MEDICINSKA HUMANISTIKA Profil i komptetencije Cilj obrazovanja - Stjecanje, tijekom studiranja, odreenih novih znanja i vjetina i usvajanje novih

stavova. Novosteene odlike - One osposobljavaju studenta da nakon diplomiranja izvrava zadatke u domenu odabrane profesije, ine ga sposobnim djelovati samostalno i uinkovito. Uobiajeno je ove novosteene odlike nazivati kompetencijama, i opisati onog tko ih ima kompetentnim za neki posao. Diploma - Garantira da diplomac posjeduje svo znanje i vjetine, te profesionalne stavove, koji ga ine kompetentnim da moe raditi samostalno i uinkovito. Profil lijenika - Temeljna znanja, temeljne klinike vjetine, vjetine komuniciranja, profesionalno ponaanje i stavovi, akademski stavovi, vjetine upravljanja i voenja timova, vjetine poduavanja. Temeljna znanja - Usvajanjem sadraja predvienih ovim skupom ishoda, student e integrirati: 1.1. Temeljna znanja iz znanstvenih i humanistikih osnova medicine, sa sposobnou primjene tih znanja tijekom prakticiranja zdravstvene skrbi; 1.2. Znanje o etiologiji, patogenezi, klinikim odlikama, komplikacijama, naelima preveniranja i zdravstvene skrbi najeih bolesti i stanja koja ugroavaju ivote; 1.3. Podatke vane za pisanje povijesti bolesti demonstrirati propisno dokumentiranje; 1.4. Relevantne laboratorijske testove; 1.5. imbenike neophodne za planiranje zdravstvene skrbi; i 1.6. Odgovarajue mjerama i postupke neophodne za lijeenje oboljelih. Osim pobrojanih znanja, diplomirani student e razumjeti: ulogu i vanost medicinske informatike, ulogu i vanost novih tehnologija u medicini, zakonski okvir profesije, ulogu i vanost ekonomije u zdravstvu i ulogu i vanost osiguranja kakvoe zdravstvene skrbi. Temeljne klinike vjetine - Usvajanjem sadraja predvienih ovim skupom ishoda, student e moi demonstrirati: uzimanje klinike povijesti bolesti, uzimanje i propisno dokumentiranje fizikalnog statusa, izvravanje svih klinikih procedura u domenu lijenik primarne zdravstvene zatite, pravodobnog prepoznavanja kritinih situacija i poduzimanje potrebnih mjera prve pomoi, kreiranja programa zdravstvene skrbi za klinike i izvanklinike pacijente, savjetovanja pacijenata u svim dobnim skupinama, ukljuivi promociju zdravog ivljenja. Vjetine komuniciranja - Usvajanjem sadraja predvienih ovim skupom ishoda, student e demonstrirati - posobnost sluanja drugih, sposobnost obavjeivanja pacijenata i obitelji o postavljenoj dijagnozi, planiranom tretmanu i prognozi, na jasan i suosjeajan nain, sposobnost priopivanja nepovoljnih vijesti, sposobnost komuniciranja sa suradnicima na jasan, uljudan i uinkovit nain, sposobnost komuniciranja jasno i sveobuhvatno, u usmenoj i u pismenoj formi, sposobnost uporabe suvremenih informatikih i komunikacijskih tehnologija i sposobnost priopivanja osnovnih injenica na engleskom jeziku. Profesionalno ponaanje i stavovi - Usvajanjem sadraja predvienih ovim skupom ishoda, student e razumjeti - vanost primjene etika naela u praksi, primjenu naela uvaavanja i estitosti u odnosu s pacijentima i suradnicima, naelo odgovornosti i posveenost preciznosti i pouzdanosti, injenicu stalnih promjena u medicinskoj praksi, neophodnost uvaavanja posebnosti vezanih za spol, te drutvene i kulturalne razliitosti. Ponaanje na akademskoj razini - Sposobnost postavljanja pitanja na znanstvenim naelima, sposobnost razumijevanja relevantnih informacija i njihova uporaba u procesu rjeavanja problema, sposobnost kritike prosudbe informacija i izvlaenja zakljuaka i sposobnost cjeloivotnog uenja.

