FAKULTET ZA TEHNIČKE STUDIJE

UNIVERZITET U TRAVNIKU

SEMINARSKI RAD

PREDMET : Nove tehnologije inžinjerstva

TEMA : Cilj inžinjerstva zaštite životne sredine

Mentor: doc.dr. Ivan Damjanović Student : Haris Suljagić 760/16

0
 Travnik, Decembar 2017

SADRŽAJ

1. UVOD.................................................................................................................................2

2. PRISUTNOST ZELENIH FASADA...............................................................................3

3. IZVEDBA KROVNIH I FASADNIH ZELENIH KONSTRUKCIJA.........................5

3.1. Zelene fasade.................................................................................................................5

3.1.1. Biljke posađene direktno u tlo.................................................................................5
3.1.2. Modularni rešetkasti sistem.....................................................................................6
3.1.3. Kablovski/žičani sistem............................................................................................6
3.1.4. Biljke posađene u kutije za sadnju..........................................................................6

3.2. Zidna vegetacija............................................................................................................9

3.2.1. Prirodna vegetacija...................................................................................................9
3.2.2. Prefabricirani paneli s vegetacijom.........................................................................9

3.3. Živi zid sistemi.............................................................................................................10

3.3.1. Prefabricirani sistemi..................................................................................................11

4. IN SITU SISTEMI..........................................................................................................12

5. PREDNOSTI I MANE...................................................................................................14

6. ZAKLJUČAK.................................................................................................................15
7. LITERATURA 16

1
UVOD

Rast biljaka na ljudskim tvorevinama nije ideja modernog doba. Zeleni su pokrivači u malo
drugačijoj formi poznati od prapovijesti kada su biljke nastanjivale jame, špilje, zaklone u
stijenama te druga prirodna skloništa u kojima su ljudi pronalazili zaštitu od vremenskih
utjecaja i prirodnih neprijatelja. Obitavajući na takvim mjestima, iskorištavali su toplinsku
postojanost zemlje jer su ispod debelog sloja tla i trave temperature varirale u vrlo malim
intervalima tijekom cijele godine. Jedan od najstarijih poznatih slučaja namjernog prekrivanja
građevina zelenilom pronalazimo u Irskoj u dolini rijeke Boyne, pedesetak kilometara
sjeverno od Dublina. Tamo se nalazi skup malih, razbacanih grobnica i jedne velike u sredini,
a sve su pokrivene zemljom i travom te tako izgledaju kao pravilni brežuljci. To groblje
Knowth i drugo zdanje Newgrange za koje se vjeruje da je bilo korišteno u svrhu obreda
datiraju iz 3200 g. p.n.e. Nije još poznato što je to ponukalo tadašnje stanovnike toga područja
da prekriju travom svoje građevine, je li to zbog vjerovanja,rituala ili praktičnnih razloga,
prikrivanja. Nešto kasnije, Grci su počeli graditi grobnice i druge kultne prostorije koje su
zasipavali zemljanim materijalom. Pronađeno ih je devet, no najbolji primjerak je Atrijeva
riznica u Mikeni iz 1350 g. p.n.e. Iz brda ispod kojeg se građevina nalazi vidljiva su samo
vrata visoka 5 metara, no i ona su nekada bila prekrivena ukrašenim crvenim i zelenim
pločama. Najstariji i vjerojatno najpoznatiji primjerak integracije zelenila i ljudskog
obitavališta su Semiramidini viseći vrtovi koji su i Grcima bili misao vodilja i uzor pri
gradnji. Vrtovi datiraju iz 19. stoljeća p.n.e,a smješteni su uz rijeku Eufrat u Babilonu.
Praktičnih dokaza o postojanju toga zdanja je vrlo malo izuzev siromašnog arheološkog
nalazišta četverokutnih temelja, no zato su grčki autori ostavili dovoljno pisanih dokaza kako
bismo Semiramidine viseće vrtove mogli smatrati vjerodostojnima. Vrtovi nisu zaista bili
viseći, riječ je o nekoliko bogato zasađenih terasa koje su se smanjivale prema vrhu. Možda i
najzanimljiviji primjer iz povijesti je onaj u gradu Lucca, na brežuljcima Toskane. Tamo
možemo naići na toranj koji se izdiže iz srednjovjekovne arhitekture grada i od nje bitno
razlikuje krovom na kojem je zasađeno sedam hrastova.

