekundarni učinci sklapanja ugOVora

U trenutku kad je ugovor sklopljen nastaju njegovi

primarni zakonski m tj. oni učinci za čiji nastanak je dovoljno
sklapanje ugovora samo s objektivno bv'' sastojcima. Primarni
učinci svakoga sklopljenog ugovora o zajmu ex lege se sastoje^
- obveze zajmodavatelja da zajmoprimatelju preda
predmet zajma odno ^ prava zajmoprimatelja da to zahtijeva»
- obveze zajmoprimatelja da zajmodavatelju vrati zajam,
- prava zajmoprimatelja da odustane od ugovora prije no
što mu zajmodavat I preda predmet zajma, i '
- prava zajmoprimatelja da vrati zajam prije roka
određenog za vraćanje.
Sekundarni učinci, tj. učinci za čiji nastanak je (osim
samog sklapanja ugovora)
potrebno postojanje još neke dodatne pretpostavke -
specifični za ugovor o zajmu i koji su uređeni u ZOO-u -
mogu se sastojati od
- prava zajmodavatelja da jednostrano raskine ugovor u
slučaju kad je zbog loših materijalnih prilika zajmoprimatelja
vraćanje zajma neizvjesno,
- prava zajmodavatelja da nadzire korištenje predmetom
zajma i jednostrano raskine ugovor kad je ugovorena svrha
zajma, a zajmoprimatelj se ne koristi zajmom u ugovorenu
svrhu,
- odgovornosti obje strane za materijalne i pravne
nedostatke općenito i posebno za štetu zbog nedostataka^
- obveze zajmoprimatelja da o namjeri vraćainja zajma
prije roka obavijesti zajmodavatelja i da mu naknadi štetu
zbog vraćanja zajma prije roka, i
- prava zajmoprimatelja da izabere hoće li vratiti novac ili
stvari odnosno prava, ako predmet zajma nije bio novac, a
ugovoreno je da će zajmoprimatelj vratiti zajam

5. Razdoblje od nastanka ugovora do predaje predmeta

zajma

5.1. Uvodne napomene

Od trenutka kad je ugovor sklopljen do trenutka kad
zajmodavatelj matelju predaje odnosno treba predati predmet
zajma, može proteći kraće
540
Hjjrf*^............................ ....———___________Z. Slakoper
 , -e koje ovisi o više okolnosti. Važno je, međutim, što
tijekom tog vremena mogu "Ij fili su već u trenutku sklapanja
ugovora postojale) okolnosti zbog kojih ugovor
"^u može biti raskinut.
U tom razdoblju ugovor može biti raskinut zbog: _ j0jih
materijalnih prilika zajmoprimatelja, i _ odustanka
zajmoprimatelja.

5,2. Loše materijalne prilike zajmoprimatelja

Za raskid ugovora zbog loših materijalnih prilika
zajmoprimatelja potrebno je ispunjenje nekoliko pretpostavki, a
prva jest da su materijalne prilike zajmoprimatelja da je »takve

neizvjesno hoće li biti u stanju vratiti zajam«53,54.

Određena neizvjesnost glede mogućnosti druge strane
da ispuni ugovorne obveze postoji uvijek i svaki ugovaratelj
uvijek preuzima na sebe neki rizik, a pogotovu to
đnizajmodavatelj jer zajmoprimatelj uzima zajam upravo
zato što u vrijeme sklapanja ugovora ima potrebu trošenja
odnosno uporabe određene svote novca ih zamjenji- vih
stvari ili prava, kojima ne raspolaže. Određena neizvjesnost
odnosno uobičajeni rizik ovdje se ne može uzeti u obzir,
nego samo neizvjesnost koja proizlazi iz bitno ugroženog
materijalnog stanja zajmoprimatelja, npr. iž bitno ugrožene
solventnosti. Budući da se treba raditi o neizvjesnosti glede
mogućnosti vraćanja zajma držimo da jerdevantan trenutak
Za procjenu postojanja neizvjesnosti trenutak u kojem bi
zajmoprimatelj bio dužan vratiti zajam, a ne trenutak
sklapanja ugovora, jer zajmoprimatelj izvjesno ne bi ni
sklapao ugovor kad bi u tom trenutku imao predmet zajma,
što bi ujedno značilo da ga u tom trenutku može vratiti 38.
Dapače, upravo zbog toga držimo da je uobičajeni rizik -
odnosno neizvjesnost - koja postoji pri sklapanju ugovora
za zajmodavatelja i nešto veći no pri sklapanju drugih vrsta
ugovora. Ako vrijeme vraćanja zajma nije ugovoreno,
neizvjesnost bi trebala postojati kad isteknu dva mjeseca
odpredaje, jer u slučaju kad vrijeme vraćanja nije
ugovoreno niti proizlazi iz okolnosti zajma, zajmodavatelj bi
mogao odmah pio predaji zahtijevati vraćanje zajma, a
zajmo- primateljeva obveza vraćanja dospjela bi u tom
roku39.

11. KtvHll
Neizvjesnost glede vraćanja zajma može postojati već
u trenutku kad ¡0 sklopljen, ili nastati nakon log trenutka.
Ako je postojala u Času kad j c JJ^S sklopljen, za nastanak
posljedica neizvjesnosti vraćanja potrebno je i (|a ,, b|0
očitovanja voljo za sklapanje ugovora zajmodavac nije
znao ni morao znati s oh"1^" on pozornost koju jc dužan
primjenjivati s obzirom na njegova osobna svojS|v /"01" to ne
38 Ovo stajalište opravdava sljedeći hipotetični primjer. U trenutku sklapanja ugovora o
^jmu 100.000 kn na šest mjeseci jedina imovina zajmoprimatelja s redovitim prihodima dovolj- nim
a život je oročeni depozit u tom iznosu, kojem rok oročenja istječe za šest mjeseci, lako je Mjesno
da u trenutku sklapanja ugovora postoji nemogućnost - a ne samo neizvjesnost - vraća- n)5 ajma,
u trenutku dospijeća obveze vraćanja zajma neće postojati ni neizvjesnost - a kamoli "«mogućnost
- vraćanja zajma,
39 0 tome v. niže »Vraćanje zajma«.

541
 proizlazi iz izričaja Čl, 502. ZOO-a, Čvrst zaključak o
točnosti ovog stajalifo 0 izlazi iz prisilne odredbe čl. 10. st.
2. ZOO-a", niza odredbi ZOO-a koje sankcioT0* propuštanje
dužne pozornosti i iz toga izvedenog imperativa za
sankcioniranjem^ propuštanja40, te opće odredbe o
prigovoru neizvjesnog ispunjenja koja izričito sani!0" onira
takvo propuštanje pri sklapanju svakoga dvostrano
obveznog ugovora41.
Neizvjesnost se - prema dikciji čl. 502. st. l.ZOO -a -
treba odnositi na vrir zajma. Kako je obveza vraćanja
zajma - tj. primljene svote novca ili iste količine silili prava
iste vrste i kakvoće kao što je primljena - zasebna u
odnosu prema obv^' plaćanja kamata (koja ni ne mora
postojati), može se zaključiti da se neizvjesnost tre' ba
odnositi samo na glavnicu, a ne i na kamate. Drugim
riječima, proizlazi da nei vjesnost glede mogućnosti
plaćanja kamata ne treba uključiti u pojam neizvjesnost'
vraćanja zajma i da eventualna neizvjesnost glede
mogućnosti plaćanja kamata nii pretpostavka nastanka
posljedica neizvjesnosti glede vraćanja zajma koje su
prikazan niže.
Neizvjesnost glede vraćanja zajma uopće neće nastati
onda kad je vraćanje zajma osigurano odgovarajućim
dovoljnim sredstvom osiguranja predanim zajmodava- telju
prije trenutka nastupa neizvjesnosti, pa ni u tom slučaju ne
mogu nastati posije- diče neizvjesnosti o kojoj govorimo.
Kad osiguranje zajmodavatelju nije dano, a on sazna za
ovakve materijalne prilike zajmoprimatelja prije dospijeća
njegove obveze da predmet zajma preda zajmoprimatelju,
po mišljenju autora, zajmodavatelj bi - na temelju odredbi o
načelima savjesnosti i poštenja42 i dužnosti suradnje43 - o
svom saznanju bio dužan obavijestiti zajmoprimatelja bez
odgađanja, te mu ujedno priopćiti svoje odbijanje predaje
predmeta zajma.
Propuštanje da ispuni ovu dužnost ne bi moglo ugasiti
njegovo pravo na raskid ugovora, jer to ZOO ne predviđa
ni izravno niti se to može izvesti iz općih pravila, nego bi to
pravo i dalje postojalo, u svakom slučaju do trenutka pada
u zakašnjenje s ispunjenjem njegove obveze predaje
predmeta zajma.
Prema čl. 502. st. 1. ZOO-a - kad postoje opisane
pretpostavke - »zajmodavac može odbiti predaju«
predmeta zajma, i to je prva pravna posljedica postojanja
neizvjesnosti vraćanja zajma, koja nastupa kad su
ispunjene sve navedene pretpostavke. Predmet zajma
zajmodavac je dužan predati o dospijeću te njegove
obveze. Ako

40 V. u Slakoper, Zvonimir: O potrebi razlikovanja i sankcioniranju nesavjesnosti i

nepozor- nosti, Hrvatska pravna revija 11/2013.
542
41 Čl. 359. ZOO-a. V. bilj. 54.
42 Čl. 4. ZOO-a.
43 Čl. 5. ZOO-a.
 ^„ r»)mi> / Sliiktipiif
j iip>-
»'c ttgc ° ili proizlazi iz okolnosti zajma, za nj
vr,rrn
nije potreban zajmopH „ '''"^ idhlj^' 7B Padaju, pa se ni
no može govoriti doslovce o odbijanju predale pjiitiiP .
(>_a ,1 ovim situacijama držimo da zajmodavatelj
zadržava pravo da ne preda /fljma. ako o odbijanju
predaje zbog neizvjesnosti obavijesti zaimoprimate
r<<tje o dospijeću obveze predaje predmeta zajma.
Ako vrijeme dospijeća nije li,in"' n0i piti proizlazi iz
okolnosti zajma, obveza predaje predmeta zajma
dospijeva < zajmoptimateljeva poziva na predaju, te
bi u toj situaciji zajmoprimatelj ¿I«* izjavom
zajmoprimatelju doslovce odbiti predaju kad primi
zajmoprima ^htjev. Podrazumijeva se da
nepostojanje svih navedenih pretpostavki prava #v
p^aju predmeta zajma isključuje njegovo postojanje,
pa bi odbijanje predaje ^(lonjeni8 ti'1 pretpostavki
dovelo do zajmodavateljeva zakašnjenja s
ispunjenjem
Silft1
Osim toga, prema čl. 502. st. 2. ZOO-a zajmodavac je ipak
»dužan ispuniti svoju ako mu zajmoprimac ili tko drugi
za njega dade dovoljno osiguranje«. Time ^Kfcnovljen
rok prije čijeg isteka zajmodavac ne može raskinuti
ugovor. Budući da zajmodavac nužno vršiti svoje pravo da
odbije predaju, ovaj rok ne može početi 1 Drije
zajmoprimateljevog saznanja za vršenje tog prava
odnosno prije primitka Svijesti o odbijanju predaje, nego
počinje teći tek u tom trenutku. Kako njegovo tra je nije

određeno odredbama ZOO-a o ugovoru o zajmu,

držimo da analogno treba 1 mijeniti pravilo o postojanju
primjerenog naknadnog roka za ispunjenje, koji u na-
pripada dužniku ugovorne obveze44, pravilo o vremenu
ispunjenja, kad ono nije ^dviđeno ni ugovorom niti
zakonom45 i napose pravilo o tom roku u općoj odredbi
¡neizvjesnosti ispunjenja . Uz primjenu tih pravila zajmoprimcu
46

bi pripadao primjeren odnosno razuman rok za davanje

osiguranja, čija dužina bi ovisila o okolnostima konkretnog
slučaja. Suprotno stajalište dovelo bi zajmoprimatelj a
(koji i nije dužnik u zakašnjenju) u teži položaj od
takvog dužnika, što bi bilo posve neprimjereno.
Ako bi u tom roku od primitka zajmodavateljeve
obavijesti, zajmodavatelju bilo predano odgovarajuće
odnosno dovoljno osiguranje47 - bilo od strane
44«ČL 362. st. 1. ZOO-a.
4543 ĆL 173. st. 3. ZOO-a.
46MČ1. 359. st. 3. ZOO-a: »strana koja se obvezala prva ispuniti svoju obvezu može zahtije vati
da joj se osiguranje dade u primjerenom roku, a poslije proteka tog roka bez rezultata, može
raskinuti ugovor«.
47 Što je »dovoljno« osiguranje odnosno koje je osiguranje dovoljno moguće je promatrati sa
stajališta pouzdanosti odnosno sigurnosti i sa stajališta vrijednosti. S potonjeg stajališta držimo da
je dovoljno ono osiguranje koje odgovara vrijednosti zajmoprimateljeve obveze, a sa stajališta
pouzdanosti - kad je riječ o trgovcima - držimo da se treba raditi o onim sredstvima osiguranja toja

543
 zajmoprimate- labilo treće osobe - neizvjesnost
ispunjenja obveze vraćanja zajma bi nestala i on bi bio
dužan zajmoprimatelju predati predmet zajma. Ako to ne
bi bilo učinjeno, zajmodavatelj bi jednostranim
očitovanjem mogao raskinuti ugovor. Iako to ne proizlazi
iz odredbi ZOO o ugovoru o zajmu, ovo pravo
zajmodavatelja postoji na temelju odredbe cl 359. st. 3.
ZOO-a48.
^HB

II. Kredit

5.3. Odustanak zajmoprimatelja

Iznimno od općih pravila koja ne dopuštaju jednostrano
odustajanje od ra zbog načela0 pacta sunt servanda - osim u slučaju
ugovaranja odustatnine - h^ ' t\, 506. ZOO-a dopušta
zajmoprimatelju jednostrani raskid ugovora odustank ^ već
sklopljenog ugovora49. Odustanak, dakle, ima značenje
jednostranog faskf? izaziva redovne posljedice raskida
ugovora iz čl. 368. ZOO-a- Za odustanak je p no
zajmoprimateljevo očitovanje volje, koje može biti dano na
bilo koji od figLu! koji se volja može valjano očitovati, uz
izostanak zahtjeva za nekom formom oč't* na nja. Držimo da
zajmoprimac ex lege ima ovo pravo zato što je ugovor o zajmu
red ^ poglavito u njegovom interesu, a kad je zajam
besplatan, da je to redoviti slučaj
Zajmoprimac ex lege ima pravo odustati od ugovora počevši
od trenutka nie va sklapanja, ali - prema dikciji odredbe - »prije
nego što mu zajmodavac preda« nr h" met zajma®. Točan
trenutak do kojeg zajmoprimatelj ima pravo odustati od
ugovora proizlazi iz sadržaja pojma predaje i općeg pravila
o vremenu kad izjave volje stvarah učinke. Iz tih pravila
proizlazi da je za valjani odustanak od ugovora u smislu čl.
5og ZOO-a potrebno da zajmodavatelj primi izjavu o
odustanku prije trenutka u kojem je zajmoprimatelju
omogućen posjed predmeta zajma. Ako je nije primio prije
su prema trgovačkim običajima uobičajena u okolnostima koje odgovaraju konkretnom slu- H
(npr. | obzirom na rok vraćanja i druge elemente), na što upućuje i odredba čl. 12. ZOO-a o
primjeni trgovačkih običaja na trgovačke ugovore.
48Cl 359. st. 3. ZOO-a v. u bilj. 64. Iz naznake da ta strana »može« raskinuti ugovor proizla -
ze za raskid potrebno očitovanje volje. Rješenja slična rješenju ZOO-a postoje i u poredbenim
propisima. Prema ČL 316. OR - koji je gotovo istovjetan ovoj odredbi ZOO-a - zajmodavatelj može
odbiti predaju u slučaju zajmoprimateljeve nesposobnosti za plaćanje, a BGB u par. 490. jasnije
naznačuje posljedicu »značajnog pogoršanja« u imovinskim d<&oSiiha%ijxnoprimatelja, ali i u vri-
jednosti osiguranja danog zajmodavatelju, koja se sastoji u pravu zajmodavatelja da otkaže ugovor.
U istim okolnostima zajmodavatelj može odbiti ispunjenje i prema čl. 1822, CCT-a.
49 Čl 506, ZOO-a glasi: »Zajmoprimac može odustati od ugovora prije nego što mu zaj-
modavac preda ugovorene stvari, aU ako bi zbog toga bilo kakve štete za zajmodavca, dužan je
naknaditi je«.

544
tog trenutka, izjava o odustanku neće stvoriti učinak raskida
ugovora, nego će on i dalje postojati, pa će zajmoprimatelj
pasti u vjerovničko Zakašnjenje ako ne primi predmet zajma
kad ga je bio dužan primiti. Kad je predmet zajma riovac ili
novčana tražbina, to je vrijeme u pravilu i prije dospijeća
obveze predaje predmeta zajma, jer je prema općem pravilu
o vremenu ispunjenja novčanih obveza dužnik te vrste
obveza ovlašten ispuniti ih i prije roka. Kad su predmet
zajma stvari ili prava koja nisu novčane tražbine, to je
vrijeme kad je obveza zajmodavatelja dospjela, jer tada
zajmoprimatelj kao vjerovnik nije dužan primiti ispunjenje
prije dospijeća - osim kad je rok ugovorenu korist dužnika -
pa predaja prije dospijeća neće otkloniti Zajmoprimateljevo
pravo na odustanak, nego će on to pravo zadržati sve do
dospijeća žajnfodavateljeve obveze predaje, ali samo pod
pretpostavkom da je odbio preuzimanje predmeta zajma.
Davanjem zajmoprimatelju prava na odustanak ugovora
u situaciji kad na strani zajmodavatelja ne postoji razlog koji bi
to opravdavao, ZOO je narušio ravnotežu

545
r
J^iflfis------------ ---------------------------------------- --------
nih strana. Kako bi je ponovno uspostavio, ZOO je
obvezao zajmoprimatelja "^odustao od ugovora da
zajmodavatelju naknadi štetu koju bi ovaj pretrpio
zbog nka* Zajmodavateljevu štetu najlakše je uočiti
onda kad je zajam naplatan, pa odusta ugOVOra
odustankom zajmoprimatelja zajmodavatelj izgubi
pravo na 8HL No, zajmodavatelju pripada pravo na
naknadu štete u svakom slučaju, dakle, k arn® Lj je
Ugovor o zajmu besplatan, čim između
zajmoprimateljeva odustanka i i °n 0jaVateljeve štete
postoji potrebna uzročna veza.
Treba li na ovu naknadu štete ponajprije primijeniti
specijalna pravila o nakna- ■ itete zbog »povrede
ugovora« iz čl. 342. - 347. i čl. 349. ZOO-a ili opća
pravila o na- jj izvanugovorne Štete? Izvjesno je riječ
o šteti i naknadi štete proistekle iz radnje u i s
ugovorom, ali je jednako tako izvjesno da korištenje
zakonom utemeljenim pra- ^oifi ne može biti ocijenjeno
kao »povreda ugovora«, odnosno da nije riječ o šteti
koja e posljedica bilo dužničkog bilo vjerovničkog
zakašnjenja, ispunjenja s nedostacima 1' nropuštanja
obavijesti (kad postoji dužnost obavješćivanja), na
koju se primjenjuju ravila iz čl. 342. - 347. i čl. 349.
ZOO-a. Po našem mišljenju primijeniti treba ta pravila.
Ona opseg odgovornosti štetnika ograničavaju tako što
ga vežu uz stupanj krivnje ugovorne strane koja je
»povrijedila ugovor«70, dok opća pravila o
odgovornosti za oštećeniku daju pravo na potpunu
štetu

naknadu štete i 71kad je štetna radnja poduzeta uz

običnu nepažnju , pa bi stajalište o primjeni općih
pravila zajmoprimatelja koji vrši zakonom mu dano
pravo u pogledu opsega odgovornosti izjednačilo sa
svakim štetnikom i podrazumijevalo odgovornost za
čitavu štetu, dok bi ugovorna strana koja je
»povrijedila ugovor«, uz običnu nepažnju odgovarala
samo za predvidivu štetu, što bibila teška
proturječnost u sustavu odgovornosti za štetu.

6. Predaja predmeta zajma

6.1. Uvodno
Obveza predaje predmeta zajma primarna je i-
glavna obveza zajmoprimatelja, i prva obveza koja u
redovitoj životnoj kronologiji zbivanja dospijeva nakon
što je ugoyor sklopljen72. Imajući na umu kako
predmet zajma mogu biti novac, zamjenjive stvari i
zamjenjiva prava, izraz »predaja« ovdje treba shvatiti
vrlo široko, jer se odnosi na stvari \ znači
omogućavanje posjeda odnosno faktične vlasti osobi
kojoj se stvar
čl. 346, si I i 2. ZOO-a pravo na naknadu
.. "Prema
Cjelokupne štete postoji samo u slu- |]§ Prijevare,
namjernog neispunjena i neispunjenja zbog krajnje
nepažnje, a ako oni ne postoje "govorna strana dužna
je naknaditi samo štetu koju je morala »predvidjeti kao
moguće posljedice povrede ugovora«.
 71
ČL 1090, u svezi s čl. 1049. ZOO-a. 241) alj Z|
j ? i i obvezi predaje odgovara zajmoprimateljeva
nodav tel evo

dužnost primanja (SP s.

545
JI Kredit .... ............_____ ---------------- —
prodaje Zato, kad je riječ o novčanim tražbinama ili
drugim pravima općenit imodavatcljmi obvezu treba nazvati
obvezom prijenosa ili ustupanja, jer se prav' ft predaju nego
prenose ili ustupaju. ne

Okolnost Sto individualne stvari odnosno prava ne

mogu biti predmet Ug0 o zajmu važna je i za predaju
predmeta zajma, jer otpada primjena onih odredbi 1(28
koje se odnose na individualne stvari, npr. o
nemogućnosti ispunjenja i njezinim 3 sljedicama.
Primjerice, i kad bi predmet zajma propao prije no što rizik
slučajne pP° pasti ili oštećenja prijeđe na zajmoprimatelja,
zajmodavateljeva obveza ne bi prest? osim u gotovo
hipotetskoj situaciji propasti čitavog roda stvari ili prava
koje su p^i met ugovora odnosno zajma, dok kod
novčanog zajma takva situacija ni hip0tetsk~ nije
moguća50. Inače, i kod ugovora o zajmu na pitanja u vezi s
prijelazom rizika zajmodavatelja na zajmoprimatelja treba
primijeniti odredbe čl. 378. - 379. ZOO-* o riziku i prijelazu
rizika kod ugovora o kupoprodaji, jer medu odredbama
ZOO-a ugovoru o zajmu nema drukčijih odredbi.

6.2. Sadržaj, opseg, način i kakvoća predaje

Predajom predmeta zajma zajmodavatelj ispunjava
svoju glavnu obvezu, pa podsjećamo da se »ispunjenje ...
sastoji u izvršenju onoga što čini sadržaj obveze« 74 Stoga
sadržaj predmeta ispunjenja - zajmodavateljeve obveze
da preda predmet zajma zajmoprimatelju - proizlazi iz
opisa predmeta te zajmodavateljeve obveze koji je
naveden u ugovoru. Ako je kao predmet ugovora odnosno
glavne zajmodavateljeve obveze u ugovoru navedena
određena ili odrediva novčana svota u domaćoj valuti,
primjenjuju se opća pravila o novčanim obvezama i
njihovu ispunjenju jer zajmodavac ima novčanu obvezu
odnosno obvezu plaćanja75. Doslovno o »predaji« radit će
samo kad zajmodavatelj predaje novčanice i/ili kovani
novac, jer se izraz predaja rabi za stvari, kao što je već
navedeno. Kad se ovu obvezu ispunjava uplatom u korist
bankovnog računa zajmoprimatelja, radnja ispunjenja ne
može se opisati kao »predaja«, nego kao prijenos, jer će
na ovaj način zajmoprimatelj steći novčanu tražbinu od
svoje banke, a tražbine se ne »predaju«, nego »prenose«
ili ustupaju51. Podrazumijeva se da je zajmodavatelj dužan
predati odnosno prenijeti upravo onu svotu domaće valute
koja je ugovorena - jer na to upućuje načelo monetarnog
nominalizma - osim ako bi bila ugovorena valutna
klauzula - kad bi svota ispunjenja proizlazila iz izračuna uz
primjenu ugovorene svote i promjene tečaja - ali je
zajmoprimatelj redovito dužan primiti i djelomično
50 V. Opći dio, III., 4. Novčane tražbine / obveze.
51 Kad je predmet ugovora novac, a ugovor je trgovački, najčešći način predaje
bit će prijenosom tražbine s bankovnog računa zajmodavatelja na bankovni račun
zajmoprimatelja. Između netrgovaca umjesto toga predaja novčanica bit će temeljni način
ispunjenja (tako i u švic PraVU prema SP, s. 237.).

547
 ispunjenje, jer je vjerovnik novčane obveze u pravilu
dužan primiti i dje-
„rt^mu /,
Sktkoj«
, rninicnie te obveze Ako bi kao predmet zajma bila
lis

ugovorena određeno \W ^ ^»M svota s u stranoj 0valuti a

ugovor ne bi bio ni&tetan zajmodavatelj tat Hf dui* redati
odnosno prenijeti zajmoprimatelju novčanice koje glase H; *
Unosno novčanu tražbinu koja glasi na kune i to u
svoti koja proizlazi Iz pre bivanja ugovorene strane u
domaću valutu »prema prodajnom tečaju koji objavi
^ibffl®1'odnosno Hrvatska1 narodna banka i koji vrijedi na
dan dospjelosti, od J ^ ^ zahtie\n vjerovnika na dan
plaćanja«7*.
0 prijenosu, a ne o predaji, bit će riječ i kad iz opisa
glavnog predmeta zajmoda i eve obveze u ugovoru
proizlazi da je taj predmet pravo - osim novčane
tražbine ^a ¿e ^ na obvezu predaje primjenjivati posebna
pravila koja uređuju prijenos ' ■ rava koje je predmet
ugovora i opća pravila ZOO-a o ispunjenju nenovčanib
1 t eće obveza predaje predmeta zajma biti ispunjena
onda kad je pravo pre- prema tim pravilima. Opća
pravila ZOO-a o ispunjenju nenovčanih obveza
n
^mjenjivat će se i kad iz opisa glavnog predmeta
zajmodavateljeve obveze u ugovoru L^fezida je on
stvar52, ali i kad strane ugovore novčani zajam pri kojem
će zajmoda- i\ g!avnu obvezu ispuniti predajom stvari53. Tek tada
se može govoriti o predaji stricto l«cu a osim općili pravila
ZOO-a o ispunjenju nenovčanih obveza primjenjivat će
se jpraVila stvarnog prava o predaji stvari54.
U svakom slučaju - imajući na umu potrebu da
zajmoprimatelj stekne vlasniš- na uzajmljenom - predmet
zajma zajmodavatelj treba predati na način kojim će
fljmoprimatelj steći vlasništvo odnosno njemu
odgovarajuće pravo na pozajmljenom.
Kad su predmet zajma stvari ili prava a njihova
kakvoća ugovorom nije odreda, zajmodavatelj je dužan
predati stvari ili prava barem srednje kakvoće55, osim jad
mu je bila poznata namjena, kad je dužan predati stvari
ili prava kakvoće koja otvara namjeni56.

5275 Glede opsega ispunjenja ova pravila - suprotno pravilima o ispunjenju novčanih obra
- ne zahtijevaju od vjerovnika da primi djelomično ispunjenje, pa ga nije dužan primiti ni
ajmoprimatelj.
53 Tako je bilo ugovoreno kad »su tuženice i pok. suprug tužiteljice N. B. tijekom 1995.
postigli dogovor da će prednik tužiteljice za potrebe otvaranja stomatološke ordinacije
prvotuženice a š u mjestu svog prebivališta u L. u Švicarskoj, preko ordinacije svoje kćeri F. B.,
nabaviti i platiti svojim sredstvima stomatološku stolicu, te druge potrebe instrumente i
materijal« s time što su se stranke istodobno »dogovorile da će prvotuženica platiti navedena
novčana sredstva kad ostvari prihode od zubarske djelatnosti« (odluka VSRH 527/10 od 1.
548
listopada 2014.).
54"Pravila o predaji u ZOO-u ne nalaze se među odredbama o ugovoru o zajmu, nego
medu odredbama i ugovoru o kupoprodaji, gdje čl. 389. st. 2. ZOO-a određuje đa je prodavatelj
•ispunio obvezu predaje kupcu, u pravilu, kad mu stvar uruči ili preda ispravu kojom se stvar
može preuzeti«, čime je opisao fizičku i (djelomično) simboličku predaju, uz koje je valjana i
predaja danjem. Ta pravila treba primijeniti i na predaju predmeta zajma.
55¡U 170. St. 1. ZOO-a.
56170. st. 2. ZOO-a.
iijCgdtt ______ ____________—..... . . ... . .
6.3. Vrijeme predaje
Podrazumijeva se da je zajmodavatelj dužan ispuniti obvezu predaje u prv

redu u vrijeme koje je ugovoreno.

Ako vrijeme ispunjenja ove obveze nije ugovoreno, zajmodavatelj j e a.
predati predmet zajma »onda kad to zajmoprimatelj zatraži« 57, što je formulaciji
može navesti na različite zaključke o točnom trenutku dospijeća ove
zajmodavateli,a obveze. U literaturi se navodi kako je ova obveza »dospjela u
trenutku sklapanja u vora, te zajmoprimatelj od tog trenutka dakle odmah može
zahtijevati ispunjenje«!^ druge strane, držimo da i ovu odredbu treba
protumačiti u skladu s općim pravil0ni' vremenu ispunjenja iz čl. 173. st 3. ZOO-a
prema kojemu dužnik nije dužan dati iSnu° njenje odmah čim vjerovnik to zatraži
ako priroda obveze, cilj posla i ostale okolno!- zahtijevaju stanovit rok za
ispunjenje, nego tek u trenutku koji proizlazi iz prir0(/ obveze, cilja posla i ostalih
okolnosti konkretnog slučaja. Oni bi, dakle, odredili vrij e me Čijim istekom
dospijeva obveza predaje, a tek ako oni ne bi upućivali na postoji nekog roka za
predaju, zajmodavatelj bi bio dužan predati predmet zajma odmah i
zajmoprimatelj to zahtijeva. U svakom slučaju zajmodavatelj ne bi pao u
zakašnjenje ako ga zajmoprimatelj ne bi pozvao na predaju predmeta zajma, jer
to proizlazi i ^ općeg pravila o padu dužnika u zakašnjenje prema kojem je za to
nužan vjerovnikov poziv odnosno zahtjev za ispunjenje58.
Kad je riječ o trgovačkom ugovoru o zajmu onda
treba primijeniti odredbe čl 11. Zakona o financijskom
poslovanju i predstečajnoj nagodbi59.
Trajanje zajmodavateljeva zahtjeva za predaju
predmeta zajma ograničeno je posebnim zastarnim
rokovima koji su određeni s obzirom na individualiziranu
svrhu zbog koje zajmoprimatelj sklapa ovaj ugovor.
Njegov zahtjev za predaju predmeta zajma zastarijeva u
roku od tri mjeseca od zajmodavateljeva pada u
zakašnjenje, a »u svakom slučaju«60 u roku od godine
dana od sklapanja ugovora. Izraz »u svakom slučaju«
svakako upućuje na zaključak da je riječ o objektivnom
roku čijim istekom ne istječe samo taj rok, nego eo ipso i rok
od tri mjeseca od pada dužnika u zakašnjenje. Glede
potonjeg roka treba napomenuti daće zajmodavatelj
pasti u zakašnjenje čim o ugovorenom dospijeću ne
preda predmet zajma zajmoprimatelju, a ako taj rok nije
ugovoren istekom primjerenog roka nakon
zajmoprimatelj evog poziva za predaju61.
OgovtfOMH^L------------------------------ ------------
Z
' Slakoper

Inače i općenito - prema odluci VTSRH Pž-3225/06 od 17. veljače 2009. - »za , e ¡z
ugovora o zajmu - kreditu vrijedi pravilo o općem zastarnom roku od pet d'na«
¿i>>ono ne vr*jec^ u slučajevima kada je medu strankama ugovoreno i ispu-
n0 plaćanjem anuiteta pri čemu se primjenjuje kraći zastarni rok u kojem zasta-

f*ju povremene tražbine, odnosno rok od tri godine«. Ono također ne vrijedi za
Mneiz trgovačkih ugovora o zajmu, na koje treba primijeniti zastarni rok od tri
tf
dine, koji se primjenjuje na trgovačke ugovore9"

57 ČL 501. st 1. ZOO-a u cijelosti glasi: »Zajmodavac je dužan predati stvari u

ugovoreno vrijeme, a ako rok za predaju nije određen, onda kad to zajmoprimac zatraži«.
Po našem mišljenju to ne isključuje primjenu opće odredbe o vremenu ispunjenja iz čl. 173.
st. 3. ZOO-a.
58wČl 183. st 2. ZOO-a.
5917 NN 108/12,144/12, 81/13,112/13, 71/15 i 78/15, Za razgraničenje polja primjene
ovog Zakona i ZOO-a v. Opći dio, III,, 3. Kamate.
60"Čl 501. st, i ZOO-a, koji | cijelosti glasi: »Pravo zajmoprimca da zahtijeva predaju
ugovorenih stvari zastarijeva za tri mjeseca od dolaska zajmodavca u zakašnjenje, a u
svakom slučaju za godinu dana od sklapanja ugovora«,
61"Goienc, s. 721. drukčije; od poziva na predaju. U švic, pravu - prema čl. 315, OR-a- M_
htjev zajmoprimatelja zastarijeva u roku od 6 mjeseci od pada zajmodavatelja u
zakašnjenje, a nzfc

549
 6.4. Subjekti predaje
Podrazumijeva se kako će u pravilu predmet zajma
predati zajmodavatelj a pri zajmoprimatelj, ali ne treba
miti

zaboraviti ni opća pravila o subjektima ispunjenja iz kojih

proizlazi kako i treća osoba ex lege obvezu može ispuniti,
odnosno ispunjenje primiti u zakonom predviđenim
slučajevima62.
S tim u svezi u sudskoj je praksi izrijekom potvrđeno
kako strane mogu ugovoriti da zajmodavatelj predmet
zajma ne preda zajmoprimatelju nego trećoj osobi63. Kad je
zajmoprimatelj pravna osoba, valjana je predaja na ruke
direktora i zastupnika pravne osobe koja je zajmoprimatelj,
pri čemu on prima sredstva »isključivo za račun iukorist
tuženika« jer je on »bio ovlašten u ime tuženika zaključiti
spomenuti ugovor i primati novac u njegovo ime te
slijedom toga preuzeti obaveze iz tog ugovora u ime i za
račun« tog tuženika, a »propust tuženika da evidentira
primljeni iznos po osnovu zajma u svojim poslovnim
knjigama i propust tuženika da primljenu gotovinu unese u
blagajnu ili na svoj poslovni račun kod banke ne čini
zaključeni ugovor o zajmu pravno nevaljanim«64.

