MJERODAVNO

PRAVO &
AUTONOMNO
PRAVO
PRAVO MEĐUNARODNE TRGOVINE

Dr. sc. Zvonimir Šafranko

“Suvremeno međunarodno
trgovačko pravo treba uzeti kao što
je ono bilo u srednjem vijeku i kakvo
će ono biti opet: nesistematsko,
kompleksno i multiformno sa
zbunjujućom snagom, realizmom i
originalnošću”

C. Schmitthoff
Uvod
 Međunarodno trgovačko pravo – skup pravila
kojima se uređuju trgovački odnosi privatnopravne
prirode, a koji uključuju različite države
 Ne postoji kao sustav pravnih pravila koja bi na
univerzalan način uređivala ugovorne odnose s
međunarodnim obilježjem
 Suvremeno međunarodno trgovačko pravo nije
međunarodno pravo u smislu da ga nameće neki
međunarodni zakonodavac – ono svoje izvore
pronalazi u nacionalnim pravima i međunarodnim
ugovorima, autonomnom pravu trgovaca i
temeljnim načelima ugovornog prava
Pravni partikularizam
 Različite države = različiti pravni sustavi =
različita pravna rješenja
 razvijene države vs. države u razvoju
 države s tržišnom ekonomijom vs. države s
planskom ekonomijom
 države common law sustava vs. države civil law
sustava
 “Sukobi i razmimoilaženja koja u pitanjima
međunarodne trgovine proizlaze iz prava
različitih zemalja koče razvitak svjetske
trgovine”
Univerzalne sličnosti
 Tri osnovne sličnosti prema izvješću Glavnog
tajnika UN podnesenog Općoj skupštini UN 1966.
 Ugovorne strane su slobodne da u skladu sa
ograničenjima nametnutim nacionalnim pravima,
sklapaju ugovore o svemu onome o čemu se mogu
sporazumjeti (načelo autonomije volje stranaka)
 Ugovorne stranke kad su zaključile ugovor, moraju ga
savjesno ispuniti (pacta sunt servanda), osim u
izuzetnim okolnostima (viša sila, frustration)
 Široka primjena arbitraže kao sredstva za rješavanje
sporova u međunarodnoj trgovini te široko
međunarodno priznanje arbitražnih odluka i njihova
ovršivost u inozemstvu
Prevladavanje pravnog
partikularizma
 Dvije osnovne metode koje se međusobno razlikuju ali se
istovremeno i nadopunjuju
 Kolizijskopravna metoda (tzv. kirurška metoda)
 Utvrđivanje mjerodavnog prava putem kolizijskopravne metode
 posebna pravila međunarodnog privatnog prava o sukobu
zakona daju nam odgovor na pitanje koje će se pravo primijeniti
na određeni ugovorni odnos
 Unifikacija i usklađivanje prava (tzv. preventivna metoda)
 Sastoji se u usklađivanju i unificiranju prava kako bi se izbjegao
sukob zakona
 Na unifikaciji i usklađivanju prava rade tzv. Formulating Agencies
 Autonomno trgovačko pravo
Kolizijskopravna metoda
Međunarodno privatno pravo
 Pravila koja upućuju na primjenu
mjerodavnog prava u privatnim situacijama s
međunarodnim obilježjima
 Međunarodno privatno pravo – unutarnje
pravo države
 Hrvatsko MPP
 Zakon o međunarodnom privatnom pravu
(ZMPP) – temeljni izvor
 Uredbe – Rim I, Rim II
 Kolizijska pravila sadržana su i u nekim drugim
propisima (Pomorski zakonik, Zakon o mjenici…)
Zakon o međunarodnom
privatnom pravu
 Uređuje
 mjerodavno pravo za privatnopravne odnose s
međunarodnim obilježjem
 nadležnost sudova i drugih tijela Republike
Hrvatske
 priznanje i ovrhu stranih sudskih odluka
 Primjenjuje se na odnose koji nisu uređeni
pravno obvezujućim aktima Europske unije,
međunarodnim ugovorima koji su na snazi u
Republici Hrvatskoj i drugim zakonima koji su
na snazi u Republici Hrvatskoj
Sposobnost ugovornih
stranaka (ZMPP)
 Fizička osoba (čl. 14. ZMPP)
 Za pravnu i poslovnu sposobnost fizičke osobe mjerodavno je
pravo države čiji je ona državljanin
 Jednom stečena poslovna sposobnost ne gubi se promjenom
državljanstva
 Ako je pravni posao sklopljen između osoba koje se nalaze u
istoj državi, osoba koja nije poslovno sposobna po pravu države
čiji je državljanin smatra se poslovno sposobnom, ako je
sposobna po pravu države u kojoj je pravni posao sklopljen, a
druga strana za tu nesposobnost nije znala ili nije mogla znati.
 Pravna osoba (čl. 19. ZMPP)
 Za osnivanje, djelovanje i prestanak pravne osobe, kao i
organizacije bez pravne osobnosti, mjerodavno je pravo države
po kojem je ona osnovana.
Ugovorne i izvanugovorne (culpa
in contrahendo) obveze (ZMPP)
 Ugovorne obveze (čl. 25. ZMPP)
 Pravo mjerodavno za ugovorne obveze određuje se prema Uredbi (EZ) br.
593/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. lipnja 2008. o pravu koje se
primjenjuje na ugovorne obveze (Rim I) unutar njezinog polja primjene.
 Pravo mjerodavno za ugovorne obveze koje su isključene iz polja primjene
Uredbe Rim I, a za koje mjerodavno pravo nije određeno drugim zakonom ili
međunarodnim ugovorom na snazi u Republici Hrvatskoj, određuje se prema
odredbama Uredbe Rim I koje se odnose na te ugovorne obveze.

