1.

UVOD

Samoubojstvo je vjerojatno najosjetljiviji čin koji itko može izvesti. Malo koja djela imaju tako
duboke korijene u društvenim i ljudskim uvjetima ili imaju tako dalekosežne posljedice.
Nijedan drugi čin nema tako velike posljedice za individue. Samoubojstvo utječe na pojedinca
koji si oduzmu život, utječe na neposredni krug te osobe i na lokalnu zajednicu kao i širu
zajednicu. Samoubojstvo predstavlja područje interesa za različite strukovne profile kao što su
liječnici, psiholozi, socijalni radnici, medicinske sestre/tehničari, sociolozi, pravnike,
svećenike, učitelje, policiju, književnike, filozofe i političare, ali također zanima i ostale
članove javnosti. Prema definiciji koju je dala Svjetska zdravstvena organizacija samoubojstvo
definiramo kao čin sa smrtnim ishodom koji je pokojnik, znajući i očekujući smrtni ishod, sam
planirao i izveo s ciljem provođenja promjena koje je pokojnik želio (1). Procjenjuje se da se
2012. godine globalno dogodilo 804 000 smrtnih slučajeva od samoubojstva. Od toga je 75,5
% bilo u zemljama s niskim i srednjim dohotkom koje imaju ograničene resurse za rješavanje
tog problema. Razlozi samoubojstva su višestruki, ali samoubojstva se mogu spriječiti. Pokušaj
samoubojstva opisujemo kao svako nesmrtonosno samoubilačko ponašanje, poput namjernog
trovanja ili samoozljeđivanje. Prethodni pokušaj samoubojstva jedan je od najsnažnijih
prediktora naknadne smrti samoubojstvom, pa je praćenje stope, demografskog uzorka i metoda
pokušaja samoubojstva ključna komponenta napora u prevenciji samoubojstva (2). Pojava
samoubojstva u adolescentnoj dobi postaje sve već problem. Iako nijedan određeni test ne može
identificirati samoubojicu, postoje specifični faktori rizika. Međutim, zdravstveni radnik trebao
bi biti oprezan u tumačenju čimbenika rizika, jer su faktori rizika česti, dok je samoubojstvo
rijetko. Važno je da nedostatak većine čimbenika rizika ne čini adolescenta sigurnim od
samoubojstva (3).

1.1. Etiologija samoubojstva

Rasprava o samoubojstvu je od vitalne važnosti i ne povećava rizik od samoubilačkog

ponašanja. Umjesto toga, osjetljivo ispitivanje može biti olakšanje i prilika da se dobije pomoć
i podrška koja je potrebna potencijalnim samoubojicama koje gaje misli o samoozljeđivanju
(4). Fiksni faktori rizika uključuju: obiteljsku povijest samoubojstva ili pokušaja samoubojstva,
povijest usvojenja, muški rod, problemi s mentalnim zdravljem roditelja, lezbijke,
homoseksualci, biseksualci ili seksualna orijentacija koja propituje, identifikacija transrodnih
osoba, povijest fizičkog ili seksualnog zlostavljanja i prethodni pokušaji samoubojstva. Osobni
psihički problemi koji predisponiraju samoubojstvu uključuju poremećaje spavanja, depresiju,
bipolarni poremećaj, intoksikacija tvarima i upotreba droge, psihotična stanja, posttraumatski
stresni poremećaj, napadi panike, povijest agresije, impulzivnost, ozbiljnu ljutnu i patološku
upotrebu interneta (3). Upozoravajuće znakove za suicid možemo podijeliti u dvije kategorije,
a to su direktni i indirektni znakovi. Među direktne znakove ubrajamo:

• Suicidalna komunikacija: Netko tko se prijeti da će se ozlijediti ili ubiti ili govori da to
želi učiniti. To uključuje zlokobne izgovore, poput govora o odlasku ili o tome da je
drugima bolje bez njih.
• Traženje pristupa metodi: Netko tko traži načine da se ubije tražeći pristup tabletama,
užetu ili drugim stvarima.
• Priprema: Netko tko govori ili piše o smrti, umiranju ili samoubojstvu, kad su ti postupci
neobični za osobu (4).