11. Kredit -------—

7. Odgovornost za nedostatke i štetu zbog
nedostataka

7,1. Općenito
jedan od mogućih sekundarnih učinaka svih potpunih
dvostranoobve ugovora jest odgovornost prenositelja za
materijalne i pravne nedostatke ispunjao na koju se
primjenjuju odredbe o odgovornosti prodavatelja, ako Što
drugo nije ®JI sano odredbama o ugovoru odgovarajućeg
tipa65. Stoga, kad postoji zajmoprimateli obveza plaćanja
kamata - pa je ugovor o zajmu naplatni, tj. potpuni
6250 Čl. 228. ZOO-a. Zbog toga ozbiljnoj kritici treba izložiti odluku VSRH Rev 1200/07 od
30. prosinca 2008., koja je zauzela stajalište da su »nižestupanjski sudovi su pravilno otklonili
primjena čL 374. st. 1. ZOO-a (identičan današnjem čl. 228. st. 1. ZOO - op a) prema kojoj
odredbi se primjenjuje zastarni rok od tri godine, jer se u konkretnom slučaju potraživanje
tužitelja temelji na ugovoru o zajmu, a ne na temelju ugovora o prometu robe i usluga, te
potraživanje naknade za izdatke učinjene u vezi s tim ugovorima, što su zakonske pretpostavke
za primjenu te odredbe« i to u situaciji u kojoj su obje strane subjekti trgovačkog prava, a »iz
sadržaja ugovora o zajmu proizlazi da je pozajmica uzeta za pokrivanje tekuće likvidnosti biroa
tuženice« (sic!).
"Čl. 161. - čl. 165. ZOO-a.
63Odluka VSRH Rev 1777/84 od 5. prosinca 1984. Prema odluci VSRH Rev 1387/08 od 14.
svibnja 2013. »su parnične stranke na temelju Zapisnika od 16. studenoga 2002. (predmet kojega
je bilo iznalaženje rješenja za provođenje završetku poslova u svezi ugovora između trgovačkog
društva »K.« d.o.o. i društva S..B..M.. iz I.) istoga dana sklopile ugovor o kratkoročnoj pozajmici
Kojim se tužitelj kao zajmodavac obvezao isplatiti tuženiku kao zajmoprimcu iznos od
325.000,00 H na način da će dio iznosa od 150.000,00 kn tužitelj u ime trgovačkog društva »M.«
550 d.o.o. ce- sijom platiti trgovačkom društvu »E.«, iznos od 150.000,00 kn na isti način trgovačkom
društvu jjf jjj ostatak od 25.000,00 kn će biti doznačen na račun trgovačkog društva »M.«, time
da je rok povrata zajma ugovoren s 1. prosinca 2002.«, te je zajmoprimac dužan vratiti sve
pozajmljeno, iako sam nije primio sve što je bilo ugovoreno.
64"Odluka VSRH Rev 57/01 od ft veljače 2004. Prema odluci VSRH Rev 1169/10 od 23.
Suđenoga 2011. »ugovor o kratkoročnoj pozajmici tužitelj je sklopio s pravnom osobom (A. k.
oo.o.) na temelju kojeg ugovora je tužitelj i izvršio isplatu pozajmljenih sredstava zakonskom
gtupmku zajmoprimca«.
65 Čl. 357, ZOO-a.
dvostranoobve^! ugovor - postoji odgovornost za
nedostatke. Kad ove zajmoprimateljeve obveze nem
ugovor je nepotpuni dvostranoobvezni ugovor i a contrario
izričaja dijela čl. 357 st j* ZOO-a66 ova odgovornost ne bi
postojala.
Nepostojanje ove odgovornosti moglo bi značiti kako
zajmoprimatelju ne pri padaju prava koja nastaju kad postoje
materijalni nedostaci (npr. zahtjev za otklanjanje ili predaju bez
nedostataka), iako zbog tih nedostataka on ne može
ostvariti svrhu ugovora (npr. vrijednosni papiri oštećeni su tako
da se ne mogu pročitati), što bi bilo protivno odredbi čl. 342. st.
1. ZOO-a, prema kojoj je svaki dužnik ugovorne obveze dužan
preuzetu obvezu ispuniti »savjesno u svemu kako ona
glasi«. Zbog toga i u slučaju nenaplatnog zajma zajmodavatelj
treba odgovarati za nedostatke. No nedostaci mogu postojati i na
predmetu koji zajmoprimatelj vraća zajmodavatelju, pa i on treba
odgovarati za nedostatke.
Na predmetu ispunjenja ugovora o zajmu mogu
postojati materijalni nedostaci Kad god se obveza
ispunjava predajom stvari, mogućnost postojanja
materijalnih nedostataka posve je očita, podjednako kao i
kad su predmet ugovora prava odnosno tražbine
inkorporirane u stvari i neodvojive od tih stvari (npr.
vrijednosni papiri), što tada dovodi do toga da pravo
odnosno tražbina ne može biti realizirana zbog materijalnog
nedostatka stvari u koju je inkorporirana (npr. nečitak
vrijednosni papir).
S obzirom na pojam pravnih nedostataka i obilježja
predmeta zajma, pravni nedostaci teško se mogu pojaviti
pri ugovoru o zajmu. Naime, pojam pravnih nedostataka -
prava trećeg koja isključju, ograničuju ih umanjuju prava
koja stjecatelj treba steći - defacto mogu postojati samo na
individualnoj stvari (species) zato što je kod generičkih
(zamjenjivih) stvari objektivno nemoguće odrediti primjerak
takve stvari na kojem bi postojalo pravo trećeg i dokazati da
na upravo tom primjerku postoji pravo. Čim bi primjerak
sadržavao neki element razlikovanja od svih ostalih
primjeraka stvari istog roda, više se ne bi radilo o
generičkoj nego o individualnoj stvari. Slijedom toga - i
činjenice da predmet zajma mogu biti samo novac (koji je
neprijeporno zamje- njiva stvar) ili zamjenjive stvari i prava -
o odgovornosti za pravne nedostatke ovdje ne treba
govoriti.
11. Kredit______________________

8. Vraćanje zajma

8.1. Općenito i sadržaj obveze

Obveza vraćanja zajma, tj. iste svote novca odnosno
iste količine stvari ili prav iste vrste i kakvoće kao što je primio,
primarna je i uvijek postojeća obveza zajmopr* matelja100. Kad
predmet zajma nije novac, njegova je obveza da
zajmodavatelju vrati stvari upravo onog točno određenog
roda kojeg su bile stvari koje je primio (npr. ne jabuke, nego
jabuke gloster, ne brašno nego glatko brašno tip 500). Osim
66»Kod naplatnog ugovora,,.,«

551
 što rod treba biti posve istovjetan primljenom, istovjetna treba
biti i količina, ali i kakvoća (kvaliteta) odnosno (uporabna)
svojstva, osim ako su strane ugovorile drukčiji način vraćanja
zajma, primjerice »prodajom i predajom apartmana«101 ili je
nakon sklapanja ugovora zajmodavac na ime vraćanja zajma
umjesto novca pristao primiti robu102.
Ako su predmet zajma vrijednosni papiri, u prvom je
redu riječ o vrijednosnim papirima izdanim u seriji, jer
ponajprije takvi papiri udovoljavaju zahtjevu zamjenjivosti.
Onda kad je riječ o takvim vrijednosnim papirima treba
pretpostaviti da vraćanje vrijednosnog papira iste serije
udovoljava zahtjevu za vraćanjem stvari iste kakvoće jer je
isti izdavatelj i identična obveza, a ako se ne bi vraćao papir
iste serije i izdavatelja, onda bi i pitanje vrste odnosno roda i
pitanje kakvoće vrlo lako moglo biti otvoreno. Uz to, pitanje
kakvoće posebno bi moglo biti otvoreno kad bi se vraćali
vrijednosni papiri iste vrste ali drugog izdavatelja.
Ako je predmet zajma novac, zajmoprimatelj je
dužan vratiti istu svotu koju je primio - osim ako je
ugovorena valutna klauzula - i to i u slučaju promjene
kupov-

krivnje, dok kod besplatnog zajma odgovara samo u slučaju

kad je znao za nedostatke. Slično, prema čl. 1891. CCF-a
zajmodavatelj odgovara za one nedostatke za koje je znao,
a o njima nije obavijestio zajmoprimatelja, pri čemu se ova
odgovornost odnosi na nedostatke koji mogu prouzročiti
povredu zajmodavatelja.
100
Njegova obveza vraćanja u načelu nije strogo
osobna, nego u slučaju smrti zajmoprima- telja prelazi na
nasljednike (tako odluka VSRH Rev 502/00 od 18. ožujka
2004.). Također, prema odluci VSRH Revt 117/06 od 11.
listopada 2006. za obvezu vraćanja »nije odlučno je li zajmopri-
mac (u ovom slučaju tuženik) postupio sukladno propisima
o platnom prometu u zemlji i primljeni novac odmah položio na
račun kod banke, kao i uopće činjenica na koji način je
tuženik raspolagao novcem (je li ga utrošio na isplatu plaća
radnicima nekog drugog poslodavca ili za nešto drugoH
552 Tražbina povrata zajma može biti predmet ugovora o cesiji
između zajmodavca kao cedenta i treće osobe kao
cesionara (V. odluku VSRH Rev-x 451/11 od 6. srpnja
2011.).
 101
Prema odluci VSRH Rev 2781/11 od 16. lipnja
2015. »stranke sklopile ugovor o zajmu i da tuženik nije
ispunio svoju obvezu vraćanja .. primljenog iznosa zajma
100.000,00 DEM W se iznos tuženik obvezao vratiti
ugovorenom prodajom i predajom apartmana iz isprave
nazvane ^lnV°r.°iavansu<< P° njeg°v°j izgradnji do 30. svibnja
1999., niti je vratio tužitelju do 15. srpif IP Primljeni iznos
pozajmice (30.000,00 DEM i 12.280,00 DEM), pa su
pravilno nižestupanp sudovi primijenili materijalno pravo
kada su prihvatili tužbeni zahtjev i naložili tuženiku vraćan
primljenog iznosa zajma od 100.000,00 DEM, kao i
primljenih iznosa pozajmice od 21.
2000 od 30.000,00 DEM i pozajmice od 18. svibnja 2000. od
12.280,00 DEM, jer ni te pf tuženik po dospijeću 15. srpnja
2000. nije vratio tužitelju«.
102
Tako u odluci VSRH Rev-x 84/13 od 13. studenoga
2013. stoji da je »sud prvoga stup« je pravilno utvrdio koju robu je
tužitelj primio na ispunjenje obveze iz predmetnog ugovo
zajmu«. Proizlazi da se ovdje u biti radilo o davanju umjesto
ispunjenja iz & 167. ZOO-a.

553
 7 - - --------------------------------------------- ------------------------ Z. Slakoper

moći novca od isplate do vraćanja zajma, jer se i ovdje primjenjuje načelo mone nC oc
nominalizma103. Ako je primio stranu valutu, zajmoprimatelj je dužan vratiti ^ranu valutu ako su
isplate u toj valuti dopuštene prisilnim propisima104, ali i ako je 5 ovor ništetan zbog protivnosti
(prisilnim) deviznim propisima, jer je tada dužan Liti upravo ono što je primio105. Ako je svota
zajma bila ugovorena u stranoj valuti /klauzula strane valute), a zajam isplaćen u domaćoj valuti,
zajmoprimatelj je dužan \rattti onu svotu domaće valute koja odgovara protuvrijednosti valute
ugovora u vrijeme dospijeća te obveze.
Glede osobina stvari koje se vraćaju potrebno je ponoviti već izraženo stajalište Icako i
zajmoprimatelj treba odgovarati za eventualno postojeće materijalne (faktične) nedostatke stvari
koje vraća, jednako kao što treba odgovarati i zajmodavatelj, a glede radnji kojima zajmoprimatelj
ispunjava svoju obvezu vraćanja odnosno glede načina ispunjenja te obveze, mutatis
mutandis treba primijeniti ono što je izloženo u svezi sa zajmodavateljevom obvezom predaje
predmeta zajma.

8.2. Izbor pri vraćanju

Pri sklapanju ugovora o zajmu čiji predmet nije novac strane mogu ugovoriti da će
zajmoprimatelj zajam vratiti u novcu, a neovisno o tome kad predmet zajma nije novac, nakon
predaje predmeta zajmoprimatelju može nastati nemogućnost vraćanja iste količine stvari ili
prava iste vrste i kakvoće.
U prvom slučaju po samom zakonu106 nastaje pravo zajmoprimatelja da - unatoč
ugovorenom vraćanju nenovčanog zajma u novcu - zajmoprimatelju vrati istu i količinu stvari ili
prava iste vrste i kakvoće kao što je primio. Kako zajmoprimateljeva obveza ima jedan
predmet, ali mu je dopušteno daje se oslobodi davanjem drugoga, a zajmodavatelj je ovlašten
zahtijevati vraćanje samo onog što je ugovoreno (tj. vraćanje u novcu), riječ je o fakultativnoj
obvezi107.
U ovom slučaju ugovorom ne mora biti određena svota koju će zajmoprimatelj vratiti
umjesto primljenih stvari ili prava. Propuštanje određivanja svote neće dovesti do nevaljanosti
odredbe, nego će zajmoprimatelj koji vraća zajam u novcu biti dužan vratiti svotu koja
odgovara vrijednosti primljenih stvari u vrijeme i u mjestu koji su određeni za vraćanje108.

| Odluka VSRH Rev-2623/00 od 16. listopada 2003.

104
Tako VSRH u odluci Rev-1426/1999 od 4, prosinca 2003.
105
0 tome podrobnije v. naprijed.
106
Cl. 505. st. 1. ZOO-a: »Ako u zajam nije dan novac, a ugovoreno je da će zajmoprimac
zajam u novcu, zajmoprimac je ipak ovlašten da po svom izboru vrati pozajmljene stvari ili
lž s fl
® ovca koji odgovara vrijednosti tih stvari u vrijeme i u mjestu koji su ugovorom određeni 1
bacanje«.
Hi 107
Čl. 38. ZOO-a.
108
Čl. 505. st. 1. ZOO-a, a glede vremena odlučnog za određivanje vrijednosti tako i odluka
Rev-1764/89 od 18. listopada 1989.

554
 II. Kredit __ __________________________
_______________________________

Kad nastane nemogućnost ispunjenja obveze vraćanja iste količine stvari ili V* iste vrste i
kakvoće - npr. zbog propasti čitavog roda stvari ili prava - zajmoprj telj će biti dužan
zajmodavatelju - umjesto vraćanja stvari ili prava - isplatiti vrijec|n * koja odgovara vrijednosti
stvari u vrijeme i mjestu koji su određeni za vraćanje1^ 7a?modavatelj zahtijevati isplatu te
vrijednosti, jer je nenovčana obveza konvertir * u novčanu110.

8.3. Vrijeme vraćanja

Kad je vrijeme vraćanja zajma ugovoreno, govorimo o situaciji u kojoj je ugov0. reno dospijeće
obveze i dužnik (zajmoprimatelj) je dužan ispuniti je bez ikakve aktiv, nosti zajmodavatelja kao
vjerovnika, a ako je ne ispuni o dospijeću, pada u zakašnjenje511 ako rok vraćanja nije bitan
sastojak, a ako je, ugovor se raskida samim protekom roka512 te nastaju posljedice raskida
ugovora zbog neispunjenja113. Ugovoreno može biti vraćanje odjednom ili u obrocima - npr.
»pozajmljeni novac će poduzetnik vratiti naručitelju postupno kako bude prikupio od
potrošača«114 - a u odluci VSRH Rev 902/04 od 6. srpnja 2005. obveza zajmoprimca da vrati
zajam u ugovorenom roku spominje se u situaciji kad je ugovor o zajmu u stranoj valuti bio
ništetan zbog protivnosti prisilnim deviznim propisima. Po našem mišljenju, u slučaju ništetnosti
ugovora o zajmu, zajmoprimac je dužan primljeno vratiti odmah, a ne u ugovorenom roku, jer
obveza vraćanja na temelju ugovora u tom roku zbog ništetnosti ugovora uopće ne postoji, nego
situacija odgovara stanju u kojem postoji stjecanje bez osnove. Osim toga, može se susresti i
vrijeme vraćanja ugovoreno uz odgodni uvjet115.

109
ČL 505. st 2. ZOO-a: »»Isto vrijedi i u slučaju kad nije moguće vratiti istu količinu stva-
ri, iste vrste i iste kakvoće«. Sadržajno bitno istovjetno cl. 1818. CCT-a i cl. 1903. CCF-a. Prema
prisilnoj odredbi čL 317. OR-a, ako su zajmoprimatelju umjesto ugovorene novčane svote predni
vrijednosni papiri ili roba, a zajmoprimatelj vraća zajam u novcu, kao svota zajma vrijedi tekuća
cijena ili tržišna cijena tih vrijednosnih papira ih robe u vrijeme i na mjestu predaje.
110
Upućivanje st 2. ČL 505. ZOO-a na primjenu st. 1. istog članka - po mišljenju autora -
ne može biti shvaćeno tako da bi - kad nastane nemogućnost vraćanja stvari - obveza
zajmoprimatelja bila fakultativna obveza. To stoga što bi kvalificiranje obveze kao fakultativne
zajmodavatelju de fađo onemogućilo zahtijevati vraćanje zajma, jer bi on imao samo zahtjev za
vraćanje stvari čiji čitav rod je propao. Zbog toga držimo da nastankom nemogućnosti vraćanja
nenovčana obveza zajmoprimatelja biva konvertirana u novčanu obvezu i da nastaje ne samo
zajmoprimateljeva ovlast vraćanja u novcu, nego i zajmodavateljev zahtjev za takvo vraćanje.
111
Ponekad je točan trenutak dospijeća teško odrediti, kao kad je ugovoreno vraćanje
zajma »nakon završetka turističke sezone« (V. odluku VSRH Rev 1809/11 od 10. veljače
2015.).
1,2
Tako i odluka VSRH Rev 663/09 od I lipnja 2011.
113
Znači da će zajmoprimatelj odgovarati zajmodavatelju i za štetu koju je zajmodavate j pretrpio,
ako postoje pretpostavke odgovornosti za štetu zbog povrede ugovora iz ČL 342. - 34 • i ći 349.
ZOO-a.
Iz odluke VSRH Rev 1023/02 od 9. ožujka 2004.
ii4

115
Iz odluke VSRH Rev 527/10 od 1. listopada 2014. proizlazi »da su stranke
dogovor* da će prvotuženica platiti navedena novčana sredstva kad ostvari prihode od zubarske
djelatnoj» tj. tada vratiti zajam.
, ug^roj^EL-- -------------------------------------------Z.Slakoper
Ako vrijeme vraćanja zajma nije ugovoreno, ono se u prvom redu treba odre- irema okolnostima
zajma koje su stranama bile poznate ili morale biti poznate Lp anju ugovora. Riječ je o
činjeničnim okolnostima konkretnog slučaja iz kojih ^ izlazi vrijeme na koje je zajam dan, a time
i vrijeme vraćanja. P Ako takvih okolnosti nema, zajmoprimatelj je dužan vratiti zajam »nakon

555
 iste- rimjerenog roka koji ne može biti kraći od dva mjeseca računajući od zajmodavče-
Lhtieva«67- Imajući na umu da sklapanjem ugovora o zajmu nastaje trajan obvezni dnos 68 koji -
kad nije zasnovan na određeno vrijeme - prestaje otkazom, može se za- tr čiti da
zajmodavateljev zahtjev za vraćanje ima značenje otkaza ugovora iz čl. 212. 700-8» a rok od
najmanje dva mjeseca karakter otkaznog roka69. Dosljedno tome imoprimateljeva obveza
vraćanja dospijeva kad istekne otkazni rok koji ne može biti fraći od dva mjeseca, pa
propuštanjem vraćanja o isteku tog roka pada u zakašnjenje i od isteka tog roka nastaje njegova
obveza plaćanja zateznih kamata70 i nastaju druge posljedice zakašnjenja, uključujući i naknadu
štete prema čl. 342. - 347. i čl. 349. ZOO-a. Naznaka Čl. 504. ZOO-a da otkazni rok ne može biti
kraći od dva mjeseca upućuje na to da on može biti i duži, a teret dokaza o tome da je otkazni
rok duži leži na zajmo- nrimatelju. Ako bi zajmodavatelj bez zahtjeva za vraćanje ili prije isteka
roka od dva mjeseca od zahtjeva podigao tužbu, držimo da bi tužba bila preuranjena, jer
odredba ZOO-a o otkaznom roku od najmanje dva mjeseca znači da zajmodavateljeva tražbina
vraćanja zajma ne može dospjeti prije isteka tog roka. Istovremeno treba naglasiti da -
kadrokvraćanja nije ugovoren niti proizlazi iz okolnosti - zajmodavatelj može ugovor otkazati u
svako doba71. Na zahtjev za vraćanje zajma primijenio bi se opći zastarni rok od pet godina 72
, a
ako je ugovor trgovački, zastarni rok od tri godine73.
mrnmrnm

II. Kredit

Iako Z00 govori samo o zajmodavateljevu otkazu, kad rok vraćanja nije na temelju načela ravnopravnosti strana pravo otkazati
ugovor pripada i zajmon^" Iju1», Ni ovdje otkazni rok ne bi mogao biti kraći od dva mjeseca od očitovanja o t k a i "
Ako je vrijeme vraćanja ugovoreno, zajmoprimatelj po samom zakonu nii žaii čekati ugovoreno vrijeme vraćanja, nego je ovlašten
primljeni zajam vratiti • roka određenog za vraćanje125. Unatoč tome što prema općim pravilima vjerov f''5 bi bio dužan primiti ispunjenje
nenovčane obveze prije roka, te unatoč mogu,; n? da obveza zajmoprimatelja bude nenovčana (stvari i prava), zajmoprimateljevo n °8t' vraćanja
zajma prije roka nije ograničeno na vraćanje novčanog zajma, nego po ^ i kad on nije u novcu, jer specijalna odredba čl. 507. ZOO-a to pravo
ne ograni s obzirom na predmet zajma74. Ovo pravilo nije prisilne nego dispozitivne prirod^ Što proizlazi iz dikcije odredbe čl. 507. ZOO-a, a
to znači da strane ugovorom mo valjano isključiti zajmoprimateljevo pravo da zajam vrati prije roka. No, prema diiel literature75 to se odnosi
samo na nenovčani zajam, dok bi u slučaju novčanog takv ugovaranje bilo ništavo na temelju odredbe čl. 25. st. 2. ZOO-a76.
0 namjeri vraćanja zajma prije roka zajmoprimatelj je dužan unaprijed obavijestiti zajmodavatelja, Dikcija čl. 507. ZOO-a ne
upućuje na to da bi obavještavanje bilo pretpostavka valjanog ranijeg ispunjenja obveze vraćanja, nego samo na dužnost
zajmoprimatelja da o svojoj namjeri unaprijed obavijesti zajmodavatelja. Ova dužnost jest izričita obveza obavještavanja, uslijed čijeg
neispunjenja - propuštanja obavijesti - nastaje zajmoprimateljeva odgovornost za štetu, ako bi je vjerovnik pretrpio zbog samog
propuštanja obavijesti, prema odredbi čl. 348. ZOO-a77. Obavještavanje unaprijed treba shvatiti kao obavještavanje već u trenutku
donošenja čvrste odluke
0 vraćanju prije roka, jer bi suprotno gledište - npr. da je dovoljno obavještavanje makar dan prije vraćanja - moglo dovesti do
postupaka protivnih načelu savjesnosti
1poštenja ili načelu dužne pozornosti. Međutim, iako su jasni i obveza obavješćivanja i odgovornost za štetu kao posljedica njezina
neispunjenja, držimo da će ih u praksi biti teško i rijeko moguće primijeniti, poglavito iz postupovnih razloga. »Namjera« je gjgS®
^,ak0per
, kategorija, pa je vrlo teško utvrditi odnosno dokazati trenutak u kojem je ttto a Ihv toga je vrlo teško dokazati da je nastala
obveza obavješćivanja, da ¡ma "^ispunjena i da postoji odgovornost zajmoprimatelja za štetu.
^ t»te) je na vraćanje zajma prije roka izričito ovlašten, u slučaju vraćanja zajma ka nastaje zajmoprimateljeva obveza da
zajmodavatelju naknadi štetu koju bi p r i i f j 0 ¿ o g ranijeg vraćanja, koja je neovisna o eventualnoj odštetnoj odgovor-
Soprimatelja zbog neobavještavanja zajmodavatelja o namjeri vraćanja zajma "'i'roka. obveza stoji u svezi s mogućnošću da
zajmodavatelj pretrpi štetu zbog Pri,c ranijeg, tj. prije roka vraćanja zajma, odnosno odgovornost zajmoprimatelja Slat Će ako između
vraćanja zajma prije roka i štete koju pretrpi zajmodavatelj P?|j karakteristična ili tipična uzročna veza. Podrazumijeva se da i u
slučaju vra- CViajtaf nakon isteka roka za vraćanje - odnosno u slučaju pada u zakašnjenje s C3n'anjeni zajma - zajmoprimac odgovara
zajmodavcu za štetu, ako bi je on zbog toga ^t io > a j da nastaje obveza plaćanja zateznih kamata.
,50

9. Plaćanje kamata
67u6 ČL 504. ZOO-a, koji u cijelosti glasi: »Ako ugovaratelji nisu odredili rok za vraćanje zajma, niti se on može odrediti iz okolnosti zajma,
zajmoprimac je dužan vratiti zajam nakon isteka primjerenog roka koji ne može biti kraći od dva mjeseca računajući od zajmodavčeva zahtjeva«.
68 Za švicarsko pravo tako Basler, s. 1621.
69 Prema čl. 212. st. 1. ZOO-a »ako trajanje obveznog odnosa nije određeno, svaka ga strana može okončati otkazom«, a - prema st. 4. istog članka -
»otkazani obvezni odnos prestaje kad istekne otkazni rok... «.
70 Tako i odluka VSH Rev 394/88 od 10. studenoga 1988., koja ističe da »zajmodavac ima pravo na zatezne kamate zbog zakašnjenja zajmoprimca s
vraćanjem zajma najranije po isteku dva mjeseca računajući od traženja zajmodavca da mu se zajam vrati«. Ako je vrijeme vraćanja ugovoreno, kamate teku
od prvog dana poslije dana za koji je ugovoreno vraćanje odnosno koji je ugovoren kao najkasniji dan vraćanja ili kao najduže trajanje zajma, a ako vrijeme
vraćanja nije ugovoreno, onda najranije od isteka dva mjeseca od zajmodavateljevog poziva na vraćanje i prema odluci VSRH, Rev-2157/00-2, 19.
studenoga 2003.
71 Tako i par. 608. BGB-a. RummeI (s. 1509.) stoji na stajalištu da se u istom slučaju vra žje može zahtijevati odmah ali ne prije ispunjenja svrhe
odnosno onoga što su strane imale na uma Po mišljenju autora, ako postoji svrha sklapanja ugovora o zajmu, onda je ona okolnost iz N e proizlazi vrijeme
vraćanja, pa se uopće ne može govoriti o tome da vrijeme vraćanja zajma ni)e određeno. Prema čl. 318. OR-a, ako nisu ugovoreni ni rok vraćanja niti otkazni
rok, zajmo- Primatelj mora vratiti zajam u roku od šest tjedana od prvog traženja, a prema Čl. 1817. CCT-a »J će rok odrediti sud.
72. 121 Tako i više odluka VSRH, npr. Rev 507/05 od 23. lipnja 2005. i Rev 1258/09 od 25. s«bnja 2011.
73u : '"Čl. 228. st. 1. ZOO-a Nakon isteka tog roka zajmodavatelj ne bi mogao zahtijevati povrat ' Primjenu pravila o stjecanju bez osnove, jer je za
prijelaz imovine zajmoprimatelju ugovor o ]tnu ® valjana pravna osnova.
74Kad je riječ o novčanom zajmu, zajmoprimatelj bi i bez ove odredbe bio ovlašten vratiti zajam prije roka, jer na to upućuje čl. 25. ZOO-a, prema kojem
dužnik novčane obveze može tu obvezu ispuniti i prije roka, ali uz napomenu da kamatu za razdoblje od ranijeg plaćanja do dospijeća može odbiti samo ako je
ovlašten ugovorom.
75<Sorenc, 728.
76 Prema čl, 25. st. 1. i 2. ZOO-a »Dužnik novčane obveze može je ispuniti prije ro& Ništetna je odredba ugovora kojom se dužnik odriče toga
prava«.
77w »Ugovorna strana koja je dužna obavijestiti drugu stranu o činjenicama što su od utjecaja na njihov međusobni odnos odgovara za štetu koju
pretrpi druga strana zbog toga što nije bila" vrijeme obaviještena«, na što se primjenjuju pravila o odgovornosti za štetu zbog povrede ugov iz čl. 342. - 347. i čl.
349. ZOO-a.

556
 9.1. Nastanak i trajanje obveze
Obvezu plaćanja kamata treba promatrati odvojeno od obveze vraćanja (glavnice) zajma,
jer potonja postoji uvijek, a prva u dva slučaja: (1) ako je ugovorena, i (2) ako ugovor ima
trgovački karakter, a obveza plaćanja kamata nije ugovorom isklju-
II. Kredit __________________________ ___________
čena. Drugi navedeni slučaj kad postoji ova obveza izričito je naveden u st. 2. č| ^ ZOO-a 78 iz
kojeg proizlazi da obveza plaćanja kamata nastaje ex lege odnosno sa?' sklapanjem ugovora o
zajmu koji ima trgovački karakter. Ali kako ta odredba nije^ silna, obvezu plaćanja kamata
moguće je valjano ugovorom isključiti. A contrario^' što 79se st. 2. čl. 500-a. ZOO odnosi samo na
trgovačke ugovore, proizlazi da se st t? 500. ZOO-a odnosi na sve druge ugovore o zajmu, pa
je za nastanak obveze plaća kamata kod svih ostalih ugovora o zajmu nužno njezino ugovaranje.
Dalde, trgovah ugovor o zajmu ex lege je naplatan, a svaki drugi je i dalje dvostranoobvezni, ali
besnlf tan, jer obveza plaćanja kamata ugovor o zajmu Čini naplatnim80.
Izloženo vrijedi neovisno o tome je U predmet ugovora novac ili zamjenjive stvari ih prava,
jer se pravila o kamatama primjenjuju i kad su predmet zajma stvari ili prava, samo Što u takvim
slučajevima kamata81 neće biti u novcu nego u stvarima odnosno pravima istog roda i kvalitete
kao što je glavnica . Razlika postoji utoliko što u slučaju zakašnjenja s plaćanjem kamata na
novčanu glavnicu nastaje obveza plaćanja zateznih kamata, dok u slučaju zakašnjenja s
plaćanjem kamata na nenovčanu glavnicu ta obveza ne nastaje, jer obveza nije novčana, a
obveza plaćanja zateznih kamata nastaje samo u slučaju zakašnjenja s ispunjenjem novčane
obveze. Ako bi obveza plaćanja kamata postojala uz valjanu obvezu vraćanja strane valute,
kamata bi bila izražena također u toj valuti i zajmoprimatelj bi je bio dužan platiti u toj valuti.

9.2. Sadržaj obveze

Sadržaj obveze plaćanja kamata oyisi o ugovoru i predmetu zajma. Kad sadržaj ove obveze
nije ugovoren, on će odgovarati predmetu zajma, a to znači da će zajmoprimatelj novčanog
zajma biti dužan platiti kamatu u novcu, a zajmoprimatelj82 nenovča- nog zajma u stvarima ili
pravima one Vrste i kakvoće koje su činile predmet zajma . Ako je, dalde, predmet zajma bila
neka zamjenjiva stvar ili pravo, onda će i obveza plaćanja kamata biti izražena u stvarima iste
vrste i kakvoće. Kad je 83
zajam novčani, pravila o kamatama primjenjuju se neovisno o valuti u
kojoj je obveza izražena .
Uz to, razumije se kako iz načela stranačke autonomije proizlazi mogućnost valjanog ugovaranja
kamata izraženih u nečem drugom, a ne u predmetu zajma, a u poredbenoj literaturi se kao primjer
navode u13 novcu izražene kamate u ugovorima o zajmu vrijednosnih papira, koje se nazivaju
»premija« -,, i

78 »U trgovačkim ugovorima zajmoprimac duguje kamate iako nisu ugovorene«

79,32 »Zajmoprimac se može obvezati da uz-glavnicu duguje i kamate«.
80 Od propisa poredbenog prava, OR u čl. 313, sadrži rješenje istovjetno rješenju CCT u čL 1815, nalaže plaćanje kamata ako niie drukčije
ugovoreno, a CCF u čl. 1905 s ^ zanimljivo rješenje prema kojem zajmoprimatelj koji je platio kamate unatoč tome ugovorene, ne može zahtijevati njihovo
vračanje, niti ih odbiti od glavnice. Kad postoji »^j plaćanja kamata, ona je za čl. 1820. CCT-a neobično važna jer zajmiodavatelj može zahtijevan ugovora, ako
zajmoprimatelj ne ispuni tu obvezu. ^
81MPrema odredbi čl. 28, ZOO-a »odredbe...o ugovornim kamatama na odgovarajući®» vrijede i za ostale obveze kojima su objekt činidbe stvari
određene po rodu«.
82 V. prethodnu bilješku.
83 ČL 22. st. 4. ZOO-a.

557
 ______________________________________ " Slakoper Z

9.3. Opseg obveze

pod opsegom ove obveze treba razumjeti ukupnu novčanu svotu odnosno uku-

ieti zajmodavatelju, a za određivanje točnog opsega (količine, svote) potrebno

leti u obzir glavnicu (opseg obveze koji čini temelj za izračun opsega kamatne

koli&nu stva" ^ Prava koju je zajmoprimatelj dužan platiti odnosno predati ili
plin* pteni)1.
Ceze> npr'svota nov^an°g zajma), kamatnu stopu (postotak koji se "primjenjuje na i
nicu) koja se odnosi na određeno razdoblje i razdoblje za koje se opseg obveze fš
ukupna svota kamata) određuje (izračunava).
Glavnica je uvijek određena ugovorom ili iz ugovora proizlazi način na koji će a
postati određena, jer bi bez njezine - kao bitnog sastojka ugovora - određenosti
°losno odredivosti ugovor bio ništav. Kamatna stopa može biti određena ugovo- ®
ali i ne mora. Ako se određuje ugovorom, pri ugovaranju treba voditi računa o
risilnim pravilima koja ograničavaju visinu kamatne stope, a ako ona nije
ugovorena nrimjenjuju se pravila ZOO-a predviđena za takve slučajeve. Također
treba naglasiti bko se ta pravila primjenjuju i kad je kamata u novcu i kad kamata
nije u novcu84.
Razdoblje za koje se opseg kamatne obveze određuje (izračunava) treba odgo varati
razdoblju tijekom kojeg se zajmoprimatelj koristio zajmom zato što je kamata naknada za
korištenje tuđim kapitalom, i to razdoblje odgovara vremenu od predaje predmeta zajma
pa do vraćanja. Ono - prema sudskoj praksi - opravdano obuhvaća i tzv.»grace
period«, tj. razdoblje od predaje pa do vraćanja prvog dijela odnosno obro- kazajma,
ako je ugovoreno vraćanje zajma u obrocima85.
U svezi s opsegom kamatne obveze treba naglasiti kako je kamata
protučinidba koju zajmoprimatelj daje zauzvrat zajmodavateljevu davanju zajma, a s
tim u svezi načelo jednake vrijednosti davanja i institute prekomjernog oštećenja i
zelenaškog ugovora. Primjena tih instituta ovdje bi značila da bi pobojan ih ništav
bio ugovor o zajmu u kojem postoji očiti nesrazmjer između kamate koju plaća
zajmoprimatelj i tržišne vrijednosti novca kao objekta pravnih poslova, ako su
ispunjene i druge potrebne pretpostavke primjene tih instituta 86. Na dospjele, a
neisplaćene, ugovorne kamate ne mogu teći kamate zbog zabrane anatocizma87.

841 Podrobnije o kamatama v. Opći dio, III., 3. Kamate.

85"'Odluka VSRH Rev 825/02 od 8. travnja 2004.
86Prema odluci VSRH Rev-x 924/11 od 11. travnja 2012. »okolnost da su u ugovorenom
iznosu zajma sadržane i zelenaške kamate ugovor o zajmu ne čini ništavim, jer sukladno
zaključivanju sudova u slučaju ugovaranja zelenaških kamata ugovor o zajmu nije ništav, već
je ništava samo ugovorna odredba o visini kamatne stope«, a prema odluci VSRH Rev 1338/08
od 9. prosinca 2009. okolnost »da je ugovor sklopljen na unaprijed odštampanom obrascu ne
ukazuje da bi se radilo o zelenaškom ugovoru, jer je u pravnom prometu uobičajeno sklapati
ugovore na taj način. -Stranke su slobodno izrazile svoju volju sklapajući ugovor o zajmu
određenog novčanog iznosa pri čemu nisu ugovorile kamatu što samo po sebi ne ukazuje da
se radi o zelenaškom zajmu...« Po mišljenju autora, ne samo da okolnost da je riječ o
besplatnom zajmu »ne ukazuje da se radi o ™enaškom zajmu«, nego isključuje mogućnost d.a
ugovor o zajmu ima zelenaški karakter, jer besplatni ugovor isključuje mogućnost stjecanja
svake imovinske koristi. Odluka VSRH Rev-x 233/08 4. veljače 2009. iznosi stajalište da
»otprilike oko 5% godišnje kamate ...se ne može smatrati «naškom kamatom«, ali moramo
napomenuti da se radilo o ugovoru sklopljenom 1992. godine, «da odluku o tome koja
kamatna stopa bi se smatrala zelenaškom treba donositi imajući u vidu H|M| stopa u vrijeme
sklapanja ugovora. S druge strane, imajući u vidu razdoblje od 1997. -
87Godine, odluka VSRH Rev 1164/07 od 12. ožujka 2008. nalazi da su »lihvarske kamate
koje «'obračunavane od 13% mjesečno, zatim 35 do 45% godišnje«.
1,1
558 Čl. 27. st. 1. ZOO-a.
 ■■■■■■

■ ..,..,.. ..:■ ..... - ■- ........-................—_____

9.4. Vrijeme ispunjenja
Vrijeme kad dospijeva obveza plaćanja kamata
nije određeno odredbama Zoo o ugovoru o zajmu, pa se
postavlja pitanje dospijeća ove obveze u slučaju kad ono «
ugovoreno. U tom slučaju, ako ugovor ima
trgovački karakter, obveza plaćanja! mata dospijeva
sukladno praksi uspostavljenoj Između strana i
trgovačkim običaji na temelju čl. 12. st. 1. - 3. ZOO-a, koji za
te ugovore određuje ponajprije prJ? trgovačkih običaja, a
ako o tome ne bi bilo običaja, trebalo bi primijeniti
pravila Zalc" na o financijskom poslovanju i predstečajnoj
nagodbi o vremenu ispunjenja novčanih obveza između
trgovaca, a u svakom slučaju prisilna pravila tog
propisa. Ako jedna ili obje ugovorne strane nisu
trgovci, a dospijeće plaćanja kamata nije ugovoreno, trebalo
bi primijeniti opće pravilo o vremenu ispunjenja
obveza iz čl. 173. ZOO-a, a tako- đer odgovor potražiti u
odgovarajućoj primjeni odredbi o plaćanju naknade
u drugim ugovorima čija svrha je uporaba i/ili
iskorištavanje tuđe stvari. Tako primjerice odredbe o
plaćanju najamnine i zakupnine onda kad rokovi
nisu ugovoreni, u prvom redu nalažu primjenu
običaja88, a u drugom polugodišnje ako je ugovor
sklopljen na godinu dana ili duže, a o isteku ugovora
ako je sklopljen na kraće od godine dana89S druge
strane, ne bi se moglo primijeniti temeljno opće
pravilo za potpune dvostra- noobvezne ugovore, koje
nalaže90 istovremeno ispunjenje obveza obje
strane , jer bi njegova primjena značila da
zajmoprimatelj mora platiti kamate u trenutku kad
prima zajam, pa zajmoprimatelj uopće ne bi primio
ugovorenu svotu zajma - nego tu svotu umanjenu
za svotu kamata - a to bi bilo protivno svrsi
ugovora o zajmu. U svakom slučaju obveza plaćanja
kamata može 91dospijevati najkasnije u trenutku
vraćanja zajma .

88 01.534. St. 1, i Čl. 563. st. J ZOO-a.

89145 Cl. 534. st. I i čl, 563. st. 2. ZOO-a.
90M4 Čl 357. st, j. ZOO-a.
91 Tako i par. 609. BGB-a.

559
 Kad zajmoprimatelj padne u zakašnjenje s
plaćanjem kamata, ako su one u novcu, nastaje
sekundarna obveza plaćanja zateznih kamata92.

10. Namjenski zajam

O namjenskom zajmu govorimo kad je

ugovorom o zajmu ugovorena svrha ® koju93će se
zajmoprimatelj koristiti predmetom zajma , i u
takvom slučaju ugovorena svrha zajma ima
značenje bitnog sastojka ugovora, što proizlazi iz
posljedica zajmo-

92 Ni na dospjele, a neisplaćene, zatezne kamate

ne mogu teći zatezne kamate - osu" | bi to bilo određeno zakonom - jer zabrana
anatocizma postoji i glede zateznih kamata p«1 31.st. 1,ZOO-a. -I;.;:
.
93w Npr. »kupnja 20% dionica trgovačkog društva« (v. odluku VSRH Rev-x
407/12 Q ^ prosinca 2013.), »za nabavu rafiniranog jestivog suncokretovog ulja (v.
odluku VSRH Rev od 23. rujna 2009.), »za nabavu 30 junica, izgradnju farme Krava
površine 520 m2,te opreme« (v. odluku VSRH, Rev 825/02-2, 8. travnja 2004.).

