TEMELJNA NASTAVNA UMIJEĆA – SKRIPTA (I semestar-drugi ciklus)

PRVO POGLAVLJE

RAZVOJ NASTAVNIH UMIJEĆA

Biti djelotvoran nastavnik znači znati čime i kako potaknuti učenike da uče. Umijeće uspješnog
poučavanja vezano je za razvitak sposobnosti odlučivanja i praktičnih umijeća. Odlazak na satove svojih
kolega je jako korisno jer vidimo kako poučava drugi nastavnik što nas može potaknuti da razmišljamo o
svom radu. Tada nastava može poslužiti kao dobar ili loš model. Promatranje je poticajno zbog
stvaralačke napetosti koja nastaje kad pokušavate usporediti vlastita rješenja u poučavanju s rješenjima
vašeg kolege.

OBILJEŽJA NASTAVNIH UMIJEĆA (teaching skills)

- Uključuje svrhovito i na cilj usmjeneno ponašanje

- Razina stručnosti održava se kroz njihovu preciznost, ležernost i osjetljivost na kontekst
- Može ih se poboljšati školoanjem i praksom
- posebno obilježje nastavnih umijeća jeste njihova interaktivna priroda

STUDIJE O NASTAVNIM UMIJEĆIMA

Wragg – dvije studije – 1989. srednja škola i 1993. osnovna škola  Wragg smatra nastavna umijeća
strategijama kojima se nastavnici služe da bi olakšali učenicima naučiti nešto vrijedno i koje (strategije)
kompetentne osobe smatraju umijećima. Wragg tvrdi i da se umijeće mora znati ponoviti. On dalje ističe
da usmjerenost na pojedino umijeće odmaže jer ono gubi smisao izvan konteksta.

MIŠLJENJE NASTAVNIKA

Poučavanje – složeno kognitivno umijeće koje se temelji na znanju o ome kako organizirati i voditi
nastavni sat, te na poznavanju sadržaja koji valja poučavati. Razlika između nastavnika-početnika i
istusnih nastavnika je u tome da iskusni nastavnici raspolažu nizom dobro organiziranih radnji koje mogu
fleksibilno primijeniti i uz malo mentalnog napora prilagoditi situaciji. Nastavnik-početnik mora tek steći
znanje o tome šta i kako učiniti u određenoj situaciji. Nastavnici moraju uzimati u obzir mnoge
neočekivane okolnosti u nastavi, a njihova djelotvornost ovisi o tome s koliko uspjeha oni mogu
modificirati i prilagoditi svoje radnje s obzirom na to koliko se uspješno odvija nastava.

ZNANJE NASTAVNIKA O POUČAVANJU

Drugo važno obilježje nastavničkog umijeća je da se ono temelji na nastavnikovom znanju o uspješnom
poučavanju. Shulman tvrdi da to stručno znanje uključuje barem:

- znanje o gradivu
- znanje o nastavnim materijalima i programima vezanim za kurikulum
 - znanje o poučavanju pojedinih tema
- znanje o učenicima
- znanje o pedagoškim kontekstima, od razreda do šire društvene zajednice
- znanje o pedagoškim ciljevima i vrijednostima
- znanje o širokim načelima i strategijama organizacije nastave

ODREĐENJE TEMELJNIH NASTAVNIH UMIJEĆA

Nastavna umijeća mogu se opisati kao odjelite i smislene nastavničke aktivnosti koje potiču učenje.
Razlikujemo tri važna elementa nastavnih umijeća:

- znanje  nastavničko znanje o predmetu, učenicima, kulikulumu, nastavnim metodama,

utjecaju drugih čimbenika na poučavanje i učenje te znanje o vlastitim nastavnim umijećima
- odlučivanje  razmišljanje i odlučivanje prije, za vrijeme i poslije nastave o tome kako najlakše
postići predviđene pedagoške rezultate
- radnje  ponašanje nastavnika sa svrhom poticanja učenja učenika

Najvažnije obilježje nastavnih umijeća je da su to sračunate i ciljane aktivnosti kojima je svrha uglavnom
riješiti određeni problem. U najširem smislu, problem je kako najlakše postići željene obrazovne ciljeve u
vezi s učenjem učenika. U užem smislu nastavnim umijećima rješavaju se kratkoročni i neposredni
problemi koji iskrsnu prije, za vrijeme i nakon nastave, npr. „Kako prikazati najvažnije pojedinosti
određene teme na jednoj foliji?“... Nastavnim umijećima rješavaju se i dugoročni problemi djelotvornog
poučavanja, npr. „Koji udžbenici najbolje odgovaraju potrebama mojih učenika?“...