Među indirektne znakove ubrajamo:

• Ideja o samoubojstvu
• Zlouporaba supstanci
• Besciljnost (gubitak svrhe/razloga života)
• Anksioznost (briga, uznemirenost, poremećaji spavanja)
• „Zarobljenost“ (osjećaj nemogućnosti bijega iz situacija)
• Beznađe
• Povlačenje (od drugih)
• Bijes (ljutnja, agresija)
• Nepromišljenost
• Promjene raspoloženja (4).

Značajni događaji u nedavnoj prošlosti koji mogu utjecati na gore navedene znakove:

• Prekid partnerske veze/značajni problemi u emotivnoj vezi

• Iskustvo s traumom
• Pravni problemi ili pitanja skrbništva nad djecom
• Prošla povijest pokušaja samoubojstva/obiteljska povijest samoubojstva ili pokušaja
samoubojstva/nedavno samoubojstvo prijatelja
• Gubitak voljene osobe
• Financijska kriza, gubitak posla ili problemi u zapošljavanju
 • Obiteljski sukobi ili raspadnuta obiteljska sredina
• Egzacerbacija ili recidiv bolesti
• Kronična bol/bolest
• Konzumacija alkohola ili psihoaktivnih tvari
• Nedavno otpuštanje iz bolnice (4).

1.2. Epidemiologija samoubojstva

Samoubojstvo je svjetski fenomen. Prema Svjetsko zdravstvenoj organizaciji, 2015. godine

zabilježeno je oko 800 000 samoubojstava širom svijeta, a globalno se 78 % svih izvršenim
samoubojstava događa u zemljama s niskim i srednjim prihodima. Sveukupno, samoubojstva
čine 1,4 % prerane smrti u svijetu. Razlike se pojavljuju između regija i država s obzirom na
dob, spol i socioekonomski status pojedinca i odnosne države, način samoubojstva i pristup
zdravstvenoj zaštiti. Tijekom drugog i trećeg desetljeća života, samoubojstvo je drugi vodeći
uzrok smrti (5). Prema podaci Hrvatskog zavod za javno zdravstvo, 2016. godine registrirano
je sveukupno 683 provedena samoubojstva. Od toga je 515 muškaraca i 168 žena (6). Dovršena
samoubojstva tri su puta češća u muškaraca nego u žena. Pokušaji samoubojstva i do 30 puta
su češći u usporedbi sa samoubojstvima, oni su međutim važni prediktori ponovljenih pokušaja
kao i izvršenih samoubojstava. Sveukupno, stope samoubojstva razlikuju se među spolovima i
tijekom života, dok su metode razlikuju ovisno u zemljama. Najčešće korištene metode su
vješanje, samoootrovanje pesticidima i uporaba vatrenog oružja. Većina samoubojstva širom
svijeta povezana je s psihijatrijskim bolestima. Među njima su depresija, upotreba supstanci i
psihoza najvažniji čimbenici rizika, ali također anksioznost, poremećaji povezani s osobom,
prehranom i traumom, kao i organski mentalni poremećaji značajno pridonose neprirodnim
uzrocima smrti u usporedbi s općom populacijom (5).
2. CILJEVI RADA

Ciljevi ovog istraživanja su bili ispitati:

1. Koja je tvrdnja u upitniku najučestalija između muškaraca i žena?

2. Postoji li rizik za samoubojstvo?
3. ISPITANICI I METODE

3.1. Ustroj studije

Studija je ustrojena kao presječno istraživanje (7).

3.2. Ispitanici

Istraživanje je provedeno u razdoblju od 23.02. do 25.02.2021. na Fakultetu za dentalnu

medicinu i zdravstvo među 66 studenata 1. i 3. akademske godine koji su upisani na
preddiplomski sveučilišni studij sestrinstva na dislociranom studiju u Novoj Gradišci.

3.3. Metode

Za provedbu istraživanja koristio se upitnik samostalno kreiran za ovo istraživanje, koji se

sastoji od 16 pitanja. Prvih šest pitanja se odnosi na sociodemografske podatke, a ostalih 10
pitanja su skala rizika od suicida. Odgovori su dani na skali Likertovog tipa (0 - nikada do 4 –
vrlo često). Ukupni rezultat je zbroj svih odgovora, i on je u rasponu od 0 do 40. Veći broj znači
veći rizik za suicid.

