Temeljito, kont., argum.

domišljanje o dobrom životu i

Home ispravnom djel.
Ono pravilo s kojim se mora uskla. da 1.1.
11.1. bi bilo dobro u mor. redu.
1.2. Bavi se ljud. praks. i pretpostavlja ćud. iskustvo
Konstit.: 11. Norma mor. vrijednosti: 1. Što je fil. etika
razlo. zašto Ne kaže što je dobro, kako se dolazi...
11.2.1. je dobro - zlo Etičar ne mora biti etičan.
Dvije vrste
11.2. normi: Postavlja pravila, opomene, savjete za povjedi za...
Manifest.: Et. u sebi nosi norm. i oblig. karakter.
otkriva mor. 1.3. Pravi problem kad prosuđujući određuje norme...
11.2.2. dobro. ili zlo.

Etika je kategorički normativna znanost

10.1. Čudorednost se nameće da se mora po njoj djel... o ispravnosti ljudskih čina, a temelji se na
2.1. prirodnom svijetlu razuma.
10.2. Imanuel Kant: "dvije stvari ispunjaju dušu..."
10. Oblig. karakter: Mater. objekt: bavi se ljud. čin. ukoliko su ljudski, slob.
10.3. Moralna dužnost prisiljava čovjeka činiti ili ne čin. čine.. 2.2. Formalni obj.: pod vidikom njihove mor. ispravnosti.

10.4. Mor. vrijednost motivira, i obvez. volju da teži za čestit... 2.3. Metoda je induktivna od jednog prema općem.
2. Pojam, objekt, i metoda
2.4. Tem. nače.: Dobro činiti zlo izbjeg.
Osoba, odgovornost (da je čov. slob.),
neophodnost (aps.), 9. Glavne oznake mor. vrij.:
Poz. hum.:
9.1. odnos prema nagr. i kazni
2.5.1.1. ljud. vred.
2.5.1. Humanistička:
2.5.1.2. hum. ateist.
8.1. Infrahum., inframor., moralne, religi... 8. Hijerer. vrije. po De-Financeu: ETIKA
1. dio 2.5.1.3. laicistička
2.5. Jakov R. R.:
Vrijednost specif. pojam dobra. 2.5.2. Teistička
7.1. Dobro je ono za čime svi teže.
2.5.3. Kršćanska: istine vjere, objava.
Vrije. potiče da se bira ovo ili ono, 7. Vrijednost općenito:
7.2. Vrij. je svojstvo poradi čega je cijen.
3.1.1. Tranzentni gib.: uzrok izvan...
Transcede., vri. čovj. (usmjer. 3.1. Dvije vrste djel.
7.3. osobine: 3.1.2. Imanentno gib.: uzr. u njemu samome.
7.3.1. na ostvar. nečega), bipol.
3. O djelovanju općenito:
3.2.1. Vegetativan: biljke.
6.1. Direktni, indirektni, nužni, slobodni, potpuni i nepotpuni.
3.2. 3 stupnja duše: 3.2.2. Senzibilna: životinje.
6.2. 3 vrste nakane: Aktualna, virtualna, habitualna.
6. Voljni čin:
3.2.3. Intelektualna.
Slob. od nečeg - negativni.; Slob. za nešto - pozi.
6.3. Nijedna slob. nije apsloutna.
ustrajati
4.1.1. u odluci
5.1. Et. zanimaju čud. čin. - poz. i negativni. Da se
4.1. ost. predm.
imati sreds.
5.2. čov. djeluje slob. kad zna što čini i želi to činiti. 4.1.2. za motivaciju.
5. Čud. čin kao slob. čin 4. Ljudsko djelovanje:
Actus hominis: čin čov. 4.2. Kod čovjeka je sve motivirano 4.2.1. Opaž. i spoznato dobro- motiv.
5.3.1. (iz nužde)
5.3. 2 vrste čina: 4.3. 3 vrste dobra: kao ugodno, kao korisno i kao čestito (uvijek predstavlja objekt. karakt.).
Actus humanus: ljud. č.
5.3.2. slobodni, svijesni i željni č.
 1.1. Mor. čina je u odnosu prema zapovj. ili zabrani.
Herbert Spencer
postići uvi. za najv. obl. 10.1. Evolucioni. et. 1.2.1. Sofisti: narav sup. zakonu.
10.1.1. života, evolucija
Francu. sociološka škola:
Jean Marie Guyana dobar samo ako je
pitanje smisl. života i mor. djelov., 1.2.2. zapov. od društva
10.2. Vitalis. et.
težnja za osob.,
Kozmi. i kozmo-biološke
10.2.1. prir. pun. živo. vodi do normi Thomas Hobs: kriterij -
etike
stoici upozoravali 1.2.3. autoritet vladara.
Friedrich Nietzhe 10. 1.2. Preteče:
Moć kriterij da svijet sadrž. pravila s
jedini zakon, zakon nagona William Ockham:
10.3.1. svega. kojima čov. mora usklad. 1. Moralni pozitivizam:
10.3. za ostvarenje moći Bog ne želi nešto zato što je
svoje djelovanje
1.2.4. dobr. nego je dobr. jer Bog želi
Izvor i snaga mor. i et.
10.4. Henry Bergson
10.4.1. život i principi života. Samuel Punfendorf:
moral. tamo gdje je zakon,
Svem. i zak. evol. ne mogu biti temelj nema zak. bez zakonodavca,
mor. vrijed. jer ih ona sve nadilazi. 10.5. Osvrt 1.2.5. on proizlazi iz slob. Božje volje
10.5.1. time se zan. duh-um, a to je bit čov.
1.3. Sud: bez zakona nema moral. Pogrešno!

