SVEUČILIŠTE U ZAGREBU

FILOZOFSKI FAKULTET
ODSJEK ZA INFORMACIJSKE I KOMUNIKACIJSKE ZNANOSTI
Ak. god. 2020./2021.

Ema Šaler

Zaštita građe od svjetla

Seminarski rad

Mentorica: dr. sc. Helena Stublić, doc.

Zagreb, svibanj 2021.

2
Tablica sadržaja
Uvod......................................................................................................................................................3

Vanjski i unutarnji uzroci oštećenja.......................................................................................................4

Svjetlost.................................................................................................................................................4

Utjecaj svjetlosti....................................................................................................................................5

Zaštita od svjetlosti................................................................................................................................5

Zaključak...............................................................................................................................................8

Literatura...............................................................................................................................................9

3
Uvod

Potreba za očuvanjem gradiva odnosno zapisanog znanja provlači se kroz čitavu povijest te
se tako vrlo rano javlja potreba za knjižnicama. Prema IFLA-inim načelima za skrb i
rukovanje knjižničnom građom četiri najveće opasnosti za knjižničnu građu su priroda same
građe, prirodne katastrofe i one prouzrokovane čovjekom, okolina u kojoj se građa čuva te
način postupanja građom. Pravilno rukovanje i zaštita građe nužna je, ne samo, radi očuvanja
vrijedne ili rijetke građe već i zbog financijskog aspekta. Zamjena ili restauracija građe
izrazito je skupa, čak i kada je izvediva. Danas raspolažemo većim znanjem i suvremenijim
metodama zaštite, no i dalje je nemoguće u potpunosti spriječiti propadanje građe. Pažljivim
rukovanjem i u povoljnim uvjetima taj proces se može usporiti. Također, odgovornost prema
očuvanju gradivu ne snose samo knjižničari ili arhivisti već i svi korisnici građe. Potrebno je
podići svijest te educirati korisnike kako pravilno rukovati građom i suzbiti potencijalnu
štetu.
Iako slika čitanja knjige na plaži zvuči vrlo primamljivo za građu je vrlo štetna. U ovom
seminarskom radu govorit će se o zaštiti građe od mikroklimatskih uvjeta kojima je građa
izložena s posebnim naglaskom na utjecaj i zaštitu od svjetlosti. Nadalje, govorit će se
općenito o svjetlosti, kako svjetlost utječe na građu, koje su mjere zaštite, upute i načini na
koji se određeni problemi mogu umanjiti.

informacijski.centar@nsk.hr

4
Vanjski i unutarnji uzroci oštećenja
Uzroci oštećenja građe su različiti te ih uglavnom dijelimo na vanjske i unutarnje. Na
unutarnje čimbenike čovjek ima minimalan utjecaj jer se radi o samoj prirodi ili svojstvu
građe. Tradicionalna građa izložena je stalnom procesu prirodnog starenja i propadanja.
Sasvim je jasno da organski materijali poput tkanine, životinjske kože, papira te dodatci
poput punila, ljepila i boje imaju određen vijek trajanja. Prirodno starenje događa se zbog
promjena koje nastaju tijekom fizikalno-kemijskih reakcija. Dakle, pod unutarnje uzroke
oštećenja spadaju: oksidacija, kisela hidroliza te nepostojanost boja. Te procese moguće je
usporiti, no ne i zaustaviti. (Mušnjak, 2004) Za razliku od unutarnjih uzroka oštećenja na
vanjske čimbenike se može utjecati te se puno može postići njihovim nadziranjem. Prema
pravilniku o zaštiti knjižnične građe, knjižnice su obavezne štititi građu od uzročnika
propadanja. Unutarnje uzroke oštećenja čine okolišni uvjeti odnosno mikroklimatski
čimbenici poput temperature, vlage, svjetlosti, atmosferskih utjecaja i onečišćenja poput
prašine i prljavštine te kukaca i štetočina. Ovi čimbenici su često uzrok propadanja građe.
Mikroklimatski čimbenici koji potiču kemijske, fizikalne, mehaničke i biološke reakcije
različito utječu zavisno o različitom materijalu građe.

Svjetlost
Svjetlost je neophodna za odvijanje gotovo svog života na zemlji. To je elektromagnetsko
zračenje koje se sastoji od skupa vidljivih i nevidljivih valova. Ljudskom oku su vidljivi
valovi od 400 do 760nm dok nevidljive valove dijelimo na ultraljubičasto (300 do 400nm) i
infracrveno zračenje (760 do 1500nm). Svjetlost i ultraljubičasto zračenje potiču kemijske
reakcije koje dovode do propadanja materijala odnosno dovode do razgradnje organskih
materijala. Iako ultraljubičasto zračenje uzrokuje najviše štete, vidljiva svjetlost je, također,
problematična. (Conn, 2012)