3.4. Statističke metode

Kategorijski podatci su predstavljeni apsolutnim i relativnim frekvencijama. Normalnost

raspodjele numeričkih varijabli testirana je Shapiro - Wilkovim testom. Numerički podatci
opisani su medijanom i granicama interkvartilnog raspona, zbog toga što kontinuirane varijable
ne slijede normalnu razdiobu. Razlike numeričkih varijabli između dvije nezavisne skupine
testirali smo Mann Whitneyevim U testom, a između tri i više nezavisnih skupina Kruskal
Wallisovim testom (Post hoc Conover). Unutarnja pouzdanost skale iskazana je preko
koeficijenta Cronbach Alpha. Razina značajnosti je postavljena na Alpha = 0,05. Za statističku
analizu korišten je statistički program MedCalc® Statistical Software version 19.6.
4. REZULTATI

Istraživanje je provedeno na 66 ispitanika. Medijan dobi ispitanika je 22 godine (interkvartilnog

raspona od 21 do 23 godine) u rasponu od najmanje 19 do najviše 43 godine. Žena je 50 (76
%), u odnosu na 16 (24 %) muškaraca. Najviše ispitanika, 51 (76 %), je neudano/ neoženjeno.
U gradu žive 32 (49 %), a na selu 26 (39 %) ispitanika. Najčešće ispitanici žive kod roditelja,
u 47 (71 %) slučajeva, a njih 13 (20 %) navodi da žive u vlastitom stanu/ kući. U odnosu na
razinu obrazovanja, 64 (96 %) ispitanika je srednje stručne spreme, a prema radnom statusu, po
33 (50 %) ispitanika je zaposleno, odnosno nezaposleno (Tablica 1).

Tablica 1. Osnovna obilježja ispitanika

Broj (%)
ispitanika
Spol
Žene 50 (76)
Muškarci 16 (24)
Bračni status
Neudana/ neoženjen 51 (76)
Izvanbračna zajednica 7 (11)
U braku 7 (11)
Razvedena/ razveden 1 (2)
Mjesto stanovanja
Grad 32 (49)
Prigradsko naselje 8 (12)
Selo 26 (39)
S kim žive
Kod roditelja 47 (71)
U iznajmljenom stanu/ kući 6 (9)
U vlastitom stanu/ kući 13 (20)
Razina obrazovanja
Srednja stručna sprema 64 (96)
Viša stručna sprema 1 (2)
Visoka stručna sprema 1 (2)
Radni status
Nezaposlen 33 (50)
Zaposlen 33 (50)

Rizik za suicidno ponašanje proveden je putem upitnika od 10 pitanja. Koeficijent unutarnje

pouzdanosti skale Cronbach Alpha je 0,924, što znači da je ovaj upitnik dobar instrument za
ocjenu rizika na našem uzorku.
Najviše ispitanika, 15 (22,7 %) je odgovorilo da često ili vrlo često ima promjene u
raspoloženju, a njih 13 (19,7 %) često ili vrlo često osjeća ljutnju, dok se anksiozno često ili
vrlo često osjeća 11 (16,7 %) ispitanika. Psihoaktivne tvari (marihuana, LSD, heroin, kokain)
povremeno, često ili vrlo često koristi 6 (9 %) ispitanika. Ponekad je 11 (16,7 %) ispitanika
sklono nepromišljenom ponašanju.

Da nikada ne osjećaju beznađe navodi 47 (71,2 %) ispitanika, a da u svom životu nikada ne

osjećaju besciljnost navode 42 (63,6 %) ispitanika (Tablica 2).

