Ponavljanje predmeta:

Podučavanje u zdravstvu

Prof dr med Aida Ramić-Čatak

 Šta je učenje?

• Učenje je složeni psihički proces promjene ponašanja na

osnovu usvojenog znanja i iskustva.
• Sastoji se od : usvajanje navika, informacija, znanja,
vještina i sposobnosti.
• Proces pohranjivanja podataka u skladištu pamćenja.
Od čega zavisi stil učenja...

• Vrste dominantnog načina prijema informacija.

• Načina na koji osoba procesuira informacije.
• Načina razmišljanja, obrade i razumijevanja
informacija koji nije isti kod svih osoba.
• Načina učenja koji svakoj osobi odgovara.
 Teorije učenja

 Teorija učenja uvjetovanjem

 Teorija socijalnog učenja
 Teorija kognitivnog učenja
 Šta je podučavanje ?
• Stvaranje uvjeta za učenje
• Podučavanje je vrsta pomaganja u učenju
• Podučavanje je analiza faktora koji podstiču ili umanjuju
proces učenja
• Podučavanje je proces identifikacije grešaka u procesu učenja
• Podučavanje je pretvaranje nastavnog sadržaja u obrazovanje
pojedinca
 Šta je metodički pluralizam u
podučavanju ?
• Korištenje različitih oblika i metode rada usvajanja
novih znanja, vještina i sadržaja podučavanja.
• Raznolikost metodičkih oblika u procesu podučavanja.
 Tehnike učenja = Metode podučavanja
• Tehnike učenja su alati koji omogućuju razumijevanje i
usvajanje sadržaja.
• Metode podučavanja su teoretske osnove koje
uključuju različite tehnike učenja za prijenos znanja i
razvoj vještina.
 Metode podučavanja

• Metode individualiziranog podučavanja

• Metode personaliziranog podučavanja
• Metode aktivnog podučavanja
• Metode direktnog podučavanja
 Deset generalnih faktora koji određuju
učenje/podučavanje odraslih (1)
1. Faktor motivacije – ako postoji razlog, svrha ili cilj zbog kojeg se
educira, odrasla osoba je motiviranija, čime je obaveza predavača
da koristi metode i tehnike prenošenja znanja na učinkovit i
zanimljiv način .
2. Faktor kontrole – odrasli ljudi imaju urođenu potrebu za
kontrolom nad životom, zbog čega se treba jačati njihova
odgovornost preuzimanje aktivne, a ne pasivne uloge u vlastitom
profesionalnom usavršavanju.
 Deset generalnih faktora koji određuju
učenje/podučavanje odraslih (2)
3. Faktor iskustva – svjesno ili podsvjesno, odrasli ljudi povezuju
nove informacije i znanja sa onim što već znaju, bilo životnim
iskustvom ili putem obrazovanja.
4. Faktor različitosti – odrasli se međusobno razlikuju po životnom
iskustvu i godinama, što je optimalno za korištenje dijaloga i
grupnih diskusija u razmjeni ideja.
 Deset generalnih faktora koji određuju
učenje/podučavanje odraslih (3)
5. Faktor godina – brzina učenja opada s godinama, ali se dubina
razumijevanja/učenja povećava. Cjeloživotnim učenjem odrasli
osiguravaju fleksibilnost mozga prema novim informacijama i
znanjima i veću mogućnost usvajanja istih.
6. Faktor cilja – odrasli se obrazuju s ciljem i žele primijeniti
naučeno što je moguće prije, zbog čega edukatori nova znanja
moraju prezentiraju na jasan i sistematiziran način.
 Deset generalnih faktora koji određuju
učenje/podučavanje odraslih (4)
7. Faktor relevantnosti (važnosti) – odrasli ljudi žele poznavati
razlog zbog kojeg nešto uče ili se podučavaju, zbog čega edukatori
moraju definirati ciljeve i sadržaj prilagođen potrebama onih koji
uče.
8. Faktor navika – odrasli često posjeduju navike koje su u
suprotnosti od onoga što je predmet učenja i podučavanja i to može
biti uzrok otpora prema učenju. Edukator treba dati do znanja da
njihove ustaljene ideje i mišljenja imaju vrijednost kako se ne bi
osjećali ugroženi u granicama njihovih „zona komfora“.
 Deset generalnih faktora koji određuju
učenje/podučavanje odraslih (5)
9. Faktor promjena – neke odrasle promjena motivira na učenje i
podučavanje a neke ne. Svako učenje donosi neku promjenu stavova,
uvjerenja, oblika ponašanja, pa edukator odraslima mora objasniti
svrhu usvajanja novih informacija.
10. Faktor poštovanja – svi zaslužuju poštovanje a posebno odrasli
koji to očekuju od edukatora, na način da im se dopusti aktivno
učestvovati, iskazati njihove ideje i mišljenja.
 Faktori koji utiču na proces učenja
• Fiziološki
• Kognitivni
• Emotivni
• Psihološki
• Faktori okoliša
 Definicije komunikacije

