Metodika nastave

Proučava zakonitosti nastave pojedinog nastavnog predmeta.

Metodika je pedagoška disciplina koja proučava zakonitosti odgoja i obrazovanja putem
jednog nastavnog predmeta, odnosno odgojno-obrazovnog područja.

Metodika nastavnog rada kao specifična pedagoška disciplina, svoj predmet

proučavanja temelji na didaktičkim zakonitostima i principima.
Međutim, za razliku od didaktike, metodika nastavnog rada se usredsređuje na jedan
nastavni predmet i u skladu sa tim, proučava proces, zakonitosti, metode, strategije i
tehnike efikasnog savlađivanja jednog od predmetnih područja, vodeći računa o
postavljenim ciljevima i zadacima nastave ali i odgojno-obrazovnog rada.
Didaktika određuje principijelno jedinstvo u pristupu učenicima i fokusira se na
izbore sadržaja, puteva i sredstava nastavnog rada i kao takva, oslonac je metodici
nastavnog rada. Ona je temelj za opću metodiku nastavnog rada kao i specifične metodike
nastavnog rada pojedinih nastavnih predmeta, jer im osigurava jedinstven metodički
pristup u obrazovno-odgojnom radu.

• Prema (Jelavić, 2008) riječ metodika izvedena je od riječi metoda (meta = cilj,
središte dolaska, u, usred i hodos=putovanje, kretanje, postupak). Metoda označava
praktično (nastavno) postupanje. Ono, dakako, ima i svoju teoriju. U početku je to
filozofija a kasnije, s pojavom Ratkea i Komenskog (17. st.), to postaje didaktika.
Metodika je, dakle, sistem znanstvenog mišljenja nastave nekog, sasvim određenog,
predmeta ili, sasvim određene, srodne grupe predmeta.
Metodika je nauka koja se bavi načinom prenošenja teoretskog i praktičnog znanja uz
pomoć odgovarajućih nastavnih sredstava.

’'Nastavna metoda je naučno verifikovan način na koji učenici, pod

rukovodstvom nastavnika, stiču znanja, vještine i navike, primjenjuju ih u praksi,
razvijaju naučno verifikovan način na koji učenici, pod rukovodstvom nastavnika, stiču
svoje psihofizičke sposobnosti i interesovanja.'' (M. Vilotijević).

Poučavanje uključuje svrhovito i na cilj usmjereno ponašanje.

Nastavna umijeća su sračunate i ciljne aktivnosti kojima je svrha uglavnom riješiti

određen problem a važni su im elementi znanje o predmetu, učenicima i nastavnim

metodama, odlučivanje kako postići pedagoške rezultate, radnje ponašanje nastavnika

Temeljna nastavna umijeća su:

1.Planiranje i priprema - odabir pedagoških ciljeva,

nastavna jedinica, nastavna sredstva i pomagala,

2.Izvedba nastavnog sata – uspješno uključivanje učenika u učenje,

3.Vođenje i tijek nastavnog sata – organiziranje aktivnosti za vrijeme nastave kojima se

održava učenikova pozornost, zanimanje i sudjelovanje,

4.Razredni ugođaj – motivacija i pozitivni učenički odnosi prema nastavi (svrsishodnost,

opuštenost,potiče se učenje, poštovanje, razumijevanje, raspored klupa,

5.Disciplina – red, rješavanje problema učeničkog neposluha (pozitivni razredni ugođaj,

dobro organizacija, nastavnik imaautoritet, promatranje učenika, sukobi se izbjegavaju,
problemi se rješavaju),

6.Ocjenjivanjeučeničkog napretka – formativno i sumativno ocjenjivanje (tijekom i poslije

nastave), osvrt i

7.Prosudba vlastitog rada – prosudba o vlastitoj nastavi, kako bi se ona poboljšala .

