UNIVERZITET CRNE GORE

FAKULTET POLITIČKIH NAUKA

Studijski program: Socijalna politika i socijalni rad

Predmet: Socijalni rad u zajednici

SEMINARSKI RAD
Tema: Kako nastavnici i roditelji vide uzroke nasilja u
školi

Profesor: Studenti:
Prof. dr Čedo Veljić Milena Šćekić 138/13
Saradnik u nastavi: Raonić Tamara 107/15
Bubanja Katarina 117/15
Dr Mehmed Đečević

Podgorica, 2018.
Kako nastavnici i roditelji vide uzroke nasilja u školi M. Šćekić, T. Raonić, K.
Bubanja

Sadržaj

I Uvod.................................................................................................................3

II Teorijski dio................................................................................................... 4
a) Određivanje pojma nasilja..................................................................................................... 4

b) Vrste i tipovi nasilja u školi.................................................................................................. 6

c) Posledice izazvane nasiljem u školi.................................................................................... 10

III Metodološki dio...........................................................................................12

a) Predmet i cilj istraživanja.................................................................................................... 12

b) Metode ,tehnike i instrument istraživanja........................................................................... 12

c) Nacrt istraživanja i Upitnik..................................................................................................12

d) Izvještaj sa pilot istraživanja............................................................................................... 16

Literatura..........................................................................................................17

2
Kako nastavnici i roditelji vide uzroke nasilja u školi M. Šćekić, T. Raonić, K.
Bubanja

I UVOD
Nasilje nad djecom u školi je prisutno i pojavljuje se u svim istorijskim epohama, kao i kod
svih naroda. Kada kažemo nasilje nad djecom u školi tu mislimo kako na nasilje nastavnika
nad djecom tako i na vršnjačko nasilje.

Nasilje u školi se može označiti kao jako štetna, negativna društvena pojava, specifičnih i
osobenih uzroka, koja ostavlja teške i često neizlječive i kobne posljedice po one koji su
izloženo toj pojavi. Žrtve pojave kao što je nasilje u školi su u najvećem broju slučajeva
djeca. Nasilje nad djecom se najčešće događa u njihovom neposrednom socijalnom
okruženju, a škola je okruženje u kojem se ona najčešće nalaze.

Nasilje nad djecom u školi predstavlja problem koji poprima obilježje velikog
socijalnog problema koji nema sve šire i šire razmjere, odnosno veoma je rasprostranjen i
ukorijenjen u okviru svakog naroda.

Kada su u pitanju uzroci nasilnog ponašanja prema djeci u školi, oni se definišu na
najrazličitije načine. Utvrđivanje i određivanje uzroka nasilja nad djecom u školi, zavisi u
mnogome od toga ko definiše i utvrđuje ove uzroke. U tom smislu, može se reći da na uzroke
nasilja u školi različito gledaju roditelji djece i njihovi nastavnici.

Uobičajeni odgovori roditelja vezuju se za to da je škola i nastavnici osnovni uzrok

nasilja nad djecom u školi. S druge strane, nastavnici često ističu da školsko okruženje ne
predstavlja uzrok nasilju nad djecom, već da zapravo, porodična situacija i ambijent igra
glavnu ulogu u prouzrokovanju nasilnog ponašanja među učenicima. I jedna i druga krajnost i
stav nijesu dobri i moraju se prihvatati sa rezervom. Naime, mi moramo biti svjesni da i
porodični ambijent, kao i situacija u školi mogu biti uzroci kako nasilja među djecom tako i
nastavnika nad djecom. Najčešće se ova dva uzroka povezuju i tako povezani čine jednu jaku
stvar koja najčešće podstiče pojavu nasilnog ponašanja u školskom okruženju.

Ukoliko želimo pronaći adekvatne strategije i pristupe suzbijanja ove pojave u

školskom okruženju, kao prvo moramo dobro upoznati uzroke koji podstiču nasilje u školi.
Kada to budemo uspjeli, možemo biti sigurni da će naš put ka sprečavanju i prevenciji
nasilnog ponašanja u školi, biti lakši i sa manje prepreka. Naš rad će se prije svega bazirati na
pogledima nastavnika i roditelja na uzroke nasilja u školi.

