1.

RAZVOJ NASTAVNIH UMIJEĆA

Biti djelotvoran nastavnik znači znati čime i kako potaknuti učenike da uče. Uspješno poučavanje želi
osmisliti nastavnu aktivnost za svakog učenika koja će uspjeti ostvariti onu vrstu učenja koju je
nastavnik želio i predvidio. Razlika između znati što i znati kako najbolje se može pokazati
usporedbom s tenisom. Neki igrač može znati da bi u određenom trenutku trebao odigrati visoku loptu
i prebacito je preko suparnikove glave, ali hoće li on takav udarac uspješno odigrati je nešto drugo.
Igračevo umijeće se sastoji od dva elementa. Prvi je sposobnost da zaključi da je visoka lopta
najprimjereniji udarac;drugi je praktična sposobnost da se izvede takav udarac.

PRIRODA NASTAVNIH UMIJEĆA

Poučavanje je misaona ali i praktična djelatnost. Poboljšanje vašeg umijeća kao nastavnika obuhvaća
razvitak i povećanje tipova odluka koje donosite o vašem poučavanju i uspješnu provedbu tih odluka.
Korisno je vidjeti kako poučava drugi nastavnik može vas potaknuti da razmislite o svom radu. Tuđa
nastava može poslužiti kao model-dobar ili loš. Promatranje je poticajno zbog stvaralačke napetosti
koja nastaje kad pokušavate usporediti vlastita rješenja u poučavanju s rješenjima vašeg kolege.

Obilježja nastavnih umijeća

O poučavanju umijeća može se govoriti s obzirom a tri središnja obilježja:
 Uključuje svrhovito i na cilj usmjereno ponašanje.
 Razina stručnosti odražava se kroz njihovu preciznost,ležernost i osjetljivost na
kontekst.
 Može ih se poboljšati školovanjem i praksom.

STUDIJE O NASTAVNIM UMIJEĆIMA

Studije o umijećima poučavanja uglavnom su se bavile time kako nastavnici-početnici razvijaju i
iskazuju takva umijeća te po čemu se nastavnici-početnici razlikuju od iskusnih nastavnika. Dvije
najvažnije studije o umijećima poučavanja su Teacher Education Project (Wragg,1989), koja je
obuhvatila srednje škole, te Leverhulme Primary Project (Wragg,1993),koja se bavila osnovnim
školama. Wragg smatra nastavna umijeća strategijama kojima se nastavnici služe da bi olakšali
učenicima naučiti nešto vrijedno i koje (strategije) kompetentne osobe smatraju umijećima. Umijeće se
mora znati ponoviti. Wragg smatra da je bolje analizirati pojedina umijeća u odnosu na široka područja
aktivnosti. “Projekt izobrazbe nastavnika“ obuhvaća četiri područja: upravljanje razredom, poučavanje
učenika neujednačenih sposobnosti, postavljanje pitanja i tumačenje. Wragg je uvjeren da je bolje
raščlaniti i određena umijeća u odnosu na široka područja aktivnosti.

Mišljenje nastavnika
Mnogo je autora proučavalo što iskusni nastavnici misle o umijećima kojima se služe u nastavi (Day i
suradnici, Lowyck i Clark, Calderhead i Gates). Takve su studije poučavanje proglasile složenim
kognitivnim umijećem koje se temelji na znanju o tome kako organizirati i voditi nastavni sat, te na
poznavanju sadržaja koji valja poučavati.
Razlika između nastavnika-početnika i iskusnih nastavnika je u tome da iskusni nastavnici raspolažu
nizom dobro organiziranih radnji koje mogu fleksibilno primjeniti i uz malo mentalnog napora
prilagoditi situaciji. Za nastavnika početnika svaki novi zahtjev iziskuje koncentraciju i razmišljanje.

Znanje nastavnika o poučavanju

-je drugo važno obilježje nastavničkog umijeća, a temelji se na nastavnikovom znanju o uspješnom
poučavanju.
Schulman tvrdi da to stručno znanje uključuje: znanje o gradivu, o širokim načelima i strategijama
organizacije nastave, znanje o nastavnim materijalima i programima vezanim za kurikulum, znanje o
poučavanju pojedinih tema, znanje o učenicima, o pedagoškim kontekstima od razreda do šire
društvene zajednice i znanje o pedagoškim ciljevima i vrijednostima.
Za Schulmana, nastavna umijeća su povezana s nastavničkim mišljenjem koje polazi od njihova
stručnog znanja kao temelja njihove prosudbe i djelovanja.

1
 Mentorstvo
Sve je važnija uloga mentora u početnom školovanju nastavnika. Neki nastavnik može znati kako
dobro poučavati, ali nije nužno da će se snaći u ulozi kako najbolje voditi i pomagati pripravnicima u
razvoju njihove stručnosti. Tekstovi i studije koje se bave temom djelotvornog mentorstva pokušavaju
izlučiti najvažnija umijeća potrbna za poučavanje i ispitati kako mentori mogu najbolje njegovati takva
umijeća kod nastavnika-početnika.

ODREĐENJE TEMELJNIH NASTAVNIH UMIJEĆA

Nastavna umijeća se mogu opisati kao smislene nastavničke aktivnosti koje potiču na učenje.
Razlikujemo 3 važna elementa nastavnih umijeća:
Znanje- nastavnikovo znanje o predmetu, učenicima, kurikulumu, nastavnim metodama, utjecaju
drugih čimbenika na poučavanje i učenje te znanje o vlastitim nastavnim umijećima.
Odlučivanje- razmišljanje i odlučivanje prije, za vrijeme i poslije nastave o tome kako najlakše postići
predviđene pedagoške rezultate
Radnje- ponašanje nastavnika sa svrhom poticanja učenja učenika

Najvažnije obilježje nastavnih umijeća je da su to sračunate i ciljane aktivnosti kojima je svrha

uglavnom riješiti određeni problem.
U najširem smislu, problem je kako najlakše postići željene obrazovne ciljeve u vezi s učenjem
učenika.
U užem smislu, nastavnim umijećima rješavaju se kratkoročni i neposredni problemi koji iskrsnu
prije, za vrijeme i nakon nastave.

Temeljna nastavna umijeća

Dunne i Wragg sažeto govore o tome koje se nastavničke aktivnosti može promatrati.
Oni govore o 9 dimenzija poučavanja: Etos, izravno poučavanje, upravljanje materijalima, vođena
praksa, strukturirani razgovor, praćenje, upravljanje redom, planiranje i priprema, pismena evaluacija.
U svom istraživanju Dunne i Wragg tvrde da nastavnici koji se služe s ovih 9 dimenzija smatraju te
dimenzije korisnim, formalnim načinom razmišljanja o svom radu u nastavi.

Djelotvorni nastavnik
Nastavnici koji se smatraju djelotvornima u poučavanju iskazuju sljedeće kvalitete:
 Kreiraju sređeno i privlačno okružje za učenje
 Usredotočuju se na poučavanje i učenje tako da maksimalno povećaju vrijeme učenja
 Poučavaju dobro organizirane i ustrojene nastavne jedinice s jasno naznačenom svrhom
 Imaju visoka očekivanja i postavljaju pred učenike intelektualne izazove
 Prate napredak i daju brze korektivne povratne informacije
 Uspostavljaju jasnu i pravednuoštenu disciplinu

Ocjenjivanje nastavnika
Drugi važan izvor informacijama o temeljnim nastavnim umijećima može se naći u materijalima koji
se bave ocjenjivanjem iskusnih nastavnika.
-npr.izvješće ACAS-a o ocjenjivanju nastavnika obuhvaća sljedeći profil:
 Planiranje i priprema ( npr. Odabire kratkoročne ciljeve u skladu sa školskim kurikulumom; poznaje i
služi se, kad je potrebno s raznim tipovima opreme i izvora_sredstava)
 Razredna organizacija i rukovođenje ( npr. Maksimalno koristi vrijeme i prostor; vješto prelazi s jedne
aktivnosti na drugu
 Nastavna umijeća ( npr. Služi se mnoštvom načina ispitivanja; ima realna očekivanja od djece
 Odnosi ( npr. Pokazuje iskreno zanimanje i poštovanje za dječje riječi i mišljenja; usmjeren je na
ponašanje djece a ne na njihovu osobnost

Kvalitete koje traži Ofsed (ured za standarde u obrazovanju):

 nastavni sat treba biti svrhovit i postaviti visoka očekivanja
 učenicima valja pružiti priliku da sami org. svoj rad
2
 nastava treba pobuditi i odrežavati učeničko zanimanje, a učenici je moraju doživjeti relevantnom i
izazovnom
 rad mora biti primjeren učeničkim mogućnostima i potrebama
 učenički vokabular treba razvijati i proširivati
 valja se služiti raznim aktivnostima
 red i nadzor uglavnom treba osigurati održavanjem učeničkog sudjelovanja u radu i razredu i
uzajamnim poštovanjem

Kompetencije koje valja razviti u početnom školovanju

Ministarstvo prosvjete i zapošljavanja objavilo je popis standarda koji se očekuju od završenih
osnovnoškolskih i srednjoškolskih nastavnika u Engleskoj i Walesu iz četiri područja. To su:
 Znanje i razumijevanje
 Planiranje, poučavanje i upravljanje nastavom
 Praćenje. Ocjenjivanje, bilježenje, izvještavanje i odgovornost
 Drugi profesionalni standardi

Popis temeljnih nastavnih umijeća

Temeljna nastavna umijeća koja pridonose uspješnoj nastavi mogu se sažeti i opisati ovako:
 Planiranje i priprema: umijeća potrebna za odabir predviđenih pedagoških ciljeva i rezultata i načina
kako ih najlakše postići
 Izvedba nastavnog sata: umijeća potrebna za uspješno uključivanje učenika u učenje
 Vođenje i tijek nastavnog sata: umijeća potrebna za organizaciju aktivnosti za vrijeme nastave
kojima se održava učenička pozornost, zanimanje i sudjelovanje
 Razredni ugođaj: umijeća potrebna da bi se razvili i održali motivacija i pozitivni učenički odnos
prema nastavi
 Disciplina: umijeća potrebna da se održi red te da se riješe problemi učeničkog neposluha
 Ocjenjivanje učeničkog napretka: umijeća potrebna da se ocijeni učenički napredak, a koja
uključuju formativno ( pomaže učenikovom razvitku) i sumativno (evidentira postignuća) ocjenjivanje
 Osvrt i prosudba vlastitog rada: umijeća potrebna da se prosuđuje o vlastitoj nastavi kako bi se
poboljšala
Kada se razmišlja o tim umijećima valja imati na umu 2 važne stvari:
1. Između tih sedam kategorija postoji interakcija, tako da umijeća iz jednog područja istodobno
pridonose drugom.
2. Sva umijeća uključena u organizaciju nastavne jedinice, ustroj nastavnog sata,razredni ugođaj i
disciplina, interaktivna su. To znači da nastavnik promatra što učenici rade, da se tome
prilagođava i da na to reagira.

RAZVITAK NASTAVNIH UMIJEĆA

Pri određenju nastavnih umijeća,istaknuta su tri elementa: znanje, odlučivanje i radnje. Skoro svi
budući nastavnici imaju iskustva kao učenici. Sve one godine koje su sadašnji nastavnici proveli u
školi kao učenici omogućuju im da razmisle o tome kako bi valalo poučavati, ali kad netko postaje
nastavnik potrebno je razviti cijeli niz nastavnih umijeća.
Vonk, je zamolio 21 nastavnika-početnika da vode dnevnik svojih iskustava, a zamolio je i njihove
učenike da ispune upitnik o nastavnim umijećima tih nastavnika-početnika. Najčešće spominjani
problemi bili su das početnici ne znaju što učiniti kad učenik ne shvati nešto što je nastavnik
rastumačio, a da ne ponavlja to što je već protumačio istim riječima, da ne znaju što s učenicima koji
su brži ili sporiji od drugih, da ne znaju koji dijelovi kurikuluma zahtijevaju više pozornosti u nastavi
te da ne znaju što učiniti s učenicima koje ne mogu kontrolirati.
Wragg i Wood su npr. Opazili da studenti budući nastavnici se često zadube u razgovor s pojedinim
učenicima i izgube pregled onoga što se događa u razredu. Iskusni nastavnici uspješnije dijele svoju
pozornost između pojedinaca i ostatka razreda,pa prema potrebi prekidaju razgovor u četiri oka i
prokomentiraju nešto što se dogodilo u drugom dijelu razreda.

3
 Praćenje vlastitog poučavanja
Drugi izvor podataka o tome kako razviti nastavna umijeća su iskustva iskusnih nastavnika u praćenju
i poboljšavanju svojih nastavnih umijeća ili njihova pomoć kolegama u usavršavanju istih. Valja
neprestano usavršavati nastavna umijeća i poboljšavati svoju nastavu kako bi se odgovorilo novim
zahtjevima.

Razvojne faze
Perrott u svojoj raščlambi toga kako se stječu i poboljšavaju nastavna umijeća spominje 3 faze::
1) Prva faza je kognitivna, u kojoj se mora shvatiti promatranjem i proučavanjem što je umijeće, uočiti
sastavnice umijeća i njihov slijed, spoznati svrhu umijeća i znati kako će ona poboljšati vašu nastavu
2) Druga faza se naziva praksom, najčešće razrednom, ali ponekad u kontroliranim uvjetima dijelom
izobrazbe kojom se uvježbava određeno umijeće
3) Treća faza je faza povratnih informacija koja omogućuje nastavniku da poboljša određeno umijeće
tako da prosodi o njegovoj razmjernoj uspješnosti
Perrott smatra taj trofazni proces ciklusom u kojem se treća faza spaja s prvom fazom kao dio trajnog
usavršavanja umijeća.

Sposobnosti za razvitak umijeća

Umijeće ovisi o sposobnosti i motivaciji. Nastavnik mora biti sposoban izvući korist iz prakse i osvrta
na vlastiti rad,a mora biti motiviran za to. Nastavno umijeće obuhvaća znanje odlučivanje i radnje. Sva
tri elementa podliježu različitim razinama sposobnosti nastavnika.

Motiviranost za razvitak umijeća

Nastavnici se razlikuju po tome koliko su spremni uložiti vremena, energije i truda da razmisle,
ocijene i poboljšaju sboja nastavna umijeća. Poučavanje često prerasta u rutinu, najčešće kad nastavnik
osmisli materijale, primjere i postupke. To pto golema većina nastavnika troši puno vremena i truda na
usavršavanje svojih nastavnih umijeća i novih pristupa nastavi u interesu svojih učenika govori puno o
profesionalnom entuzijazmu i osjećaju odgovornosti nastavnika.

Vaš profesionalni razvoj

Scheerens je rekao da važan dio unapređenja nastave u školama i mogućnosti škola za samo-obnovu
jest sposobnost škola da stvore ozračje koje djelatnicima omogućuje razvoj njihovih umijeća.
Waterhouse (1983) smatra da neka obilježja pozitivnog školskog ozračja utječu na razvoj nastavnih
umijeća. Pritom:
 Nastavnici smatraju pedagoške ciljeve koje valja postići zajedničkim vlasništvom
 Neprestano se rađaju nove zamisli
 Problemi se zajednički rješavaju
 Nastavnici se uzajmno pomažu
 Tuđa se mišljenja poštuju
 Sukobi i krizna stanja se otvoreno i suradnički rješavaju
 Dopušta se da stilovi variraju ovisno o situacijama i potrebama
 Svatko ( a ne samo čelnici) predlažu poboljšanje
Rukovodi se „ organski“ a ne „ birokratski“ (prvi je način neformalniji i prilagodljiviji.odluke se
donose zajednočki,a ne prosljeđuju se od vrha hijerarhije prema dolje,pismena izvješća i evidencija su
manje važni.)
Poučavanje uključuje puno važnih zahtjeva, u i izvan učionice. Stvarnost nastavničkog života traži da
se određuju prioriteti i prate umijeća potrebna za uspješno obavljanje posla.