Nije dobro ono što je za drugog dobro, Formalni vid ili norma
9.1. možda ima krivi pojam sreće 1.4. ne može se sasto. u nečem čovj. izvanjskom.
9. Osvrt i kritika altr.
marks. et. ne poznaje transc. utem. mor.
9.2. degradacija čovjeka Eudajmonizam: za srećom svi teže.
2.1. sreća kao najveće dobro.

Francis Hutcheson - teorija benevolencije Mor. naturalizam:norm. mor. vrij.

2.2.1. Grubi, Aristip.
8.1. (dobrohotnosti) 2. stavljaju unutar čovjeka.
2.2. Hedonizam:
Ali ostaju na površini.
ETIKA 2.2.2. Umjereni, Epikur.
Adam Smith - teorija simpatije,
2. dio
8.2. opravdani oni čini vođeni simp. 2.3. Sreća je u duševnom miru: Ataraksija.
Altruizam: Hutcheson, Smith,
8. Comte, Durkheim,
August Comte - altruistička etika
marksistička etika
8.3. (dobro zajednice) Jeremy Bentham: čovj. teži za zadovolj.;
3.1. izbjegavanje boli
8.4. Emil Durkheim - ne sreća pojedinca nego druš.
zadaća et. pronaći način kako što brže
3. Utilitarizam: znan. oblik eudaj.:
8.5. marksistička etika - besklasno društvo, komu. 3.2. stići do zado. - aritmetička etika

John Mill: razvi. produho. utili.

7.1. Pravi put do sreć. je mor. ispravno djelo.. 3.3. duhovno zadovoljstvo.

7.2. Sreća - zadovoljstvo poslije mor. ispr. djelo.

Osv. i kri. mor. 4.1.1. Sreća krajnji cilj.
7.
Kad bi norma bila u sreći vrijedniji bi bili čini koji nas čine sret., natural...
4. Racionalni eudajmonizam: 4.1. Aristotelova etika:
7.3. a to nije tako sreća u kontempl.
4.1.2. aktivnosti.
7.4. Mor. vrijednost cijenimo zbog nje same

5. Eshatološki eudajmon.: Mor. dobar čin je onaj koji nas najviše pribl. spasenju.
6.1. Egoizam - vlastito dobro
Negativni eudaj.:
6.2. Zloba - tuđe zlo Arthur Shopenhauer.
6.
Djelovanje je mor. dobro
Samilost je kad mu je svrha posti. sreće
6.3. Samilost - htijenje tuđeg dobra
6.3.1. temelj mor.
 1.1. Cinici: krep. - vjernost pojedinca sv. biti i oslob. od izvanjsk