Dunne i Wragg (1994) govore o devet dimenzija poučavanja: etos; izravno poučavanje; upravljanje
materijalima; vođena praksa; stukturirani razgovor; praćenje; upravljanje redom; planiraje i priprema;
pismena evaluacija.

DJELOTVORNI NASTAVNIK

Nastavnici koje se smatra djelotvornim u poučavanju iskazuju sljedeće kvalitete:

- kreiraju sređeno i privlačno okruženje za učenje

- usredotočuju se na poučavanje i učenje tako da maksimalno povećaju vrijeme učenja i
zadržavaju akademski ton
- poučavaju dobro organizirane i ustrojene nastavne jedinice s jasno naznačenom svrhom
- imaju visoka očekivanja i postavljaju pred učenike inelektualne izazove
- prate napredak i daju brze korektivne povratne informacije
- uspostavljaju jasnu i pravednuoštenu disciplinu

OCJENJIVANJE NASTAVNIKA

- planiranje i priprema (npr. odabire kratkoročne ciljeve u skladu sa školskim kurikulumom;

poznaje i služi se raznim tipovima opreme i izvora sredstava)
 - razredna organizacija i rukovođenje (npr. maksimalno koristi vrijme i prostor; vješto prelazi s
jedne aktivnosti na drugu)
- nastavna umijeća (npr. služi se mnoštvom načina ispitivanja: ima realna očekivanja od djece)
- odnosi (npr. pokazuje iskreno zanimanje i poštovanje za dječije riječi i mišljenja; usmjeren je na
ponašanje djeca a ne na njihovu osobnost)

POPIS TEMELJNIH NASTAVNIH UMIJEĆA (bilo ispitno)

- Planiranje i priprema: umijeća potrebna za odabit predviđenih pedagoških ciljeva i rezultata i

načina kako ih najlakše postići
- Izvedba nastavnog sata: umijeća potrebna za uspješno uključivanje učenika u učenje, posebno u
odnosu na kakvoću pouke
- Vođenje i tijek nastavnog sata: umijeća potrebna za organizaciju aktivnosti za vrijeme nastave
kojima se održava učenička pozornost, zanimanje i sudjelovanje.
- Razredni ugođaj: umijeća potrebna da bi se razvili i održali motivacija i pozitivni učenički odnos
prema nastavi
- Disciplina: umijeća potrebna da se održi red te da se riješe problemi učeničkog neposluha
- Ocjenjivanje učeničkog napretka: umijeća potrebna da se ocijeni učenički napredak, a koja
uključuju formativno i sumativno ocjenjivanje
- Osvrt i prosudba vlastitog rada: umijeća potrebna da se prosuđuje o vlastitoj nastavi kako bi se
poboljšala

RAZVOJNE FAZE

Perriot (1982) u svojoj raščlambi toga kako se sječu i poboljšavaju nastavna umijeća spominje tri faze:

- prva faza je kognitivna u kojoj se mora shvatiti, promatranjem i proučavanjem, što je umijeće,
uočiti sastavnice umijeća i njihov slijed, spoznati svrhu umijeća i znati kako će ona poboljšati
vašu nastavu
- druga faza je praksa koja je najčešće razredna, ali ponekad u kontroliranim uvjetima dijelom
izobrazbe (školovanje usmjereno na uža, ciljana znanja i umijeća) kojom se uvježbava određeno
umijeće
- treća faza je faza povratnih informacija koja omogućuje nastavniku da poboljša određeno
umijeće tako da prosudi o njegovoj razmjernoj uspješnosti

Primjer nedostatka znanja bio bi nastavnik koji nije svjestan pedagoške važnosti i kristi „otvorenih“
(pitanja s nekoliko mogućih odgovora) i „zatvorenih“ pitanja (pitanja sa samo jednim tačnim
odgovorom). Primjer pogreške u odlučivanju bila bi neprimjerena odluka da se neko pitanje ponovi
učeniku koji na njega ne može odgovoriti, umjesto da se pitanje postavi na drukčiji način, ili da se
učeniku pomogne potpitanjem.
DRUGO POGLAVLJE

PLANIRANJE I PRIPREMA

Najvažnija zadaća nastavnika je osmisliti nastavnu aktivnost koja djelotvorno postiže pedagoške
rezultate za svakog učenika.

