PLANIRANJE POUČAVANJA

Planiranje poučavanja se može definirati kao složena priprema za izvedbu nastave koja
uključuje određenje ciljeva poučavanja, izbor i organizaciju nastavnog gradiva, redoslijed i
način izvođenja nastavnih aktivnosti, izbor nastavnih sredstava te način procjene učeničkih
postignuća. Najprihvatljiviji pristup planiranju poučavanja je sistematski pristup koji
uključuje analizu ciljeva poučavanja, određivanje sadržaja poučavanja te planiranje postupaka
kojima će se gradivo predočiti učenicima.

SVRHA PLANIRANJA

Četiri glavne svrhe planiranja poučavanja su:

– planiranje osigurava struktuiranost i organizaciju nastave

– planiranje osigurava emocionalnu sigurnost nastavnika
– planiranje je temelj za refleksiju i samoprocjenu učinka
– planiranje je temelj za praćenje i procjenu ishoda učenja

Dobro pripremljena struktura nastavnog sata omogućuje nastavnicima bolju usmjerenost na

poučavanje, a učenicima olakšava usvajanje gradiva. U skladu s tim, dobra organizacija
nastave će uvelike olakšati provođenje propisanog nastavnog plana i programa. Planiranje je
važno za razvijanje samopouzdanja učitelja, posebno početnika, koji su obično više usmjereni
na sadržaj, a manje na razredne procese. Osim toga, planiranje je važno i za iskusne učitelje
koji počinju poučavati novi predmet ili novu temu. Planiranje omogućuju učiteljima da
tijekom poučavanja prate ostvarivanje planiranih ciljeva te da na osnovu toga donose odluke o
promjenama plana. Primjerice, ako više učenika ne razumije neki dio gradiva, nastavnik treba
odvojiti više vremena za objašnjavanje tog dijela. Za procjenu ishoda učenja potrebno je
odrediti svrhu poučavanja, definirati opće ciljeve i ishode te odabrati metode praćenja i
vrednovanja.

OPSEG PLANIRANJA

Opseg planiranja obuhvaća vrijeme i količinu gradiva koje je obuhvaćeno planom. Dugoročno
planiranje (makroplaniranje) podrazumijeva planiranje gradiva koje će se poučavati tijekom
jedne školske godine. Zahtjevnije teme obično se obrađuju tijekom nekoliko školskih sati.
Kratkoročno ili mikroplaniranje podrazumijeva način na koji će se određeni dijelovi cjeline
odraditi s učenicima tijekom školskog sata.
PODRUČJA PLANIRANJA

U svrhu olakšanja planiranja učitelja, postoje i taksonomije ciljeva za pojedina područja

učenja. Područja učenja obično su podijeljena u tri kategorije: kognitivnu, afektivnu i
psihomotoričku. U kognitivnom području jedna od najprihvatljivijih taksonomija je ona koju
je predložio Benjamin Bloom. Podijeljena je na šest razina: znanje, razumijevanje, primjena,
analiza, evaluacija i sinteza. S obzirom na to da učenici sve više koriste informacije iz
elektroničkih izvora, sve je važnija uloga škola u razvijaju njihovih kognitivnih sposobnosti.
Taksonomija afektivnog područja podijeljena je na pet razina: prihvaćanje, reagiranje,
kritičko vrednovanje, organiziranje i vrijednosno prosuđivanje.

KORACI U PLANIRANJU

Što želimo poučavati?

U procesu planiranja važno je odrediti osnovne pojmove, činjenice i vještine koje učenici
trebaju usvojiti. Pritom se mora voditi računa o postupnosti u obradi gradiva, ravnoteži
između količine informacija i razine njihove obrade, povezivanju gradiva, mogućnosti
aktivnog i iskustvenog pristupa gradivu, umrežavanju informacija, vrijednostima i skrivenom
kurikulumu.

Kako i kada ćemo poučavati?

Pri odabiru aktivnosti i zadataka u učenju nastavnik mora znati kako će poučavanje prilagoditi
njihovim različitim potrebama. Nastavnici trebaju omogućiti dopunsku nastavu za učenike
koji zaostaju u svladavanju gradiva. Za posebno nadarene učenike potrebno je organizirati
dodatnu nastavu. Nadalje, nastavnik može prilagoditi složenost zadataka i izbor nastavnog
materijala i pomagala potrebama učenika. Osim toga, nastavnik treba obratiti pažnju i na
vremensko planiranje. To podrazumijeva racionalnu raspodjelu vremena na određene cjeline u
ovisnosti o njihovoj važnosti i zahtjevnosti.

Kako ćemo znati jesu li ostvareni ciljevi učenja?

Vrednovanje učeničkih postignuća ovisi o formuliranju ciljeva poučavanja. Ako nastavnik

želi postići činjenično znanje, onda će od učenika tražiti nabrajanje određenih činjenica.
Nasuprot tome, želi li postići dublje razumijevanje, nastavnik će provjeravati mogućnost
rješavanja problemskih zadataka.