2. PLANIRANJE I PRIPREMA

Najvažnija zadaća nastavnika je osmisliti nastavnu aktivnost koja djelotvorno postiže pedagoške
rezultate za svakog učenika.

4
ELEMENTI PLANIRANJA I PRIPREME (sata)

4 najvažnija elementa u planiranju nastave su:

1) odluka o pedagoškim ciljevima koji se žele postići na nastavnom satu,
2) izbor i pismena priprema za nastavni sat – to uključuje izbor kakve će se aktivnosti izvađati, npr.
izlaganje, rad u skupinama, čitanje; redoslijed i predviđeno vrijeme za svaku od tih aktivnosti te
predviđeno gradivo i materijal,
3) piprema svih predviđenih nastavnih sredstava i pomagala (nastavni materijali),
4) odluka o tome kako pratiti i ocjenjivati učenički napredak.

Kako zadovoljiti potrebe učenika

Ofsted se u prosudbi nastavnih satova usmjerio na 2 obilježja planiranja i propreme. Prvo, je li
razumljiva svrha nastavnog sata. Drugo, je li se vodilo dovoljno računa o potrebama učenika.
Potrebe učenika trebaju biti zadovoljene – na način da učitelj prilagodi i planira nastavne sate u skladu
s time kako će učenici doživjeti nastavni sat, u cilju da potakne njihovo učenje.

Kompetencije u planiranju
Popis standarda za netom završene nastavnike tvrdi da bi svježe diplomirani osnovnoškolski i
srednjoškolski nastavici trebali znati planirati svoju nastavu tako da omoguće napredak učenika u
učenju pomoću:
 Identifikacije jasnih nastavnih ciljeva i sadržaja primjerenih predmetnoj materiji i učenicima koje
se poučava te točnim određivanjem kako će se poučavati i ocjenjivati
 Određivanje aktivnosti za cijeli razred , pojedinačni i grupni rad, domaću zadaću
 Određivanje očekivanja za učeničko učenje, motivaciju i prezentaciju rada
 Određivanje jasnih cilejva učeničkog učenja te provjera jesu li učenici svjesni sadržaja i svrhe tog
učenja
 Idenifikacije učenika s posebnim potrebama, specifične poteškoće u učenju, uočavanje jako
sposobnih učenika

Pedagoški ciljevi
Odabrati pedagoške ciljeve za nastavni sat nije nimalo lako. Najmanje što se mora postići jest uskladiti
ih s pedagoškim ciljevima šireg značenja. Pri njihovom odabiru, nastavnik mora odrediti željene
rezultate s obzirom na znanje, razumijevanje, umijeća i stajališta. To zna biti jako složeno, a to je bitan
dio planiranja. Ciljevi britanskog nacionalnog kurikuluma važan su okvir za određivanje nastavnih
ciljeva. Oni predlažu da ŠKOLSKI KURIKULUM:
- Promiče duhovni, moralni, kulturni, mentalni i tjelesni razvoj učenika,
- Priprema učenike za posao, odgovornosti i životna iskustva odrasle osobe.

Kako nastavnicima ciljevi služe u planiranju

Neka istraživanja nastavničkog planiranja ukazuju na to da mnogi nastavnici ne počinju pisati
pripreme tako da najprije odrede obrazovne ciljeve, a potom osmisle nastavnu jedinicu kako bi postigli
te ciljeve. Umjesto toga, oni pristupaju zadatku planiranja problematski: upitaju se kako najbolje
strukturirati učeničko vrijeme i iskustvo u nastavnici. To je dokaz da mnogi nastavnici mogu planirati
nastavu a da nisu jasno odredili rezultate učenja.

SVRHE I FUNKCIJE PLANIRANJA

Planiranje nastavnog sata ima puno važnih svrha i funkcija.
1. Najvažnija je ta što omogućuje da dobro promislite o vrsti učenja koju ste odredili za nastavni
sat i da povežete pedagoške ciljeve s onime što znate o učenicima i mjestu tog nastavnog sata u
nastavnom programu,
2. planiranje omogućuje da razmislite o ustroju i sadržaju nastavnog sata. Pritom je najvažnije
razmisliti o količini vremena koju ćete odvojiti za svaku aktivnost i koji je najbolji ritam
prijelaza s aktivnosti na aktivnost,
3. planiranje prilično smanjuje vrijeme koje se mora utrošiti na razmišljanje na nastavnom satu,

5
 4. nakon planiranja slijedi priprema svih potrebnih materijala, izvora i pomagala.

Vrijeme potrebno za planiranje

Količina vremena koju ćete utrošiti na planiranje razlikuje se od nastavnika do nastavnika.
Nastavnicima-početnicima je potrebno više vremena za planiranje. Nastavnici će se osjećati sigurnije i
opuštenije ako je sat dobro isplaniran

Prilagodljivost
Drugo važno obilježje planiranja je potreba da se bude prilagodljiv. Djelotvorno poučavanje ovisi o
sposobnosti praćenja, prilagodbe i usmjeravanja onoga što se događa u učionici u skladu s ponašanjem
učenika → može se dogoditi da neke ideje koje ste planirali učenici shvate brže ili sporije nego što ste
predvidjeli, u takvim okolnostima potrebna je promjena vašeg plana → prilagodljivost stanju na terenu

PLANIRANJE NASTAVNOG SATA

Četiri su najvažnija elementa planiranja nastavnog sata (ponavljanje):
 odluka o pedagoškim ciljevima
 odabir i pismena priprema nastavne jedinice
 pripremanje nastavnih sredstava i pomagala
 odluka o načinu praćenja i ocjenjivanja učeničkog napretka

Odluka o pedagoškim ciljevima

Najvažnije obilježje pedagoškog cilja je da opisuje jedan aspekt učenja učenika, npr. shvatiti neki
pojam, naučiti nacrtati nešto, doživjeti suosjećanje za nešto, steći sposobnost suradnje s drugim
učenicima i sl. Oni pridonose učeničkom intelektualnom i socijalnom razvoju. Pedagoški ciljevi
moraju opisati sadržaj učenja. Pri odabiru ciljeva mora se promisliti kako se ti ciljevi odnose prema
prošlom i budućem radu u koji su učenici uključeni i kako oni proširuju njihove sposobnosti, stajališta
i interese. Važno je povezati novo znanje s prethodnim.

Izbor sadržaja
Izbor sadržaja nastavnog sata uključuje puno elementa. Čak i kad se nastavnici pridržavaju
kurikuluma, ostaje im velika sloboda izbora, koliko važnosti pridati pojedinim temama ovisi o
nastavnikovom mišljenju što je koliko važno. Nastavnik mora podijeliti gradivo na sastavne elemente,
odrediti redoslijed tako da dijelovi čine smislenu cjelinu.

Odabir nastavnih aktivnosti

Nastavnici imaju slobodu u izboru nastavnih aktivnosti (ako neki razred odlično reagira na rad u
skupinama, vjerojatno će te češće primjenjivati takav rad u tom razredu). Na odabir aktivnosti utječe:
motivacija određene skupine, vrijeme kad se nastavni sat održava (treba pronaći vrstu aktivnosti koja
će biti učinkovita npr. u petak poslijepodne kada je koncentracija učenika na niskoj razini) i
materijalno tehnička priprema, druge aktivnosti i vremenski rokovi.

Raznovrsnost i primjerenost aktivnosti

Aktivnosti moraju pobuditi motivaciju i pozornost učenika – potrebno je imati raznovrsne aktivnosti.
Početak nastavnog sata može poslužiti kao uvod kako bi potaknuo zanimanje učenika za gradivo,
glavnina nast. sata može se posvetiti obradi teme, a završetak može poslužiti za ponavljanje ili
komentare učenika. Raznovrsnost aktivnosti omogućuje učenicima da uče na razne načine.

Praćenje i ocjenjivanje učeničkog napretka

Trebate promatrati učenike, postavljati im pitanja kako bi provjerili napreduju li prema očekivanjima. I
ovdje je potrebna priprema → kada postavljati pitanja? Koja pitanja postavljati? Npr. tijekom prijelaza
iz jedne aktivnosti u drugu.

PRIPREMANJE NASTAVE
Odnosi se na pripremu svih resursa i materijala potrebnih na određenom nastavnom satu, a uključuje
pisanje i fotokopiranje radnih listova, narudžbu, primanje i provjera opreme, razmještanje klupa...
6
Pokažite da vam je stalo
Briga i trud koji nastavnici ulože u pripremu može pozitivno utjecati na učenike – osjećaj da je gradivo
koje uče VAŽNO za njihovo znanje

Proba, provjera i osiguranje

Upotreba bilo kojih uređaja uvijek je izvor mogućih problema kod nastavnika, važno je materijale
isprobati, provjeriti opremu, ispravnost uređaja. Provjera znači potrebu da se neposredno prije
nastavnog sata provjeri jesu li sva pomagala na raspolaganju i u ispravnom stanju.

Nastavni materijali
Najčešće se upotrebljabaju radni listovi, folije, kartice, kompjutorski paketi – potrebno je provjeriti
kakvi su materijali u udžbenicima, raspitati se u pedagoškim centrima. U pripremi radih listića, kartica
i sličnih materijala najvažnija je kvaliteta prezentacije → moraju biti dobro osmišljeni, ne sadržavati
previše podataka, trebaju pobuditi učenikovo zanimanje

Materijali za praćenje i ocjenjivanje

Dio toga su testovi, ali velik dio ocjenivanja temelji se na promatranju učeničkog rada na nastavi –
neke aktivnosti su stvorene samo za ocjenjivanje, takve aktivnosti moraju omogućiti da se prati rad
učenika. U to su uključene dvije važne planske odluke: koliko ćete učenika pokušati ocijeniti? Kojim
ćete se postupcima služiti? (hoćete li im reći da ih ocjenjujete?)

Bilježenje ocjena
Potrebno se služiti raznim materijalima za ocjenjivanje – opažanje učeničkog ponašanaj, ispitivanje u
usmenom ili pismenom obliku, rad u razredu, domaća zadaća...

Kako pripremiti sebe i učenike

Potreba za osobnom pripremom → trebate proučavati pojedine teme, služiti se priručnicima za
nastavnike, prisustvovati seminarima ili tečajevima

3. IZVEDBA NASTAVNOG SATA

Organizacija nastavnog sata uključuje vrste učenja kojima želite postići željene pedagoške rezultate.
Kao posljedica različitih vrsta nastavnih metoda, postoji zapanjujući raspon aktivnosti koje mogu
dobro poslužiti u nastavi, uključujući npr. izlaganje, praktične aktivnosti, radne listiće, kompjutorske
igre…
U pregledu nastavnih aktivnosti kojima se nastavnik može poslužiti korisno je razlikovati između onih
koje uglavnom ovise o nastavniku i onih koje se mogu provoditi uz malo ili nimalo sudjelovanja
nastavnika.
1. Nastavničke usmene aktivnosti
a) nastavničko izlaganje, b) postavljanje pitanja i donekle c) razredna rasprava koju usmjerava
nastavnik
2. Obrazovne zadaće
a) praktične aktivnosti, b) istraživačke aktivnosti vezane za rješavanje problema, c) radni listići,
d) kompjutorske igre i e) dramatizacija i rasprave u malim skupinama

NASTAVNIKOVO PONAŠANJE
Kad je riječ o organizaciji nastavnog sata, način rada jednako je važan sadržaju rada. Npr. kružite li
razredom i pratite rad učenika i pomažete li svakome tko ima problema, umjesto da sjedite za
katedrom i ispravljate zadaće za sljedeći sat, učenicima to pokazuje koliko važnosti pridajete tom
nastavnom satu. Svi ti signali zajedno stvaraju opći dojam o tome koliko truda smatrate da je vrijedno
uložiti u nastavni sat kako bi učenici nešto naučili – iz vas mora izbijati optimizam glede napretka koji
očekujete da će učenici postići tijekom sata.

7
Pozitivni signali u vašem ponašanju
Brojnim se umijećima učenicima može pokazati da ste sigurni, opušteni, puni samopouzdanja i
svrhoviti. Najbolje se temeljito pripremiti i isplanirati nastavni sat, pa ćete zbog toga, kao i sve
bogatijeg iskustva, prirodno i nesvjesno odašiljati takve pozitivne signale. Pozitivni signali se
uglavnom primjećuju na vašem licu, u glasu, govoru, pogledu, pokretima i držanju tijela. Kad ste
nervozni, svjesno se potrudite da vam govor bude tečan, razgovjetan i čujan, da učenike gledate u oči i
da ih gledate sve redom. Velik broj nastavnika-početnika razvije ta umijeća prilično brzo, dok je
drugima potrebno malo više vremena.

Drugi važni aspekti vašeg ponašanja

Za jednog nastavnika ključ uspjeha može biti u njegovoj čvrstoći; za drugog, u njegovom prisnom i
brižnom odnosu. No općenito se čini da je važno pokazati entuzijazam i zanimanje za predmetno
gradivo. Manje potkrijepljeni rezultatima istraživanja, iako prilično razglašeni, su strpljivost i smisao
za humor.

NASTAVNIKOVE USMENE AKTIVNOSTI

Nastavnici provode puno vremena govoreći; oni tumače gradivo, daju upute, postavljaju pitanja ili
vode razredne rasprave – kvaliteta nastavnikovih usmenih aktivnosti jedan je od najvažnijih aspekata
djelotvornog poučavanja.

Usmeno izlaganje
Puno je istraživanja pokazalo da jasnoća tumačenja (nastavnička jasnoća) najviše pridonosi boljim
učeničkim rezultatima. Nastavnička jasnoća svakako pridonosi nastavnikovim usmenim aktivnostima,
a pomaže u onom dijelu u kojem zadire u obrazovne zadaće, npr. one kakve se mogu pojaviti prije,
tijekom ili poslije dramatizacije, ili u sadržaju i izgledu nastavnih listića. Mnogi se nastavnici ne služe
usmenim izlaganjem nego pitanjima i učeničkim odgovorima da bi rekli što žele reći. To bolje
uključuje učenike u nastavu, a i omogućuje vam da provjerite učeničko razumijevanje.

Početak sata
Kvaliteta nastavničkog usmenog izlaganja na početku sata može biti osobito važna jer ima višestruku
funkciju: 1. Mora pobuditi i održati učeničku pozornost i zanimanje za nastavu; 2. Korisno je reći koja
je svrha ili tema nastavne jedinice i njezina važnost; 3. Funkcija uvoda može biti ukazati učenicima na
veze s prethodnim nastavnim jedinicama kojih trebaju biti svjesni kako biste ih najbolje pripremili na
ono što slijedi.

