Univerzitet u Sarajevu

Pravni fakultet

Mehanizmi zaštite prava djece bez roditeljskog staranja

Mentor: doc.dr. Džamna Duman

Student: Emir Pajt, R, 64242
Nejra Branković, RS, 64454

Sarajevo, Maj 2017

 1. UVOD

Najbolji interes djeteta jeste da ono odrasta u jednoj sredini pogodnoj za razvoj njegovih
socijalnih i intelektualnih vještina kao i da mu budu pruženi briga, ljubav i pomoć kako bi
taj razvoj rezultirao u jednoj relativno kompletnoj i društveno potpunoj osobi. No
međutim odstupanje od najboljeg interesa djeteta po tom pitanju nije rijetkost. Svjedoci
smo postojanja mnoštva djece bez roditeljskog staranja kao i velikog broja institucija koje
su predodređene da se brinu za takve slucajeve.

Glavna tema ovog rada jesu upravo institucije, njhov rad i djelovanje kao i u naslovu
spomenute alternative tom vidu skrbi za djecu bez roditeljskog staranja.

U nastavku ćemo sistematski obraditi temu počevši od samog definiranja pojma djece
njihovog najboljeg interesa kao i problematiku nedostatka roditeljskog staranja , preko
postojećih vidova skrbi koje naš državni aparat predviđa i sprovodi, a na samom kraju
ćemo se dotaknuti alternativa postojećem sistemu skrbi te mogućnosti primjene takvih
sistema u BiH, te uokviriti rad adekvatnim zaključkom.
 2. Djeca bez roditeljskog staranja

Termin djeca bez roditeljskog staranja (djeca bez roditelja) vrlo je osoben. On predstavlja
naime jedan od tri oblika socijalne zaštite djece.

Ti oblici su:

1. Zaštita djece sa smetanjama u ponašanju (vaspitno zapuštena i delikventna djeca i

omladina)
2. Zaštita djece ometene psihičkom i fizičkom razvoju
3. Zaštita djece lišene roditeljskog (porodičnog) staranja

Ovdje su okvirno navedene moguće situacije kada roditelji ne vrše staranje nad svojom
djecom, razlozi mogu biti kako objektivne tako i subjektivne prirode, opravdani i
neopravdani te kao trajni i privremeni. Ono što je neminovno jeste da je dijete ostalo bez
pordičnog staranja i porodičnog okruženja te da mu je stoga potrebna društvena i pravna
zaštita. Ovaj oblik starateljstva nad maloljetnicima je najzastupljeniji od svih koje
poznaje domaće zakonodvstvo.

Ipak, sve dok su roditelji, ili barem jedan od njih, u stanju i žele se pravilno starati o
djeci, prema domaćem zakonodavstvu ne postoji način niti mogućnost stavljanja
maloljetnika pod starateljstvo. Organ starateljstva čim utvrdi da za to postoje razlozi,
stavlja dijete pod starateljstvo.

Posmatrajući domaće zakonodavstvo, pod starateljstvo se stavlja maloljetna osoba :

1. Čiji su roditelji umrli, nestali, nepoznati, ili su nepoznatog boravišta duže od tri
mjeseca
2. Čijim roditeljima je oduzeto roditeljsko staranje
3. Čiji roditelji nisu stekli poslovnu sposobnost, ili im je ona oduzeta ili ograničena
 4. Čiji su roditelji odsutni, spriječeni ili nesposobni redovno starati se o svom djetetu,
a nisu povjerili njegovo čuvanje i odgoj osobi za koju je organ starateljstva utvrdio
da ispunjava uvjete za staratelja. 1

2.1. Najbolji interes djeteta

Pitanje najboljeg interesa djeteta je veoma komplicirano i zbog toga zahtijeva velik broj
stručnjaka koji će raditi na definiranju i pronalaženju načina da se zadovolji najbolji
interes djeteta.

No pored svih tih tumačenja i definiranja interest djeteta je u biti uvijek isti – da je djetetu
lijepo, da živi ispunjen život uz pozitivne osjećaje te da se razvija na najbolji mogući
način. Ipak u različitim kulturama, interes djeteta se promatra na drugačije načine. Često
religija ili tradicija utječu na odluke roditelja. Postoje dva pojma u tom slučaju: „trenutni
interes“ i „ interesi orijentirani na budućnost“

Trenutni interesi se formuliraju u odnosu na trenutna iskustva i želje, oni orijentirani na

budućnost se formiraju prema budućim očekivanjima i razvojima koji će za dijete
odigrati značajnu ulogu u budućnosti.

