Ciljevi braka u šerijatskom

pravu
Ciljevi i motivi
• Potrebe kao i motivi s kojima osoba ulazi u brak krajnje su
individualni, lični pa tako i raznovrsni. Zato se u pravu određuju ciljevi
braka, a ne motivi s kojima neko ulazi u ovaj odnos.Pravo definira
kojim to ciljevima brak kao institucija usmjerava pojedinca i društvo i
koje su to vrijednosti koje se žele ostvariti i zaštititi u društvu.
Potrebe
• 1. fizička potreba. Iako se odmah nameće kao odgovor na ovaj naslov da je riječ o
seksualnoj potrebi, što jeste jedna od glavnih fizičkih potreba, nije jedina potreba ove
prirode. Pod pojmom fizičke potrebe misli se i na osiguranje stanovanja, komfora,
zdravstvene usluge, te drugih potreba, kao što je potreba za hranom, odjećom,
obućom i sl;
• 2. emotivna potreba. Svaki čovjek ima potrebu da se emotivno veže, izražava, da bude
dio tima koji će zajednički raditi. U tom timu čovjek je "intimno" siguran, tajne ostaju
tajne i ne izlaze izvan okvira kuće. Božiji Poslanik, a.s., ističe kao posebno ružno djelo
kada se kućna i bračna intima prenosi drugima i postane javna;
• 3. duhovna potreba. Za muslimane je vrlo važno da zadovolje ovu potrebu, a ona se
sastoji u tome da se u braku i porodici ostvari ambijent vjere, pobožnosti, da se
supružnici pojedinačno duhovno izgrađuju i u tome međusobno pomažu, a u takvom
ambijentu i da djecu odgajaju u istom, islamskom, duhu.
Mehmed Ali Ćerimović
Ciljevi islamskog braka su sljedeći:
• množenje ljudi;
• čuvanje morala i suzbijanje nemorala;
• osiguranje poroda, da se zna kome porod pripada;
• osiguranje nasljedstva, da se zna ko koga naslijeđuje;
• izdržavanje djece i žene, da se zna ko ima tu dužnost;
• da se zna kome pripada dužnost mehra;
• da se zna srodstvo žene i muža koje je nastalo kao posljedica braka.
Enes Ljevaković
• izvršenje Božije odredbe kojom se ljudi pozivaju da stupaju u bračnu
zajednicu;
• moralno usavršavanje i očuvanje moralne čistote pojedinca i društva;
• odgajanje potomstva i produženje ljudske vrste;
• osiguranje psihoemocionalne stabilnosti te njegovanje osjećanja
ljubavi, samilosti i ljubaznosti u porodici i društvu;
• uspostavljanje veza i mostova između ljudi, plemena, naroda, krajeva,
što doprinosi ideji širenja mira i prijateljstva među njima.
Ciljevi braka
• 1. Legalni seksualni odnos. Za šerijatske pravnike je važnije uspostaviti kriterij legalnog
seksualnog odnosa negoli njega isticati kao cilj braka, jer je važnije pitanje da li je on legalan,
nego da li je on razlog zaključenja braka ili ne. U valjanom braku dopušten je seksualni
odnos, ali on nije primarni cilj sklapanja braka, jer je moguće sklopiti brak a da se unaprijed
zna da zbog starosti ili nekog drugog fizičkog razloga ne može doći do seksualnog odnosa.
• Ljudska potreba za zadovoljenjem vlastitih seksualnih nagona sasvim je prirodna i legitimna.
Ona je konstitutivni element ljudskog bića. Samim tim njeno sputavanje jeste neprirodan i
nelegalan čin.
• Seksualni nagon je prirodan, ali se, prema islamskom učenju, njegovo legalno zadovoljenje
može ostvariti jedino u braku. Svaki odnos izvan navedenog smatra se protivpravnim činom, s
vjerskog stanovišta, velikim grijehom, a s pravnog stanovišta počinilac takvog djela se
kažnjava. Kažnjavanje za ovaj prekršaj uvjetovano je činjenicom da li je počinilac bračna ili
ledična osoba.