Važno je slejdeće,

Planiranje i priprema, 4 najvažnija elementa – odluka o pedagoškim ciljevima, izbor i

pismena priprema za nastavni sat, priprema svih nastavih sredstava i pomagala, odluka o
tome kako pratiti i ocjenjivati učenički napredak tijekom i nakon nastavnog sata

Izvedba nastavnog sata – aktivnosti koje ovise o nastavniku (izlaganje, postavljanje

pitanja, rasprava koju usmjerava nastavnik) aktivnosti uz malo ili nimalo sudjelovanje

nastavnika (praktične aktivnosti, istraživačke aktivnosti, radni listići). Treba biti – ponašanje

nastavnika sigurno, opušteno, samouvjereno, svrhovito te treba poticati zanimanje,

razumljivo i primjereno, gramatički jednostavno i nedvosmisleno; obrazovne zadaće –
aktivnosti kojima nastavnik učeniku olakšava učenje, učenici moraju točno znati što moraju
učiniti i mora im se ukazati na odnos zadaće i učenja; učenici moraju raspolagati
sposobnostima potrebnim za uspješno izvršenje zadaće.

Vođenje i tok sata – potrebno pobuditi i održati učenikovo sudjelovanje. Kako početi

nastavni sat (bitno je da sat počne na vrijeme te da se pobudi i održi učenikovo zanimanje),

kako prijeći s jedne aktivnosti na drugu i kako uspješno nastavni sat privesti kraju (pohvale,

zaključci, sažetci). Održavanje učeničkog sudjelovanja – potrebne su aktivnosti koje su

pedagoški djelotvorne, a u kojima će učenici imati što raditi. Bitno je znati kako riješiti

iskrsnule probleme ili odgoditi njihovo rješavanje kako se ne bi prekinuo tijek nastave.

Razredni ugođaj – razredno ozračje može djelovati na učeničku motivaciju i stavove

prema učenju. Razredni ugođaj trebao bi biti svrhovit, radni, opušten, srdačan, poticajan i

sređen. Svrhovitost i radni ugođaj – brz početak nastave, brižljivo praćenje učeničkog

napretka, dobra organiziranost, moraju se odrediti realna očekivanja i pružati pomoć;

opušten,srdačan, poticajan – nastavnik mora biti opušten da bi učenici bili opušteni,
nastavniku morabiti stalo do njihovog učenja i mora im pomagati i poticati ih. Neophodno je
održavati red.

Prvih nekoliko sati u novom razredu važni su za uspostavljanje pozitivnog radnog ugođaja.

Potrebno je pratiti poučavanje, svrsishodnu radnu atmosferu, čvrstu disciplinu baziranu na

jasnim pravilima i sigurno okruženje. Potrebno je motivirati učenike: unutarnja motivacija

(zadovoljavanje unutrašnjeg zadovoljstva i interesa – poticati uključivanjem izbora tema koje

će zanimati učenike), vanjska motivacija (kao sredstvo postizanja nekog cilja – postiže se

povezivanjem truda i uspjeha s opipljivim nagradama i povlasticama) i očekivanje uspjeha

(stupanj u kojem učenici osjećaju da će uspjeti u nekoj aktivnosti – postiže se izazovnim

zadacima koji nisu niti prelagani niti preteški, nude realnu mogućnost uspjeha, uzimajući u

obzir njihove sposobnosti i predznanje). U odnosu učenika i nastavnika mora doći do

uzajamnog poštovanja i razumijevanja – razumijevanje i poštivanje stavova učenika, pružanje

dobrog primjera, korištenje humora u odnosu s učenicima. Potrebno je poraditi na razvitku

učenikove samosvijesti. Također je bitan izgled i sastav razreda. Bitno je da razred izgleda

pripremljen za radnu atmosferu – čistoća, urednost, razmještaj klupa (zatvorene učionice i

otvorene učionice). Prednost mješovitih skupina (po sposobnostima, spolu, uspjehu) – svi su

učenici važni.

Disciplina – red potreban u učionici da bi učenici djelotvorno učili. Umješno

poučavanje je temelj za uspostavu discipline. Problemi se mogu ublažiti dobrim

poučavanjem

ili dogovornim pravilima o ponašanju. Uzorci neposluha – umor, dosada, nemogućnost da se

izvrši aktivnost, druželjubivost, nedostatak sankcija. Potrebno izgraditi autoritet koji nije
izvor

moći već služi za organiziranje učeničkog učenja. 4 obilježja – iskazivanje vašeg statusa,
kompetentno poučavanja, organizacijski nadzor i rješavanje problema učeničkog neposluha.