Konvencija o pravima djeteta2 je akt koji daje osnovne smijernice za zaštitu najboljeg
interesa djeteta te njeno adekvatno tumačenje kao i primjena igraju veliku ulogu pri
zaštiti prava djeteta. Od svih članova prethodno spomenute konvencije kao najvažniji
uzimamo član 3. koji najbolje definira i regulira osnovna prava i interese djeteta. Najbolji
interes djeteta se javlja kao pravni standard što pretpostavlja njegovo utvrđivanje u
svakom konkretnom slučaju što dalje iziskuje adekvatan stručni kadar prilikom
utvrđivanja.

1
Roić Igor Rejan, „Mehanizmi za zaštitu prava djece bez roditeljskog staranja – postojeći modeli u Bosni i
Hercegovini“, Pravni Fakultet Univeerziteta u Sarajevu, Maj 2017.
2
Konvencija o pravima djeteta - http://www.mvep.hr/hr/vanjska-politika/multilateralni-odnosi0/multi-org-
inicijative/ujedinjeni-narodi/konvencija-o-pravima-djeteta/
 3. Mehanizmi zaštite djece bez roditeljskog staranja

Postoje dva oblika zaštite djece bez roditeljskog staranja:

1. Porodična zaštita (otvorena, individualna)

2. Domska zaštita (zatvorena, grupna)

Kao najvažniji oblici otvorene porodične zaštite javljaju se:

1. Potpuno usvojenje
2. Nepotpuno usvojenje
3. Hraniteljstvo ( normirano 2017. g.)

Pored navedenih oblika pravno normiranih oblika socijalne i pravne zaštite djece bez
roditeljskog staranja, treba spomenuti i druge, poput modela SOS dječijih sela, iako nisu
pravno prepoznati, itekako uživaju ugled centra za socijalni rad.

Kao oblici zatvorene, domske zaštite djece, najčešće se javljaju:

1. Dom za dojenčad i malu djecu

2. Dom klasičnog tipa
3. Škola – internat, najprisutnije je bilo u SSSR-u
4. Ustanove za djecu i omladinu ometenu u psihičkom razvoju
5. Ustanove za vaspitno zapuštenu djecu i omladinu

3.1. Prednosti individualnih oblika zaštite nad kolektivnim

Istraživanja koja su sprovedena na određenoj grupi djece u domovima pokazala su

sljedeće rezultate: njegovatelja je bilo premalo te nije postojao individalni pristup djeci
što bi bio slučaj u porodičnom okruženju ( bilo je dovoljno hrane ali pošto se nisu stigli
individualno postvetiti svakom djetetu neka su djeca ostajala glada ili nedovoljno
nahranjena); djeca su patila od nedostatka pažnje jer su postupci njegovatelja bili
utemeljeni na učinkovitosti rada a ne na potrebama i željama djece; u pravilnim
razmacima mjeren je fizički i mentalni napredak te djece gdje istraživanja navode da su
na početku sva djeca na početku imala ispodprosječne tjelesne mjere. Ona djeca koja su
bila smještena u porodice odmah su počeli dobijati na težini i visini. Djeca koja su ostala
u domovima idalje su zaostaja u fizičkom razvoju. Pokazalo se svakako da djeca koja
napreduju u tjelesnom razvoju pokazuju i bolje razmišljaju, pamte i uče.

Rezultati ovih istraživanja nedvojebeno pokazuju i potvrđuju tezu kako je na prvom

mjestu potrebno usmjeravati državne politike da se okreću ka otvorenim oblicima pravne
i sovijalne zaštite djece bez roditeljskog staranja, te s druge strane kako postojeće
domove za djecu bez roditeljskog staranja, te s druge strane kako postojeće domove za
djecu bez roditeljskog staranja treba unaprijediti na način da pružaju usluge najbliže
porodičnim uslovima.

4. Usvojenje kao oblik zaštite djece bez roditeljskog staranja

Usvojenje je pravno osnivanje porodice u kojoj roditelji koji usvoje dijete dobijaju
funkciju „pravih“ roditelja. Dijete je zaštićeno, zbrinuto i odrasta u stabilnoj poroičnoj
atmosferi. Postoje mnoge pravne i regulativne mjere koje moraju biti zadovoljene kao i
prava i dužnosti roditelja koja moraju biti zadovoljena da bi došlo do usvojenja djeteta.
Najbitnije u tom procesu je dijete. Prethodno navedeno se najbolje postiže putem metoda
bolje upoznavanja unutar porodice. Tada članovi postaju više povezani i odnosi unutar
porodice se poboljšavaju.

