UVOD

 Cilj rad je pobliže opisati nasilje nad djecom i

mladima te prevenciju istoga kroz isčitavanje
stručne literature s područja, sociologije,
psihologije, pedagogije i drugih znanstvenih
područja.
 Rad je pisan metodom analize sadržaja,
odnosno za rad je korištena stručna literatura
iz raznih izvora, interneta, znanstvenih
članaka, stručnih knjiga koje se bave nasiljem
nad djecom i mladima te prevencijom istoga.
Rad će biti pisan deskripcijom postavljenog
problema.
 H1. Utječe li socioekonomski status na
povećanje nasilja nad i među djecom i
mladima?
 H2. Učitelji, profesori su bitan faktor u borbi
protiv nasilja nad i među djecom i mladima,
a jesu li zbog nezaštićenosti svoje profesije
prestali obavljati tu ulogu?
 H3. Organiziranje slobodnog vremena djece i
mladih bi utjecalo na smanjivanje nasilja?

HIPOTEZE
1. VRSTE NASILJA
 Pod pojmom nasilja vodi se svaki oblik tjelesnog,
emocionalnog, seksualnog, zanemarivanja i
nemarnog postupanja ili iskorištavanja djece što
u konačnici rezultira potencijalnom ili stvarnom
opasnošću za djecu ili mlade osobe. Rezultat
nasilja može biti opasnost za zdravlje,
preživljavanje, dostojanstvo, povjerenje.
 Tjelesno kažnjavanje
 Emocionalno nasilje/zlostavljanje
 Seksualno nasilje/ zlostavljanje
 Zanemarivanje
 Nasilje među djecom
 TJELESNO KAŽNJAVANJE
 Bitno je reći da svaka kultura ima različiti pristup
kažnjavanju, ali je fizičko najraširenije.
 Pod pojmom tjelesnog kažnjavanja podrazumijeva
se primjena fizičke sile s namjerom da dijete doživi
bol i/ili nelagodu, ali ne i ozljedu u svrhu korekcije
ili kontrole djetetovog ponašanja
 Istraživanje je pokazalo da većina roditelja tjelesno
kažnjava svoju djecu. Gotovo 2/3 roditelja
kažnjavaju svoju djecu od 1. do 2. godine života,
80% roditelja kažnjavaju svoju djecu do 5. razreda
osnovne škole, a 85% adolescenata je izjavilo da je
bilo kažnjavano od svojih roditelja.
 EMOCIONALNO
ZLOSTAVLJANJE
 Emocionalno zlostavljanje je kontinuirano
neprijateljsko i/ili indiferentno ponašanje
roditelja i drugih koji nastupaju s pozicije
moći, na temelju kojeg dijete može
zaključiti da je bezvrijedno, nevoljeno,
neadekvatno, što oštećuje njegovu
emocionalnu stabilnost i psihološki kapacitet,
te kratkoročno i/ili dugoročno negativno
utječe na njegov razvoj i dobrobit.

 Provedeno istraživanje u Hrvatskoj

 SEKSUALNO ZLOSTAVLJANJE
 Istraživanje u Irskoj je provedeno na 3118 odabranih
odraslih osoba koje je pokazalo da je seksualno
zlostavljanje doživjelo 30.4 % žena i 23.6 % muškaraca.
 Dok posljednja istraživanja u Europi pokazuju kako je
seksualno zlostavljano jedno od petero djece. Ta brojka je
velika jer seksualno zlostavljanje može ostaviti teške
posljedice na dijete i odraslu osobu u budućnosti.
 ''Da su počinitelji tinejdžeri i adolescenti u 40% slučajeva
što može biti razlog nadmoći u spolu i godinama.
Zlostavljanje nepoznate osobe događa se tek u 5 – 15%
slučajeva, a ostalo su osobe poznate djeci i obitelji, a
razlog može biti što djeca osjećaju sigurnost i povjerenje
prema toj osobi. Prosječna dob zlostavljanog djeteta je 9
godina, a raspon se kreće od dojenaštva do 17 godine.
 ZANEMARIVANJE
 Zanemarivanje može biti veoma ozbiljno, može
utjecati na tjelesno i mentalno zdravlje, ali i do
smrti djeteta, osobito ako je dugotrajno i ako je
počelo u prve tri godine života.
 ''Zanemarivanje obuhvaća 35 – 65 % svih oblika
zlostavljanja, a žrtve su najćešće djece mlađa od
3 godine, a oko 40% slučajeva smrtnih ishoda
zanemarivanja i zlostavljanja je zbog propuštanja
pomoću djetetu, propuštanje liječenja, utapanja i
požara.