3
Kako nastavnici i roditelji vide uzroke nasilja u školi M. Šćekić, T. Raonić, K.
Bubanja

Nasilje u školama u Crnoj Gori – Ministarstvo prosvjete u Crnoj Gori se u velikoj

mjeri zalaže kroz različite projekte za suzbijanje nasilja u školama. Pomoćnica ministarstva
prosvjete Vesna Vučurović kazala je da su obrazovanje i nasilje nespojivi. Kako je rekla u
sistemu kvalitetnog obrazovanja, djeca se moraju osjećati slobodno, sigurno i bezbjedno.

„Strah, nesigurnost i izolovanost su najveće prepreke dobrom učenju i zdravom

razvoju djece. I kao, što svako dijete koje doživi nasilje treba da bude alarm za cijelu
zajednicu, tako i svaki, pa i najmanji doprinos aktivnom nenasilju treba da bude prepoznat
kao željena promjena“, kazala je Vučurović.

II TEORIJSKI DIO

a) Određivanje pojma nasilja

Postoje brojne definicije i formulacije ovog pojma. . "Nasilje nad djecom je dakle,
istorijski uslovljena i promenljiva kategorija. Ono je tokom istorije ljudskog društva bivalo
manje, ili više masovno, sadržinski raznovrsno, manje, ili više surovo, ali uvek praćeno
složenim i mnogobrojnim nepovoljnim posljedicama po decu žrtve takvog odnosa."1

Milosavljević ističe da rezultati istraživanja, koja se odnose na suštinu nasilja,

pokazuju da nasilje, bez obzira da li je riječ o nasilju uopšte, ili samo nad djecom, nije plod
nekontrolisane, instinktivne, urođene, ili primitivne prirode pojedinih ljudi. Ono predstavlja
rezultat različitih društvenih okolnosti koje samo čine djelotvornim ono što je atavističko i
primitivno u ljudskoj prirodi. Ako to ne bi bilo tako, u tom slučaju bi nasilje nad djecom
imalo statični karakter i manje više identična obilježja u svim društvima i među pripadnicima
različitih društvenih grupa, slojeva, klasa, nacija, rasa itd.2

1
Milosavljević, M. (1997): Sociološke osnovne društvenog odnosa prema nasilju nad decom, (U

Zborniku: Porodica, nasilje i savremeno društvo, str.11.).

2
Vidi: Milosavljević, M. (1997): Sociološke osnovne društvenog odnosa prema nasilju nad decom,

(U Zborniku: Porodica, nasilje i savremeno društvo, str.11-12.).

4
Kako nastavnici i roditelji vide uzroke nasilja u školi M. Šćekić, T. Raonić, K.
Bubanja

Pod nasiljem se često podrazumijeva upotreba sile, činom ili propustom, protiv nekog
drugog, s tim da sila, ili moć može biti pozitivna, ili negativna, dobronamjerna, ili zlokobna,
legitimna, ili nelegitimna, javna ili tajna.3

Nasilje bi se moglo odrediti kao "svako fizičko ili psihičko nasilno ponašanje
usmjereno na djecu, od strane pojedinca ili institucija, kojim se ugrožava, ili sprečava
normalan razvoj, integritet ličnosti ili zadovoljenje dječijih potreba."4

Poznato nam je da je škola institucija u kojoj dolazi do međusobne interakcije djece.

Neki učenici u školi mogu da budu "predmet izrugivanja i vređanja, da dobiju batine i budu
zastrašivani, da spoznaju šta je izolacija, strah i poniženje. 5 Na pitanje šta se podrazumijeva
pod školskim nasiljem, često se odgovara da je to nasilje koje se dešava u školi. Međutim,
kada se uđe u suštinu i srž sintagme školsko nasilje, vidimo da ono ima mnogo šire značenje,
nego nasilje koje se događa u školi. Naime, školskim nasiljem ćemo nazvati i nasilje između
učenika, ili učenika i nastavnika, ili u nastavnika i roditelja koje se ne dešava u školskoj
zgradi, već i u blizini škole, u školskom dvorištu, u parku pored školske zgrade, itd.