ELEMENTI PLANIRANJA I PRIPREME (bilo ispitno)

- Odluka o pedagoškim ciljevima koje se želi postići na pojedinom nastavnom satu

- Izbor i pismena priprema za nastavni sat, koji uključuje odluku o tipu i prirodi aktivnosti,
redoslijed i predviđeno vrijeme za svaku od tih aktivnosti te predviđeno gradivo i materijal
- Priprema svih predviđenih nastavnih sredstava i pomagala, uključujući nastavne materijale,
provjeru jesu li uređaji naručeni, isporučeni i ispravni, izgled razreda
- Odluka o tome kako pratiti i ocjenjivati učenički napredak i postignuća tijekom nastavnog sata da
bi se prosudilo jesu li učenici naučili planirano

KAKO ZADOVOLJITI POTREBE UČENIKA

Ofsted (1995) u prosudbi nastavnih satova, usmjerio se a dva obilježja planiranja i pripreme. Kao prvo, je
li razumljiva svrha nastavnog sata? Zatim, je li se vodilo računa o potrebama učenika? Prvo je pitanje
pitanje jasnoće pegagoških ciljeva nastavnog sata. Drugo je pitanje koliko pedagoški ciljevi vode računa o
rasponu i tipu učeničkih sposobnosti, njihovu predznanju i napretku prema budućem pedagoškom
postignuću. Nastavnička osjetljivost za učeničke potrebe vjerovatno je najvažnija od svih umijeća
uspješnog poučavanja. Nastavnik sve radi u skladu s time kako će nastavni sat doživjeti razni učenici a
sve u želji da potakne njihovo učenje.

PEDAGOŠKI CILJEVI

Ciljevi britanskog Nacionalnog kulikuluma važan su okvir i oni predlažu da školski kurikulum:

- promiče duhovni, moralni, kulturni, mentalni i tjelesni razvoj učenika u školi i društvu
- priprema te učenike za posao, odgovornosti i životna iskustva odrasle osobe

SVRHE I FUNKCIJE PLANIRANJA

Najvažnija je to što omogućuje da dobro promislite o vrsti učenja koju ste odredili za nastavni sat i da
povežete pedagoške ciljeve s onime što znate o učenicima a i mjestu tog nastavnog saa u nastavnom
programu.

Kao drugo, planiranje vam omogućuje da razmislite o ustrojstvu i sadržaju nastavnog sata. Jedno od
najvažnijih umijeća u poučavanju je prosuditi koliko vremena treba utrošiti na svaku aktivnost i koji je
najbolji ritam prijelaza s aktivnosti na aktivnost.

Kao treće, planiranje smanjuje vrijeme koje se mora utrošiti na razmišljanje na nastavnom satu (sat teče
glatko)
Kao četvrto, nakon planiranja slijedi priprema svih potrebnih materijala, izvora i pomagala.

Peta važna svrha planiranja je da će vam pismene bilješke dobro doći kod budućeg planiranja, posebno
ako želimo održati sličan nastavni sat s drugom skupinom učenika.

PLANIRANJE NASTAVNOG SATA

Četiri su najvažnija elementa planiranja nastavnog sata:

- odluka o pedagoškim ciljevima

- odabir i pismena priprema nastavne jedinice
- pripremanje nastavnih sredstava i pomagala
- odluka o načinu praćenja i ocjenjivanja učeničkog napretka

ODLUKA O PEDAGOŠKIM CILJEVIMA

Najvažnije obilježje pedagoškog cilja je da opisuje jedan aspekt učenja učenika. Naučiti proste brojeve,
naučiti crtati tok rijeke ili doživjeti suosjećanje za žrtve trgovine robljem, primjeri su pedagoških ciljeva
koji pridonose učeničkom intelektualnom razvoju.

Steći sposobnost suradnje s drugim učenicima, pozorno slušati riječi drugih učenika za vrijeme rasprava
u razredu, primjeri su pedagoških ciljeva koji pridonose učeničkom socijalnom razvoju.