Vjetine rukovoenja - Sposobnost i voljnost za rad u zdravstvenim timovima, i kao rukovoditelj i kao primatelj naloga, sposobnost mirnog razrjeenja konflikta, sposobnost samosavladavanja i upravljanja sobom. Vjetine poduavanja - Sposobnost djelovanja kao uzor ostalim suradnicima, sposobnost prenoenja informacija vezanih uz zdravlje i zdravim i bolesnim osobama, promoviranje dolinog ponaanja i ispravnih stavova. PROBLEM BASED LEARNING The story of problem-based learning (PBL) is as old as human life on earth. Our ancestors had to develop ways of tackling new threats of the environment they encountered, facing the need to define the problems and to seek new strategies if the available resources were insufficient. In educational processes the implementation of PBL is more recent. It is not an invention in medical education. It originated from Maastricht University, Netherlands and McMaster University, Hamilton, Ontario, Canada. Many faculties all over the globe have now introduced PBL into their curriculum, and no other recent methodology has provoked such a controversial and emotional debate. The scientific outcome of this new-old methodology has been subject of extensive research and is discussed in this manual. With this method we accept self-directed learning and the fact that students themselves structure and define the relevance of the medical knowledge. This method enhances the development of skills like literature retrieval, critical appraisal of available information and the seeking of opinions and aims at empowering students to learn to be life-long learners, making it enjoyable and motivating.PBL appreciates medical knowledge as tool to understand and to deal with problems. Together, students will compile ideas concerning the underlying circumstances of the problem (explanatory approach) and/or the implications arising from the problem (procedural approach). PBL is an approach for structuring curriculum content, facing students with problems from practice, which provides a stimulus for self-directed learning of students following defined steps. Problembased learning (PBL) is a method that challenges students for working cooperatively. It prepares students to think critically and analytically, and to find and use appropriate learning resources.Problem-based learning means cooperative learning starting off with a problem. The problem is in the centre of the focus should foster a process among the students of assessing and discussing the issues of the problem. The goal is to activate prior knowledge of the students and to help them to start a learning process by reconstructing their knowledge and making new sense of it. CLINICAL CASES STUDY SKS metoda je zasnovana na uenju kroz izvravanje zadataka ili procedura. Poveava analitike sposobnosti studenata, osposobljava studente za donoenje odluka, osposobljava studente za savladavanje kompleksnih situacija i problemima u stvarnoj klinikoj praksi, utjee na razvoj oralnih komunikacijskih vjetina, poveava sposobnost rada u timu. Panja je manje usmjerena na stjecanje znanja. Fokus je na razumjevanju, sposobnosti primjene, analizi i sintezi i procjeni uinkovitosti poduzetih mjera. SKS nastoji: razviti vjetinu razmiljanja, studenti ue tijekom timskog rjeavanja problema, kroz zajedniki trud, a ne dobijajui pakete pripremljenih informacija, stjee se samopouzdanje i povjerenje u kolege. Vaoj skupini je dodjeljen kliniki sluaj, napisan na osnovici stvarnog sluaja iz literature. Vaa zadae je prouiti sluaj i odgovoriti na pitanja iz izvjea. CLINICAL SKILLS TRAINING - is arguably the weakest point in the majority of medical schools curricula