Djelotvorno tumačenje
Tumačenje je često usporedno s postavljanjem pitanja, jer nastavnik čas tumači čas postavlja pitanja. U
tumačenju i postavljanju pitanja važno je pripaziti da su priroda i složenost jezika kojima se nastavnik
služi na primjerenoj razini. Umijeće nastavnika da svoj izbor riječi prilagodi učeničkoj razini
razumijevanja jedno je od najvažnijih umijeća kojima nastavnik-početnik mora ovladati.
Sedam najvažnijih aspekata koji poboljšavaju djelotvornost objašnjavanja su:
 Jasnoća: jasno je i na primjerenoj razini
 Struktura: najvažnije postavke razlomljene su u smislene segmente i povezane logičkim
slijedom
 Duljina: prilično je kratko i prošarano pitanjima i drugim aktivnostima
 Pozornost: u poučavanju se dobro koristi glas i govor tijela da bi se održalo zanimanje i
pozornost
 Jezik: izbjegava se upotreba pretjerano složenog jezika i objašnjavaju se novi nazivi
 Egzemplari: koriste se primjeri, osobito oni vezani za učenička iskustva i interese
 Razumijevanje: nastavnik prati i provjerava učeničko razumijevanje
Vjerojatno najvažnije obilježje tumačenja je umijeće da se odredi duljina učeničkog koraka u prijelazu
s onog što već znaju na početku nastavnog sata na znanje za koje se nadate da se savladati do svršetka
sata. Usmena tumačenja moraju biti gramatički jednostavna, nedvosmislena, primjeri moraju biti dobro
iskorišteni, tehničko nazivlje rastumačeno, a najvažnije je- moraju biti kratka.

8
Postavljanje pitanja
Umijeća postavljanja pitanja silno su važna za repertoar uspješnog poučavanja. Studija Browna i
Edmondsona grupirala je razloge koje su nastavnici naveli za postavljanje pitanja:
 Potiču razmišljanje, razumijevanje pojmova, pojava, postupaka i vrijednosti
 Provjeravaju razumijevanje, znanje i sposobnosti
 Osiguravaju pozornost, omogućuju nastavniku da zaokruži neku misao, te mogu poslužiti kao
aktivnosti za zagrijavanje učenika
 Ponavljaju, podsjećaju i utvrđuju nedavno naučeno gradivo i prethodne postupke
 Pomažu u organizaciji nastavnog sata, smiruju situaciju, sprečavaju učenike da se dovikuju u
razredu, usmjeravaju pozornost na nastavnika ili tekst
 Poučavaju cijeli razred kroz učeničke odgovore
 Svima pružaju priliku da odgovore
 Bolji učenici potiču ostale
 Uključuju u rad stidljivije učenike
 Provjeravaju učeničko znanje nakon kritičnih odgovora, preusmjeravaju pitanja na učenike koji
su ih postavili ili na druge učenike
 Izražavaju osjećaje, stajališta i empatiju

Vrste pitanja
Korisno je razlikovati otvorena i zatvorena pitanja.
Otvorena pitanja mogu imati nekoliko točnih odgovora, dok ona zatvorena imaju samo jedan
ispravan odgovor.
Zatim je dobro razlikovati pitanja višeg reda i pitanja nižeg reda.
Pitanja višeg reda uključuju logičko razmišljanje, raščlambu i prosudbu, dok pitanja nižeg reda
obuhvaćaju prisjećanje ili nabrajanje.
Rezultati mnogih istraživanja pokazuju da nastavnici najčešće postavljaju zatvorena pitanja nižeg reda
nego otvorena pitanja višeg reda i to je razlog za zabrinutost. Otvorena pitanja višeg reda su općenito
intelektualno zahtjevnija i poticajnija.

Kako djelotvorno postavljati pitanja

Kerry navodi sedam umijeća postavljanja pitanja:
 Prilagoditi izbor riječi i sadržaja pitanja učenicima
 Pitanjima obuhvatiti što više učenika
 Po potrebi postavljati potpitanja
 Iskoristiti učeničke odgovore (čak i netočne)
 Izabrati dobar trenutak za postavljanje pitanja i odrediti primjerenu stanku između pitanja
 Progresivno povećavati spoznajne zahtjeve kroz nizanje pitanja višeg reda
 Djelotvorno se služiti pitanjima u pismenom obliku
U postavljanju pitanja mora se misliti na dvije silno važne stvari.
1. Odgovarati na pitanje, osobito pred kolegama, za učenike emocionalno visoko rizična aktivnost
2. Ne smije se dopustiti da neki učenici ne odgovaraju na pitanja
PYE je opazio da neki učenici vješto izbjegavaju nastavnikova pitanja i da brže-bolje završe razgovor
s nastavnikom.
Brojna su obilježja uspješnog postavljanja pitanja. To je korisna tehnika kojom se izbjegava prozvati
učenika za kojeg želite da odgovori na pitanje sve dok pitanje ne postavite. Treba postavljati
razumljiva i nedvosmislena pitanja. Treba postaviti pitanje tako da pokažete zanimanje za odgovor,
gledajte učenika u oči i pobrinite se da i drugi učenici budu dovoljno pažljivi i slušaju u tišini. Često je
korisno provjeriti kako je neki učenik došao do nekog odgovora, jer vam to može omogućiti da
shvatite njegov način razmišljanja.

9
Vođenje razredne rasprave
Treće područje nastavnikovih usmenih aktivnosti je razredna rasprava koju usmjerava nastavnik; to je
mješavina nastavnikovih i učeničkih tumačenja, stajališta i pitanja. Razredna rasprava počinje kad
učenici postavljaju pitanja i kad jedan učenik reagira na riječi drugog učenika.
Za vrijeme razrednih rasprava potrebno je odlučiti o dva najvažnija pitanja. Prvo je raspored klupa i
drugo koliko ćete vi voditi raspravu i usmjeravati razgovor.
Osobito je važno zapamtiti da je jedan od najvažnijih razloga za održavanje razredne rasprave pružiti
učenicima priliku da razrade i izraze svoje ideje.

OBRAZOVNE ZADAĆE
Obrazovne zadaće su aktivnosti kojima nastavnici učenicima olakšavaju učenje, a koje se, kad
započnu, mogu provesti uz malo ili nimalo nastavnikova sudjelovanja. To su npr. praktične vježbe,
projekti i rješavanje problema, radni listići, kompjutorske igre… U skoro svim tim aktivnostima
nastavnik kruži po razredu, prati učenički rad i pomaže učenicima prema potrebi.

Osmišljavanje obrazovnih zadaća

Da bi se neka obrazovna zadaća uspješno iskoristila, nužno je učenicima točno rastumačiti što moraju
učiniti i ukazati na odnos između zadaće i učenja. Za uspjeh je najvažnije pripremiti potrebne zadaće i
materijale zajedno s prethodnim preciznim uputama o tome što se od učenika očekuje. Treba se
pobrinuti da što više učenika razumije zadaću prije no što im se dopusti da počnu raditi.
Drugi važan aspekt obrazovnih zadaća je provjeriti raspolažu li učenici sposobnostima potrebnim da
uspješno izvrše pojedinu zadaću te ako nemaju, razviti te sposobnosti.
Jedna od prednosti individualnih aktivnosti je da omogućuju učenicima da rade vlastitom brzinom,
pomažu im organizirati svoj rad i preuzeti odgovornost za nj, omogućuju da se rad ustroji i skroji u
skladu s njihovom razinom, omogućuje proširenje i obogaćenje materijala i zadaća za sposobnije
učenike u razredu.

Suradničke aktivnosti
Suradničke aktivnosti, npr. rasprave u skupinama ili suradničko rješavanje problema, omogućuju
učenicima da razmjenjuju ideje, razviju sposobnosti potrebne za suradničku interakciju, razumljivo
komuniciraju i rade kao tim. Skupina od dva do šest članova najbolja je za suradničke aktivnosti. Neki
nastavnici nevoljko se služe suradničkim aktivnostima jer se boje da će, odreknu li se strogog nadzora
nad obrazovnim aktivnostima, teže održati red.

Aktivno učenje
Aktivno učenje su aktivnosti u kojima se učenicima osiguravaju visok stupanj samostalnosti i nadzora
nad organizacijom, tijekom i smjerom aktivnosti. Takve aktivnosti najčešće obuhvaćaju rješavanje
problema i istraživački rad, a mogu se individualizirati ili proširiti suradnju.
Aktivno učenje suprotno je frontalnom poučavanju u kojem su učenici razmjerno pasivni primatelji
obavijesti čvrsto pod nastavnikovim nadzorom. Aktivno učenje ima brojne pedagoške koristi:
1. Takve aktivnosti su intelektualno poticajnije a time i djelotvornije u poticanju i održavanju
učeničke motivacije i zanimanja za aktivnost
2. Takve aktivnosti uspješno pomažu u razvoju velikog broja važnih sposobnosti učenja
potrebnih za proces organizacije aktivnosti te interakcijskih i komunikacijskih sposobnosti u
suradničkim aktivnostima
3. U takvim će aktivnostima učenici vjerojatno uživati jer omogućuju napredak, manje su
prijeteće od nastavnikovih usmenih aktivnosti pa stoga potiču pozitivan odnos učenika spram
sebi kao učenika i pozitivniji odnos prema predmetu
4. Suradničke aktivnosti omogućuju bolji uvid u tijek aktivnosti učenja jer učenici promatraju
rad svojih kolega i zajednički slijede i raspravljaju o postupcima i strategijama
Kad je riječ o aktivnom učenju, potrebno je znati da se tim nazivom nastavnici ne služe dosljedno. U tu
kategoriju se ubrajaju nastavne metode ili aktivnosti, ali i mentalne radnje npr. učenje otkrivanjem.
Aktivno učenje može kadšto osigurati bolji uvid u ono što će se učiti nego poučavanje usmenim
izlaganjem.

10
Akademske aktivnosti naspram frontalnih nastavničkih aktivnosti
Puno se raspravljalo o relativnim prednostima nastavnih metoda kojima se obuhvaća cijeli razred u
usporedbi s akademskim aktivnostima, osobito onima koje obilježavaju aktivno učenje. Usporedbe
obrazovne uspješnosti u različitim zemljama ukazuju na to da je tzv. izravno poučavanje vjerojatno
najdjelotvorniji pristup promicanju viših razina učeničke uspješnosti. Izravno poučavanje u biti se
sastoji od nastavnih jedinica podijeljenih i 5 većih faza:
1. Nastavnik određuje jasne ciljeve nastavne jedinice
2. Nastavnik poučava objašnjavanjem onoga što bi se trebalo naučiti
3. Nastavnik postavlja pitanja da bi provjerio učeničko razumijevanje
4. Postoji vrijeme za nadgledano uvježbavanje
5. Nastavnik ocjenjuje učenički rad kako bi provjerio jesu li ciljevi ostvareni
Mišljenje da se nastavnici trebaju služiti raznim nastavnim metodama je općeprihvaćeno, jer to
učenicima pomaže da razviju umijeća učenja na različite načine, a i osigurava veće šarenilo rezultata
učenja.

Stilovi poučavanja
U poučavanjima nastavne prakse pokušalo se kategorizirati nastavnike prema njihovim stilovima
poučavanja; pritom se misli na njihovu sklonost čestom korištenju određenih vrsta aktivnosti učenja u
poučavanju.
Formalni stil poučavanja - neki nastavnici puno se češće služe na nastavnika usmjerenim
aktivnostima u kojima dominira objašnjavanje, te aktivnostima koje učenici obavljaju na svom mjestu i
slijedeći nastavnikove upute  ovaj pristup se može kombinirati s razmještanjem klupa u redove i s
puno vođenih aktivnosti
Neformalni stil poučavanja – neki se nastavnici puno češće služe na učenike usmjerenim
aktivnostima, uključujući rad u malim grupama i daju učenicima više kontrole nad njihovim radom 
može se kombinirati s rasporedom klupa tako da se oforme grupe učenika koji sjede zajedno te s
aktivnostima otvorenijeg tipa u dogovoru s učenicima

Stilovi učenja
Također je bilo pokušaja da se opiše učenika prema stilovima učenja. Ovaj termin se odnosi na vrste
aktivnosti učenja i zadataka koje učenici vole i za koje smatraju da se djelotvornije za njihovo učenje.
On uključuje u vrste strategija za učenje koje učenici najradije odaberu kad im se pruži prilika za izbor,
te fizičke i socijalne karakteristike situacije u kojoj najradije uče.
Ponekad se tvrdi da će se više toga naučiti bude li se učenike češće poučavalo na njima odgovarajuće
načine. Stoga bi nastavnici trebali pokušati spojiti aktivnosti učenja s preferencijama učenika.
Ideja povezivanja aktivnosti s učeničkim stilovima učenja je problematična:
1. Važno je pomoći učenicima razviti umijeća djelotvornog učenja na načine kojima nisu skloni,
budući da učenici koje se pretežito poučava na način koji njima najviše odgovara možda neće
uspjeti razviti puni raspon umijeća učenja
2. Učeničke stilove učenja nije lako odrediti, a oni usto i variraju od jedinice do jedinice i od
predmeta do predmeta
3. Logistika razredničkog života onemogućuje diferencijalni odnos prema raznovrsnosti omiljenih
načina učenja u istom razredu

Implikacije po razrednu praksu

Rasprava o relativnoj djelotvornosti različitih metoda poučavanja i aktivnosti učenja je složena: ono
što je najdjelotvornije varira od situacije do situacije, ovisno o tipu razreda i tipu rezultata učenja koje
se želi postići. No jedna od važnijih implikacija istraživanja o stilovima poučavanja i učenja je da se
nastavnici u poučavanju zaista trebaju služiti raznovrsnim aktivnostima učenja.

PRILAGODBA AKTIVNOSTI UČENICIMA

Uskladiti vrstu učenja s raznim sposobnostima, interesa i potreba svakog učenika u razredu jedno je od
najvećih umijeća poučavanja. Jedan od problema s kojim se nastavnici suočavaju jest sklonost da se
nastavnu jedinicu usmjeri – to je posljedica sklonosti da se nastava podesi prema potrebama široke

11
sredine spektra sposobnosti, a da se dodatnim materijalima, zadacima ili individualnom pomoći zbrinu
oni na krajnjim točkama toga spektra.
Uskladiti aktivnosti znači odrediti koliko učenici mogu napredovati na pojedinom nastavnom satu ili u
nekoliko nastavnih sati, a tad osmisliti nastavu tako da se postigne optimalni napredak za koji su
učenici sposobni.
U pregledu školskih faktora koji utječu na učeničko napredovanje, Sammons i suradnici ističu da je
najvažniji čimbenik koji pridonosi boljem napredovanju intelektualno poticajno poučavanje.