Pedagoški ciljevi ne mogu se odrediti prema onome što će učenici initi, npr. izrađivati zadatak, crtati
geografsku kartu ili razgovarati u maloj skupini. Takvim se aktivnostima samo potiče učenje. Pedagoški
ciljevi moraju opisati sadržaj učenja. Cilj je da nastavnik ima uspješan dojam o omome što su učenici u
konačnici naučili. Pri odabiru ciljeva mora se razmisliti o tome kako se ti iljevi odnose prema prošlom i
budućem radu u koji su učenici uključeni i kako oni proširuju njihove sadašnje sposobnosti, stajališta i
interese.

IZBOR SADRŽAJA

Posebno je važno nastavno umijeće kako podijeliti gradivo na sastavne elemente te kojim redoslijedom
obrađivati te dijelove tako da čine inetelektualno smislenu cjelinu i olakšavaju učenje.

ODABIR NASTAVNIH AKTIVNOSTI

Nastavnici imaju slobodu u izboru nastavnih aktivnosti. Pri donošenju te odluke tebalo bi uzeti u obzir
razne čimbenike vezane za kontekst nastavnog sata.

Kao prvo, hoće li odabrane aktivnosti zadovoljiti potrebe određene skupine učenika, imati na umu
njihove sposobnosti, interese i motivaciju i na koji će učenici način reagovati na te aktivnosti. Ako neki
razred dobro reaguje na rad u skupinama, vjerovatno ćete u svoj nastavni sat ugraditi takvu aktivnost.
Takvu aktivnost trebamo uključiti i u razred kojem takva aktivnost ne leži jer smatramo da bi lakše razvili
potrebne sposobnosti kad bi češće sudjelovali u takvoj aktivnosti.
Drugi važan čimbenik je vrijeme kad se nastavni sat održava. Vrijeme utječe na vrstu aktivnosti koja
uspijeva u petak poslijepodne ili nakon jutarnjeg sastanka, ili na potrebu da se uvježba gradivo obrađeno
na prethodnom satu jer gradivo nije dobro „sjelo“.

Kao treće, na takve planske odluke utječu materijalno tehnilka priprema, druge aktivnosti i vremenski
rokovi. Nastavni sad za koji je potrebna opširna priprema najbolje je izbjegavati sredinom sedmice u
kojem morate ocijeniti puno pismenih ispita.

Cilj aktivnosti jeste da probude i održe pozornost, zanimanje i motivaciju učenika.

PRAĆENJE I OCJENJIVANJE UČENIČKOG NAPRETKA

Kad nastavni sat počne, morat ćete pratii i ocjenjivati učenički napredak i rezultate kako bi nastava bila
uspješna i kako bi učenici naučili ono što je bilo predviđeno.

NASTAVNI MATERIJALI

Najčešće se upotrebljavaju radni listovi, folije, kartice i kompjuteri. U pripremi radnih listića, kartica i
sličnih materijala, najvažnija je kvaliteta prezentacije. Moraju biti dobro osmišljeni, ne sadržavati previše
podataka i trebaju pokušati probuditi učeničko zanimanje.

MATERIJALI ZA PRAĆENJE I OCJENJIVANJE

Umijeća pripreme uključuju i potrebu da se pripreme i materijali za ocjenjivanje. Praćenje učeničkog

napretka i rezultata tokom školovanja zahtijeva formalno i redovito praćenje. Dio toga su formalni
testovi koji se pišu na kraju obrazovnih razdoblja, veliki dio ocjenjivanja temelji se na promaranju
učeničkog rada na nastavi.

TREĆE POGLAVLJE

IZVEDBA NASTAVNOG SATA

U pregledu nastavnih aktivnosti kojima se nastavnik može poslužiti korisno je razlikovati između onih
koje uglavnom ovise o nastavniku i onih koje se mogu provoditi uz malo ili nimalo sudjelovanja
nastavnika. U prve spadaju nastavničko izlaganje, postavljanje pitanja i, donekle, razredna rasprava koju
usmjrava nastavnik – to su nastavničke usmene aktivnosti. U drugu skupinu spadaju praktične aktivnosti,
izstraživačke aktivnosti vezane za rješavanje problema, radni listići, kompjuterske igre, dramatizacija i
rasprave u malim skupinama – to su obrazovne zadaće.