Tablica 2. Samoprocjena tvrdnji vezanih uz rizik suicida

Broj (%) ispitanika

Nikad Rijetko Ponekad Često Vrlo Ukupno
često
Razmišljam o 49 (74,2) 11 (16,7) 5 (7,6) 0 1 (1,5) 66 (100)
samoubojstvu.
Koristim psihoaktivne tvari 58 (87,9) 2 (3) 1 (1,5) 3 (4,5) 2 (3) 66 (100)
(npr. marihuana, LSD,
heroin, kokain...)
Osjećam besciljnost u svom 42 (63,6) 14 (21,2) 9 (13,6) 0 1 (1,5) 66 (100)
životu.
Osjećam anksioznost. 27 (40,9) 16 (24,2) 12 (18,2) 7 (10,6) 4 (6,1) 66 (100)
Ne mogu pronaći izlaz za 36 (54,5) 17 (25,8) 6 (9,1) 5 (7,6) 2 (3) 66 (100)
svoje probleme.
Osjećam beznađe. 47 (71,2) 9 (13,6) 7 (10,6) 2 (3) 1 (1,5) 66 (100)
Često se povlačim u sebe. 25 (37,9) 23 (34,8) 9 (13,6) 6 (9,1) 3 (4,5) 66 (100)
Osjećam ljutnju. 19 (28,8) 18 (27,3) 16 (24,2) 8 (12,1) 5 (7,6) 66(100)
Sklon/a sam 33 (50) 18 (27,3) 11 (16,7) 2 (3) 2 (3) 66(100)
nepromišljenom ponašanju.
Imam promjene u 19 (28,8) 19 (28,8) 13 (19,7) 6 (9,1) 9 (13,6) 66(100)
raspoloženju.

Nema značajnih razlika u ocjeni pojedine tvrdnje vezane uz rizik od suicida, osim u tvrdnji da
se često povlače u sebe. Žene su značajnije češće sklonije povlačenju u sebe u odnosu na
muškarce (Mann Whitney U test, P = 0,04), medijana ocjene 1 (interkvartilnog raspona od 0 do
2) (Tablica 3).
Tablica 3. Ocjene tvrdnji vezanih uz rizik zasuicid prema spolu
Medijan (interkvartilni raspon) P*
Žene Muškarci Ukupno
Razmišljam o samoubojstvu. 0 (0 - 0,3) 0 (0 - 1) 0 (0 - 1) 0,67
Koristim psihoaktivne tvari (npr. 0 (0 - 0) 0 (0 - 0,8) 0 (0 - 0) 0,07
marihuana, LSD, heroin, kokain...)
Osjećam besciljnost u svom životu. 0 (0 - 1) 0 (0 - 1) 0 (0 - 1) 0,48
Osjećam anksioznost. 1 (0 - 2) 1 (0 - 2) 1 (0 - 2) 0,77
Ne mogu pronaći izlaz za svoje 0 (0 - 1) 0 (0 - 1,8) 0 (0 - 1) 0,96
probleme.
Osjećam beznađe. 0 (0 - 1) 0 (0 - 0,8) 0 (0 - 1) 0,65
Često se povlačim u sebe. 1 (0 - 2) 0 (0 - 1) 1 (0 - 2) 0,04
Osjećam ljutnju. 1 (0 - 2) 1,5 (1 - 2) 1 (0 - 2) 0,51
Sklon/a sam nepromišljenom 0 (0 - 1) 1 (0 - 1,75) 0,5 (0 - 0,60
ponašanju. 1)
Imam promjene u raspoloženju. 1 (0 - 3) 1 (0 - 2) 1 (0 - 2) 0,57
*Mann Whitney U test

Ukupni rizik od suicida dobili smo sumiranjem svih pojedinih pitanja, tako da je raspon cijele
skale od 0 do 40, gdje veći broj ukazuje na veći rizik od suicida.

Značajno veći rizik od suicida imaju ispitanici koji žive kod roditelja, medijana 7
(interkvartilnog raspona od 5 – 14), u odnosu na ispitanike koji žive u vlastitom stanu/ kući
(Kruskal Wallis test, P = 0,02), dok nema značajne razlike u ocjeni rizika od suicida u odnosu
na ostala obilježja ispitanika (Tablica 4).
Tablica 4. Procjena rizika za suicid u odnosu na obilježja ispitanika