Razlike u definisanju nasilja, proizilaze najčešće iz toga što se autori iz različitih

uglova i sa različitim ciljevima fokusiraju na različite aspekte ovog složenog fenomena.

Autorka Jelena Srna, kada je u pitanju nasilje ima dva odgovora. Naime, najprije ona
kaže da je nasilje nelegalna i nemoralna upotreba sile kojom se čini šteta sebi, drugome, i
sredini, dok kasnije ova autorka ističe da se nasilje vrši sa namjerom da se nanese bol, ili
povreda drugome, bila ona realna, ili opažena.6

Milosavljević u svom projektu posvećenom određivanju pojma nasilje podrazumijeva

različite akte, postupke i ponašanja pojedinaca, grupa, društvenih institucija, organizacija ili
društva u odnosima prema ljudima, koji uključuju primjenu, fizičke, psihičke, političke ili
neke druge sile i kojima se ugrožava fizički, psihički, ili socijalni integritet čovjeka i
izazivaju različita fizička i psihička oštećenja i druge nepovoljne posljedice.7

3
Vidi: Šeparović, Z. (1988): Nasilje u obitelji, Dubrovnik, str.4.
4
Nasilje nad djecom, Zaštitnik ljudskih prava i sloboda Crne Gore, "Dječja prava", Podgorica,

decembar, 2009, str.6.

5
Popadić, D. (2009): Nasilje u školama, "Institut za psihologiju", Beograd, str.11.
6
Vidi: Srna, J. (2003): Nasilje, IP "Žarko Arbulj", Beograd, str.3.
7
Vidi: Milosavljević, M. (1998): Nasilje nad decom, Fakultet političkih nauka, Beograd, str.38.

5
Kako nastavnici i roditelji vide uzroke nasilja u školi M. Šćekić, T. Raonić, K.
Bubanja

b) Vrste i tipovi nasilja u školi

Nasilje može biti različite prirode i karaktera. Tako nasilje možemo sresti kao fizičko,
psihičko, verbalno, elektronsko, seksualno itd.

Pod osnovnim vrstama nasilja nad djecom podrazumijevaju se sljedeće:

 zanemarivanje;
 fizičko zlostavljanje;
 psihičko zlostavljanje;
 seksualno zlostavljanje.
Zanemarivanje i zlostavljanje djece su "varijabilne socijalne konstrukcije koje se
zasnivaju na određenim vrednostima i socio-kulturnim standardima u pogledu podizanja
dece, tako da izražavaju granice društvene tolerancije u odnosu na odstupanje od tih vrednosti
i standarda."8

Zlostavljanje djece se može definisati kao "namjeran fizičko napad ili fizička povreda
uključujući minimalne, kao i fatalne povrede nanete djeci od strane lica koja se staraju o
njima".9

Zanemarivanje se može shvatiti kao oblik zlostavljanja djece, kojim se kontinuirano

grubo zanemaruju osnovne dječje potrebe. Pod fizičkim nasiljem se podrazumijeva ona vrsta,
ili tip nasilja, koja dovodi do stvarnog ili potencijalnog tjelesnog povređivanja, dok se
psihičko, ili emocionalno zlostavljanje, može odrediti kao onaj oblik nasilja koji dovodi do
trenutno, ili trajnog ugrožavanja psihičkog i emocionalnog zdravlja i dostojanstva.10

Seksualno nasilje se odnosi na "bilo koji vid eksploatacije djeteta u cilju seksualnog
zadovoljenja i uživanja odrasle osobe".11 Drugim riječima, pod ovom vrstom nasilnog
ponašanja prema djeci moglo bi se podrazumijevati uključivanje djece u seksualne aktivnosti,
koje oni ne razumiju, kao i kojima nijesu dorasla, a služe za uživanje i zadovoljenje potreba
drugih osoba.
8
Lubojev, N. (1999): Zaštita djeteta od zanemarivanja i zlostavljanja u porodici, Skan studio, Novi

Sad, str.46.
9
Isto, str.48.
10
Vidi: Popadić, D. (2009): Nasilje u školama, "Institut za psihologiju", Beograd, str.43.
11
Nasilje nad djecom, Zaštitnik ljudskih prava i sloboda Crne Gore, Dječja prava, Podgorica,

decembar, 2003. str.7.