5
Utjecaj svjetlosti
Sunčeva svjetlost jedan je od razloga oštećivanja građe. Sunčevo zračenje sastoji se od
toplinskog zračenja, vidljivog svjetla te UV-zračenja. Kao što je već rečeno ultraljubičasto
zračenje, koje je dio dnevnog svjetla, uzrokuje najviše štete. Potiče odvijanje kemijskih
reakcija odnosno ubrzava proces oksidacije koja nepovoljno djeluje na građu. Odgovorno je
za fotokemijsku degradaciju papira, kada je papir izložen izravnim sunčevim zraka te još u
prisutnosti atmosferskih zagađivača, taj proces je ubrzan. Može izazvati žućenje ili tamnjenje
papira, blijeđenje ili promjenu boje, sam tekst blijedi, materijal postaje krt i lomljiv te sve
zajedno utječe na čitljivost i izgled dokumenta. Svjetlosna oštećenja su kumulativna i
nepovratna te se kemijske reakcije uzrokovane svjetlom nastavljaju odvijati, čak i,
prestankom izloženosti građe svjetlu. Ta pojava se naziva sekundarnim propadanjem u
tamnom spremištu. Kumulativni aspekt znači da izloženost slabijoj svjetlosti kroz duži period
vremena i izloženost intenzivnoj svjetlosti kroz kratko vrijeme će izazvati ista oštećenja. Već
u periodu od 50 do 100 sati izloženosti dnevnom svjetlu šteta nanesena građi je velika.
Nadalje, vidljivo svjetlo kao i infracrveno svjetlo emitiraju toplinu. Papir i koža kako bi
zadržali potrebnu mekoću i elastičnost u svojem sastavu moraju imati određenu količinu
vlage. Logično je da toplina zagrijava materijale te će se presušiti i izgubiti navedene
osobine. Također, utječe se i na relativnu vlažnost zraka koja također može nepovoljno
utjecati na građu. Posljedice su krhka i lomljiva građa, a prekomjerno isušivanje jedan je od
razloga njihovog prijevremenog raspadanja. (Ribkin,1963.)
Također i, umjetnu rasvjetu treba navesti kao potencijalno problematičnu i štetnu.
Fluorescente lampe odnosno žarulje također zrače UV-zrake koje dovode do već navedenih
oštećenja.
Iako nije moguće u potpunosti spriječiti utjecaj svjetla na knjižničnu ili arhivsku građu,
moguće je taj proces usporiti ili ograničiti te građu izlagati svjetlu samo kada je to nužno,
pritom pazeći na jakost svjetla i eliminirajući UV zračenje.

Zaštita od svjetlosti
Građa izložena prirodnom ili umjetnom izvoru svjetla usto je izložena i svim vrstama
zračenja. Ukoliko ti uvjeti nisu kontrolirani, negativni učinci na građu brzo će biti vidljivi.
Već smo upoznati s utjecajem svjetlosti na građu, te je jasno da nije moguće u potpunosti