2
 1. Prisutnost zelenih fasada

Zelene fasade danas se u najvećoj mjeri izvode u skandinavskim državama, a Island im

također pridaje određenu važnost. Osim toga, u Australiji je zabilježen veći broj izvedbi,
posebice u okolici Melbourna. U Hrvatskoj je zelenilo po građevinama još uvijek rijetkost
unatoč svim beneficijama koje takav pokrov pruža. Uz vrlo mali broj zelenih krovova, zeleni
zidovi izvode se isključivo kao estetski dodatak na premaloj površini ili unutarnjoj pregradi te
se tako ne iskorištavaju njihove praktične mogućnosti.
Zeleni zidovi i krovni vrtovi spadaju u specifičnu kategoriju objekata pejzažne arhitekture
koje karakteriše specijalna tehnologija podizanja i održavanja.
U dugoj istoriji pejzažne arhitekture kontinuirano su prisutni zeleni zidovi i krovni vrtovi u
različitim oblicima.
Primarni cilj u izgradnji je dobijanje Energetskog pasoša; sekundarni cilj je da imamo
Energetski efikasne zgrade, a tercijalni cilj je efektan dizaj (stvarni – istinski dizajn). Pitanje
efikasnosti je pitanje za menadžera, a efektivnost je izvršan posao, posao dizajnera:
“Efikasnost predstavlja zahtjev da se realizacija određenog stepena izabranih ciljeva ostvari
uz najmanje korišćenje raspoloživih resursa, odnosno uz najveću racionalnost njihove
upotrebe (raditi na pravi naĉin!), a efektivnost podrazumijeva da se prvo izvrši izbor ciljeva a
potom da se korišćenjem raspoloživih resursa ostvari maksimalna realizacija izabranih ciljeva
(raditi prave stvari!).”
Da bi imali efektan dizaj treba da radimo pravu stvar (izbor cilja) na pravi naĉin! Zato nam je
neophodan novi vid eko-efektivnosti, što podrazumijeva čistu proizvodnju u prirodi, društvu i
ekonomiji. Kada imamo kvalitet nečega što je čisto onda možemo da radimo na efikasan
način.

ZADATAK NAM JE DA DIZAJNIRAMO NEŠTO ŠTO:

• PRAVI KISEONIK,
• PRAVI UGLJENIK,
• NADOGRAĐUJE AZOT,
• PREČIŠĆAVA VODU (filtrira i zadržava polutante),
• OBEZBJEĐUJE STANIŠTE ZA STOTINE VRSTA,
• SKLADIŠTI SUNĆEVU ENERGIJU KAO GORIVO,
• PROIZVODI KOMPLEKSNE ŠEĆERE I HRANU,
• KREIRA MIKROKLIMU,
• SEZONSKI MJENJA BOJE,
• SAMO SE OBNAVLJA,

3
 • UBLAŽAVA EFEKAT STAKLENE BAŠTE,
• REZISTENTNO JE NA VATRU,
• UTIČE NA EFEKAT TOPLOTNIH OSTRVA,
• UBLAČAVA BUKU,
• IMA TOPLOTNE PERFOMANSE,
• IMA TERAPEUTSKA SVOJSTVA,
• IMA ESTETSKU VRIJEDNOST,
• PRUŽA RELAKSACIJU I ODMOR,
• VRŠI ZAŠTITU KROVNIH MEMBRANA,
• PRODUŽAVA VIJEK TRAJANJA KROVA,
• OMOGUĆAVA STVARANJE NOVI RADNIH MJESTA,
• POVEČAVA EKONOMSKU VRIJEDNOST OBJEKTA I AMBIJENTA,

Neophodno je da arhitekte razmišljaju:

• o „pravom sjeveru“ čija je gradnja usmjerena ka „hvatanju sunca“;
• da razumiju vezu arhitekture sa zemljom i nebom, vodom i biljkom!
U svim sociološkim istraživanjima važnu ulogu u životu pojedinca u urbanim sredima
ima zelenilo:
-jer pruža osećaj ZADOVOLJSTVA; 90% ispitanika u gradovima navodi blizinu objekta
pejzažne arhitekture kao NAJZNAčAJNIJI KVALITET;
-u analizi 25 njemačkih gradova konstatovano je da se uz 80% javne površine nalaze zgrade
(poklapa se regulaciona i građevinska površina)
Paradoks 1: čovek je odvojen od prirode objektima koje je sam izgradio;
Paradoks 2: nema direktnog kontakta sa prirodom, priroda potisnuta na periferiju;
Paradoks 3: sami stanari se angažuju što je manje efikasno nego da je planirano

4
 2. Izvedba krovnih i fasadnih zelenih konstrukcija

Zeleni zidovi se mogu izvoditi u raznim formama. Moguće ih je podijeliti po njihovoj

strukturi, substratu koji se koristi, vrstama biljaka koje se koriste ili sustavima navodnjavanja
ako postoje. Tri glavne kategorije na koje se zeleni zidovi dijele i koje su objašnjene u
daljnjem tekstu su:
1) Zelene fasade
2) Zidna vegetacija
3) Sistemi živućeg zida

2.1. Zelene fasade

Vertikalno ozeljenjavanje je koncept primjene vegetacije na vertikalnim površinama

(fasadama). Zelene fasade su zidovi prekriveni biljkama penjačicama i kaskadnom
vegetacijom. Zelene fasade su najjednostavnija primjena zelenih zidova. Zelene fasade koje
trenutno postoje na tržištu mogu se klasificirati u dvije glavne kategorije: biljke koje su
ukorijenjene u zemlji i biljke koje su ukorijenjene u umjetni supstrat.

2.1.1. Biljke posađene direktno u tlo

Biljke imaju svoje korijenje u tlu koje se nalazi u
podnožju zgrade i rastu direktno uz fasadu. To znači
da biljke rastu prirodnim putem bez upotrebe
potpornog sutava. Ovakvom tipu zelenih fasada
treba jako dugo vremena da bi prekrio cijelu
površinu zida (ovisno o površini zida i tipu zasađene
biljke). Ne postoji potreba za sistemom za
navodnjavanje jer biljke uzimaju vodu iz prirodnih
izvora poput kišnice i vode koja se nalazi u zemlji.

Slika 1. Primjer zelene fasade

Ova kategorija se još može dodatno podijeliti u sistem biljaka koje se same penju po zidu i
sistem biljaka kojima je potrebna potporna konstrukcija. Prijanjajuća struktura korijenja
omogućava biljki da se direktno pričvrsti na fasadu.
Ovisno o biljkama koje se koriste potreban je različit vremenski period da se pokrije i cijela
fasada. Osim toga trebamo odlučiti koliko ćemo biljaka koristiti i na kojoj udaljenosti jedna
od druge. Nemaju sve vrste biljaka jednaka prijanjajuća svojstva da bi se mogle same
prikvačiti za fasadu i rasti direktno na njoj. Za te vrste biljaka može se koristiti specijalno
dizajnirana potporna konstrukcija koja ima omogućava da rastu sve dalje i dalje i šire svoje
grane u vertikalnom smjeru. Trenutno postoje dva najčešće korištena potporna sistema a to su:
modularni rešetkasti sistem i kablovski/žičani sistem.