560
 Z. Slakom
icortStcnja predmetom zajma u svrhu koja nije
ugovorena. Posebno, kad ftf« „ neku gospodarsku
svrhu,
tfri
njegovo korištenje u ugovorenu svrhu može
icnnva*no jer il uporabe u tu svrhu zajmoprimatelju
može proizlaziti dobitak H""^ y,aVJ"a6aiije zajma i
plaćanje kamata, ako ta obveza postoji.
g|)0tJ |0ga, kad je ugovorena svrha korištenja
predmetom zajma, zajmodavatelj stala prava koja
stječe uvijek - stječe i dva dodatna prava: pravo
nadzora nad -,lZ .pom predmeta zajma i pravo
jednostranog raskida ugovora u slučaju48 korištenja
¡Jetoffi zajma u svrhu koja nije ugovorena' .
Pravo nadzora nad upotrebom predmeta zajma nije
ustanovljeno izričitom Wbom ZOO-a, ali nastanak tog
prava treba podrazumijevati, jer bez njegova po tanja
zajmodavatelj ne bi mogao vršiti izrijekom
ustanovljeno pravo jednostranog Sa ugovora u slučaju
nenamjenskog korištenja predmetom zajma. Način
vršenja «■a nadzora odnosno oblici nadzora ovise o
okolnostima konkretnog slučaja i nisu 'lazeatoii u ZOO-u
kao ni samo pravo. Stoga ugovaranje načina vršenja
ovog
B«®— prava
. . P sigurnosti-uugovornih
!
pravnoj
doprinosi strana.
Pravo jednostranog raskida ugovora zajmodavatelj
stječe ako se predmetom za- jna »ajmoprimac koristi
u neku drugu svrhu« a ne onu koja je ugovorena.
Kako tada govorimo o dužnikovu neispunjenju ugovorne
obveze zajmodavatelj je ovlašten jednostranim očitovanjem
raskinuti ugovor, i to očitovanje proizvest će raskidni
učinak ¿gEga zajmoprimatelj primi. Posljedice
raskida sastoje se u nastanku zajmoprimate- jje«
obveze vraćanja predmeta zajma odmah i naknade
štete zajmodavatelju prema odredbama cl 342. - 347. i
349. ZOO-a.
Sudska praksa bilježi spor u povodu tužbe
zajmoprimca radi isplate dijela zajma u slučaju kad je
bio ugovoren namjenski zajam koji će zajmodavac
isplatiti plaćanjem računa ispostavljenih zajmoprimcu
od strane trećih osoba s time što »je zajam morao isti
realiziran najkasnije do 31. prosinca 2000. godine«.
Tuženi zajmoprimac platio je ircćima sve račune do
tog dana, s time što je njihova ukupna svota bila
manja od uku- pneugovorene svote zajma. Sud je
odbio tužbeni zahtjev zajmoprimca za isplatu razlila;
jer »ono što nije realizirano od ugovorene svote
zajma do 31. prosinca 2000. godine, iiokada se
prema ugovoru zajam najkasnije mogao koristiti,
tužitelj - zajmoprimac ne mi« osnovano tražiti« 149. Po
mišljenju autora u tom su slučaju bili ugovoreni
raskidni rokzajmodavčeve obveze isplate zajma i
način isplate zajma tako da je zajmodavčeva obveza
isplate prestala istekom tog roka. Istovremeno, zbog
ugovorenog načina isplate ^ma, ni prije isteka tog

561
roka zajmoprimac ne bi mogao zahtijevati od
zajmodavca da »Mu zajma isplati upravo njemu.

BIBLIOGRAFIJA
Basić, Ivan: Zajam kojim se nadomješta kapital
društva s ograničenom odgo- ^nošću - Informator, br.
5128-5129/6, od 30. travnja i 3, svibnja 2003., Grbin,
Ivo: Vor o zajmu s posebnim osvrtom na ugovor o
kreditu i o lombardu, PUG, br. 11-
rasy 508, ZOO: »Ako je ugovorom određena svrha
zajma, zajmodavac može izjaviti da ugovor ako ga
zajmoprimac koristi u neku drugu svrhu«.
i rtlmu'"Odluka VSRM Rev 802/05 od 29. rujna
2005.

«0

562
 3. UGOVOR O KREDITU PREMA
ZOO-u

Primjena odredbi ZOO-a

. o kreditu
i bitni sastojci ugovora o kreditu............................................................................
Pojam
2.1............................. Op&mto..................................................................................
5

2.2. Posebni sastojci lombardnog kredita...................................................................

Razgraničenje ugovora o kreditu od sličnih instituta................................................ 57o
Vrstekređita........ 1............................................................................................................ 573
Primartiiisekandarni učinci sklapanja ugovora............................................................. 57s
5.1.................................................................................................... Općenito
575

5.2. Posebni učinci lombardnog kredita....................................................................... 57( .

i Razdoblje od sklapanja ugovora do stavljanja kredita na raspolaganje...................... 577
61 Jednostrani raskidi korisnika kredita ....................................................................... 577
i.2. jednostrani raskid banke............................................................................................ 57g
7 Stavljanje sredstava na raspolaganje korisniku. . . ........................................................ 580
g Razdo1)ije©dfoče&a korištenja dljidospijeća vraćanja; . ............................................. 582
8.1, Krnteiiil^ros^jel^^ - • • • ....................................................................................... 582
82 Banldn{izvanredni) otkaz ugovora o kreditu. . . . . . .............................................. 583
8.21. Zbog nastanka bitno nepovoljnijeg položaja banke. .................................. 583
$22.^.ugovorenih razloga. . ..................................................................................... 585
82.3. Zbog nenamjenskog korištenja....................................................................... 585
83. Plaćanje kamata. ....................................................................................................... 585
9 Vraćanje »kredita«............................................................................................................. 586
9.L Uvodno........................................................................................................................ 586
92 Vraćanje glavnice. . .............................................. ..................................................... 586
93. Zakašnjenjekorisnika fetffgo^6 posljedice............................................................. 588
93.1. Uvodne napomene . . ...................................................................................... 588
9J2. Posljedice zakašnjenja općenito..................................................................... 588
9,33-;Posljediceizal^njenjakod;lombardnogkre(lita............................................. 590
94. Zastara................................................................................................................................................... 59
*
BIBLIOGRAFIJA............................................................................................................................................... 592
POPIS ODLUKA SUPOVA ...............................................................................................• • •
...........................................594

1. Primjena odredbi ZOO-a

Odredbe ZOO-a o ugovoru o kreditu
kao prve u hijerarhijskom redu izvora

5
6
5
Primjenjuju se na ugovore o kreditu koji
nisu
zp uređeni posebnim propisima, npr, u
K-u. Ali i kad je neki ugovor o kreditu
uređen posebnim propisom, odredbe
ZOO-a °.°vom ugovoru primjenjuju se,
makar u posljednjem podrednom redu,
ako poseb- ^ Propisom nije uređeno
drukčije.

5
6
6
 Bfi
J®*
•CHE

mm ¡KK
"PfBBi 7 SH
SW
HH________

Itl
bL fl
11 KrnJu
O v w c ® n w iskorištene svote novca povod je za uvrštenje ugovor» 0 l tu med« uemoce
o privremenoj uporabi odnosno iskorištavanju nekog tudc Kao i kod ufma. i owhe }e smisao ugovora
u privremenoj uporabi - koja podra, icva otnvni vraćanja - a ne u stjecanju korisnikova vlasništva
na predmetu ueT^ Stjecanje vlasntftva drtimo da je samo nužna posljedica činjenice što se novac
ne?? upotrebljavati odnosno koristiti a da se ne prenese trećoj osobi. ^
Odredba ZOO-a koja propisuje obvezatan pisani oblik ugovora posve j« j. Imperativna
dikcija odredbe čvrsto upućuje na zaključak kako pisani oblik ugovo?" kmbm jest forma od
supstantionem. tj. forma koja je pretpostavka valjanosti Ug0v!? 0 o kreditu, a ne samo propisana u svrhu
dokazivanja sadržaja ugovora. Kao svrha oj? ntnoc pisanog oblika navode se složenost sadržaja
ugovora i nužnost njegova Cvw£ fiksiranja kako bi ugovorne strane mogle imati pouzdan uvid u
točan sadržaj i ^JJ dospijeća pojedinih obveza, te ih uredno ispunjavati.
Međutim, imajući na umu načelo favor negotii. činjenicu da su svrha . kredita u značajnoj mjeri
istovjetne i činjenicu da za ugovor o zajmu kao ishodi^ ugovora o kreditu pisani oblik nije
obvezatan, mogli bismo zaključiti da bi Uo$Umk do konverzije u ugovor o zajmu, odnosno da bi
nm*
pisanog oblika mogao dovesti do konverzije u ugovor o zajmu, odnosno da bi niiti nost ugovora
kao ugovora o kreditu ujedno vodila k toj konverziji Ako bi obvezu takvog ugovora bile ispunjene
u cijelosti ili pretežno takav ugovor mogao bi konv^ dirati i prema odredbi o konvalidaciji ugovora
ništetnih zbog nedostatka propisani oblika*.
lako navedena odredba spominje odredeno ili neodredeno trajanje kredita, na- rojenu ili
neutvrdivanje namjene i vračanje »u vrijeme i na način kako je ugovoreno«, ni jedan od ovih
mogućih elemenata sadržaja ugovora ne predstavlja bitni sastojak, te će ugovor hiti valjan i ako
ništa od toga nije ugovoreno.
Ncpnjeparnoct činjenice da namjena kredita ne mora biti ugovorena proizfao iz izričaja
odredbe i okolnosti što posebna pravila za namjenske kredite vrijede - pai om postaje - samo kad je
namjena ugovorom odredena. Iz odredbe također proizići da trajanje kredita ne mora biti
ugovorena jer on može biti dan bilo »na odredeno 3i neodredeno vrijeme«. a kad vrijeme nije
odredeno onda je dan na neodredeno vrijeme. jer treća mogućnost faktički ne postoji Dosljedno
tome ne mora biti odredeno ni vrijeme vraćanja. Glede načina vraćanja treba poći od činjenice da je
riječ o novčanoj obvezi i od činjenice da postoje pravila o načinima valjanog ispunjavanja novčanih
obveza, koja se primjenjuju ako način ispunjenja nije ugovoren, iz čega proizlazi kako ni izostanak
ugovaranja načina vraćanja neće dovesti do nevaljanosti ugovora.
Iz izričaja st 2. & 1022. ZOO-a'. a i iz dijela literature 10, moglo bi proizlaziti da « »uvjeti
davanja, korištenja i vraćanja kredita« bitni sastojci ugovora o kreditu. Ipak, i ob zirom na
nedostatak imperativne dikcije te odredbe, i tek »blagu« naznaku kako se ug^ voram o kreditu
»utvrđuju« uvjeti davanja, korištenja i vraćanja kredita, ove elemente ne može ae uzeti kao bitne
sastojke, nego odredbu (treba uzeti kao instruktivnu odnosno upućujuću odredbu koja naznačuje
što sve ugovor može sadržavati

4
CL 294. ZOO. V. podrobnije Komentar ZOO-a. 8- 455. - 457.
'»Ugovorom o ijednu utvrđuju w iznos te uvjeti davanja, korištenja i vraćanja kredita«.
"GonaL «. 1306.

568
■p
-«.mnZOO^u_______
JgfgP22----------- --------------—^Z^fagr
«ko bi ti elementi bili uneseni u ugovor iz koj«, _ *dcf'1 pnruzima
obvezu stavljanja noviane svote P10^10 &

fflsjjm0kreditu treba uzeti kao trajni obvezni odnos" Pri_____________

vrijeme vraćanja glavnice i tad je ugovor o krSiu,. ' UgOVt>- S
sklapanje ugovora podrazun,^ p ^
» ;rSc) kredita flm istekne ugovoreno vrijeme iS^Z ^ e2U Vra" ** Eeglavnice (kredita)
ne bi bUo ugovoreno u obn,dma Sl" 2"1"^Sc ^ vriierne odnosno u određenim
razdobljima. Ako Je™ "
«govor o kreditu neće zbog toga biti nevalJni gIavn,cc Sj^T"emeljna
posljedica sfia^ja 322" £ " I
^TtoJšto će on prestati (redovnim) otkazom banke iŽ ^¿nog roka od najmanje dva
mjeseca od izjave o otkazu SS P° ^Szviti dospijeće obveze vraćanja kredita i
presta^^T P0ma M

2 2. Posebni sastojci lombardnog kredita

Kako je ugovor o kreditu uz zalog vrijednosnih papira (lombardni kredit) i
dalje o kreditu, on mora sadržavati sve bitne sastojke koje mora sadržavati i
ugovor o Sfou. U iL 1026. sL 1. ZOO-a samo je ponovljeno da mora biti sklopljen
u pisanom Mjhtu, a u sL 2. istog ¿lanka odred u je i dodatne bitne sastojke koji se
odnose na iden- tifilcaciju vrijednosnih papira koji se zalažu i povezana pitanja 14.
Prema tome ugovor o toditu uz zalog vrijednosnih papira mora sadržavati
j naznaku vrste, broja (količine) i svote odnosno obveze koju sadrži/e
vrijed- noini papir/i (npr. deset obveznica Ministarstva financija RH izdanih
određenog dana odnosno određene serije i određene nominalne svote, ili pedeset
redovnih dionica na ime određenog dioničkog društva, izdanih određenog dana
ili određene serije i određene nominalne svote); kod vrijednosnih papira izdanih
u seriji držimo da nije potrebna potpuna individualizacija vrijednosnih papira jer
vrijednosni papiri iste serije daju ista prava;

idalj " ^ ' ' ^ ZOO-a, o pojmu trajnog obveznog odnosa v. Komentar ZOO-a.». 291.

"IjenK N* 1 »IP1 primijeniti odredbu ćL 504. ZOO-a o vračanju zajma danog na

neodredeno

h,ti auu 'ii 1026, 2oo"a glasi: »Ugovor o kreditu na temelju zaloga vrijednosnih papira
mora «»PlJen u pilanom obliku«.
u 2. ZOO-a glasi: »Ugovor mora sadrfavati naznaku vrijednosnih papira
kop
kredita te tai - odnoiino
ime i prebivalište imatelja papira, iznos i uvjete odobrenog
1
vrijedno« papira koji je uzet u obzir za odobrenje kredita*.

569
 II. kle&t
- naznaku vrijednosti vrijednosnog/ih papira koja je uzeta u obzir; uJoj/^ rovnik ima
praw namiriti seiz vrijednosti papira, a ta (prometna) v r i j e d n o « V hiti BKnKtm nominalnoj
vrijednosti, a vraćanje kredita u prvom redu ( v. njjS osigurava nominalna vrijednost papira
nego prometna. Naročito bi vrijedno*?? hiti naznačena ako bi se radilo o tzv. robnim papirima
(npr. skladišnice) Ui
bez nominalne svote;
-podatke o tvrtki i sjedištu odnosno prebivalištu imatelja vrijednosnih p a . jer
vrijednosne papire banci u zalog može dati i treća osoba, a ne samo korisnK^
diu.
J S tim u vezi treba napomenuti kal® vrste vrijednosnih papira koje mo^-i. uJoJcr*. nisu
ograničene, pa najopćenitije govoreći u obzir dolaze Ulo kofe vrste. Pojedine vrste
vrijednosnih papira u pravilu su podrobnije uitdn^ sehnim propisima, pa će pri zalaganju
vrijednosnih papira u pravilu biti potrebnog to u prvom redu primjene - uzeti u obzir i
posebni propis koji ureduje odgovaraj vrstu vrijednosnih papira. Posebno je potrebno
spomenuti ZTK i nematerijalid^ vrijednosne papire zbog značajno drukčijeg pravnog režima u
kojem se nalaze u od nosu prema (materijalnim) vrijednosnim papirima".
Kao i kod ugovora o kreditu općenito, i ovdje se postavlja pitanje valjanosti ugovora
koji ne bi u pisanom obliku sadržavao neki od bitnih sastojaka. Kakojenuino da predmet svake
obveze bude određen Ui bar odredhr, tako je i ovdje nužno da vrfcj* nosni papiri budu
određeni ili odredivi. No, ako oni u samom ugovoru ne bi bili takvi, ugovor o kreditu sam po
sebi bio bi valjan jer sadrži bitne sastojke iz čl. 1021. Z00* Ako bi uz to nakon sklapanja
ugovora banka preuzela vrijednosne papire radi osiga- ran ja ispunjenja korisnikove obveze,
predaju i preuzimanje vrijednosnih papira roogfa hi se uzeti kao konkludentne radnje kojima
su se strane suglasile o vrijednosnim papirima koji se zalažu. Iako takva suglasnost nije u
obvezatnom pisanom obliku, drinno da bi sviba tog oblika lula ispunjena s obzirom na
odredbu đ. 294. o konvabdacf ispunjenih ugovora kojima nedostaje obvezatni oblik, te bi bio
valjan ugovor o kredan uz zalog vrijrdiK»M«h papira. Ovaj stav podržavaju načelo favor negotii
i literatura".

3. Razgraničenje ugovora o kreditu od sličnih

instituta
Izloženi pojam ugovora o kreditu vrlo je sličan pojmu ugovora o zajmu. Jtoje posljedica
okolnosti da se ugovor o kreditu razvio iz tog ugovora. Dapače, u poredbe nom pravu -
naročito angloameričkom17 - često se kredit i zajam pojmovno ne razlikuju. nego se nazivaju
istim imenom. U njemačkom pravu hrvatski pojam ugovorio
1
' O tome V. Opći dio, UL Predmet bankovnih poslova i V. Sredstva osiguranja inibini

I "Gorenc. *. IJU.
'" V. npt 11—rv Modem Banking Uw. 4. izdanje. 2005 s.
688. i dalje.
S70
..«AS^5^ . -------------
___¿Sbkopcr
P^\,tt0vara pojmu povorajMjmu». uz koji postoji i »stvarni ,7 ^itu^B^mo zamjenjlve
stvari". stvarnlM
j^.iijipred.
,,et n10^ „ _ kreditu u hrvatskom pravu, ipak se r»diL..i
1 IBl « bedita može bpiu0 **» » vtJ"'" nsoba. predmet zajma mogu biti i zamjenjive stvari V „ ' a'T O

^
Hj"^»rnofe biti amo novac. Zajam « S„aplatan jer uvijek postoji obveza
k o r i , n i f c d ' d o k

I O^J' obliku.
pi*"1 „ _ ¿;m izostane jedno od (kumulativno nužnih) nav+J^n. L ,. .
?^uddopljeni ugovor treba kvalificirati kaougovo^S fV* US°'

Govornih strana ugovora o zajmu i ugovora o kreditu» Dapače s obrimL °~ f£5S** i

podrobnije uređene ugovora o zajmu. đržirnT^se lovori1 o naplatnom zajmu mogu i
trebaju podredno primijeniti na ugovor okredin^ "Cue
senaodgovarajućinačinkojiuzunauobztrirazlike!između ta dva ugovora j^ovara ugovoru
o kreditu.
Ugovorom o kreditu banka se obvezuje korisniku staviti na raspolaganje odredu
novčanu svotu. Međutim, banka se može obvezati korisniku i samo da če mu odnosno
dati kredit do ugovorene najviše svote, i to na njegov poziv a pod pttposuvkom da su
ispunjeni uvjeti davanja kredita ugovoreni tim ugovorom
Takav ugovor poredbena literatura razlikuje od ugovora o kreditu ili kreditnog ^ i
naziva .ugovor o otvaranju kredita«* Taj ugovor proizvod je bankarske prakse, neuređen
propisima, a bio bi okvirni ugovor suigeneris, kojim se davatelj obvezuje jurišniku
osigurati kredit do određene visine (okvira) na njegov poziv i uz ispunjenje | ugovorom
određenih uvjeta-. Kad korisnik pozove banku, nastaje ugovor o zajmu u ¿¡joj pozadini je
ugovor o otvaranju kredita (okvirni)
Ugovori o okvirnim kreditima ili okvirni ugovori o kreditu, sklapaju se i u hr -
vatskoj poslovnoj praksi, a njihovo postojanje u hrvatskim propisima moglo bi se izvesti
iz odredbe ZOO-a prema kojoj se ugovorom o kreditu utvrđuju »iznos te uvjeti davanja,
korištenja i vraćanja kredita«14. Naime, ako ugovorom nije nastala bankina

"Prema par. 488. st. 1. BGB-« ugovorom o zajmuobvezujesedavatelj primatdju

stav« na rupolsganje ugovorenu novčanu svotu, a primatelj platiti duine kamate i o
dospijohi vratiti rajam.
■ Prema pat 607. st. 1. BGB a ugovorom o stvarnom zajmu obvezuje se davaldj
primatelju prepustiti zamjenjivu stvar, a primatelj vratiti istu koBfinu stvari iste vrste i
kakvoće i platiti o«Mdu. a odredbe o stvarnom zajmu iz par. 60?. - 609. ne primjenjuju se
na pceputanje novca.
"Primjerke a 506. i ¿L 507. ZOO-a odgovaraju đ. 1024.
st I. - X ZOO-a, a a 102J. st
1
ZOO-a odgovara il 508. ZOO-a.
u
Arandni/Ira/Koziol. s. 47. - 55., Basler. s. 1628.. Claussen. s. 306. - 332. "Basler.
s, 1628., Schwintowski/Schaetfer. s. 545.
* Schwintowski/Schaeffer, s. 545. ..
. "CL 1022. st 2. ZOO-a dasi: »Ugovorom o kreditu utvzduju se iznos te avjrti davanja.

571
 U-Kmta
obvera sijanja određene svote na raspolaganje i korisnikova obveza plaćaj mata i vraćanja
glavnice. nego su lim ugovorom predviđeni tek uvjeti i pretpoS nastanka bankin* obveze
stavljanja određene ili najviie novčane svote na raspoh i korisnikove obveze plaćanja kamata i
Vraćanja glavnice, onda u trenutku sklaS^ I tog ugovor* jat ne nastaje valjani ugovor o kreditu.
pan
M
Ako bi iz konkretno sklopljenog ugovora proizlazilo da će ugovor o kifcfaj (u sveli s
ugovorom o otvaranju kredita) biti sklopljen nakon ispunjenja ugovoren! uvjeta, ih
automatski ¿im korisnik pozove banku jednostranim očitovanjem volje (kl potrebe da se $
time banka suglasi), onda bi takav ugovor mogao biti kvalificiran ili k «govor o kreditu
sklopljen s odgodnim uvjetima ili kao ugovor sui generis koji novljava ptavo korisnika da
jednostranim očitovanjem stvori ugovor o kreditu unub okvira određenih tim ugovorom.
Qvaj ugovor ne bi morao biti sklopljen u pisanom obliku, zato što taj oblik ni'
predviđen kao obvezatan za taj tip ugovora, ali kad god ne bi bio sklopljen u pisanoai l obliku
ne bi ga se moglo kvalificirati kao ugovor o kreditu s odgodnim uvjetima, jer* pujmi oblik
jedna od pretpostavki kvalificiranja ugovora kao ugovora o kreditu.
U poredbenom pravu treba razlikovati kredit i kreditni nalog koji je oblik (kv*.
hćciranog) naloga kojim se nalogoprimatelj u svoje ime i za svoj račun obvezuje trećem
osigurati ih obn oviti kredit3*.
Ovaj kreditni nalog usporediv je s komisijskim kreditom koji je zabilježen o hrvatskoj
sudskoj praksi, ali nije istovjetan, jer bi se kod kreditnog naloga nalogoprimatelj trećem
korisniku kredita obvezao za svoj račun, dok se komisionar obvezuje za raćun komitenta. U
tom slučaju osoba A kao deponent i komitent s bankom B kao komisjonarem, sklopila je
ugovore o oročenom depozita Jiojima se b 3 rika B ujedno obvezala s tredm osobama sklopiti
ugovore o kreditu kao davatelj kredita, te kredit dati iz deponiranih sredstva komitenta
(osobe A). Banka je kao davatelj s trećim korisnicima kUopila ugovore o (komisionom)
kreditu i isplatila kredite iz oročenih depozita osobe A, a nakon toga je nad ojorn otvoren
stečaj. Nakon otvaranja stečaja nad bankom fi, A.iđeporieat i komitent) podigao je tužbu
protiv banke i korisnika kredita. U povodu ticft* sud je ispravio utvrdio kako postoji valjani
pravni temelj po kojem su korunid kredita dužni isplatiti tužitelju dužne iznose nakon
sklopljenih ugovora o kreditu s bankom B (u stečaju), jer je odredbom čL 789. (prijašnjeg)
ZOO-a* propisano da u slučaju stečaja komisionara komitent može zahtijevati od trećega
kome je komision« predao stvar, da mu isplati cijenu odnosno njezin još neisplaćeni dro1*.
Ovakav komisijski kredit od ugovora o kreditu razlikuje okolnost ¿to ovdje ugo vor o
kreditu banka sklapa ispunjavajući obvezu iz komisijskog ugovora i za raćua komitenta - a ne
za svoj račun kao kad kredit nije komisijski - pa sc na odnose iztncdu komitenta, banke
(komisionara, davatelja kredita) i trećeg (korisnika kredita) primjer ¿jaju odredbe o
komisijskom ugovoru, a podređno i odredbe o ugovoru o nalogu ni primjenu upućuju
odredbe o komisijskom ugovoru3*- Razumije se kako se, u/ to. na odnos banke i trećeg
primjenjuju odredbe o ugovoru o kreditu.

*Sdtmaugjtcb£PrirtUtđ*, &I1JL ' : Jfl

^ ^ adMiaft8 ZOO'». , - V . "O**« y^tH Bar sami od 16.
ptošaca 2003. http-V/www.wh.bx/,
** Koncotar ZOO. «. UđS. ;
^vord krcdllu prema 200-u____________________ Z.SIakoper poslove financijskih institucija^ Ali u odluci Revt
71/11-2 od 18. studenoga 2014.M VSRH prihvaća sta-
Ujedno treba naglasiti kako bi primjena odredbi o komisijskom ugovoru i
jalište prvostupanjskog suda« prema kojem
ugo- o nalogu bila isključena u slučaju kad bi banka trećem dala kredit ne samo u
»polazeći od odredbe čL 47. st. 1. Zakona o bankama
svoje ¡£e> nego i »svoj račun.
(»Narodne bovine«, broj 161/98 ...) kojom je
zabranjeno davanje kredita
Ife
4. Vrste kredita m^M mmmMIMImm

Kredite se prema različitim pravnim i ekonomskim kriterijima dijeli na

različite ^c. ZOO dijeli kredite prema tome postoji li ili ne ugovorena namjena, te
prema tome je li vrijeme trajanja određeno ili nije, te se prema tome krediti dijele na
nenamjenske i namjenske i sklopljene na određeno ili neodređeno vrijeme.
Nenamjenski kredit postoji uvijek kad ugovorom o kreditu nije određena svrha
odnosno namjena za kojuče korisnik uporabiti svotu kredita, a namjenski samo kad se
ugovorom banka obvezala svotu kredita staviti korisniku na raspolaganje za neku
određenu namjenu i kad je ta namjena izražena u ugovoru194.
U svezi s odredenošću namjene treba spomenuti kredite za premošćivanje
(bridge Ioan). Njima se kratkoročno »premošćuje« razdoblje do definitivnog
dogovora ili odobravanja srednjoročnog kredita, do ostvarenja priljeva po nekom
ugovoru ili do realizacije sličnog posla kojim će se izvjesno ostvariti priljev
novčanih sredstava, te se njima najčešće osiguravaju sredstva potrebna za neki
posao".
Posvt specifićna namjena kredita - koja Će izazvati primjenu posebnih
pravnih pravila i dovesti banku u posebnu situaciju - postojat će onda kad će kredit
biti dan trgovačkom društvu kapitala kad je ono u krizi, i to umjesto da članovi
društva društvu pribave vlastiti kapital. , Kad su ispunjene i druge pretpostavke
propisane odredbom čL 408. ZTD-a, kredit će imati obilježja zajma kojim se
nadomješta kapital, što će dovesti do primjene spomenute odredbe ZTD-a na
pravhipoložaj strana ugovora o kreditu".
Ugovorena namjena nerijetko je kupnja dionica. Kad je namjena kredita kup-
nja dionica banke davatelja kredita - a ugovor je bio sklopljen 15. prosinca 1997. - u
smm^mm
sudskoj praksi zauzeto je stajalište da sklopljeni ugovor nije ništetan jer je tada bila *
na snazi nenovelirana odrtdba čl. 234. ZTD-a, kojom je bilo odredeno da je ništav
pravni posao kojim društvo nekome daje predujam ili zajam ili mu pruža
mK^m Wm -1
osiguranje radi stjecanja dionica tog društva, lb se ne odnosi ha tekuće pravne iSMMmi^ŠM

94 Ugovaranje namjene izazvat če dodatne obveze korisnika odnosno pravi banke, o ¿«mu
v.nlie.;
>Gorenc, Rj^nik, s. $6.
; . "foirobnlje o zajmu kojiro se nadomješta kapital v. SMoper. Zvonimir: Društvo s ogra- "fenom odgovornošću u sudskoj praksi i pravnoj teoriji. Organizator, 196. »dalje-
* Odluka VSRH Rev 324/05 od L ožujka 2006., ht^//vrwwvuhiu/v
'' 1 hipJi www.vsrh.hr/.
 mJL M
"g îll

? •|fu bp i I If-Hi iflf i

7- - K f .
IMQÍ'

i
Ü

s
-
Í
S

i
I
f
i
l
i
l
a
í
|
i ■
o
i. S
i 3
? o
? f
H
o í
sf
5 ?
3 i
5 a
r
8
g
. f
S
5 P
L

f
l

5"

o»

o»
 ■»111

t
i
l
t
i
l
|
1
l
i
i
l
i
f
f
;
t

f
t
p
í
y
o

2
.
»

3
V» 5'
g
P -
a
l 8
í -B
i ?¡S •
o- e
r 9 .
l c
rv It
3 ff
a
O Q
, i
3
0 t y |
a 3
3 " cr
S íl
1
A
O a. ll
S 2 3 f
C - Q
3 10 r
.
3 3
- P
^
—
a
I
s 0
s 1
?
3
je
ll
fl
^
§
f
S
%

g
r

l
i
l
i
l
í
l
i
l
l
P
f

i
5
y
s
.

9
I

2i3
! s 3 -9 C
 ■»111

3 2.
s'
6L
i
i 9
8*

PÍX
WjB
m
f&gf
a
ran ¡h
a
 jsg
gl

ÜÍ

E«
&

Wm
 D KM*

nutemalrah pnfcka druge strane odnosno drugog ozbdjnog razloga neiz^Z

niaKSM unatoč »me Sto je postupala s potrebnom pozornoSću iz đ. to. ZOO-
a_t
na anm banke treba očekivati vrio visoki stupanj pozornosti jer je ona 1 a
dninr kredita je jedna od njezinih temeljnih djelatnosti, pa je ona dužna pj^^
bonitet koranika kredita prije sklapanja ugovora na pouzdani način. Drugim
rijcS? Jrtuno da rijetko mogu postojati slučajevi kad banka nije morala znati za
neizvjeJ!!^ vraćanja kopa je postojala vrč u trenutku sklapanja ugovora.
"«
*
Kad postoje ove pretpostavke nastanka bankinih prava, prvo nastaje
nje* I pravo oi^odfd tg>nnienje obveze da korisniku stavi kredit na
raspolaganje, kofej* Piima literaturi* - vrti prigovorom, čije stavljanje
podrazumijeva da je prethodi prva strana zahtijevala ispunjenje. No, kad je
vrijeme stavljanja kredita korisni^j* raspolaganje ugovoreno, u dospijeće ove
banki ne obveze nije potreban zahtjev ku! mika U takvim slučajevima banka
bi bila dužna najkasnije o dospijeću obavijest drugu strana da odgada
ispunjenje, a ta bi dužnost proizlazila iz ČL 5. ZOO-^2 stranama nalaže
suradnja i iz načela savjesnosti i poštenja iz čL 4. ZOO-a. Dos^^ bi u slučaju
propuštanja obavijesti, na temelju odredbe ¿1. 348. ZOO-a. banka korisniku
biti odgovorna za štetu zbog propuštanja obavijesti".
Banka fc n opisanim okolnostima stekla pravo odgoditi ispunjenje dok
kor®* nc dade dovobno osiguranje da će ispuniti svoju obvezu. Osim korisnika
osiguraj može dati i netko treći, a za prestanak bankina prava odgoditi ispunjenje
potrebno je samo da ispunjenje korisnikove obveze bude dovoljno osigurano,
pod ¿ime treba n- zumjeti osiguranje koje je u razumnoj mjeri pouzdano i
vrijednosno odgovara koroni- kovoj obvezi Ako osiguranje banci bude dano,
utrnut će njezino pravo da dalje odpfr lipan/ayrnejcoliveu, a ako osiguranje ne
bude dano u primjerenom ili razumnom roku. ona de steći pravo jednostrano
raskinati ugovor, očitovanjem volje učinjenim u bilo kop od naćma na koji se
vagano moie očitovati volja*.
Za pravo na odgodu isplate kredita na temelju ¿1502. ZOO-a v. Ugovor o zajm

7. Stavljanje sredstava na raspolaganje korisniku

Vrijeme i načini stavljanja sredstava na raspolaganje korisniku redovito se ujo
varapL tr »e razumne kako če ugovoreni način imati prednost pred drugim
pravilima".
Kako ovo vrijeme nije uređeno odredbama o ugovoru o kreditu, u slučaj bd
ga strane nisu ugovorile, treba primijeniti odredbu ¿1. 501. ZOO-a o vremenu predaje

Tmraar. 4 MS.
" Prema đ. Jtt ZOO-a «Ugovorna strana koja je dužna obavijestiti drugu
stranu 0 ¿«F memm ito su od «(papi na njihov međusobni odnos odgovara za iletu
koju pretrpi druga +H taj* «9« M» vrijeme ubaripeteu«-

"O ifvvaraaf« mljos stavljanja sredstava na raspolaganje v. naprijed.

580
 ^^krtJilu prema ZOOu___________________Z.Sfaknper
tx ugovora o zajmu. Temeljna pravila te odredbe upućuju na to da bi banka
bila ?»na staviti sredstva korisniku na raspolaganje kad on to zatraži, a korisnikovo
pravo f t o zahtijeva zastarijevalo bi u roku od tri mjeseca od bankinog pada u
zakainjenje. svakom slučaju za godinu dana od sklapanja ugovora1*.

nf bi proizlaz'0 iz odredbi ugovora o kreditu, banka bi obvezu stavljanja sredstava

na ycxe Ako bi ugovor bio trgovački, držimo da bi banka bila dužna prenijeti

ugovorenu
Ako način stavljanja sredstava na raspolaganje ne bi bio ugovoren, odnosno ako

j>oiaaanje bila dužna ispuniti na način na koji se redovito ispunjavaju novčane ob-|
Ako bi iC^^^IZIZ_________________________________________________________
w na transakcijski račun korisnika**, jer držimo da je to uobičajeno, a na trgovačke
lovore trgovački običaji primjenjuju se prije dispozitivnih odredbi ZOO-a. Ako bi
Movor imao gradanskopravni karakter, držimo da bi banka bila dužna ispuniti ovu
novčanu obvezu predajom zakonskog sredstva plaćanja korisniku kredita.
Način stavljanja sredstava na raspolaganje korisniku ipak će najčešće proizla-
zi^ j2 ugovora. Osim toga i ugovori koji nisu samo i strielo settsu ugovori o kreditu
ponekad sadrže i odredbe ugovora o kreditu te ureduju i način stavljanja sredstava
na
raspolaganje.
Primjer za to je u svakodnevnoj praksi koja postoji u svezi s ugovorima o te-
hk'crn računu. Kad oni - ili bilo koji drugi ugovori - sadrže naznaku o obvezi banke
«ja - čim su ispunjene određene pretpostavke - po nalogu deponenta obavlja isplate
na teret računa koji nema pozitivni (aktivni) saldo, i to do određene iH odredive
svote negativnog (pasivnog) salda, ti ugovori u sebi sadrže i ugovor o kreditu u
kojem banka korisniku stavlja sredstva na raspolaganje ne samo isplatom sredstava
njemu, nego i isplatama trećim osobama.
Takav način kreditiranja u literaturi njemačkog jezičnog područja naziva se
botokorentnim kreditom**, a u literaturi eomnton Itnva govori se o prekoračenju
(»overdraft«) koje se koncepcijski razlikuje od zajma41, ali je također zajam koji
banka daje korisniku na temelju ugovora a njezina obveza postoji samo ako se
ugovorom na lo obvezala".
Namjenski krediti često se stavljaju na raspolaganje isplatom trećoj osobi koja
je vjerovnik korisnika kredita i kad je banka obavila isplatu trećem u skladu s
ugovorom o kreditu, time je ispunila obvezu da korisniku sredstva stavi na
raspolaganje63.

" Podrobnije o tome * naprijed pod Ugovor o zajmu.

"Prema odluci VSRH Revt 101/05 od 5. siječnja 2006., hno//ww*tvsriUirA u
slučaju spora o tome jt li banka svotu isplatila na račun korisnika kredita teret
dokaza je na banci: »banka, dakle profesionalna novčarska institucija koja ponajprije
ispravama mora dokazati tko je vlasnik računa ai kojeg je doznačila novac I tko je taj
novac podigao. S obzirom na činjenicu da je banka tužitelj «h ft teret dokaza na n)oj
da dokaže te činjenice«.
"Bader. s. 1628.
u
Elhnger'», «, 688.
M
EUinger's, s. 690.
"Tako i prema odluci VSRH Rev 481/10 od 16. studenoga 201U
http7/wwvtvsritbr/.
da odobreni iznos iz Ugovora o kreditu nije isplaćen I. tuženici već u skladu *
odred- tau Ugovora na račun auto kuće kao prodavatelja automobila, ne utječe na
obvezu stranaka ® 'Uopćenog Ugovora o kreditu, jer je isplata ... izvršena upravo
prema odredbama Ugovora o tablu (ĆL 2a Ugovora), a Ume Sto stranke imaju
sklopljen sporazum o prijenosu tražbine ae

SSI
 a Kaliji
U eoflwdinkoj praksi nije rijetko ugovaranje stavljanja kredita na rasp 0ja "
bankmim prihvatom mjenične obveae na trasiranoj mjenici koju izdaje kor^Jg ¿tu
jao tns*M. Prihvatom mjenične obveze (akceptom mjenice) banka se ofoJr isplatiti
mjenična sw*u zakonitom imatelju mjenice o dospijeću, a takvom mjeZJ trasa*
(korbnik kredita) može se koristiti u svrhu plaćanja trećim osobama. 2* ie
akeeptiiit glavni mjenični dužnik, obvezu plaćanja ispunit će banka, a korisna-
banci vratiti kredit koji mu je na ovaj način stavljen na raspolaganje.
Akeept mjenice koju izdaje korisnik kao trasant posebni je oblik situacije Uj
prema isprani banka sredstva stavlja na raspolaganje tako što svotu kredita ispuS
trn*? osobi" koja već je ili će postati vjerovnik korisnika kredita iz ugovora koji
iku! s njime. Ovaj način stavljanja sredstava na raspolaganje čest je kod
namjenskih kredi a naročito će to biti slučaj kod potrošačkih kredita u kojima
banka prodavatdjujjJJ ¿oje svotu kredita koja odgovara cijeni robe što je korisnik
kupuje od prodavatelja.
Navedeni načini stavljanja sredstava na raspolaganje tipični su i prema
poraj. hen« iiJeratnri kop također narodi predaju gotovine, knjiškog novca ili
surogata no», ca. kontokorenmi kredit i akeept mjenice koju korisnik kredita kao
trasant trasirao» banku0.