NASTAVNIKOVE USMENE AKTIVNOSTI

Nastavnici provode puno vremena govoreći; oni tumače gradivo, daju upute, postavljaju pitanja ili vode
razredne rasprave. To je jedno od najvažnijih obilježja uspješnog poučavanja. Razdoblje nastavnikova
izlaganja najčešće se javlja na početku sata, a ponekad na kraju pa i tokom sata, kada i koliko nastavnik
smatra potrebnim. Kvaliteta nastavničkog usmenog izlaganja na početku sata može biti osobito važna jer
ima višestruku funkciju. Mora pobuditi i održati učeničku pozornost i zanimanje za nastavu. Uspostava
pozitivnog odnosa na početku nastave dobra je odskočna daska za ono što slijedi. Korisno je reči koja je
svrha ili tema nastavne jedinice i njena važnost. Pitanje postavljeno učenicima može pobuditi znatiželju i
pokrenuti proces rješavanja problema . Bitno je da nastavnik i tumači i postavlja pitanja. Postoji 7
najvažnijih aspekata koji poboljšavaju djelotvornost objašnjavanja: jasnoća, strktura, dužinapozornost,
jezik, egzemplari, razumijevanje. Usmena tumačenja moraju biti gramatički jednostavna,
nedvosmislena, primjeri moraju biti dobro iskorišteni, tehničko nazivlje rastumačeno, a najvažnije je da
budu kratka.

POSTAVLJANJE PITANJA

Neki od razloga postavljanja pitanja u svrhu poboljšanja poučavanja: potiču razmišljanje, razumijevanje
pojmova, pojava i vrijednosti; osiguravaju pozornost, omogućuju nastavniku da zaokruži neku misao, te
mogu poslužiti kao aktivnost za zagrijavanje učenika; ponavljaju nedavno naučeno gradivo; poučavaju
cijeli razred kroz učeničke odgovore; bolji učenici potiču ostale; uključuju u rad stidljive učenike...

VRSTE PITANJA (bilo ispitno)

Razlikujemo otvorena i zatvorena pitanja. Otvorena pitanja mogu imati nekoliko tačnih odgovora, dok
ona zatvorena imaju samo jedan ispravan odgovor. Osim toga, postoje i pitanja višeg reda i pitanja nižeg
reda. Pitanja višeg reda uključuju logičko razmišljanje, raščlambu i prosudbu, dok pitanja nižeg reda
obuhvaćaju prisjećanje ili nabrajanje. Otvorena pitanja višeg reda su intelektualno zahtjevnija i
poticajnija.

KAKO DJELOTVORNO POSTAVLJATI PITANJA

Postoji 7 umijeća postavljanja pitanja:

- prilagoditi izbor riječi i sadržaja pitanja učenicima

- pitanjima obuhvatiti što više učenika
- po potrebi postavljati potpitanja
- iskoristiti učeničke odgovore (čak i netačne)
- izabrati dobar trenutak za postavljanje pitanja i odrediti primjerenu stanku između pitanja
- progresivno povećavati spoznajne zahtjeve kroz nizanje pitanja višeg reda
- djelotvorno se služiti pitanjima u pismenom obliku

Prilikom postavljanja pitanja moramo misliti na dvije stvari: prva je da je odgovarati na pitanje, posebno
pred kolegama, za učenike emocionalno visoko rizična aktivnost. Učeničkim odgovorima se mora
poklanjati pažnja. Kao drugo, ne smije se dopustiti da neki učenici ne odgovaraju na pitanja.

VOĐENJE RAZREDNE RASPRAVE

Razrednu raspravu usmjerava nastavnik; to je mješavina nastavnikovih i učeničkih tumačenja, stajališta i

pitanja. Razredna rasprava počinje kad učenici postavljaju pitanja i kad jedan ulek reagira na riječi
drugog učenika. Za vrijeme rasprava potrebno je odlučiti o dva najvažnija pitanja. Prvo je raspored klupa
(je li dobro da učenici sjede okrenuti licem jedni prema drugima i da se mogu čuti) i, drugo, koliko ćete vi
voditi raspravu i usmjeravati razgovor. Potrebno je ukazati na svrhu rasrave, reći koliko je vremena
predviđeno za nju i na kraju sažeti zaključke.

OBRAZOVNE ZADAĆE

Obrazovne zadaće su aktivnosti kojima nastavnici učenicima olakšavaju učenje, a koje se, kad započnu,
mogu provesti uz malo ili nimalo nastavnikova sudjelovanja. To su praktične vježbe, projekti, radni listići,
kompjuterske igre itd.

