Prednosti sustava zelenih krovova

Nema sumnje da zeleni krov ima određeni "vau" faktor. Nitko nikada neće zaboraviti vašu zgradu,
pogotovo ako je nalazite u SAD-u, gdje su zeleni krovovi još uvijek rijetki. Evo nekih dodatnih pr

•Energetska učinkovitost

• LEED bodovi

•Kvaliteta zraka

• Divlje životinje koje treba uzeti u obzir.

Energetska učinkovitost. Zeleni krovovi pružaju

značajnu toplinsku izvedbu u odnosu na većinu
tradicionalnih krovova. Tlo, vegetacija i vlaga
osiguravaju izolaciju, dok biljke i njihovo disanje imaju
učinak hlađenja upijajući energiju sunca.

LEED bodovi. Dobro dizajniran zeleni krov može ponuditi između 2 (za pokrivanje samo 50% zgrade)
do nevjerojatnih 9 LEED bodova. Na visokoj razini, to je gotovo 20% ukupnih bodova potrebnih za
USGBC LEED certifikaciju.

Poboljšava kvalitetu gradskog zraka. Biljke prirodno pročišćavaju zrak oko sebe apsorbirajući CO2 i
oslobađajući kisik. Oni također smanjuju sumporni dioksid, nitratnu kiselinu i čestice prašine u zraku,
dok zasjenjuju i hlade okolna područja kako bi se smanjile ljetne gradske temperature.

Izvrstan za divlje životinje. Dobro dizajniran i održavan zeleni krov privući će široku paletu divljih
životinja iz zraka, uključujući leptire, pčele i ptice, te će osigurati ključno stanište za hranjenje i
razmnožavanje. To ove krovove čini ekološki prihvatljivima i društveno osviještenima.

Nedostaci sustava zelenog krova

Kad bi zeleni krovovi bili jednostavni i jeftini za postavljanje i održavanje kao i drugi krovni sustavi,
uskoro bismo mogli vidjeti čitave gradske krajolike zelene boje i svi uživati u hladnijem i svježijem
zraku u gradu.

Nažalost, i dalje postoje neki izazovi s kojima se treba pozabaviti prije nego što zeleni krovovi postanu
jedini i najbolji izbor za poslovne zgrade. Evo nedostataka koje treba razmotriti.

Skupo za instalaciju. Unatoč napretku u tehnologiji zelenih krovova, oni su još uvijek znatno skuplji za
ugradnju od konvencionalnih metoda, kako u materijalima tako iu radu.

Sklon curenju. Zeleni krovovi daleko su napredovali u funkcionalnosti od 1970-ih, kada su bili
neobičnost ekologa. Unatoč tome, kada stavite zemlju i biljke na svoj krov, a zatim ih zalijevate,
prirodno izazivate curenje. Nadalje, može biti teško locirati curenje kada se dogodi, zbog činjenice da
je površina krova prekrivena organskim materijalom.

Teška. Sva ta prljavština i vegetacija stvaraju veliku težinu, koja zahtijeva pažljivo projektiranje, au
slučaju prepravke krova, gdje se tradicionalni krov zamjenjuje zelenim krovom, često su potrebna
značajna i skupa strukturalna poboljšanja. Također može predstavljati opasnost u uvjetima uragana,
kada jaki vjetrovi mogu premjestiti svu tu težinu.
Teško za održavanje. Biljke su živa bića koja zahtijevaju njegu. Čak i dobro osmišljen i pažljivo zasađen
krov zahtijevat će navodnjavanje i brigu o zdravlju biljaka. Dodatno, praćenje integriteta
podmaterijala i podkonstrukcije je izazovno, a korijenje loše odabrane vegetacije može s vremenom
probiti vodonepropusnu membranu i uzrokovati curenje.

Unatoč svojim nedostacima, zeleni krovovi su lijepi, ekološki

prihvatljivi i mnogo
praktičniji nego što
su bili prije
nekoliko godina.
Ako razmišljate o
postavljanju krova,
odvojite vrijeme da
ovdje saznate kako
se izgrađuju zeleni
krovovi.

Ozelenjavanje krovova ima svoju dugu povijest koja seže do starih civilizacija Rimskog carstva, pa i
dalje. Semiramidini viseći vrtovi najpoznatiji je primjer zelenila koje se sa svog prirodnog staništa
vinulo u visine. Zaboravljeni u srednjem vijeku, kao uostalom i mnoga druga dostignuća naprednijih
starih civilizacija, i zeleni vrtovi se ponovno pojavljuju u
vrijeme renesanse na vilama plemstva. No nije uvijek luksuz
povod za razmišljanje o zelenilu na krovu.