6
Kako nastavnici i roditelji vide uzroke nasilja u školi M. Šćekić, T. Raonić, K.
Bubanja

Na žalost, u našim školama i drugim vaspitno-obrazovnim ustanovama, čest su slučaj

svi navedeni tipovi i vrste nasilja. Kada je u pitanju fizičko nasilje, tipičan primjer ovog tipa
nasilnog ponašanja jeste udaranje. Ali, ne može se svako fizičko nasilje svesti samo na
udaranje. Mnogo je potpunije reći da je fizičko nasilje ono koje se obavlja pokretima tijela, a
ona bi tu spadali i brojni uvredljivi gestovi, kao vid neverbalne komunikacije. Takođe, u
fizičku agresiju se nekad ubraja i oštećivanje materijalne imovine, gdje "fizičko" znači da se
radi sa predmetima.12

Što se tiče verbalnog nasilja, takvo nasilje, kao što mu i sam naziv kaže, odnosi se na
ono koje je učinjeno putem riječi. Svjesni smo da u većini slučajeva, riječi mogu više od
batina da povrijede i uznemire čovjeka. Verbalno nasilje je usmjerneo najčešće na nanošenje
psihičkog bola. Njime se često može narušiti nečije samopoštovanje.

U školi se veoma često koristi rečnik koji može da jako ponizi i povrijedi učenike. Na
mnogo načina se može ostvariti verbalno nasilje nad učenicima od strane nastavnika.
Najčešće susrećemo verbalno nasilje u vidu vikanja, nazivanja pogrdnim imenima, iznošenja
dvosmislenih komentara, neukusnih šala na račun učenika. Isto tako verbalno nasilje može da
potiče i od učenika, odnosno i učenici se mogu verbalnim putem nasilno ponašati prema
nastavnicima, kao i međusobno.

Emocionalno, ili psihičko nasilje nije rijetka pojava, koja se može sresti u našim
vaspitno-obrazovnim ustanovama. Ono se može definisati kao "odnos, ili ponašanje kojim se
zapostavlja, ugrožava, potcjenjuje, vrijeđa, ili verbalno napada ličnost maloljetnika i
ispoljavaju negativna osjećanja prema njima".13 Oblici emocionalnog (psihičkog)
zlostavljanja su: ignorisanje, odbijanje, terorisanje, izolovanje, asocijalizacija, verbalno
povređivanje, verbalno zastrašivanje, napadanje najvažnijih vrijednosti, praćenje, uhođenje,
prisluškivanje telefonskih razgovora itd.14

U vezi sa psihičkim nasiljem, profesor Živanović govori da se nasilje ne mora

sastojati u neposrednom tjelesnom poremećaju, već i u posrednom, tj. bez tjelesnog dodira,
na primjer, nedavanjem hrane. Dakle, nasilje može biti izvršeno, pored fizičkim i psihičkim

12
Vidi: Popadić, D. (2009): Nasilje u školama, "Institut za psihologiju", Beograd, str.44.
13
Nasilje nad djecom, Zaštitnik ljudskih prava i sloboda Crne Gore, Dječja prava, Podgorica, 2003,

str.7.
14

7
Kako nastavnici i roditelji vide uzroke nasilja u školi M. Šćekić, T. Raonić, K.
Bubanja

sredstvima. Tako, profesor Živanović, navodi primjere psihičkog, ili emocionalnog

zlostavljanja, a to su sljedeći:

 bludni dodir tijela;

 priređivanje mačje muzike;
 onesvješćivanje (kaoroformisanje);
 hipnotisanje;
 opijanje alkoholom.15

Prema shvatanju autorke Nadežde Ljubojev emocionalno nasilje se odnosi na one

radnje koje se odnose na odbacivanje, vrijeđanje, izolaciju, teorisanje, verbalno napadanje,
koje mogu izazvati ozbiljne i trajne poremećaje u emocionalnom razvoju djeteta.16