8. Razdoblje od početka korištenja do dospijeća

vraćanja
Nakon što banka korisniku stavi sredstva na raspolaganje, a prije no što dospje
vraćanje kredita
- korisnik može vratiti kredit.
- banka može (izvanredno) otkazati odnosno jednostrano raskinuti
ugovora kreditu,
- korisnik je dužan plaćati kamate.

8.1. Korisnikovo vraćanje kredita prije dospijeća

Korisnikovo pravo na vraćanje kredita prije dospijeća ustanovljavaju odredbe ćl
1024. ZOO-a. Oro pravo korisnik siječe već u trenutku u kojem mu je banka ccd- tfra
stavila na raspolaganje, jer najraniji trenutak u kojem bi on stjecao ovo pravo nije

uMpp m-'uitatp tužitelja zahtijevati vraćanje novčanog iznosa, s jedne strane, niti umiaj?
duiajA tuženika s druge strne, da isplate dugovani novac*.
"»tatpunarki obveze vraćanja zajma jest da je predmet zajma »izrezan«
(au«g«elu<d»J iz mome rijminiiclja i na ugovoreni način postao dio imovine
zajmoprimatclja. aB zajfflOF* autdf )c pruaio afua ikad je on uz njegovo dopuštenje j u
njegovom interevu isplaćen trt«®* (Odluka KM od IZ lipnju 1997. tX ZM 110/96 prema
Nobbe, s. 153.). *flads ■ IITi i i l " . . , _

582
 ------
. . vraćanju samo preostalog, tj. do tog trenutka
neisplaćenog
* f"^ (ii iikamata do tog trenutka, dok ugovorne kamate - koje bi se od-\
oi^avni'*1 cliie tog trenutka - razumljivo nije dužan platiti jer se sredstvima
d'i a vrijemC P° cnolaganje više ne koristi, nego ih je vratio47. Glede pitanja va-
i,fl

inu prava ugovorom ZOO ne daje pouzdan odgovor jer ne sadrži

fS^Snoftidnikćijcg ugovaranja
5S3o»°n ' Dravo na vraćanje povezano je s dvije njegove obveze. On je o
Korisni^0 . g ¿„«{ječa dužan unaprijed obavijestiti banku, te je dužan banci
L«nja je ona pretrpjela". Dužnost obavještavanja o namjeri
vraća-
¡¡S2&1 *teWh «a korisnika, koju je on dužan ispuniti ćim donese čvrstu odluku
"¡Sita je -e tc 0bveze nije pretpostavka valjanosti prijevremenog vraćanja, Zorne,
a" ¡j^S« patiti kredit, a banka dužna primiti je i bez te obavijesti. No. kako
j e 0 n . J u , , u slučaju njezinog neispunjenja nasut će korisnikova obveza da ¡e ta
¡ju, bi je ona pretrpjela zbog propuštanja obavještavanja-,
^ " k o v e odredbe u preostalom dijelu odgovaraju odredbi čL 507. iz ugovora o
^obnije v. naprijed kod ugovora o zajmu.

8 2. Bankin (izvanredni) otkaz ugovora o kreditu

fblton što je korisniku stavila ugovorena sredstva na raspolaganje, a prije
određenog dospijeća obveze vraćanja, banka može jednostrano raskinuti
ugovor _ zbog nastanka bitno nepovoljnijeg položaja banke,
- iz ugovorenih razloga,
a ako je ugovor o namjenskom kreditu, onda i
- zbog korisnikova nenamjenskog korištenja sredstava.

8J. 1. Zbog nastanka bitno nepovoljnijeg položaja banke

Nakon sklapanja ugovora i od trenutka stavljanja sredstava na raspolaganje, po-
Ptovu kod dugoročnih kredita, mogu se na strani korisnika zbiti dogadaji koji
bitno 3&P P&NSida ie korisnik vratiti kredit Zbog toga banci na temelju samog
praY
!° na Jednostrani raskid ugovora o kreditu (koji ZOO naziva otkaz, ^umo ga
nazvali •izvanredni« otkaz) »u slučaju insolventnosti korisnika čak i kad

a
"i&J^J,0^,":2- 200-a glasi: »Korisnik kredita mole vratiti kredit i prije roka
određenog •CLlta ° '°me unaPriied obavijestiti banku«, "«iuiuii ¿J^,-'SS* ^ "U
vrganja kredita prije odredeno« roka
banka ne
wule
u vrijeme od dana vraćanja kredita do dana kad ga je po ugovora trebalo

^* ^ "U 064 korisnik kredita duiaa je naknadu teta ako

"a,«-zoo.«*ubuJ.67.

583
 HB

IEShMMHMI
gpljppi

iBlSÄliiSi

IiS
an
r'M 38HO! lü mSSS 9QH m
«fe E9ßE>VwSfi
jgB-J* »SS&i wmmm
 ^liiMSÄ

M
 HP
(
esS
Ii »
*9
i
li X
*
1

tf

II
i! i

ïs
m I

FMK

Iii
IK
M

WÊÊÊKÊÊÊÊÊÊÊÊÊÊÊIÊÊÊÊ
ÊKÊM

HHiHHn

HHhRHBhí
ShHSBK&Í
 i

n Kmte_____________________
________________~~
»luednika'-. Ptodrajumueva se da 7.» ispunjenje obveze vraćanja kredita, osim kori$ ni U
adgtn*raw i osobe koje su pravnim poslom preuzele tu obvezu i osobe koje ex/J
odgovarani ta obrne korisnika*.

93. Zakašnjenje korisnika kredita i njegove posljedice 93.1.

Uvodne napomene
Prosa općim pravilima ugovornog prava zakašnjenje s ispunjenjem obveze iz
naplatnog ugovora moie izazvati više posljedica. Budući da se ta pravila primjenjuju i m
ueowr o kreditu, i zakainienje korisnika kredita s vraćanjem glavnice i plaćanjem kamata
a kge moie dosrsti do raskida ugovora, njegove odgovornosti za ¿tetu, obvoe pbcanp
zateznih kamata, nastanka prava retencije i mogućnosti pobijanja dužnikovih pravnih
radnji. Glede ugovorenih sredstava osiguranja pravna osnova za nastanak po- >. li«fica le
ugovor, te one ovise o ugovorenim i danim sredstvima osiguranja".
ISuek kad ye rok - za ispunjenje ćitave obveze ili njezinih di jelova. ovdje obruka -
ugovoren, dužnik, ti. korisnik kredita pada u zakašnjenje ćim o ugovorenom dospi - lecu
nije ispunio obvezu - bilo ćttavu ili njezin dio. tj. obrok - neovisno o tome je k p vjerovnik.
tj. dundi kredita posebno pozvao na ispunjenje ili ga nije pozvao. Ako rok sa vraćanje
glavnice ne bi bio ugovoren, dužnik, tj. korisnik kredita pao bi u za- kašnjenje tek ako ga
je davatcii kredita pozvao na vraćanje i ako - uz to - glavnicu nije vratio u ruku od dva
mjeseca od primitka poziva na vraćanje, osim ako iz okolnosti ne proizlazi da je taj rok
kraći ili je primjereni rok za vraćanje duži od dva mjeseca*.
Ugovorena korisnikova obveza vraćanja dijelova glavnice i plaćanja kamata u
obrocima ima karakter uzastopne (sukcesivne) obveze, pa u slučaju zakašnjenja i pla-
ćanjem obroka treba primijeniti odredbe o raskidu ugovora s uzastopnim obvezama a či
365. ZOO-a. Ako bi obveza vraćanja glavnice i/ili plaćanja kamata dospijevala odjednom,
ta te odredba ne bi primjenjivala, nego ostale odredbe o raskidu ugov-ora zbog
neispunjenu"
Posebne posljedice izazvat će zakašnjenje s vraćanjem kredita kad je ugovor djupfce«
na temelju zaloga vrijednosnih papira.

9JJ. Posljedice zakašnjenja općenito

Prema odredbi ćL 365. st 1. ZOO-a, ako dužnik uzastopnih obveza ne ispuni
jednu, vjerovnik toože *u razumnom roku. raskinuti ugovor u pogledu svih budućih

" U* edMtt VSRH Rev 499/10 od S. lutopada 2011.. http-7/www.vuh.hr/.

"•V ČU!, mwj% upnadbug d/uitva. o čemu v. «vM^hi VSRH Rev 499/10 od 5.
listopad» JMl. nthJuf
* V Op& oo. JV (M|UfiM traibina.
""!<» ptmku u Mlicdbr đ 5oi ZOO-a. koju treba primijeniti na ovakav »lućaj •Cl
M - *a ZOO-a. Podrobnije v. Kotnmlar ZOO-a. a. 585. - 602.
 |ca ■ »''„i buduće oDvezc u— °"ouci obroci neće biti ptačed
oči10 .. je zadržati pravo na naknadno ispunjenje u razumnom roku. a banka] Kobnim očitovanjem
moči raskinuti ugovor samo ako taj obrok ne bude plaćen u K^lnm naknadnom roku. te ako je
uz to očito da ni ostali obroci neće biti plaćeni ra*«n,.n odnosu na preostale obveze - ovdje nječ o
jednostranom raskidu prije dužnikove obveze, na stupanji vjerojatnosti i moguće konkretne
okolnosti ^Se ispuniti te obveze, potrebno je primijeniti ČL 364. koji ureduje jednostrani ¡S
prije dospijeća.
¡, Hanih okolnosti očito da ni one neće biti ispunjena T„
J Ta odredba također daje pravo na
jednostrani raskid samo ako je
»očito« da niče biti ispunjena. Sto je
izričaj koji zahtijeva vrlo visoki
stupanj vjerojatnosti 5l!«no izvjesnosti da ta strana zaista neće ispuniti svoju obveza
Kao primjeri očitosti ^ budući obroci neće biti plaćeni mogli bi se uzeti izričita izjava
korisnika, trisnikova trajnija nesposobnost za plaćanja, prestanak obavljanja gospodarske dje-
MMSti koja daje dobitak iz kojeg se vračaju obroci, prestanak ugovora o radu korisniju koji
nema drugih prihoda ni ušteđevine ili odgovarajuće imovine, i slična
Raskid ugovora djelovat će ex nuttc, tj. samo pro futura, tj. samo glede
preostalih obroka, a ne i glede onoga što je dužnik prethodno ispunio*7.
Dužnik - ovdje korisnik kredita - ipak »može održati ugovor
ako dade odgovarajuće osiguranje«**, što ovdje znači da davanje
vrijednosno i sa stajališta pouzdanosti odgovarajućeg osiguranja
banci, isključuje njezino pravo na raskid ugovora. Ne može biti
prijeporno da svako odgovarajuće osiguranje isključuje
vjerovnikovo pravo na raskid. neovisno o tome je li ga dao dužnik
ili neka treća osoba, ali je zanimljivo pitanje vremena davanja
osiguranja.
Za prestanak bankinog prava na jednostrani raskid nužno je da
osiguranje bude dano prije isteka razumnog roka nakon
korisnikova pada u zakašnjenje, a u protivnom slučaju banka može
raskinuti ugovor jednostranim očitovanjem. No, to podrazumijeva
da rok nema svojstvo bitnog sastojka ugovora, jer ako ima to
svojstvo ugovor se ra- »kida ex lege samim protekom roka za
ispunjenje. Iz toga bi proizlazilo da davanje osiguranja ne sprječava
raskid ugovora kad je rok za ispunjenje bitni sastojak ugovora".
Ako obveza ne bi bila uzastopna, nego jednokratna, posljedice
dužnikovog pada u »kašnjenje ovisile bi o tome je li rok za
ispunjenje bitan sastojak ugovora ili nije. U p™>m Slučaju ugovor
bi tx lege bio raskinut u trenutku isteka roka za ispunjenje - ako

" ler dužnik ima pravo na primjeren naknadni rok za

ispunjenje. Jedno ako bi rokovi isplate T*4 imali karakter bitnog
sastojka ugovora naknadni rok korisniku ne bi bio potreban nego 0.
i0vor a
bt* raskinuo istekom roka prema ČL 361. ZOO-a. hodni. 1"

^«etsažeoi—---------------------------------------

ae ne može reći da bez izostalih obroka banka nema

interesa za primitak pfd-
"Punjenih (v. £L 365. ZOO-a).
4. fl. 365. ZOO-a.
365. ZOO-a o raskidu ugovor« s uzastopnim obveza lo ne
P^is^

P°icdinc obveze "^^dSK TmoTC

Piopimu 7*,u uk«n> slučajevima treba analogno primijeniti odredbu čl 361. °dn^ na
k?nWbkl ugovora, ako do isteka roka za ispunjenje n«c «punina ob»«a * r°k ispunjenja
bitni sastojak ugovora.
589

Era?
Jo IM trenutka duiruk n1fe ispunio obvezu - a u drugom slučaju ugovor bi u »ravll | mogao
bm raskinut tek istekom primjerenog naknadnog roka za ispunjenje-, *
Raskidom ugovora nestala bi pravna osnova obveza ugovornih strana jti | ohrte
ugow*n»h strana koje su proizlazile iz raskinutog ugovora i nastala bi nk? sa
vraćanjaonogšto je strana primila na temelju raskinutog ugovora. To značld L Korisnik No
dulan banci vratiti primljenu svotu kredita, a banka korisniku primit ,voiu obroka. No kako
su obie tražbine istovrsne, postojat će pretpostavke prijeboj na će nakon prijeboja korisnik
biti dužan banci vratiti razliku između primljeno«, l/4, ,iita i vraćenih obroka. Ut to. s>aka
strana bit će duina drugoj strani platiti i kamate od dana kad je isplatu primila«*1.
Oma nastanka mogućnosti raskida ugovora korisnikovo zakašnjenje i?« Val { i naaanak
drugih sekundarnih učinaka koji nastaju prema općim pravilima o po<U dicatna
duinikovog zakašnjenja. Medu te učinke treba ubrojiti obvezu korisnika^ naknadi tetu
bana. ako bi je ona zbog zakašnjenja pretrpjela" i obvezu plaćanja m,. »ne kamate. * kojom u
svezi treba napomenuti kako se prema stajalištu sudske pcak* ubrana kumuladje ugovornih
i zateznih kamata odnosi i na ugovore o kreditu* 1. On* tt^a. ako postoje propisane
pretpostavke banka može »teći i pravo zadrianja (rrtcnci- je) na drugim korisnikovim
stvarima i pravima koje drži u trenutku korisnikova pada »zakašnjenje. Ako bi korisnik
kredita raspolagao svojom imovinom tako da prtostj], imovina nije dovoljna za ispunjenje
njegove obveze i ako bi postojale druge nutoe pretpostavke, banka bi imala pravo pobijati
pravnu radnju kojom je dužnikova imovina postala prrmala za podmirenje bankine
tražbine*4.

933. Posljedice zakašnjenja kod lombardnog kredita

Dodatni ućina zakašnjenja s vraćanjem lombardnog kredita uređeni su odredbom ¿L
1027. ZOO-a". Ako korisnik o dospijeću ne vrati banci dobiveni kredit, t}.

-H Podiobayc o raskidu ugovora zbog neispunjenja v. Komentar ZOO-a. a. SU. - 601

' Cl 368. a 5. ZQO-a. O zateznim kamatama podrobnije v. Opći dia OU 3. Kamatr
' Sa odfunvno« za Kletu primijenile bi se ponajprije odredbe čL 342. - 349. ZOO-a 0
kmr fvdiubntjc v Komentar ZOO-a. s. 547. - 561.
"Odluka 2S Movai Cii 1136/00 od 25. svibnja 2000. Zanimljivo je i sljedeće tuphfc
udfculr \*SKH Revt 107/09 od 2JL listopada 2010., http://wwwvirhJtr/: »U odnosu na ttrtfki
■Md pnvtuten« da k pasivnim ponašanjem tužitelj doprinio nastanku líete koja se oćitufco
wnw kamslwu na nevraćenu glavnicu kredita treba odgovoriti da tužitelj tužbenim zahljtnffl
nucmh zahtijeva solidarno ispunjenje ugovorne obveze. Kako se u ovom predmetu ne radi «o
| ununsuturoun odnosu udpwonxMti za štetu niti rcvizijtki navod prvotulenc da je sam
tuludj dopíui» riattanku MeIr age osnovan, odnosno ne utječe na pravilnost pobijane odluke«.
PftJ tMAacD miU^oiu odluka je motala uzeti u obzir ćl, 349. ZOO-a (»Ako odredbama ovoga
oJijt" iuk JmLCm pe pisano, na naknadu ove Itete na odgovarajući ** način primjenjuju
odtedbe w» faina • oaknadt Uvanugovomt štete«), iz kojega proizlazi da se odredbe ZOO-a o
dopo»*» iihwvwtajw^ii^ang; šteti (ft 1092. ZOO-a) primjenjuju i na odgovornost za štetu zbog
po««* ugsrtuta. Zbog log« dami dio obmloianj» árhmo neprihvsfyMm.
*Zaw—» taddanja t podiubuijc KonutoUr ZOO -a. s. 127. - 133 . a za pobijan)« dul* I
kšwd» ¡wvvait tadflfl v. podrobniji,' Komentar ZOO-a. s. 116. - 126.
"CL 1027. ZOO-a glasi. »Ako korisnik ue vrati po dospjelosti dobiveni kredit, b»^ —it a
Mtbst namircop, ptodali iilniim vrijednosne papire prema pravilima zalotnog pn***-

590
 ^gvor u kredit« prema ZOO-u '/, Slatoper
oVll glavnicu, banka može prodati založene vrijednosne papire prema pravilima lažnog
prava. Stoga će se na prodaju vrijednosnih papira u slučaju nevraćanja do- nno kredita o
dospijeću, primijeniti odredbe ZVDSP-a o namirenju založnog vje- BI* 336. i dalje.
Treba, međutim, uoćlti i da dospijeće korisnikove obveze ¿1.1027. ZOO-a pro- tra kao
jedan trenutak u kojem bi dospijevala obveza vraćanja čitave svote kredita, n d i č i l o od toga
u stvarnosti se vraćanje kredita često ugovara u dijelovima (obroci- JJJliojl dospijevaju u
odredenim razdobljima.
Iako držimo neprijepornim da banka stječe pravo prodaje založenih vrtjedno- ib papira i u
slučaju neispunjenja dijela obveze vraćanja (anuiteta, obroka) dobi- noakredita o dospijeću«
ipak držimo potrebnim naglasiti kako u slučaju zalaganja mčc« broja vrijednosnih papira
banci tada ne bi pripadalo pravo prodati sve vrijed- loine papire, nego samo onoliko
vrijednosnih papira koliko je potrebno za namirenje dospjelog a neispunjenog dijela njezine
ukupne tražbine.
Prema jednoj odluci VSRH. kad je ugovoreno vile sredstava osiguranja - a nije
ugovoren redoslijed korištenja pojedinim od tih sredstava - davatelj kredita ima pra-
voizbora pri korištenju tim sredstvima (uključujući i prodaju založenih vrijednosnih
papira), njemu pripada dividenda Iz založenih dionica i ne odgovara za itetu koja bi
sesastojala u razlici između niže cijene po kojoj su one prodane i više cijene na dan za
l^ojj korisnik smatra da su trebale biti prodane*.

9.4. Zastara
Ugovaranje korisnikove obveze da vraća kredit u obrocima koji sadrže dio
glavnice i dio kamate dovest će do primjene posebnog zastamog roka za bankinu
tražbinu uplate obroka. Makar tražbina vraćanja (glavnice) kredita ex Uge nije
periodična - pa bi kad ona nije takva trebalo primijeniti opći zastami rok od pet
godina, a ako se radi o pravnim osobama od tri godine - ugovaranje vraćanja u
obrocima tražbinu vraćanja kredita pretvara u periodičnu.

"Odluka VSRH Rev-x 324/10 od 15. lipnja 2011., http^AnmvsrbJir/: »U

postupku je utvrđeno da je tužiteljica-protu tuženlca a tuženicom-protutužitdjicom
sklopila ugovore o kreditu koji tu «tavani dionicama P., odnosno Z. banke, te da
navedene kredite tužiteljica-protutuženica nije otplaćivala. S obzirom na odredbe
ugovora kojima je tužiteljica-protutuženica ovlastila kreditora da iva awja dospjela
potraživanja, koja nisu naplaćena u roku. može naplatiti iz sredstava na Mednoj
knjižici i /Ili ugovoru o oročavanju sredstava te založenog vrijednosnog papira, te da
je dakle» prodaja uloženih dionica bila samo jedan od ugovorenih instrumenata
naplate dugovanja po kreditima, a u situaciji kada u ugovorima nisu dogovoreni
rokovi u kojima treba izvriih prodaju Uh dionica, time Ito je tuženi ca-protu tužiteljica
dospjele tražbine po osnovi ugovora o kreditu ««platila prodajom založenih dionica,
ne postoji odgovornost tuženice-protutužitdjice sa naknadu tete koja se sastoji u nuiici
između cijene po kojoj su prodane dionice i veće cijene dionica na tržiltu na dan, na
koji tužiteljica amatra da au trebale biti prodane (ćL 154 U. 1. ZOO-a). Prema odredbi
ćL 323. ZV banka je ovlaitena ubirati plodove i koristi, osim ako se obvezala da to
neće "činili Kako u postupku nije utvrđeno da se tuženka-protutužite(jšca obvezala da
neće ubirati plodove I koristi, a niti to ne proizlazi iz ugovora o kreditu, niti drugih
provedenih dokaza, također Dii' omovan zahtjev tužiteljice za naknadu Mete uslijed
neispiate dividendi za 193* godinu, bkv to pravilno ocjenjuju nižeštupanjski «udovi«.

ffifis^ ©I '^¿MBmhe
B■

Ml
■UJImž&mafim
 -rt***!*
^taedttrtft* u hrvatskom

pnvu . ....
kreditu kao predmet
ureden}a /J>K »
J£^jpiorok*«d*u i pww» posao
potrošačkog kreditiranja. .
y U Uf**0ttkljućini iz polja primjene ZPK-a. . \jp0on* *tm* ugovora o potro4ačkom kreditu
......................................................................................................................................................
* 32.1. ...................................................
3.22 Vjerovnik....................................................................................................
jill. Kreditni posrednik............................................
^p^oi^ovonio
4 kreditu.............................................................
a .............• ' ■ - • ' • - • • • . V, . . . .
59$
41 lafonnadK prije «klapanja ugovora................................................................................
597
U...................................................................................................Otweri
601
procjene kreditne sposobnosti potroiača...........................................................................
603
44 informacije koje moraju biti uključene u ugovore o kreditu,
605
45. Efektivni (i nominalna) kamatna stopa............................................................
607
li. pw»j«jiva kamatna dopt. ...............................
607
tf. VAtsa klauzula .................. . . ............ . . . . . , 610
l toatai prava potroUča iz ugovora o kreditu. 611
5.1 Priw na odustanak od ugovora o kreditu...... 614
52 tamani ugovor o kreditu.............................................................. 615
SJ. Prijevremena otplata kredita........................ 617
I Zafeiu prava iz ugovora o kreditu................................................ 621
KKLJOGRAFIjA.................................................... 623
625
629
rans ODLUKA SUDOVA..........................................................
633
637
637
639
641
1. Uvodna razmatranja 643
647
649
PiMroUćki krediti
izazivaju posebnu pozornost
hrvatske javnosti u
posljednjih godina, pri ¿emu
su ključnu ulogu u
aktualizaciji ove materije
odigrali upra- Ptfroiaći.
Pritisnuti teškom
ekonomskom situacijom

4. UGOVOR O POTROŠAČKOM KREDITU

koja u Republici Hrvatskoj
Hc u tekstu: RH) ne jenjava
još od rata i poslijeratnog
stanja, preko globalne eko-
krize i recesije, pa sve do
danas, potrošači se dugi niz
godina pojačano zadu- bfa>
bi zadovoljili svoje
egzistencijalne potrebe.
Tako je tijekom 2014. godine
** puiovice hrvatskih
ispitanika (56,1 %) pozajmilo
novac i time je RH zauzela *
"¡Mio u Imropskoj uniji
(dalje u tekstu: EU) u
zaduživanju.1 Pritom
nerijetko

su u> oiobui hmnJtzu, baze potištški globalne

financijske uključenosti Svjet- ' I pttpi
na http://www.
woridbanki>rg/en/programs/globalf
index (posjećeno 26. lipnja

595
597
 TLK
mh
utaae u MMM nepovoljne ugovorne odnos« s davateljima kredita, a kojih naža, shoji
nedostatne informininosti uopče nisu svjesni. Naime, banke i druge mtekfJ* mh
mrtvo* odgovaraju na potrebe građana razvijanjem čitavog niza raznovrj," nai^k'd
privlačnih i povoljnih kreditnih proizvoda, koje nude putem formular^' standardnih
ih tipskih ugovora, posebice adheajskih ugovora ili ugovora po Veotuki sadri*
takvih ugovor* «ne opći uvjeti poslovanja, koje ugovorna stran, sasaavSa ugovor,
načelno banke, inkorporira izravno u sam sadržaj ugovora ili ^ n«h a ugovoru
poriva.* Potrošač kao slabija ugovorna strana uglavnom nema mo«? mm udvaja na
sadri* općih uvjeta poslovanja kao sastavnog dijela ugovora, ¿32! često i npma nije
dostatno ili uopće upoznat ih pak njihov sadriaj ne razumije t je posebice naglašeno
kod potrošačkih kredita, ugovori o sklapanju kojih sadrže rfa fcamj&ksne
informacije financijske naravi, poput onih o obračunu kamatnih su»», nkupnog
troška kredita i sL Stoga u trenutku sklapanja ugovora potrošač ne zna ¡¡¡^ razumne
kada mu davatelj kredita kao jača ugovorna strana, suprotno načelu savje noti i
pobenfi putem općih uvjeta poslovanja nameće nepovoljne ugovorne odttd. he koje
gi stavio u neravnopravan položaj i koje mu idu na štetu.4 Osviještenog o
nepoštenim ugovornim odredbama nastupa tek s ostvarenjem njihovih posljedici,
taje ae primjerice očituju u isključenju prava potrošača na jednostrani raskid ugovo-
ra, & ograničavanju korištenja pravom na prijevremenu otplatu kredita, u prorogaaij
grešno nadležnog suda sjedišta banke za slučaj spora, ugovaranju prava davatelja
kre- dita at jednostrane izmjene uvjeta ugovora, primjerice kamatne stope i sL'
Upram su drastične posljedice korištenja posljednjim spomenutim uvjetom u
potrošačkim kreditima, navele korisnike potrošačkih kredita da ujedinjeni pod
kapom Udruge franak pokrenu prvi postupak za zaštitu kolektivnih interesa
potrošača u RH (dafie ■ letstu- slučaj ftanajt).6 Postupak pokrenut pred Trgovačkim
sodom u Zagrebu 2011
2UU V. IkVib. Marnima, Svrha fclednje i zaduživanje
građana, Aktualni osvrti. Institut ajm in^. bi, ML 20ix. s. 2.
'hm tak farmularni. tipski ib ugovor je Bgavnr koji
sadrži odrtAr
mojc k unaprijed tarađih jedna ugovorna Mrazu koja
ga trndl većem broju budućih ajufonmdp, iaan «dndaha o
hftnfen tkmrnhmi ugovora, te kod kojeg postoji
mogućnost pojedinačnog pre- fvmmfh 9 pojedinim
odredbama ugaron. Adhczijaki ugovor itkljnfuje
fcmoma moguinou po ftmdfn »iafcr a gr lm* if«. V. Pctrić.
Silvija. Opći uvjeti ugovora prema novom ZOO. u:
Slakoper. Tiin—ii (ne.). Bankovni i fioanrijdfi ugovori.
PFR. Rijeka« 2007., a. 21..
a »3 a. 1 Zakona «obveznim odnosima. NN
3S/05, 41/08. 125/11 i 78/15.
'Detaljnije kod Petiić Sirija, Koncept jiepoStenih
ugovornih odredbi s posebnim i*"" ' m ftinitlht nm. juc
lomljcuovic. Vesna i dr, (ut). Nepoštene ugovorne
odredbe: tuiop»H atairinrfi i tuvauia provedba, PFB.
Rijeka. 2013,, s. 15. rt seq V Slakoper. Zvonimir,
Nevilp«* pojedeni) «bcdsba opđb mjeta ugovora t
posebnim osvrtom na potrošačke ugovore, ZPF*- «*
1, 20(0, ft 1*2.
*V. M&ruić Eujffia, Nepoštene odredbe O
ugovorima o kreditu, u: Tomljenovli, Vont
op- dU i I B. H
' Codme 2012. TS n Zagrebu Hrvatski sasw
udruga za lakiot potrošača »Potrošite «•" fcflft
sklapanja aparazmaa * Udrugom fin«*, podnos» prvu
tužbu ta zaJtilo kolektivnih u"«1** patafaća*KH padaj**»
jwdt*nihfet»aka. lOjućni luibcm zaNjrvi tužitelja
odnosili su ** afretkaft oynttrai> t.oMktoima ugovornih
odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi varaia
valuti (tzv. valutna
klauzula). Detaljnije k<» '
faanUć, taakn. Ooatiao Omc »fm—k i; BOtcUn at »De&ctive«
Protectloo ol' Cooswu*r ltanMMua tmmi el Upi
andSodetStodies to Somb Eaar Europe, br. V.
2016.. s. tS4. rt K»
598
kredi fi
tu ifilioiić
te okončan po reviziji Vrhovnog suda RH (dalje u tekstu: VSRH) u travnju
2015.. ^ nčnino je doprinio jačanju svijesti hrvatskih potrošača o postojećem
zakonodavnom jlviru potrošačkog kreditiranja, ali i o kompleksnosti i
neučinkovitosti njegove pri- n6 u poslovnoj praksi banaka i drugih davatelja
aMBiMidn JPMH^» ' ■ i K- • *HR
kredita Isto potvrđuje i najnovija Sd« Ustavnog suda RH (dalje u tekstu: USRH) »TL - ■
Iz prosinca 2016., kojom se ukida dio odluke VSRH kojim se odbija revizija
potrošača u odnosu na tužbeni zahtjev ¿utvrđenjem nepošlenima i posljedično
J
ništetnima ugovornih odredaba kojima se Javnica kredita vezivala uz švicarski
franak (dalje u tekstu: CHF)* i u tom dijelu vraća srH na ponovni postupak.'
2. Potrošačko kreditiranje u hrvatskom pravu
Uređenje materija potrošačkog kreditiranja delegelata rezultat je usklađivanja
hrvatskog prava s pravnom stečevinom EU-a. procesa koji je započeo
potpisivanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju (dalje u tekstu: SSP) 29.
listopada 200L1* U ¿Mudu j obvezama iz tzv. opće harmonizirajuće klauzule iz čL
69., te posebne odredbe o zaštiti potrošača iz ćL 74. SSP-a, hrvatski je
zakonodavac tada započeo s uskhdiva- nem i prilagođivanjem nacionalnih
propisa stupnju zaštite potrošača u EU, te sa stvaranjem posebnog zakonodavnog
okvira zaštite potrošača." No, pojedine su odredbe o zattiti potrošača općenito,
kao i glede pojedinih podvrsta potrošačkog kredita postojale l prije, raštrkano
uređene u raznovrsnim propisima javnopravne i privatnopravne naravi." Tako je
primjerice stari Zakon o obveznim odnosima (dalje u tekstu: ZOO)
'V. prvoatupanjiku presudu i rjeSenje TS u Zagrebu, P-1401/12 od 4 srpnja
2013, dra- paiupanjikii presudu I rješenje VTSRH u Zagreba. Pi-7129/13-1 od 13.
lipnja 2014 i presudu i rjdenje VSBH. Revt 249/14-2 od 9. travnja 2015.
~ Izvješće HNB-a U rujna 2015. o problematici zaduženosti građana kreditima
u fcn- anklm francima i prijedlozima mjera ta olajavanje pdoiaja dulnika u
ivirankhn francima na inndju zaključka Odbora ta financije 1 državni proračun
Hrvatskoga sabora, dostupno na: bttp-7/
oUhnhhr/poopc/2015/hrv/hpl5092015_CHF.pdi (posjećeno dana 17. veljače
2017.).
1
Odluka USRH. br. U-IĐ - 2521 / 2015 i dr. od 13. prosinca 2016.
* V. Zakon o potvrđivanju Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju između
Rcpobiikr Hnalikr i Europskih zajednica i njihovih država članica. NN
14/01.15/01,14/02. 1/05. 7/05.9/05 111/06. koji (e itupio na snagu 1. veljače
2005.
"Prema čl. 69. st JI. SSP-a, RH se obvezala nastojali osigurati postupno
usklađivan* po- Uojctih sakona i budućega zakonodavstva s pravnom stečevinom
Zajednice Prema -'t 69. a 2. SSP-a usklađivanje M u ranoj fazi moralo usredotočiti
na 4-1 temeljne dijclm« pravne stečevine Za^đnice (anfuit) koji se odnose na
unutarnje tiiiiie [...]« us postupno pro§iri^mje ta njezine ^idc elemente do kraja
razdoblja iz čl. 5. SSP-a, odnosno najkasnije u roku od test godina od "Jtfova
stupanja na anagu. Posebna obveza usklađivanja zakonodavstva i pritagpdavanja
zaiiite Pptrrdaća u RH. zaiiitj koju je na mazi u EU proizaila je iz tL 74. SSP-a,
prema kojoj je ućinko- * Ua uhiia potrotaća nulna radi osiguranja primjerenog
funkcioniranja triiinoga pispodantva, "«iti o razvoju upravne infraitrukturc radi
osiguranja nadzora nad užibem i provot* takoaa
na um području.
B
V. Mllćfnić. Emllia, Usklađivanje prava zaitae potrotaća u RrpubUci
Htvatifa^, God»- Akademije pravnih znanosti Hrvatske, vol IV.. br. 1, 2012. s.
144.
KUH
mm «
& . W<
*¿*M:'p
&it. í--?/JiÄ«-
rMf - r ,

ttT:
WPi

MWÉÉíwmsMmM
fèïitotî M. iffrim 'A- Tv^'-'^r.
IEK
iÂIWÏÏBlH
VT^ c ' ITi Ti TBiTni
P r i lim II MI
 —

íTOlPllllP
^

«USré
llül

iilíffíil

Salí ?¡)

li! a
»1
llllpip - m i
 Oam ZPK-a kao posebnog zakona kojim se ureduje
potrošačko kredit^ č*av*nitdracihpropisa «kvantnih «
spomenutu materiju. S jedne strane,to'' «faro na spektar
podrakonskih akata kojima se podrobnije ureduju raznovrsna
pjU m koja ZPK pokriva, poput Pravilnika o obvezi informiranja
potrošača i o dodatni* mtMMama ta izračun efektivne kamatne
stope," Pravilnika o odobrenju za p*. Li usha-a potrošačkog
kreditiranja,* Pravilnika o naknadama na potrošačke kredi. ^ A
pQviinika o sadržaju, obliku i načinu vođenja evidencije
sklopljenih ugovora* ud. S drute strane, izuzetno široko
postavljena definicija ugovora o (potrošačkog) kreditu n ZPK-
a.* omogućava obuhvaćanje brojnih odredaba drugih srodnih
zab. na ktmm» se ureduju odredene vrste potrošačkih
kredita.50 To se primjerice odno* tu finandMla leasing uređen
Zakonom o leasingu (dalje u tekstu: ZL),M ali i odredbe TOO-*
o osorno o kreditu (č3.1021.-1024.), ugovoru o zajmu (ČL
499.-508.), ban. tankom tekućem računu (& 1007.-1015.) ili
ugovoru o kreditu na temelju zaloga vrijednosnih papira (ČL
1025.-1027.), Osim toga. treba imati na umu kako može do6
do primjene i drugih odredaba spominjanih propisa relevantnih
za ugovore o potro- sačkim kreditima, poput odredaba ZOO-a
o kupoprodaji s obročnom otplatom cijene (& 464.-473.
položaju dužnika novčanih obveza (ČL 21.-31. ZOO-a),
odredaba o umornim i zateznim kamatama (a 26.-31. ZOO-a),
ali i općenito odredaba pri- mjenjrvih na obvezne odnose.
Nadalje, budući da je riječ o potrošačkom ugovorna očnom,
primjenjivat će se i odredbe ZZP-a," koji ureduje zaštitu
potrošača (ĆL 21 ZPK-a)." Dotle, saro ZZP jamči primarnu
primjenu posebnijeg propisa ako su njego« odredbe u
suprotnosti s odredbama istoga (ĆL 4. st 1, ZZP-a), te
supsidijarnu primana odredaba ZOO-a na obveznopravne
odnose između potrošača i trgovaca, ako uje dnikĆDC
određeno posebnim zakonima ili ZZP-om (a 4. sL 2. ZZP-a).
Osim toga,
»NN 14/10 i 124/13.
»NN 14/10116/13.
'NN 15/14.
»NN l/U
 » \l inint naiiov fer. 3.1.
» Drialpo o vrstama kredita v. naprijed: Posebni dio IL
' C l 5- sL 2. Zakona o leasingu, NN 141/13. budući da je financijski leasings kbunj« o ptdaifcu
prava vLuuštva kao vrsta kreditiranja obuhvaćen poljem primjene odredaba ¿rt.*
V. nar*. naslov bfc 32. • • vcu^Si^^i .
iču te kupoprodaja » obročnom otplatom cijene tradicionalno nazivala potrošači» k
iiii^ m i budući rit r od—U------------1--------sklopljene s fiziđdm osobama, isti pojam ne odgura
mm* u ZML Od potrošačkog kredita u smislu ZPK-a razlikuje je to što se odnosi san»» pfartK
rnm i ukupan iznos svih obročnih otplata u konačnici odgovara toosu ajene- Mg t » l » i n | ovd»r
sastoji od odstupanja od istovremeno«! Onidaba. bududd« po^ mćmrdufUm m kupcu
odnuh/uko će ispbtu cijene dobiti podije u m L ST % kako kupoprodaji« obročnom otplatom
cfcene ■ «■■ JjrT — a u> k naptrtnort kreditiranja (npr. kamate). V. Ledic. Dra^Uj^»
, nfcrftgr lijilMU djeme - posao namijenjen potrošačima i njihovo) zašuti, uoo«*-
r i B M t i ^ d i i i i u ■■■ishin W90 r 41
"Zaftua o salOB pttfminća. NN 41/14 1110/15. y2ft

- Prcu» ¿i 15 ZPK-a, ako mune ulje drugačije propisano, primjenjuju se odredbe kao
zatona koji imtirj- zaštitu potro* »ća
 __i^kom kreditu_______
---------------------7---------------------------tM^J
* ugovori o potrošačkim kreditima uglavnom
skbm. buf| M drugih kreditnih institucija, usporedno se na
JWB -,2mcdu Potrošača, & o kreditni*t institucijama»
(dalje u i rei^
lakonski akti.*No, .primjenau praksi
nijeoteLakk. ? teme,>u "i* Smom pr«Pisa relevantnih
za potrošačko kredhiraniTvJr^ ^
< t^nom neusuglašenosti Donekle uslijed
pritiskauzmkil •^SSpristupnih pregovora s EU
hrvatski )e «kono^^^^Km tehniku usklađivanja, tako
doslovce prevodeći EU dS- pr'm,Cniivao u nacionalno
pravo. Isti je pristup rezultirao * finskom
diskrepancijom između EU i izvornih nado^SrSnn°,oikom
¿ Su pravnih pojmova u različitim hrvatskim ^JvlTo
kriditu- iz đ. 3. si. c) Direktive 2008/48/EZiS/4.^DSeS
SfSgovara pojmu ugovora o kreditu iz ČL1021. ZOO-a,
a posjedE22J?7/ ^Hmu ugovora okreditu izd.2. st 1.13.
ZPK-a. Med^^ 2 [pSilatorna razilaženja oto^u^ pitoma
kao što su to primjerice definid*^ ličakroz različite
zakone ili obračun efektivne kamatne stope prema
ZKI-hiiZPK.a.n JJ^aju izuzetne probleme pri primjeni u
praksi»

3. Ugovor o potrošačkom kreditu kao predmet

uređenja ZPK-a
Ugovor o potrošačkom kreditu predmet je uređenja
ZPK-a. Zakon u čL 1. propisuje kako se njime »uređuju
ugovori o potrošačkom kreditu, informacije i prava o
ugovoru o kreditu, pristup bazi podataka, nadzor i
zaštita prava potrošača, a u kojima loo korisnik kredita
nastupa potrošač koji uzima kredit pod uvjetima i u
svrhu koju određuje ovaj Zakon«. Pritom je prije
samog određenja pojma i definicije ugovora o
potrošačkom kreditu valno istaknuti kako će oni uvelike
biti predodređeni upravo
"Zakon o kreditnim institucijama. NN 159/13,19/15 i 102/15
* Npr. Odluka Hrvatske narodne banke o efektivnoj kamatnoj stopi kreditnih
institucija i ««dilnih unija te ugovaranju usluga s potrošačima. NN 1/09,41/09 i 159/13.
Prema čL 388. ZKI-ja. wa odluka oataje na snaii i primjenjuje se u dijelu u kojem nije u
suprotnosti s Uredbom (EU) bt "5/2013 i ZKl-ora. V. i Odluka o sadržaju i obliku u
kojem se potrošaču daju informacije pnfe "fottnnja pojedine bankovne usluge. NN 2/15.
" Čikara. Emilia, Otvorena pitanja potrošačkog kreditiranja u hrvatskome pravu.
Zbornik pravnika - Opatija '10 Hrvatskog saveza udruga pravnika u
gospodarstvu. 2oia. s.