Unresolved issues - the institutional value system, impeding the motivation of the teaching staff, neglected mentorship paradigm, organization, timing and placement of training in the curriculum, lack of publications pertinent to training, the attitude of the patients towards participation in the training In the majority of institutions of today mentorship is either fragile or does not exist, and the progressive advancement of student competencies is not well guided across the curriculum Possible solution 1. Cooperation across clinical specialties 2. Interdisciplinary ownership of the clinical curriculum 3. Carefully structured networkof clinical instructors in different clinical disciplines The training of simple skills (positioning patients in the bed, proper cleaning and skin care) starts early in curriculum Graduate Learning First phase: explanation of the rationale for the procedure, equipment, instruments and materials Second phase: skill practice in the Clinical Skills Laboratory (CSL) Third phase:skill practice in clinical setting, first to observe, and finally to perform Graduate Assessment First level: clinical instructor Second level: mentor Third level: independent summative assessment of students competency Catalogue of Clinical Skills Student needs to know: 1. What is expected of her/him? 2. What is necessary and what is decorum? 3. When (s)he is competent to do something? Practicum of Clinical Skills To adopt any skill, a student should know why it is important, what are the indications and contraindications, and which instruments, materials and equipment are necessary for its successful execution. Next follow the instructions how to position the patient, what kind of anesthesia to apply, how to handle the specimens for analysis. The procedure should be described step-by-step, with appropriate notes on anatomy and physiology, and warnings on possible complications and their management. Portfolio of clinical skills - Rigorous assessment has the potential to inspire learning, influence values, reinforce competence, and reassure the public. OBJECTIVE STRUCTURED CLINICAL EXAMINATION To test clinical skill performance and to assess students competence in communication, clinical examination, execution of medical procedures, execution of manipulation techniques and interpretation of results. OSCE principal features - a circuit of 10-12-15 stations, short (usual is 510 minutes), each candidate is examined on a one-to-one basis, station is real or simulated patients (actors) or alternatively, real or simulated clinical problem, each station has a different examiner, students rotate through the stations, completing all the stations on their circuit. OSCE is designed to be OBJECTIVE - all candidates are assessed using exactly the same stations , the marking scheme is same, assessment by large number of assessors, not based on subjective impression of one examiner.

STRUCTURED - detailed scripts are provided to give the same information to all candidates. Instructions are carefully written, the OSCE is carefully structured to include parts from all elements of the curriculum as well as a wide range of skills. 1 CLINICAL EXAMINATION - the OSCE is designed to test the applicable clinical and theoretical knowledge, where theoretical knowledge is required the questions are standardized, the candidate can be asked questions that are on the mark sheet OSCE is made objective by having a detailed mark scheme, standard set of questions, done by the examiner , written stations use a standardized mark sheet, points are awarded for specific actions which are performed safely and accurately. By the end of each station, the candidate is rated as pass/borderline/fail, and it is determined a minimum number of stations required to pass. Preparation for OSCE-very different from preparing for an examination on theory. In an OSCE, clinical skills are tested rather than pure theoretical knowledge. It