2.1.2. Modularni rešetkasti sistem

Osnova ovog sistema je kruti, lagani, trodimenzionalni panel napravljen od plastificarne
pocinčane zavarene čelične žice koja podupire biljke licem rešetke, kao i dubinom panela.
Ovaj sistem je dizajniran da drži zelenu fasadu podalje od površine zida tako da se biljka ne
pričvršćuje za zid. Zbog toga što su paneli kruti, mogu se koristiti odmah uz zid, ali i kao
samostojeće zelene fasade. Samostojeće strukture se mogu koristiti kao paravani i izolacija od
pogleda i to u obliku ograda, stupova ili uz autoceste kao zvučna barijera. Mogu se koristiti i
da sakriju mehaničku opremu, servisna područja i ostala područja zgrade koja nekim dijelom
narušavaju njen estetički izgled.
Paneli mogu biti spojeni i
složeni tako da pokriju velike
površine ili oblikovani u
različite oblike i krivulje.

6
 2.1.3.
Slika 2. Primjer modularnog rešetkastog sistema
Kablovski/žičani sistem

Ova vrsta sistema koristi kabele ili žičane mreže. Kabeli se upotrebljavaju na zelenim
fasadama za podršku brzorastućih biljki penjačica sa gušćim lišćem. Žičane mreže se često
koriste kao potpora spororastućim biljkama
kojima treba dodatna potpora. Fleksibilnije su
i pružaju više oblikovnih rješenja od
kablovksih. Oba sistema koriste čelične
kabele visoke čvrstoće, sidra i
dopunsku opremu.

Slika 3. Primjer žičanog sistema

2.1.4. Biljke posađene u kutije za sadnju

U ovom slučaju biljke rastu iz kutija za sadnju u kojima se nalazi zemlja. Kutije za sadnju
mogu biti postavljene na dnu fasade ili na krovovima kao viseći sistemi. Za ovaj tip je

7
potreban sistem navodnjavanja jer biljke nisu ukorijenjene direktno u tlo. Kod ovog sistema je
također potreban jako dug vremenski period da bi pokrile cijelu fasadu. Zbog malih dimenzija
kutija za sadnju korijenje biljaka ne može rasti neograničeno i zbog toga je i sam rast biljaka
ograničen. Iz tog razloga je potrebno postaviti kutije za sadnju na svakom katu kako bi se
izbjegle praznine na fasadi. Ponovno postoje dva sistema kako izvodimo ovaj tip fasadnih
zidova: biljke rastu direktno ili indirektno uz zid.

8
 Slika 4. Izgled jednog sistema sa kutijama za sadnju

Slika 5. Biljke prikladne za zelene fasade

9
2.2. Zidna vegetacija

10
Promatrajući vertikalnu podjelu zid se sastoji od tri dijela: baze, površine zida sa spojevima i
vrha. Zidna vegetacija je poseban tip zelenih zidova, gdje biljke rastu na površini zida,
naročito u spojevima i pukotinama. Spontani rast biljaka je prirodni proces i zbog toga na
zidovima imamo nepravilnu strukturu biljaka. Danas se zidna vegatcija može podijeliti u dvije
kategorije: prirodna vegetacija i prefabricirani paneli s vegetacijom.

11
 Slika 6. Prirodna vegetacija na zidu

2.2.1. Prirodna vegetacija

Ovaj tip zelenih zidova se često može pronaći na starim zidovima, spomenicima i zgradama u
povijesnim dijelovima grada. Razvoj biljaka najviše ovisi o stupnju raspadanja građevnog
materijala od kojeg je taj zid napravljen. Zelenilo ima nepravilnu strukturu i raste prirodno
bez ikakvih ljudskih intervencija

Slika 7. Prefabricirani panel

2.2.2. Prefabricirani paneli s vegetacijom
Ovaj tip zelenih zidova koji koristi betonske panele je novi dizajn u zelenim strukturama.
Postoje studije koje rade i testiraju betonske panele s vegetacijom na njima. Paneli su
izgrađeni od betona s belikim porama između agregata. Te pore su ispunjene zemljom kako bi
se osigurala mogućnost rasta za biljke. Dizajnirani su da bi iskoristili vodu iz već postojećih
izvora kao što su kiša i snijeg.
Postavljajući ih pod malim nagibom u odnosu na vertikalu omogućava im se apsorpcija više
vode i samim time pridonosi procesu rasta biljaka. Problem je što postoji malih broj biljaka
koje mogu rasti u tim panelima zbog visoke pH vrijednosti betona.