SRH i,"?,rMliiilom *hvaćaniu pojma potrošača u hrvatskoj praksi

o«1 28. ve&če^» zaštitu kao potrošaču P^^vS ugovor u okviru ivoje obrtnički
nSnlK« »»-fe^v
djelatnosti ili

»i
P^Jtčeno 22. veljače 2017.),

BHBH9BBHBiHBI

»ii
 ïilit \

BlIiPBPHeĐB^
smÊMmSÊÊÊ
mîMmâMmM.

w jj^mr^fef ti« wjfllw-. SïMiffife

i 1 Ü 1 ''I WillFi

»ra
11 KNJ*
\V*x K «vrhu bilo doduše potrebno otkloniti gornju granicu
limita iznosa krediti J koje se ?PiC ne ođi*\« od 1.000,000.00
kn. Naime, istom je i trenutačno značajan £ stambenih
odnosno hipotekarnih kredita isključen iz polja primjene, te
okvii* ^ ZPK* rako nova Direktiva 201-4717/EU mijenja i
dopunjuje ćL 2. Direktive 2008/^ EZ. ¡*op*u*ući kako če $e
ona primjenjivati i na neosigurane ugovore o kreditu ¿1
miiettjene obnovi stambene nekretnine a čiji ukupan iznos
kredita prelazi 75.0oqJ Nadalje, iako je ZPK početno
isključivao kredite ispod minimalnog UmUj^J 1.500.00 kn.
koji su se uglavnom odnosili na plaćanja kreditnim
karticama, |
uređen* ih pokriva.5* Problematično je i isključenje ugovora
o operativnom leasin», kada u glavnom ili posebnom
ugovoru nije propisana obveza kupnje predmeta ugovn.
ia.N*ime. Direktiva 2008/48/EZ isključenjem svih ugovora o
najmu i leasingukadan njima nije propisana obveza kupnje,
želi u načelu zaštititi korisnike financijskog leasinga kao
učestalog obJika potrošačkog kredita na tržištu. Ipak,
primjena se posebni odredaba ZPK-a d»je zaobići već
samom definicijom financijskog leasinga u čl s. a. X 2.-3.
kao pravnog posla pri kojem primatelj leasinga »opcijom
kupnje* može steći pravo vlasništva nad objektom
leasinga.** Budući da ZPK, poput Direktive 2008/43/ £2
obuhvaća samo ugovore koji sadrže »obvezu kupnje«,
samim ugovaranjem »opcije kupnje* isti su ugovori
isključeni iz polja primjene ZPK-a.* Iako su početno bili
ufclp. česi. trenutačno vaieće odredbe ZPK-a, pokrivaju i
ugovore o kreditu kojima se oj potrošača traži da kod
vjerovnika založi instrument osiguranja (ručni zalog).*»
Dode se preuzimanje isključena ugovora o kreditu koji su
rezultat nagodbe postignute ai sudu & pred nekim drugim
tijelom određenim zakonom pokazalo spornim u zakou>-
davstvima nekih država danka, gdje su ga poistovjećivali s

" & t r rsaul 1& Direktive 2014/17/EU prema kojem isti trebaju biti uključeni u
pil< prinucn* I&tilive 2008/48/EZ radi osiguravanja jednakovrijedne razine zaštite Uh
potrokča i ubiijsvanja Jak- kakvih rcgulatorhib praznina između te direktive i Direktive
2014/17/EU r V čl 3. Zakona q iunjenama i dopunama Z?*K.NN 112/12.
.^«ajHiL J. i 2 ZL* vposao financijskog leasinga je pravni posao u kricm prioul4 u taidubim
koriheoji objekt« leasinga plaća davatelju leaunga naknadu koja minu u uto I qdckufm vtfedtmt
objekta ¡easmga, noti troikove amortizacije tog objekta kusioga i opdpoa I Ofofi m-i* steci pravo
vtasuibva nad tim objektom Uasinga po određenoj cijeni koja je u ire- a<ku !£>-?%» te cycyc
manja od stvarne vrijednosti objekta leasinga u tom trenutku, a rirki»
kud^jjoMeuMt vhmHn omia b o ^
_lt - je bgaptmjfcfri hnta odredba iz ČL 72. «l 1. ZZP-a iz 2007., koja je»
Hfrfr'fffr* v potrotadmm zajmu Uključivala ugovore o zajmu namijenjene abfg
I * a*zakupu predviđeno đa.pe.na kraju ugovorenog roka zakupa «**
lako odredba nije razjašnjavala ugovori o leasmgu * opcijom kap* oboitjRtAa^.pa^na priajcnć.
m¿gfo »e prunijemU tumačenje ia favortm consumenttt.
^*£<t.8Zakanao innjenama i dopunama ZPK, NN 112/13. i Zakon o
poirpSačkom kreditiranju iz aspekta H«k>1*-
iMaćkib fovm Mjrtmk. vol XIV, br, XL. 2010^». 60.-68-

djelomičnim isključenja ugorora o kreditu u obliku

autentične isprave potpisane pred javnim bilježnikom i
sucem a ČL 2. st 4, Direktne 87/102/FFZ.*' Budući da bi se
time lišilo zaštite vd& inoj potrošačkih kredita koji se
sklapaju o obliku javnobđježnićke isprave, potonje odredbu
hrvatski zakonodavac nije bio preuzeo odredbama ZZP-a o
potrošačkom a- jmu Ipak. stav je autorice kako ovdje nije
riječ o istim vrstama isključenja odnosno & ne preuzeto
isključenje iz d. 2. st 2. si. i) Direktive 2008/48/EZ odnosi
na druge rate kredita koji sa zaista rezultat rješavanja
spora stranaka postizanjem nagodbe stranaka
^^Opom^komkmirtu-------------------------------------.________________________________L Mifornič

a sudom iH miriteljem putem primjerice odgode plaćanja duga ili si« Isto se daje za- Lučiti i i*
Drt
različitih jezičnih formulacija spomenutih isključenja iz obje direktive* kao i ¡¿Direktive
2014/17/EU koja iste ugovore o kreditu isključuje u ĆL 3. st 2. si e). Budući da se potonja odnosi
na stambene i hipotekarne kredite koji se redom sklapaju u formi uvnobilj etničkog akta Ui uz
solemnizaciju ugovora, isključenje se ne može tumačiti tako Sa je riječ o kreditima u obliku
javnobilježnićke isprave. Dotle je samo iskljuanje u tom smislu opravdano tune što je riječ o
neznatnom broju takvih kredita u praksi, a i time Sto dostatan stupanj zaštite interesa ugovornih
strana jama sud ili miritdj kao tijelo pred kojim se postiže nagodba. I konačno, đ, 3. st. 2. - 4.
ZPK-a ureduju tzv. djelomična isključenja odnosno propisuju primjenu pojedinih odredaba
Zakona na ugovore o kreditu o obliku dopuštenog prekoračenja i onda kada se kredit otplaćuje
na zahtjev ili u roku od tri mjeseca, na ugovore o kreditu u obliku prešutno prihvaćenog
prekoračenja, i na ugovore o kreditu koji propisuju dogovaranje mjera između vjerovnika i
potrošača u pogledu odgođenog plaćanja ili metoda otplate kada potrošač već ne ispunjava
obvezu plaćanja osnovnog ugovora o kreditu (konverzija duga)*4.

3.2. Ugovorne strane ugovora o potrošačkom kreditu

Ugovor o (potrošačkom) kreditu sklapa se između potrošača i
vjerovnika kao ugovornih strana. Isto jasno proizlazi iz definicije
ČL 2. st. t. 3. ZPK.* Dotle kreditni
ugovora o kreditu u smislu ZPK-a iz 1.
4
posrednik nije već osoba koja na
ugovorna strana ugovora o kreditu,
temelju punomoći vjerovnika kreditu
obavlja poslove vezane uz ugovore o
ili u ime vjerovnika sklapa ugovor o kreditu, pa je shodno tome dužna
poštiV vati iste zakonske obveze kao vjerovnik. U tekstui koji
zakonske definicije potrošača i
slijedi, detaljnije se obrazlažu
vjerovnika kao ugovornih nika. načelno
strana, te kreditnog posred ad
titteram preuzete iz Direktive 2008/48/EZ.

3J2.1. Potrošač
Potrošač je u čl. 2- st. 1.t.1. ZPK-a definiran kao »fizička osoba
cijama obuhvaćenima ovim Zakonom djeluje izvan
koja u transak
poslovne djelatnosti ili slobodnog

M
V. či 2X Ovršnog zakona. NN 112/12,25/13,93/14 i 55/16. Isto tako MihriftL Gabrijda,.
Hipoteka kao institut stvarnog, obveznog i ovršnog prava. XXX Savjetovanje aktualnosti
hrvatskog zakonodavstva i pravne prakse. Godišnjak 22. Organizator. Zagreb 201$.. s. 65. et scq.
M
Tlko 2. st 4. Direktive 87/102/EEZ glasi: »Drtave članice mogu inneti od primjene
odredaba članaka 6 do 12 ugovore o kreditu u obliku antrntične isprave potpisanog pred javnim
bilježnikom Ui sucem.« Dotle se prema čk 2. st. 2. sL i) Direktiva 2008/48/EZ ne primjenjuje aa:
•»govore o kreditu koji su rezultat nagodbe postignute na sudu ili pred nekim drugim
t i j r i n m a aakontkim ovlastima«.
M
Pod uvjetom; »a> ako je vjerojatno da bi takve mjere mogle spriječiti mogućnost sudskog,
postupka zbog neplaćanja i b) ako potrošač time nc bi podlijegao manje povoljnim mjerima od
propisanih osnovnim ugovorom o kreditu («-)«- Ovdje je riječ 0 odredbi Direktne 2M8MS? t?
izčl2. st. 6. koja predviđa fakultativnu mogućnost za drla« ¿fcnk< da na oku ust* kredita primjene
samo određen« odredbe.
" V. supra. naslov bc XI.
m
 3

.: -s 6 s* . e § « g "o I 3 "1 i-j*

9 Mriifi
O ,50 B ß J< ■■ V fj 0 1 « pjf
r.*-?J.J
. J= ; *f II
■flulli*!
-n 9 — S 3 ? -P

ffM älmkwm

ûïfffl
fc-T - S
II s IM llž
- a. s t ^ ^
 m ig ,
I Jif'

fnfijf
iÛlilg
_ i - = p i
ÏJS|-? Ï.J o
P a MiH"
C

CCa
Si
!
|J If
i ItÎMlIff
§ e -c g ?S 1-1 . gg
®5
3i r E^5 5l Í- Sa sgf gt* 11*1 1 il i s iaPsil
8 e -:
i îÈ i l'i S.«

lillliyiiai

3
m M í|
¡l6¡il

Illufif
WÊÊÊt
 !

iü
«

»l
ys «
®

ü
m
i
t

■
ü
a
E
f
f
K
*
*
H
R
»
!

.'I
M
M
M
Ss— «
——3s
fe
liileSii
Ail
illIf
«¡ sS-S

651
 III. UGOVOR 0 SEFU

■ • ..........................................................................* . . . .
1
Pn^i o^^ZOO^a i pravna kvaUfikacija..................................... 651
1
¡4 Op^pM«*................................................................................. . ...................
^ Primfcralifikidja, razgraničen^^ «2
Ut> Seflo**» & ......................................... ...................]]• ] 653
IXL Sef i polaganje vrijednosnih papira .............. ..,..
............................................................................ m
2,23. Šef i najam........................................................................ «4
i Pravni položaj ugovornih strana - ..............654
jj . Općenito o obvezama strana............................................................................ «4
uPrimarne obseze banke ............................................................. «
3.1L Obveza pred^e sefa korisniku.......... ............................................ ®
3.12. Osiguravan* dobrog stanja sefa i nadzora nad sefom
3X3. Omogućivani* pristupa sefu korisniku uz onemogućavan* trtcih .
Suzdrtavame od drtanja primjerka kljuća................................
IX Primarne obveze korisnika ........................... ..................................
33.1. Plaćanje naknade ...................................... ........................................... ~
655
3-3.1.1. Posebne posljedice zakašnjenja.............................................. 657
656
3.3.IX Posebne posfrcdice raskida ugovora zbog nepbćaap............
65
3JJL Suzdržavanje od stavljanja stvari koje mogu ugrazm sigurnotf......
6
4 Pravni položaj stvari u sefu r. .... .. ......................................... ^60
656
11. korisnikovo vUsniitvo.................................................................................... ¿¿0
657
41 Bankma prava retentije i zaloga ................ ,.................................................. 660
HIUOGRAFIJA...... ............... .......................................... ...................................... 661
POmODUJKA SUDOVA .................................»...................................... 661

1. Uvod, pojam i bitni sastojci

1 fizičke i pravne osobe mogu imati stvari objektivno visoke vrijednosti» kao te «
zlato, nakit, vrijednosni papiri, ali i stvari koje visoku vrijednost imaju prema
objektivnim kriterijima imatelja. Takve stvari kod samih imatdja često nisu dovoljno
agttn* od rizika otuđenja, oštećenja ili uništenja, i to unatoč mogućnosti sklapanja o
osiguranju imovine i mogućnosti uvođenja tehničkih ili drugih sigurnosnih
Zbog toga imatdji lakvih stvari - u svrhu smanj<nja izloženosti tih stvari ra-
a«® rizicima ~ katkad s bankom sklapaju ugovor o sefu.
Sefo*» se, međutim« ne nalaze samo u bankama nego ih ovlašteno drže i
druge ^kaofcoau polte. zračne luke, željeznički i drugi kolodvori, kako bi -
primjerice
 Kakafl
i& IflJft. « *r »■»
>
r'"""" m ie ugovft i
selo ^o«or kojim se banka ili druga osoba koja ovlašteno drži sef. obvezujedati ° na
uporabu korisniku u određeno razdoblje, a korisnik se davatelju obvezuje rj5^
naknadu. li toga ujedi» proizlazi kako bitne sastojke ugovora o sefu Umaa
banke na predaju određenog sela na uporabu korisniku i korisnikova ohw* plaćanja
naknade. ^ pa su nekim rizicima - npr. krade - izloženi u manjoj mjeri bankovni sefovi. Također i
Određeno vrneroe odnosno trajanje ugovora o sefu po mišljenju autora nR Uha
nosti ijedne lia>a* osobe bajafc bila nstupmk driatdja seta - i u ovim se sbćal^n skbtva
i^av ko« ima obtbeiu ugovora o setu
J^vim,
sastojak
tujovora iako pojam ugovora ii st. 1. čL 1016. ZOO-a sadrži naznaku i Wb wA daje na
uporabu »za odvedeno razdoblje«. Ovaj stav proizlazi iz okolno!« to»i drugi ugovorio
uporabi ib/i iskorištavanju tuđe stvari (najam, zakup) Ui prasad cencna). ntofo biti
sklopljeni bik* na određeno bilo neodređeno vrijeme, pa ni u trajan?* ugovora iuje
bitan sastojak. Također se ne uočavaju posebni razlozi zbog koji«, bi kod ugovor o
selu hilo drukfije. posebno u svjetlu činjenice što bi dovođenje ¿. tuna ugorora n rang
hitnih sastojaka u slučajevima izostajanja ugovaranja odredeno* ircmena dnvtb do
ništavosti ugovora. Ko literature*, suprotno, smatra da je i vrijeme bitan sastojak
govora
2. Primjena odredbi ZOO-a i pravna kvalifikacija
U svezi a pjiro.kuam odredbi ZOO-a potrebno je odgovoriti na pitanja (1) op -
sega pnnueor odredbi o ugovoru o sefu, i ( 2 ) kojim pravilima se mogu popunjt] pm-
ar |wwr koje posto* u odredbama o ugovoru o sefu
2.1. Opseg primjene
fra» pbqjt proizlazi iz okolnosti što pojam ugovora obuhvaća i ugovore koje ne
skfapa banka, aego druge ovlaštene o«obe. te iz navoda ćL 1020. kako ae u tim slu-
čajevima odsdbe« agpseru o sefu primjenjuju na odgovarajući m^n
Fiona & Milit «11. ZOO-a »Ugovorom o m£u obvezuje ae. banka dati oa uporabi k»r ij
—ftu ufa određeno nwrfnhfr. a feorisnik se obvezuje za to pbtili band određenu
aakna^- Pruna d ¡020. ZOO-a «Odredbe wpga odsjeka na odgovarajući se način
puroj«»;«!0 na hum o j « f a kop ddapafa dragi pravni «dridui ovlaiteni sa njihovo
drianje (pakt. mtm hike. lifrimifV šiln* «lidfr. 'lafokag t m
Ul Ufa
tttata M> ćeMu drago prtye^mno sredstvo na kraće
vrijeme u njih mori, ^ Jfmni** stvari too lio je prtljaga.
Neovisno o načinu na koji se sklapa u»^^ ntv hm
wkfraiawjem seta i uzimanjem ključa uz plaćanje
naknade
652
Z.Sbkoper
Kad se ugovor o sefu sklopi između korisnika i drugoga ovlaštenog držatelja, a nkei
odredbe ZOO-a o ugovoru o sefu primijenit će se na odgovarajući način, što ^ _ ,je ja
ge neće primijeniti na način posve istovjetan načinu primjene na ugovore P f *
£ j j „ strana je banka. Ovo se - po mišljenju autora - a prvom redu odnosi na i vrste
""Ip»«^AWTlVV >jCviO-J'Vi-
nadzora nad sefom 1 tehničke i druge mjere za osiguranje sefa, jer sefovi - primjerice Tj-
- zračne luke i kolodvori nisu poglavito namijenjeni čuvanju ^"nlnosti kao bankovni,
smještaj tih sefova u javne i svima dostupne prostore mogućava ili bitno otežava
poduzimanje tehničkih i drugih mjera osiguranja ka- k« mogu poduzeti banke.
Istovremeno se u načelu bankine obveze iz ugovora o sefu protežu i na druge ^obe
kao davatelje sefova na korištenje, što je potvrđeno i u sudskoj praksi4.
2.2* Kvalifikacija, razgraničenje i MU1M h M L " *i'Mg'j'T'Mltfj
podredna primjena pravila
Odgovor na drugo pitanje proizlazi iz pravne kvalifikacije ugovora o sefu, za l0DjU je
potrebno promotriti više mogućnosti kvalificiranja ovog ugovora.
fSmma^^mmmmismm^dm^
2J.1. Sef i ostava
S obzirom na činjenicu što korisnik sefa ovaj ugovor sklapa kako bi stvari - koje
od ¿({i vrijednim - bile pohranjene odnosno čuvane na sigurnom mjestu, na prvi po-
gled može se ugovor o sefu učini Li sličnim ugovoru o ostavi i izvedenim iz tog
ugovora. No, ugovorom o ostavi oatavoprimatelj se obvezuje primiti, čuvati i vratiti
ostavodava- tdjevu stvar' iz čega proizlaze njegove obveze primanja, čuvanja i
vraćanja određene stvari, koja je predmet tog ugovora.
S druge strane, ugovorom o sefu banka korisniku sefa samo daje na uporabu k(
ij određeni prostor i dužna je taj prostor održavati u dobrom stanju i nadzirati, a
korisniku dopustili pristup sefu*, kako bi on predmete koje želi. mogao stavljati u
sef. ostavljali u sefu I uzimati iz sefa. Iz toga je vidljivo kako banka prema korisniku
ne preuzima obveze koje su karakteristične za ostavoprimatelja. tj. lako ona niti
prima, niti čuva. niti vraća korisniku neku određenu stvar, nego mu samo
omogućava uporabu seta.
Stoga se na ugovor o sefu ne mogu primijeniti pravila o ugovoru o ostavi.
'Odluka RSH. Pt 2349/90 od 25. rujna 1990. Novije odluke sudova kod kojih nije
naznačen objavljene m na wwvtvMturh/, a starije u Slakopcr. SR
*ĆL ZOO-a.
'ĆL 1017. ZOO-a.
653
"
653
miyw»»^'_________________________________________________—■—^^^

2JJ* Sef i polaganje vrijednosnih papira

korisnik u setu mote držati i vrijednosne papire, potrebno je ¡splt jKfa
atneda u«m*a o setu i ugovora o polaganju vrijednosnih papira7. uewowm - čak
i kad k depozit zatvoren - banka se obvezuje deponentu da ¿TZ* ^čuvati
ugowm* vrijednosne papire iz čega proizlazi dadeponent papire predam a ona
ih preuzima i čuva. Suprotno tome. korisnik sefa stvari koje drti w ne predate
banci, niti ih ona preuzima niti čuva, nego ih u sef stavlja korisnika asoba kojoj
pripada ugovoreno pravo rabiti odredeni set. Kad je depozit otvoren ¿j6 žene
temdine razlike ostaiu, ali - kako banka stječe i obvezu poduzimanja radnji^,
očuvanu i ostvarivanja prava iz deponiranih papira - razlike amedu ova dva
___«_;.. ui 1 fJiuUtniit
postaju joJw» i oägkdnije.

2JJ. Sef i najam

Ugovorom o najmu* obvezuje se najmodavatelj predati odredenu
nepob«^ di pokretnu stvar na uporabu najmoprimatelju, a naj moprimatelj mu
se za to ob**x*t piaćati odredenu najamninu Pri tome nije odlučno pitanje
nalazi li se ta stvar u sasu« vn neke druge stvari koju rabi netko drugi, npr.
najmodavatelj (npr. najam odrede« sobe n stanu najmodavatđja). Imajući u
vidu ova obilježja ugovora o najmu, te ih us- poreduiući s pravom korisnika
seta da rabi sef - makar se on nalazi u prostom banke , rHrrnnp^ naknadu ta
uporabu, može se zakačiti A*
o setu odgovara poj mu najma.
n« »ywnr o «gfti. podredno odredbama o ugovoru o sefa, treba
primfr. mu pravila o ugovoru o naimu.

3. Pravni položaj ugovornih strana 3.1. Općenito

o obvezama strana
Primarne bankine obveze su:
- predaja odredenog sefa na uporabu korisniku',
- osiguravanje dobrog stanja sefa1*,
O ugworu o pnlipnja vrijednosnih papin v. IX Polaganje* «krbniltvo i
upravljanje iiii. n i « papirima. ¿»tf&fe-r
'Za ǤMt o najoui v. KflMtfar ZOO-a. s. 909. i dalje i Obvezno pravo U, s.
I& i
'(X N l i a t L
-ČL 1016. * 2- ZOO-a fU* -Banka mora poduzeti sve potrebne mjere da
osigura Job» ctanpc sefa i nadzor nad njim*.
 ; Rvanje od dri«»» primjerka Wju| II, i 8
Korisniku
ISSB&iobveze su:
plaianjenoknadei

^ , .„Jami učinci karakteristični za ugovor o sefu

na««.. « „
¡Jkn^-
3.2. Primarne obveze banke 3.2.1' Obveza predaje sefa

korisniku
Sef je numeriran i zatvoren prostor u banci (kaseta ili pretinac) koji se može
tljučati. a banke nemaju samo jedan¡sefkoji dajuna uporabu korisnicima, nego imaju
sefova. S obzirom na to. sef koji banka korisniku daje na uporabu, ugovorom mora
biti točno određen odnosno individualiziran.
Dati sef na uporabu znači predati sef korisniku tj. omogućiti mu neposredan
po- ged odnosno faktičnu vlast Ovdje, međutim, to nema isto značenje kao -
primjerice - kod kupoprodaje, nego to znači da je banka korisniku dužna
omogućiti posjed unutrašnjeg prostora sefa i faktičnu vlast nad tim prostorom na
mjestu gdje se sef nalazi
Kako se sefovi zaključavaju, kako je sigurnost stvari u sefu svrha ugovora za
korisnika, te kako banka nema pravo nadzora nad sadržajem sefa. obveza predaje
sefa korisniku podrazumijeva i obvezu predaje ključa sefa korisniku, pri čemu pod
ključem treba razumjeti svako mehaničko ili elektroničko sredstvo pomoću kojeg
se sef otvara, a ne samo ključ mehaničke brave u tradicionalnom svakodnevnom
obliku. Dapače, stoga se može reći da upravo predajom ključeva - kao oblikom
simboličke predaje - banka korisniku predaje sef. Tim u svezi posebno treba
naglasiti kako je obveza banke predati korisniku sve ključeve sefa koji postoje, iz
čega proizlazi njezina zasebna obveza suzdržati se od držanja primjerka ključa i od
davanja primjerka ključa bilo kojoj trećoj osobi,

"Ibid.
1017. sL 1. ZOO-a glasi: «Pristup sefu može se dopustiti samo korisniku
ili njegovu
opunomoćeniku«.
di m, ,MCtl017' 2. ZOO-a glasi: »Banka ne smije držari kod sebe umnožak (duplikat)
UK« * UJtf«va koji se predaju korisniku«.
WW. at I. ZOO-a glasi: .Korisnik ne smije staviti u svoj sef pswtae» koji
mole •VWiti sigurnost banke ili drugih\efova«.

655
 3JJ. Osiguravanje dobrog stanja sefa i nadzora
nad setom
Osporavan95 dobrog stanja sefa i nadzora nad sefom dvije su trai ht*fc*. Om
to n«e duiru osigurati nego kontinuirano osiguravati Bankir cvinavati u
upravnom stanju i nadzirati ga. a oboje s pozornošću dobro«* ntbL ix> sna^t da je
se! duina održavati u ispranom stanju sukladno suvlt^H uhnsMun i ¿ragim
dostignućima koja primjenjuju druge banke. Ona je dužn • ravannadzor, ito
značionemogućavati pristup sefa i otvaranje sefa svim osoba* nrmyi p-rr na to a to
su - prema Čl 1017. st. i. ZOO-a - sve osobe osim^S* seta i nK$c*v$
opunomoćenika.
323. Omogućavanje pristupa sefu korisniku uz onemogućavanje
trećih
Prarup setu banka je dužna i ovlaštena dopuštati kontinuirano tijekom
¿¡ta*w trauma ugovora, ali samo korisniku ili njegovu opunomoćeniku, i to tijekom
S? na redovitog rednog vremena, a ne i izvan njega, dok je svim ostalim
osobanja^f- prisnip dužna onemogućiti i time ispuniti obvezu osiguravanja dobrog
stanja nadzora nad sefom.
b čimenkr bo se pristup sefa može dopustiti samo korisniku ili njegovu ot*.
nomoćemku proizlazi da se osoba koja zahtijeva pristup sefu ne može legitimirati!*
korisnik odnosno opunomoćenik samim držanjem i prezentacijom ključa sefa,
nego da je dužna dokazati swoj identitet (ako je riječ o korisniku), odnosno
identitet i po^ pme jvnorood (ako je riječ o opunomoćeniku). Ove činjenice banka
je dužna utvtfti prae dopuštenja nekoj osobi da pristupi sefu zbog njezine obveze
da trećim osobam onemogući pristup-*.
Pod trećim osobama ovdje treba razumjeti osobe koje nisu korisnici sefova
smušenih n isti prostor u kojem se nalazi korisnikov sef. Naime, sef predan
korisnih aa uporabu nalazi ae u posebnom prostoru unutar banke, u kojem se
nalaze i drugj seibvi (kasete, pretinci) predani na uporabu drugim korisnicima
sefova. Stoga pristup do aeća mapu i korisnici drugih sefova koji se nalaze u istom
prostoru, a iz toga proi- zizzi da odredba rt. 1. & 1017. ZOO-a ne ureduje pristup
do sefa. nego pristup u id
jednostavnije govoreći, pristup do sefa banka može omogućiti i trećima koji
m Korisnici sefova, a pristup u uf ne smije omogućiti nikome osim ko risniku i
njegovu upuoacuoćeniku.
324. Suzdržavanje od držanja primjerka ključa
$ttadfža«Mye od držanja primjerka ključa također je trajna bankina obveMj
okviru «IM» ijfmnjr^i obveze predaje sefa banka je dužna korisniku PrcdaD
Z. Slakopcr
u odredbe rt. 2. čl. 1017. ZOO-a proizlazi da bi to bio jedini kljuć sefa ili
jjjoi *eia' bi|a duina korisniku predati sve primjerke ključa sefa16, koje st. 2. ¿1.1017.
J^,l>umno5ciina iU duplikatima.
95On tima* fnakm boi****. U 1017. ZOO-a koji odredujc kako se pfMup
n»wVa e odredbe proizlazi da banka drugi primjerak ili primjerke ključa ne unije
kod sebe«, a contrario čemu bi se moglo zaključiti kako ih ona smije držati kod ^ d
UROfr Takav zaključak bio bi pogrešan jer bi bio protivan pravnom poioia- nek°%e
koji proizlazi iz odredbi o ugovoru o sefu, a napose protivan nepostojanju ju prava na
uporabu sefa tijekom važenja ugovora - do čega bi njezino držanje noelo dovesti -
na znanje za sadržaj sefa i na nadzor nad tim sadržajem. Stoga "¿odredbe rt. 2. u
tome da ne smije postojjati ni jedan primjerak ključa sefa koji ^ncao biti uporabljen
bez suglasnosti korisnika sefa odnosno koji nije u njegovu Jadnom iU posrednom
posjedu.
3.3. Primarne obveze korisnika
3.3.1. Plaćanje naknade
Za uporabu sefa korisnik je banci - prema st l.čL 1016. ZOO-a-dužan »platiti
pikadu« Sto bi upućivalo na jednokratnost Ispravnije od toga ćL 1019. st 1. ZOO-a
gMori o obrocima naknade, čime upućuje na to da se naknada plaća prema jedinici
„trojna korištenja sefa. Sto u stvarnosti i jest redoviti slučaj. Stoga ona ima karakter
periodičnog potraživanja, što je važno uočiti zbog određivanja zastamog roka za tu
tražbinu.
Naknada za uporabu sefa redovito je određena aktom banke koji ima
karakter općih uvjeta ugovora, te kako se i ugovor o sefu - kao i drugi bankarski
ugovori - redovito sklapa adhezijom (pristupanjem), naknada redovito neće biti
posebno ugovorena. nego će se primjenjivati bankini opći uvjeti.
33.1.1. Posebne posljedice zakašnjenja
Kad korisnik sefa padne u zakašnjenje s plaćanjem makar jednog obroka na-
knade. banka stječe pravo jednostranom izjavom volje raskinuti ugovor o sefu 17.
No, polazeći od općeg pravila o pravu dužnika na primjereni naknadni rok za
ispunjenje, ona ne mole raskinuti ugovor odmah čim korisnik padne u zakašnjenje,
nego je za wkid potrebno (1) preporučenim pismom opomenuti korisnika radi
plaćanja, i (2) da utekne rok od mjesec dana od primitka opomene, Sto treba uzeti
kao zakonom odie- <*ni primjereni naknadni rok za korisnikovo ispunjenje obveze
plaćanja.
"Tako i Gorenc, s. 1304, i odluka PSH navedena ubilj.4.
''ĆL 1019. IL 1. ZOO-a: »Ako korisnik ne plati banci makar samo jedan obrok
naknade POdtagelosti, banka može raskinuti ugovor nakon proteka mjesec dana
nakon te korisnik» 1» P°niccnim pismom opomene na naplatu«.
657
656
 -------- ------- -------------------——
Kad su kumulativno ispunjene obje pretpostavke banka može jednog
«skinuti ugovor, ah napominjemo kakobi izjava o raskidu mJa>
sadržana mi u opomeni, s time ito bi proizvodila učinke pod negativnim odS
mje»nv ^ <k korisnik u naknadnom roku ne plati dužni obrok.
Raskid izaziva redovite posljedice raskida ugovora zbog zakainjenja ili nei
mm» iz ČL ** ZOO-a, ali i iz ¿1.566. ZOO-a. a budući da je ovdje riječ o r^S? 7boc
korisnikove povrede ugovora i posljedice iz đ. 342. - 347. i ČL 349. ZOO-^

33.10. Posebne posljedice raskida ugovora zbog neplaćanja

Raskid, osim toga izaziva i posebne posljedice opisane u st 2. čL 1019. Zoo
koji se nc primjenjuje »amo u slučaju raskida zbog neplaćanja naknade, nego u
slučajevima prestanka ugovora, kad nakon prestanka ugovora korisnik ne bi ispra^
sef i vratio ključ banci.
Prva posebna posljedica sastoji se u pravu banke da pozove korisnika na
isp^. žnjenje sefa i predaju ključa. S obzirom na obilježja stvari za koje se
predmnijeva da m u Ktn - u slučaju korisnikova propuštanja da isprazni sef i preda
ključ u razumoon vremenu od pozivanja - banka nema pravo sama otvoriti sef nego
ima pravo suda zahtijevati (1) otvaranje sefa, (2) utvrđivanje sadržaja sefa. i (3)
stavljanjenadenft st van u sudski polog ili povjeravanje tih stvari njoj samoj na
čuvanje. U posljedica slučaju treba tireli da banka čuva te stvari za račun korisnika,
o njegovu riziku i ttuika.
U daljnjem faktičnim slijedu stvari. stvari pronađene u sefu mogu biti izkdnt
piodaji nakon koje banka ima pravo prvenstvene naplate neplaćene naknade iz ty—
postignuti prodajom Ako je u sefu pronađen novac
piaie te naknade iz pronađene svote novca". Ovo njezino pravo posebno je
utemdjeai Si. 3. a 1019. ZOO-a. ali i kad te odredbe ne bi bilo. to pravo bi postojalo jer
banb na stvarima u sefu ima pravo zadržanja i založno pravo na temelju ČL 565.
ZOO-tt čemu v. naprijed.

132 Suzdržavanje od stavljanja stvari koje

mogu ugroziti sigurnost
Nakee ugovora i prvog omogućavanja pristupa u sef, korisnik U u
uf stavili neke stvari. Korisnik sefa u načelu je slobodan odlučiti o stvarimikojeft

M|f, »t 2» ZOO-a; »Pofto »skine ugovor, banka može pozvati korisnika da li ds w

v*t4a
m4 pa -i"» koristuk to ne učini, banka muže zahtijevati da se sef otvori puta» ka. tfni
t^m
sudMdrtsf i nađene stvari stave u sudski polog ili povjere banci na Čuvanje« -Cl im«,
a. st h ZOO« »Banka Una pravo prvenstva naplate dužne naknade
jji iw i sefu k ■nrfaifg i--------M' I---------------------"" " ' " cijene dobivene nrodajuro «'6
vrijednosti oididfc « afc*.

658
 ^ — — Z . S U k a p c r |
^Tjrfati U sefu. Kod togaipak treba ukazati na njegovu obvezu da
^ <efo^»orenom načinu uporabe, a ako on nije ugovoren, onda sukladno viti
^adno :eni, Sto proizlazi iz podredne primjene ĆL 561. st 1. - a treba
ef^O^rredovnl namjena sefa čuvanje stvari koje za korisnika ili prema jj^jjev»»96
imaju veću vrijednost odnosno trebaju biti posebno
zaštićene
r MivO'11* ^ e
^Lno ograničenje st. 1. ćl 1018. ZOO-a propisuje i posebno ogranićenje
U* oVO ° irrićito zabranjuje stavljanje u sef - makar i za najkraće vrijeme - ta- . j-
ofisn^11 ,ZoeU ugroziti »sigurnost banke ili drugih sefova«. Pod ugrožavanjem
Stvari koje ne samo ugrožavanje sigurnosti u neposrednom fizičkom smi- * tt*& Uebu
niem u sef zapaljivih ili eksplozivnih stvari - nego i u širokom smislu ^ nPr- 5taV ^
0 neposredno - zbog izravnog utjecaja - nego i posredno odnosno i S»sliedica
110 0< a

koje stvari mogu izazvati za opću sigurnost banke ili čak

^ mog0^ u slučaju stavljanja takvih stvari u sef, banka može jednostrano
. , ; ,__________
rasW|lU ° . _ a s obzirom na činjenicu da ne postoji korisnikova obveza pri- 5 tini U
sa<jr^a:a sefa ni omogućavanja nadzora nad njim - u prvom se redu opfovanja b«nci
^ ¿nosti utvrđivanja da je korisnik u sef stavio stvari koje mogu I -ostavlja banke
»li drugih sefova. Kako ona ima pravo jednostranog raskida
„gioziti sigu*11 _nut(jm jjučaju, mogučnost utvrđivanja ove ćinjenice mora postojati.
u
^°V°ra "^banka ima pravo poduzeti tehničke i/ili mjere kojima se pozitivno
odno- mogu identificirati predmeti koji mogu ugroziti sigurnost banke, ali da
flK>p0t
wSTemen° Pozitivno ne »dentificiraju drugi predmeti.
* m «Uavlianiem u sef onih stvari koje prema objektivnim kriterijima ugrožavaju
si- «.tKankeili drugih sefova korisnik postupa protivno izričitoj obvezi da se
suzdrži ^ vlianiaukvih stvari, a prema st 2. ČL1018. ZOO-a neispunjenje te
obveze banci oravo na jednostrani raskid ugovora, izjavom volje koja može biti
dana na bilo SinaL na koji se može valjano očitovati volja. Ova izjava proizvodi
učinke od tre- Ska kad je korisnik primi i od tog trenutka je ugovor o sefu
raskinut S obzirom na to da je riječ o ugrožavanju sigurnosti, različito od
jednostranog raskida zbog neplaćanja a & 1019. st 1.. ovdje korisniku ne pripada
nikakav tok za ispunjenje njegove obveze, nego banka može izjaviti da raskida
ugovor odmah čim se ustanovi korisnikovo neispunjenje odnosno postupak
protivan zabrani iz st!. čL 1018. ZOO-a.
Raskid u prvom redu izaziva učinke iz čl 1019. st 1. i 2. ZOO-a. ali i iz ČL566.
ZOO-a" - uz napomenu kako se podrazumijeva da je korisnik dužan sef predat»
bana
prazan - ali i opće učinke raskida iz a 368. ZOO-a. te učinke iz čl 342. - 347. ZOO-a
»& 349. ZOO-a (odgovornost za Štetu, jer je riječ o raskidu zbog korisnikove
povrede ugovora).

javiti da iSAi?**' * 1 ZO°« -U slučaju da se korisnik ne drii te obveze, banka može j,

"govor o sefu«.