Određivanje aktivnosti i podjela učenika prema sposobnostima

Drugi pristup kojim se može pomoći u nalaženju aktivnosti koje odgovaraju učenicima je grupiranje
učenika prema sklonostima. Ovo se može postići podjelom učenika prema sposobnostima, pri čemu se
učenike s određenim sposobnostima okuplja u posebne grupe za svaki predmet ili temu. Pregledi
istraživanja o prednostima i manama grupiranja prema sposobnostima pokazuju da takvo grupiranje
može pomoći da:
 Učenici napreduju u skladu da dvojim sposobnostima
 Nastavnici lakše osmisle aktivnosti koji zadovoljavaju potrebe cijele grupe
 Sposobnije učenike u napretku sputavaju manje sposobni
 Nesposobnije učenike ne obeshrabre sposobniji

Grupe heterogenih sposobnosti i diferencija

U mnogim se školama služe grupama heterogenih sposobnosti, možda zato što mali broj učenika
određene starosne skupine ili učenika koji su odabrali određeni predmet ili temu ne dopušta podjelu.
Važno je napomenuti da u svim razredima – čak i onima u kojima je izvršena selekcija prema
uspješnosti – svejedno postoji lepeza sposobnosti.
Diferencijacija uključuje prilagodbu načina na koji se aktivnosti određuju i ocjenjuju kako bi se izašlo
u susret raznim sposobnostima u sklopu istog razreda. Stradling i Saunders izlučili su 5 tipova
diferencijacije:
1. Diferencijacija kroz aktivnosti, pri čemu učenici svladavaju iste sadržaje, ali na različitim
razinama
2. Diferencijacija kroz rezultate, pri čemu se odredi ista opća aktivnost, ali dovoljno fleksibilno
pa učenici mogu raditi na vlastitoj razini
3. Diferencijacija kroz aktivnost učenja, pri čemu se pred učenike postavlja isti zadatak i na
istoj razini, ali na drugačiji način
4. Diferencijacija kroz tempo, pri čemu učenici mogu savladati isti sadržaj na istoj razini, ali
različitim tempom
5. Diferencijacija kroz dijalog, pri čemu nastavnik s pojedinim učenicima raspravlja o
aktivnostima kako bi ih prilagodio njihovim potrebama

Vješto usklađivanje
Jedan od korisnih načina na koji nastavnici mogu izvršiti usklađivanje jest da brižljivo prate učenički
napredak i pitanjima provjere razumijevanje. Usklađivanje aktivnosti s učenicima znači potrebu da se
uzmu u obzir učenički interesi i potrebe. To znači da će se iskoristiti primjeri i teme i njihova primjena
koje će vjerojatno zanimati ili imati veze sa životnim iskustvom učenika u razredu.

Vođenje
Drugi način prilagodbe nastave učenicima je individualan rad s učenicima, koji se ponekad naziva
vođenje – iznimno važan zbog ne samo stručne pomoći nego i zbog prisnog karaktera između
nastavnika i učenika.
Stručno mentorstvo – najvažniji aspekt metoda skela  pojam skela znači da stručno mentorstvo može
uključivati pomoć učenicima u nekoj aktivnosti tako da im se skrene pozornost na najvažnije elemente
nužne za primjenu i jačanje postojećeg razumijevanja i time omogući da uspješno privedu aktivnost
kraju

12
UPOTREBA IZVORA I MATERIJALA
Golem je raspon izvora i materijala koji se može upotrijebiti u nastavi – zvučne vrpce, radni listovi i
kartice, kompjutorski paketi i simulacijski materijali
- Zlatno pravilo njihove upotrebe bilo bi uvijek provjeriti njihovu kvalitetu i primjerenost
nastavnoj jedinici

Služenje školskom pločom i grafoskopom

Školska ploča je najraširenije nastavno pomagalo i kvaliteta upotrebe ploče biti će najvažniji
pokazatelj kakvoće nastave – školska ploča može se koristiti kao podsjetnik ili za zapis najvažnijih
natuknica.
- Nastavnici početnici moraju paziti na to da ne govore dok su okrenuti licem prema ploči
- Slična uputa vrijedi i za grafoskop – treba paziti da se vidi iz svih dijelova učionice i da ne
zaklanjate vidik svojim tijelom

Individualizirani radni zadaci

Dva područja upotrebe izvora i materijala za učenje koja se najbrže razvijaju su široka upotreba
individualiziranih zadataka koji se temelje na kompjutorskim paketima i radnim karticama. Jedan od
najvažnijih čimbenika u poboljšanju učeničkih rezultata je sposobnost nastavnika da maksimalno
iskoristi vrijeme koje učenici provode učeći od neke nastavne aktivnosti.

Brižljiv odnos prema izvorima i materijalima

Kad se učenici služe izvorima i materijalima kojima će se nakon njih služiti drugi učenici, vrijedno je
napomenuti da se izvorima mora pažljivo i oprezno rukovati  zajedničko vlasništvo i upotreba
nameću odgovornosti i obveze svakom korisniku odnosno učeniku

4. VOĐENJE I TIJEK NASTAVNOG SATA

Najvažnija zadaća nastavnika jest održati učeničko sudjelovanje u radu kroz cijeli nastavni sat te time
osigurati ostvarenje pedagoških ciljeva. Iz tih razloga potrebna su umijeća da se aktivnosti vode i
organiziraju na najproduktivniji način.

POČECI, PRIJELAZI I SVRŠECI

Jedno od najvažnijih područja ustroja nastavnog sata su počeci – u smislu kako započeti nastavni sat,
prijelazi – kako prijeći s jedne aktivnosti na drugu te svršeci – kako uspješno nastavni sat privesti
kraju.
Dva najvažnija aspekta početka nastavnog sata su točnost i mentalni sklop.

Točnost
znači da nastavni sat počinje prilično brzo nakon vremena službeno predviđenog za njegov početak –
dakle nema kašnjenja! Učenicima se mora dati do znaja da neopravdanjo kašnjenje nije prihvatljivo.
Kada se svi smjeste potrebno je dati znak da će nastava početi za što autor ističe da je najvažniji
trenutak sata jer označava trenutak od kojeg učenici moraju početi paziti i uključiti se u rad. Potreban
je jasan i nedvosmislen znak početka kao npr – Pažnja molim!

Uspostava pozitivnog mentalnog sklopa

Najbolji je način tonom glasa i ponašanjem pobuditi znatiželju i uzbuđenje te osjećaj svhovitosti onoga
što slijedi. Uspješan uvod u nastavni sat kojim se uspostavlja pozitivni mentalni okvir olakšava i samo
učenje tijekom nastave. Drugi aspekt uspostave mentalnog okvira jest provjera je li svaki učenik
spreman i pripremljen za početak nastave u smislu ima li knjige i sve što je potrebno. Bitna je
profesorova pripremljenost koja učenicima daje do znanja da je profesoru stalo do predmeta i njihovg
poučavanja.

13
Glatki prijelazi
Za prijelaze je bitno da nisu skokoviti – dakle ne da učenici započnu neku aktivnost pa da im tek
nakon nekog vremena prekineš i kažeš da im treba udžbenik za određena pitanja već da su GLATKI –
da im se prije početka rješavanja objasni što i kako trebaju raditi.
2 aspekta pridonose glatkom tijeku nastave:
 Nastavnik mora pratiti kako nastavni sat teče i odlučiti kada započeti prijelaz – ovisno o tome
kako učenicima neka aktivnost ide
 Odluka o tome kada upute dati cijelom razredu, a kada pojedinačno – kada nekome učeniki
nešto nije jasno nije potrebno zaustaviti rad cijelog razreda već popričati nasamo s njime i
naravno istovremeno pratiti da ostali ne rade buku

Svršetak sata
Tri su važna elementa: završiti na vrijeme – ni prerano, a ni prekasno! Zatim pripremiti učenike za
svršetak sata – zadati zadaću ili neki zadatak te posljednje da učenici moraju izlaziti disciplinirano.

ODRŽANJE UČENIČKOG SUDJELOVANJA

Uspješno vođenje nastavnog sata ponajprije je pitanje postigunuća ravnoteže između obrazovnog
potencijala neke aktivnosti i stupnja u kojem održava učeničko sudjelovanje. Novopečeni nastavnici
trebali bi se služiti nastavnim metodama koje održavaju učenički entuzijazam i zanimanje kao npr.
poticati intelektualnu znatiželju, koristiti pristupe koji odgovaraju predmetnom gradivu i učenicima,
pravilno strukturirati informacije, jasno prezentirati sadržaje, djelotvorno postavljati pitanja, davati
jasne upute, postaviti visoka očekivanja za sve učenike...

Praćenje učeničkog napretka

Najvažnije umijeće potrebno da se osigura učeničko sudjelovanje je praćenje učeničkog napretka. To
se čini aktivno – kruženjem po učionici postavljanjem pitanja te pasivno – uobičajenim postupcima
kojima se učenika potiče da potraže pomoć.

Ritam i tijek nastavnog sata

Ako se učenička pozornost ili zanimanje za nastavu počnu smanjivati, to se može pripisati mnogim
razlozima. Možda neka aktivnost predugo traje, ili su ritam i brzina nastavnog sata prebrzi ili prespori.
Za održati dobar ritam važno je izbjegavati nepotrebne prekide nastave.

Uživljenost
Osjećaj za ono što se događa u učionici najčešće se naziva „uživljenost“. Iskusni nastavnici vješto
primjećuju znakove koji im govore što se događa. Nastavnici-početnici su često ustrašeni svime što se
događa u učionici da im je teško opaziti neke znakove nepoželjnog ponašanja. Važnost umijeća
vođenja nastavnog sata u vezi s prijelazima, preklapanjem i uživljenošću istaknuta je u Kouninovoj
studiji gdje je usporedio rad nastavnika koji nemaju većih problema s disciplinom i onih koji su često
imali takvih problema. Vidjelo se da je razlog uspjeha prve skupine uglavnom bolji ustroj nastavnog
sata.

Upravljanje učeničkim vremenom

Učeničko zanimanje za nastavu može se održati ako se učenicima točno kaže koliko će vremena i truda
morati uložiti u pojedini zadatak ili aktivnost. To može biti i opasno jer potiče učenike da nepotrebno
otežu s radom, no sprečava da neki učenici sporo rade i da su tek napola gotovi kada vi već želite
prijeći na drugu aktivnost. Također, to pomaže održati učeničku pozornost.

Poticajne povratne informacije

Konstruktivne i korisne povratne informacije učenicima valja davati kao podršku i poticaj za daljnji
napredak – time pokazujemo da nam je stalo do njihovog napretka. Povratne informacije se moraju
davati na neprijeteći način jer ako učenik strepi teže prati ono što mu se govori, stoga je potrebno
govoriti s puno razumijevanja i krivca za problem naći u zadatku i aktivnosti, a ne u samome učeniku
– ta sposobnost suosjećanja iznimno je bitna.

14
Kako izvršiti prilagodbe u planu nastavnog sata
Iako su planovi za nastavni sat važni, svi nastavnici moraju prilagoditi tijek nastavnog sata potrebama
trenutka, naravno da ako učenicima treba više ili manje vremena za zadatak da se mijenja i cijeli tok
samog nastavnog sata.

POTPORA NASTAVE
Umijeće kako voditi nastavni sat nužno je želite li da aktivnosti učenja koje ste osmislili teku
ustaljenim redom da bi učenici nešto i naučili. Od nastavnika su potrebne razumljive upute učenicima
kako se ponašati tijekom sata dok se oni ne počnu i rutinski ponašati u skladu s očekivanjima.

Društveni element aktivnosti

U studiji o uspješnosti nastavnika, Weade i Evertson utvrdili su da svaka nastavna aktivnost uključuje
„društveni element“. Organizacija razgovora u razredu zahtijeva posebnu pozornost. Važno je naglasiti
im da u raspravu učenici govore jedan po jedan – inzistiranje da se digne ruka kada se nešto želi reći.

Rad u skupinama
U osmišljavanju rada u skupinama potrebne su mnoge odluke o načinu njegove organizacije.
1. Pitanje veličine skupine i načina oblikovanja skupina,
2. Priroda zadatka – je li jasno u čemu se zadatak sastoji, tko će što raditi i kako te krajnji ishod,
3. Vaša uloga promatrača – brižljiv nadzor je poželjan, no vaša nazočnost može zakočiti razrednu
raspravu, provedite malo vremena sa svakom skupinom,
4. Nužne su upute o vremenu koje učenicima stoji na raspolaganju.

Praktične aktivnosti
Praktične aktivnosti svih vrsta spojene su sa situacionim problemima, djelomice zato što morate
uskladiti učenike i materijale s tijekom i brzinom aktivnosti. (npr. određenu opremu mora dijeliti
nekoliko učenika).

Kompjutorski programi
Osim ako imate dovoljno kompjutora, potrebno je organizirati rad na smjene da bi svi učenici radili na
kompjutoru.

KRETANJE UČENIKA I GALAMA

Dva najvažnija obilježja umijeća djelotvorne organizacije su održavanje primjerenog nadzora nad
kretanjem učenik u učionici i zadržavanje galame na podnošljivoj razini.

Kretanje učenika
Neke prilike tijekom nastave zahtijevaju posebnu pozornost nastavnika a to su podjela knjiga,
materijala na početku same nastave, zatim kretanje većih skupna učenika koje treba nadzirati te
nastavnikova očekivanja o tome kada učenici mogu ustati s mjesta – odlazak na wc i slično...

Učenički žamor
Što se tiče same galame tijekom nastave – svaki nastavnik određuje vlastiti standard prihvatljive
galame. Ako su učenici preglasni preporuča se da se kaže nešto o radnom ugođaju koji se očekuje, a ne
da se općenito žali na razinu galame npr. bolje je reći „možete razgovarati sa susjedom, ali i ne s
drugim učenicima“ nego „prebučno je u razredu“ u prijevodu ne odmah živčanit i derat se na cijeli
razred...

Kretanje i buka kao smetnje u nastavi

I dok je nadzor kretanja i galame važan, morate pripaziti da to previše ne utječe na vaš izbor
djelotvornih aktivnosti.
Ono što je bitno – nastavnici početnici znaju izbjegavat aktivnosti u kojima ima galame da stariji
nastavnici ne bi pomislili da se ništa ne radi. Bitno je osmisliti aktivnosti u kojima i kada se učenici i
kreću i galame da to sve vodi nečemu tj. da uečnici nešto i nauče.

15
 5. RAZREDNI UGOĐAJ

UPOSTAVA POZITIVNOG RAZREDNOG UGOĐAJA

Razredni ugođaj koji nastavnik uspostavi može snažano djelovati na učeničku motivaciju i stavove
prema učenju te su umijeća koja su potrebna za kreiranje pozitivnog ozračja silno bitna. Učenika na
rad najbolje potiče ugođaj koji se opisuje kao svrhovit, radni, opišten, srdačan, poticajan i sređen.
Takav ugođaj olakšava učenika učenje zato što uspostavlja i održava pozitivan odnos i motiviranost
učenika za nastavni sat i očito je da se taj ugođajj temelji na implicitnim vrijednostima koje prožimaju
nastavu, a to je da su učenici i njihovo učenje važni.

Svrhovit i radni ugođaj

Etos (ugođaj)svrhovitosti i radinosti temelji se na načinu na kojem nastavnik ističe potrebu za stalnim
napretkom u učenju. Brz početak nastave, brižljivo praćanje učeničkog napretka i dobra organiziranost
pomažu osigurati nesmetanost radnog sata i učeničko sudjelovanje. Nastavnici ne smije dopustiti da
nepotrebni organizacijski problemi utječu na tijek nastavnog sata.
Dakle, to isticanje svrhovitosti i radinosti može se opisati kao poslovni način organizacije.
Njegove karakteristike su učeničko prihvaćanje nastavničkog autoriteta kao organizatora i voditelja
nastavnih aktivnosti te očekivanje nastavnika i učenika da će se učenici potruditi što im se kaže i da
će dobro napredovati. Svrha svega toga bila bi da učenici sebe kao učenike poštuju i uvažavaju, a to se
može osigurat tako da se odrede realistična očekivana uspjeha i pruži pomož i podrška učenicima kad
zapadnu u teškoće.

