Professional Documents
Culture Documents
Centar za stara i iznemogla lica – osobe Mostar obavlja posao na dvije lokacije. U
okviru djelatnosti pružaju cjelodnevnu brigu o starim, kronično bolesnim, osobama sa
invaliditetom kroz usluge smještaja, prehrane, primarne zdravstvene zaštite i njege,
održavanje osobne i kolektivne higijene, zadovoljavanje kulturnih i socijalnih potreba, radno
okupacijske aktivnosti, kao i organiziranje slobodnih aktivnosti korisnika.
Pored stručnog osoblja u Centru su zaposleni i kuhari, osobe koje se brinu o higijeni
odjeće korisnika, spremačice.
Socijalni radnik u Centru za stara i iznemogla lica – osobe Mostar obavlja poslove
psihosocijalnog rada u suradnji sa drugim stručnim djelatnicima. Nadalje, poslovi
socijalnog radnika su provođenje radionica poput te usklađivanje poslova i evaluacija
istih. Socijalni radnik obavlja razgovore sa korisnicima, pokušava ostvariti njihove
potrebe koje su u djelokrugu ustanove.
Sljedeći posao je prikupljanje podataka za socijalnu anamnezu u kojoj su sažeti
najbitniji podaci o korisnicima, koju koriste svi ostali zaposlenici u ustanovi.
Socijalni radnik ostvaruje komunikaciju sa obitelji i rodbinom korisnika, kako bi se
ostvarivao socijalni kontakt na relaciji korisnik – obitelj kako se korisnici ne bi osječali
ostavljeno, marginalizirano itd.
3. Molimo Vas da navedete s kojim ste sve dijelom administrativnih poslova socijalnog
radnika tijekom prakse upoznali
- Praćenje izmjena i dopuna zakona koji su od važnosti za Centar za starija i
iznemogla lica – osobe Mostar
- Slanje dopisa, molbi, obavijesti, poziva
- Koordinacija sa ostalim ustanovama
- Vođenje statistike
5. Opišite postupak ostvarivanja dva prava iz sustava socijalne zaštite (područje rada po
izboru).
Pravo na smještaj - Ova usluga obuhvaća stanovanje, prehranu, njegu, brigu o
zdravlju, socijalni rad, psihosocijalnu rehabilitaciju, fizikalnu terapiju, aktivno
provođenje vremena, a ovisno o utvrđenim potrebama i izboru korisnika. Smještaj se
može priznati kao privremeni ili dugotrajni. Privremeni može biti u kriznim
situacijama, zatim zbog provođenja kraćih rehabilitacijskih programa te u drugim
slučajevima.
7. Opišite koji je slučaj tijekom terenske prakse ostavio poseban dojam na Vas i zašto ste
izdvojili baš taj slučaj.
Nisam imala priliku odlaziti na teren, ali nakon što mi je mentorica objasnila
ustrojstvo doma imala sam priliku vidjeti sve u praksi, odnosno, provedena sam kroz
cijelu ustanovu kako bi vidjela cijeli sustav u praksi.
9. Molimo Vas da navedete, ukoliko ste imali priliku samostalno obavljati neke poslove
(npr. obaviti razgovor s korisnikom u ustanovi ili na terenu, napisati socijalnu
anamnezu i sl.), što ste konkretno samostalno obavili i kako ste se snašli u tome?
10. Molimo Vas da obrazložite koliko ste zadovoljni svojim osobnim angažmanom na
praksi (redovitošću odlaska na praksu, vlastitom zainteresiranošću na poslu,
postavljanjem pitanja, pokazivanjem zainteresiranosti da Vam se objasni ili pokaže
nešto, odnosima prema korisnicima i kolegama i sl.)
Smatram da sam se dobro snašla u ulozi socijalnog radnika bez obzira što sa došla samo
na praksu. Već sam gore navela da u Centru za stara i iznemogla lica – osobe korisnici su
osobe kojima treba razgovor, bio to formalni ili neformalni razgovor, a ja sam osoba koja
strpljenja ima te bi si za taj dio dala ocjenu 5/5. Nadalje, u sastavljanju
socijalnoanamnestičkih podataka bih si dala ocjenu 4/5 jer smatram da bez obzira što sam već
prošla jednu praksu, nemam dovoljno razvijenu vještinu kako bih postavljala prava pitanja, a
ujedno sam si prije sastavljanja socijalne anamneze priređivala set pitanja koje ću postaviti
korisnicima. Smatram da će sastavljanje socijalne anamneze bez posebnih priprema doći sa
iskustvom. S obzirom na ovu praksu mislim da ću imati problema u budućnosti u radu sa
starijim i nemoćnim osobama jer sam gubila '' tlo '' pod nogama pod šokantnim pričama koje
sam čula od korisnika.