Ciljevi braka
• 2. Očuvanje porijekla. Pet je neophodnih vrijednosti koje štiti Šerijat: vjera, život, razum, potomstvo i čast i, na kraju,
imetak. Na ovim vrijednostima počiva islamsko društvo, te se stoga one nazivaju neophodne vrijednosti (darūriyyāt). Bez
njih ne postoji društvo koje islam gradi, a da bi one bile poštivane država je ta koja vodi brigu o njihovom provođenju, a ne
pojedinac. U cilju njihove zaštite predviđene su adekvatne sankcije za njihovo ugrožavanje, koje je Allah, dž. š., odredio.
Jedna od temeljnih vrijednosti koje štiti Šerijat jeste potomstvo i očuvanje porijekla.
• Pitanje porijekla djeteta je važno s obzirom na posljedice koje proistječu iz tog odnosa. Na pojedinačnom planu utvrđuje se
bračnost djeteta, stječu se rodbinske veze i sl. Na osnovu utvrđenog identiteta utvrđuju se i prava koja proistječu iz toga,
ali i dužnosti. Prava su: roditeljsko pravo, pravo starateljstva, izdržavanja, brige, nasljeđivanja, a dužnosti su: izdržavanje
roditelja, briga o njima, odgovornost porodice i sl. Prema rečenom, brak je u svojoj suštini društvena ustanova, jer se njime
zasnivaju vrlo važni i kompleksni društveni odnosi od kojih zavisi i budućnost toga društva.
• Islamski pravnici su striktno protiv banke sperme, jer se time ističe samo jedan čisto fizički reproduktivni aspekt, lišen
svakog emotivnog, moralnog i duhovnog konteksta. Puka oplodnja se može ostvariti putem prirodnog seksualnog odnosa,
izuzev ako se to želi izbjeći, što s druge strane govori o drugom sasvim ozbiljnom problemu. Potreba za vještačkom
oplodnjom može biti opravdana, pa se teškoća u začeću djeteta tretira kao bolest kojoj valja lijeka tražiti, s tim da šerijatski
pravnici uvjetuju da sperma mora biti muževljeva a ne od treće osobe, donora, jer bi u tom slučaju bila narušena vrijednost
očuvanja potomstva.
Ciljevi braka
• 3. Psihološka stabilnost članova bračne i porodične zajednice. S očuvanjem identiteta usko je povezano i pitanje trajnosti,
ali i psihološke stabilnosti porodice. Šerijatsko pravo poznaje niz pravnih rješenja i moralnih preporuka koje treba da štite
brak i porodičnu zajednicu i individualno dostojanstvo pojedinca. Vanbračni seksualni odnos ne dovodi u pitanje samo
identitet djeteta, stvaranje posebnih odnosa među počiniocima bluda i sl., nego svakako utječe na faktičku, ali i intimnu,
emotivnu, psihološku stabilnost bračne zajednice, a time i društva u cjelini zavisno od učestalosti ove pojave. Prekršajem
bračne vjernosti narušava se bračna harmonija, dovodi u pitanje bračnost djeteta, brak se zbog toga može prekinuti, a
počinilac protivpravnog seksualnog odnosa, ako se to valjano dokaže, biva kažnjen. Ova traumatična situacija svakako ima
svoga odraza ne samo na direktne aktere već i na širu porodicu, ali i društvo u cjelini.
• Pored ovoga, brak je, u principu, prema sunijskim učiteljima, trajna zajednica, i svaki unaprijed vremenski postavljeni limit
je nevažeći, jer on narušava stabilnost braka i ograničava puninu bračnog života. U zajednici u kojoj se unaprijed zna rok
trajanja ne postoji spremnost obiju strana da se istinski bore za vrijednosti koje brak štiti, da podnesu i razumiju
odgovornosti koje brak u sebi nosi i da se zajednički trude da ta zajednica ostvari uspjeh. U vremenski ograničenim
brakovima interesi s kojima dvije strane ulaze prizemniji su u odnosu na ciljeve koje ima brak kao trajna zajednica. Brak je u
isti moment i velika odgovornost koju pojedinci preuzimaju na sebe. Kao takav treba biti planiran, s posebnom procjenom
toga da li muž ima sposobnosti snositi brigu za svoju suprugu i za kućanstvo, te da li oni kao roditelji imaju sposobnosti
odgajati svoju djecu kao pobožne, zdrave, obrazovane, korisne i građane primjerena ponašanja. U suprotnom, brak se
treba odložiti za kasnije. „I neka se suzdrže oni koji nemaju mogućnosti da se ožene, dok im Allah iz obilja Svoga ne
pomogne!“
• Poslanik, a. s., rekao je: „O mladići, ko je od vas u mogućnosti da izdržava suprugu i domaćinstvo neka se ženi, jer to obara
pogled i štiti spolni život. A oni koji nisu u stanju da se žene neka poste, jer je to način sputavanja strasti.“
Ciljevi braka
• 4. Generativni cilj braka. Stjecanje potomstva može biti jedan od ciljeva braka, zato jer je
želja za rađanjem potomstva, osiguranjem nasljednika i sl. u ljudskoj prirodi.