1.2. Stoici: vrijed. u enkrateji (vlast nad osjetilnošću)

5.1. Toma - zak. je odr. uma za opće dobro...
1.3. Moder. mislioci: mor. vr. u afirm. ljud. subjek.
5.2. Tradicija raz. vječne i vremenite zak.
1.4. Max Striner: ono mor. jest neogr. egoizam pojed.
5.3. Vječni zak. - Božji um i volja koja zapovijeda da se nar. red čuva
Etika slobode: Cinici, stoici, 1.5. Jean-Paul Sartre - egzist.
Bliže odr. Stirner, Sartre - osvrt i sud Objektivna
5.4.1. Ljudski Poz. zak. - određ. ono što je nar. zak. 5. 1.
zakona - Samo slob. učinj. čin ulazi 1. kozmička
nužno neodređeno. Kritika: Stvarnost
5.4.2. Božji 5.4. Donosi ih zakonoda. svojom volj. u mor kvalif. mor. vri. prethodi ima 2. nivoa
slob. djelov. Svijesno
Temelj slob. 2. biće
Naravni zak. - svijetlo uma kojim raz. dobro i zlo.
Nar. mor. zakon vrijedi uvijek ako ih uzmemo u umu.
5.5. s odr. uvjet i dozvo. ogranič. Sloboda
form. uzeta
ne može
4.1. Mor. vrij. zahtijeva Boga kao svoj poslj. temelj biti norma
1.6. mor. vrijednosti.
4.2. Bog je subzist. biće - temelj čit. reda bitka, a onda i vrijednosti

4.3. Aps. savrš. biće - Actus purus - Čisti akt Ontološki temelj 2.1. Jedino dobro - ljud. volja kad djel. po zak. i poradi zako.
4.
mor. reda ETIKA
4.4. U Bogu je čovj. sloboda apsolutna 3 dio 2.2. Ne samo po zak. nego i poradi ili iz poštov. prema zak.

Božja narav - posljednji temelj. 2.3.1. hipotetski - predst. prak. nužnost djelo.
4.5. Božji um - najviša norma.
Kategorički - samo po sebi nuž.
U kat. imp. propisano je samo nešto
3.1.1. Um kao manifesta. nor. mor. vrij. 2.3. 2. Vrste imper.: formalno, poslušnost prema zak.
2.3.2. Nije empirijski.
3.1.2. Um izrič. objek. zaht. postavljene kao mjerilo. 3.1. Suarez
Kategorič. imp.:
3.1.3. Pravila polaze iz lju. naravi i dostu. samo umu. 2.3.3. Radi samo po onoj maks...

3.2.1. Ne možemo gov. o mor. sudu prije nego um prosudi.. Svrha je prin. po kojem se čov. ostvaruje,
Bliža norma 2.4. a samo je čov. apso. svrha
3.2.2. Norma mor. vrij. - Ratio recta 3.
mor. djelo.
2. Kantova form. et.: Prakt. imperativ: Radi tako da čovječan. kako u tvoj...
3.2.3. Um pravilan kad ga odr. načela narav. zakona 2.5. uvjek svrha, a nikada sredstvo.

Do spoz. nar. zak. - habitu. otvorenošću 2.6.1. Sloboda (prih. i ispunja zako.)
3.2.4. i lakoć. ljud. uma.
3.2. Sv. Toma Iz kat. imp.
2.6.2. Besmrtnost duše (svetost u vječ.)
Habitua. spoz. skolas. naziv. 2.6. izvodimo 3. post
3.2.5. Synderesis (čuvanje) 2.6.3. Božja opstojnost (neko najviše dobro)

Ljud. čin dobar kada je u skl. s onim pri. Poz. Cijen. mor. duž. i poš. volju.
3.2.6. po koj. je taj prin. upravo ljudski Poštuje lj. osobu.
2.7.1. Razl. mor. dobro od drugih...
Ljudska narav: temelj i razlog, ali se mor. 2.7. Poz. i neg. stvari Kant. et.:
3.2.7. red konstitu. tek na temelju suda prav. uma Neg: Autono. volje (ne apsol.)
Kan. rigorizam
2.7.2. (odbacuje sve što nije por. zak.)

