MEĐUNARODNO

TRGOVAČKO
UGOVORNO PRAVO
PRAVO MEĐUNARODNE TRGOVINE

Dr. sc. Zvonimir Šafranko

UGOVOR
 Pravna osnova razmjene robe i usluga u tuzemnom i
međunarodnom prometu
 Sporazumno očitovanje volje dvaju ili više subjekata usmjereno
na stvaranje pravnih učinaka – nastanak prava i obveza
 Međunarodna prodaja robe
 Međunarodni prijevoz, osiguranje, špedicija, uskladištenje, kontrola
robe
 Trgovinsko zastupanje & distribucija
 Izvođenje investicijskih radova
 Bankarski poslovi – akreditivi, garancije, inkaso
TIPOLOGIJA UGOVORA
 Nominatni & inominantni
 Konsenzualni & realni
 Dvostranoobvezujući & jednostranoobvezujući
 Naplatni & besplatni
 Kauzalni & apstraktni
 Formalni & neformalni
 Građanski, trgovački & potrošački
NOMINANTNI & INOMINANTNI
 Nominantni ugovori
 ugovori čiji su sadržaj, oblik i pravni učinci regulirani propisima pozitivnog
prava
 toliko ustaljeni u pravnom prometu da ih je zakonodavac odlučio regulirati
 npr. kupoprodaja, zakup, zajam itd.
 Inominantni ugovori
 nisu pravno regulirani propisima
 načelo ugovorne autonomije, omogućuje pravnim subjektima da sklope i
takvu pogodbu koja nije normirana propisima
 Tipični inominantni ugovori – iako nisu regulirani propisom njihov je sadržaj u
praksi ustaljen (npr. joint venture, franchising)
 Atipični inominantni ugovori (tailor made) - nisu sadržajno ustaljeni, i prilagođeni
su konkretnim potrebama slučaja
 UGOVORI
Nominantni Inominantni Inominantni
ugovori tipični ugovori atipični ugovori