96 ureduje obvezu vraćanja stvari o isteku ugovora o najmu 659

tjUlg**!**—--------------- -------- ------------------------------
4. Pravni položaj stvari u sefu

4.1. Korisnikovo vUsnlitvo

.. „.«niJtvo korisnika. nego ¡c u pravilu tt vl

Sef je S« M» "T 3a K » «li«mc ,ra)<mia u8™?ra « P®>W S ,
odcl{

^»^""^V^iiiravadasainazasadria sefaluo
^Su^r L^i SrU) («0 proiilui i* »=Po5«o)an^H
"I* ^ogadnoSfi sA. nepostojanja bankinog f^^S

^ ^ZOO-a). S druge strane, korisnik sefa um odlu^? N SSTtai

st*^Ktome.ninfakvadntga:naznakao^ S,
^iliugo«ora®'^~^iiinio»inekorUmkaaimovinM banke. ^daKstvan»»™^ ^^nika šefe
i banfa stvariu:sefuimfc, „^ Sop » ^^^^oStizbog ro0«ufh «"SS * * .. .._ V je onnunov»™
, ulait u stečajnu masu ixW»;
sin^ korisnik g^
mogu b*i obje*
^iAknopnvo-.

4.2. Bankina prava retendje i zaloga

Na korisnikovim stvarima u sefu -ali samo onim koje mogu biti predmet o»*,
- banka ima pravo zadižanja i založno pravo za dužnu naknadu za korištenje i ta
druge tražbine koje maže imati prema korisniku sefa. To pravo banka ifrft, trenutku
kad korisnik unese stvari u se£ i to na temelju samog zakona. Iako %e mah
odrtdhama o ugovoru o sefu ne nalazi odredba koja bi utemeljivala to bankino
pnn* dosljedna podredna primjena odredbi o ugovoru o najmu dovodi do nastanka
tog prava, jer je ono izrijekom predvideno u korist najmodavatelja".

660
661
 Okolnost što to pravo ima najmodavatelj nekretnine redovito neće otkloniti
primjenu odredbe ćL 565. ZOO-a jer je sef redovito sastavni dio nekretnine i dijeli
npezinu pravnu sudbinu, a kad to ne bi bio slučaj, držimo da bi svrha ove odredbe i
po- stojanje analogije s korištenjem sefa - gdje također korisnik unosi stvari u
unajmljena ■tvar - omogućili primjenu čL 565. ZOO-a.
Pravo zadržauja 1 založno pravo banka ima sve dok su stvari u sefu ilidokne
bi bile prodane prema pravilima o otvaranju sefa i čuvanju i prodaji cadrfaja u slučaju
rackida ugovora zbog neplaćanja naknade za koriitcnje.

"ČL 7* Sfcćapog
zakona, a »5. ZOO-a.

662
^¿¡¡¡AFOA ~ -«¡a-

Or&n*** Za. ur.u h r 7/00 n Z i T T u8ov°roscft, PID l EZN,M »dno XoJgovor o sefu, HGR. br.
7/99. Belanfć. Lori,: Smi*'u'Pif>- br. 3/00,
Sg^ implementacija u hrvatsko pravo. Uefifi»»

POPIS ODLUKA SUDOVA

POPIS ODLUKA SUDOVA
PS, pi-2549/90, od 25. rujna 1990.

663
 XI. FAKTORING I SLIČNI
NAČINI FINANCIRANJA

1. Ugovor ofaktoringu
2. Faktoringu sličili načini financiranja

1. UGOVOR O FAKTORINGU
1. Uvodne napomene.......................................................................................... ..................... 1080

1,1, Nastanak i razvitak....................................................................................................... 1080

li. Područje primjene.............................................. . .......................................................... 1081
l Definicija ugovora i pravni instituti koj| |ne faktoring odnose.................................... 1082
2.1. Definicija......................................................................................................................j£ 10&2
22 Ustupi'Cesija) u faktoring odnosu :....:...:;.... l ..... ........................................................ 1082
Z2.L Općenito i?globalna cesija........................... . ..... ,,.„. . . . . ............................... 1082
22.2. Ugovorna odredba o zabrani ustupa ................................................................. 1083
2.2.3. Obavješćivanje dužnika (notifikacija) o faktoring-cesiji . . . ........................ 1085
2J. Predugovor...............................................................*•... v . .,.,... . 1088
2.4 Glavni ugovori.................................................................................................................. 1089
3. Rpfc$eftoringa......................................................................................................................... 1090
3.1. Općenito . ............................................................,...., . . . . . . . .. . . 1090
32. Financiranje......................................................... . ..... . ,.... 1090
3.2.1, Financiranje ^kreditiranjenisumonimi. . ., .. ... . . . . . .. . . 1090
3.2.2, Načini financiranja . .......................................................................................... 1051
3.3. Osiguranje naplate (ižyorno »del credere«)...................... ... . ..................................... 1092
33,1. Pojam i opseg ......................................................................................................... 1092
3.3.2, Funkcija osiguranja naplate i manjkava isporuka ............................................ 1093
3.3.3,.................................................................... Qj>oziy del credere jamstva . . •
..........................................................................................1094
3.3.4, Razlika između funkcije osiguranja naplate (del credere) i funkcije osiguranja
kredita............ ................................................................. • *094
U. Upravljanje tražbinama (pružanje usluga).................................- - .............................. 1055
* Vrstefciga..................................................................................................................................... 1095

Moguće sFstgfoktoringa-............................................................. JJJJ

42
Pravi faktoring .... . ........................................................... W
$ Nepiavi faktoring................................................................................................................... K
-■ - Mtoring plativ p® dospjelosti
4
■ • '............................" ' "
45
' ' Faktoring bez upravljanja tražinama (Inhouse Factoring)................................ ^
™ Međunarodni (uvozno-izvozm) ..................................................

664
jj Bactoring i naftni financiranja
4J Ta»a»n>faksoring..........
41 p«*bni o W i c i . . . ....................................
O Dobatfc&i (obrnuti) Taktoring,
5. ftsebna pravna problematika vezana ur fakloring
5.1 Općenito.......................
12. Plaćanje wp ijed (predujam)
JI Pnđriaj prava vlasništva.
53.1. Pojam i svrha pridriaja
533- Sukob produženog pridržaja prava vlasništva i fakto ri n
4 PiedMffi faktonnga.......................
41. poboKaniiiik\iđitfvsQ.............................................
42 Smanjenje klijentova rizika (dd mrdere).............
UL Ispitivanje kreditne sposobnosti dužnika............
-globabc
44 Vod«* knpga duinika, opominjanje i neisplaćivanje
45. ftmćanje rentabilnosti klijenta................................
7. NcdMuafektorioga..........................................................
$.1 Tražbine prema krajnjim kupama.........................
?JL Dugoročne tražbine nisu pogodne.......................
73. Opseg poslovanja.....................................................
4 Zaključak glede ugovora o faktoringu..........................
9. I afctonng-dmštvo u RH i osobe koje mogu obavljati poslove
faktoringa i nadzor
1. Uvodne napomene
1.1. Nastanak i razvitak 665
Faktor jr prvobitno bio neka vrsta komisionara {Factory, Factorri) koji
je kupcima u Americi prodavao robu uvezenu iz Europe, davao jamstvo
svom komitama Europi da će mu roba biti naplaćena od krajnjih kupaca,
obavljao je knjiženje, utjerin- me i naplatu komitetu ovih tražbina, a
često je svom komitentu plaćao robu i prije argo što ni krajnji kupci
njemu uplatili
Zbog unapređenja domaće industrije u SAD-u su potkraj XIX.
stoljeća doneseni propisi kojima su uvedene visoke carine za uvoz robe
(osobito za tekstu). Cako daje Uvoz europske robe u SAD praktično stao.
Time su faktori izgubili svoje staro podru!- je rada. no brao su se
prilagodili i ponudili svoje usluge domaćoj industriji, ponajpnK
tekstilnoj, djun se potrebama morao prilagoditi posao faktoringa.
Dotadašnja osnov čitavoga «ustava faktoringa, a to je bila komisijska
prodaja, bila je napuitena jer» američki proizvođači 1 mogli i htjeli svoje
proizvode sami prodavati i sa prodaju rwx faktor un ispe bio potreban.
No uslijed porasta proizvodnje; proizvođačima u američkoj industriji nab*
stajala su fatariMB sredstva, a faktori su s druge strane činili određenu finaM >k
snagu i poznavali platežne »podobnosti američkih krajnjih kupaca. Odnos se ufUn*
M ^PggjgBŽaK V-Gorenc
materijalnih prilika preoblikovan Faktori ne preuzimaju viie robu od svojih klijeti
u svrhu daljnje prodaje, jer proizvođači odnosno trgovci na veliko sami obavijaju u
svezi s robom, sami preuzimaju narudžbe od kupaca, sami robu isporučuju,
^varaju za materijalne i pravne nedostatke (mane) robe i sL
Faktori preuzimaju financijski dio posla, to jest oni kupuju tražbine svojih
klije- nata (proizvođača, trgovaca na veliko) prema dužnicima prije dospijeća
ina taj ih način financiraj 11" Osim financiranja faktori svojim klijentima pružaju
i druge tradicionalne isloge kao što su rizik za naplate od dužnika (delkredere) i
upravljanje (vođenje) tražbi- ali na novim temeljima. Dok je faktor obavljao
podove komisionara. komisijski -ono bio Je pravna osnova i za ostale funkcije,
sada se pravna osnova temelji na kupnji tražbina koje faktorovi klijenti imaju
prema svojim kupcima. Faktor se od komisionara pjttvorio u financijera
posebne vrste, a financiranje je temeljna funkcija odnosa.
%
1.2. Područje primjene
U svojoj novoj funkciji financijera, faktori su imali ogroman uspjeh,
% osobito u tekstilnoj grani, tako da se u SAD-u 95 % prometa odvija preko
S faktoringa.
% Osim u tekstilnoj industriji,odnosi faktoringa primjenjuju se i u drugim
% gospodarskim granama, bolje reći svagdje gdje se može ustupiti tražbina.
Praksa je pokazala daje pri faktoringu riječ o ustupanju tražbina iz ugovora o
• isporuci robe i usluga i ugovora o djelu.1. Svakako da se ugovorom o
l faktoringu mogu ustupiti i tražbine iz ugovora o u skladištenju* tražbine iz
o usluga osiguravajućih društava, tražbine prema trgovačkim društvima i si., ali
i Vt^H- - r^ C:>*c • /■ .«/ft'. ^-
■
s ustupanje takvih tražbina nije tipično za odnos faktoringa.
II« ix SAD-a fakloring se »preselio« i u Europu 60-tih godina XX. sl, tako da u
II suvremenom poslovnom svijetu on postaje nezaobilazni instrument
financiranja u prvom redu malih i. srednjih poduzetnika. Sto se smatra malim i
« srednjim društvom odreduje se ili nacionalnim zakonodavstvom, poslovnom
% praksom ovisno o branši, broju zaposlenih, visini godišnjeg prihoda i si Nije
1
1
bitno je G riječ o društvima osoba ili društvima kapitala.*
Kako je riječ o novoj pravnoj tvorevini, pravni sustavi izvan ^^mš^iiS^M
® anglosaksonskog kruga zemalja (npr., engleski The Factors Act) nisu ga
U opsežnije normirali, pa glavne izvore za faktoring odnose nalazimo u
H formular-ugovorima i općim uvjetima poslo- vunja factor« i međunarodne
? konvencije. Poslovna i sudska praksa poziva se naročito na nacionalne norme
li o kupoprodaji i cesiji.1 Republika Hrvatska donijela je Zakon o faktoringu'
o time da je materija o samom ugovoru u smislu obveznopravnog instituta
uređena u Glavi II. pod nazivom Faktor ing (čl. 13. do lS-X kao i nekim
? pojašnjenima pojmova u Glavi I, čl. 2, Općih odredaba ZOF-a, što je predmet
u ovog rada. dok se u ostalim glavama III. do XIV. (čl. 19, do 118. (stotinjak
« članaka), podrobno propisuju
u
m 1
Bcttr. iC, s, 47.. Gorenc. V. s. 4., H»genmull«, KJR I Jr. s. Gnuvinuaa, Vi
U s. 119. : Bctlc, K.,1. U., 25. i 26. ... Ucincn tii>d millkrcn. snuil n*vkuoi m
D coOfaiip 'Betle. K., 42. 46. I 48. 'NN 94/14. 85/15, 16/15, 41/10 (dalje:
S ZOtfl,
^SmSSŠKmŠ
im
im 1081 v^^^5
Ss^SSmi
raH
Sg^gf^BKf
Otgml iftižCi
_______ !
 ,ridbe, nadzor nad goring društvima, zatim
ob«vljan;^^\
kaznene odredbe, si koje neće biti Pr^?^^

2 Definicija ugovora I pravni Instituti koii

čine faktoring odnose 0,1

2.1. Definicija
Odnosi između faktora i Uijenta (vidi uvodne napomene) urednu, ^ 0
Uorin^. Iz čimbenika uh odnosa možemo zaključiti slijedeće* Sc ^
lavorom o fektorinp obvezuje se klijent
(vjerovnik. poduzetnika . ¿ktom^prodaju sve svoje
kratkoročne (ali, dugoročne), sadašnje i buSe?^
oisporuci robe i pružanju uslug pnje dospijeća. te na 3£Ta fataor se
obvezuje ponude prihvatiti. u pravilu uz pr42 STcd kliientovih dužnika, s time
da u pravilu i upravlja klijentovim traflSr* SXXac pod predmet^
fektorinputvrd^ sadašnje i budu£i^ cbde ili djelomične novčane tražbine
nastale isporukama robe i/ili pružanUi^^^ OTK polovnih subjekatau
tuzemstvu ili mozemstvu (dlt 13. ZOF-a). Pod h definicije ugovora o Caktoringu
proizlazi da on u sebi sadržava sljedeće pm-
ne instrumente:
_ cesiju (ustupanje) tražbina
_ predugovor {Rahmenvertrag) koji obvezuje ugovorne strane na sklapanje
glavnih ugovora, i
- glavne ugovore koji su po svojim značajkama ugovori o prodaji*. Kako
se tražbine prenose ustupom (cesijom), a u odvijanju faktorinskogodnosa ono
poprima i određene posebnosti, to i ustupanje postaje institut koji se ne raoie a
prikazu ugovora o faktoringu.

2.2. Ustup (cesija) u faktoring odnosu

2JL1. Općenito i globalna cesija

U formularima ugovora, općim uvjetima i konvencijama o /f^ 0"1!8!^^
(đari vjerovnik, cedent nazivan Firma, Unternehnur, poduzetnik. Ueftrant. P"
-Bene. K..». 1S4-. HagenmOller, K. F. i dr., s. 190.. 280„ Beber. H. s.
2„ 5„ ^rundnun"- *U15L '' ..
. IBETJE. IL a TS, Goroc. V. a. 3, HagenmQller, K. R i dr. s. 191. Benungn»

1082
T
(Mortog!---------------------------- - - - ------- — -----VGom><
M^t«cima prema ćL 4. ZOF-a) prenese na faktora (novoga vjerovnika,'cesio-
afaktormgaprem^
«stupom (cesijom). dok se u druguna jednostavno navodi da tralbine u
nabijeni »ustupa- faktoru.
WkUp udara ugovora i iz jedinstvenog stava u pravnoj znanosti proizlazi da U f0
ingu sadržava uvijek pravni institut ugovorne cesije.
-vor o fslkl0r 0 fektoringu dolazi u obzir ustup tražbina iz isporuka robe i ushi- ur ^
ugov lu u ^ od trideset branit7
i ug oVora
° a. pri fektoringu ustupaju sve tražbine klijenta. Sto se u pravnoj zna- 8
Rcdoyl "baln0m cesijom (»Globalzessiom).* Poznaje ju i sudska praksa (pre kri naziva u(ia SR
Njemačke od 24. travnja 1968. i presuda Zemaljskog suda u n Sav^^®iipnja 1966.).
koja s cesijom dosta oprezno postupa, često utvrđujući da Slini« ¡¡a nrotivna
dobrim obimima, a ako se to utvrdi, cesija se smatra niStet- K^^gBGB-a. a 19. i 20.
OR-a, đ. 1343. CCT-a, 4322. ZOO-a'). ooin^ u ina se cesija u ZOO-u izričito ne
spominje, ali ustup svih tražbina nije za- ^ i č a i u sumnje o protivnosti cesije
dobrim običajima, u našem bi se pravu branje11'" ^ 0pću odredbu suprotnosti
»moralu društva« (razumijevajući pod moglo P°f^e0bičaje (a 322. sL 1. ZOO-a). U a
15. ZOF-a kad govori o obavijesti time i P®^ jniku (kupcu) o ustupu izričito navodi
da se to odnosi »na jednu ili viSe ^¿fsto uključuje i sve tražbine.
^ ' ftirtoringu. cesija se odnosi i na postojeće i na buduće tražbine, Sto izričito Jt -
¿L6.IL5 ZOF-a. No ima formulara koji govore samo o budućim tražbina- P 1*^ jgl
fektoringu buduće tražbine moraju biti »dovoljno odredive« (čL 6. ZOF-
^¿T^redirane tražbine ne plaćaju paušalno, nego klijent prima punu protuvri-
'¿^u^pljenih tražbina (odbivši faktoring-naknadu) tocesijalbududh tražbina u
^ruoSuoringu nije ni protupravna ni protivna dobrim običajima.»

2.2.2. Ugovorna odredba o zabrani ustupa

Pravni sustavi poznaju institut pactum đe non cedendo (ugovor o zabrani cedi- ranja).
Zabranom ustupa zapravo je tražbina od samoga početka postala nesposobnom za
promet jer je nastala kao neprenosivo prava
Sto se dogada ako se tražbina ipak prenese - unatoč tome Sto je neprtnosi- ^ - a pri
faktoringu je klijent i takvu tražbinu dužan prenijeti na faktora? U starijoj W(kkoj
praksi i pravnoj znanosti postojala je suglasnost da je «diranje tražbine čiji
'Bcttc- & «• 1-54:, 155. 1 156., Erni, R., Factoring nach schweizerischen Red*. ZOrid».
i. 9., 36.

S6_ k J}* *' 8

1
3-. Erni. Rstr. 3.36. Hagenmuller. K. F. i dt. s. 280. Beber. H- s. 18-
v 11

28- ^ Bcrninghaus, J./ Lorscheider S. (u daljnjem tekstu B1A-S.) s. 52. * Beber.». 5.,
9.. 28.
*B«tte. K.,». 41., Erni, R..«. 3. i 87.. Bebet R G.. s. 9.
1083

1084
XI hcwt»*^ wftw faMwwn)«

K ustup »branjen ne samo relativno nego i apsolutno

niitetno." Zabrana - ¿lopta* ugovorom između dužnika i
vjerovnika (cedenta, klijenta) niunife,^» na U) način da
klijentu (cedentu) sahranjuje raspolaganje tražbinama
stavljeni!1'5 * ubranu koje bi trebale inače sajedno s
ostalima, globalnom cesijom prijeki mft^ (ce«onara).
Takva bi cesija prema načelu prioriteta bila ništetna jer
je tražbina * kao neustnpiva, pa se ona ne može
obuhvatiti ni globalnom cesijom.
li pravnoj praksi postoje txv. »rješenja« za
prevladavanje i zaobilaženje ia*. ne cediranja kojima slute i
rasne konstrukcije od kojih spominjemo npr. poz • faktora
da je zabrana cediranja u konkretnim prilikama protivna
dobrim običai* oslobađa klijenta od zabrane ustupa,
zatim da se faktor tretira kao komisionarkS!?' odnosno
klijent kao komisionar faktora, da se pribjegne
zakonskom ustupu trata' koji je javi od ugovorene
zabrane, da se ustup tražbine tumači kao ovlast na in^Ü
i $Li: Naime, ako je između dužnika i vjerovnika (klijenta
u ugovoru o faktorin? ugovorena zabrana cediranja
yjerovnikovih tražbina na trećeg (cesionara. ovdje Uha.
rak bilo bi protivno dobrim poslovnim običajima kad bi
vjerovnik kao cedeni, ovih. klijent) ipak nasuprot ugovoru s
dužnikom, prodao tražbine ustupivši ih cesionajT (novom
vjerovniku ovdje faktoru), tj. takva cesija bila bi niitetna.
Za naše pravo glede ustupa predmeta faktoringa
na faktora (pružatelja usta« faktoringa) - primijenjuju se
odredbe zakona kojim se ureduju obvezni odnosi ZOF-
a), ali i na ugovor o faktoringu uopće, a tako je i u
uporednom pravu. Kako ir pojam »poslovni subjekti« u
ČL 2.11. ZOF-vrlo Široko postavljen (pravna osoba,
obrt- nik. fizička osoba uz odredene pretpostavke), a
odredbe ZOO-a primjenjuju se i na trgovce i netigovce,
odredbe o ustupu (cesiji). pa i o zabrani ustupa
primjenjuju se i na •predmet faktoringa« (čl, 2.113. ZOF-a).
Prevladavanje problema zabrane cediranja mora se nad u
samom ugovoru o faktoringu, tj. trebaju se predvidjeti
prava faktora (cesionara) u odnosu prema klijentu (cedentu),
ako mu ovaj ponudi, odnosno cedira tražbinu unatoč
zabrani cediranja. Ako dužnik ne plati faktoru jer je
zabranio klijentu prenijeti tražbinu, ili se pozove na
klauzulu glavnog ugovora o zabrani cediranja, faktoru ne
preostaje ništa drugo nego da prema klijentu (cedentu)
postavi zahtjev a zaštitu od evikrije temeljene na
odgovornosti za pravne nedostatke, jer je prodavatdj
(klijent) dužan zaštititi kupca (faktora) od potpune ili
djelomične evikcije do koje bi došlo sa temelju prava
neke treće osobe (u našem slučaju dužnika) u vrijeme
sklapanja ugovora (đ. 192. OR-a. ćL 357. st. 2. i 3..
430. ZOO-a. par. 399. BGB-a).
U njemačkom pravu navedena rješenja vrijede kao
opća norma o zabrani cediranja u prilikama kad se
primjenjuje par. 399. BGB-a. tj. ponajprije medu
građanima Naime, ČL 354a. trgovačkog zakona (HGB)
nosi naslov »Unwirksamer Ausschluss von Forderungsabiretungen« što bi u
slobodnom prijevodu značilo »Isključenje ustupa
tražbina bez učinka«.
U odnosu na opću normu par. 399. BGB-a prema
kojoj stari vjerovnik (cedent) ne može ustupiti nekom
drugom (cesionaru) svoju tražbinu prema dužniku ako je
»njime ugovorio zabranu cediranja, par. 354a HGB-a
propisuje da je takva zabrana bez učinka ako je riječ o
trgovačkom ugovoru, tj. ako su strane subjekti trgovačkog prava,
ili je dužnik pravna osoba javnog prava ili je riječ o imovini
javnog prava, lp i u tom slučaju dužnik se može osloboditi
duga ako obvezu ispuni starom vjerovniku.

"tate. s. SO, Hafounttikr, K. F. i dr. s. 63.. 185,

'-Bette.K-,» 90,98., 101.. IlOu B. |JL& a. 58.. Holzhäuser, G. / Suttcr C a.222.

1086
 jp' _____V. Gornu I
JJGB su prisilne, jer rjc drukčiji sporazum
bez učinka. Budući da se r, !P* ' Si u
b
Njemaćkoj»klapa u pravilu između faktora i
trgovačkih druita- J^o fa^/S pravu, unatoč klauzuli
pactum de non ctdendo cesionar (faktor) je ni" u tfg° Jbinu
opterećenu spomenutom zabranom".
«'Lo »,ek*°L u naiem pravui ZOO vrijedi dui za građane
i za trgovce, a to je i za prav- "" nbe izričito
potvrđeno i u čl. 2.11. ZOF-a pobrojivši ih
kao .poslovne
i °^jjede ista pravila o ccsiji za sve uključivši i pactum de non
ctdendo.
J^e-." ^

, Obavješćivanje dužnika (notifikacija) * o

faktorlng-cesijl
U ugovora o faktoringu je stjecanje tražbina. Faktor
stječe uz naplatu otvo- lsčene) tražbine koje
potražuje klijent od dužnika. Stjecanje tražbina je
za tene (nepvL u onom slučaju interesantno ako mu se
dužnici čine sposobni i voljni ^"^Hivoie dugove. Stoga
će faktor financirati klijentu samo one tražbine koje
će
i
O stjecanju konkretnih tražbina, faktor može, ali ne
mora obavijestiti dužnika, pj, tim u vezi razlikujemo
nekoliko postupaka.
Prikriveni (tajni) postupak"
pod prikrivenim postupkom podrazumijeva se
takav prijenos tražbina s klijenti na faktora o kojem
dužnik nije obaviješten (nema notifikacije).
Taj postupak se primjenjuje kada klijent strahuje
da će se objavljivanje ugovori tumačiti kao njegova
financijska slabost" ili kao nužna mjera pred
stečaj16. Ustup tražbina u ovom postupku ostaje
tajan. Faktoru se samo uručuje određeni broj
bjanko izjava o ustupu tražbine, ako klijent ne
ispuni svoje obveze.
Kod tajnog postupka faktor se ne smije javno
pojaviti kao novi vjerovnik, iako je to upravo
postao. Dužnik smije platiti samo klijentu". Stoga
faktor ne može dužnika opominjali na naplatu u
svoje ime, niti može zahtijevati da se tražbine
klijenta njemu plaćaju. Kod tajnog postupka faktor
vodi i knjigovodstvene knjige dužnika, pa nadzire
rokove dospjelosti, stavlja opomene na službenom
papira klijenta i Šalje ih klijentu da ih proslijedi
dužnicima ili to faktor sam ¿ini. U prvom slučaju
ima klijent slobodu odlučivanja hoće li opomena
biti odaslana ili ne. Ako dužnik ne plati unutar
ugovorenog roka nakon dospjelosti (obično 90-120
dana) može faktor prenijeti tražbine natrag na
klijenta, koji mu mora vratiti predujam primljen na
ime ustupljene tražbine.
"Pobliže vidi Baumbach. A./Hopt, KJ/Merkt, H.. BGB.
MOnchcn.2006.,s. 1251 i dalje.
di u „ " Verticckte oder sliUe verfahren. Bette, K.. s.
89., 121.. Ehiing, H. s. 24., Eiak R. u 27.; "•IJUS., i. 50,, 59_
"Betie. K., a. 89., 121, Ehiing, H., s. 24., Erai, R* a 27.
"Ehiing, H, 23, Urni. R., s. 27.
"Emi, H, g. 27.
toas

1088
 kod tajnog postupi* klijent u vlastito Ime opominje
dužnika I zahtijeva nap, tražbina kom fe vrt prenio na faktora,
dakle tudu tražbinu, lb može činiti podS!?! pmtavtan da ima
odgovarajuće ovlaštenje (punomoć) od faktora. Na temelju
taCj lubga (mandata) n naplatu, klijent je dužan sav
primljeni novac ncodJožno prtnjj nabora *. 1

tilavnj: problem kod tajnog postupka sastojao bi se u

tome, hoće li klijent koji k I primio isplatu od dužnika
promptno je predati faktoru.
Naime, budući da faktor nema nikakav izravan kontakt s
dužnikom, ne moj. kontrolirati naplatu, i nije isključeno da
klijent - pogotovo ako je u gospodarski triko^ama -
naplaćene tražbine uopće, ili s velikim zakašnjenjem
prenese na faktora. Faktor bi u takvom slučaju upao u
opasnost da predujam koji je platio klijentu ne dobije
natrag, da izgubi tražbinu koju je kupio od klijenta, a koju
dužnik plati klijentu (par. 362. st. 2. i par. 185. st. I. BGB-a) i
da obvezno-pravni zahtjevi prema klijentu postanu
nenaplativi
Tajni postupak sadrži nedostatke i za klijenta, budući da
mora sve iznose napla. ćri>r od dužnika prenijeti na faktora
što mu donosi dodatne troškove i gubitak kamate. IV
opasnosti i nedostatke nastaje faktori izbjeći tako da za sve
kupljene tražbine traže od klijenata izdavanje čekova ili
mjenica i njihovu predaju faktoru".
Isto tako faktor pridržava pravo da u slučaju neplaćanja
od strane klijenta, saopći dužniku da je izvršen prijenos
klijentovih tražbina na faktora. Od trenutka notifi. karijc dužnik
može platiti samo faktoru, tj. tajni postupak postaje javni *.
3

Ustvari tajni iakioring nije uopće koristan, jer ne donosi učesnicima

pravne prednosti faktoringt dužnik ne osjeća »neutralnu«
ruku faktora (opomene, utuživanje i sL). uslijed čega ne
treba računati na skraćenje dužnikovih rokova naplate,
klijent ne postiže raoonalrrari- ju vođenja knjigovodstva, jer
naplata od dužnika ostaje Icod njega, a faktoru nedostaje
potrebna sigurnost naplate.
Usprkos svim nedostacima, tajni postupak se još uvijek
- iako sve manje - primjenjuje. a njegova osnova leži u
povjerenju koje faktor ima u klijenta i u njegovoj vjernosti
ugovoru*'1. U Njemačkoj tajna primjena takvog postupka
ima podredenu ulogu u odnosu na javnu.
Javni (otvoreni) postupak u
Otvoreni (javni) postupak znači da klijent ili faktor"
izvještava dužnika o uitu- pu tražbina faktoru. Od primitka
obavijesti o prijenosu tražbine dužnik mora platiti svoj dug
jedino faktoru.

1
0
6
6
 u
lsaL R.. s. 27.
*Eiai R.t. 27.

* Hhliuj. HL. s. 21» Ernj. a 27.

"•OStat Vcrfahrau - Bctte. K.. s. 49„ 89.. 121., 156.; Ehling. H.. a. 25., Ernfc R., s. *fc fameho ugovora

proizlazi da je redovito na slanje obavijesti oviaiten klijent, ■ uk®

mvtg.

1
0
6
7
L^SStt®®--------------------- ------- V, fiorenc
Kupnjom tražbino, prelo*» na faktora l vođenje
knjigovodstva i slanje opomena , ,n4ka. Faktor sada
opominje dužnika u svoje ime. a i tražbinu naplaćuje
u svote ime.
obavijesti o ustupu tražbine mora biti dovoljno
jasan da te njega proizlazi da Sr^jui $amo o
punomoći za naplatu.
U takvoj obavijesti ne smiju Izostati izrazi kao lio
su »ccsija«, »ustup«, »cedt- „ m »ustupljen«, jer da
sama molba (zahtjev) upućena dužniku da plati na
račun £Lt0) faktora, ne bi bila prava notifikacija". Po
naiem mišljenju notifikacija ne mora j^riavatl
navedene izraze da bi se govorilo o javnom
postupku, tj. notiftkariji.
Načelnu obvezu klijenta (cedenta) da obavijesti
dužnika da je tražbinu prenio faktora (cesionara)
možemo izvesti i iz pomalo nespretne formulacije čl.
15. ZOP-a " jna kojoj »Obavijest kupcu o uslupu
predmeta Caktoringa valjana je bez obzira na
«obuhvaća li jednu ili vi Je tražbina te jesu U tražbine
postojeće ili buduće«, ali je neprijeporno da je
obavijest obligatorna. 0Pri tome se mora uzeti u obzir
Glava II. ĆL 3. ZOF-* primjeni ZOO-a, ako ZOF-om
nije drukčije odredeno. U tumačenju pojma »valjane
obavijesti« glede »predmeta faktoringa« nužna je
primjena čl 82. ZOO-a o obavješćivanju duinika. U
Komentaru čl. 82. ZOO-a" izričito je istaknuto da se
sama obavijest može učiniti u bilo kojem obliku, jer zakon
ne zahtijeva neki posebni oblik*. No kako sam ugovor o
faktoringu zahtijeva pisani oblik (ČL 13. st. 1. ZOF-
a), to bi se u jjm ugovor mogla staviti odredba o pisanom
obliku obavijesti o kojoj faktor ili klijent jjlju dužniku da je
obavljen ustup tražbine.
Sama obavijest moie se poslati i prije ali obično najkasnije s kopijom računa, i to s
dodatnim tekstom obavijesti na samom računu.
Obavijest mora biti jasna i iz nje morabiti vidljivo da je riječ o
prijenosu tražbina 27 plaća svoj dug
od klijenta na faktora i da dužnik
faktoru, a ne klijentu .
U slučaju da dužnik ne plati ni nakon opomena u otvorenom roku od 90 do 120 dana,
faktor prenosi natrag tražbine na klijenta, ili upravlja njima kao posrednik. Naplata
tražbina postaje opet stvar klijenta, a i predujam koji je dobio klijent od faktora, mora
vratiti, ako faktor nije preuzeo i jamstvo za naplatu.
U otvorenom postupku mogli bi dužnici staviti prigovori zbog bojazni da dužnici i
ostali koji o tom saznaju mogu u ustupanju tražbina vidjeti gospodarsku slabost klijenata,
što bi moglo smanjiti njihov trgovački ugled (»kredit«). Osnovanost ovog prigovora ne
stoji, jer jedno društvo može uvijek svoje tražbine zbog financijskih razloga ustupiti
nekom trećem. Naprotiv, suradnja s faktorom i javni ustup tražbina pokazuje samo
financijsko zdravlje klijenata.

Polujavni (poluotvoreni) postupak"

Taj postupak (Halboffene Verfahren), jest kompromis između tajnog i javnog postupka.
Tim postupkom klijent želi prikriti prema trećima i samom dužniku ustup

"Erui, R., | 27., Ehling, a, s. 24.