• „ Proces stvaranja značenja između dvije ili više

osoba”
• „ Dinamičan proces namjernog ili nenamjernog slanja,
prenosa ili primanja poruka između dvije ili više
osoba, na verbalan ili neverbalan način „
 Šta je svrha komunikacije ?
• Primanje informacije
• Rješavanje problema
• Donošenje odluka
• Zadovoljavanje potreba:
- za pripadanjem – određenoj grupi,
- za organizacijom posla – upravljanje ljudima
- interakcija sa drugim ljudima – porodica, posao
 Tvrdnje o značaju komunikacije u medicinskoj
praksi
• I verbalna i neverbalna komunikacija su podjednako važne.
• Lošom upotrebom neverbalne komunikacije kod pacijenta se
može razviti krivi dojam i negativne emocije.
• Kvalitetna komunikacija od prvog mjesta ulaska pacijenta u
zdravstveni sistem ima veliku ulogu u efikasnosti zdravstvene
zaštite, ishoda liječenja i zadovoljstva pacijenta.
 Koji su oblici komunikacije ?

• verbalna – neverbalna
• govorna – pisana
• informacijska – terapijska
• namjerna – nenamjerna
• posredna – neposredna
 Najčešća podjela komunikacije

• U odnosu na način komuniciranja:

verbalna i neverbalna komunikacija.
• U odnosu na simbole :
govorna i pisana.
• U odnosu na svrhu:
informacijska i terapijska.
Podjela komunikacija u odnosu na obuhvat
ljudi

• Intrapersonalna komunikacija
• Interpersonalna komunikacija
• Komunikacija u maloj grupi
• Javna komunikacija
• Masovna komunikacija
 Neverbalna komunikacija
• Način kojim komuniciramo bez riječi, bilo namjerno, bilo
nenamjerno, koristeći neverbalne znakove kao što su : izraz lica,
ton glasa, geste, položaj tijela ili pokret, dodir i pogled.
• Poruke šaljemo i svojim izgledom, odjećom, mirisom, udaljenošću,
mjestom koje zauzimamo u prostoru…
 Neverbalna komunikacija

• stav tijela • dodirivanje

• mimika • odijevanje
• kontakt očima • prostorno ponašanje
• gestikulacije • vanjski kontekst
 Vrste komunikacijskih vještina u radu sa
pacijentom

• Vještine povezane sa sadržajem (content skills)

• Procesne vještine (process skills)
• Perceptualne vještine (perceptual skills)
 Neverbalne vještine
• Korištenje neverbalnih znakova : statični i dinamični.
Statični :
• Udaljenost tijela
• Međusobni položaj
• Stav tijela i tjelesni kontakt
Dinamični :
• Izraz lica
• Kretnje (geste)
• Kontakt očima.
 Značaj verbalnih vještina
• Verbalnom komunikacijom se prenosi glavni dio informacije.
• Nepravilna verbalna komunikacija može uzrokovati probleme u
razumjevanju između zdravstvenih radnika i pacijenata zbog :
• korištenja pogrešnih ili nerazumljivih riječi,
• korištenja dvosmislenih izraza
• prekomjernim korištenjem stručnih medicinskih termina.
 Tvrdnje o značaju anamneze

• Predstavlja ključni momenat uspostavljanja komunikacije između

zdravstvenog radnika i pacijenta.
• Pomaže u postavljanju konačne dijagnoze u 75% slučajeva.
• Nije samo puko prikupljanje informacija o pacijentu.
• Prva i kasnija interakcija između zdravstvenog radnika i pacijenta,
tokom koje se prikupljaju informacije o zdravstvenom stanju ali i
životu pacijenta, porodici, njegovom okruženju.
 Kategorije intelegencije
• Apstraktna ili verbalna inteligencija - obuhvata mogućnost
pojedinca da se koristi pojmovima, terminima, da uviđa njihovo
značenje i da ih funkcionalno kombinuje.
 Kategorije intelegencije
• Praktična inteligencija - podrazumeva spretnost u rukovanju
predmetima i stvarima u sredini u kojoj živimo (manipulativne
sposobnosti), mogućnosti psihomotornog reagovanja u
problemskim situacijama.
• Socijalna inteligencija - kategorizira sposobnost u interakciji sa
ljudima.
Od čega se sastoji emocionalna intelegencija

• Spoznavanje čovjekovih emocija.