Bitno je naglasiti da je značenje usvojenja variralo kroz vrijeme i mjesto. Mnoga pitanja
o usvojenju su bila i ostala kontroverzna. Razni socijalni i kulturni faktori, filozofski,
antropološki, religijski, zakonski i lični razlozi su utjecali i idalje utječu na proces
usvojenja. Imajući u vidu ulogu porodice, ulogu roditelja, te ostvarivanje njboljeg
interesa djeteta, u literaturi se navodi da je upravo usvojenje kao alternativni oblik brige
najpogodniji za dijete.

Organ staraateljstva dužan je da u postupku obrade osoba i porodica zainteresiranih za

usvojenje ocijeni njihove opće podobnosti za usvojenje u koje se ubrajaju:

 Starost
 Tjelesno i mentalno zdravlje porodice odnosno članova porodice
 Stabilnost bračne zajednice
 Razmatranje motiva za usvojenje
 Sposobnost bračnih partnera za roditeljstvo
 Emocionalna stabilnost i zrelost usvojitelja

S obzirom na gore spomenute predpostavke koje moraju biti ispunjene da bi usvojenje

bilo izvršeno dolazimo do saznanja o važnosti tog instituta kao i on njegovom značaju.

Usvajanjem akcionog plana za djecu za period 2015-2018 govori od 3 ključne mjere kako
bi se proces usvajanja unaprijedio:

1. Pokretanje inicjative za pojednostavljenje i racionalizaciju postupka za usvajanje

2. Pokretanje inicjative za razmatranje povećanja gornje dobne granice za usvajanje
3. Prikupiti podatke o djeci koja su uključena u domaće i međudržavno usvajanje
 5. Alternativni oblici staranja o djeci bez roditeljskog staranja

Kao osnovni vid brige o djeci bez roditeljskog staranja se, kao što smo u prethodnim
poglavljima obrazložili, navodi usvojenje. Kao alternativni vidovi koje poznaje
zakonodavstvno BiH se javljaju:

1. Hraniteljstvo
2. SOS dječija sela

5.1. SOS dječija sela

Konceptom SOS dječijeg sela ova organizacija je utrla put porodičnom pristupu
dugoročne brige o napuštenoj djeci i djeci bez roditelja i odgovarajuće roditeljske brige.
Ovaj koncept se temelji na postojanju 4 osnovna principa: mama, braća i sestre, kuća,
selo.

Osnovni cilj prvog prinipa mama je da svako dijete ima bezbrižnog roditelja. SOS mama
gradi blizak odnos sa svakim djetetom pružajući mu potrebnu sigurnost ljubav i
stabilnost.

Cilj 2 principa braća i sestre je da se porodične veze razvijaju na prirodan način.

3 pricip kuća teži ka tome da svaka porodica stvara svoj dom.

4 pricnipom selom teži se stvaranju pripadnosti SOS porodice lokalnoj zajednici.

U odnosu na institucionalne vidove smještaja razlika porodičnog oblika brige kakvog ga

pružaju SOS dječija sela jeste manji broj djece ( do max. 8) što pruža mogućnost
indvidualnog rada.
 5.2. Hraniteljstvo3

Hraniteljstvo kao oblik brige izvan vlastite porodice je model gdje se djetetu u
novonastalom porodičnom okruženju pruža briga, ljubav,skrb i može se javiti u različitim
formama.Dijete dakle odrasta u zamjenskoj porodici.

Postoji nekoliko karakterističnih tipova hraniteljstva a to su:

1. Kratkotrajno hraniteljstvo djece u vrijeme neke krizne situacije

2. Kratkotrajno hraniteljstvo djece i maloljtnika u funkciji evaluacije i pripreme za
dugotrajno hraniteljstvo
3. Dugoročno hraniteljstvo
4. Hraniteljstvo prilagođeno djeci s posebnim potrebama

S obzirom na karakterističnost potreba djece bez roditeljskog staranja postoji sljedeća

podjela:

1. Standardno hraniteljstvo- oblik koji zadovoljava potrebe maloljetnog lica koje ima
osobine djeteta urednog psihofizičkog razvoja
2. Specjalizirano hraniteljstvo- oblik koji potencira i zadovoljava potrebe djeteta sa
smetnjama u psihofizičkom razvoju
3. Urgentno hraniteljstvo- oblik koji se primjenjuje u hitnim situacijama
4. Povremeno hraniteljstvo- oblik koji se primjenjuje za dijete s razvojnim ili
zdravsvenim teškoćama

Imajući u vidu kompleksnost procesa usvojenja u ovome trenutku, potrebno je

promovirati druge, alternativne oblike brige, koji su najbliži prododičnom okruženju
brige.

