Džana Đuzel, 3302

POETIČKI FENOMENI STARIJE BOŠNJAČKE KNJIŽEVNOSTI

Zadatak broj 1 – ALHAMIJADO KNJIŽEVNOST NA NAŠIM PROSTORIMA

Problem koji se javio jeste nedostatak sistematskog pregleda alhamijado literature u našoj
zemlji. Alija Nametak navodi dva autora bosanskohercegovačke alhamijado književnosti –
Muharem Dizdarević i Hamza Puzić, kao jedine koji su dočekali da se za vrijeme njihova života
izdaju njihovi spjevovi. O radu Hamze Puzić piše Alija Nametak i dodaje predgovor o toj vrsti
književnosti, dok su u Glasniku objavljeni radovi Muharema Dizdarevića.

Ko je sve pisao o ovoj književnosti? – Važno je spomenuti Muhameda Hadžijahića koji je

objavio članak Aljamijado literatura uz popis svih dotadašnjih radova; Osman Sokolović koji je
objavio „Dvije naše pjesme pisane arebicom“, jednu narodnu i jednu umjetnu.

Nakon ovoga važno je spomenuti jedan rukopis koji je otkupio Orijentalni institut u Sarajevu iz
ostavine Dr-a Stanka Sielskog iz Tuzle. Analizirat ćemo njegovih deset stihovanih sastavaka na
bosanskom jeziku, a izdvojit ćemo zanimljivo jer rukopis ima dva poglavlja. Na četvrtom listu
napravljena je greška gdje je umetnuto šest listova s pjesmicom. „Sinje more i ravnine tvoje...“.
Dalje, možemo pronaći nekoliko arapskih pjesmica uz tursku bilješku o caru nasilniku na čijem
nišanu stoji „Prvo mu je dobro djelo smrt“. Osim pjesama tu je i mnogo priča različite tematike i
hićaja (ako tako možemo shvatiti) s poučnom tematikom. Mnoge pjesme među kojima bih
izdvojila arapsku ljubavnu (Esme'i). Da je građa raznovrsna i oštra imamo primjer stihova
jednom Bošnjaku kojemu se prijeti iza Bajrama jer je opljačkao Bosnu (stihovi su na turskom).
Dalje možemo vidjeti i djerviške stihove pa nakon njih ljubavnu pjesmu „Ako nećeš da te
ljubim/ ...“ – zanimljivo je da je ova turska pjesma zapisana sa stihom i na našem jeziku.
Zanimljivo je da postoje i turske uzrečice, šiptarsko-turski rječnik, ilahija i tako dalje.

Nakon analize ovog rukopisa nadalje imamo prikazan način na koji Alija Nametak čita pjesme
koje su zapisane i to su pjesme sa tematikom dvoje mladih u ljubavi ili na rastanku. U mnogim
pjesmama imamo turcizama ili običaja koje možemo pronaći u bosanskohercegovačkim
sevdalinkama (dolazak momka pod pendžer). Posljednja pjesma „Pošetala Duda Bojadžina“
nema zapisan kraj što se tumači kao da je kraj nesretan toliko da nije mogao biti ni zapisan. Alija
Nametak daje svoj doprinos mnogim varijantama ove pjesme uz prepričavanje i navođenje gdje
je koja verzija objavljana.

Dalje se govori o jeziku u ovim pjesmama:

 - preovladava ikakvski oblici uz primjese ijekavskog
- na osnovu upotrijebljenog dativnog oblika Ibru ili analizom spomenutog prezimena
pretpostavlja se gdje je nastala pjesma (Foča ili istočna Hercegovina)

Cilj analize ovog članka jeste da se ustanovi kako se proučava jedna književna građa ili historija
jednog jezika – a kako nego tako da se analizira sve što je napisano ili zapisano na tome jeziku.
Kako bi se maksimalno iskoristila građa koju posjeduje srpskohrvatski jezik analizirat će se
posebna književnost – alhamijado – literarni tekstovi nastali na našem jeziku, napisani arebicom
(arapsko pismo).

Prvi problem koji se javio i usporio razvoj književnosti jeste pojava četiri različita pisma. Jasno
je da se na nekom području ovakva pojava mogla pozitivno iskoristiti, ali to kod nas nije bio
slučaj jer se jedno malo područje raspalo na četiri heterogene literature. Ovo je jedna od važnih
stavki koja je na naki način usporavala tok razvoja naše kulturne baštine.

Ono što je bitno i što se dovodi u pitanja jeste jezik srpskohrvatske aljamiado književnosti. Jesu
li nedostaci proučavanja, zapisivanja ili bilježenja doveli do toga da se smatra manje značajnom
literaturom?

Kako bi se o ovoj literaturi saznalo što više potrebno joj je pristupiti sa stanovišta srpskohrvatske
historijske gramatike i dijalektologije. Iako se aljamiado književnost na srpskohrvatskom
području bilježi od 16. pa sve do 20. stoljeća, broj njenih tekstova je relativno mali uz
opravdanje da se cjelokupno obrazovanje tada sprovodilo na turskom jeziku ili nekom drugom
orijentalnim jeziku - što dovodi do zaključka da su na nekom od tih jezika i pisali. Postavlja se
pitanje zašto nisu pisali na svom maternjem jeziku i zašto se nisu služili pismom koji je bio u
upotrebi kod njihovih zemljaka različitih vjeroispovijesti. Razlog: česta pojava izbjegavanja
pisanja na maternjem jeziku i kod drugih naroda

Kada je riječ isključivo o srpskohrvatskoj alhamijado literaturi mnogi pjesnici su se ugledali na

narodnu poeziju a prilikom pisanja arebicom nasi pisci su imali poteškoća jer se fonetski sistemi
nisu podudarali – upravo ovo dovodi i do različitih tumačenja i prevođenja alhamijado literature.