° Komentar ZOO-a. s. 147.
"Tako i odluka VSRH Rev 107/03 od 2. svibnja 200S.
"U tom smislu i Bettc, K.. s. 89.
 * Halboffene Verfahren. Umi. R.. s. 28. Ehling, H. s. 25.

mm^M IliiSSiM

ralH
 ^Mtrt o Kaktoringvt irntn mirkmn kako M ivaka
«Irana tmv^U V»a t^K^vivmit gUvi\lh u^^ua i tla
av vuli f-jj glavnih ugovora
Kl ——
v>(

jf^
vMfc* riMto na odrvden
«i****» UfWt Jt? * ' . ......................... •„
,,.«, -- - - . ^»tl
|NHVsll «* Mfcakvr-ty. ■MHnil« C K\vl
^ iTi Ohvvio »trana mi u urovmvu o tikhtnngu konktvtlrtrarM
khjcnt m uf* ** IhkHuV iralNiv pMiv svih svojih dttlnika ssm
, — —----------------------T *------------- -----------
liar«*Ma» »v ° to * pUan* ^uhHu faktoru, a hikmr x| ug&vora ako aa »avkm4)( kmtiina
spiuobnoitl klifcutovih ^^ ^ plaifilnth »poMobnoaU
- - -—¿^r^i—r—i klilcniovlb dulnlka faktor mom primiteoiu iMl\>dt koic |Mtn\
Wi # M?«*» i *vvsMvdm K*ujuiu bankr. Sadria) glavnih movora im bvuhiv'o iraib* vi^^L
lf * dl sK^k M liko u trenutku »Mapama uguvora o faktoringu omMnt one
« . >iMi*« ^ M* ***** ^lVc da mu U^jZl^ *u tv? ^ boduvSr iratbiivf« u Cnu )JiUpanfa
■^t-rr mšm M ^ dak vk*vdt do tmJfcova Iajvuu. vtgovx«a). dakta J»»
i i >irtr Vr rr r*u >rt"'1 tv r* tT^» hi m u čaau njihova nastanka ntogii duoput glavni
Vi M«JM* www m trn postupak vmM mooo ugovori. |_ * i u laktoriugvt nije dakle ugovor o pri)«m«ii konkretnih
im * „ l i m u f * t*"^*-' sk«U*v* ob*v\K>t o traibtna. aa aklai^aivK uiaa poaebnih glavnih ugovora, pa sevjelokupm
pt&tft&U odnoa umedu ¡¡¿^ i na^n» u dvije taa«:
uklapani* ugovora o tiaktortngu koji je po svojoj
bi * vfeftift» nk- tad**» «f>»0haft. pnr*>di predugovor i . «kUpanje pojjcvUnih glavnih
odnosno da npgorfe^. ugovora.
u i ■iUrn^inr tr*— &—ta ^r* —taie- - r ni Igj^
»f « UoroM prcUuMm, a
trafbuvmu
« i^tMt btt lakv* traibme se tu 1a*** ^ kn* mttOmja da ugov«« o iaktoringu nije prctkigovor nego
^^ Miupfct«u dio traiKru Uuii w * ** I mirnim*** ugovor i uvjetom, s ^ je okvirni ugovor, att prirodi ugovora o
iaktoringu Mjvik odgovara kon- ^nab^ Mtdugovora" U tom smUJu
ktoringu prim|<njuju i pravila d. ZOOa o pordu^noru
tumaCimo ¿L14. ZOF-a(SadrUi ugimira u bkto- ko^ propisuje &o mora
sadržavati la^ ugovor (odmlbe o podaoma ufmornth i^MkObv^ vrsti
foktoringa ia rijei. Itoje pradmet iaktoringu \xhedenje su^vt kamate,
utiMu^*naknadi i ostahh naknada i troikov*. potpis otUftctuh osoba i si), kao
PIhmbmm lonafaraM «|o*rer« o upitan
faboung,» (jmt. U. IFK ^
L« IDISlUap* IA.GEM.15.P«. 1 jftfctof uda)| predtKOvora, na temelju kojeg se sklapa glavni
l'NIVEKAll ugovor. Sloga se u nakm pvnt na \^ovor o faktor
tfrn« g i m^t tnJ&vuc prenu dulnKtnu
ponuim ukK*r\mw»yob
—rkyit pnlnt^Mi dx> ga krrUmu ym*biwMi
duimka 2«4i Glavni ugovori
iaašs«B§3 fwe ® kttkietiuh iralbuM « kb^cnu m iikm
* pHfcfpm at MM|k kvicg Mattvc «butu U formularima ugovora o Iaktoringu glavni ogovori beaummno
skidj^rua javnih ugovora kt>ti n a* ai se tum^u govorom 0 kupuji (par. lb* UPB» pai U st 1» DCSCOk par. \. >t. 2. KRU
diifJair k jv^rcbm posrboj Kod uj^u« glavni
0d>. >vakt v^nor pa tako i u fektorinskom odnosu
ugovor sklopljen»
o^ vo
m u trenutku ni l^aitih uja\a strana. Prvi korak u sklapanju
^e obiju
li'»—i »Mewr niiit^ui<g auOcnja uUTdivanja javnih u&ovora a očituje se tako
jest poottda Uiienta upuCena faktoru,
pteto ynpbm •i tamt bJiara. K^um sc sb^ji thm da %nt preda faktoru
k kop*je n^uaM služ- aika. Cime klijent lspunja>>a
smuhodmst akiopiti svoju obveiu ia predgovora. »\v
i\muvK>in klijenta» do tada °drcd
ftetteili vSjKKobnosii Aka postaji odreden«.
Uaibine nakon pktetoa
Faktor i^uvauia »poaobnosri
tdktor utvrdi da c«l- f mukmau Ušeamih ili
tt^nlova duinika ponudu dobropisom (Codtabenj u visini
prihvaća
dttl&ika. sklapa s klycnUm\ glavne Lfm* • vrijednog tmibine knjtti santo na
tnlbinc ili je odbija, time da konto
nkMnap mcn ikk^ubaMrti dvxnu prmu^anu kUtenta o iftkftM kriae kao upravit«^ traibinc.
pmiuu$vm»r.i* ^MPrw
timuii.lti^H^iaV
v^f
m A^Mi^t g^avnib o^voni morou biti
konfcrttmrane» *■**«» agonon saora
brtj barem odredi v. ako lMpg odreden.
 Glavni ugovor kvalificiran je kao kupnja italbine s obveaom bksora aa ksptatu a
prijenos traithuK je Oin »punjenia ugo\\Mao prodaji. (I nažeg ZOf^i t to ari- moprois^ećt;
kupac »kupujem (el 40» *oowm kupca« (d.10. a. »1U ^kupoprodajna cijena« (đ. IX st 3.) Ud.

v TJh n^ «u »54* a pat. 4J.V. ĆMtKk V, a Mt^

* * » t & U Bnnk. U . a i .
■ks
 XI I d^ni finandran/J______________
Sto se tKV davanja dobropisa, moguće su dvije
mogućnosti: ili Mijont do« ukKvv svaki powdinačni
račun ili ih skuplja u nekom ugovorenom
vremenu pa ¡k**^ rwcjn<> fcjfetoru - Sto njuh-amo
skupnim računom. (U tom smislu i & 15. Zo^*
ftufna predaja računa (Rft-hnur\gsbunM) predstoji
kad klijent u Stanom rardoMu skuplja račune i
kad ih predaje faktoru ukupna Prednost skupne
računa je u pojednostavnjenju prometa između
klijenta i faktora, ¿ime oba p u n ' *nunAju
troikove. a faktor je u mogućnosti zaračunati
faktorsku naknadu. NaJ!*1* jat mr inačice ?a
klijenta jest gubitak kamata za one račune koji
kod njega ¿»sim toga rt sve se raćune - jer oni nemaju
jednak rok dospjelosti - kalkulira H ' prosječna
dospjelost, 1
I primitkom predujma od faktora ra klijenta se
njegov ugovor o prodaji tok. dužniku na kredit
pretvara u gotovinsku prodaju, tj. pristigli
predujam stvara uf^? kao <ia klijent ima dužnike
s gotovinskim plaćanjem.
Diskontni postupak
Diskontni postupak naziva se tako zbog toga Sto ima sličnosti s diskontom mje- nke.
Kod diskontne^ postupka kupovne cijene tražbine klijenta prema dužniku po. staju
dospjde odmah, s danom kad ih je faktor kupio. TU nema predujma nego fakt« plača
odmah čitavu cijenu tražbine, ali istodobno odbija paušalne pristojbe kao Jto su
troškovi kamata, skonta, naknade za delkredere rizik, upravljanje tražbinom itd.,
ukupno iznosi 45 - %. O tom se postupku govori da je mjenični posao bez mjenice ili
točnije diskontiranje uknjiženih tražbina. Razlika između postupaka putem predujma
odnosno diskonti je u tome što je kod prvoga dobropis ukamačeni predujam, a konačna
isphta dospijeva tek onda kada dužnik podmiri dug faktoru. Kod diskonta rijeć je o
tome da protuvrijednost tražbina uz odbitak paušalnih pristojbi (troškovi, kamate,
skonta itd.) odmah dospijeva (razumljivo u odnosima faktor - klijent). Utvrdi U faktor
da dužnik nije kreditno sposoban, otpadaju oba postupka jer tada faktor ni ne kupuje
tražbine. Faktor u tom slučaju tražbine klijenta vodi kao posrednik na posebnom tzx
posredničkom kontu (TmJuutdkonto)*7.

33. Osiguranje naplate (izvorno »del credere«)

33.1. Pojam i opseg

Pod omom delkredere općenito se razumije jamčenje
za obveze nekoga trećeg. 0 opsegu mogućih rizika koji bi
spadali u pojam delkredere, nema sukladnoj Sigurno
je da se o delkredere riziku mole govoriti samo onda
ako se Činidba treba ispuniti u budućnosti, i to jamstvo
traje dok je dužnik u obvezi
fakturing odnosu delkredere rizik znači preuzimanje
odgovornosti 1'akton za naplatu tražbine od dntnilc^ Rjjcč je
o tome da faktor često preuzima na sebe rin*
1092
' Bettc. K, s. 2f, 29., Guicnc, V., j. 10, Schwarz. W_ s. 113.
 V.CđHIK
feSfiHT-------
. , dužnika, tzv. pravi faktorlng, (V. 4.2.). a snosi li delkredere sposol"^ ^
nC pravni faktorlng. (V. 4.3.). Koji če rizik faktor snositi -m RS"^!* u ugovoru o
faktoringu-
* iflvac glede toga uvodi termin regresni i bezregresni faktoring: rt- "kojem dobavljač
(klijent) jamči faktoru za obveze kupca (dužnika), . i bio onoj« ' ' .. (alcav u kojem
cjelokupni rizik naplate tereti faktora, a do JggLrf odgovara za naplativost predmeta
faktoringa (čl. 10. st. 1. i 3. ZOF- , h^idlje«1' "faktoringa u slučaju nenaplativosti od
dužnika osim prava iz jamstva prava i na naknade pobliže utvrđene u ČL 10. st 2.
ZOF-a.
¿tf* ^"razum o preuzimanju ddkredere rizika ne obvezuje faktora na snoienje fr Sani
sp0^1?. pastor razumljivo može utvrditi granice svoje odgovornosti, ali .. moguilb n*1
sj0bodan. Obično ugovor o faktoringu sadržava odredbu da je !jjn1c „ odluci hoče 11 u
sv

konkretnom slučaju kupiti tražbinu klijenta, a kao tloMa" u prvom redu dolazi u obzir
platežna nesposobnost dužnika.
¿M j.. ug0vora kojom bi se dopuitalo faktoru da bez razloga odbije preuzi- a bila bi
suprotna smislu ugovora o faktoringu - onoga koji nazivamo p^nj*1 -I!« jer njime
faktor izričito preuzima na sebe rizik naplate od dužnika, piavi e jeli preuzeti
delkredere rizik, to može učiniti sasvim slobodno bez ago- naknadnih ograda. U tom
slučaju radilo bi se o tzv. nepravom faktor«"!1 također faktoring samo se unaprijed zna
da rizik naplate od dužnika ^^[m klijent- U najnovije vrijeme američki faktori
preuzimaju delkredere rizik __ u uvozno-uvoznom faktoringu) ne samo za financijske
rizike kupljenih ftinanego uz poviSenje faktorinskepristojbe preuzimaju rizik oko
isporuke robe. lRiDoliti$ih rizika kao što su rat. revolucija itd. Tako npr. faktor James
Takot pri jpofflomSftoringu 100 % garantira komercijalne i političke rizike.
Preuzimanje takvih rizika nije u duhu ugovora o faktoringu jer tu nije riječ o tipičnoj
faktorinskoj funkciji, nego prije o funkciji osiguranja kredita, ali kako je riječ o ugovoru
koji se tek razvija, moguće je pretpostaviti da neka funkcija koja danas nije iE jot nije
tipična, to sutra postane.

3JJ. Funkcija osiguranja naplate ¡manjkava isporuka

Nakon Sto je faktor preuzeo dei credere rizik, klijent mu i nadalje jamči za po-1
uojanje tražbine, ali ne i za pravne i materijalne nedostatke stvari koje isporučuje duž-
niku. Odnos dobavljač-kupac i dalje postoji."
Neisporuka, odnosno isporuka robe s nedostacima (manama) spada u sferu!
ugovora 0 isporuci robe ili usluga, na koju kupac (klijent kao kupac) može staviti pro-
davudju robe prigovore i uspjeti, a da faktor nema utjecaja na samu isporuku.
U^jcd prigovora klijent može tražiti sniženje cijene, novu isporuku idi., kao i
"«Mualnu naknadu Štete. Ako se time smanjuje tražbina klijenta, to se ona adekvatno
"■""N* i u odnosu na faktora, tj. ako je faktor platio čitavu tražbinu, a ona se u toku

1093
S.
23.

1094
Gorenc, V., s. 12. Beber, H.G.. s. 6.
Grundmann. V£ s. 121.

1095
rMbncve između <težnika i klijenta smanjuje, klijent je tu razliku
dužan nadok taktoru ako K svota tražbine koju je faktor platio
klijentu veća. *diti n

Buđutt da na isporuku robe faktor ne može utjecati, to del cmiert jantstv- p<£ito
duinikovu isporuku s nedostacima, a prigovori za nedostatke robe n ° ^ đužniko osiau
uvijek na klijentu.

jjj. 0poziv del credere Jamstva

Ako je faktor dao izjavu o prihvaćanju delkredere
jamstva za naplatu odi», drot Hijfraove tražbine, može je
opozvati samo prije nego Sto klijent (prodan^ isporuci robu i
samo ako postoje razlozi za opoziv. Razlozi za opoziv
postoje ako^ «uvijeno u pitani* postojanje (veritet) same
tražbine. Klijent odgovara samo za veriteL a ar i bonitet tražbine.
Nakon isporuke robe, faktor ni u kojem slučaju ne može
opozvati svoju izjavuo ddkrrderr jamstvo. Faktor je obvezan
platiti klijentu čitavu svotu iz primljenih račuoj • uz ođhitak
već spomenute faktorinske pristojbe i posebne pristojbe za
preuzimanje ¿kUnvderv rizika.
Na temelju kupnje tražbina i preuzimanja delkredere rizika od strane
faktora, kgjeni prima čitavu kupovno cijenu, čak i onda ako
plaćanje dužnika izostane zbog platežne nesposobnosti ili
nespremnosti dužnika na plaćanje, te zakašnjelog pbća^i dužnika"

33 A. Razlika između funkcije osiguranja naplate

(delkredere) i funkcije osiguranja kredita
Kod ddkredoe rizika klijent ne mora čekati da faktor
naplati tražbinu od dui- nika nego mu faktor cediranu
tražbinu isplaćuje odmah bez obzira na platežnu spo-
sobnost dužnika.
Naprotiv u slučaju osiguranja kredita, premija osiguranja plaća se
osigurani- ku tek ako se u orrtnom ili stečajnom postupku utvrdi da je
nastupila pretpostavka (uvjet.) iz osiguranja - insolventnost
dužnika40.
Delkredere funkcija ne razlikuje se samo po navedenome
od funkcije osiguranja kredita (kako neki pogrešno nazivaju
faktoring), jer bi nas to moglo dovesti u zabluda NmntL pri
faktori ngo preuzimanje delkredere rizika od strane faktora
proizlazi izravno iz takonskfti regulativa o kupnji, slijedom
čega klijent kao prodavatelj tražbina jamti j *as*> za miet
tražbine (par 437. sL l. BGB-a, ako nije posebno drukčije
ugovoreno, a dićaoifattanfcopravo-ćL 171«st 1. i 2, OR-a. i
naše pravo - ćL 86. i 87. ZOO-a).* ne 12a bonitet prodanih

1
0
9
6
tražbina. Faktor kao cesioiiar preuzima delkredere rizik
samum

1
0
9
7
" Bene. K, «. 117.. takse odredbe o nemogućnosti opoziva nalaze se i u obrascima. % «. 12.
-

1
0
 innii• — V. Gorrnc
fMo^sr
tražbina. a ne tek sklapanjem ugovora o osiguranju s klijentom]
P , .«itj^rto osiguranju kredita, klijent dio odgovornosti za neispunjenje oW LtiHrko 41
° "siufl. ¿ega kod faktora nema jer on »osigurava« kredit. Faktor »jamči« ^"finlka s , c joo
ug V

% jcr i kuP i - ^ i daWc 0 dvije sasvim različite vrste i* lotu ^ -edna osigurava protiv
e u c e

neizvjesnih, ali mogućih gubitaka u budućnosti 0 i^po^JiTa druga - tj. faktoring je kupnja i
plaćanje tražbine odmah".

Upravljani* tražbinama (pružanje usluga)

. ¡j0in upravljanja tražbinama navode se one usluge koje mogu doći pod i u n K J ugovora 0
faktoringu. a nisu sadržane u funkciji financiranja i

jflkre»®' u$juge koje faktor pruža klijentu u svezi s ponuđenim mu tražbinama Tip«»«
kreditne sposobnosti dužnika, vođenje knjigovodstva, uspostavljanje ¿to: poreza,
obračun provizija, uspostavljanje poreznih i pogonskih stati-
minjanje1dužnika, naplaćivanje i utjerivanje dugova i sL° ^ 'sno od usluga vezanih
isključivo uz faktoring, moguće je da faktor pruža |
uskute koje nisu vezane izravno uz ugovore o faktoringu, kao Sto su dava- i p^ raznim
poslovima, istraživanje tri^ statistike prometa općenito, a ne
^ ^ o d n o s u prema ustupljenim tražbinama, kao Stoje vođenje stan ja u skladištima, Y?inuije
klijentovih proizvoda, razne usluge posredovanja za klijenta s bankama, dobavljačima,
osiguravajućim društvima, špediterima, skladištima i si.
Za sve usluge vezane uz faktoring plaća se tzv. faktonnsJca pristojbo; (Faktormg
mlojada je naknada za pružanje usluge faktoringa, ČL112. ZOF-a). Ostale usluge također se,
posebno naplaćiijUi timeda su one kod faktora redovito jeftinije nego drug- & jer mnoge
podatke faktor saznaje uzgred, pružajući usluge faktoringa i ne treba za lo angažirati
određena dodatna sredstva i personal Čl I s t i ZOF-a ih naziva administrativne naknade kao
praćenje otplate predmeta faktoringa. prikupljanje podataka, izrade analiza, informacije o
kreditnoj sposobnosti dužnika i sL

4. Vrste faktoringa 4.1. Moguć«

vrste faktoringa
U poslovnoj praksi ne primjenjuje se samo jedan uniformirani oblik faktor^ Hl prema
gospodarskim prilikama i potrebama pojedine zemlje razvilo više tipova.

bŽl ^ « (»»8 U 0dnUSU " b£l0nt* i ~

hCtlld aBkTt
»10 %(Be«eJK., s. 121). -v.
Iwi?el,e- K-.. * 73., Brinfc U. s. 41. Ehling. H.. i. 26-. Er£ "
V
 K.R 1 dr., s.pg
Schwarx. W.. s. 28.,
Gruoda-nn. W., s.
121

1
2
x*' i'SPkv-1"--:" ■ -9C- »Jv • »KT-

MHHi
 Hlmin i-'.- - • •• . : 1 1 » iMiMlnhrl"!

!
v
i
«filllfnllt

a
.
n to ISI
ffiip! I . # Sr ? 2

Iflfiif
-

lili
"j* tf f*. S y "3? S' 3 "" 2

SilltHI
IfiB

4»
b»
5
0

6
c
B' i * 3
5«oe

3 I 2. 3- S- s 7T
ss/
SARE '—-■<3 T3 a 2
f »» q vS. __ 2,
<
■

§a IlilMii ai r«
o
0

ajfip
9 K d g j a
o
frsir ? a 2 11 3 I I 2-
S f 11| II 2
0 Hlri« 2a .
1 a I 2 2.5 g :
(
D

li*1
*
01 o
I M

o
g
9
(
Min
O
Mu i
IM
Ili lili
II 111

mJIM: . . -

«TJH «I».
■iiM

P t ' V rTOj* fin w -gfcRatS^t

••i•

iHHHn

14
HSLIhHH
 BüP

I
üü
NM

#Hi

iff frfférJ
ifSiifrfš
■■■Kill

■s 3 3 3 5 ^.qL
illppi
S

lllllll
1
î § S*^ "pi S1
32B£R 5-

g-
a. 5 «a £
* 3 3 o o t>

[Tg§IWfl
I s
(O
infill
M If 11
■I- oil!
If |*p ¿ffl;*

Mi
lli . ï
2 i"

■fi 8 8 I -

pi Iii i 9 111 i* 1 II.

HI! If II
.B Ifet I
s
HNBBm
»Iii B — 5 <ß a s ö s s s ei P
f f 'i r sí t s
w ' s r l I H s ffttf
s I S »I ! Ww-
*» % \ Ci C
9 ti fte| Iii CÄ w 6 O o
 0<
* i ß Í^lif"^

1 11 á| If
1.4

I ■■illrtiiTTl

'H
mS

¡J> < : \
' jRy
WmÊSBÊ
Fyttrv
■Si'/fnBsi >1 «rSJK?

t,C*
flf , Z ï »
5 c
lGll.sc § s z
3 5 » 5. ô1 ® H 3
c
s
•O _ O T" 3
Iç&lH
A d 2 * 3 ?

BÍCÍ0

1100
 5t Posebna pravna pruvivuia*..^_________

uzfaktoring 5,1,

Općenito
Ph sklapanju ugovor* o faktoringu i u rijeku njegova ispunjavanja natt
n, odnosi kob uvijek nisu -kloMOni- a treba ih svrstati (kvalificirati) u dani i
pravni sustav Uko je iuime ova; ugovor vrlo raširen u poslovnoj praiui,
pravn**'*'0^' ¿m*no ohraJen, niti su ocjene o njegovom sadržaju
jedinstvene. Kako jeto^^ VQB\XX poatov»qg ptava, istraživale njegove pravne
strukture i naravi nenu ^ nunsnrm\ nego i praktično značenje, jer o tome o
kojim se institutima kod Jkk Mm° otloo« «ih. ovise i pravne posljedice
sklopljenog ugovora. Npr. ako se dosljed iu >M&u o nedopustivosti
ustupanja tražbine, a tako su u nekom ugovoni u no$t(# vjerovnik i
dužnik, onda dolazi u sumnju valjanost faktoring gbbidne cesije ak*0^' rcnviL
(klijent) svoje tražbine prema dužniku prenese na faktora.
Suštinsko je pravno pitanje sukoba pridržanog prava vlasništva
i faktorin Mncottiic. Kako jeo globalnoj cesiji već bilo rijeci u toćki
2.2.1., to ćemo sek mm« na produženi pridržaj prava vlasništva» na
ito upućuju i komparativ JS* U tom smislu nužno je razjasniti i povezati
domašaj plakanja predujma, pridržai» vJasni&va i njegovim
eventualnim sukobom s globalnom faktoring cesijom.

5.2. Plaćanje unaprijed (predujam)

Faktor financira klijenta tako da mu stavlja na raspolaganje odredenu
svotu novca, a klijent prenosi na faktora tražbine prema svojim dužnicima.
Kupuje li dakle faktor tražbine od klijenta u postupku predujma, isplaćuje
kupovninu prije dospjelosti tražbine? KOM je pravna priroda takve isplate
ovisi o tome daje li se predujam u svrhu kupate tražbine ih kao zajam:
Pmh^am le u poslovnom svijetu rabi u više znaćenja, a da ga
se pobliže pravno ne utvrdu* To vrijedi i za ona zakonodavstva koja su
inače vrlo detaljna npr. kod njemačkog ptava par 87a. st 1.. par. 354. st par.
397. HGB-a. par. 669. BGB-a. kod ivi- canfcog prava ČL 323. st. 4..čl. 429., 431..
513., 537., 557., 598. OR-a, ¿1.17., 119., i 1846. CCT-a. To isto vrijedi i za naše
zakonodavstvo gdje se na više mjesta spominje predu* m ićL V13. 929..
979. ZOO-a t si.). Tako u čL 799. ZOO-a kad se govori o obvezama
konutenta. utvrđuje da ako u komisionom ugovoru nije ito drugo
odredeno, komilent ruje dužan komisionaru dati predujam potreban
za obavljanje posla. Ali o tome ito je predopao ni ZOO. ni pravna
pravila OGZ-a ne daju definiciju. Slična je regulacija i u & 771 ZOO-a
(predujtuljivanje novca)« gdje je kod ugovora o nalogu

1101
nalogodavatelj dužan na zahtjev nalogoprimatelja dati stanovitu
svotu novca za predviđene izdatke. J NiAs doktrina ihftutiih govori o
predujmu en passont. Smatramo da predujam (avans)
"| ll0 > 151,4
***** U' 51.. Ernst, A., a. 159., Scvnsrz. W.. s. 39..

1102
 A________ _________VGorJ
Otg!^ i/no» M1scdaic unaprijed na račun »voir .,„

ii' .¿j, " jfljpii'®1

. , može bili ocijenjen kao solvendicausa - kao 1JL
njezino prijevremeno plaćanje.
P^S^"¡^ajednebudu- , jedne postojeće Obveze.
ZahijeUa povt n. 7 " " , 0 m
<>^pta1ena pro.ućlnldba nije ni nastala (nije ••
f ZOO-a. ćl. 2041. CCT-a. ćl. 62. OR-a! par. 8 2 ' ' ST^ t

^^'predujani procijenjen i credendi causa, dakle kao zajam. U tom slu

tim ne bi bio paćanje jedne nezavunc obveze koja se plaći unaprijeJ radi
Mnjenja glavne obveze, nego njegovo primanje znači za
primatelja ob!^u na primljenog «nosa
** L foktoringu je također m^uće razmotriti koja je od
spomenutih mogućnosti
ikto bi te predujam procijenio kao credendi causa, klijent bi bio
obvezan ru ^iiTsvote primljene u ime predujma, pri ćemu
se povratno plaćanje u pravilu vrti davanjem u obvezu iz
zajma. Predujam credendi causa bila bi posredna dodjela
2«,na kupljene tražbine od klijenta.
^ Ako se predujam pri faktoringu procjenjuje solvendi causa,
kao plaćanje kuplje- h tražbina prije njenih dospjelosti,
predujam čini jednu protućinidbu za po faktoru f^Uene i
na njega prenesene tražbine. U tom slučaju postoji
gospodarski odnos razine između predujma i ustupljene
tražbine, a iz toga proistječe da je predujam - "¡¡.ma volji
stanaka - ocijenjen i prihvaćen kao kupovna cijena.
Budući da je za postolje činidbe i protučinidbe potreban
prema volji ugovaratelja odnos ekvivalencije, a oo
postoji Između predujma faktora i tražbine klijenta, to se
kod faktoringa predujam ocjenjuje sohtndi causa, tj. kao
protučinidba faktora za kupljene tražbine. Faktorova je
obveza platiti predujam". Klijent ne prima predujam kao
zajam, nego kao protućinidbu cijene svojih tražbina
prema dužniku ustupljenih faktoru.

5.3. Prldriaj prava vlasniitva

5.3.1. Pojam / svrha prldržaja

Prodavatelj određene pokretne stvari može posebnom
odredbom ugovora zađr- bti pravo vlasniitva i nakon
prodaje stvari dok kupac ne isplati cijenu u cijelosti Kupnjom
uz klauzulu s pridržajem prava vlasništva strane ugovaraju
da vlasništvo stvari
" Palandt, Q, Kom. BGB, s. 551.
"Ehling H., s. 59.

ani

1103
XI tom t «tow raćim Imanorany«__________________________________________

kufmc «kvV ne u času primitka stvari nego tek kad isplati

kupovninu. Kod k pvjurrt mtrvati iwimii jasno se luče obveznopravni od
stvarnopravnih u*i "f^l vwa. Obvnnopravno preurimanje stvari i
prijelaz rizika izvršeno je u ¿asu kad* u&>- pmiaro stvar, a
stvamopravni učinak - prijelaz vlasništva - nastupa tek ispun-
uvjeta, tv potpunom isplatom cijene. Što je modus acquirendi stjecanja
vlasniitva ^^
Be? obzira na specifičnosti pojedinih zakonodavstava, svrha
takve od a ugovoru sastoji se u tome da prodavatelju omoguči veću
zaštitu naplate njegovih ü bina, jer ima vlasništvo nad prodanom
robom u slučaju da mu ona ne bude uoni^ do kraja plaćena, ili
ako kupac padne pod stečaj, odnosno da roba bude pred!« ®
pljenidbe u ovrinom postupku i si U takvim slučajevima, budući da
roba isporučite!) mole tražiti povrat robe, može je izlučiti iz stečajne
mase, odnosno st* 1 ' I prigmw protiv ovrhe. U cilju zaštite kupčevih
vjerovnika zakonodavstva ograni? ju mogućnost pnmjene klauzule
pridržaja prava vlasništva obično na taj način da utvrđuju stroge
formalnosti za njezinu valjanost, kao što je npr. potreba javno
ovjeri isprave odnosno ispunjenjem drugih pretpostavki i si (v. čL
462. st. 3. ZOO-a, čl1524 CCT-a, par. 449. BGB-a, čl 227a. st 2. OR-
a). Pactum reservati dominii je mu^ od pravila da se kod ugovora o kupnji
pokretnih stvari vlasništvo prenosi predajom buduä da se u tom
slučaju prodaje stvar iako ne dolazi do prijenosa vlasništva. Zako-
nodavstva su regulirala samo tzv. jednostavni pridržaj prava
vlasništva kojim je ¡spo. ručrtelj (liferant) zdravo sebi osigurao
svoju tražbinu iz robnog kredita. Praksa je puno dalje, pa je
isporučitelj osiguranje svog robnog kredita protegnuo i na vrijeme
u kojem je isporučena roba bila prerađena ili s drugom robom
pomiješana (prošireni pridržaj prava vlasništva - erweiterter
Eigentumsvorbehalt), pa i za slučaj da je isporučenu robu kupac dalje
prodao, bez obzira na to je li u isporučenom ili obrađenom stanju
(protegnuti - produženi - pridržaj prava vlasništva - verlängerter
Eigentum- nvrbchtäf*), koji će biti predmet daljnjih izlaganja, jer - ako je
ugovoren - može dod u sukob % faktori ng-ce«jom.
Klauzula o produženom pridržaj u prava vlasništva često
se stavlja u opće uvjete isporuke i ima otprilike ovakav
sadržaj: »Tražbine koje nastaju iz daljnje prodaje, već sada
ustupa kupac isporučitelju u visini vrijednosti računa
isporučene robe«. Kupac, koti kupuje robu radi daljnje prodaje,
uglavnom ne može odmah platiti, odnosno čeka da njegovi
kupci njemu plate. Kako običnim pridržajem prava vlasništva
za slučaj daljnje prodaje zaštite isporučitelja ne bi bila dovoljna, to
se ugovara citirana (ili slična) odredba. Klauzulom produženja
pridržaja prava vlasništva kupac svoju eventualnu tražbinu
koju bi imao prema daljnjem kupcu iz daljnje prodaje prenosi
unaprijed na svog isporučitelja". Ako bi istu tražbinu kupac
dva put ustupio, valjana je ona koja je prije uslijedila, a poslije bi
bila ništetna. bez obzira na to je li drugi cesionar za prvu
cesyu znao ih ne. Kod cesije na bazi produženog pridržaja
prava vlasništva riječ je 0 ustnpu jedne buduće tražbine.
Tražbina iz daljnje prodaje isporučene robe ne postoji jot u
času isporuke prvome preuzimahu, nego nastaje tek u času
daljnje prodaje. Urtup te buduće tražbine postaje valjan već u
trenutku sklapanja odredbe o produženo« pridržaju prava
vlasništva, tj. časom sklapanja ugovora o isporuci S
nastankom tražbine iz dagnje prodaje prelazi tražbina
automatski na isporučitelja.
5-5
Bette, K-, 1. U3„ 158., Bcbcr, H. G„ s. 3., 4., 28„ BJJS. U s. 54.

"Ehbng, H, s. 83,
'VFvTW'WVMr^lkM
«^

I
 ~~ — v
Gorenc c
l7 sukob produženog pridržaja prava vlasniij - ¡ f a k t o r i n g globalne cesije

Općenito
Mne su po«taIc kJasićan »nstrument za osiguranje kredita-
JPt T^ri brzo ih sc može procijeniti. Iako se mSTL " ^ „o e ,matC,,a
rado uzimaju kao sredstvo za osig^l kr^ t T ,- 1

<H| prodaje kupcima (ako klijent sam proizvodi robu čitava

konstrukcija ne ^Tobzir). a isporučitelj s klijentom ugovara
klauzulu o produženom pridrža- ^va vlasništva s obvezom
klijenta da tražbine iz daljnje prodaje robe prenese na I«
^ruatelja. Na temelju pak ugovora o faktoringu, klijent tražbine
prema svojim $ "ma (dužnicima) mora prenijeti na faktora na
temelju faktoring globalne cesije. Sf^em ugovora o faktoringu
klijent je istom tražbinom raspolagao dva puta po ¡¡¡¿•jJ,
pravnim osnovama, zapravo klijent
se dva puta obvezao izvriiti
cesiju iste traž-
^ S jedne strane klijent je ugovorom o kupnji robe prihvatio
isporućitdjeve opCe uVjiW isporuke koji sadrže klauzulu o
produženom pridržaju prava vlasniitva robe uz "¿up tražbine
radi osiguranja robnog kredita. Ovdje je pravna osnova cesije
ugovor o kupnji robe od isporučitelja.
S druge strane, tražbinu prema dužniku iz ugovora o
prodaji robe između klijenta i dužnika, klijent je dužan cedirati i
faktoru radi dobivanja plaćanja predujma, odnosno diskonta.
Pravna osnova ove druge cesije je ugovor o faktoringu. U oba
slučaja riječ je o istoj tražbini, ali su različiti subjekti (jednom
isporučitelj, drugi put faktor), različite pravne osnove (jednom
ugovor o isporuci robe, drugi put faktoring), a i causa finaHs je
različita (jednom pribavljanje robnog kredita, drugi put
pribavljanje financijskih sredstava putem faktoringa).
"Dažbina prema dužniku s kojom je klijent raspolagao je i u
času sklapanja ugovora o isporuci i u času sklapanja ugovora o
faktoringu bila buduća. Budući da se spomenuti sukob javlja
vrlo Često, on čini specifičnu poteSkoču za odnos faktoringa.
No sukob između produženog pridržaja prava vlasništva i
globalne cesije vidljiva je (očituje se) tek u situacijama kad
isporučitelj postane insohrentan*.
Prioritetno načelo kod već postojeće tražbine
Pravilo prior in tempore potior in ¡ure vrijedi i u slučaju dvostrukog
cediranja jfe tražbine. Cedent može cedirati valjano tražbinu
samo jednom. Prevladava sfcja- 1Utc " doktrini i judikaturi da i
kod sukoba produženog prava vlasništva i globalne cesii« ^jedi
načelo prioriteta prema trenutku sklapanja ugovora o kupnju
odnosno
"Bette.K.,1. U3.
_______ ___: „ , J _ _ uai

mogu

1107
\1 na^m« h n a i K u a n u

pristupanju opCim u vrlinu pM97vatelja, iako postoje autori

prema kojima ni«, pndriai pw* vUsmitva ima uvijek prednost u
sukobu s globalnom cesijom jf M u hraniama gdje K uobičajeno
ugovaranje pridržaja prava vlasniitva. ugovara,>[ tiahv česi je
protivno dobnm poslovnim običajima*. 'c
"" T ---------------r------ •
Ki-sl \iWruki^ mliranj« postojeće tražbine u odnosu na
cedenta wmen>ki pm cesija, jer svaka kasniia cesija je
ništetna. pošto njome raspni ,% cidrt« koti n^evik rnen vlasnik. U
našem slučaju, ako je produženi pridržaj pravii autoa uwvotw
pnK taktoring ugovora, a tražbine su nastale prije faktoring
global vrvi«, onda po principu prioriteta klijent tražbinu ne može
prenijeti na faktora i • rhxwv«v jtdnom raspolagao ,er
*

Najdo prioriteta kod buduće tražbine

Problem se postavila kad se radi o budućim tražbinama, tj. kad se
dvaput ustuni buduća tražbina. too je redovito slučaj. Klijent je pri cesiji na
temelju faktoring ugovo! sa ođa&cn na raspolaganje samo onda kao prije
toga određenom tražbinom joj nijČ raspadao
1' slučaja da klijent ustupi još prije sklapanja faktoring ugovora
sve svoje bu. Jocr tražbine (globalna cesija) npr. banci kao cesiju za
osiguranje bankovnog krediti takvu transakciju može faktor lako
vidjeti (otkriti): u tom slučaju pošto je cesija već jednom izvršena, faktor
če morati sklapanje faktoring ugovora učiniti ovisnim o ustupanju
tražbina natrag s banke na klijenta. Prva globalna cesija koju je
izvršio klijent prema svom isporučitelju je valjana, a ustup svih tražbina
izvršen faktoru nakon toga, je bez pravnog učinka.
No i kod faktoring globalne cesije nije riječ o pojedinačnoj
kupnji nego o ustupa svib tražbina klijenta koje kupuje faktor.
Radi toga je trenutak sklapanja ugovora o faktoring globalnoj cesiji
odlučujući za pitanje prioriteta ustupljenih tražbina, jer se
uklapan tem ugovora o faktoringu utvrđuje trenutak kad tražbinu
stječe ceaionar. Prema tome. ako u početnoj fazi odvijanje
ugovora o faktoringu ima klijentovih tražbina nartahh na temelju
ugovora s isporučiteljom, i ako su te tražbine nastale iz
pojedinih poslova isporuke dužnika prije faktoring-cesije, takve
tražbine faktor ne bi mogao valjaju» ftd icr po načelu prioriteta,
pojedini ugovor s dužnikom na temelju kojeg je nastala tražbina i
njezina cesija isporučitelju prethodi faktoring globalnoj cesiji
V slučaju da novougovoreni produženi pridržaj i prava
vlasništva uz cesiju klijentovih tražbina prema dužniku na
isporučitelja, dolaze nakon faktoring globalne tesijc. kup je
ugovorena između faktora i klijenta, faktoring globalna cesija
prethodi sms pridržanima kop kod klijentove isporuke robe
budu ugovoreni nakon sklapanja ugovarao faktoringu. U tom
slučaju ako je riječ o prioritetu, cesija na temelju ugovora o
taboringu je valjana, a cesija koja se temelji na produženom
pridržaj u prava vTastiii- tva koje je us%dik> nakon toga je
ništetna.
U konkurenciji faktoring-globalne cesije i cesije iz
produženog pridržaja vlasnil« tva. praktički gotovo sve tražbine
prelaze na faktora, a da princip prioriteta nije narušen. Tražbine
nlrir iz daljnje prodaje robe klijenta dužniku nakon sklapanja
97 PaUodt. 0-, ». Bebcr. H.G.. s. 22., 23., 25.
"BNa* I L i t l

1108
ugovora o fak- tohopa. st*će faktor kao prvi ccsionar* i to na
temelju prioritetnog principa.

1109
 [V. fiOftlK

f faktori) u svojim formularlma ugovora o fakloringu pred- rmll. b" o onc tražbine od
nkc

klijenata koji nisu opterećeni i klauzulom

ifffi^ globalna cesija protivna dobrim poslovnim običajima?

" u |l fttW°r'°® fnktorlng-globalne ceslje, stjecanje tražbina od klijenta moglo f a(0čfflff
'ko i,| globalna cesija u sukobu s produienim pridržajem prava

tvojeg ^ sva|d sukob s produženim pridržajem prava vlasniltva

rijeiiti
" fjjetor bi ,n0yctorjng ugovora naloži (obveže) klijenta da primljenim novcem
odredbo«; „bveze prema Isporučitelju. Takve odredbe se u ugovor redov-
par. 12. st.l.. SELMI-BANK par.5.,18., IFB, preambula »L4.)J ^ un»*e ^ rima
jc foktor ovlaften na samostalno i direktno plaćanje isporučite- *a <ll'kim
SELMI-BANK). Kad je u faktoring ugovoru izričito utvrđena obve- JutU^^,
novcem za prodanu tražbinu plati prvenstveno isporučitelja, očito nema
jj,klijenta®1* ^ ^vg odredbe, niti je faktoring cesija protivna dobrim
poslovnim |irotuProvn??M u Ručaju da takva odredba ne stoji u faktoring
ugovoru moramo poći od faktoring ceslje. Kad klijent uzima cesioni kredit
(v. ILU).) ili kad prodaje ^iSbine faktoru, on to čini prvenstveno radi
namicanja gotovine kako bi mogao ^njbusvom isporučitelju. Ako mu
faktor u tome pomaže, onda se takav posao ne , dobrim poslovnim
običajima. (Gute Sitten. Beber. H.G., s. 22.) U tom slu- !^ne stavlja se
Isporučitelja u gori položaj, niti je isporučitelj prevaren, već mu faktor
^¿avadamu putem klijenta tražbina bude plaćena čak i prije njene
dospjelosti

6, Prednosti f aktoringa

Prednosti koje stječe klijent sklapanjem ugovora o fakloringu su

mnogobrojne, I i najznačajnije su: poboljlanje likvidnosti, rentabilnosti i
smanjenje rizika za naplatu | od dužnika*. U tom smislu govore i ostali
autori pod netto drukčijim nazivima, ali u biti odnose te na prednosti o
kojima će biti riječ.

6.1. Poboljšanje likvidnosti

iltd Ninaplliene1 nedospjele tražbine opterećuju likvidnost klijenata. Gospodarski ¡¡SE 1wmrtvi
kapitali Financiranjem od strane faktora klijent odmah prima «uvnjednost svoje
tražbine koja tek kasnije dospijeva. Time se oslobađa dio klijen- •Bene, |U.