• Seksualni odnos nije izvan nadležnosti šerijatskog prava, pa su predmet normiranja i uvjeti
njegove dopuštenosti, poput bračnosti, bitan preduvjet za njegovu dopuštenost, kao i to da
to bude spolni odnos između lica različitih spolova. Postavljajući kao cilj braka rađanje
potomstva, samim tim se ističe jedna potpuno biološka komponenta, a to je da je bračna
zajednica jedino ostvariva između lica različitih spolova. Stoga je različitost spolova
konstitutivna osobina braka. Da se primijetiti, kako su neki autori u svojim definicijama
naglasili, da se bračni ugovor zaključuje između muškarca i žene. Ovim elementom definicije,
pored generativnog momenta ili biološke zakonitosti glede rađanja potomstva, želi se
skrenuti pažnja i na zabranu seksualnog odnosa ili braka istospolnih osoba.
Homoseksualizam i lezbijstvo jeste veliki grijeh, te je stoga takav spolni odnos zabranjen
(haram), a u pravnom smislu predviđena je sankcija za njeg. Zato šerijatsko pravo ne dopušta
niti priznaje istospolnu zajednicu kao bračnu.
Ciljevi braka
• 5. Moralni cilj braka. Islamsko ili šerijatsko pravo jeste religijsko pravo, a po svome porijeklu je Božansko pravo.
Otuda svaki čin koji vjernik radi, bez obzira što se izražava pravnim kategorijama i pojmovima, ima za cilj ili je
usmjeren ka zadovoljenju Svevišnjega i ima svoju vjersku kvalifikaciju. Pod ovim ciljem braka misli se da supružnici
pruže jedno drugom pomoć i zaštitu, tj. da žive vjerni jedno drugom, da se međusobno pomažu u materijalnom i
vjerskom smislu, da utječu jedno na drugo u boljem ostvarenju vjerskih ciljeva, da žive kao muslimani i da svoje
potomstvo odgoje i obrazuju kao muslimane.
• Muž i supruga jesu osnova porodične strukture. Njihov međusobni odnos opisan je u Kur'anu kroz dvije osnovne
karakteristike: ljubav (naklonost, prijateljstvo, zajedništvo) i samilost (razumijevanje, toleriranje, praštanje), koje
dovode do cilja koji jeste smirenost.
• "I jedan od dokaza Njegovih jeste to što za vas, od vrste vaše, stvara žene da se uz njih smirite, i što između vas
uspostavlja ljubav i samilost; to su, zaista, pouke za ljude koji razmišljaju." Al-Rūm, 21.
• Odnos među supružnicima treba biti građen na osnovama harmonije među njima, u njihovoj međusobnoj
smirenosti. Ovaj ajet, svakako, referira ove vrijednosti koje se tako prenose na društvo ako ih ima među
supružnicima. One su toliko značajne za pojedinca i društvo da ih je Allah, dž.š., u navedenom ajetu nazvao Svojim
znakom, dokazom, ajetom. U sličnom je tonu Allah naveo i slijedeći ajet u kojem podsjeća da je i prvi brak postavljen
na ovim principima: "On je Taj Koji vas od jednoga čovjeka stvara a od njega je drugu njegovu stvorio, da se uz nju
smiri."Al-’A‛arāf, 189.
