Crkva bosanska i

„islamizacija“ Bosne
(Kulturna historija Bosne i Hercegovine)
17. mart 2021.
Literatura
1. Noel Malcolm. „Crkva bosanska“ u Bosna: kratka
povijest (Buybook, Sarajevo, 2001), str. 83-108.
2. Imamović, Mustafa.“Crkva bosanska“ u: Historija
Bošnjaka (KBZ Preporod, 1996), str. 84-92.
3. Tekst dr. Asima Zubčevića
Literatura
1.„Prvi susreti s islamom na Balkanu“ u: Islam i muslimani u Bosni
i Hercegovini, Sarajevo, 1977, str. 19-28.

2. „Islamizacija Bosne“ u: Bosna: kratka povijest (Buybook,

Sarajevo, 2001), str.121-148.

3. Lejla Nakaš, “Sveti duh Paraklet u bosanskom apokrifnom

tekstu: prijepis arebicom iz 17. stoljeća”, Forum Bosnae, 56
(2012), str. 129-148.
Noel Malcolm o „islamizaciji“ Bosne

„Ali, povijesno je značenje tih prvih mogućih doticaja zapravo

beznačajno. Doticaj je jedna stvar, a masovna promjena vjere
druga.“ (Noel Malcolm, Kratka povijest Bosne, str. 122)

„Nema smisla govoriti o tom preobraćanju onako kako bismo

govorili, recimo, o Martinu Luther ili kardinalu Newmanu.“
(Noel Malcolm, Kratka povijest Bosne, str. 134)
Učenje Crkve bosanske: tumačenja
1.u osnovi heretička: dualistička, bogumilska, srodna drugim evropskim
dualističkim crkvama i pokretima (katari u sjevernoj Italji i Francuskoj)

2.narodna crkva utemeljena na ćiriometodskim tradicijama slavenske liturgije

koja doktrinarno ne odstupa od katoličkog nauka, ali nastoji izgraditi
jurisdikcijsku i organizacijsku nezavisnost od Rima

3.narodna crkva koja nije bila bogumilska, ali je u svome nauku imala elemente
heretičkog učenja
Bilinpoljska abjuracija iz 1203.
kojom se Kulin ban i bosansko svećenstvo obavezuju da će:

• priznavati vrhovnu vlast Rima

• primati katoličke svećenike u svoje samostane

• obnoviti oltare i križeve na mjestima bogosluženja

• prakticirati ispovijed i pokoru

• držati se praznika i posta prema rimskom kalendaru

• pričešćivati se najmanje sedam puta godišnje

• neće dopuštati da žene i muškarci u samostanima žive zajedno

• i da će uskraćivati utočište hereticima

Srećkovićevo jevanđelje

„...nema sumnje u heretičko porijeklo glosa.“

(Cristoph Koch, „Bilješke o glosama bosanskog četveroevanđelja

iz Srećkovićeve zbirke,“ Forum Bosna br. 57/12, str. 101)
Listovi iz Montepradona

• dva slučajn otkrivena fragmenta na knjizi Margarita

decretorum franjevca Marka Poloniusa (um. 1278
• knjiga pripadal Dominiku Gangalu, franjevcu i
inkvizitoru koji je djelovao u Bosni 1451. i 1452.

• doketizam = vjerovanje da je Kristovo tijelo bilo samo

privid i da je on bio biće svjetlosti
karta Mediterana
Veze južnih Slavena s muslimanskim narodima

1. Slaveni kao saveznici Arapa u borbama protiv Vizantije; slavenski

ratnici koji su prešli na arapsku stranu
2. Arapski upadi u Dalmaciju 840-841. dovode do slabljenja vlasti
Vizantije i osamostaljenja dalmatinskih gradova
3. Slaveni kao halifina tjelesna grada, ratnici i državnici u Španiji;
‫صقـلاــبة‬ = Slaveni (špan. esclavo)
4. Emevijski novac u dolini Neretve
5. Muslimanske delegacije kijevskim vladarima; bugaski muslimani i
Vladimir 988. kršćanstvo
6. Prisustvo „saracenskih“ knjiga u Bugarskoj u 9. st.
7. Ćirilo i Metodije: slovo „č“; susreti s muslimanima
Odgovor pape bugarskom kralju Borisu I (vladao 852-889) na pitanje šta da
radi s arapskim knjigama:

„Vi pitate što treba učiniti sa bezbožnim knjigama, koje se, tvrdite,
nalaze u vas, a primili ste ih od Saracena. Njih dakako ne treba
čuvati, jer kao što je napisano (u poslanici Korinćanima), 'zli
razgovori kvare zdravo ćudoređe', pa za to kao štetne i bogohulne
predajte ognju.“ (Islam i muslimani u Bosni i Hercegovni, Hadžijahić
i dr., 22)
• u grčkom pismu, na osnovu kojeg je nastala
ćirilica, nema slova „č“; možda preuzeto iz
arapskog pisma?
• Ćirilo (Konstatnin Filozof) učestvuje u raspravama
na dvoru abasijskog halife Mutevekkila 856. i kod
hazarskog hana (vladara)
8. Arapsko opsjedanje Carigrada 717. i 718. i prodor

na Balkan (Jedrene i Solun)

9. naseljavanje tzv. vardarskih Turaka pod vlašću cara
Teofila (829-842), kasnije pokrštenih
10. prodor muslimanskih Pečenega, Uza i Kumana
na Balkan polovinom 11. st.
 11. Doseljavanje Sari Saltuka u Dobrudžu 1261. god

Dobrudža, region u Rumuniji i Bugarskoj Džamija u graduu Konstantni, Dobrudža, Rumunija

12. Muslimani u području Mačve i Srijema;
Abul Hamid el-Andalusi boravio 1150-1153. u
Ugarskoj (koja je tada obuhvatala Mačvu i
Srijem); bilježi dvije vrste muslimana: potomci
Magribinaca i doseljenika iz Horezma;
muslimani u ugarskoj vojsci; ugarski
muslimani javljaju se i pod nazivom Halisije ili
Kalisije; u ratu protiv Vizantije na ugarskoj
strani, uz musliamne, bili bosanski ban Borić i
srpski župan Uroš II
13. pojava lika crnca-saracena na bosanskom grbu; muslimani kao kovači
novca u srednjovjekovnoj Ugarskoj
 Muslimani Sicilije

• 827-1091: muslimanska vlast na Siciliji

‫ = حارة الصقالبة‬Slavenski kvart u Palermu, X st.