• Upravljanje emocijama.
• Samomotivacija.
• Empatija.
• Umijeće održavanja međusobnih odnosa u značajnoj
mjeri predstavlja vještinu razumijevanja tuđih
emocija
 Informisanje pacijenta
• Informisanje pacijenta je zakonom definirano pravo pacijenta ali i
terapijski postupak !
• Pravo pacijenta na dobivanje potpunih informacija o dijagnozi,
liječenju i prognozi bolesti u obliku koji je pacijentu jasan.
 Informisanje pacijenta
- Pravo pacijenta na dobivanje informacija nužnih za davanje
pristanka na liječenje prije nego se započne sa bilo kakvim
medicinskim tretmanom.
- Pravo na informacije koje moraju uključivati činjenice o
potencijalnim rizicima tretmana, i mogućim posljedicama.
 Šta sve utiče na proces informisanja pacijenta (1)

• Osobine doktora/medicinske sestre

• Njihova etika i profesionalizam
• Poznavanje tehnika i optimalni odabir prenosa
informacija
Šta sve utiče na proces informisanja pacijenta (2)

• Poznavanje i korištenje vještina komunikacije

• Stepen aktivnog učešća pacijenta
• Osobine pacijenta
• Predznanje pacijenta o bolesti
Pet zlatnih pravila u informisanju pacijenta
1. Količina informacija mora biti ograničena (optimalno do 7
informacija )
2. Koristiti više puteva i načina prijenosa informacija
3. Aktivno slušati i znati kada treba prestati govoriti
4. Obavezno pitati sve što je nejasno
5. Procjeniti potrebe pacijenta
Terapijski efekat informisanja pacijenta (1)
• Terapijska komunikacija - pružanje informacija nije davanje i
primanje poruka radi njihove informacijske vrijednosti, nego radi
terapijskog učinka na druge.
• Sastoji se od slušanja, razumijevanja, davanje podrške, suosjećanja,
savjeta i uputa - pomaganje pacijentima komunikacijom : riječju,
gestom, mimikom, pokretom, smiješkom, pogledom, dodirom.
 Rezultati djelovanja terapijskog
informisanja pacijenta (1)
• Direktni ishodi :
- Psihološki – bolje sučeljavanje sa stresom i bolešću
- Endokrinološki – uspostavljanje metaboličkog balansa
- Imunološki - jačanje imuniteta
 Rezultati djelovanja terapijskog
informisanja pacijenta (2)
• Indirektni ishodi :
- obavještavanja i dobre komunikacije utiču na formiranje zdravih
životnih stilova, promjene ponašanja i pridržavanja zdravstvenih
savjeta i uputa.
 Šta je mentorstvo u sestrinstvu
• Organizirani, formalni proces u kojem stručnjak (mentor) daje
podršku i vodi manje iskusnu osobu (mentoriranog) s ciljem
kontinuiranog praćenja učinkovitog razvoja i rada te napredovanja
u karijeri .
• U sestrinstvu se pojam mentora odnosi na profesionalno
osposobljavanje medicinskih sestara/tehničara kao jednog od
načina unaprjeđenja njihove kvalitete rada i podrška u razvoju
karijere.
 Uloga mentora u sestrinstvu (1)
• Ulagač : ulaže određeno vrijeme u učenika, dijeli s njim svoje
znanje i iskustvo;
• Daje podršku : ohrabruje, daje vrijeme, uvijek je voljan poslušati i
uvijek je dostupan u nuždi;
• Prati standarde : uvijek dovodi u pitanje standarde njege i
komptencije;

(Darling, www.rcn.org.uk )
 Uloga mentora u sestrinstvu (2)