2.3. Živi zid sistemi

Ovi sistemi se razlikuju od zelenih fasada jer se kod njih

zemlja koja je potrebna za rast biljaka ne nalazi u podnožju
zida već se nalazi na samom vertikalnom dijelu sistema
zbog čega se mogu izgraditi i postaviti gotovo bilo gdje.
Mogu opstati u različitim klimatološkim uvjetima i jedna
od njihovih glavnih karakteristika je da se koristi umjetni
supstrat za rast biljaka. Zidovi zgrada su najprikladniji za
sisteme koji koriste hidroponsku tehnologiju za
pridržavanje biljaka koje su odvojene od zida
vodonepropusnom membranom koja čuva samu strukturu
zida. Ovi sistemi ne ovise samo o biljkama penjačicama i
zbog toga se može postaviti veći izbor biljaka koje možemo planski postaviti prema

12
karakteristikama i funkcijama koje tom prostoru trebaju. Ali zbog te raznolikosti biljaka
potrebna je i veća njega nego što je zahtijevaju zelene fasade. Osim što se koriste u eksterijeru
neke zgrade, mogu se koristi i u interijerima. Također se dijele u dvije kategorij: prefabricirani
sistemi i in sistu sistemi.

Slika 8. Izvedba jednog sistema živog zida

2.3.1. Prefabricirani sistemi

Prefabricirani živi zidovi se sastoje od panela u kojima su biljke uzgojene prije postave, te se
postavljaju na okvire. Modularni paneli se sastoje od plastičnih spremnika, geotekstila,
supstrata za rast i vegetacije. Raznolikost biljaka koje se mogu koristiti je velika, uključujući
razne vrste paprati, niskog raslinja, višegodišnjeg cvijeća i jestivih biljaka. Paneli su
dizajnirani da dopuštaju protok vode od jednog modula do drugoga. Često se navodnjavanje
postavlja odmah u početku kako bi se osigurala najefikasnija metoda drenažne mogućnosti.

13
Cijev koja kapa vodu je ugrađena u sistem i povezana je s pumpom za vodu koja osigurava
dodavanje posebnih nutrijenata u vodu za zalijevanjeako je to potrebno. Nutritijenti su
primarno distribuirani kroz sistem navodnjavanja koji cirkulira vodu od vrha sistema nadolje.
Zbog toga su istraživači razvili posebni automatizirani sistem za navodnjavanje i dodavanje
nutrijenata kako bi se održavanje sistema živog zida olakšalo. Postoji mogućnost i centralnog
provjeravanja postoji li potreba za dodatnom količinom vode i nutrijenata. Korištenje pitke
vode je uvijek moguće, dok korištenje kišnice ovisi o količini onečišćenja u njoj. Kišnicu
treba filtrirati i zahtijeva više održavanja. Zidovi koji su orijentirani na jug zahtijevaju više
vode od onih koji su orijentirani na sjever, a osim toga veliku ulogu u količini vode koju
biljke zahtijevaju čine i klimatološke okolnosti.

Slika 9. Prefabricirani živi zidovi

14
 3. In situ sistemi

In situ sistemi su zapravo polu

zgotovljeni sistemi koji mogu biti
instalirani na fasade. Nakon
postavljanja svih slojeva filca biljke se
mogu postaviti u pripremljene đepove.
Sistem baziran na slojevima filca je
samo jedan od in situ sitema. Cijeli taj
sistem se fiksira na čelični okvir koji
fizički podupire biljke i supstrat
potreban za njihov rast. Biljke se
stavljaju u đepove nakon što se sistem
pričvrsti za fasadu i ti se đepovi uvijek
navodnjavaju. Međutim biljke ne mogu
rasti unedogled i zbog toga ne možemo
koristiti biljke za dugim i velikim
korijenjem. Stalni sistem
navodnjavanja je potreban i kontrolira
se senzorima vlage. Potrebno mu je 3
litre vode dnevno na 1m2, ali to
naravno ovisi o godišnjem dobu,
vremenskim uvjetima i orijentaciji fasade. Svaki kvadratni metar se sastoji od 25 biljaka i
prosječna težina zajedno za čeličnim
Slika 10. Klasičan oblik jednog In situ sistema
okvirom iznosi 100 kg/m2.