• 847-871: Barski emirat, grad Bari pod

muslimanskom vlašću

• 866. arapska opsada Dubrovnika duga

petnaest mjeseci

• 1123 arapske čete pljačkaju Trogir

 Muslimani na Apeninskom
poluotoku: veze s Dalmacijom

• XII i XIII st. djeluju omiški pirati, među

njima porodica Kačić

• Muslimani Lućere: 1240ih

protjerivanje preostalih muslimana
Siciilje u mjesto Lućera kod Barija

• 15,000-20,000 stanovnika

• 1300. god kršćani napali i spalili grad,

a muslimane protjerali ili prodali u
roblje
Glavne teze o „islamizaciji“ Bosne (prema Noelu Malkolmu):
1) “islamizacija“ Bosne nema bitnije veze s mogućim vezama Bosne
s muslimanskim zajednicama u srednjovjekovoj Španiji, Siciliji,
južnoj Italiji, Ugarskoj i Bugarskoj.
2) „islamizacija“ nije bila posljedica masovnog prelaska pripadnika
Crkve bosanske na islam (Crkva bosanska uništena uoči pada Bosne
pod vlast Osmalija; na islam su prelazili pripadnici sve tri kršćanske
skupine: Crkva bosanska, katolici i pravoslavni)
3) „islamizacija“ je posljedica odsustva jake crkvene organizacije -
„narodna religija“ običnog puka (hamajlije, zapisi, i sl.)
4) „islamizacija“ nije posljedica skupnog prelaska pripadnika
bosanskog plemstva - teza o nužnosti prelaska na islam radi
popravljanja ekonomskog položaja nedokaziva: a) općenita b) primjeri
bogatih kršćana i Jevreja u Osmanskom carstvu
5) devširma (uzimanje dječaka kršćanskih porodica u vojnu službu)
6) privilegirani pravni položaj muslimana
7) razvitak muslimanskih gradova (naročito važnost
vakufa)
8) prelazak ratnih zarobljenika na islam
9) doseljavanje slavenskih muslimana iz okolnih
zemalja (Dalmacija, Lika, Slavonija)
 Sudbina bosanske kraljevske porodice
• Katarina, posljednja bosanska kraljica, žena kralja Stjepana Tomaša od 1446.
• djeca Sigismund i Katarina
• 1461 Tomaš umire, nasljeđuje ga sin Stjepan, iz prvog braka s Vojačom; Katarinina djeca odvedena u
Carigrad
• 1463 kralj Stjepan Tomašević zarobljen i pogubljen od sultana Mehmeda II
• Kraljica Katarina bježi prvo u Dubrovnik, zatim u Rim
• na Sultanovom dvoru: djeca Sigismun i Katarina, te Stjepan (polubrat kraljice Katarine)
• Stjepan = Ahmed-paša Hersekzade (Hercegović), pet puta veliki vezir, pjesnik, vakif
• Sigismund = Ishak-beg Kragoğlu (Kraljević), sandžak beg pokrajine Karasi u Anadoliji
• princeza Katarina: ?
• 1478. posljednja bosanska kraljica Katarina umire u Rimu
Turbe bosanske princeze Katarine kod Skoplja

Prije obnove Poslije obnove, decembar 2015.

godina kršćani muslimani

1468/69 185,625 1,660

1485 155,251 21,734

1520ih 98,095, 84,675

Izvještaj papinskog vizitatora Petera
Masarachija o stanovništvu Bosne god. 1624:
• 150,000 katolika
• 75,000 pravoslavaca
• 450,000 muslimana
Ivan Frano Jukić o bosanskim muslimanima:

„Potekli su od loših kršćana koji su se pomuslimanili zato što su samo tako

mogli očuvati svoju zemlju... Nova vjera osigurala im je vlasništvo i bogatstvo,
oslobodila ih je svih nameta i dažbina i omogućila im da se slobodno odaju
svakom poroku, svakom zlodjelu, a sve zbog toga da mogu živjeti kao velika
gospoda bez truda i muke.“
(Malcolm, Povijest Bosne, 140, 141)
„Postadoše lafi ratarima,
isturči se plahi i lakomi.“
Njegoš, Gorski vijenac
Amfilohije: Otrovne bolesti koje su harale ovim prostorima su poturčenjаštvo i brozomorа

“Prva bolest je poturčenjaštvo. Jedan dio našeg naroda, po onoj Njegoševoj: “poturči se plahi i lakomi” je promijenio
vjeru, odrekao se časnoga krsta i vjernosti nemanjićkoj otišao je u muslimane. I danas svako ima pravo da se opredijeli
u svom životu, ali kad se opredjeljujemo treba uvijek da biramo ono što je bolje od onog što je gore”, rekao je mitropolit
Amfilohije koji je danas služio nа Mitrovdаn Svetu Arhijerejsku Liturgiju u crkvi Svetog Dimitrijа u Kolаšinu. Prema
njegovim riječima svo čovječanstvo zna što je bolje.
“Dakle, bolest koja je plahe i lakome, prestravljene, prestrašene, nesposobne da se bore za svoju vjeru, za svoju dušu,
za svoj obraz ona ih je povela putem poturčenjaštva”, naglasio je Amfilohije. (Objavljeno: 08. 11. 2014 na:
http://portalanalitika.me/clanak/167905/amfilohije-otrovne-bolesti-koje-su-harale-ovim-prostorima-su-poturcenj-stvo-i-
brozomor).
„Niko krupno ka Turčin ne laže.“

Njegoš, Gorski vijenac

„Krv njegova neka dođe na nas i
na djecu našu.“

Mt. 27:26
Analiza plemićkog porijekla oko 30 bosanskih muslimanskih porodica u XVI
st

• 5 porodica pouzdano pripadalo starom nižem plemstvu

• 2 porodica vjerovatno pripadale starom nižem plemstvu
• 7 porodica običnog bosanskog porijekla
• 4-5 porodica nebosanskog, slavenskog porijekla
• za 11 porodica porijeklo se nije moglo utvrditi