Joint venture
Kupoprodaja
Turn key
Trgovačko
Distribution
zastupanje Tzv. Tailor made
R&D contracts
Komision
B.O.T.
Prijevoz
Franchising
KONSENZUALNI & REALNI
 Kriterij - perfekcija ugovora odnosno trenutak u kojemu je ugovor
sklopljen
 Konsenzualni ugovori
 nastaju kada se ugovorne strane usuglase o bitnim sastojcima
ugovora, dakle u trenutku kada dođe do sporazuma
 Sama predaja stvari kod konsenzualnih ugovora ne spada u čin
sklapanja ugovora, već eventualno u čin ispunjenja ugovorne obveze
 ZOO počiva na konceptu konsenzualnog ugovora
 Realni ugovori
 ugovori koji nastaju predajom stvari
 Posudba i drugi ugovori sklopljeni u režimu kapare
JEDNOSTRANO OBVEZUJUĆI & DVOSTRANO
OBVEZUJUĆI
 Jednostranoobvezni ugovori su oni kojima se samo jedna
strana obvezuje izvršiti drugoj određenu činidbu
 obveznopravni odnos u kojemu je samo jedna ugovorna
strana vjerovnik a druga strana samo dužnik
 Dvostrano obvezni ugovori su ugovori kod kojih obje
ugovorne strane preuzimaju ugovorne obveze pa se i
jedna i druga strana istovremeno javljaju i kao vjerovnik i
kao dužnik
NAPLATNI & BESPLATNI
 Kod naplatnih ugovora se za činidbu daje neka
protučinidba, pri čemu nije važno da se ona sastoji u
novcu
 Besplatni su ugovori oni kod kojih se za činidbu ne daje
protučinidba, kao što je primjerice darovanje
 U pravilu će jednostrano obvezni ugovori biti besplatni,
dok će dvostrano obvezni ugovori biti naplatni
 Iznimka – dvostranoobvezni ugovori koji mogu biti i
besplatni i naplatni (zajam i nalog)
FORMALNI & NEFORMALNI
 Formalni su ugovori oni za koje je propisan određeni oblik, bilo
propisom, bilo voljom stranaka
 određen oblik ugovora (uglavnom pisani oblik) propisuje se za
pojedine ugovore zakonom kao uvjet njihove valjanosti tzv. forma
ex lege
 ugovorne strane mogu učiniti ugovor formalnim, na način da
njegov nastanak i valjanost uvjetuju određenim oblikom, tzv. forma
ex contractu
 Neformalni su ugovori oni za koje zakon ne predviđa određeni
oblik, niti stranke ne čine ugovor zavisnim od određenog oblika
GRAĐANSKI, TRGOVAČKI & POTROŠAČKI
 Podjela se čini prije svega radi zaštite slabije ugovorne strane
 Građanski ugovori predstavljaju opću kategorija - o građanskom
se ugovoru radi uvijek kada s obzirom na svojstva suugovaratelja
zakon ne propisuje da se radi o kojoj drugoj kategoriji ugovora
 Trgovački ugovori su ugovori što ih sklapaju trgovci među sobom u
obavljanju djelatnosti koje čine predmet poslovanja barem
jednoga od njih ili su u vezi s obavljanjem te djelatnosti
 Potrošački ugovor jest ugovor koji fizička osoba sklapa izvan svoje
gospodarske ili profesionalne djelatnosti s fizičkom ili pravnom
osobom koja djeluje u okviru svoje gospodarske ili profesionalne
djelatnosti
UGOVORNO PRAVO - SUSTAV
 Opći dio
 Primjenjuje se na sve ugovore (nominantni & inominantni)
 Lex generalis
 Temeljna načela, tumačenja, sklapanje ugovora, sadržaj i forma,
valjanost, učinci, raskid, ispunjenje ugovorne obveze, odgovornost
za neispunjenje…
 Posebni dio
 Lex specialis
 Prava i obveze ugovornih strana kod pojedinih nominantnih
ugovora
IZVORI MEĐUNARODNOG TRGOVAČKOG
UGOVORNOG PRAVA
 Ne postoji jedinstveni pravni sustav
 Multiformnost izvora
 Mjerodavno nacionalno pravo (osobito pitanje javnog
poretka)
 Konvencijsko pravo
 Autonomno trgovačko pravo
 Temeljna načela i principi međunarodnog trgovačkog
ugovornog prava
TUMAČENJE UGOVORA – TEMELJNO
PRAVILO
 Pri tumačenju (Konvencije) vodit će se računa o njezinu
međunarodnom karakteru i potrebi da se unaprijedi
jednakost njezine primjene i poštovanje savjesnosti u
međunarodnoj trgovini.
 Pitanja koja se tiču materije uređene ovom
(Konvencijom), a nisu izričito riješena u njoj, rješavat će se
prema općim načelima na kojima se ona temelji ili, bez
tih načela, prema pravu mjerodavnom na osnovi pravila
međunarodnog privatnog prava.
TUMAČENJE UGOVORA
 Pravila tumačenja prisutna u nizu izvora međunarodnog
trgovačkog ugovornog prava – CISG; UMLA; Rotterdam
Rules; MLEC; UPICC; CAISG; CIFL…
 Nastoji se izbjeći primjena pravila mjerodavnog
nacionalnog prava
 Nejednakost u primjeni
 Prednost se daje primjeni općih načela
 Autonomno (univerzalno) tumačenje
KODIFICIRANA NAČELA MEĐUNARODNOG
TRGOVAČKOG UGOVORNOG PRAVA
 Pokušaji kodificiranja (soft law)- privatne kodifikacije
 UNIDROIT principi za međunarodne trgovačke ugovore (UPICC)1994 / 2016
 Principi europskog ugovornog prava (PECL) tzv. „Landova načela”
 Predstavljaju opća pravila za međunarodne trgovačke ugovore koja se
primjenjuju
 Kada su stranke to ugovorile
 Mogu se primijeniti kada je ugovorena primjena općih načela prava, lex
mercartoria i sl. ili kada nije ugovoreno niti jedno mjerodavno pravo
 Za interpretaciju međunarodnih unifikacijskih instrumenata i domaćeg prava
 Kao model zakon
SLOBODA UGOVARANJA (NAČELO UGOVORNE
AUTONOMIJE)
 Stranke su slobodne sklopiti ugovor i odrediti njegov
sadržaj
 Tzv. materijalnopravna autonomija
 Izbor – hoće li sklopiti ugovor, s kime će ga sklopiti, koji će biti
sadržaj tog ugovora, kakav će biti oblik ugovora
 Temelj – dispozitivna pravila
 Granice autonomije – javni poredak i prisilni propisi
međunarodnog ili mjerodavnog nacionalnog prava
NAČELO NEFORMALNOSTI
 Ne postoji zahtjev da se ugovor, izjava ili neki drugi akt
sastavljaju u nekom određenom obliku ili da dokazivanje
ovisi o određenom obliku. Dokazivanje je moguće na bilo
koji adekvatan način uključujući svjedoke.
 Isto vrijedi i za izmjene i sporazumni raskid
 Komunikacija je moguća posredstvom različitih sredstava
 Time se ne isključuju prisilna pravila mjerodavnog prava o
obliku ugovora
 Autonomija glede izbora oblika
NAČELO ISPUNJENJA UGOVORNE OBVEZE (PACTA
SUNT SERVANDA)
 Ugovor koji je valjano sklopljen obvezuje ugovorne strane
– dužnost ispunjenja obveze
 Izmjene i raskid su moguće samo iznimno
 Sporazumom stranaka
 U slučajevima kada to proizlazi iz načela (npr. Hardship, viša
sila)
NAČELO SAVJESNOSTI I POŠTENJA
 Svaka se strana u međunarodnoj trgovini mora ponašati u
skladu s načelom savjesnosti i poštenja.
 Prisilni karakter – nemogućnost isključenja
 Pravni standard – nema konkretnog odgovora u čemu se
sastoji načelo savjesnosti i poštenja
 Ophođenje prema drugim stranama na način na koji bi željeli
da se oni ophode prema nama
 Zabrana zloporabe prava
 Dužnost obavještavanja i suradnje
 Dužnost minimiziranja štete i sl.
PRIMJENA OBIČAJA I PRAKSE
 Stranke su vezane običajima o kojima su se sporazumjele
i praksom koju su međusobno uspostavile.
 Ugovorne strane su vezane trgovačkim običajima koji su
općepoznati i široko se primjenjuju međunarodnoj trgovini
i kada nisu njihovu primjenu izričito ugovorile osim ako bi
primjena običaja bila nerazumna.
 Običaj i ustaljena praksa se primjenjuju i kada su u sukobu
s dispozitivnim pravilima.
OSTALA NAČELA (SUDSKA & ARBITRAŽNA PRAKSA U
POGLEDU ČL. 7 CISG)
 Relativno djelovanje ugovora (privity of contract) - prava i obveze
nastaju samo za one koji su sklopili ugovor / ne i za treće osobe
 Pravila o teretu dokaza – tko nešto tvrdi mora to i dokazati / iznimka
presumpcije
 Pravila o potpunom namirenju npr. šteta kod neispunjenja ugovora
 Pravila o istovremenom ispunjenju
 Pravo na uskratu ispunjenja u slučaju da suprotna stranka nije ispunila
svoju obvezu
 Pravo na zatezne kamate kod zakašnjelih plaćanja
 Svaka ugovorna strana snosi troškove ispunjenja svoje obveze
SKLAPANJE UGOVORA - PREGOVORI
 Pregovori ne obvezuju na sklapanje ugovora
 Pregovori koji se vode suprotno načelu
savjesnosti i poštenja daju pravo na naknadu
štete (culpa in contrahendo)
 Smatra se da su pregovori vođeni suprotno
načelu savjesnosti i poštenja kada stranka vodi
pregovore bez namjere da sklopi ugovor
 Dužnost čuvanja poslovne tajne za koju je
ugovorna strana saznala tijekom pregovora
SKLAPANJE UGOVORA - PONUDA
 Ponuda – prijedlog za sklapanje ugovora
iz kojega nedvosmisleno proizlazi namjera
ponuditelja da bude vezan svojom
ponudom
 Povlačenje ponude – moguće samo ako
izjava o povlačenju prispije ponuđenome
istovremeno ili prije ponude
 Opoziv ponude – moguć do sklapanja
ugovora ako:
 ponuda ne obvezuje na određeno vrijeme i
 ponuđeni ima opravdanog razloga vjerovati da je
ponuda neopoziva
SKLAPANJE UGOVORA - PRIHVAT
 Prihvat
– svaki akt ponuđenoga iz kojega proizlazi da
prihvaća ponudu
 Usmeno ili pismeno očitovanje
 Slanje robe
 Plaćanje cijene
 Šutnja na ponudu ne znači prihvat