• Učitelj-trener : vješto dijeli znanja o njezi pacijenata i

kompetencijama, daje vodstvo, daje vrijeme za vježbu i ohrabruje
učenika da uči kroz iskustvo;
• Daje povratnu informaciju : daje pozitivnu povratnu informaciju,
naglašava slabosti i sugerira daljnje učenje;
• Nadahnjuje: budi interes za šira pitanja, npr. politička, financijska
itd. odnosno za odjelne inicijative koje mogu utjecati na okruženje
u kojem se izvodi praksa;

(Darling, www.rcn.org.uk )
 Uloga mentora u sestrinstvu (3)
• Potiče na nove ideje : ohrabruje učenika da stvara i verbalizira
nove ideje, sluša ih i pomaže učeniku da o njima razmišlja;
• Rješava probleme : pomaže učeniku da sistematično razmišlja o
problemima i načinima njihova rješavanja i sprječavanja;
• Savjetnik za karijeru : daje savjete vezane uz planiranje karijere;

(Darling, www.rcn.org.uk )
 Modeli supervizije u sestrinstvu
1. Model jedan na jedan (one-to-one)
2. Grupna supervizija :
• peer supervizija
• tim supervizija
• multidisciplinarna supervizija
 Faze u podučavanju pacijenta

Definiranje
Definiranje Planiranje Realizacija Evaluacija
Procjena Prikupljanje Analiza sadržaja i
okvira aktivnosti aktivnosti aktivnosti
pacijenata podataka podataka cilja
podučavanja podučavanja podučavanja podučavanja
podučavanja
 Faza 1: Procjena pacijenata /obitelji

•Procjena kognitivnih, psihički, emotivnih, socijalnih i okolišnih

faktora koji mogu uticati na sposobnost i motivaciju pacijenata na
podučavanje.
•Znanja, stavovi i prethodna iskustva koja mogu biti motivacija ili
inhibicija za promjenu ponašanja vezanu za zdravlje, samozaštitu,
prevenciju i kontroilu faktora rizika po zdravlje.
 Faza 2: Definiranje orijentacionog okvira podučavanja

Definira se :
•šta edukator ili tim želi da pacijent/ica nauči o rizicima po
zdravlje, zdravim izborima i promjeni ponašanja,
•pravilnom korištenju zdravstvene zaštite,
•kojim aktivnostima se navedeni ciljevi podučavanja
planiraju realizirati.
 Faza 3: Prikupljanje podataka

•koje su potrebe, sposobnosti, motivacija ili limiti

pacijenta/ice za učenje,
•kakvi su stavovi i očekivanja obitelji, sakupljanje podataka
iz uvida u medicinsku dokumentaciju o aktuelnom
zdravstvenom stanju pacijenta/ice,
•razmjena informacija sa drugim profesionalcima
relevantnim za procjenu potreba pacijenta/ice.
 Faza 4: Analiza podataka

Faza u kojoj edukator analizom sakupljenih podataka

dolazi do odgovora na vrlo značajna pitanja:
• šta je to što bi pacijent/ica bi želio/la naučiti,
• koji oblik navika i ponašanja treba promijeniti,
• faktori motivacije i u kojoj su mjeri usklađeni ili nisu sa
ciljevima podučavanja.
Faza 5: Definiranje sadržaja i cilja podučavanja

•Omogućuje edukatoru da formira konačni zaključak o

tome šta je pacijent/ica spreman/a i sposoban/a naučiti, te
predstavlja osnovu za definiranje sadržaja, ciljeva i metoda
podučavanja.
Faza 6: Planiranje aktivnosti podučavanja

•Podrazumjeva izradu detaljnog plana postupaka

podučavanja pacijenata, temeljem okvirne procjene
pacijenata i podataka sakupljenih iz prethodnih faza.
 Faza 7: Realizacija aktivnosti

•Ključna faza realizacije svih aktivnosti koje su temeljito

planirane u prethodnim fazama.
•Obuhvata jasan i precizan skup aktivnosti sa njihovim
sadržajem, tehnikom izvedbe i vremenskim rokom
realizacije onog što pacijenti trebaju uraditi sa ciljem
pozitivnog ishoda podučavanja.
 Faza 8: Evaluacija aktivnosti podučavanja

•procjena efikasnosti procesa podučavanja pacijenta/ice,

uspješnosti svog vlastitog rada i ono što je najvažnije koliko
je pacijent/ica naučio/la tokom podučavanja
•šta je od naučenog pretvoreno u promjenu ponašanja
vezano za zdravlje.