Ocjenjivanje i komunikacija s učenicima i roditeljima

Ocjenjivanje učenika u nastavi sastavni je dio nastave, vrlo je bitan,odgovoran i osjetljiv

zadatak kojeg obavlja učitelj. Ocjenjivanje je postupak vrjednovanja svih relevantnih
činjenica o učenikovim postignućima tijekom praćenja, provjeravanja i ispitivanja, a izražava
se ocjenom. Mjerila za ocjenjivanje nisu strogo utemeljena već su dogovoreni načini
izražavanja uspjeha učenika. Kod nas stupanj usvojenosti znanja izražava se brojčanom
ocjenom od 1do 5. Treba naglasiti da jednaka ocjena ne znači jednako znanje, jer su ocjene
podložne različitim uvjetima i subjektivnim osobinama ispitivača. Zbog tih razlika u
ocjenjivanju preporučuje se da se znanje i sposobnost učenika provjerava i usmenim i
pismenim putem. Bilo bi poželjno da se svakog učenika ispita najmanje dva puta pismeno i
dva puta usmeno u jednom polugodištu. Također, bilo bi dobro da se i prati aktivnost učenika
i domaći uradak i da se time učenici pozitivno motiviraju.

Nakon svakog ispita znanja učitelj daje ocjenu, broj bodova na ispitu transformira na skalu
školskih ocjena, tj. ovisno o broju postignutih bodova učenik će dobiti ocjenu od nedovoljan
do odličan. Međutim, primjena ove skale i samo ocjenjivanje nije jednostavan posao i često
može doći do pogrešaka. Svaki učitelj u svom radu mora biti svjestan tih mogućih pogrešaka.
Pridavanje ocjene bodovima na ispitu može se izvršiti na dva načina. Prvi način je uz uporabu
relativnog korištenja, tj. rezultati učenika na ispitu se dijele prema normalnoj distribuciji u
kategorije kojima se pridodaju odgovarajuća ocjena. 10% najlošijih- nedovoljan,sljedećih
20%-dovoljan, sljedećih 40%-dobar, sljedećih 20%-vrlo dobar i posljednjih 10%-odličan.
Transformacija se može napraviti na način da učitelj odredi koji je minimalni broj bodova za
pozitivnu ocjenu. Onda se učenički rezultati dijele prema normalnoj distribuciji na
ocjene:10%-dovoljan, sljedećih 40%-dobar, sljedećih 40%-vrlo dobar i posljednjih 10%-
odličan. Drugi način ocjenjivanja je način uz uporabu apsolutnog kriterija kada učitelj
unaprijed odredi koja je količina znanja odgovara kojoj ocjeni. Takav način označava da
rezultat učenika ne ovisi o njegovom poboljšanju unutar razreda već o postignućima na skali
koja je unaprijed određena. Npr. za ocjenu dovoljan od 61 do 70% zadataka. Na pismenim
ispitima rezultat učenika moguće je ocijeniti i s obzirom na njegov individualni napredak.
Postoji mogućnosti vrijednosti učenika, a da se to ne radi na pismenim i usmenim ispitima.
Može se vrjednovati učenikov uradak u raznim aktivnostima kao što su projekti, ili rezultati
suradnikovog učenja. Kod takvog vrjednovanja potrebno je voditi računa da su ciljevi koje
želimo ostvariti kroz takve oblike rada više usmjerene na takvu suradnju nego na postignuće.
Takvim radom učenici stječu socijalne vještine i postoji mogućnost da grupa za zajednički rad
bude ocjenjena tako da svaki pojedinačni član grupe dobije tu zajedničku ocjenu , jer u takvim
situacijama je nemoguće vrjednovati individualni doprinos svakog učenika. Novi pristup
vrjednovanja učenika predstavlja i učenička mapa (portfolio) u tim se mapama skupljaju
učenikovi ureci tijekom dužeg razdoblja i tako se prati učenikov individualni napredak.
Ovakav oblik učenikovih radova jako je dobar i za komunikaciju učitelja s roditeljima.

Ocjena je informacija o znanju namijenjena učeniku i roditeljima. Ocjena je također

motivacija za daljnji rad. Dobra ocjena je okrepljenje za učenika, a ako se radi o lošoj ocjeni
učenika treba se dati mogućnost da ocjenu popravi ukoliko nije sa njom zadovoljan. Na taj
način učenici će biti motivirani da nauče više kako bi drugi put bili uspješniji. Ocjena je
povratna informacija o znanju. Potrebno je da učenici nakon ispita osim ocjene od učitelja
doznaju u čemu su pogriješili i što trebaju činiti da bi bili uspješniji. Ocjene su također
informacije roditeljima o znanju njihova djeteta. Roditelji bi trebali dobivati redovite
obavijesti o napretku svoga djeteta da bi mogli nagraditi dobar uspjeh djeteta i pravovremeno
reagirati u slučaju loših ocjena. Uz informacije o ocjenama roditelji bi trebali dobiti i dodatne
informacije o svojoj djeci. Ove informacije učitelj roditeljima može poslati pismeno ili ih
pozvati na takozvane informacije. Obavijest o ocjenama nikada ne smiju biti dio zajedničkog
roditeljskog sastanka.