"Pod seksualnim zlostavljanjem može se shvatiti ugrožavanje seksualnog identiteta

žrtve omalovažavanjem ili primoravanjem na neki vid seksualne komunikacije."17

Može se reći da se ova vrsta nasilja može ostvarivati na više načina, i to verbalno,
fizički, gestovima, elektronskim sredstvima. Seksualno zlostavljanje može biti manje, ili više
ozbiljno. Zavisno od toga, ovaj oblik nasilja, može se nekada smatrati seksualnim
uznemiravanjem, a nekada seksualnim zlostavljanjem ukoliko se odnosi na teže oblike
nasilja. Profesor Dragan Popadić govori o još jednoj vrsti nasilja, koja je uobičajena za naše
vrijeme. Naime, riječ je o "elektronskom nasilju". Nije rijedak slučaj da se na Internetu nađu
video zapisi, na kojima su scene zlostavljanja i maltretiranja učenika u školi, a naravno i oni
na kojima učenici maltretiraju nastavnike. Postoji više vidova ove vrste nasilja. Neki od njih
su:

 elektronske poruke koje sadrže vulgarnosti i uvrede;

 slanje prijetećih poruka;
 ocrnjivanje i optuživanje drugog slanjem glasina i laži, da bi se nekome
uništila reputacija ili pokvarili odnosi sa drugima;

15
Vidi: Živanović, T. (1935): Krivično pravo Kraljevine Jugoslavije, opšti deo, Beograd, str.40.
16
Vidi: Ljubojev, N. (1999): Zaštita djeteta od zanemarivanja i zlostavljanja u porodici, Skan studio,

Novi Sad, str.98.

17
Popadić, D. (2009): Nasilje u školama, "Institut za psihologiju", Beograd, str.47.

8
Kako nastavnici i roditelji vide uzroke nasilja u školi M. Šćekić, T. Raonić, K.
Bubanja

 lažno predstavljanje: nasilnici se predstavljaju kao druga osoba, čineći stvari

koje toj osobi uništavaju ugled i dovode je u sukob sa drugima;
 indiskrecija - otkrivanje nečijih tajni, podataka i slika koji nisu namijenjeni
javnosti;
 namjerno izbacivanje nekoga iz on-line grupe.18

Bez obzira o kojoj vrsti nasilja je riječ sasvim je sigurno da nasilje nije pojava koju je
lako uočiti i ispitivati. Kada je upitanju školsko nasilje, tu pojavu ne mogu lako uočiti i
prepoznati ni nastavnici, a ni učenici.

Jedno je sigurno, a to je da je škola takva institucija u kojoj djeca provode veoma

mnogo vremena, a samim tim i mjesto na kome se često ispoljavaju prosocijalni, kao i
antisocijalni oblici ponašanja koji stvaraju pogodno tle za različite vrste nasilja.

c) Posljedice izazvane nasiljem u školi

Efekti i posljedice negativnog karaktera i prirode, izazvane nasiljem i agresivnim ponašanjem

u školi su brojne i raznovrsne.

Većina autora, kada želi odrediti ista su to negativne posljedice prouzrokovane nasilnim
ponašanjem, najčešće kao najširu oznaku navode nanošenje štete. Uostalom nasilje se ne bi moglo
označiti kao nasilje da nema u sebi određenu dozu nanošenja štete nekome, ili nečemu.
18
Vidi: Popadić, D. (2009): Nasilje u školama, "Institut za psihologiju", Beograd, str.46.

9
Kako nastavnici i roditelji vide uzroke nasilja u školi M. Šćekić, T. Raonić, K.
Bubanja

Nasilje nad djecom ima raznovrsne, višestruke i dugotrajne posljedice na razvoj djece. "Ono
ugrožava kod deteta razvoj njegove socijalne kompetencije, autonomije, samopoštovanja, vršnjačkih
odnosa, kognitivnih i intelektualnih kapaciteta, njegovo školovanje, a u ekstremnim slučajevima i sam
život deteta."19

Nasiljem su ugroženi duševni i tjelesni razvoj djeteta njegovo fizičko i psihičko zdravlje, time
i sama egzistencija djece.