Klimatske prilike hladnog i

vlažnog sjevera Europe i
prikladan biljni material
tog podneblja rezultirali su
pokrovom travnim
busenom (tzv. grassoden) koji se i danas može naci na pastirskim
kolibama u Švedskoj i Norveškoj.

a najpoznatija postignuća te tehnologije pripadaju Atrejevoj riznici

u Mikeni iz 1350. pr. Kr. U 9. st. pr. Kr. u Babilonu su uz Eufrat
izgrađeni tzv. Semiramidini viseći vrtovi koje su stari Grci svrstali u
čuda ondašnjeg svijeta. Kvalitetni materijali i bolja tehnika gradnje
omogućuju brza, učinkovita i cijenom prihvatljiva rješenja. Prije su
naime takvi zeleni
krovovi trajali najviše tridesetak godina, a danas se vijek
znatno produljio pa i iznosi i stotinjak godina. Trajnost
znatno veća Ipak zeleni krov nije neka suvremena
tehnološka ideja iako smo o njemu pisali u nekoliko. Zeleni su krovovi poznati od najstarijih vremena
čovjekove povijesti. Najprije su pokrivali jame i špilje te druga prirodna skloništa u kojima su se ljudi
štitili od vremenskih nepogoda i prirodnih neprijatelja. Zeleni krovovi štite i od prirodnih katastrofa
kao što su požar i poplava jer zadržavaju velike količine vode koje otjecanjem zapravo i uzrokuju
poplave .

Kako napraviti zeleni krov?

Zelenilo krovnog vrta može činiti pokrivač od seduma (tepih sedumi), trava, perene, nisko žbunje pa
čak i drveće. Prema zahtevu ugrađujemo zalivne sisteme na krovne zelene površine. Hidroizolacija
krovne ploče

Korijenska barijera

Drenažna membrana

Filtarski sloj / filter od geotekstila

Supstrat za zeleni krov / medij za uzgoj

Vegetacija

TIPOVI ZELENIH KROVOVA:

Ekstenzivni zeleni krovovi

Na ekstenzivnom zelenom krovu formira se lagana vegetacija koja zahteva minimalno održavanje i
sastoji se od tri sloja

1. sloj za filtriranje i drenažu.

Između supstrata i drenažnog sloja postavlja se filter. Njegova uloga je da zadrži fine čestice iz
supstrata, kako bi drenažni sistem dobro obavljao svoju funkciju.

2. sloj koji omogućava rast vegetacije – supstrat

3. vegetacioni sloj – sedumi i sukulenti

Na ovoj vrsti zelenog krova sade se uglavnom sedumi. Debljina supstrata je od šest do deset
centimetara. Zahteva samo redovno plevljenje korova i đubrenje supstrata, ali samo dok vegetacija
ne prekrije površinu krova. Posle toga, ekstenzivni krov dovoljno je održavati dva puta godišnje – u
proleće i jesen.

Ovo je ujedno najčešći način formiranja zelenih krovova zato što ne pravi veliko opterećenje na
konstrukciju i ne traži mnogo održavanja.

Može se postavljati na isturene terase, simslove ravne, kose krovove ili kao termoizolacija limenih
krovova garaža i boksova za ljubimce.
Energetska efikasnost ovakvh pokrovki je neverovatna imajući u vidu da zeleni krovovi bukvalno dišu.
Kroz supstrat lagano prolazi vazduh vazduh koji pomaže da se površina hladi u letnjim mesecima.
Pored strujanja vazduha, sam supstrat je odlična termoizolacija ispod koga je panel čije čašice
zadržavaju vodu a iznad njega su biljke koje amortizuju zračenje i smanjuju temperaturu oko sebe
transpiracijom.

Poluintenzivni tip zelenog krova

Ova vrsta zelenog krova podrazumeva sadnju biljaka visine od 25 do 50 centimetara, uglavnom iz
porodice seduma i biljaka srednjeg rasta poput perena, trske i ukrasnih trava. Dubina sloja supstrata
je oko 20 centimetara. Održavanje je kombinacija ekstenzivnog i intenzivnog tipa zelenog krova i
uglavnom je to dva do tri puta godišnje.

Intenzivni tip zelenog krova

Intenzivni tip zelenog krova, najčešće se može smatrati krovnim baštama – krovnim vrtovima. Ova
površina je kao bilo koja druga zelena površina u prirodi. Zahtevniji su za izgradnju i održavanje, ali
daju i veći efekat. Na ovaj tip zelenog krova sadi se rastinje od pola do čak četiri metra, a formiraju se
i travnjaci. Dubina sloja zemlje je oko 50 centimetara, mada to ne mora biti presudno.
Intenzivni krovovi pored intenzivne vegetacije kojoj je potrebno intenzivnije održavanje, mogu biti i
vrtovi za boravak ljudi, teretane na otvorenom, mesta za piknik ili najjednostavnije dvorišta
podignuta na krov.