Ciljevi braka
• 5. Moralni cilj. Evidentno je da nijedan od dva prethodno navedena ajeta ne spominje djecu niti potomstvo. Ovo
navodi na zaključak da je smirenost, o kojoj se govori u kur'anskom ajetu, primarni cilj braka, što je i pravednije ako
se uzme u obzir da svaki bračni par može raditi na ostvarenju moralnog usavršavanja, tj. smirenosti, dok svaki par
ne mora rađati i imati potomstvo.
• "Allah za vas stvara žene od vaše vrste, a od žena vaših daje vam sinove i unuke." Analizirajući tri prethodno
navedena ajeta dolazimo do zaključka da rađanje potomstva nije ekskluzivni cilj braka, nego jedan od ciljeva ili
očekivanja u braku. Nadalje, kada se djeca nađu u braku, njihova pojava ustvari jača smirenost i međusobno
uvažavanje, naspram suprotnih pojava. To također znači da seksualni odnosi u braku ne znače uvijek i da nemaju
za cilj isključivo rađanje potomstva, te da ovi odnosi nisu nešto negativno ili prljavo, kakvo tumačenje nalazimo u
nekim drugim religijama.
• Moralno usavršavanje supružnika jeste stalan proces koji je simbolički opisan u ajetu kao da su muž i žena jedno
drugom pokrivka. Allah. dž. š., kaže: „One su odjeća vaša, vi ste odjeća njihova.“ Narušavanje ove smirenosti i
izgradnje kvalitetnog fizičkog, emocionalnog i duhovnog života, tj. balansa, ima negativne posljedice. Zato su
šerijatski pravnici istakli vrlo rigorozan stav prema mužu koji zna da je po prirodi nasilan, te, shodno tome zna da
će i u braku takav biti. Nasilje direktno atakuje na već spomenutu harmoniju. Ako čovjek poznaje svoju prirodu da
je dosta nasilan i da će biti takav prema ženi ako se oženi, u takvom mu je stanju zabranjeno (haram) ženiti se, jer
to vodi haramu, a sve što vodi haramu i samo je haram.
Ciljevi braka
• 5. Moralni cilj. Vjerovatno najznačajnija karakteristika islamskog pogleda na brak jeste ta da se na
brak, kao na prostor u kojem se ostvaruju svi ovi ciljevi i funkcije, gleda prije svega kao na čin
pobožnosti. Seksualna kontrola može biti moralni trijumf, a reprodukcija društvena potreba i sl.
Međutim, pored ovoga, ove vrijednosti zadobijaju specijalni značaj i bivaju osnažene ako su prožete
idejom vjere u Allaha, dž.š., shvaćene kao vjerske obaveze a oduhovljene kao Božanski blagoslov.
Shvaćeno tako, brak jeste čvrsta obaveza, a ne slučajni aranžman. Kur'an je brak nazvao misak galiz
(mīsāq galīz), „čvrsta obaveza“. „...i kada su one (supruge) od vas čvrstu obavezu uzele...“
• Ovo je suprotno zapadnom razumijevanju koncepta braka u islamu. Zapadnjački autori nastoje
prikazati islamski brak kao odnos u koji neko vrlo lahko može ući i izaći. Za to, naravno, podastiru
legitimitet razvoda braka u islamu. Ozloglašenost „islamskog razvoda“ u zapadnjačkoj literaturi više se
dovodi u vezu s dopuštenošću negoli sa neophodnošću razvoda braka. Uprkos njegovoj dopuštenosti,
islam ne ohrabruje pravo korištenja razvoda braka, nego, ako je neminovno, tada se može posegnuti
za njim. Božiji Poslanik, a. s., rekao je: „Allahu najmrži dozvoljeni čin jeste razvod braka.“
• „Ženite se, ali se nemojte razvoditi, jer Allah ne voli muškarca i ženu koji od braka žele samo okusiti
njegovu slast.“
Pravna kvalifikacija ženidbe/udaje
• Dva su određujuća kriterija:
• A) moć očuvanja seksualnog morala i, B) mogućnost izdržavanja
supruge i domaćinstva.
• Postoji konsenzus među ulemom da je neophodno, obligatno (fard) da
se oženi osoba jakog seksualnog nagona koja se zbog toga boji da
neće moći očuvati vlastitu moralnu čistotu, a sposobna je izdržavati
porodicu. Ulema, za razliku od prethodnog stava, ima podijeljene
stavove kada se radi o kvalifikaciji ženidbe osobe koja ima uobičajen
seksualni nagon i sposobnost izdržavanja domaćinstva.