Potrebno je praćenje ponašanja i rada tijekom nastave. Prijekori su verbalna upozorenja ili

komentari nastavnika učeniku koji upozoravaju na nastavnikovo nezadovoljstvo neposluhom

učenika. Potrebno je prekoriti stvarnog krivca, izraziti zabrinutost, izbjegavati ljutnju,

istaknuti što je potrebno, izbjegavati sukobe, kritizirati ponašanje ne učenika, prekoriti ga

osobno a ne pred cijelim razredom. Kazne su formalan čin koji učenik treba doživjeti kao

neugodu a služe da se učenik u buduće pristojno ponaša (npr. Pismene zadaće, gubitak

povlastica, obavještavanje ravnatelja ili roditelja). Mogućnost izbijanja sukoba ukoliko je

učenik osjetljiv, napet, frustrirana, ukoliko je disciplinska mjera (prema mišljenju učenika)

nepravedna, reakcija na neprikriveno tjelesno ili verbalno zastrašivanje, ukoliko pokušava

Metodika nastave 3

izbjeći neugodu pred razredom. Potrebno je zadržati mir, smiriti situaciju, svojim društvenim

umijećima smiriti situaciju, spasiti svoj i učenikov obraz, zatražiti pomoć ukoliko je potrebno.

Ocjenjivanje učenikovog napretka – svaka aktivnost kojom se prosuđuje učenikov

uspjeh. Svrha ocjenjivanja je osigurati nastavnicima povratne informacije, učeniku osigurati

pedagoške povratne informacije, motivirati učenike, osigurati evidenciju napretka, poslužiti

kao izraz sadašnjih postignuća, ocijeniti učeničku spremnost za buduće učenje, dokaz o

djelotvornosti nastavnika i škola. Paziti da učenik koji iz povratnih informacija zaključi da

zaostaje ne postane obeshrabren. Vrste ocjenjivanja – formativno, sumativno, normativno,

dijagnostičko, interno, eksterno, neformalno, formalno, trajno, jednokratno, objektivno,

ocjenjivanje postupaka, ocjenjivanje na temelju završnog proizvoda. Potrebno je ocijeniti u

kojoj su mjeri ciljevi učenja ostvareni, ocjenjivati i pratiti učenički školski i domaći rad,

ocjenjivati i bilježiti napredak svakog učenika, dosljedno ocjenjivati učenike u odnosu na

postignute ciljeve, služiti se različitim vrstama ocjenjivanja. Ocjenjivačke aktivnosti u razredu

– praćenje rada na nastavi, ocjenjivanje zadaća uključenih u nastavu, domaće zadaće, testovi

koje je sastavio nastavnik, standardizirani testovi. Ocjenjivanje mora biti pravedno, povezano
s pedagoškim ciljevima koje si je odredila škola, treba varirati po vrsti i obliku, učenici

moraju biti obaviješteni o prirodi i namjeri ocjenjivanja. Evidencija učeničkog napretka treba

predstavljati koristan temelj na kojem bi se mogla sastavljati izvješća za druge osobe

(roditelji), trebala bi ukazivati na moguće probleme, te bi trebala omogućiti da se planira

budući rad.

Nastavne metode – metoda demonstracije, metoda praktičnih radova, metoda crtanja,

metoda pisanja, metoda čitanja i rada na tekstu, metoda razgovora, metoda usmenog

izlaganja.

Nastavni plan – školski dokument u kojem se u obliku tabele propisuju predmeti,

redoslijed obučavanja po razredima ili semestrima, tjedni/godišnji broj sati.

Nastavni program - školski dokument kojim se propisuju 3 osnovne didaktičke

dimenzije obrazovanja: opseg n.p. – količina znanja činjenica, generalizacija i aktivnosti koje

učenici moraju steći; dubina n.p. – dubina znanja i sposobnosti koju učenici moraju steći;

redoslijed n.p. – linijski, koncentrični i kombinirani. Sastoji se od; predmetnog područja,

nastavne cjeline, nastavne teme i nastavne jedinice..

Tuzla 2017.

Preporuka;prof dr M.Omerović