Ukoliko govorimo o raznovrsnosti žanrova alhamijado književnosti treba naglasiti da nisu pisane
samo ilahije i kaside nego i slavospjevi Bogu, političke, ljubavne pjesme i one sa erotskim
tonom. Ono što je pogodovalo razvoju ovakve poezije jeste ekonomska stabilnost. Mnogi
tekstovi su zanimljivi sa tematikom ljubavi u kojima imamo dragu koju njen muškarac voli ili
pak bolna neuzvraćena ljubav.

Ovaj tekst priredio je Muamed Hadžijahić koji negira tezu da je naše pjesništvo nastalo pod
utjecajem orijenalnog narodnog stvaralaštva.
Pojam nonkonformizam upotrijebljen je za opisivanje pisanja na narodnom jeziku u tursko doba,
a oni koji su pisali, iako rijetki, na narodnom jeziku bili su pripadnici mističnih pravaca. Onaj
koji je pisao na narodnom jeziku svoje stave brani tako što citira ajete iz Kur'ana – riječ je o
Abdulahu Bošnjaku. Osim njega imamo Muhameda Hevajiu Uskufija, jednog od najboljih
alhamijado predstavnika, koji tvrdi da je i latinski jezik isto što i bosanski pa da se njime treba
služiti onaj koji umije.

Alhamijado književnosti se i nije pristupalo, ali ukoliko jeste nailazila je na negativne pristupe
od kojih treba izdvojiti Aleksandra Hilferdinga koji negativno ocjenjuje dva alhamijado teksta
zbog slavjanofilstva.Stojan Novaković je u članku „Srbi uhamedovci i turska pismenost“
istaknuo da su alhamijado tekstovi kao travke bez soka i bez suhe zemlje. Postoje ali su im
vrijednosti potcijenjene. Ukoliko se ukaže na ime Otta Blaua govori se o naučnom izučavanju
alhamijado književnosti. Ako se prisjetimo onih fonetskih problema koji nastaju pri izučavanju
alhamijado književnosti jasno je da su i stranci naišli na poteškoće prilikom analize alhamijado
književnosti. I ono štp je Nametak spomenuo, Kemur-Ćorovićeva knjiga nije pjesničke tekstove
predstavila u autentičnom izrazu. Neizostavan je i rad modernog orijentaliste Fehima
Bjraktarevića koji se ograničio na studije o mevludima, poemama o Muhamedovom rođenju is
sl. Izvjesni napredak se prati tek od radova Derviša M. Korkuta, Alije Nametka, Mehmeda
Handžića, Muhameda Hadžijahića...

Zbog postojećih praznina u istraživanju, trebalo bi skupiti alhamijado tekstove, korektno ih

transliterirati i izdati, pri tom se zadržati samo na najvažnijim tekstovima (suštinski problem je
što se pažnja posvećivala svim pjesničkim sastavima). U proučavanju ove književnosti, desila se
velika nemarnost prema proznim oblicima, a imamo materijale koji su zanimljivi za
interpretaciju (Šejtanama-apokrifna priča o Muhamedovom prepiranju s đavolom). Mnogo više
pažnje treba dati obrađivanju rječnika, jer oni nosi arhaične izraze, pa i utvrditi starost tekstova i
pitanje njihovog autorstva. U tom smislu, problem je i sam odnos alhamijado pjesništva i
narodnog pjesništva. Vrlo je teško, zbog tog preklapanja, utvrditi tekovine alhamijado
pismenosti.

Muhamed Hadžić ističe važnost koju alhamijado književnost Bosne i Hercegovine zaslužuje.
Najveći problem javlja se jer niko ne zalazi u dubinu pjesama, njihovog postanka. Ova
alhamijado literature Bosne i Hercegovine još uvijek predstavlja neistraženu literature što
povlači sumnju u njenu kvalitetnost i postojanost. Ipak, sad za sad najkvalitetnija knjiga o
alhamijado književnosti jeste Kemura-Ćorović. Drugi dio knjige koji je ekstemnog mišljenja
smatra se da je poziv Kršćanima da private islam. Treći dio teksta analizira dvije ljubavne
pjesme (Otkad tebe nisam video, damo) i Ašiklijski elif-ba. Ukoliko se prijestimo raznovrsnosti
žanrova, jasno je da ljubav preovladava. Dok je u ovome eseju najznačajnije mjesto zauzela teza
da je alhamijado književnost u Bosni i Hercegovini oskudna, jasno je da građa postoji, Alija
Nametak nam je predstavlja i neupitna je postojanost. Jezik i stil su značajni za proučavanje kroz
historijski razvoj ove literature, uz što je nezaobilazan historijski razvoj jezika i dijalektologija.