 Izvanugovorne obveze (čl. 26. ZMPP)

 Pravo mjerodavno za izvanugovorne obveze određuje se prema Uredbi (EZ) br.
864/2007 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. srpnja 2007. o pravu koje se
primjenjuje na izvanugovorne obveze (Rim II) unutar njezinog polja primjene.
 Pravo mjerodavno za izvanugovorne obveze koje su isključene iz polja primjene
Uredbe Rim II, a za koje mjerodavno pravo nije određeno drugim zakonom ili
međunarodnim ugovorom na snazi u Republici Hrvatskoj, određuje se prema
odredbama Uredbe Rim II koje se odnose na te izvanugovorne obveze.
Uredba Rim 1
 Polje primjene
 Primjenjuje se u situacijama kada postoji sukob zakona,
na ugovorne obveze u građanskim i trgovačkim
stvarima
 Ne primjenjuje se na porezne, carinske ili upravne stvari
 Univerzalna primjena
 Svako pravo utvrđeno Uredbom Rim I kao mjerodavno
primjenjuje se, bez obzira je li to pravo države članice ili
nije
 Sadržaj
 Jedinstvena pravila
 Posebna pravila – ugovori o prijevozu, potrošački
ugovori, ugovori o osiguranju, pojedinačni ugovori o
radu
Uredba Rim I – jedinstvena
pravila
 Ugovor podliježe pravu koje odaberu ugovorne
strane (kolizijskopravna autonomija)
 Ako nema sporazuma o mjerodavnom pravu
 ugovor o prodaji robe podliježe pravu države u
kojoj prodavatelj ima uobičajeno prebivalište
 ugovor o pružanju usluga podliježe pravu države u
kojoj pružatelj usluga ima uobičajeno prebivalište
 ostali slučajevi – podliježe pravu države u kojoj
ugovorna strana koja na karakterističan način mora
ispuniti ugovor ima uobičajeno prebivalište
 Kad je mjerodavno pravo nemoguće utvrditi na
temelju prethodnih pravila ugovor podliježe
pravu države s kojom je u najužoj vezi.
Kolizijskopravna autonomija
 Ekstenzija autonomiji koju stranke imaju u ugovornom
pravu, tzv. materijalnopravnoj autonomiji
 Izbor mjerodavnog prava može biti
 Izričit – npr. klauzula
 Prešutan - ako ugovorne odredbe ili okolnosti slučaja upućuju
na to da su ugovorne strane pri sklapanju ugovora imale na
umu primjenu određenog prava, iako izrijekom nisu ugovorile
njegovu mjerodavnost
 Izbor je ograničen na pravo određene države
 Izbor prava je moguć za dio ugovora ili za cijeli ugovor