Opušten, srdačan i poticajan

Ove tri osobine temelje se na vrsti odnosa koji uspostavite s učenicima. Ako ste opušteni i rješavate
probleme smireno, opustit će se i učenici i razvit će znatiželju.
Srdačnost znači da učenici imaju osjećaj da vam je stalo do njih i njihova učenja. Trebali bi im se
obraćati suosjećajnim i brižnim tonom. Pye (1988.) se u svojoj analizi uspješnog poučavanja poslužio
izrazom „brižna nježnost“.
Biti poticajan znači pomagati i poticati učenike da izvrše zadatke koji se od njih traže i da rješavaju
probleme na koje nailaze u situaciji u kojoj im je potrebno pomoći, a ne ih prekoravati. Isto tako
morate paziti da se previše ne oslone na vašu pomoć jer onda neće biti samostalni pri učenju ili neće
paziti na satu. Morate im dati neke povratne informacije u smislu kako će im praćenje nastave
omogućiti da riješe postavljene zadatke/zahtjeve i takve informacije mogu biti koristan način pružanja
podrške.

Red
Red se može uspostaviti na mnogo načina. Autor kaže da red mora biti temeljen i nadopunom drugih
obilježja potrebni u uspostavit značenje svrhovitosti, opuštenosti, srdačnosti, radinosti i poticajnosti.
Red se dakle temelji na umijeću organizacije nastave i na odnosu s učenicima koji se pak temelji na
uzajamnom poštovanju i razumijevanju.

Studije o razrednom ugođaju

Mnoge studije o djelotvornom poučavanju i uspješnim školama bavile su se pojmom ugođaja ili etosa
(Tabber, 1994., Sammons i suradnici, 1995.). U niz studija izražava se mišljenje o važnosti prvih
nekoliko nastavnih sati u novom razredu. Wragg i Wood su usporedili iskusune nastavnike s budućim
nastavnicima i uočili da su iskusuni nastavnici:
a) Samouvjereniji, srdačniji i ljubazniji
b) Profesionalniji
c) Poticajniji
d) Pokretljiviji
e) Više gledaju učenike u oči
f) Češće se služe humorom
g) Imaju jasnije propisana pravila
h) Znaju se bolje nametnuti i osobno i svojim autoritetom.

16
 Kompetencije za uspostavljanje pozitivnog razrednog ozračja
Postoji popu standarda za netom diplomirane nastavnike (DfEE, 1997a)) koji kaže da bi budući
nastavnici trebali znati:
a) Pratiti poučavanje i intervenirati kako bi osigurali valjano učenje i disciplinu
b) Uspostaviti i održavati svrsishodnu radnu atmosferu
c) Odrediti visoka očekivanja u vezi s učeničkim ponašanjem te postići i održati discplinu pomoću čvrsto
ustrojenog poučavanja i pozitivnih i produktivnih odnosa
d) Uspostaviti sigurno okruženje koje pomaže učenju i u kojem učenici osjećaju sigurnost i povjerenje u
vlastite sposobnosti.

MOTIVIRANJE UČENIKA

Utjecaji na učeničku motivaciju

Dobro je razlikovati tri najvažnija utjecaja na učeničku motivaciju u razredu:
 Unutarnja motivacija,
 vanjska motivacija i
 očekivanje uspjeha.

Unutarnja motivacija znači koliko će učenici sudjelovati u nekoj aktivnosti kako bi zadovoljili svoju
znatiželju i zanimanje za nastavno gradivo koje se tumači ili kako bi razvili kompetenciju ili
sposobnosti u odnosu na zahtjeve koji se ispred njih postave, zbog sebe. Ukratko, to je učenička
znatiželja, uči radi sebe, zbog sebe.
Izvanjska motivacija znači sudjelovanje u stanovitoj aktivnosti kako bi se postigao neki željeni cilj
ili svrha izvan aktivnosti. Znači aktivnosti su sredstvo postizanja nekog cilja izvan same aktivnosti.
Unutarnja i vanjska motivacija se često promatraju odvojeno, ali nisu nespojive. Primjerice, učenici se
mogu truditi na satu matematike jer vole matematiku, ali i zato što žele postići dobar uspjeh i ostvariti
svoje ambicije.
Tu je bitno naglasiti učenikovo očekivanje uspjeha. Ako je neki zadatak težak, nitko se neće ni
potruditi uspjeti. S druge strane, ako je neka zadaća ili zadatak prelagan, neki učenici će smatrati da
nisu vrijedna truda, osim ako ne postoji neki poseban da ih se izvrši. Brophy je us svojem istraživanju
došao do zaključka da učenike najviše motiviraju zadaci koji im pružaju izazov, koji su teški, ali
rješivi.

Kako pobuditi učeničku motivaciju

Najvažniji načini kojima nastavnici mogu pobuditi učeničku motivaciju su one koje koriste učeničku
unutarnju i vanjsku motivaciju te očekivanja učenika. Ali bitno je napomenuti da se ljudi razliku prema
tome što kod njih potiče vanjsku i unutarnju motivaciju i očekivanja uspjeha. O motivaciji ovisi i to
koliko su roditelji poticali učenike, te kako učenici doživljajavaju nastavnička očekivanja i zahtjeve
koje pred njih postavljaju. Očekivanja nastavnika trebaju biti realistična, ali izazovna, dakle, učenika
treba uvjeriti da su aktivnosti korisne i zanimljive i da je njihov napredak jako važan.

Kako iskoristiti unutarnju motivaciju?

Korištenje unutarnje motivacije uključuje izbor tema koje će zanimati učenike, posebno ako su
povezane sa životnim iskustvom učenika. Primjerice, dijagrami neka pokazuju kojim su pijevoznim
sredstvima učenici tog jutra došli u školu.
Mogućnost izbora također pobuđuje zanimanje učenika. Ako uzmemo primjer školskog lista, svatko
može osmisliti izgleda područja koje ga najviše zanima (sport, kultura, zabava). Dobrodošle su i razne
igre kao i novost i raznolikost.
Unutarnju motivaciju može se poboljšati tako da se učenicima redovito pokazuje kako im se
poboljšavaju sposobnosti i kompetencije i što sve mogu sad učiniti i razumjeti u usporedbi s onim što
su mogli na početku školske godine.

17
Kako iskorisiti vanjsku motivaciju
Pri korištenju učeničke vanjske motivacije treba povezati trud i uspjeh s opipljivim nagradama i
povlaticima, ali te nagrade ne smiju smanjiti učeničku unutarnju motivaciju niti obeshrabriti one koji
ne dobivaju takve povlastice.
Motivirajuće je i davanje nagrade koje pojačava osjećaj samosvijesti, primjerice visoke ocjene iz
nekog predmeta, ali i tu treba paziti na moguć loš utjecaj na druge učenike.
Vanjska motivacija može se pojačati tako da s eučenicim aukaže na korist, relevantnost i važnost teme
ili aktivnosti za njihove potrebe. To mogu biti kratkoročne potrebe poput dobrog rezultata na teksu ili
dugoročne potrebe kao što je rješavanje životnih problema ili pomoć u ostvarenju njihovih ambicija.

Kako iskorisiti očekivanja uspjeha?

Poticaji koji se temelje na učeničkom očekivanju uspjeha osiguravaju to da su postavljeni zadci
izazovni i da učenicima nude realističnu mogućnost uspjeha ako se u obzir uzmu njihove sposobnosti i
predznanje. Nastavnikova pomoć i očekivanja moraju u učenicinma izazivati samopouzdanje i oni
moraju osjetiti da će uspjeti uz primjereni napor. Kad je riječ o učenicima s poteškoćama u učenju
kojima nedostaje samopouzdanja, takva očekivanja su silno važna.

VAŠ ODNOS S UČENICIMA

Pozitivan razredni ugođaj uvelike ovisi o vrsti odnosa koju ste uspostavili s vašim učenicima. Učenici
će najbolje učiti kad se taj odnos temelji na uzajamnom poštovanju i razumijevanju između vas i vaših
učenika.

Uzajamno poštovanje i razumijevanje

Uzajamno poštovanje uglavnom nastane kad učenici iz vaših radnji zaključe da ste stručan nastavnik i
da vam je stalo do njihova napretka jer djelotvorno planirate i održavate nastavu i predano izvršavate
svoje razne zadaće. Učenici najbolje uče kada se taj odnos temelji na uzajmnom poštovanju i
razumijevanju. Stručnost u radu odaje brigu za učenika i njegovo poštovanje. Razumijevanje se temelji
na tome što vašim učenicima pokazujete da razumijete i cijenite njihovo stajalište o mnogim pitanjima
i iskustvima, školskim, društvenim i osobnim, primjerice suosjećanje kad mjesni nogometni klub
izgubi, pohvala učeniku koji je dobro igrao u školskoj momčadi, zabrinutost ako je učenik bolestan itd.

Pružanje dobrog primjera

Trebamo biti svjesni utjecaja koje naše ponašanje može imati na učenike kao primjer ili uzor njihova
ponašanja. Učenici očekuju da im budete dobar primjer za ono što očekujete od njih. Ako tražite
urednost i vaša ploča mora biti uredna. Ako želite da učenicima nastava bude zanimljiva, i sami trebate
pokazati zanimanje za nstavne aktivnosti. U svojim izvješćima Ofsted ističe osobiti važnost primjera
koji nastavnik pruža u uspostavi pozitivnih navika u razredu.

Humor u nastavi
Treba znati kada i u kojem stupnju koristiti humor u nastavi, on može pomoći u uspostavi
razumijevanja i pozitivnog razrednog ugođaja. Potrebno je poštovati učenike i njihova stajališta, kao
što i oni moraju poštovati vas, to je temelj svakog prijateljstva, ali isto tako razred mora prihvaćati vas
kao autoritet i organizatora kao i nadziratelja onog što se zbiva, kako bi učenje bilo uspješno.
Ponašanje nastavnika mora biti kompetentno, poslovno i radno. Tako bi prečesta uporaba humora
mogla smanjiti autoritet nastavnika.

KAKO POVEĆATI UČENIČKU SAMOSVIJEST

Najvažnije obilježje koje je pridonijelo poboljšanju kvalitete odgoja i obrazovaja u školama je sve veća
svijest među nastavnicima o važnosti poticanja učeničke samosvijesti i samopouzdanja kod učenika.
Problem nastaje kada škola uništi učeničku samosvijest i pouzdanje, takvi učenici vezuju neuspjeh uz
svoj rad, čak i kada se najviše trude. Hargreaves vezuje to uz učenički osjećaj dostojanstva koji se
uništava, te se oni osjećaju nevrijednima i sl., to proizlazi iz njihovog susreta sa formalnim i skrivenim
kurikulumom.

18
 Formalni kurikulum- odnosi se na učenje o predmetu i temi koja se obrađuje
Skiveni kurikulum- odnosni se na poruke koje učenici dobivaju preko svojih školskih iskustava
Mnoge poruke iz skrivenog kurikula mogu biti nenamjerne.

Humanistički pristup poučavanju i učenju

Povezan je sa samosvijesti učenika, a vidi se u radovima Maslowa i Rogersa, koji tvrde da obrazovanje
mora isticati važnost cijele osobe, osobnog razova i učeničkog svjetonazora, te koncepciju osobnog
djelovanja i mogućnosti izbora.
Najvažniji elementi takvog pristupa nastavi:
 shvatiti nastavnikovu funkciju prvenstveno kao onu pomagača
 učenicima omogućiti prilično širok izbor i nadzor u organizaciji učenja
 iskazati poštovanje i empatiju za učenike

U srcu pristupa je poticanje samosvijesti učenika, a to stajalište je ugrađeno eksplicitno ili implicitno u
mnoge nastavne trendove, osobito u razvoj aktivnih nastavnih metoda.

Prenošenje pozitivnih poruka

Najvažniji utjecaj na učeničku samosvijest u rezredu ima vaša komunikacija s učenicima.
Pozitivni i ohrabrujući komentari svakako će poticati učeničku samosvijest, kao i vaš govor tijela.
Svijest o tome kako će vaše riječi i govor tijela shvatiti učenici može vam pomoći da steknete umijeća
porebna za uspostavu pozitivnog razrednog ugođaja.

Pozitivna pomoć
U komunikaciji s učenicima, dva područja koja najviše na to utječu su odnos prema učeničkim
pogreškama i stupanj osobnog zanimanja za učenički napredak.
Učenička pogreška je svaki učenički rad ili problem učenja koji ne zadovoljava zadane standarde
postignuća, netočni odgovori, i sl. U takvim okolnostima trebate razmisliti o uputi učeniku kako da to
popravi, ne o prijekoru, bolje je pomoći nego kritizirati. Potrebno je obratiti pažnju da se nastavnički
ton ne čuje kao poniženje ili poruga. Osobno zanimanje za napredak pojedinih učenika možete
pokazati tako da povežete ono što kažete svakom učeniku i kako reagirate na njihov rad s njihovima
potrebama i minulim radom.

IZGLED I SASTAV RAZREDA

Dva su najvažnija obilježja nastavnog sata koja jako utječu na razredni ugođaj, iako nijedan nije dio
samog nastavnog sata.
1. opći izgled razreda, uključujući raspored klupa, izgled nastavnika i učenika
2. sastav razreda (miješane sposobnosti ili dobi)

Izgled razreda
Opći izgled razreda pokazuje učenicima da se netko brine da im osigura ugođaj koji potiče na učenje.
Čista, prozračna i adekvatno pripremljena prostorija pomaže im da razviju pozitivna očekivanja od
nastave. Pozitivni mentalni okvir stvara se i primjerenom upotrebom plakata i drugih vizualnih
materijala. Izloženi učenički radovi pokazuju da se škola ponosi njihovim postignućima, što ih
motivira. Isto tako svaki nastavnik može puno učiniti u proklamiranju svojeg predmeta, primjerice u
kabinetu, koji bi trebao izgledati o reklama za taj predmet.

Razmještaj klupa
Razmještaj klupa u učionici mora biti funkcionalan za potrebe pojedinog predmeta. Najvažniji je uvjet
da vi i ploča budete dobro vidljivi. U otvorenim učionicama slobodnije je kretanje učenika po
razredu, upotreba opreme, a klupe će biti složene u grozdove. U tradicionalnim učionicama,
namijenjenim tradicionalnom načinu rada, prikladniji je formalni raspored klupa u redove.

Urednost
Vrlo je važno i da je učionica čista i uredna. Važno je ostaviti urednu učionicu i nakon završetka
nastave.
19
Odjeća
Vaš izgled poručuje učenicima koliko brinete i koliko pozornosti obraćate vanjštini. Odjeća je statusni
simbol i vanjski znak vaše formalne funkcije. Morat ćete se prilagoditi konvencijama i očekivanjima u
vašoj školi, jer će učenici naopako shvatiti radikalna zastranjenja. Morate paziti da vaše ponašanje u
razredu bude u skladu s vašom ulogom u dosljednom pokušaju svih nastavnika u školi da djeluju kao
tim u razvijanju i isticanju poželjnih vrednota i očekivanja.