is essential to dissect the clinical procedure into its individual steps, learn the steps, earn to perform the steps in a sequence. LIJENIKA PROFESIJA Odreeno zvanje stjee se specijaliziranom izobrazbom, kolovanjem uspecijaliziranim i licenciranim ustanovama. Profesionalan = onaj tko se bavi odreenom aktivnou kao stalnim zanimanjem za koje dobiva materijalnu naknadu. Zanimanje - vrsta posla koju trajno obavlja odreena osoba. Profesija u sociolokom smislu znai zanimanje koje ima monopol nad nekim kompleksnim dijelom znanja i praktinih vjetina za koje je potrebno dugotrajno kolovanje, tzv. visoko obrazovanje, te tako postaje prepoznatljivo u drutvu. Prve faze kroz koje profesije prolaze u svom razvitku prema punoj profesionalnoj autonomiji su javna afirmacija i profesionalna kontrola lanova profesije. Nakon javne afirmacije i uspostave profesionalne kontrole lanova, dolazi do razvoja specifinih karakteristika profesije. Specifine karakteristike profesije: 1. Profesija odreuje vlastite standarde izobrazbe i pripreme za rad 2. Studenti odreene profesije prolaze stroe specijalizacijsko iskustvo od uenika drugih zanimanja 3. Profesionalna praksa obino se zakonski potvruje jednim oblikom licencije 4. Tijela koja izdaju licencije vode lanovi te profesije 5. Veinu zakonskih propisa vezanih uz odreenu profesiju oblikuju lanovi te profesije 6. Budui da odreena profesija donosi visok dohodak, mo i presti, ona moe zahtijevati i studente visoka kalibra. 7. Profesionalac je relativno slobodan od laikog vrednovanja i kontrole. 8. lanovi profesije vre se identificiraju i vezuju uz svoju profesiju nego to to ine lanovi drugih zanimanja. Lijenici kao ista profesija: 1. Imaju jasno definiranu izobrazbu visoke razine iroka teorijskog obima i praktinih vjetina 2. Svatko tko nema pripadno obrazovanje, a bavi se lijenikim poslom (nadrilijenici), podvrgnut je dravnim sankcijama 3. Javnost veoma lako prepoznaje lijenike i zna to od njih moe oekivati 4. Profesionalno udruenje djeluje i snano zastupa interese svojih lanova, a ima i svoja glasila 5. Na snazi je pisani etiki kod (lijenika etika), ali i snana unutarprofesionalna odgovornost Simboli imaju ulogu oznaavanja pripadnosti profesiji.

Simboli lijenitva: Bijela kuta, stetoskop, ordinacija, kirurka sala, laboratorij, bolnica, moderna tehnologija, titule Asklepijev ili Eskulapov tap - Asklepije, Apolonov sin bio je iskusan lijenik u antikoj grkoj mitologiji. Titule Titula saeto svjedoi o profesiji, stupnju i tipu nositeljeve izobrazbe, o vrsti rada koju nositelj obavlja. Svoju povijesnu pozadinu titule imaju u predindustrijskom drutvu srednjovjekovne plemike titule imale su stratifikacijsku funkciju: razlikovanje i ostvarenje simbolike socijalne distancije feudalaca i ostalih. Simboli, znakovi i titule slue unutarnjoj i vanjskoj identifikaciji profesije. Identifikacija se obavlja na vie razina: 1. Identifikacija s profesionalnom titulom i ideologijom profesije 2. Identifikacija s tipom rada karakteristinim za profesiju 3. Identifikacija s organizacijskim ili institucionalnim poloajem koji profesije obino nose 4. Identifikacija s drutvenim poloajem profesije. Titule u medicini: Doktor medicine: Medicinae doctor (onaj koji poduava medicinu). Titulu (zvanje) dodjeljuju akreditirani medicinski fakulteti. Dr. med. (engl. MD, M.D.) U Hrvatskoj se struni naziv doktor medicine stjee nakon zavrenog estogodinjeg studija medicine. U nekim zemljama se nakon zavrenog studija medicine stjee naziv MBBS (BMBS) Bachelor of Medicine, Bachelor of Surgery. Specijalizacije: Doktori medicine mogu se struno usavravati u obliku specijalizacije i ue specijalizacije. Specijalizacija jest oblik organiziranog stjecanja teorijskih i praktinih strunih znanja i znanstvenih spoznaja prema propisanom programu. Po poloenom specijalistikom