Posljedice nasilnog ponašanja mogu biti manje, ili više ozbiljne u zavisnosti od brojnih
faktora. Neki od tih faktora su sljedeći:

 vrsta zlostavljanja;
 uzrast djeteta;
 vrijeme trajanja;
 učestalost zlostavljanja;
 lične karakteristike;
 reakcije odraslih na objelodanjivanje nasilja;
 postojanje podrške;
 trenutak dobijanja psihološke podrške.20
Neposredne posljedice nasilnog ponašanja nad djecom u školi mogu biti sljedeće:

 poricanje - tj. otcjepljivanje od traumatičnog događaja, utiče na kasniji razvoj i

adaptaciju djeteta;
 osjećanje krivice, koje ometa dalji intelektualni, emocionalni i socijalni razvoj;
 povlačenje iz kontakta sa okruženjem;
 napadi bijesa i povremena agresija - tj. ponašanje kojim se najčešće u vršnjačkoj grupi
prevazilazi doživljaj gubitka kontrole i bespomoćnosti;
 čitav niz mogućih problema u ponašanju, poremećaja navika, razvojnih smetnji i
zastoja."21
Djeca koja su izložena nasilju u školi mogu postati depresivna, bezvoljna, sklona zloupotrebi
alkohola, droga, narkotika i drugih opojnih sredstava.

19
Milosavljević, M. (1998): Nasilje nad decom, "Fakultet političkih nauka", Beograd, str.137.
20
Vidi: Nasilje nad djecom, Zaštitnik ljudskih prava i sloboda, Dječja prava, Podgorica, decembar,

2009.godine
21
Nasilje nad djecom, Zaštitnik ljudskih prava i sloboda, Dječja prava, Podgorica, decembar,

2009.godine, str.9.

10
Kako nastavnici i roditelji vide uzroke nasilja u školi M. Šćekić, T. Raonić, K.
Bubanja

Sigurno je da su posljedice izazvane nasiljem veoma raznovrsne, kao i da njihov intenzitet

zavisi od velikog broja različitih faktora. Ono što je veoma bitno jeste nastojanje da se suzbije
ponašanje, u što većoj mjeri kako bi se izbjegli negativni efekti i posljedice koje prouzrokuje isto.

III Metodološki dio

a) Predmet i cilj istraživanja

Predmet našeg istraživanja bi bio utvrditi kakvi su pogledi nastavnika i roditelja na uzroke
nasilja u školi, kao i to da li između njih postoji statistički značajna razlika. Pokušati što preciznije
objasniti i razumjeti šta određuje u kom smjeru će ići viđenje pojedinca po pitanju uzročnosti
školskog nasilja.

11
Kako nastavnici i roditelji vide uzroke nasilja u školi M. Šćekić, T. Raonić, K.
Bubanja

Osnovni cilj istraživanja bi bio utvrditi da li nastavnici i roditelji različito gledaju na moguće
uzročnike pojave nasilja u školi.

Da li između ove dvije populacije postoji razlika u tome koje uzročnike smatraju značajnim,
sa jedne strane, a za čiji uticaj po pitanju date problematike smatraju da je zanemarljiv, sa druge
strane?

b) Metode, tehnike i instrument istraživanja

Ovo istraživanje je neeksperimentalno (korelacioni pristup).

U istraživanju će kao instrument procjene biti korišten upitnik, pomoću kojeg ćemo,
direktno od ispitanika dobiti podatke o njihovim socio-demografskim obilježjima (pol,
starosno doba, mjesto življenja, stepen obrazovanja, radni status), da li imaju djece kao i uzrast
djeteta/djece ukoliko ih imaju kao i odgovore na to da li smatraju da su određene tvrdnje
uzroci nasilja u školi. Biće korištena pitanja zatvorenog tipa.

c) Nacrt uzorka
U istraživanju će učestvovati roditelji i natavnici sa teritorije Crne Gore. Upitnici će se
popunjavati individualno. Vrijeme popunjavanja neće biti ograničeno. Kriterijum za
učestvovanje u istraživanju će činiti nastavnici i roditelji koji imaju/nemaju djecu i koji su
različitih godina starosti i nivoa obrazovanja. Pri formiranju uzorka posebna pažnja bi bila
usmjerena i na to da uzorak bude ujednačen po pitanju statusa ispitanika tj. uzorkom bi bili
podjednako obuhvaćeni i nastavnici i roditelji.