Medijan Minimum – P
(interkvartilni maksimum
raspon) ocjene rizika
(cijela skala)
Spol
Žene 6 (2 – 12) 0 – 35 0,89*
Muškarci 6 (3 – 14) 0 – 27
Bračni status
Neudana/ neoženjen 6 (4 – 14) 0 – 35 0,06†
Izvanbračna zajednica 3 (0 – 6) 0 – 11
U braku 0 (0 – 11) 0 – 16
Razvedena/ razveden 7 (n=1) -
Mjesto stanovanja
Grad 6 (2 – 14) 0 – 30 0,95†
Prigradsko naselje 7 (4 – 13) 0 – 17
Selo 5 (2 – 12) 0 – 35
S kim žive
Kod roditelja 7 (5 – 14) 0 – 35 0,02†§
U iznajmljenom stanu/ kući 6 (3 – 24) 1 – 27
U vlastitom stanu/ kući 1 (0 – 7) 0 - 16
Razina obrazovanja
Srednja stručna sprema 6 (2 – 13) 0 - 35 -
Viša stručna sprema 0 (n=1) -
Visoka stručna sprema 17 (n=1) -
Radni status
Nezaposlen 6 (4 – 13) 0 – 35 0,35*
Zaposlen 6 (0 – 14) 0 – 27
*Mann Whitney U test; †Kruskal Wallisov test (post hoc Conover)
§na razini P<0,05 značajne su razlike između Kod roditelja vs. u vlastitom stanu/kući

Broj ispitanika
0 2 4 6 8 10 12
0
Ukupna skala Rizika za suicid

3
6
9
13
16
19
27
35

Rizik za suicid

Slika 1. Raspodjela ispitanika prema ukupnoj skali rizika za suicid.

5. RASPRAVA

Ciljevi ovog istraživanja bili su ispitivanje pojavnosti najučestalijih tvrdnji iz upitnika između
muškaraca i žena te procjena rizika za samoubojstvo.

2018. godine provedeno je istraživanje u kojemu je cilj bio istraživanje rizika i zaštitnih
čimbenika za pokušaj samoubojstva. U istraživanju je sudjelovalo 189 osoba (18-30 godina):
63 je već pokušalo samoubojstvo, 63 je imalo povijest samoubojstva, a 63 nikada nije imalo
samoubojstva. Svi su završili internetski protokol o istraživanju samoubilačkih pokušaja i
razmišljanja, tjeskobi, samopoštovanju , samoefikasnosti i stresnim faktorima u razvoju.
Skupina sa samoubilačkim idejama pokazala je više rezultate socijalne anksioznosti (M =
26,03, SD = 10,25). Zaštitni čimbenici bili su ključni za sprečavanje rizika od samoubojstva i
pomoć u rješavanju problema u odrasloj dobi (8).

Drugo istraživanje (sustavni pregled) također provedeno 2018. godine kod samoozljeđivanja
liječenih u bolnici identificirao je četiri čimbenika rizika za samoubojstvo, s jakim dimenzijama
učinka i malim fluktuacijama kada se prilagodi važnim potencijalnim poremećajima: prethodne
epizode samoozljeđivanja (omjer opasnosti [OO] = 1,68), namjera samoubojstva (OO = 2,7),
tjelesni zdravstveni problemi (OO = 1,99) i muški spol (OO = 2,05). Suicidalne namjere i
problemi s tjelesnim zdravljem mogu se izmijeniti na kliničkoj razini i prethodnim
samoozljeđivanjima na razini populacije. PAR za ponavljanje samoozljeđivanja kod mladih –
granični poremećaj osobnosti (PAR = 42,4 %), bilo koji poremećaj osobnosti (PAR = 16,3 %),
bio koji poremećaj raspoloženja (PAR = 42,2 %) i prethodno seksualno zlostavljanje (PAR =
12,8 %) – i omjeri vjerojatnosti (OV) za kontinuirane mjere ozbiljnosti beznađa (OV = 2,95) i
samoubilačkih namjera (OV = 2,01) (9).