 Čimbenici koji povećavaju rizik od zanemarivanja.

 NASILJE MEĐU DJECOM
 Nasilje među djecom je definirano kao '' kad jedno ili
više djece uzastopno i namjerno uznemiruje, napada ili
ozljeđuje drugo dijete koje se ne može braniti govori se o
nasilju među djecom. Nasilje među djecom može biti
izravno i neizravno. Pod izravnim nasiljem
podrazumijevamo: ruganje, ponižavanje, guranje,
čupanje, fizičko sputavanje, vrijeđanje, prijetnja i dr.
Neizravnom nasilju sklonije su djevojčice, a karakteristike
su mu: ogovaranje, ignoriranje, nepozivanje u društvo,
namjerno isključivanje iz društvenih igara i dr.
 ''U svijetu su provedena brojna istraživanja o nasilju, a
dobiveni rezultati pokazuju da se nasilje najčešće događa
od 4. do 8. razreda OŠ, a 71 % nastavnika u školi se ne
obazire i ne poduzima ništa povodom tog pitanja ''
2. PREVENCIJA NASILJA
 Svjedoci smo u zadnje vrijeme sve
učestalijeg nasilja među djecom i mladima,
nasilja s ozljedama opasnim po život.
Vršnjačkih tuča i maloljetničkog nasilja, na
žalost, uvijek je bilo i bit će. Protiv nasilja
nad i među djecom se moramo boriti na svim
područjima, od pojedinca, zajednice,
institucija , države itd.
 2.1 PRIMARNA PREVENCIJA
NASILJA
 Nasilje je vrlo česta pojava u današnjem društvu, a s
tim problemom se susreću i odrasli. Na pojavu školskog
nasilja utječu sve promjene koje se događaju u
političkim, socijalnim, znanstvenim i obrazovnim
strukturama u društvu.
 Na prevenciju se može gledati kao na složen sustav
smjera, aktivnosti i kontinuiranih napora koja za cilj
ima otklanjanje rizičnih činitelja i posljedica njihova
djelovanja, zatim za cilj im je i jačanje zaštitnih
činitelja na svim razinama, područjima i ključnim
točkama radi osiguravanja kvalitetnoga razvoja,
prilagodbe i sazrijevanja novih naraštaja u sigurne,
prilagođene, uspješne i sretne, a samim tim i zdrave
ljude.
 KLASIFIKACIJA PREVENCIJA

 Univerzalna prevencija
 Selektivna prevencija
 Indicirana prevencija

 Smjer strategije prevencija

 Prema žrtvi nasilničkog ponašanja

 Prema nasilnicima
 Prema socijalnom kontekstu u kojem se nasilničko
ponašanje odvija
 Među elementima primarnih školskih preventivnih
programa protiv nasilja, koji imaju učinka, ističu se
posebno sustavnost i strukturiranost programa, zatim
dosljedna implementacija svih aktivnosti programa,
vanjska edukacija, supervizija i podrška svim
sudionicima programa, rane intervencije koje
smanjuju vjerojatnost daljnjeg razvijanja nasilničkih
ponašanja određenih pojedinaca, razvijanje životnih
vještina te strategije ''nulte tolerancije'' na nasilje

 Primjer Republike Hrvatske

 Rad sa djecom unutar primarne prevencije nasilja

 2.1.1 PEDAGOŠKA PREVENCIJA
NASILJA
 Pod prevencijom podrazumijevamo oblik
pedagoške i zaštitne intervencije radi pozitivnog
usmjeravanja razvoja i odgoja djece i mladeži.
Suvremena pedagogija razlikuje:
 prevencijsku razinu (prema cjelokupnoj populaciji
u školi)
 djelujuću razinu (prema učenicima kod kojih su
uočene poteškoće).
 PREDUVJETI SMANJENJA NASILJA
 Opći preduvjeti
 Mjere na razini škole
 Mjere na razini razreda
2.2 SEKUNDARNA I TERCIJARNA
PREVENCIJA NASILJA
 Sekundarna prevencija namijenjena je djeci i
obiteljima u riziku, odnosno članovima u društvu
kod kojih postoji jedan ili više rizičnih faktora koji
su povezani s nasiljem djece. Također, ona
obuhvaća i aktivnosti koje se provode u
zajednicama u kojima se zna da postoji povećana
učestalost rizičnih čimbenika.
 Tercijarna prevencija usmjerena je na djecu koja
su već izložena nasilnom ponašanju te se koristi
kao sinonim za tretman, odnosno intervenciju.