Pravna kvalifikacija ženidbe/udaje
• U literaturi je moguće uočiti tri stava po ovom pitanju.
• Prvi stav: većina pravnika smatra da je ženidba takve osobe sunnet. Ovo je najprihvaćeniji stav
kod većine hanefijskih alima, malikija, a veoma je raširen stav među hanbelijskim pravnicima.
• Drugi stav: zahirije, Ahmed b. Hanbel, prema jednom predanju, zatim neki od hanefijskih
pravnika smatraju da je ženidba obavezna za onoga ko je seksualno sposoban i ima mogućnost
izdržavati ženu i domaćinstvo.
• Svoj stav argumentiraju sljedećim: Poslanik, a. s., rekao je: „O mladići, ko je od vas sposoban za
bračni život i domaćinstvo neka se ženi“. Poslanikova, a.s., formulacija je u obliku naredbe
(al-’amr), a ona ukazuje na obligaciju (wudžūb).
• Poslanik, a. s., je Osmanu b. Maz'unu, koji je želio celibat radi posvećenosti vjeri, to zabranio, a
ova zabrana ukazuje da je takva radnja haram.
• Treći stav: šafije smatraju da su posvećenost pobožnim obredima i traženje nauke preči od
ženidbe.
prevaga
• Prednost se daje stavu prema kojem je ženidba sunnet, jer je činjenica da je Božiji Poslanik podučavao druge vjeri i pobožnosti, a i
pored toga je bio oženjen. Da je posvećenost ibadetima bolja od ženidbe, kako to smatraju šafije, Poslanik, a. s., ni u kojem slučaju ne
bi ostavljao ono što je bolje, nego je takvu praksu osudio i smatrao pokuđenim. Tako je rekao: „Što se mene tiče, ja postim i mrsim, i
klanjam noćni namaz i spavam i ženim se, pa ko se otrgne od moga pravca, taj nije moj.“
• Što se tiče onih koji zastupaju stav da je ženidba obaveza, oni se pozivaju na činjenicu da su u navedenim argumentima formulacije
izrečene u obliku naredbe, a osnova u naredbi jeste obligacija. Međutim, pravilo je da iz naredbe proistječe obaveza ako ne postoji
nešto što je ublažava ili ograničava, pa se u tom slučaju kvalificira ili premješta u nižu kategoriju menduba, tj. pohvalnu radnju. U ajetu
stoji: „Onda se ženite s ženama koje su vam dopuštene, sa po dvije, sa po tri i sa po četiri“. Iz ajeta proizlazi zahtjev za ženidbom
drugom, trećom ili četvrtom ženom, međutim ulema je konsenzusom na stanovištu da ženidba drugom ženom nije obligacija, tj farz,
pa je ovo ograničenje naredbe u ajetu imalo za rezultat da je riječ o pohvalnoj radnji, a ne obaveznoj. Što se tiče ranije citiranog
hadisa: Poslanik, a. s., je rekao: „O mladići, ko je od vas sposoban za bračni život i domaćinstvo neka se ženi!“, radi se o tome da je
ovdje upotrijebljena naredba, tj. imperativ, ali imperativ upotrijebljen u funkciji upute (al-iršād), pa se tada strogo ne traži da se izvrši
naredba. Ulema metodologije islamskog prava objasnila je da kada se upotrijebi imperativ u formi upute, ne podrazumijeva se
obaveza (wudžūb).
• Neki savremeni autori navode i druge argumente da nije riječ o obavezi u ovome hadisu. Po njima, Poslanik je tražio od mladića koji
nisu u stanju da izdržavaju suprugu da se pomognu postom, pa prema tome post nije tražen u formi obaveze, već na način da ih se
uputi kako da sačuvaju moralnu čistotu. Zato naredba kojom se od mladića traži da se žene, a koju mijenja post, nije u formi obligacije.
• Međutim, svakako treba istaći da Šerijatom nije predviđena nikakva sankcija za ovakvu osobu ako se ne oženi tako da ovu naredbu
treba shvatiti kao preporuku, jer nije zabilježen slučaj da je neko od ashaba kažnjen zato što se nije oženio .