Ovim se upitnikom ispituju Vaši stavovi i mišljenje u vezi sa uzrocima nasilja u školi.
Uputstva za odgovore na pitanja se nalaze u sklopu svakog pitanja. Vrijeme popunjavanja
nije ograničeno. Upitnik je anoniman.

Upitnik za roditelje i nastavnike

U poslednje vrijeme sve češće se govori o nasilju među vršnjacima, ali ne postoji
jedinstveno mišljenje o tome koji su uzroci ove pojave. Ovim upitnikom želimo bolje da
osvetlimo problem nasilja koje se javlja u školi, među vršnjacima.

1. Zaokružite Vaš pol:

a. Muško
b. Žensko

12
Kako nastavnici i roditelji vide uzroke nasilja u školi M. Šćekić, T. Raonić, K.
Bubanja

2. Godine starosti (upišite broj godina)______________

3. Mjesto stanovanja:____________________________
4. Nivo obrazovanja(zaokružite odgovor):
a. Osnovna škola
b. Srednja škola
c. Viša škola
d. Fakultet
e. ______________________
5. Radni status (zaokružite odgovor):
a. Zaposlen/a
b. Nezaposlen/a
c. Penzioner/ka
6. Dužina radnog staža:_________________
7. Da li imate dijete/djecu?
a. Da
b. Ne
8. Ukoliko ste potvrdno odgovorili na pitanje broj 6, navedite koliko djece
imate:_____________
9. U kojoj mjeri ste upoznati sa pojavom nasilja u školi odnosno, vršnjačkim nasiljem?
(Zaokružite odgovor)
a. Veoma upoznat/a
b. Donekle upoznat/a
c. Djelimično upoznat/a
d. Donekle neupoznat/a
e. Potpuno neupoznat/a
10. Ukoliko ste upoznati sa pojavom nasilja u školi da li se slažete da sistem vrijednosti i
opšta društvena situacija utiču na pojavu nasilja među vršnjacima?
a. Uopšte se ne slažem
b. Uglavnom se ne slažem
c. Dijelom se slažem a dijelom se ne slažem
d. Uglavnom se slažem
e. Potpuno se slažem
11. Da li slažete sa tvrdnjom da loš uticaj medija može biti jedan od uzroka sve češće
pojave nasilja u školi? (Zaokružite odgovor)

13
Kako nastavnici i roditelji vide uzroke nasilja u školi M. Šćekić, T. Raonić, K.
Bubanja

a. Uopšte se ne slažem
b. Uglavnom se ne slažem
c. Dijelom se slažem a dijelom se ne slažem
d. Uglavnom se slažem
e. Potpuno se slažem
12. Za tvrdnju da su loši međuljudski odnosi u školi uzrok pojave nasilja među
vršnjacima se:
a. Uopšte se ne slažem
b. Uglavnom se ne slažem
c. Dijelom se slažem a dijelom se ne slažem
d. Uglavnom se slažem
e. Potpuno se slažem
13. Mišljenja sam da je problematična porodica uzrok pojave nasilja u školi.(Zaokružite
odgovor)
a. Da
b. Ne
c. Nisam siguran/a
14. Neodgovarajuće reakcije škole na nasilje uzrok su porasta pojave nasilja u školi.
(Zaokružite odgovor)
a. Da
b. Ne
c. Nisam siguran/a
15. Da li se slažete da loš uticaj vršnjaka može doprinijeti pojavi nasilja u školi?
a. Uopšte se ne slažem
b. Uglavnom se ne slažem
c. Dijelom se slažem a dijelom se ne slažem
d. Uglavnom se slažem
e. Potpuno se slažem
16. Da li po Vama genetska predodređenost jeste jedan od uzoka nasilja među
vršnjacima?
a. Da
b. Ne
c. Nisam siguran/a