Sastav razreda
Razred sastavljen prema uspjehu učenika sigurno će utjecati na učenička očekivanja o sebi, a i vaša
očekivanja o njima. Važno je pobrinuti se da takvo svrstavanje ne obeshrabri skupine koje se naziva
prosječnima ili ispodprosječnima i da zbog toga ne postižu slabije rezultate nego što bi inače mogli.
Poruka miješanih skupina je da su svi učenici jednako važni.
Važan aspekt vašeg umijeća u uspostavi pozitivnog razrednog ugođaja je vaša osjetljivost na kontekst
vašeg ponašanja i kako ono djeluje na tip učenika od kojih je sastavljen određen razred.

6. DISCIPLINA

Disciplina je red potreban u učionici da bi učenici djelotvorno učili. Red u učionici potreban je želi li
se da učenici nešto nauče od aktivnosti. Ako su nastavne aktivnosti dobro isplanirane i pripremljene te
one dobro zaokupljuju učeničku pozornost, uspostavit će se red. Pogrešno je odvajati disciplinu od
poučavanja ili pokušati uspostaviti dominaciju.

PRIRODA UČENIČKOG NEPOSLUHA

Učenički je neposluh uglavnom djetinjast. Vrste učeničkog neposluha koje nastavnici najčešće navode
su: brbljanje/upadice, galama, odsutnost duhom, neizvršavanje zadaća, bezrazložno odlaženje s mjesta,
ometanje drugih učenika, kašnjenje na nastavu.
Ti se problemi mogu ublažiti dobrim poučavanjem ili dogovornim pravilima o ponašanju kojih se
učenici pridržavaju.
Puno su rjeđi ozbiljniji tipovi neposluha kao što su agresivnost, psovke, neprihvaćanje autoriteta, a
pojavljuju se ako gore navedeni neposlusi postanu dio svakodnevice (ako ih se na vrijeme ne spriječi).

Uzroci učeničkog neposluha

Najvažniji uzroci neposluha u razredu su sljedeći:
Dosada, dugotrajni umni napor, nemogućnost da se izvrši aktivnost, druželjubivost, niska školska
samosvijest, emocionalni problemi, negativan odnos, nedostatak negativnih posljedica

Implikacije za poučavanje
Potrebno je razlikovati uzroke učeničkog neposluha. Zato što su učenici primorani biti na nastavi,
može se javiti osjećaj frustriranosti- > ako osjete da ste nametljivo prisilni,uzeli nekoga na ''pik'' ili
nepravedni.

USPOSTAVA AUTORITETA
Ključ za uspostavu dobre discipline u razredu je u tome da učenici prihvate da vi imate pravo
upravljati njihovim ponašanjem i napretkom u učenju. Važno je zapamtiti da imate autoritet da biste
dobro organizirali njihovo učenje, a ne kao izvor moći.
Uspostava vašeg autoriteta kao nastavnika ovisi o četiri najvažnija obilježja vaše zadaće:
 iskazivanja vašeg statusa
 kompetentnog poučavanja
 organizacijskog nadzora
 uspješnog rješavanja učeničkog neposluha

Iskazivanje vašeg statusa

Velik dio vašeg autoriteta potiče iz statusa koji imate u toj funkciji i poštovanja i uvažavanja koje
skoro svako društvo iskazuje nastavnicima. Usto ste i odrasla osoba zbog čega ćete imati nešto statusa.
20
Najvažnije za status nije da ga imate nego da se ponašate kao da ga imate. To učenicima pokazuje da
držite uzde u rukama i vladate situacijom. Pokazat ćete da imate status ako se ponašate opušteno,
sigurno i samopouzdano, a to ćete pokazati glasom, držanjem tijela, izrazom lica i gledanjem učenika u
oči.

Kompetentno poučavanje
Drugi najvažniji izvor autoriteta je kompetentno poučavanje. Ako učenicima pokažete da puno znate o
nekoj temi ili predmetu i da možete stručno organizirati nastavne aktivnosti, tad će učenici poštovati
vaše umijeće poučavanja. Loš nastavni sat je uvreda učenicima jer je to pokazatelj da se nastavnik nije
dobro pripremio. Kompetentno poučavanje potiče u učeniku osjećaj ponosa i samopoštovanja,
vrijednosti i važnosti.

Organizacijski nadzor
Da bi aktivnosti tekle uspješno, nastava treba početi na vrijeme, učenici trebaju biti uključeni u
aktivnosti, a prijelazi između aktivnosti glatki. Sve što se time kosi zahtijeva da primijenite
organizacijski nadzor. Najvažniji aspekti organizacijskog nadzora uključuju uspostavu jasnih pravila
ponašanja te nametanje vašeg stajališta u situaciji kad izbije sukob. Kako bi uspjeli primijeniti
organizacijski nadzor, učeičko ponašanje mora se upravljati prema pravilima.

Kako djelotvorno rješavati probleme učeničkog neposluha

Kako rješavate probleme učeničkog vladanja, četvrti je izvor vašeg autoriteta. On će se povećati toliko
koliko vi uspješno i pravedno rješavate probleme neposluha. Bitno je uzeti u obzir kontekst u kojem
radite i u kojem je došlo do nediscipline.

KAKO PREDUHITRITI UČENIČKI NEPOSLUH

Učenički neposluh je ''bolje spriječiti, nego liječiti''. Umješnim poučavanjem može se smanjiti česti
učenički neposluh, a mogući incidenti mogu prijeći u neposluh. Bit kako preduhitriti neposluh su
oprez i akcija.

Postupci kojima se može preduhitriti neposluh

Najkorisnije mjere kojima se može preduhitriti neposluh su sljedeće: pogledom preletjeti po razredu,
kružite po prostoriji, gledajte učenike u oči, poimence ispitujte, iskoristite blizinu (stajati pored nekoga
tko ometa nastavu), pružite pomoć (savjeti i pomoć učenicima), mijenjajte aktivnosti ili brzinu rada,
uočite neposluh (važan je pogled na učenika), uočite neuljudnost (iskorijeniti neuljudnost i
nepoštovanje), premještajte učenike (raspored sjedenja je povlastica, a ne učeničko pravo).

UZROCI NEPOSLUHA I SAVJETI

Potrebno je ispitati uzrok i dati savjet kako bi se doznala priroda problema. Pitati: ''U čemu je
problem?'', te pokazati učeniku da nam je stalo, bez da budemo neugodni ili nasrtljivi.

Djelotvorni savjeti
Kad učeniku dajete savjete važno je dopustiti da on govori, kako bi učenik shvatio da neposluh nije u
njegovom interesu i da bi obećao daće se ubuduće ponašati pristojno. Takav razgovor je
najdjelotvornije obaviti u četiri oka. Ukoliko je problem ozbiljan treba se obratiti kolegama ili
pedagozima.

Vaša pedagoška funkcija

Rješavanje problema učeničkog neposluha nije samo pitanje discipline već je i povezano s vašim
pedagoškim obvezama. Treba pripaziti i na čudne oblike ponašanja, ne samo one koji ometaju nastavu.

Posljedične radnje
Nakon što otkrijete slučaj neposluha, možda ćete morati poduzeti neke radnje, npr. surađivati s
kolegama. Neki će učenici možda imati posebne odgojno- obrazovne potrebe.

21
PRIJEKORI
Prijekor je verbalno upozorenje ili komentar nastavnika učeniku koji pokazuje nastavnikovo
nezadovoljstvo neposluhom učenika. Većina disciplinarnih problema koje se nije uspjelo riješiti
savjetom, riješit će se prijekorom.
Uspješna upotreba prijekora – prekorite stvarnog krivca, vaš prijekor mora biti jasan i strog u tonu i
sadržaju (črvrstoća), izrazite zabrinutost, izbjegavajte ljutnju, istaknite što je potrebno, pojačajte
psihološki učinak, izbjegavajte sukobe, kritizirajte ponašanje a ne učenika, prekorite učenike osobno a
ne pred cijelim razredom, sprečavanje (cilj spriječiti da dođe do neposluha), prijekor se može sastojati
od toga da kažete koje je pravilo prekršeno i zašto je to pravilo potrebno, izbjegavajte neugodne
prijekore, izbjegavajte nepravedne usporedbe, budite dosljedni, izbjegavajte prazne prijetnje,
izbjegavajte prekoravati cijeli razred, egzemplarni prijekor (prekoriti jednog učenika i dodati da se
takvo ponašanje neće trpjeti ni kod drugih učenika).

KAZNE
Unatoč uspješnoj upotrebi prijekora i drugih metoda, neposluh može potrajati pri čemu su potrebne
kazne.

Priroda i svrha kazni

Kazna je formalni čin koju učenik treba doživjeti kao neugodu. Ona služi tomu da se učeniku pomogne
da se ubuduće pristojno ponaša. Mala je granica između kazne i prijekora. Važno da učenik zna kako
je kazna u njegovom interesu.
Kazne imaju tri najvažnije svrhe:
 odmazda- iza prijestupa slijedi kazna, kad se prekrši moralno pravilo- pravda
 zastrašivanje- da ubuduće izbjegava neposluh zbog traha od posljedica
 rehabilitacija- ukazati učeniku da je postupio lose i da to ne čini više, rehabilitacija najvažnija
jer ima odgojni element

Nedostaci kazne
Najveći učinak će imati ako se koristi kao formalna i teška sankcija u slučaju ozbiljnih oblika
neposluha kad drugi postupci ne uspiju. Često označavaju kratko razdoblje neugode ili gnjavaže.
Najveći nedostaci kazne:
 neprimjeren su model ljudskog odnosa
 potiču zabrinutost i zlovolju
 kratkotrajan učinak
 potiče učenike sa smišljaju način kako ih izbjeći
 gušenje neposluha, a ne poboljšanje ponašanja
 ne rješavaju uzrok
 pozornost usmjeravaju na neposluh

Vrste kazni
Usprkos nedostatcima, one su korisne za održavanje discipline ako se umješno primjenjuju. Najčešće
kazne su sljedeće:
 pismene zadaće-nešto dodatno
 ostanak u "reštu"-zadržati -tijekom odmora ili poslije škole
 gubitak povlastica-da sjedi sam ili mu se zabrani izlet
 isključenje s nastave
 verbalno zastrašivanje
 obavještavanje ravnatelja ili roditelja
 simbolično kažnjavanje
 zabrana dolaska na nastavu-krajnja sankcija

Djelotvorna upotreba kazni

Anketa nastavničkih mišljenja o djelotvornosti različitih postupaka za neposlušne razrede ili učenike, u
sklopu Eltonova izvješća pokazala je da su najdjelotvorniji postupci temeljeni na razgovoru s
22
učenicima, no najveća zamka nastavnicima je pretpostavka da što je kazna jača, da je i djelotvornija->
neprimjereno korištenje
Kvalitete kazne:
 koristiti ih rijetko
 pravodobno
 način- s razlogom
 primjerenost prekršaja
 redoslijed- da ju učenici prihvate kao pravednu i opravdanu
 povezanost s politikom škole
 odbojnost- mora biti neugodna

SUKOBI
Povremeno može između vas i učenika izbiti sukob. On može obilježiti žestok i osjećajima nabijen
dijalog koji će uzrujati sve sudionike.

Iskrice sukoba
Četiri su najvažnije iskrice sukoba u razredu:
 učenik osjetljiv zbog neuspjeha u učenju
 učenik osjeća nepravednost primijenjene kazne
 učenik reagira protiv neprikrivenog tjelesnog/ verbalnog zastrašivanja
 učenik pokušava izbjeći nelagodu ako se inzistira da odgovori, a ne želi se osramotiti pred
razredom

Kako postupiti u slučaju sukoba

 zadržite mir
 smirujte situaciju
 budite svjesni eksplozivnosti situacije
 poslužite se svojim društvenim umijećima
 pokušajte spasiti vaš i učenikov obraz
 zatražite pomoć ako je potrebno
BITNO- zadržite mir, objektivnost, razboritost i umješno se poslužite primjerenim postupcima

DRUGI POSTUPCI

Formalno praćenje ponašanja

Npr. staviti učenika na raport - pisati mišljenje o učenikovu ponašanju poslije svakog sata- kasnije se
donosi sud
Uvjetovani dogovori
Znači obećati dogovorenu nagradu, ako se tijekom određenog razdoblja bude dobro ponašao
Roditeljska pomoć
Razgovarati s roditeljima, posebice ako se misli da uč. ima posebne odgojno- obrazovne potrebe
Prostorije za neposlušne učenike
Može se postići i suprotan efekt
Pozitivno poučavanje
Temelji se na biheviorizmu: učeničko ponašanje koje se nagradi vjerojatno će se ponovit, ono koje se
kazni će se prorijediti. Bitno odrediti pravila i program pohvala i nagrada poželjnog ponašanja te
podsjećanja na školska pravila. Kazne su rijetke.

7. OCJENJIVANJE UČENIČKOG NAPRETKA

Redovito ocjenjivanje učeničkog napretka sastavni je dio poučavanja i učenja u školi.

23
 SVRHE OCJENJIVANJA
Ocjenjivanje je svaka aktivnost kojom se produđuje učenikov uspjeh; odnosi se na tehnike kojima se
prati učenikov napredak prema određenim obrazovnim rezultatima. Pedagoški rezultati koje škole
postavljaju kao cilj su kako pomoći učenicima steći znanje, razumijevanje, sposobnosti i stajališta.
Najčešće svrhe osjvenjivanja su:
 osigurati nastavnicima povratne informacije o učeničkom napretku- omogućuju provjeravanje
uspješnosti vlastitog poučavanja
 učenicima osigurati pedagoške povratne informacije- omogućuje učenicima da usporede
vlastiti uspjeh sa standardima, da poboljšaju vlastiti rad, jasnije shvate zahtjeve određene
aktivnosti
 motivirati učenike- omogućuje poticanje učenika da dobro orgraniziraju svoj rad i nauče što je
potrebno za upješno provođenje aktivnosti
 osigurati evidenciju napretka- omogućuje pismeno praćenje učenikovog napretka kroz dulje
razdoblje
 poslužiti kao izraz sadašnjih postignuća- to postignuće može poslužiti kao temelj za dobivanje
svjedodžbe ili formalnog izvješća namjenjenog drugim osobama (roditeljima)
 ocijeniti učeničku spremnost za buduće učenje- znak jesu li učenici spremni za određeni tip
učenja, jesu li svladali prethodno gradivo i sl.
 dokaz o djelotvornosti nastavnika i škola

Opasnosti ocjenjivanja
Tri su najveće opasnosti koje se morate čuvati pri ocjenjivanju:
1. Prva i najvažnija opasnost je da se učenici koji iz povratnih informacija o svojem napretku zaključe da
zaostaju za drugima, mogu obeshrabriti ili uzrujati
2. Druga opasnost je da postupci za ocjenjivanje oduzimaju previše vremena i mogu biti prebirokratski za
učenike i nastavnike
3. Treća opasnost je da nastavnici i učenici mogu previše pozornosti davati dobrim učenicima