15
Slika 11. Biljke prikladne za sisteme živog zida

16
 4. Prednosti i mane

PREDNOSTI:
 Filtriranje čestica zraka i samim time poboljšavanje njegove
kvalitete
 Smanjenje pojave toplinskih otoka u urbanim sredinama
 Pružanje zvučne izolacije
 Ublažavanje unutarnje temperature građevine zbog sjene koju
pružaju
 Kreiranje mikroklime koja pomaže pri mijenjanju klime cijelog
grada
 Pružanje bioraznolikosti
 Pružanje jako lijepog i jedinstvenog izgleda
 Poboljšavanje izolacijskih svojstava zimi i ljeti

MANE:
 Mogućnost oštećenja fasade ako je zelena fasada direktno na zidu
 Održavanje
 Cijena
 Navodnjavanje

14
 5. ZAKLJUČAK

Termin „zelena fasada“ označuje način izvođenja vanjskog, vidljivog dijela građevine pri
kojem neku veću površinu te građevine nastanjuju biljni organizmi.
Iako pojava zelenih fasada datira još iz doba prije nove ere izvedbe zelenih fasadi u većem
dijelu možemo pronaći pretežito na području Skandinavije.
Sama nepopularnost je vidljiva u nedostatku specijaliziranih tvrtki koje bi taj posao
odrađivale i održavale. Obzirom da je do pojave novih tehnologija rok trajanja zelenih fasada
bio relativno kratak, a s druge strane početna investicija je daleko veća od ostalih oblika
fasada, samoj nepopularnosti se ne moramo puno čuditi.
Prednosti zelenih fasada su kontrola odvodnje kiše, kontroliranje kvalitete zraka, utjecaj na
temperaturu okoliša, ušteda energije utrošene na grijanje i hlađenje prostora i estetska
vrijednost. Mane su mogućnost loše izvedbe, velika početna investicija, održavanja i
nedovoljna educiranost izvđača.
Zelene fasade su i dosta nepoznat pojam što bi trebalo promijeniti obzirom na sve prednosti
koje nam donose jer zelene fasade i krovovi ne utječu samo na čovjeka i njegov život u
urbanoj sredini već i na mnogobrojne kako biljne tako i životinjske vrste.
U doglednoj budućnosti bi zelene fasade trebale postati stadardni dio ponude građevinskih
firmi na tržištu pa tako postati i pritupačnije širem krugu ljudi čime bi se uklonila i većina
preostalih problema u gradnji i održavanju zelenih fasada.
6. LITERATURA

1. Environmental Affairs Department City of Los Angeles (2006). Green Roofs-Cooling

Los Angeles: A Resource Guide. Los Angeles: 200 N. Spring Street
2. Vrančić,T.(2005). Građevne konstrukcije: Zeleni krov. Građevinar, 57 (7).
3. Zbašnik-Senegačnik,M.(2006). Građevne konstrukcije: Zeleni krovovi. Građevinar,58
(4).
4. Tomorad, M (2014). Viseći vrtovi Babilona. STARA POVIJEST.EU. Dostupno na:
www.starapovijest.eu/viseci-vrtovi-babilona/[5. decembar, 2017.]
5. GSky Plant Systems, Inc. (2014). Gsky brochure. Canada: GSky Plant Systems, Inc.
6. State of Victoria through the Department of Environment and Primary Industries
(2014). Growing Green Guide: A guide to green roofs, walls and facades in Melbourne
and Victoria, Australia. Melbourne: of Victoria through the Department of
Environment and Primary Industries.
7. Hui S (2013). Guidelines for the design and application of green roof systems. Hong
Kong: The Chartered Institution of Building Services Engineers.