^ SbSjJ KnU*™* Li<iui4iti<<' SifhCThei'' Aiu/oliuMruW. SkktrhtURutkouber

1110
XI fc »cwngj«n** 1 * 1 ftjuncir«n |4 _____
lovth pUtehuh potencijala. on postaje likvidniji" i može
financirati daljnji
Posebno k- t»> odnosi na srednja druitva i druitva
u ekspanziji, čiji je
rad čestn pl|§| »bog nedostataka sredstava. Putom faktoringa
financiranje obrtnih sredstava ktoi stanovito vrneme ujednačiti,
čime se omogućuje (osigurava) paralelno fi ° k nje khjcntovih
Dl le

pothvata
cir4>
nan

Ujedno je financiranje putem faktoringa povoljnije za

klijenta od finan na temelju krrdita. Kod kredita banka
zahtijeva obično cjelovitu cesiju (Global J ^ svih tratina koje
im* klijent i za njih plaća 60 - 80 % od svote tražbina, i to sa?
0
^ vaane odobrene kreditne svote. Nasuprot tome faktor
stavlja na raspolaganje pro?° jrdnoat klttentovih t ra>hina,
obično više od 80 % odmah i bez ograničenja limita1?"
držanu svotu (Sperrbetrag. Spcrrkonto), koji iznosi od 10 - 20 %
vrijednosti traju kfcient dobiva nakon ito dužnik plati4'.
In|
.

6.2. Smanjenje klijentova rizika (deleredere)

Preuzimanjem ddkredere rizika za naplatu od dužnika
(pravi faktoring), fcjg^ ttsi klijenta od gubitka tražbine.
Platežna nesposobnost dužnika ne može klijentu do- mieu
leikoća jer rizik nenapDativosti tražbine prelazi s klijenta na
faktora. i to za jednu ddkredere pristojbu koja je ukalkulirana
u troškove. Za klijenta je prednost preuzima, nja ddkredere
rizika od strane faktora u tome. Sto faktor nudi 100 % od
svote naplate*
Ako bi klijent ždlo osigurati naplatu izvan faktoringa, onda
bi to mogao učiniti kod nekoga osiguratelja kredita koji zahtijeva
obično 30 % vlastitog udjela od svote osiguranja kredita. Osim
toga osiguratelj ne vodi poslove za klijenta, a faktor upravlja
tdurntovun traibmama

6.3. Ispitivanje kreditne sposobnosti dužnika

Ispitivanje kreditne sposobnosti dužnika od strane faktora
dovodi do točnije i objektivnije procjene nego u slučaju kada to
čini sam klijent često klijent zbog pomanjkanja osoblja ne može
provesti podrobnije ispitivanje kreditne sposobnosti dužnika.
Mogućnosti klijenta uglavnom su ograničene na informacije do
kojih dolazi vlastitim ispitivanjem odnosno informiranjem u
nekom birou koji radi s dužnikom.
Kad ispitivanje obavlja faktor, on to čini ili preko
dužnikovih banaka, koje zbog duhh poslovnih odnosa imaju
dobar pregled o kreditnoj situaciji svojih komitenata, ili putem
viast&og centra za evidenciju.
Svi detalp koji su od značenja za kreditnu sposobnost
dužnika slijevaju se u takav centar {Aukmjiabtetiung), i ito duže
faktor radi s klijentom, to je veća mogućnost donošenja upravne
ocjene o kreditnoj sposobnosti dužnika Da bi se ta

1111
mogućnost jal pojačala, najveća faktoring-druitva zajednički
osnivaju centar za evidencije (Eviden-
K . a . 7 t . i dalje. Gnmdmana, W., s. 129.
* Bctte, K-, a. S3.
- Bette, KL, %. 157, 8.|7US.. %. 5«.

1112
 - - - ----------------------------------------------------------------------

1 «01* Vr ugovora o faktoringu s klijentom. Ako faktor ini ^drugih

«novi,a ir<Iovo stanje može mu biti poznato iz odnosa
dužS?^°dnos5du*"i- Soinž Scok i običan podatak o načinu
plaćanja ćesto fakt0
^vim
SatU**" ~ JC inior
mativan i
indikativan.

6 4. Vođenje knjiga dužnika, opominjanje i naplaćivanje

¿^S® njemu isplati«postaje rentabilno. Dnevna obrada ofiTn, S

fiJomobaviati i dodatne servisne usluge, npr. sutistike
pmmetl^^Sl ^ ¿un poreza na promet I sL. i to uz vrlo malu
naknadu.
provizije,
^ Korištenjem uredaja za dnevnu obradu podataka, faktor
ima mogućnost vodi- . j tražbina i opominje dužnike koji
lan e
redovito ne plaćaju. Kao »neutralni« treći. ¿Sr može prema
dužnicima uastupati s više čvrstine nego klijent Faktor može
svoje 5SK klijente upozoriti da neki dužnik nije dobar platiša,
pa bi se moglo dogoditi ? takav dužnik u isto vrijeme Izgubi
više Isporučitelja. Ako ustreba, faktor oslobađa ff i-nta
sudskog utjerivanja tražbina, a time i troškova sporova, koji
nisu mali. (O mo- pjoj ili zabranjenoj djelatnosti hrvatskog
faktoring dništva, v. ĆL 21. ZOF-a).

6.5. Povećanje rentabilnosti klijenta

Novcem dobivenim od faktora klijent može i treba isplatiti
u prvom redu svoje isporučitelje (dobavljače). Time klijent
kao platac gotovinom ujedno stječe jaču po- ziciju u odnosu
prema dobavljačima, što mu omogućuje da robu nabavlja
jeftinije Nadalje, na taj način klijent ušteduje materijalne i
osobne troškove jer ne mora imati vlastiti kreditni odjel u
kojem bi vodio ukupno knjigovodstvo dužnika i obavljao sve
navedene poslove. Zbog toga što nema vlastiti kreditni
odjel, kli jent se oslobađa zapo- Ujaranja dodatnog osoblja,
a postiže i smanjenje troškova poreza. Sve navedene pred-
nosti koje povećavaju rentabilnost klijenata postižu se
plaćanjem faktorinike pristojbe.

7. Nedostaci faktoringa
ciienu Pre<*nosti Ugovora o faktoringu ne mogu se postići
uvijek i po svaku
' bcz obzira na plaćanje naknade za usluge faktoringa.
Suradnja klijenta i faktora

1113
41
Bette, K.. s. 44.. 59.. 7|„ 73., 122., 154.

1114
VI FM»*«*« ftnanoranja
ovw o nMMpm ograničenjima. od kojih ističemo: tražbine
prema krajnjim i jMoročnr Irtibme. te opseg poslovanja
klijenta.

7.1. Tražbine prema krajnjim kupcima

Ispitivanje kreditne sposobnosti svih krajnjih kupaca
(potrošača. dužnik«) > ^ K nepodesno i tehnički neizvedivo
xa faktora, pa se neki faktori izričito ograj®'
«4 rwunman»a takvih tražbina. Prosječne svote tražbina su premale. a da U * Uj*?
^ tUrvan* kreditne sposobnosti bal svakog Uijentovog
dužnika. Krajnji kup* taipuK amo jednom i promet s njim je
neznatan. Faktor će prije svega kupovat, ^ Me onih dužnika
koje se komercijalno isplate i stoga će financirati takve klijei*
k* ima» \rliki knig poslovnih subjekata koji redovito
međusobno posluju a koristeći oshMpđna faktora (masovni
podovi, Masstngcschafte)»

7 2 . Dugoročne tražbine nisu pogodne

leđnom ispitana kreditna sposobnost dužnika može se
brzo izmijeniti i o* iu moguće sa sigurnošću procijeniti za neko duže
razdoblje. Nenaplativost kupljenih tražbina, pa i kad nije
preuzeo ddkredere rizik (nepravi faktoring), pogađa pnro
fafao. ra. a ako je preuzeo delkredere rizik (pravi faktoring)
pogađaju jedino faktora.
Zbog toga postoji gornja granica roka dospjelosti
tražbina koje je faktor voljan kupiti jer želi preuzeti rizik
naplate samo za tražbine koje brzo dospijevaju". 0 tome što
te razumije pod kratkoročnim tražbinama kod faktoringa.
nema suglasnog stapa- hfcu autora. Maksimalna granica ne
smije prekoračiti godinu dana. redovito se ona utvrđuje sa
150-180 dana. a najpovoljnija je 30-90 dana. U prosjeku
dospjelost trzibi- ix4 kok kupuju
još je kraća. I

73. Opseg poslovanja

Od opsega poslovanja klijenta zavisi hoće li se faktor prihvatiti financiranja pu- \
tem faktoringa Za velika društva kojima se isplati imati vlastite uređaje za dnevnu j
obradu podataka i vlastito osposobljeno osoblje bilo bi financiranje preko faktora zbog i
faktoring-pristojbe preskupo. Općenito se uzima da je u Njemačkoj gornja granica za j
remabdnu suradnju s faktorom godišnji promet od 50 do 500 milijuna €. Isto Uko kod j

"Gkiaa, H. 30. Salingec F , i 3 4 spominje mogućnost da

protutnibta» l fcfa— kao i situacije u kojima klijent
dužnik ima
ima tražbinu iz istog ugovora s različitim proizvodim» •d n
imali !)■ Grundmaiut, W. t 129.
* KunirisUgc Fwdenuigcu Uktte. K., «. 47., 147.),
Gruadmonn, W. %. 129.

U08
|V. Gorenc

«Bnjeg0<,,mi,^,nae ncmogu*PokaMtl prednostifaktoringa ¡rfCO&^Zl j sam« obaviti nužno poslovanje koje

bi inače obavljao faktor. lljWlMrU*tv® „¿faje dodatni rizik od prijevara klijenata (manjih
društava i poje- tS&L f a k t o ^ . s V O j e računovodstvo, kao Jto su fingiranc isporuke, fingirani I',
to1 *J0ji »a^'J^ovca 1 si. h navedenih primjera očito proizlazi da uza »ve predno- li,,,^1'llri^Uanjc
ugovora o faktoringu, postoje stvarne gornje i donje granice .tofl0$l uLiu klijente, a joi vile faktora
u sklapanju ugovora o faktoringu.

2aklj"iak glede u9ovora 0 ^ k t o r i n g u

. m ZOF-a i njegovim stupanjem na snagu 31. srpnja 2014. u našem vu ledan

neimenovani ugovor (slično je bilo i s leasingom i timesharin- vflotn sUS,aVJ,nenovani. a usput i
formalni ugovor (čL 13. st. 1. ZOF-a). Kako se u Su) P oS,điJirsamo 18 članaka odnosi na
obveznopravne odnose ugovora o faktorin- foF u f »rikazati koji su se pravni problemi
pojavljivali i kako rješavali u praksi ■¡u. nui!l° ucovora u zemljama u kojima se on već dobrano
udomaćio u praksi Za- jkUpanj« Aro postupio što je u naš pravni sustav ugovor o faktoringu
uvrstio kao i p n o d a v a c j e ^ na koji se u pomanjkanju odredaba u ZOF-a primjenjuju odredbe
ijnfn°van' l^OF-a), te glede otkupa mjenica u poslovima faktoringa primjena ZM-a. ^ ZOF-a) pri
tuzemnom. kao i ZDP-a u inozemnom faktoringu (čL 9.. st 4. ZOF-a). (& j^jnim pravnim
sustavima poslovna praksa razvijala se prije donošenja za- I u nas kao važan izvor prava biti
sami konkretni ugovori, opći uvjeti fak-
kona» to ugovori, medunarodna pravila o faktoringu kao i sudska praksa. Pri 'trpanju
Inozemnog faktoringa moraju ugovaratelji voditi računa i o pravilima me- t itodnog privatnog
prava. Značajan doprinos poznavanju i tumačenju ugovora o faktoringu trebala bi imati strana i
domaća pravna i financijska književnost koja se time bavi

1
1
0
 U ovom prikazu
ugovora o faktoringu
nužno je bilo
primijeniti odredbe
ZOO-a kojima se i
općenito primjenjuju
kod obveznopravnih
ugovora, bili oni
imenovani,
neimenovani
formalni ili
neformalni, pa to
vrijedi i za ugovor o
faktoringu. U tom
smislu i sudionici u
foktoring ugovoru
moraju svoje
obveznopravne
odnose uređivati tako
da ne budu protivni
ustavnim načelima,
prisilnim propisima i
moralu društva (ČL 1
ZOO-a). Nadalje
strane mogu svoj
obvezni odnos
urediti i drukčije
nego što je zakonom
uređeno, osim onda
ako za pojedine
odredbe ili iz njezina
smisla neinozemnog
faktoringu proizlazi
Što drugo (čL U.
ZOO-a - načelo
dispozitivnosti
zakona). Sadržaj
ugovorne obveze
mora biti moguć,
dopušten, određen
odnosno odrediv (čL
269. st 2. ZOO-a). Iz
pravne analize i
ocjene ugovora o
faktoringu treba
voditi brigu da ne
sadrži ttJtojke koji bi
ugovor činili
protivnim navedenim
načelima.
Svakako da će
usporedna praksa
kao i domaća
pokazati hoće li se i
kako ovaj u8°vor
razvijati i kakva će se
dopunjujuća i nova
rješenja iznalaziti u
njegovoj pri-

"Bettc.lt. a. 12.

1
1
1
 . tk« te »«■ mogutt poslovni subjekl u «muí.
u «r** tîîi^ipfaT,Tbnk?ft r^S Sini
-^-S®**** li 1 uUug* u kotapTotetj<£» međusobni V)cro|» u *?EiS*«®' P^^.'Xv'tlMÎ »
dobavljača (klijentu, vjerovnik«. ^
^TpoMboom po«Mu o I
(.nWfiK ®
¿T za obavljan}* poslova foktortoga postavljeno je fak
** Kao írmela f ^ v o S pravna osoba sa sjed.àtem u RH, u JgJ
n* '^SoSko dntftvo iU dndtvo s ogrant*«o^> Äfel
S^Sst fektorlng-druStvo na kontinuiranoj
o«**^
K^ «S»-- rtgresaUibcz«H"*»««*^ wsemn»iobnrnü
FaktoringdjclainoWuTnogu,,^ Sri»-«--S popisima kojima
se ureduje podovan,cuRH.j^ 'rie m«*«* « d^^J^J^, njihovi
pravni poreci dopuit«}u oUv^ • ^ÍS.ortB.-diUltv» i 20..
2UZOF-a). Nadzor nad radom fekuJZ

Ä Ä (a 71
***«d r u « « « Ç g i99.zOF-a)- .

¿n^an osoban« &**|T* nhveinopravnih odnoaa kod Ugovor»o taktonap Nutoo jeisXMâà**
^^SaCnpr. kod nas ZOO, u Njcma&oj BGB).

uta
 Srca»
•ft.» • * ff^rsTr-* iiiilTi
TnTaMirM'
2, FAKTORINGU SLIČNI NAČINI
FINANCIRANJA

mmmSm^^^SSaB^StKi

U^fOCtfloriomkKdUu.................................... ,,
1
Diskontiranje tražbina........................................................ ,,
Cesto"1 kredit.............................. n
, 3. Razlike između ccslonog kredita i faktoriuga. ! , ^ 11
1.3.1.Razlike od pravog foktorlnga.........................................
u
lJ.1 Raalike od nepravog fakioringa............................. ||
Ugovor o diskontu mjenica............... „
II. Prsvna priroda diskonta mjenka.....................................................
U
li. Sličnosti I različitosti diskonta mjenice l fakioringa............................. II
Hl. Sličnosti...........................................................................
U
2.2.2........................................................................................Različitosti
II
j. Ugovor o forfaitu......................................................................................................................
U
3.1. Pojam................................................................................
II
jj. Usporedba forfaita i faktorlnga.........................................................................................
U

BlBUJOGRAflJA.......................................................................................
U

1. Ugovor o cesionom kreditu

1.1. Diskontiranje tražbina

Cestoni kredit razvio se iz ustupanja
nedospjelih tražbina banci, a služio je za («financiranje
zajmova koje je isporučitelj robe davao kupcima. U
poslu koji se naziva •diskontiranje tražbina« riječ je o
obliku zajma pri kojem sajmoprimatdj zalaže kud
tvoje banke radi osiguranja, podijeljenog kredita
svoje nenaplaćene knjigovodstvene tražbine iz
isporuka robe ili ustupa te tražbine svojoj banci radi
osiguranja. Osim toga, ojmoprimatelj mora akceptirati
od banke na njega upućenu mjenicu koja banci, kao
mjenica radi osiguranja, služi u svrhu vlastitog
refinanciranja.
Diskontiranje tražbina kod kojih zajmoprimatelj
akcepcira na njega voćnu mjenicu i deponira je kod
banke (Depot - tVećfcsd) u svrhu osiguranja ne smijemo
poistovjetiti s diskontiranjem mjenice.
Zbog prividne sličnosti s »diskontiranjem
mjenice«, gdje je riječ o prodaji mjeničnih tražbina,
posao u kojem je zajmodavalelj ustupio svoje
nedospjele tražbine banci radi osiguranja kredita i u tu
svrhu potpisao mjenicu i predao je banci u Austriji, i
Njemaćkoj se početkom 20. stoljeća počeo nazivati
»diskootiranjem tražbina.«
Kod »diskontiranja tražbina« zajmodavatdj
(banka) ne Želi kupiti tražbine niti ktt ustupljene
tražbine deftnitivno steći kao vlastite tražbine, niti ah
isplaćuje u ojeto-

XU1

mi^MB^
 [jjp--------------------------------------------------------------—-.. ______________________________vo^
unaprijed» a naplatu mjenice odnoano tražbine mogu od
trećih taliti

¡jAltoriltitosti

ć je primljene kupovnine sa diskont mjenice u slučaju nenaplativosti

Vkf tn
mje- ^ K usporediti s vraćanjem primljenog predujma, ali samo pri
snosi
nepravom I )*mstvo " platežnu sposobnost dužnika. Jamstvo
| ¡¡¡¿«i aepravom faktoringu da će tražbina biti plaćena, odnosno
diakontanta pri 2*111 b d a će mjenica biti prihvaćena i plaćena (ćL 9.
st 1. ZM-a; & 9. st. 1.
imaju istu pravnu narav dvostranoobveznosti ugovora o prodaji.
Kaaiika između ovih dvaju instituta jest u tome ftto je kod diskonta
predmet -uposli mjenica, a kod faktoringa tražbina.
pgkontant se obično ne koristi ostalim uslugama banke, odnosno ne u
onom I yrff° kop je karakterističan za funkcije pružanja usluga pri
faktoringu.
Itazlika je u tome da pri diskontu mjenice prigovori dužnika prema diskonti-
ijgfćtj banci iz temeljnog pravnog posla otpadaju, dok su pri otvorenom
faktoringu .¿ta« s notifikađjom) prigovori dužnika faktoru iz temeljnog
pravnog posla mogući, I bofto su mogući prema svakom kupcu tražbina.
Nadalje pri diskontu mjenica, mjenične tražbine u mjeničnim
parničnim po- šupama imaju obilježje hitnosti i brzo su izvr&ive dok pri
postupcima u svezi i fak- tanogom, faktorove tražbine nemaju nikakve
privilegije u mogućnosti njihova utjeri- I 1119a1,,
Navedene sličnosti* a i razlike, navele su gospodarstvenike da za foktoring
kažu fcjrto »mjenični posao bez mjenice« (Wechsellosc Wechseigeschaft). Tu
oznaku ne bi
smatrati nepriličnom i paradoksalnom i bez protudokaza je odbaciti Naime,
Mjjuci ukupnost obaju instituta« oni su u priličnoj mjeri usporedivi
(financiranje i Hatdere jamstvo diskontanta, odnosno klijenta) pa, ako se
uza sve razlike faktorin- postiie isu svrha, ali bez mjenice, ovaj izraz možda
nije formalnopravno točan, ^ % ni neprimjeren, te ga možemo prihvatiti u
figurativnom smislu.

3. Ugovor o forfaitu

Pojam
foriiutu je prodaja nedospjelih novčanih tražbina banci (ili drugoj
q
^^ instituciji) uz isključenje prave banke na regres prema prodavatclju. ako

UkMi
lUS
¿metnštmesmk* odwdho o isključenju negresnr odgovornosti prodavatetatnlS' na ¡fa
äiosri f i mi kupcu fftf- *—i i odnosi sc na bonitet, dok za werittt
1

TraŠbmt a fštmjm prenose se cesijom radi ispunjenja ugovora o

prodati, i> k tniiaiatnng j*nt1i jpr< ti jun riječ n kupnji mjeničnih tražbina
pravno}
JV> svop» posao ugovor o
prirodi ibrfaitni je
prodaji uz za
isključenje <wi tražbine, tako da
naplativo«
kupac stječe tražbinu slobodno
i ni ^ maše
doponrrati. tome su autori koji obraduju
U fbrfaitni
posao"* gt*amf.
Var ifc> ie lečeaoo farfoanom poslu
općenito vrijedi i u shićajn prr»^™,. _ □ih
tražAma. o. i na mpemeo treba staviti klauzulu o
isključenju regresot odgovorna " mmtthrnimnm koa
ima svojstvo trasama. Ta je klauzula u
suprotnosti sna^^n^ atomima « mpeniri držana
koje su prihvatile Ženevsku konvencija o
jedinstvene® ZM-a .Vaune, 5 tog Zakona, a i
ostale zemlje pripadnice ženevskog kruga (npt •-]
t a : ZM-aiđ.9 si Z WG-a) izričito prepisuju da se
trasant može osloboditi od- pmMmutti aa aknepf -
afi svaka odredba kojom bi sr oslobađao
odgovornosti za opUtg —a srkao da awe ni
napisana. To znači da klauzula o isključenja
odgovornosti * oslobađa iairiliHi odgovornosti za
isplatu. pa takva klauzula kod trasirane mjieata
aejKf iHidi sgmjžoo piravst aflakr.
Pwf»t|r)c «tuagja kod vlastite mjenicegdje nema
obveze trasata da o fešti nbfc mjenica (đ. KJ7. ZM-
a; đ. 75. WG-a), nego trasant vlastite mjenice
odgovara amdin Ud nogama afarptant trasirane
mjenice (čL 110. si 1. ZM-a; đ. 71 st L a
HM.

i rfUv wte Abmkotmm ^ ^^^»jlčni nafini financiranja __________________ V.Gorenc

j|l0e slično kao i kod pravnog faktoringa vrši funkcija financiranja, uz
preuzimanje Z/flotere odgovornosti faktora i forfaitera, a suštinska razlika
je u tome ito je kod fak- funkcija upravljanja tražbinama uvijek prisutna
i bitni je sadržaj ugovora, dok ^jrftitni posao to nije bitna karakteristika,
lako su pravno oba instituta vrlo bliska, ^olnosti po kojima ih je u
praksi Iako »spoznati, ne samo po imenu, su:
- kod faktoringa su predmet ugovora o prodaji nedospjele
novčane tražbine, a ^ forfaita se u pravilu radi o nedospjelim
mjeničnim tražbinama;
~ faktoru se u pravilu moraju ponuditi sve buduće nedospjele
tražbine na otkup globalna cesija), fortaiteuru se mogu ponuditi i
pojedinačne tražbine,
- faktoring ugovorom kupuje se tražbine čija je dospjelost
ograničena na kraći pj; (kratkoročne), dok su predmet forfaitnog
ugovora tražbine sa srednjoročnim (1-5 mJ) odnosno dugoročnom
dospjelošću;
- faktor kupuje tražbine iz isporuka robe (uglavnom potrošne),
usluga i ugo- wiao djelu, dok se forfaiteur bavi kupnjom tražbina koje
se odnose na investicijsku opranu;
- faktoring se većinom koristi u tuzemnom, a fbrfait u
međunarodnom poslov- oom prometu;
- kod faktoringa u pravilu nema jamstva trećih za naplatu, a kod
forfaita je to redovita praksa, time da se najčešće rabe državne
garancije
 bmrifmjcm trasata nema trasiranja i otpada
odgovornost za naplatu od ae- drugog naemćnog
obveznika, pa sr odredba citiranog ZM-a ne odnosi
ru vlastitu j
mfemca.
Zbog, top sr ■ qilnin FartMTfu ugovori kod kojih su predmet posla
nemjeniö,
* » J > B - -1.)
------------M . — — - HMHMCVkA
A/l<WMMMUMAi
12. Usporedi» — — ^dđV3f Jl
forfaita I faktoringa ^
Ot» instituta cu po mwoj pravnoj naravi ugovor o kupnji 1 kod lorfaitnog
i kod ftiunag vgovon p o pwdqt nepčanih tražbuu, time da je kod iortktta u
užem
Mahl o prodat mjeničnih tražbina, i to vlastitih mjenica. -

Forfait je uspored/v naao»prams faktortogoro, gcfce u oba

slučaja forfaiter i faktor preuzimaju dd endive raäkmphtr, tp. otpada
jxayp na regies ako forfaiter, odnosno faktor rie naplati potf»;
žnaatr od dsžttfca. fariaiter flr obavija za fbr&ttittu sve one
usluge. kp|e faktor vrli u klijenta (vođenje knjigovodstva.
opommjanjc itd), pa bisaio nicali zaključiti da* toriarim posao vrlo
siafan Ldlonngu pe samo po pravnog prirodi, nego i po tome •

kod vžasthe mjcnice može ugororiti isključenje

regresnoprzvnr fceiačtea (tnaoia), te ona u odnosu
prema kupcu mjemčnoprame toUme - falitemiu ama BIBLIOGRAFIJA
valjani mjeničnopravni učinak Zato se kod mjeničnog
fcr- iag peda koristi vfastita namira Beber, H., G., Das Problem der Doppelzession bei
Iako bi bilo točnije reći da zajmoprimatelj treba steći vlasništvo odnosno Factoring und verlängertem Eigentumsvorbehalt. München,
11

odgovarajući subjektivno pravo, a ne da ga stječe, odlučili smo se naznačiti da ga

stječe, jer je na zamjenjivim dobrima teško zamisliti postojanje pravnih nedostataka
koji bi isključili ili ograničili vlasništvo I odnosno odgovarajuće subjektivno pravo
zajmoprimatelja. Za to bi, naime, bilo nužno individualizirati predmet prava treće
osobe, što je teško zamisliti kad se govori o zamjenjivim dobrima.
12
Npr, odgovarajuće subjektivno pravo - koje ZTK pogrešno naziva
vlasništvo - na vrijed-|
20
Kao i kod drugih ugovora jednu ugovornu stranu može činiti više
osoba, a prema odluci VSRH Rev 916/08 od 26. siječnja 2011. »su tuženik i S. L.,
kao solidarni dužnici pozajmili od tužitelja iznos od 100.000,00 DEM, od čega su
vratili tužitelju 30.000,00 DEM, ostao je dug od 70.000,00 DEM, odnosno
36.842,50 €. Na utvrđeno činjenično stanje, pravilno su sudovi primijenili
materijalno pravo kada su prihvatili tužbeni zahtjev u odnosu na tuženika
Ivicu Lovrića. Pritom treba red da činjenica što se protiv S. L., na temelju
pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-
1029/01 od 23. prosinca 2003. vodi ovršni postupak, radi naplate istog iznosa,
nije važna za donošenje odluke u ovom predmetu, s obzirom da je tuženik kao
solidarni dužnik obvezan na plaćanje iznosa. Pritom činjenica da se vodi
ovršni postupak protiv drugog solidarnog dužnika nije zapreka da se obveže
tuženika na plaćanje istog iznosa. Zapreka obvezivanju isplate dužnog iznosa
postojala bi u slučaju da je taj iznos već naplaćen od drugog solidarnog
dužnika«. I prema odluci VSRH Rev-x 522/09 od 17. veljače 2010.
2006-, Berninghaus, k, /lorscheider, S., Leasing und
Factoring: Auslandsgeschäfte, BWB, Berlin, 2012., Bette, IC,
Factoring, Finonzdiens- tleutung Ar raittelstandische.
Unternehmen, Köln, 2Q01„ Brink, Ulrich: Factonngver- trag,
Köln, 1998., čuveljak, Jelena: Ugovori o factoringu i
forfaitingu. Godiin^ak drui- tn za građansko pravne znanosti,
be. XVI11/11, čuveljak. jelena: Ugovori o factoruigu. Nori
infbrmator, 6025/11, Ehling, H^ Zivilrechtliche Probleme
- der vertraglichen Ausgestaltung des Inland - Factoring -
Geschäfts in Deutschland, Berlin 1977., Erai. Rudolf:
Factoring nach schweizerishem Recht, Zürkh,
W4„ Ernst, Astridt Schuidrt- cfat. Besonderer Teil, 1, Factoring,
München, 1998., Gorenc, Vilim: Ugovor o factoringu, Školska
knjiga, Zagreb, 1988., Gorenc, ViUnu Ugovor o
fakioringu. PiP, bt 12/14, Gotovac, Marko: Ugovori o
factoringu i forfaiting^, PiP, be. 8/13» Grundmann, Vt. Leasing
und Factoring, Springer Gabier,Wiesbaden, 2013.,
Quito, Danimir. Faktoring »njegov računovodstveni termin,
RiF, 8/10, Hagenmülkr, K.E, Sommer, H.U Brink, U:
Handbuch des nationalen und internationalen
Factoring, Frankfurt am Main. 1997, Holzhauser, G., /Sutter..
C, CompUaiwe inFactoringuntcrnchmen. Badcn_Ba-
den^üOU., ldiojtič, Ivan: Cesija - faktoring i oblik plaćanja, RiP. bt
UW6, Rtmenarić, Branka, Cevizović, Ivan. Porezni i
računovodstveni tretman faktori^ RiRbcWlV» Salinger
Freddy, Factoring: The law and Practice of Invoice Finance,
Lotion, 199$, Schwarz, Werner, Factoring, Stuttgart, 2002., Trivun,
Veljlra Faktoring - pwaiposao Qapiate potraživanja, primjer iz
Bosne i Hercegovine. RA W12, Vjovor o faksorinyi
 »nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo kada su
prihvatili tužbeni zahtjev i prema}. B., jer je ona ugovorom preuzela obvezu
solidarno sa M. P. vratiti tužitelju pozajmljeni iznos«. Podrazumijevaše da je
prethodno bilo nužno utvrditi postojanje pretpostavki za solidarnost
dužnika.
22
Budući da je ugovor neformalan, on obvezuje i zajmoprimca koji se
obvezao neformalno unatoč tome što se drugi zajmoprimac obvezao u obliku
javnobilježničke isprave, što proizlazi iz odluke VSRH Rev 251/06 od 13.
lipnja 2006. Ujedno zbog neformalnosti ugovora pisana potvrda o postojanju
obveze vraćanja zajma ne može biti pravni temelj zahtjeva za vraćanje, nego
je to prethodno sklopljeni ugovor o zajmu, što je istaknuto u odluci VSRH
Rev 271/05 od 20. travnja 2005.
zasina tužene u cijelosti vraćeno tužiteljici. To iz razloga jer je ona osobno bila prisutna
u banci Jađaje taj iznos podigla punomoćnica sina tužene odvjetnica M. Đ., a
tužiteljica je u svom stanu primila iznos od 30.000 DEM i u cijelosti se suglasila da sin
tužene zadrži preostalih 30.000 DEM. Obzirom na takva utvrđenja u postupku tužena
nije ni u kakvom pravnom odnosu s tužiteljicom i nije u obvezi vratiti iznos od 30.000
DEM, odnosno iznos od 15.338,76 EUR-a. Tužiteljica može eventualno imati
potraživanje prema sinu tužene, ali ne i prema tuženoj, jer je sporni iznos sin tužene
zadržao u stanu tužiteljice uz njen pristanak, pri čemu nije od značaja svrha za koju je
tužiteljica smatrala da će sin tužene upotrijebiti taj novac« (odluka VSRH Rev-x
928/10 od 30. '.2013.).
' U dijelu literature zastupa se suprotno gledište kako je vrijeme trajanja zajma
bitni sa- | ugovora npr. Gorenc, s. 718., koje proizlazi iz toga što st. 1. čl. 499.
ZOO-a govori
stoiak i
0
bacanju »poslije stanovitog vremena«. Po mišljenju autora, vrijeme trajanja zajma nije
bitni sastojak ugovora o zajmu, stoga što odredba čl. 504. ZOO-a uređuje upravo slučaj
kad vrijeme branja zajma nije ugovoreno, što bi bilo nepotrebno da je to vrijeme bitni
sastojak ugovora, j ™ b e z ugovorne odredbe o vremenu vraćanja ugovor o zajmu
bio ništav zbog izostanka oojektivno bitnog sastojka.
53
Čl. 502. st. lj ZOO-a u cijelosti,glasi: »Ako se pokaže da su materijalne prilike
zajmoprimca takve da je neizvjesno hoće li »biti u stanju vratiti zajam, zajmodavac
može odbiti predaju ugovorenih stvari, ako u vrijeme sklapanja ugovora riije to znao te
ako se pogoršanje zajmoprim- ^vil) materijalnih prilika dogodilo nakon sklapanja
ugovora«.
M
Osim toga, prema općem pravilu iz čl. 359. ZOO-a svaki suugovaratelj u
dvostranoobve- ?nom ugovoru u sličnim okolnostima može odgoditi ispunjenje svoje
obveze, a u daljnjem tijeku 'jednostranim očitovanjem raskinuti ugovor (exeptio rite non
adimpleti contractus). 0 tome v. Komentar ZOO, s, 5.82, i dalje.
"Prema toj odredbi svaka osoba dužna je primjenjivati pozornost dobrog
domaćina, gospodarstvenik pozornost dobrog gospodarstvenika, a osoba koja sklapa
ugovor u vezi sa svojom profesionalnom djelatnošću pozornost dobrog stručnjaka.
"Izrazom raskid ugovora opisuje se način prestanka valjanih ugovora iz kojih
obveze j nisu ispunjene u cijelosti. V. podrobnije Obvezno pravo I, s. 572. i dalje.
69
Odredba čl. 506. ZOO-a spominje samo predaiu ugovorenih stvari, a izostavlja
novaci zamjenjiva prava. Ovaj izostanak držimo redakcijskim nedostatkom ili
ekonomičnošću, jer J pojmu zajma očitovano shvaćanje da i novac pripada u skupinu
zamjenjivih stvari, pa Pr0PUji[j da se spomene novac nikako ne znači da zajmoprimatelj ne
bi mogao odustati od ugovora ^^ njegov predmet bio novac. I tad on može odustati od
ugovora o zajmu, kako je izloženo, a je i kad bi predmet ugovora bila prava.
73
Novčane obveze su neuništive jer uvijek postoji novac kao sredstvo
ispunjenja, o čemu v. Opći dio, III., 4. Novčane tražbine I obveze.
74
ČL 166. st. 1. ZOO-a.
 77
ČL 169. ZOO-a. Jasno je da bi zajmodavatelj u pogledu neispunjenog
dijela pao u dužničko zakašnjenje.
78
ČL 22. ZOO-a. Podrazumijeva se da se i u ovom slučaju primjenjuju opća
pravila o ispunjenju novčanih obveza koja v. Opći dio, III., 4. Novčane tražbine /
obveze.
»Gorenc, s. 721.
slučajne propasti ili oštećenja prelazi na zajmoprimatelja s prijelazom vlasništva
(Basler, s. 1623.).
123
Tako i par. 608. BGB-a. U ovoj situaciji ne bi se primjenjivala pravila o
zajmoprimateljem pravu da vrati zajam prije ugovorenog roka, jer rok vraćanja nije
ugovoren.
m
Isti otkazni rok vrijedi za otkaze zajmodavatelja i zajmoprimatelja i u
švicarskom pravu, v. SP, s. 252.
125
ČL 507. ZOO-a: »Ako nije drukčije ugovoreno, zajmoprimac može vratiti
zajam i prije roka određenog za vraćanje, ali je zajmodavca -unaprijed o svojoj
namjeri i naknaditi mu štetu«. Suprotno tome, u švicarskom pravu (prema SP, s. 255.)
zajmoprimatelj ne bi mogao vratiti zajam prije isteka ugovorenog roka, posebno kad je
riječ o naplatnom zajmu.
""Prema odluci VSRH Rev-x 484/09 od 24. veljače 2010. »utvrđeno je ....da je 15.
svibnja 1998. tužitelj pozajmio tuženiku iznos od 50.000 DEM na rok od 10 dana, da je
tuženik vratio 15.000 DEM, a ostatak nije vratio. Također je utvrđeno da je u ovom
predmetu pravomoćnom presudom suda prvog stupnja,... tuženik obvezan vratiti
tužitelju još daljnji iznos od 35.000 DEM. Utvrđeno je da je tužitelj 1980. započeo gradnju
kuće ...i da je kuća trebala biti dovršena do 1. srpnja 1998., da je kuća građena s
namjerom da se iznajmljuje turistima, da apartmani nisu iznajmljivani u 7 mjesecu 1998.,
nego u 8 mjesecu 1998. i to po nižoj cijehi zbog toga što nisu bili dovršenosti radovi na
uređenju apartmana. Na temelju navedenih utvrđenja, nižestupanjski sudovi su
zaključili da ne postoji odgovarajuća uzročna veza između toga što tuženik nije u
cijelosti vratio zajam tužitelju i itetekoja je tužitelju nastala zbog izgubljene zarade od
iznajmljivanja apartmana tijekom 1998. ... Ovaj sud prihvaća pravno shvaćanje
nižestupanjskih sudova da u konkretnom slučaju nevraćanje pozajmljenog iznosa nije u
uzročnoj svezi s nastankom štete tužitelju. ...Tužitelju je šteta nastala zbog toga što
radovi na kući za iznajmljivanje nisu bili dovršeni u 7 mjesecu 1998. pa kuća nije bila
majmljena turistima, već je iznajmljivanje započelo 2. kolovoza 1998., ali po nižim
cijenama zbog toga Sto radovi nisu bili dovršeni. Pravilno sudovi nižeg stupnja
zaključuju da, iako tuženik nije vratio !f °.f Ve trećine pozajmljenog iznosa, tužitelj je
radove završio, ali sa zakašnjenjem pa činjenica da nije na vrijeme vratio pozajmljeni
iznos nije u uzročnoj vezi sa nastalom štetom. Uzročnost rao pretpostavka odgovornosti
za štetu je veza između štetne radnje kao uzroka i nastale štete kao posljedice. Od više
mogućih uzroka koji mogu biti bliže ih dalje u vezi s nastalom štetom, uzima se dil a- î™'
'co'' )e pravno relevantan, jer je adekvatan i tipičan. Tipičan je onaj uzrok koji redovno
vodi do određenih šteta, za koji životno iskustvo pokazuje da uzrokuje određene štetne
posljedice. Jttcuju se svi događaji koji su na određeni način ušli u kompleks uzroka koji
su prethodili šteti, ali novča U nastanak ta^e štete. Prema tome, činjenica da je tužitelj
pozajmio tuženiku određeni , ni iznos, a da taj iznos tuženik nije u roku vratio tužitelju,
ne može se smatrati uzrokom štete / je nastala tužitelju zbog neiznajmljivanja
apartmana«.
1}7
Basler, s. 1639.
mošt dopoMU mmu< kwn—ku Si njegovu opunomoćeniku.