 Modificiraniprihvat predstavlja odbijanje ponude i

stavljanje nove ponude (protuponuda)
SKLAPANJE UGOVORA - PERFEKCIJA
 Teorija prijema -Ugovor je sklopljen u trenutku kada
ponuditelju stigne izjava o prihvatu (UPICC, PECL, CISG,
ZOO, BGB, ABGB)
 Teorija odašiljanja (common law sustavi)
 Teorija očitovanja
 Teorija saznanja (Codice civile)
VALJANOST UGOVORA
 UPICC i PECL ne reguliraju sukladnost s prisilnim propisima
i javnim moralom te sposobnost stranaka kao
pretpostavke valjanosti ugovora već to ostavljaju
mjerodavnom nacionalnom pravu
 UPICC i PECL se bave sukladnošću volje i očitovanja kao
pretpostavkom valjanosti ugovora
PRESTANAK UGOVORNE OBVEZE
 Pacta
sunt servanda (sanctity of contract)- ugovorna se
obveza mora ispuniti u svemu kako ona glasi

 Iznimke:
 Sporazumni raskid (autonomija)
 Raskid ugovora zbog nemogućnosti ispunjenja
 Raskid ugovora radi bitno otežanog ispunjenja
NEMOGUĆNOST ISPUNJENJA
 Ugovor se raskida ex lege ako je do nemogućnosti
ispunjenja ugovorne obveze došlo bez krivnje ugovornih
strana
 Nemogućnost ispunjenja mora biti uzrokovana višom
silom (force majeure)
OTEŽANO ISPUNJENJE
 Ispunjenje je faktički moguće ali je radi naknadnog događaja
koji stranke nisu imale u vidu prilikom ugovaranja otežano do
te mjere da ugovor pod navedenim uvjetima ne bi bio nikada
sklopljen – raskid ili izmjena ugovora
 Raskid ugovora radi promijenjenih okolnosti (doktrina rebus sic
stantibus)
 Imprevision (franc.)
 Frustration of purpose (eng.)
 Impracticability (SAD)
 Hardship (ICC Hardship clause, UPICC)