VRSTE OCJENJIVANJA
Formativno ocjenjivanje- cilj mu je poboljšati uspješno učenje. To se može postići tako da se
učenicima pomogne povratnom informacijom ili da nastavnici dobiju povratne obavijesti koje će im
omogućiti da ubuduće djelotvornije zadovolje učenikove pedagoške potrebe. Usmjereno je na
pronalaženje grešaka, poteškoća i manjkavosti u učeničkom radu i pruža savjete i podatke za
poboljšanje
Sumativno ocjenjivanje- određuje standard postignuća postignut u određenom trenutku, najčešće na
kraju obrazovnog razdoblja (svjedodžba)
Normativno ocjenjivanje- učenikov uspjeh se mjeri u usporedbi s uspjehom drugim učenika
Ocjenjivanje na temelju mjerila- učenikov uspjeh se mjeri na temelju toga da li je zadovoljen
određen opis postignuća, bez obzira na uspjeh drugih učenika
Dijagnostičko ocjenjivanje- preklapa se s formativnim ocjenjivanjem. Precizno određuje poteškoće
ili probleme u učenju.
Interno ocjenjivanje- ocjenjivačke aktivnosti koje je osmislio nastavnik i koje se često upotrebljavaju
kao dio njegova nastavnog rada.
Eksterno ocjenjivanje- ocjenjivačke aktivnsoti koje su osmislili ispitivači izvan škole, iako ih često
izvode razredni nastavnici, ali ih vanjski ocjenjivači provjeravaju na temelju nasumičnih uzoraka.
Neformalno ocjenjivanje- utemeljeno na praćenju rada u razredu
Formalno ocjenjivanje- ono koje se unaprijed najavi; prilika za ponavaljanje i pripremanje gradiva
Trajno ocjenjivanje- završna ocjena se temelji na standardu postignuća u ranim oblicima ocjenjivanja
tijekom duljeg razdoblja
Jednokratno ocjenjivanje- završna se ocjena temelji na standardu postignuća postignutom isključivo
na svršetku tečaja ili programa
Objektivno ocjenjivanje- ocjenjivanje i srodne ocjenjivačke aktivnosti s visokim stupnjem
podudarnosti ocjena različitih ocjenjivača (testovi višestrukog izbora)

24
 Ocjenjivanje postupka- ocjenjivanje aktivnosti u hodu, na temelju neposrednog promatranja rada
učenika
Ocjenjivanje na temelju završnog proizvoda- utemeljeno na opipljivom radu (projekt, crtež..)
Tipovi ocjenjivanja najčešće dolaze u kontrastivim parovima:
formativni- sumativni; utemeljni na normama- utemeljeni na mjerilima; unutarnji- vanjski; neslužbeni-
službeni; trajni- jednokratni; ocjenjivanje postupka- ocjenjivanje završnog proizvoda.
U osmišljavanju ocjenjivanja u skladu sa svrhom, najvažnije je da ocjenjivanje uspješno zadovoljava
predviđene potrebe.

Poboljšanje ocjenjivačkih postupka

Uvođenje Nacionalnog kurikuluma 1989.bilo je povezano s osmišljavanjem postupaka za praćenje
učeničkog napretka, a uključivalo je i korištenje centralistički osmišljenih testova. Ti testovi pokazivali
su individualni napredak učenika, ali i opći napredak učenika u pojedinoj školi u usporedbi s drugim
školama. Torrance (1997.) je uočio niz problema takvih testova, kao i svjedodžbi o završenom
srednjoškolskom obrazovanju i rezultata na višoj razini predmeta za sastavljanje ligaških tablica
kojima se pratilo standarde i procjenjivalo relativnu uspješnost neke škole.

Dodana i startna vrijednost pri ocjenjivanju

Veliki problem u vezi s uporabom ligaških tablica je da one ne uzimaju u obzir dodanu vrijednost,
odnosnu razliku između početne i završne razine uspješnosti nekog učenika. Jedan od načina da se
odredi ta dodana vrijednost je provesti ocjenu učenikove početne razine uspješnosti što će služiti kao
polazište za ocjenu daljnjeg napretka. Ta ocjena se naziva startna procjena.

Kompetencije u ocjeni učeničkog napretka

Popis standarda za nove nastavnike Ministarstva prosvjete i zapošljavanja (1997), određuje da oni
trebaju znati:
a) ocjeniti u kojoj su mjeri ciljevi učenja ostvareni i tom se ocjenom poslužiti za poboljšanje određenih
aspekata učenja
b) ocjenjivati i pratiti učenički školski i domaći rad, osigurati konstruktivne usmene i pismene povratne
informacije i odrediti ciljeve učeničkog napretka
c) sustavno ocjenjivati i bilježiti napredak učenika
d) prepoznati razinu na kojoj učenik postiže dobre rezultate i dosljedno ocjenjivati učenike u odnosu na
ciljeve postignuća
e) služiti se različitim vrstama ocjenjivanja primjerenih raznim svrhama.

Bilježenje postignuća i profila

Zbog kritika da se učenike često ocjenjivalo na temelju jedne ocjene, uvode se Zapisi o postignuću koji
se daju učenicima po završetku škole, a cilj im je obuhvatiti što potpuniji raspon njihovih postignuća
tijekom školovanja.

Mape učeničkih radova

Druga važna promjena u ocjenjivačkoj praksi je inicijativa da nastavnici načine mapu učeničkih
radova kao primjer određenih standarda, kako bi se pomoglo nastavnicima u praćenju učeničkog
napredovanja i omogućilo im da pouzdano i valjano prosuđuju u postupku ocjenjivanja.

OCJENJIVANJE AKTIVNOSTI U RAZREDU

Najčešće ocjenjivačke aktivnosti u razredu su: praćenje rada na nastavi, posebne ocjenjivačke zadaće
uključene u nastavu, domaće zadaće, testovi koje je sastavio nastavnik, standardizirani testovi, testovi
Nacionalnog kurikuma, formalni ispiti.

Praćenje razrednih aktivnosti

To je središnji aspekt poučavanja, a povezan je s odlukama o tijeku nastave i povratnim informacijama
koje pružate učenicima kako bi potaknuli njihovo učenje. Najvažniji aspekti takvog ocjenjivanja su da
se pobrinete da redovito ocjenjujete učenički rad, da aktivno ispitujete koliko učenik trenutno zna i
kakve probleme ima.
25
Ocjenjivačke zadaće uključene u nastavu
Neke aktivnosti koje je potrebno ocijeniti se javljaju radovito u nastavi, dok je druge potrebno posebno
osmisliti. To se događa ako je važno da se aktivnosti brižljivo standardizira i ocijeni prema posebnim,
pažljivo određenim mjerilima. U oba slučaja treba razmisliti hoće li se učenike unaprijed upozoriti na
skoru ocjenjivačku aktivnost i opisati njezinu svrhu i upotrebu.

Domaće zadaće
Važne su kao povratne informacije o tome kako učenik radi bez tuđe pomoći, za razvitak njegovih
organizacijskih sposobnosti i radnih navika, ali i kao podsjetnik na probleme i poteškoće koje učenik
ima. Roditeljska pomoć korisna je kao dodatna pomoć, a štetna ako mu se omogući da odmah dobije
pomoć, bez pokušaja samostalnog rješavanja. Važno je iskorititi zadaću i za učenje novog- kreativni
projekti, primjena naučenog gradiva u životu.

Testovi koje je sastavio nastavnik

Ti kratki testovi mogu motivirati učenike kao pripremu za testiranje. Mora ih se upotrebljavati
razborito i na način koji će poticati učenje, a ne otežavati ga.

Standardizirani testovi
Upotrebljavaju se za praćenje napretka i postignuća u najvažnijim područjima učenja. Standardizirani
su jer ih se daje velikom broju učenika određene dobi, te se izlučuju rezultati učenika koji su prilično
iznad prosjeka, prosječni ili ispod prosjeka (test inteligencije). To su normirani testovi. Najčešći
standardizirani test je onaj za testiranje čitanja, gdje se učenikov rezultat određuje u odnosu na dob.
Takvi testovi omogućuju nastavniku da usporedi rezultat s očekivanim rezultatom za učenike te dobi.
Pri njihvoj upotrebi potrebno je paziti na primjerenost njihovoj namjeni.

Testovi Nacionalnog kurikuluma

Testiraju može li učenik usvajati znanje na razinama određenima ciljnim postignućima Nacionalnog
kurikuluma. Takvi testovi su kriterijski.

Formalni ispiti
Korisno su mjerilo postignuća za školska izvješća, a pomažu i da učenici razviju ispitne sposobnosti i
tehnike te da se pripreme za vanjske testove i ispite sastavljene izvan škole.

OCJENJIVAČKE AKTIVNOSTI U PRAKSI

Ocjenjivačka aktivnost mora biti pravedna, u smislu da je povezana s obrađenim nastavnim gradivom.
Trebala bi biti povezana s pedagoškim rezultatima koje si je odredila škola, ili u skladu s
odgovarajućim aspektima Nacionalnog kurikuluma ili dijelom pojedinog nastavnog predmeta, a da se
pritom jasno opišu nastavni sadržaju i ocjenjivačka mjerila za taj predmet.
Program ocjenjivačkih aktivnosti treba varirati po vrsti i obliku kako bi se mogao ocijeniti čitav
spektar željenih pedagoških rezultata i da ih se ocjenjuje na različite načine.
Učenike se mora obavijestiti o prirodi i namjeni ocjenjivačkih aktivnosti, načinu upotrebe i mjerilima
prema kojim se određuju dobri rezultati.
Ocjenjivačke aktivnosti moraju se održavati u primjerenim okolnostima (bez ometanja i treba umanjiti
učeničke strahove)
Ocjenjivačke je aktivnosti potrebno pažljivo osmisliti kako bi zadaci bili nedvosmisleni, a vrsta i
priroda očekivanih rezultata jasna
Ocjenjivačka aktivnost mora valjano ocjenjivati upravo ono što se njome želi ocijeniti.

Umijeća potrebna za ocjenjivanje: 3 primjera

Prvi je osmišljavanje testa s višestrukim izborom iz prirodnih predmeta. U osmišljavanju ovog pitanja,
nastavnik mora provjeriti je li pitanje razumljivo i primjereno i hoće li 4 ponuđena odgovora uspješno
pokazati razliku između učenika koji su naučili ono što se provjerava tim testom i onih koji nisu.

26
 Drugi primjer je iz dokumenta koji trebaju ispuniti srednjoškolci koji su sudjelovali u programu
„Čitanje u paru“ (stariji učenik sluša kako mlađi učenik čita) u osnovnoj školi kao sastavnom dijelu
jednog projekta.
Treći primjer je da se učenike prvih razreda osnovne škole zamoli da napišu priču o ženi koja je pala u
rijeku. Time se mogu ocijeniti razni aspekti učenikova napretka u pisanju, tehnička obilježja rukopisa,
gramatika, rečenični znakovi i velika slova te čitljivost. Važno je reći učenicima što se točno ocjenjuje,
npr.maštovitost.

OCJENE, EVIDENCIJA I IZVJEŠĆA

Ocjenjivanje učeničkog rada u razredu

Ocjenjivanje učeničkog rada za vrijeme i nakon nastave mora biti temeljito i konstruktivno, a radovi se
moraju učenicima vratiti u razumnom roku. Formativno obilježje ocjenjivanja je od temeljne važnosti
za uspješno poučavanje i učenje. Povratne obavijesti koje omogućuju učenicima da napreduju mogu
pojačati motivaciju i samopouzdanje.
Najveći izazov u ocjenjivanju učeničkog rada je kako pomoći i ohrabiriti sve učenike iako su na
različitim razinama postignuća. Najveći je problem što će normativno ocjenjivanje (uspoređivanje)
obeshrabiti slabije učenike. Trebali bi se koristiti zadaci koji su primjereni učenikovih sposobnostima,
kao i zadaci stupnjevani prema težini.
Najvažnija zadaća ocjenjivanja koju se mora imati na umu je da ono mora osigurati korisne i poticajne
povratne obavijesti učeniku o njegovu napretku.

Ocjenjivanje formalnih zadaća za procjenjivanje uspjeha

Ocjenjivanje formalnih aktivnosti iziskuje stanovitu dozu opreza, ne toliko prema točnosti učeničkog
rada nego i prema tome što pokazuje kvaliteta postignutog.

Ocjenjivanje osobnih kvaliteta i stajališta

Povezano je s problemima pouzdanosti i valjanosti. I dok većina nastavnika stvara impresionističke
sudove o tome, neki oblici ocjenjivanja, npr.pismeni zapisi postignuća, traže da se takve prosudbe
temelje na rezultatima povezanima uz određene zadaće koje će pružiti priliku učenicima da iskažu
određene kvalitete i stajališta. Pritom se učenike treba pripremiti za to, i jasno im reći što se od njih
očekuje i kako se ocjene dobivaju.

Evidencija učeničkog napretka

Treba udovoljiti trima najvažnijim zahtjevima:
1. Ona bi trebala predstavljati koristan temelj na kojem bi se mogla sastavljati izvješća za druge osobe
(roditelje, druge nastavnike..)
2. Trebala bi ukazati na moguće probleme ako učenikovi rezultati pokazaju veći pad u usporedbi s
prethodnim
3. Trebala bi omogućiti da se na temelju prethodnog isplanira budući rad sa svakim učenikom, te da se
osigura zahvaćenost napretka učenika po širini i dubini i obraćanje pozornosti područjima koja
zahtjevaju dodatno učenje.
Pismene bilješke mogu pomoći školi osmisliti predmetne programe.

Izvještavanje o učeničkom napretku

Potiču motivaciju i napredak; potrebno je redovito izvještavati roditelje o učeničkom napretku ili
pismeno ili na roditeljskom sastanku.
Potrebno je puno umijeća za pisanje pravednih i valjanih izvješća koja osobi koja ih čita imaju smisla i
pozitivno djeluju na buduće učeničke rezultate. Morate iskoristiti vaše znanje o svakom učeniku i
bilješke o njihovom napretku, a istodobno vaši komentari moraju biti poticajni i konstruktivni. Ako
morate biti kritični, neka kritika ukaže na to što je potrebno u budućnosti učniti da bi se stanje
poboljšalo.

8. OSVRT I PROSUDBA VLASTITOG RADA

27
 Osvrt i prosudba vlastitog rada dio su nastavničkog posla. Posljednjih godina je široko prisutno tzv.
kritičko razmišljanje o vlastitom radu u nastavi, a koje se često naziva „ reflektivno poučavanje“.
Većina nastavnika to čini intuitivno i ad hoc.