 Ciljevi smanjena problema u ponašanju!

 2.3 PRIMJERI DOBRE PRAKSE U
PREVENCIJI NASILJA
 CAP PROGRAM

 AFIRMACIJOM POZITIVNIH
VRIJEDNOSTI U BORBI
PROTIV NASILJA
3. ELEKTRONIČKO NASILJE I
NJEGOVA PREVENCIJA

 Glavni rizici za djecu povezani sa uporabom

interneta su:
 izlaganje seksualnim i nasilnim sadržajima
 mogućnost direktne komunikacije s osobama
koje traže neprimjerne odnose
 izloženost uznemirujućim, neprijateljskim i
nepristojnim porukama
 pretjerana izoliranost djeteta koja proizlazi iz
prečestog i dugotrajnog korištenja računala i
 interneta.
 Prema istraživanju koje je provedeno u
Sjedinjenim Američkim Državama 2016.
godine, na uzorku od 5700 ispitanika u dobi
od 12 do 17 godina, 36,7% djevojčica i 30,5%
dječaka doživjelo je elektroničko nasilje
tijekom života.
 Način elektroničkog nasilja razlikuje se
po spolu, navode) djevojčice su izjavile kako
je netko širio glasine o njima na društvenoj
mreži, a dječaci su doživjeli elektroničko
nasilje kroz prijetnju da će biti povrijeđeni.
 3.1 PREVENCIJA
ELEKTRONIČKOG NASILJA
Roditelji često nisu u potpunosti upućeni što
njihova djeca rade na internetu i koliko
vremena provode na društvenim mrežama.
Osim navedenog, važno je istaknuti da
nekolicina roditelja i zbog vlastitog neznanja
o korištenju modernih tehnologija ne zna
kako bi pristupila djetetu i otvorila temu
razgovora o korištenju društvenih mreža ili
pak elektroničkom nasilju.
4. PODIZANJE RAZINE BRIGE O
DJECI I MLADIMA
 Kako je navedeno postoje 3 točke podizanja razine brige o
djeci i mladima:

 '' Reagiranje na probleme djece i mladih

 Senzibiliziranje javnosti za probleme djece i mladih
 Razgranat i stručno utemeljen sustav mreže za pružanje
pomoći i u zaštiti djece ( Institucionalna i stručna
utemeljenost prevencije nasilja nad djecom i mladima,
jasno stajalište društva prema djeci i mladim ljudima, jasna
i primjenjiva zakonska regulativa, obogaćivanje odgojno -
obrazovnih aktivnosti i slobodnog vremena, poticanje
individualnih postignuća, poticanje pozitivnih odnosa
između odraslih i djece , razvijanje tolerancije prema
različitosti. Što u konačnici može uzrokovati bolje
napredovanje djece i mladih ljudi.''
 Posebno odgovornima pred zakonom ukoliko ne
prijave slučaj maltretiranja djece smatraju se :
 odgojitelji
 zdravstveni djelatnici
 učitelji i ravnatelji škola
 stručno razvojne službe ( socijalni radnici )
 policija
 odvjetnici i suci
 svećenici i časne sestre
 voditelji dječijih klubova i udruga.
INTERDISCIPLINARNOST
 Interdisciplinarnost je veoma bitna kao i
suradnja i timski rad stručnjaka u prilaženju
nasilja nad i među djecom i mladima a trebaju
biti uključeni
 - Škole i vrtići
 Centri za socijalnu skrb
 Policija
 Liječnici
 Stručnjaci za mentlano zdravlje
 Pravosudni sustav
 Stručne nevladine organizacije
ZAKLJUČAK
 Posljednjih godina svjedočimo pojačanom
intenzitetu nasilja u svim oblicima
zlostavljanja i zanemarivanja. Ovaj rad je
pokušao približiti nasilje nad i među djecom i
mladima, koji je veoma učestao i koji
predstavlja problem u razvoju djece i mladih
osoba, jer zlostavljanje u bilo kojem obliku
djeluje na sve aspekte razvoja djece i mladih
– tjelesno, emocionalno, intelektualno,
psihičko kao i na razvoj socijalnih vještina i
sposobnosti.