14
Kako nastavnici i roditelji vide uzroke nasilja u školi M. Šćekić, T. Raonić, K.
Bubanja

17. Neodgovarajući programi i metode nastave uzrok su sve više zastupljenog nasilja u
školi.(Zaokružite odgovor)
a. Da
b. Ne
c. Nisam siguran/a

Zahvaljujemo na saradnji

Izvještaj sa pilot istraživanja

U pilot istraživanju učestvovalo je 10 nastavnika i 10 roditelja, tj. 20 ispitanika.

Njihova starost se kreće od 30 do 60 godina. Kriterijum za odabir ispitanika jeste da su
to nastavnici koji rade u školama i roditelji čija djeca pohađaju ili su pohađala školu.
Uzorak je sakupljen na teritoriji Crne Gore. Anonimnost se osigurala tako što se sa
svakim od radilo posebno.

15
Kako nastavnici i roditelji vide uzroke nasilja u školi M. Šćekić, T. Raonić, K.
Bubanja

Nakon sprovedenog istraživanja, ispitanici su nam ukazali na nekoliko nejasnoća

povodom same konstrukcije pitanja. Naime, tehničke instukcije za odgovaranje na pitanja
smo postavili u opisu upitnika, ali i pored toga pojedini ispitanici su tražili dodatnu pomoć,
pa smo zato morale da objašnjenje napišemo za svako pitanje posebno. Ovakav problem je
postojao kod starijih ispitanika. Pored ovih, bilo smo još nekoliko manjih izmjena u
postavljanju pitanja i one su se najčešće odnosile na redosljed riječi. Iako je bilo tih
prepravki, ispitanici su bili generalno zadovoljni upitnikom.

Istraživanje nije sprovedeno na reprezentativnom uzorku za Crnu Goru, ali ono što
možemo da zaključimo na osnovu ovog pilot istraživanja je to da se stavovi roditelja i
nastavnika razlikuju po pitanju toga za koju se od ponuđenih tvrdnji(uzroka) slažu da dovodi
do pojave nasilja u školi. Roditelji se u potpunosti slažu da loš uticaj medija , neodgovarajući
programi i metode nastave, kao i neodgovarajuće reagovanje škole na nasilje su uzroci nasilja
među vršnjacima. Nastavnici se u potpunosti slažu da loš uticaj medija, problematična
porodica i loš uticaj vršnjaka, u stvari su glavni uzroci pojave nasilja u školi. U svakom
slučaju, to nije dovoljan uzorak da bi oslikao pravo stanje.

Šta možemo uraditi? U cilju sprečavanja nasilja u školama mogu se realizovati

brojni programi. Postoji grupni pristup i to proučavanje literature kroz dramske aktivnost,
igranje uloga, filmove, kroštenjem multimedijalnh materijala, itd.

LITERATURA

1. Živanović, T. (1935): Krivično pravo Kraljevine Jugoslavije, Beograd.

2. Ljubojev, N. (1999): Zaštita djeteta od zanemarivanja i zlostavljanja u porodici,

Skan studio, Novi Sad;

16
Kako nastavnici i roditelji vide uzroke nasilja u školi M. Šćekić, T. Raonić, K.
Bubanja

3. Milosavljević, M. (1997): Sociološke osnove društvenog odnosa prema nasilju nad

decom, (U zborniku: Porodica, nasilje i savremeno društvo);

4. Milosavljević, M. (1998): Nasilje nad decom, Fakultet političkih nauka, Beograd;

5. Nasilje nad decom, Zaštitnik ljudskih prava i sloboda Crne Gore, Dječja prava,
Podgorica, decembar, 2009;

6. Popadić, D. (2009): Nasilje u školama, Institut za psihologiju, Beograd;

7. Srna, J. (2003): Nasilje, I.P. "Žarko Arbulj", Beograd;

8. Šeparović, Z. (1988): Nasilje u obitelji, Dubrovnik;

17