OCJENA VLASTITOG RADA U RAZREDU

Dva najvažnija aspekta ocjenjivanja:
1. ustanoviti obilježja nastave koje je potrebno usavršiti ( odnosi se na sastavljanje plana u par
točaka o praktičnoj nastavi o kojem treba promisliti te zatim prikupiti podatke koji će omogućiti
nastavniku da utvrdi koje bi područje trebalo usavršiti)
2. kako poboljšati svoj rad na području koje se može usavršiti ( odnosi se na program
usavršavanja)

Sastavljanje plana u nekoliko točaka za poučavanje u razredu

Početni plan se sastavlja na mnogo načina. Većina nastavnika kreće od nekog problema koji ih muči, a
ne pokušava se osvrnuti na rad u cjelini. Nastavnici koji se osvrću na rad u cjelini obično se uključuju
u neku formalnu shemu koja sadrži niz pitanja o sadašnjem radu ili pak ocjenskom ljestvicom.
Nastavnici na pitanja odgovaraju sa „ zadovoljan sam tim aspektom poučavanja“ ili pak „ smatram da
bih mogao razmisliti o tom aspektu“. Koriste se sljedeća pitanja:
1. Dobro planiram svoju nastavu, imam jasne ciljeve, sadržaj i strukturu nastavnog sata
2. Na vrijeme pripremim materijale potrebne za nastavu
3. Moja tumačenja i upute su razumljive i na razini učenika
4. Služim se raznovrsnim nastavnim aktivnostima
5. Moji su nastavni satovi primjereni učeničkim sposobnostima
6. Održavam razinu nadzora i reda potrebnog za učenje
7. Ocjenjujem rad, uključujući zadaće, konstruktivno i na vrijeme
8. Moj odnos s učenicima je dobar i temelji se na uzajamnom poštovanju i razumijevanju

Osim ovakvih upitnika, mnogi nastavnici se služe i ocjenskim ljestvicama. Ljestvica može biti:
normativna ( npr. iznad prosjeka, prosječno, ispod prosjeka) ili mjerna ( opisuje postupke iz pojedinih
kategorija ocjenskom ljestvicom) . Budući da nema jedinstvenog opisa uspješne nastave, osmišljen je
cijeli niz instrumenata promatranja kako bi se ispitala nastava.
Godinama su vladine agencije nastojale jasno definirati najvažnije kvalitete, umijeća i kompetencije
koje bi trebalo steći tijekom početnog školovanja te dodatno razviti tijekom nastavničke karijere uz
pomoć stručnog usavršavanja i sl.
Potreba nastavnika da napreduju u svom radu jest da se zadovolje novi zahtjevi koje postavljaju
promjene u kurikulumu i obrascima u nastavi, učenju i ocjenjivanju.

Ocjenske ljestvice
Mnogi se nastavnici služe razrađenim ocjenskim ljestvicama kad ocjenjuju rad svojih kolega. Takvi
instrumenti za ocjenjivanje nastavnih satova variraju i formatom i sadržajem, a osobito po tome je li
ljestvica normativna (npr. iznad prosjeka, prosječno, ispod prosjeka) ili mjerna (opisuje postupke iz
pojedinih kategorija ocjenskom ljestvicom), ili subjektivna i nečista mješavina i jednog i drugog.

Dogovoran popis nastavničkih kompetencija

Tijekom godina vladine su agencije često pokušavale jasno definirati najvažnije kvalitete, umijeća i
kompetencije koje bi trebalo steći tijekom početnog školovanja, a dodatno razviti tijekom nastavničke
karijere uz pomoć primjerenog stručnog usavršavanja i drugih srodnih aktivnosti. No, takav način ima
nedostataka jer naglašava sumativni aspekt ocjenjivanja na račun formativnog. To znači da je cilj
ocjenjivanja uočiti slabosti koje je potrebno otklonti.

Mape i profili
Jedan od načina na koji se kroz školovanje nastavnika želi buduće nastavnike poticati da redovito
razmišljaju o svojem radu jest da se od njih traži da prikupe materijale za mapu svog rada u nastavi
koja bi sadržavala pripreme za nastavu, bilješke o tome kako su protekli nastavni sati, te povratne
informacije od hospitacija fakultetskih i školskih mentora.
28
Uvođenje novih nastavnika u posao
Jedna od koristi kreiranja mape i profila kompetencija na svršetku početnog školovanja je što takvi
dokumenti mogu predstavljati vrlo korisnu podlogu pomoću koje se u prvih nekoliko godina
profesionalnog rada može promatrati vlastiti stručni razvoj. Mnoge škole imaju uhodano uvodno
razdoblje za nastavnike-početnike te u njihovoj prvoj godini pripravništva osiguravaju prigode za
pregled njihova napretka i razvojnih potreba. Usto, često postoji još jedan nastavnik u školi koji je
imenovan za mentora i kome se pripravnici mogu obratiti za savjet i upute.

Kako postati ekspertni nastavnik

Razvoj kompetencija i ekspertize u nastavi je bitno za djelotvornost čitavog školskog sustava. S
obzirom na činjenicu da nastavnici kako postaju stručniji, vjerojatnije je da će biti promaknuti na
mjesta koja iziskuju više administrativnog rada a manje rada u nastavi; tako najbolji nastavnici-
praktičari sve manje rade u nastavi. Jedan od načina ublažavanja ovog jest radno mjesto ekspertnog
nastavnika, što nastavnicima omogućuje da ih se promakne ( s odgovarajućom plaćom) , a da i dalje
rade puno radno vrijeme u nastavi.
Ekspertni nastavnici imaju druge kvalitete koje drugi nastavnici nemaju:
 predanost poslu koj nadilazi osjećaj dužnosti
 određena količina karizme koja proistječe iz prirode njihova interesa za posao i za
učenike koji poučavaju
 razumijevanje toga što je bitno za naučiti i koji je najbolji način da se učenike podigne s
razine na kojoj se nalaze sad na razinu na kojoj želimo da budu
 sposobnost predviđanja problema i djelotvorne intervencije kad nastupe problemi kako
bi učenje glatko teklo

PRIKUPLJANJE PODATAKA O VAŠEM SADAŠNJEM RADU

Morat ćete pozorno razmisliti o aspektivma svog poučavanja želite li temeljiti planove za svoje
usavršavanje na sustavnoj analizi vašeg trenutačnog rada. U vrijeme velikih promjena u kurikulu u
vezi s obrascima poučavanja, učenja i ocjenjivanja, izlučit će se područje na kojem ćete osjetiti potrebu
da poboljšate svoj rad. Nastavnici često razmišljaju i prosuđuju o svojem poučavanju s kojim su
uglavnom zadovoljni, ali za koje ipak osjećaju da bi se moglo donekle poboljšati. Prikupljanje
podataka najviše pomaže kad ispitujete svoj rad dok nema većih problema. No, jednako je takvo važno
da se u razdobljima kad nema većih promjena u nastavnom programu prihvatite samoinicijativnog
razmišljanja o vašem sadašnjem radu, imajući u vidu aspekte vašeg poučavanja s kojima ste uglavnom
zadovoljni, ali kojima bi dobro došlo malo više pozornosti.

Metode prikupljanja podataka

Metode prikupljanja podataka mogu biti različite:
 vođenje dnevnika
 snimanje nastave audio i video vrpcama
 prikupljanje povratnih informacija od kolega koji su nazočili satovima nekog
nastavnika
 prikupljanje povratnih informacija od učenika

Ideje za razmišljanje
Jedan od zanimljivijih trendova u školama je sve češća razmjena ideja i podataka o vlastitom radu s
kolegama, kao dio suradničkog obrasca prema kojem nastavnici preispituju obilježja svog rada.

NASTAVNIKOVO OCJENJIVANJE
Ocjenjivanje nastavnika, kao dio formalnog postupka koji se primjenjuje u školi, trebalo bi se odvijeti
u kontekstu u kojem su iljevi tog postupka izrijekom navedeni u obliku pismenih uputa za sve
zaposlene.
29
 Faze ocjenjivanja nastavnika
Ocjenjivanje nastavnika u školama odvija se u četiri najvažnije faze:

1.) Predocjenjivačka faza – u ovoj fazi će se vjerojatno upotrijebiti upitnik. Ovo je faza u kojoj
sam nastavnik treba razmisliti o svom radu i području te kako ga poboljšati.
2.) Promatranje u razredu uz prethodni dogovor o tome koje bi razrede ili satove bilo dobro
promatrati i hoće li se promatrač moći usredotočiti na određeni aspekt poučavanja.
3.) Razgovor u kojem se raspravlja o nastavnikovu radu u razredu i području u kojem djeluje i
koja bi trebao usavršiti.
4.) Faza promjene u kojoj se pitanja i problemi koji su izašli na vidjelo u razgovoru podižu na
novu razinu, osobito ako je potrebna određena podrška i pomoć nastavniku da provede dogovoreni
razvojni program.

Uloga ocjenjivača (jedan nastavnik ocjenjuje drugog)

Odnosi se na ocjenjivanje kolega u radu koje se temelji na više aspekata. Prvo, bitno je da kolege
uspostave odnos poštovanja i povjerenja te na taj način jedan drugome pomažu u radu. Drugo, mora se
pažljivo reći ono što mislimo kolegi. Dakle, mora postojati ravnopravan odnos. Treće, bitno je da
nastavnici koje se ocjenjuje osjećaju da oni nadziru proces.

Zapisivanje rezultata ocjenjivanja

U ovom kontekstu se spominje ACAS-ovo izvješće. To je izvješće o ocjenjivanju nastavnika koje
sadrži (vrednuje) nekoliko elemenata:
1.) Priprema – dio dobro isplaniranog programa, cilj aktivnosti određen...
2.) Nastavna umijeća – materijali dobro obrađeni, učenci aktivno sudjelovali..
3.) Aktivnosti koje se nadovezuju – domaće zadaće redovito se zadaju, radovi se ispravljaju..

Kako pomoći kolegama usavršiti nastavna umijeća

Kolegama treba pomoći prenošenjem iskustava i savjeta. Najviše će naučiti tako da promatra kolege u
svojoj školi ili nastavnike u drugim školama ili da sudjeluje u radionicama i tečajevima za iskusne
nastavnike. Promjene u poučavanju, učenju i ocjenjivanju u školama odražavaju se na stručno
usavršavanje i raspon iskustva.

RASPOREĐIVANJE VREMENA
Malo se poslova može usporediti s poučavanjem po broju zahtjeva koji se postavljaju pred osobu koja
ih obavlja: planiranje nastavnih sati, nastava u razredu, ocjenjivanje, administracija... Uspješno
rješavanje tih zahtjeva utjecat će neposredno i posredno na kakvoću poučavanja i učenja na vašim
satovima.

Djelotvorno raspoređivanje vremena

Svaki nastavnik mora steći umijeća koja će mu omogućiti kako najbolje iskoristiti vrijeme, a koja će
morati često propitkivati. Ovaj dio obuhvaća nekoliko elemenata:
 Svijest o vremenu. Potrebno je razmisliti koliko vremena trošimo na pojedinu aktivnost i
možemo li to vrijeme bolje iskorititi.
 Odrediti prioritete. Potrebno je odrediti prioritete – što je neka zadaća važnija, potrebno je
unaprijed odrediti koliko će vremena biti potrebno da bi se ona obavila kvalitetno.
 Planiranje vremena. Potrebno je razmisliti na koji će se način planirati vrijeme: kratkoročno
(nastavni dan), srednjoročno (tjedan dana), dugoročno (obrazovno razdoblje ili školska
godina).
 Usklađivanje vremena sa zadaćama. Potrebno je organizirati vrijeme tako da se može obavljati
određene zadaću u najdjelotvornije vrijeme jer će se tako uspostaviti rutina koja nastavniku
najbolje odgovara.

30
  Brzo se rješavajte manje važnih zadaća. Zadaće koje se mogu u krato vrijeme (brzo) obaviti
treba riješiti odmah kako bi daljnji rad bio olakšan.
 Ne odugovlačite. Započetu zadaću ne treba odugovlačiti već odmah srediti.
 Budite realni. Potrebno je postavljati si realne zahtjeve u radu.
 Morate znati reći: „Ne“. Neki nastavnici uvijek kažu da kad ih se zamoli za neke zadatke.
Međutim, na taj se način često može preuzeti previše obveza pa to treba izbjegavati.
 Delegirajte posao. Puno je zadaća koje se mogu prebaciti na leđa učenika ili kolega. Potrebno
je to i učiniti kako bi se rasteretili kada imamo previše obaveza.

STRES
„Nastavnički stres“ naziv je za ljutnju, potištenost, zabrinutost, napetost, frustraciju koja se javlja kod
nastavnika kao posljedica njihovog zanimanja.
Izvori nastavničkog stresa su:
 učenici koji imaju loš odnos prema školi i kojima nedostaje motivacije,
 neposlušni učenici i razredna nedisciplina,
 brze promjene u kurikulumu i organizaciji,
 loši radni uvjeti, uključujući promaknuća, opremu i sredstva
 pritisci vremenskih rokova,
 sukobi s kolegama nastavnicima,
 osjećaj potcijenjenosti u društvu.

Što izaziva stres

Izvori stresa variraju od nastavnika do nastavnika, no čini se da će kod svih stres nastati kad nastavnici
smatraju da je ugroženo njihovo dostojanstvo ili zdravlje.

Kada je riječ o stresu, treba istakuti dva uvjeta:

1.) Nastavnk smatra da je ispunjavanje zahtjeva važno (tj. neispunjavanje zahtjeva može imati
neželjene posljedice)
2.) Nastavnik smatra da će biti teško ili nemoguće uspješno udovoljiti tim zahtjevima u određenim
okolnostima.

Upravo zbog tih razloga nastaje stres (uzroci stresa).

Ipak, stres se može i spriječiti. Primjerice, potrebno je pravilno odrediti situaciju. Primjerice, na satu
nam učenik kaže nešto neprimjereno. Mogli bismo postati nervozni i to bi moglo izazvati stres. Ipak,
ukoliko shvatimo to kao nešto nevažno – nećemo doživjeti stres.
Drugo, stres se može i doživjeti ako nas izostave staviti u neki važni školski odbor. Ako se to doživi
kao ugrožavanje dostojanstva, doživjet ćemo stres.

Utjecaj stresa na vaše poučavanje

Nastavnički stres može umanjiti kvalitetu poučavanja na dva načina:
1.) Smanjuje se zadovoljstvo poslom što će utjecati na zalaganje.
2.) Smanjenje kvalitete komunikacije s učenicima.

Načini borbe protiv stresa

Borba protiv stresa može biti dvovrsna: tehnikama neposredne akcije i palijativnim tehnikama.

Tehnike neposredne akcije – potrebno je odrediti što nam izaziva stres i zašto, a tada se odlučiti što
poduzeti kako bi se borili protiv stresa.
Palijativne tehnike – sve ono što možemo učiniti da ublažimo osjećaj stresa, čak i kad je izvor stresa
nestao. Osobito su korisne mentalne tehnike (primjeirce, pokušaj da se događaj vidi s njegove vedrije
strane). Također, ovdje pomažu i razgovori s kolegama za vrijeme odmora.

Osim toga, potrebno je razviti vlastiti mehanizam borbe protiv stresa (primjerice, nekom će to biti
bolja priprema za posao, a drugom odmaranje kod kuće).
31
Kako razviti vlastiti pristup borbi protiv stresa
Uvijek bi trebalo pokušati s tehnikama neposredne akcije u borbi protiv izvora stresa prije no što se
poslužite palijativnim tehnikama jer ćete tehnikom neposredne akcije izvor stresa uništiti, a ne ga samo
ublažiti.
Korisni savjeti:
 Uočite i rješavajte probleme čim prije.
 Razvijajte umijeća i postupke koji će vam pomoći u obvezama koje imate, osobito
organizacijska umijeća i ono za raspoređivanje vremena
 Razmislite jeste li sami odgovorni za neke izvore stresa, primjer: nepotrebni sukob s
profesorima ili učenicima
 Uvijek o svemu razmišljajte u kontekstu i pokušajte oblikovati realistična očekivanja o vašim i
tuđim mogućnostima
 Popričajte o svojim brigama i problemima s drugima
 Održavajte ravnotežu između posla kao nastavnika i osobnog života izvan škole (zdrav i
radostan život izvan škole pozitivno će se odraziti u radu u školi).

32