ispitu stjee se naziv specijalist odreene grane specijalnosti. Primarijus: titula se dodjeljuje na temelju: uspjenosti desetogodinjeg specijalistikog rada s obzirom na doprinos unaprjeenju struke uvoenjem ili primjenom metoda u dijagnostici, lijeenju ili rehabilitaciji, itd. te njegovanja medicinske i stomatoloke etike, nesebinosti i humanosti u odnosu prema pacijentima i suradnicima, uspjenosti rada na strunom uzdizanju zdravstvenih radnika, uspjenosti struno-publicistikog opusa. Doktor znanosti (dr. sc.) Znanstvene i znanstveno nastavne titule: znanstveni suradnik, vii znanstveni suradnik, znanstveni savjetnik, focent, izvanredni profesor, redoviti profesor Jezik u medicini - prema Hudsonu 1. argon je kondenziraniji od laikog jezika, te se njime tedi vrijeme 2. argon olakava identifikaciju profesionalne skupine 3. argon laike i javnost dri na distanciji. Lijenike organizacije - Stvaranje profesionalnog udruenja bitno je za proces profesionalizacije i esto je prvi korak u procesu profesionalizacije zanimanja. Svrhe i ciljevi profesionalnih udruenja su viestruki:obavljaju nadzor nad novaenjem za profesiju, brinu se za kontrolu kvalitete profesionalne izobrazbe, tite monopol nad profesionalnim radom, itd. Hrvatska lijenika komora Hrvatska lijenika komora je samostalna, neovisna, staleka i strukovna organizacija lijenika doktora medicine na podruju Republike Hrvatske. Komora titi prava i zastupa interese lijenika,

unapreuje lijeniku djelatnost, brine se o ugledu lijenika i o pravilnom obavljanju lijenikog zvanja. Lijenici koji rade na podruju Republike Hrvatske na neposrednim poslovima zdravstvene zatite obvezatno se udruuju u Hrvatsku lijeniku komoru. Lijenika komora osnovana je 1903. g. za podruje Splita i okolice. Lijenika komora je osnovana 1923. godine za podruje Hrvatske, Slavonije i Meimurja sa sjeditem u Zagrebu. Od godine 1929. Komora obuhvaa i Dalmaciju, a djeluje pod imenom Lijenika komora za Savsku banovinu. Od godine 1939. Komora djeluje pod imenom Lijenika komora Banovine Hrvatske. Od godine 1941. Komora djeluje kao Lienika komora Nezavisne Drave Hrvatske. Godine 1945. Komora mijenja ime u Lijenika komora Federativne drave Hrvatske. Iste godine zabranjen je rad Komore. Godine 1995. Komora obnavlja svoj rad pod novim imenom. KODEKS MEDICINSKE ETIKE I DEONTOLOGIJE 1. Lijeniku je asna obveza svoje ivotno usmjerenje i struku posvetiti zdravlju ovjeka. 2. U tom smislu on e potovati ljudski ivot od njegova poetka do smrti, promicati zdravlje, sprjeavati i lijeiti bolest te potovati ljudsko tijelo i osobnost i nakon smrti. 3. Lijeniku e pomo pruati jednako svima bez obzira na dob, spol, rasu, narodnost, vjeru, politiko uvjerenje, drutveni poloaj ili bilo koje druge okolnosti, potujui pri tome ljudska prava i dostojanstvo osobe. 4. Svim svojim sposobnostima uvat e plemenitu tradiciju lijenikog poziva odravajui visoke standarde strunog rada i etikog ponaanja prema pacijentu i njegovim blinjima te zdravim osobama. 5. U svojem e djelovanju uvati ugled i dostojanstvo lijenikog stalea i asno se odnositi prema kolegama. 6. Svoje znanje i umijee uvijek e odgovorno primjenjivati u skladu s naelima ovoga Kodeksa. Hrvatski lijeniki zbor Hrvatski lijeniki zbor udruga je doktora medicine i doktora stomatologije osnovana radi unapreenja zatite zdravlja naroda, strunog i znanstvenog rada, njegovanja lijenike etike i zatite stalekih interesa. Osnovan je 5. kolovoza 1874. godine. Lijeniki vijesnik, glasilo Zbora, zlazi ve 1877. godine. World Medical Association Meunarodna je organizacija osnovana 17. rujna 1947 u Parizu. Svrha WMA je da slui ovjeanstvu teei ostvarenju najviih meunarodnih standarda u medicinskoj edukaciji, medicinskoj znanosti, umjetnosti medicine (ars medica) i medicinskoj etici, te zdravstvenoj skrbi za sve ljude na zemlji.