 HCCH Načela za izbor prava kod međunarodnih

trgovačkih ugovora 2015
Uredba Rim II
 Polje primjene
 U slučajevima koji uključuju sukob zakona, primjenjuje na
izvanugovorne obveze u građanskim i trgovačkim
stvarima ( protupravnog postupanja, neopravdano
bogaćenja, poslovodstvo bez naloga ili predugovorna
odgovornost). Ne primjenjuje se, posebice, na porezna,
carinska ili upravna pitanja ili na odgovornost države za
radnje ili propuste u izvršavanju državne vlasti (acta iure
imperii).
 Mjerodavno pravo za predugovornu odgovornost
 Pravo koje se primjenjuje na izvanugovornu obvezu
nastalu zbog radnji koje su prethodile sklapanju ugovora,
bez obzira je li ugovor stvarno sklopljen, pravo je koje se
primjenjuje na ugovor ili koje bi se primjenjivalo na njega
da je sklopljen
II. AUTONOMNO TRGOVAČKO
PRAVO
Autonomno trgovačko pravo
 Izraz privatnopravnih interesa
 Prevladava ius dispositivum regulacija – ostavlja se
mogućnost isključenja i izmjene pravnih pravila (tzv.
ugovorna autonomija)
 Granica – javni poredak – država intervenira u
privatnopravne odnose samo u onoj mjeri u kojoj je
potrebno da bi se zaštitili javni interesi
 Dopušteno je sve što nije izričito zabranjeno!
 Stvaraju ga trgovci i njihove asocijacije u granicama
dopuštenog
 Autonomno trgovačko pravo rezultat je nastojanja da se
prevlada pravni partikularizam
 Autonomno trgovačko pravo je univerzalno
 Mnogo prilagodljivije suvremenim potrebama
međunarodnog poslovanja od tzv. državnog prava
Ugovorna autonomija kao
izvor prava
 Ugovorne strane sporazumno odlučuju
 O pravu mjerodavnom za njihov ugovor
 O obliku ugovora
 O sadržaju ugovora
 Takva autonomija ima pravostvarajuću ulogu
 Općeprihvaćena su temeljna načela ugovornog
prava
 Usvojeni su određeni običaji i praksa u međunarodnoj
trgovini
 Određeni su poslovi standrdizirani korištenjem
obrazaca, općih uvjeta, model ugovora, tipiziranih
ugovornih klauzula i termina
 Stvoreni su novi ugovorni oblici – tzv. inominantni
ugovori
Temeljna načela ugovornog
prava
 Načelo ugovorne autonomije (freedom to contract),
načelo obvezujuće snage ugovora (pacta sunt
servanda), načelo savjesnosti i poštenja (bona fides),
načelo primjene običaja i ustaljene prakse, načelo
savjesnog pregovaranja (culpa in contrahendo)…
opće su prihvaćana gotovo u svim pravnim
sustavima

 Čl. 7. CISG
 Pitanja koja se tiču materije regulirane konvencijom a
koja nisu njome izričito uređena, urediti će se u skladu s
temeljnim načelima na kojima konvencija počiva, a u
nedostatku istih u skladu s mjerodavnim pravom na koje
upućuju pravila MPP-a
“Kodifikacije temeljnih načela”
 Instrumenti autonomnog prava
 UNIDROIT načela međunarodnih trgovačkih ugovora (UPICC)
 Načela europskog ugovornog prava (PECL), Tzv. Landova načela
 Primjena
 Primjenjuju se kada su strane ugovorile njihovu primjenu
 Mogu se primijeniti kada su strane ugovorile da će za njihov
ugovor biti mjerodavana opća načela prava, lex mercatoria ili
slično
 Mogu se primijeniti kada strane nisu odabrale mjerodavno pravo
za ugovor
 Mogu se koristiti za interpretaciju i kao dodatak međunarodnim
unifikacijskim instrumentima
 Mogu se koristiti za interpretaciju i kao dodatak domaćem pravu
 Mogu poslužiti kao model nacionalnim i međunarodnim
zakonodavcima
Međunarodni trgovački
običaji i ustaljena poslovna
praksa
 Trgovački običaj
 Način postupanja za koji razumne osobe istog svojstva,
kada se nađu u istoj pravnoj situaciji, redovito smatraju da
se ima primijeniti na njihov ugovor
 Da bi određeni način postupanja postao izvorom prava kao
trgovački običaj
 Mora se kroz dulje vrijeme primjenjivati u istim pravnim
situacijama
 Mora postojati općeprihvaćen konsenzus da je upravo
takvo postupanje u određenoj situaciji ispravno
 Ustaljena poslovna praksa (Course of Dealing)
 Određen način postupanja koji se razvija u poslovanju
određenih stranaka i kao pravilo vrijedi samo između
odnosnih poslovnih partnera
Formularno pravo
 Opći uvjeti
 formuliraju ih trgovci i njihove asocijacije
 Predstavljaju sastavni dio ugovora i
nadopunjavaju izričite ugovorne pogodbe
 Tipski i model ugovori
 Standardizirani i unaprijed pripremljeni ugovorni
obrasci za pojedine trgovačke poslove
 Ugovorne klauzule i termini
 Unaprijed pripremljene ugovorne klauzule koje
za određene transakcije unose u ugovor i
postaju sastavni dio ugovora