AKTIVNO UČENJE

Aktivno učenje su aktivnosti u kojima se učenicima osigurava visok stepen samostalnosti i nadzora nad
organizacijom, tijekom i smjerom aktivnosti. Takve aktivnosti najčešće obuhvaćaju rješavanje problema i
istaživački rad, a mogu se individualizirati (npr. prošireno istraživanje ili projekat) ili proširiti u sadarnju
(npr. rasprava, dramatizacija). Aktivno učenje suprotno je frontalnom poučavanju u kojem su učenici
razmjerno pasivni primatelji obavijesti čvrsto pod nastavnikovim nadzorom. Aktivno učenje ima brojne
pedagoške koristi: takve aktivnosti su intelektualno poticajne i održavaju učeničku motivaciju i zanimanje
za čas; pomažu u razvoju velikog broja važnih sposobnosti učenja te interakcijske i komunikacijske
sposobnosti; javlja se pozitivan stav prema predmetu jer učenici uživaju; učenici posmatraju rad svojih
kolega i zajednički slijede i raspravljaju o postupcima i strategijama.

STILOVI POUČAVANJA

Neki nastanici puno se češće služe na nastavnika usmjerenim aktivnostima u kojima dominira
objašnjavanje, te aktivnostima koje učenici objavljaju na svom mjestu i slijedeći nastavnikove upute.
Ovaj pristup se naziva „formalni stil poučavanja“. Za razliku od toga, neki se nastavnici puno češće služe
na učenike usmjerenim aktivnostima, uključujući rad u malim grupama, i daju učenicima više kontrole
nad njihovim radom. Ovaj pristup se naziva „neformalnim stilom poučavanja“.

Diferencijacija uključuje prilagodbu načina na koji se aktivnosti određuju i ocjenjuju kako bi se izašlo u
susret raznim sposobnostima u sklopu istog razreda. Postoji 5 tipova diferencijacija:

- diferencijacija kroz aktivnosti, pri čemu učenici savladavaju iste sadržaje, ali na različitim
razinama (bilo ispitno)
- diferencijacija kroz rezultate, pri čemu se odredi ista opća aktivnost, ali dovoljno fleksibilno da
učenici mogu raditi na vlastitoj razini
- diferencijacija kroz aktivnost učenja, pri čemu se pred učenike postavlja isti zadatak i na istoj
razini, ali na drugačiji način
- diferencijacija kroz tempo, pri čemu učenici mogu savladavati isti sadržaj na istoj razini, ali
različitim tempom
- diferencijacija kroz dijalog, pri čemu nastavnik s pojedinim učenicima raspravlja o aktivnostima
kako bi ih prilagodio njihovim potrebama.
VOĐENJE

Jedan od najvažnijih aspekata stručnog mentorstva je metoda skela. Pojam skela znači da stručno
mentorstvo može uključivati pomoć učenicima u nekoj aktivnosti tako da im se skrene pozornost na
najvažnije elemente nužne za promjenu i jačanje postojećeg razumijevanja i time omogućiti da uspješno
privetu aktivnost kraju.

ČETVRTO POGLAVLJE

VOĐENJE I TIJEK NASTAVNOG SATA

Vođenje nastavnog sata obuhvaća umijeća potrebna da se aktivnosti vode i organizuju tako da se
osigura maksimalno učeničko produktivno sudjelovanje u nastavi.

POČECI, PRIJELAZI I SVRŠECI

Jedno od najvažnijih područja ustrojstva nastavnog sata su umijeća kako početi nastavni sat, kako prijeći
s jedne aktivnosti na drugu i kako uspješno nastavni sat privesti kraju.

GLATKI PRIJELAZI

Pojam „glatkih prijelaza“ pomaže kad se razmišlja o tome je li nastavni sat glatko započeo i jesu li
prijelazi između aktivnosti bili glatki. To se najbolje može opisati usporedbom s pojmom „skokovitih
prijelaza“. Skokoviti prijelazi su oni kad nastavnih mora ponavljati upute jer ih učenici nisu čuli ili ih je to
šo su čuli zbunilo, ili ako je nastavnik morao podsjećati na već obrađeno gradivo jer je nešto propušteno
ili je bilo potrebno razjasniti.