6
spriječiti utjecaj svjetla, no potrebno je i poznavati metode i načine usporavanja i
ograničavanja navedene štete. Potreban je kontroliran i pravilan odabir rasvjete. Poželjno je
građu izlagati svjetlu samo kada je to nužno te pritom eliminirati ultraljubičasto zračenje. S
obzirom da dnevno svjetlo sadrži veliku količinu UV-zračenja potrebno je koristiti zaštitu
opremu poput samoljepljivih UV folija koje se postavljaju na prozore, vitrine ili zaštitna
stalka te apsorbiraju zračenje. Kako se razina UV zračenja mijenja s godišnjim dobima
potrebno ju je nekoliko puta godišnje mjeriti. Nadalje, najkvalitetnijom zaštitom smatraju se
ploče akrilnih materijala te ploče neprozirnih akrilnih materijala žute boje, koje apsorbiraju
UV-zrake, a pritom ne umanjuju vidljivost. Neka od drugih rješenja su prozorska stalka s
matiranom ili neravnom površinom. Takva stakla zbog svoje specifične površine odbijaju
svjetlo u raznim pravcima, dakle svjetlo je raspršeno i smanjeno je njegovo štetno djelovanje.
(Ribkin, 1963.) Preporučuje se i korištenje roleta i zastora kao najjednostavnije, ali i najmanje
učinkovito rješenje. Za infracrveno zračenje, također, postoje folije koje filtriraju zrake.
Što se umjetne rasvjete tiče ona se razlikuje ovisno o potrebama i funkcijama prostorije.
Najprije ćemo definirati luks. Luks je mjerna jedinica osvjetljenja. Određuje se osvjetljenjem
plohe kojoj je na četvorni metar jednoliko raspoređen svjetlosni tok od jednog lumena.
Za građu u spremištima, predlagala su se spremišta bez prozora kako sunčevo svjetlo uopće
ne bi moglo ući, no takva spremišta su rijetka, a njihova izgradnja i potrebna oprema skupa.
Također, treba uzeti u obzir negativan psihički utjecaj rada na takvom mjestu. Količina
osvjetljenja koja se preporuča u spremištima iznosi između 50 i 200 luksa, no onda je
potrebno ukloniti svo prirodno svjetlo. To se može postići drvenim ili metalnim kapcima ili
platnenim zastorima. Kako je već navedeno svjetlo ima kumulativno svojstvo te je u
spremištima potrebno gasiti svjetlo kada prostor nije u upotrebi. Još jedna opcija je
obljepljivanje prozora papirom, no tada se papir mora često mijenjati. Unatoč svim ovim
mjerama potrebno je građu držati i u kutijama ili omotima radi dodatne zaštite, ali kako bi se
zaštitili i od drugih štetnih učinaka. (Ribkin, 1963.) Nadalje, originalni dokumenti i vrijedni
dokumenti ne bi uopće trebali napuštati spremište, već bi se na izložbe, muzeje i slično
trebale slati kopije.
Kada su u pitanju izložbeni prostori uglavnom je riječ o staroj, unikatnoj i osjetljivoj građi
ukoliko nisu izložene kopije. Uz upotrebu odgovarajuće rasvjete, preporuča se i prigušeno
svjetlo ne jače od 50 do 70 luksa. Optimalan tip rasvjete bio bi s infracrvenim senzorima koji
detektiraju pokret te se pale samo kada posjetitelji uđu u prostoriju. Ovim principom
smanjuje se ne potrebno izlaganje građe svjetlosti, ali se i smanjuje potrošena količina struje.
Također, rasvjeta emitira i određenu količinu topline te treba paziti da su žarulje dovoljno
7
udaljene od građe. Kada je riječ o čitaonicama potrebna je i veća količina svjetla te se između
200 i 300 luksa smatra prihvatljivim.
Općenito se u svim prostorima preporuča korištenje halogneskih ili neonskih žarulja s oznaka
UV BLOCK ili UV STOP. Preporučljiva je svjetlovodna svjetlost zbog izrazito niskog UV i
infracrvenog zračenja. U slučaju da su u upotrebi fluorescentne cijevi odnosno žarulje
potrebno ih je obložiti UV folijom te provjeravati svakih nekoliko godina. Obične električne
žarulje smatraju se najprihvatljivijima jer emitiraju najmanje UV zračenja, no kod njih je
problematična velika količina topline koju proizvode.

8
Zaključak
Mikroklimatski čimbenici često mogu biti uzrok propadanja građe te su pravilno rukovanje i
adekvatna zaštita nužni. Iako je teško uvijek postići idealne uvjete za građu kontroliranje
količine svjetlosti te eliminiranje UV zračenja su nužni i ostvarivi. Preporučuje se korištenje
žarulja koje ne emitiraju UV zračenje te minimalno topline. U protivnom treba ih obložiti
zaštitinim folijama koje sprječavanju i umanjuju UV zračenje kao i prozore zbog UV
zračenja koje je dio prirodne svjetlosti.

Svaka institucija bilo knjižnica ili arhiv u svojem radu susreće se s mnogim problemima.
Jedan od najvećih problema su potrebna financijska sredstva, no unatoč tome zakonski su
dužne voditi brigu o svakom primjerku svoga fonda kako se ne bi uništio ili otuđio. Osoblje
mora biti educirano te također pratiti nove mjere zaštite ili novitete koje tehnologija i
istraživanja donose te poduzimati mjere za zaštitu i očuvanje građe.

9
Literatura

Mušnjak, T. Zaštita pisane baštine od kemijskih uzročnika oštećenja. // Savjetovanje

„Konzerviranje i restauriranje papira 4: Grafički materijal", Ludbreg-Zagreb, Hrvatski
restauratorski zavod (2004), str. 63.
Ribkin, T. (1963). 'Zaštita arhivske građe od štetnog djelovanja sunčanog svjetla', Arhivski
vjesnik, 6(1), str. 268-276. Preuzeto s: https://hrcak.srce.hr/131080
(Datum pristupa: 13.05.2021.)
IFLA-ina načela za skrb i rukovanje knjižničnom građom / sastavio i uredio Edward P.
Adcock u suradnji s Marie-Theresom Varlamoff i Virginiom Kremp. Zagreb: Hrvatsko
knjižničarsko društvo, 2003.
Pravilnik o zaštiti knjižnične građe. // Narodne novine 52(2005) (Datum pristupa:
13.05.2021). Dostupno na: https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/
2005_04_52_1001.html
Krtalić, M., Hasenay, D., i Kiš, K. (2012). 'Upravljanje zaštitom u slučaju katastrofa : utjecaj
ratnih iskustava na upravljanje zaštitom u slučaju katastrofa u hrvatskim knjižnicama', Vjes-
nik bibliotekara Hrvatske, 55(3-4), str. 103-118. Preuzeto s: https://hrcak.srce.hr/106578
(Datum pristupa: 19.05.2021.)

10