Osoblje koje je zaposleno u Centru je jako susretljivo i u ni jednom trenutku im nije bio
problem nešto pojasniti ili pokazati. Svo osoblje koje je zaposleno funkcionira na jako
humanistički način kako jedni prema drugim tako i prema korisnicima. Mentorica je jako
susretljiva, a kao što sam navela bila je spremna nadodati nekoliko pitanja bitnih za socijalnu
anamnezu.
11. Koliko ste zadovoljni cjelokupnim dobivenim stečenim znanjem i iskustvom na ovoj
terenskoj praksi?
Na ovoj terenskoj praksi sam shvatila ono što učimo u literaturi na fakultetu. Smatram da
je empatičnost glavna karakteristika socijalnog radnika u budućem radu sa korisnicima starije
životne dobi, nadalje smatram da bez obzira što je praksa trajala kratko da sam načila da ću se
morati boriti protiv vezivanja sa korisnicima, ne na način da postanem beščutna nego da
moram stvoriti korelaciju sa korisicima koja je empatična, ali ujedno i profesionalna te kako
moram kroz iskustvo naučiti ograditi se o priča koje jesu potresne kako ne bih sagorjela na
poslu.
A.K rođen je 12.03.1950. godine u Mostaru od oca F.K ( rođ. 05.12. 1925. god,
preminuo 1993. godine ) i majke Đ.K ( rođ. 06.11.1927. god preminula 2001. godine). Otac
mu je po zanimanju bio poljoprivrednik sa završenom osmogodišnjom školom, a majka mu je
bila domaćica i vodila je brigu o kućanstvu. U braku njegovih roditelja rođen je kao jedinac i
objašnjava kako je imao lijepo djetinstvo.
A.K je završio osmogodišnju školu i cijeli svoj život je radio u građevini, te ima staža
cca 27 – 30 godina po privatnim tvrtkama, te kako je stigao osobnu mirovinu, za koju smatra
da je preniska te kako s njom nebi mogao udovoljiti osnovne životne potrebe.
A. K je zasnivao bračnu zajednicu sa M.E rođena 13.06.1949. godine, koja je preuzela
njegovo prezime. U tom braku rođeno je dva sina M.K rođen 12.04. 1970. godine i A.K
rođen 28.07.1975. godine.
M.K je sudjelovao u ratu te je poginuo 1993. godine ( 23. godine starosti ) zbog čega
je A.K pokušao suicid ( tablete kombinirane sa alkoholom ) zbog čega je bio završio na
psihijatriji, dok je mlađi sin A.K. otišao na rad u inozemstvo točnije Švedsku iz koje se prema
njegovoj izjavi ne planira vraćati.
Supruga mu je preminula 2015. godine i od tada je smješten u Centar za stara i
iznemogla lica – osobe Mostar jer se nije mogao skrbiti o sebi, te nije bio u psihičkom stanju
živjeti sam.
Objašnjava kako ne održava nikakve kontakte sa sinom A.K, odnosno da su bili u
stalnom kontaktu do jednog trenutka kada on više nije nazvao, niti poslao pismo. Od ostalih
obiteljskih odnosa navodi sestričnu koja mu ponekad dođe u posjetu i s kojom razgovara.
A.K boluje od depresije za koju uzima propisanu terapiju, visokog krvnog tlaka i
manjka vitamina i minerala koje u Centru ima propisane kao dio terapije. U centru koristi
sobu od otprilike 15 m kvadratnih koja je opremljena sa : televizijom, krevetom, ormarom,
stolom i toaletnim čvorom, iako se žali ljeti kako mu je poprilično vruće u sobi.
A.K redovito obavlja kontrole kod psihijatra koji dolazi u Centar za stara i iznemogla
lica – osobe Mostar zbog pokušaja suicida jer psihijatar smatra da je taj događaj ostavio
neizbrisiv trag na A.K.
A. K Ostvaruje osobnu mirovinu i pravo na ortopedsko pomagalo u vidu štaka koje
mu pomažu pri hodanju.
Individualni plan :
Dugoročni cilj - S obzirom na njegov stupanj depresije i osječaja odbačenosti
dugoročni cilj bi bio razvijanje socijalne mreže.
Kratkoročni cilj
- Uključivanje A.K u radionice
- Ostvarivanje kontakta sa sinom
- Odlazak na duhovne obnove
Metode rada
- Savjetovanje
- Psihosocijalna podrška
- Socijalni rad u grupi