3
Porodični zakon Federacije Bosne i Hercegovine
Hraniteljstvo je u oba entiteta regulirano zakonskim normama, dakle prepoznato od
strane pravnog poretka. S druge strane potrebno bi bilo zakonom definirati i druge oblike
brige koji također daju dobre rezultate koje država prepoznaje samim korištenjem isti
( SOS) kako bi i oni dobili zasluženo mjesto u porodičnopravnom zakonodavnom okviru.

6. Zaključak

Na samom završetku ovog rada želimo da se osvrnemo na važnost institucija namjenjenih

za brigu o djeci bez roditeljskog staranja. Što se tiče normativnih pretpostavki za
hraniteljstvo, kao što smo naveli, one postoje kako u zakonodavstvu Federacije BiH tako
i u zakonodavstvu RS-a. S druge strane faktično stanje postojanja SOS dječijih sela koje
zakonodavstvo ne prepoznaje i ne uređuje iako daju dobre rezultate i sama načela
djelovanja ispunjavaju uvjete za adekvatnu skrb o djeci.

Veliki problem koji se javlja u ovim slučajevima jeste otežano funkcionisanje postojećih
normativnih rješenja (usvojenje) i kada to kažemo prve asocijacije jesu dug period
čekanja, kao i iznimno složena procedura potrebna da se ispuni da bi došlo do usvojenja.
U mnogim slučajevima su ovi razlozi ti zbog kojih se donosi odluka o odustanku od
strane roditelja koji žele da usvoje dijete. Zaista je tužno da se ovakav vid prepreke javlja
i pored dobre volje i želje roditeljima uskraćuje mogućnost usvajanja. To je situacija gdje
sve tri strane gube, potencijalni roditelji jer neće usvojiti dijete, dijete jer neće biti
usvojeno i država koja ionako ne može da svima pruži onoliko kolko im je potrebno.

Adekvatno rješenje ovom problemu vidimo u dosljednom sprovođenju usvojenog

akcionog plana za djecu za period 2015-2018 , kao i u prepoznavanju rješenja, koja već
dugi niz godina funkcionišu i daju kvalitetne rezultate (SOS dječija sela), od strane
pravnog poretka, te davanje adekvatnije podrške tim rješenjima. Također najbolji interes
djeteta zahtijeva stručnu brigu o njegovim potrebama a smatramo da u našoj zemlji
postoji značajan deficit zaposlenih stručnih osoba iz struke koja je neophodna za
kvalitetnu brigu o toj djeci te smatramo da je nužno stvaranje prostora za zapošljavanje
tog kadra u nadležne institucije.
7. Literatura

1. Roić Igor Rejan, „Mehanizmi za zaštitu prava djece bez roditeljskog staranja –
postojeći modeli u Bosni i Hercegovini“, Pravni Fakultet Univeerziteta u Sarajevu,
Maj 2017.
2. Borjana Miković Mr. Sc., Najbolji interesi djeteta-obaveza i odgovornost
nadležnih institucija,(2014)
3. Michael Freeman,“ Article 3 The Best Interests of the Child, A Commentary on
the United Nations Convention on the Rights of the Child“, Martinus Nijhoff
Publishers
4. Suzana Bubić, ”Standard najbolji interes djeteta i njegova primjenau kontekstu
ostvarivanja roditeljskog staranja”, Zbornik radova 2013., Pravni fakultet
Univerziteta ”Džemal Bijedić” u Mostaru
5. Porodični Zakon Federacije Bosne i Hercegovine -
http://www.fbihvlada.gov.ba/bosanski/zakoni/2005/zakoni/25bos.pdf
6. Konvencija o pravima djeteta - http://www.mvep.hr/hr/vanjska-
politika/multilateralni-odnosi0/multi-org-inicijative/ujedinjeni-narodi/konvencija-
o-pravima-djeteta/