Analizom podataka prikupljenih u ovom istraživanju od 66 ispitanika, studenata 1. i 3. godine

preddiplomskog studija sestrinstva u Novoj Gradiškoj, zamijećeno je kako 15 ispitanika
često/vrlo često ima promjene u raspoloženju, 13 ispitanika navodi čestu/vrlo čestu ljutnju, dok
je 11 ispitanika odgovorilo da često/vrlo često osjeća anksioznost. Od ukupnog broja ispitanika
samo 6 povremeno, često ili vrlo često koristi psihoaktivne tvari. Razlika u ocjeni tvrdnji vezane
za rizik od suicida zamijećena je kod ženskih osoba koje se često povlače u sebe (P* = 0,04).
Značajno veći rizik za suicid postoji kod ispitanika koji žive kod roditelja, medijana 7
(interkvartilnog raspona 5 – 14), u odnosu na ispitanike koji žive u vlastitom stanu/kući
(Kruskal Wallis test, P = 0,02). Usporedbom s prethodno navedenim istraživanjima možemo
vidjeti povezanost u sljedećem rizičnom čimbeniku za samoubojstvo: anksioznost.
6. ZAKLJUČAK

Čimbenici rizika za samoubojstvo istraživani su na raznim populacijama i na pojedinačnim

razinama, uz to ispitivani su faktori predispozicije i ubrzavajući akcidenti, uglavnom na
individualnoj razini. Svaki od čimbenika može se posredovati kroz genetske, psihološke i
osobne ličnosti, što većinu objašnjavajućih modela čini složenima i teškim za tumačenje.
Pojedinačni čimbenici, posebno psihijatrijski poremećaji, najsnažnije utječu na stope
samoubojstava u modelima životnog puta. Smatra se da predisponirajući i ubrzavajući
čimbenici zajedno rezultiraju psihološkim promjenama, uključujući osjećaj usamljenosti,
bezizlaznosti i opterećenja, što dovodi do socijalne izolacije. Psihološke promjene, u
kombinaciji s pristupom letalnim sredstvima mogu rezultirati samoubojstvom.

Temeljem provedenog istraživanja i dobivenih rezultata mogu se izvesti sljedeći zaključci:

1. Žene su značajnije češće sklonije povlačenju u sebe u odnosu na muškarce.

2. Značajno veći rizik od suicida imaju ispitanici koji žive kod roditelja, u odnosu na
ispitanike koji žive u vlastitom stanu/kući, dok nema značajne razlike u ocjeni rizika od
suicida u odnosu na ostala obilježja ispitanika.
7. SAŽETAK

Ciljevi istraživanja su bili ispitati pojavnost najučestalijih tvrdnji iz upitnika između muškarca
i žena te ispitati postoji li rizik za samoubojstvo. Studija je ustrojena kao presječno istraživanje.
Istraživanje je provedeno na 66 ispitanika. Medijan dobi ispitanika je 22 godine u rasponu od
najmanje 19 do najviše 43 godine. Žena je 76 %, u odnosu na 24 % muškaraca. Najviše
ispitanika, 76 %, je neudano/ neoženjeno. U gradu žive 49 %, a na selu 39 % ispitanika.
Najčešće ispitanici žive kod roditelja, u 71 % slučajeva, a njih 20 % navodi da žive u vlastitom
stanu/ kući. U odnosu na razinu obrazovanja, 96 % ispitanika je srednje stručne spreme, a prema
radnom statusu, 50 % ispitanika je zaposleno, odnosno nezaposleno. Za provedbu istraživanja
koristio se upitnik samostalno kreiran za ovo istraživanje, koji se sastoji od 16 pitanja. Prvih
šest pitanja se odnosi na sociodemografske podatke, a ostalih 10 pitanja su skala rizika od
suicida. Rizik za suicidno ponašanje proveden je putem upitnika od 10 pitanja. Koeficijent
unutarnje pouzdanosti skale Cronbach Alpha je 0,924, što znači da je ovaj upitnik dobar
instrument za ocjenu rizika na našem uzorku. Temeljem provedenog istraživanja i dobivenih
rezultata mogu se izvesti sljedeći zaključci: žene su značajnije češće sklonije povlačenju u sebe
u odnosu na muškarce. Značajno veći rizik od suicida imaju ispitanici koji žive kod roditelja, u
odnosu na ispitanike koji žive u vlastitom stanu/kući, dok nema značajne razlike u ocjeni rizika
od suicida u odnosu na ostala obilježja ispitanika.

Ključne riječi: adolescenti, rizik, rizični čimbenici, samoubojstvo, sestrinstvo, studenti.