2.8. Mor. vrijdno. se nem može sasto. u skla. djel. s opć. form. zak.
 1.1. Etički pozitivi. - u raz. vrijeme kod raz. naroda - raz. pristupi.

1.2. Egzisten. prethodi esenciji - čovjek stvara svoju bit, narav.

1.3. Et. situacije - konkret. situacija ne univerz. princip.

Univerz. i nepromj.
1.
mor. normi
Osvrt - ne etika situacije ukoliko ona niječe da postoji
1.4. univerz. mor. zak. koji proizlazi iz ljuds. naravi.

Postoje odredbe koje su nepromjenive i vrijede za čov.

1.5. ukoliko je čovjek.

Boetije: Sreća je savršeno stanje pris. svih dobara.

5.1. Sre. je savršeno ispunj. ljud. subjekta. Normativno pra.:
2.1.1. def. red pravde.
5.2. Tež. za srećom u bliskom je odnosu s mor. vrijed. 5. Odnos mor. i sreće:
Objektiv. pra.:
Određenje sreći daje usmj. prema vrijednostima među kojima 2.1. Riječ pravo: 2.1.2. jednakost među ljud.
5.3. prvo mj. zauzima česti. za kojom volja teži poradi nje same.
Subj. pravo:
mor. sposo. oso.
Sav. je spoz. o ljud. čini. u odnosu na nor. moralnosti 2.1.3. da nešto zahtijeva
4.1. / jesu li u skladu s nor. mor. vri.
Komutati.
4.2.1. Prije č. 2.2.1. poredak međ. priva. o.
Pravo i njegove bitne oznake:
U odno. prema ETIKA 2. Čov. je nositelj prava.
4.2.2. Za vrijeme č. Distribut. pra.:
4.2. činu savj. može biti 4. dio Uvijek u sferi odnosa prema drug.
2.2. 3. Vrste pravd.: 2.2.2. zajednica - privat. o.
4.2.3. Poslije č.
Soci. prav.:
Istinita: zajed. - poje.
4.3.1. sud se podud. s obj. istin. 2.2.3. pojed. - zajed.
U odnosu prema slaganju
4.3. s obj. istinom
Kriva: 1. Nepovre.
4.3.2. sud se ne podu. s obj. isti. 2.3. 3 znač. prava: 2. Ogran. U odn. na dr.
Savjest - 2.3.1. 3. Prisiln. pra. Može i sil.
4.4.1. Skurpulozna 4. subje. norma
mor. djelovanja.
4.4.2. Nježna 3.1. Niko. etika,: Aristotel: naravno pravo ima svug. istu važnost.
U odnosu na traj.
4.4. stanj. prosuđ. 3.2. Poz. pravo - prije bilo spore. ali više nije.
4.4.3. Laksna

4.4.4. Tupa 3.3. Nar. pravo: ono što to prav. zabra. u svojoj je biti zlo.

4.5.1. Sigurna Pravo naroda: sve što nije aps. zaht. normi ali je prikladno.
U odnosu na sig. 3.4. Pravo kao takvo mora biti utemeljeno na nanaravi stvari.
4.5. prosuđ.
4.5.2. Nesigurna (dvoumna) Nara. pravo i odno.
3. 3.5. Pravni pore. - dio etičkog.
prema etici:
4.6. Za česti. djel. nužan je i dovolj. mor. i sig. poslj. sud naše savj.
3.6. Nar. pravo mora post. i ono je temelj svih poz. prava.
Ključ. momenti od 16. st.: Tucionizam, probabiliorizam, ekviprobabi.
4.7. probabilizam, kompenzacionizam, laksizam 3.7. Prav. por i etički red ne mogu se odijeliti.

3.8. Pravo - od etike oblig. karak., a ono etici materiju.

3.9.1. Unutarnja
3.9. 2. dimenz. djelovanja:
3.9.2. Izvanjska