OBZORJA POETSKOG STVARALATVA MUHAMEDA IKBALA Izbor iz

poezije



OBZORJA POETSKOG STVARALATVA MUHAMEDA IKBALA Izbor iz poezije

Kemal Obad


Rezime
Autor u ovom radu analizira knjievnoumjetnike odlike poetskog stvaralatva Muhameda Ikbala (Iqbala), uz izbor
pjesama iz najistaknutijih zbirki poezije ovog pjesnika. Istaknute su odreene stilistike vrijednosti cjelokupne
izabrane zbirke, kao i ope odlike Ikbalova pjesnikog umijea. Rad se osvre na poetske elemente zastupljene u
Ikbalovoj poeziji, kao i samu poetiku tema koje ovaj pjesnik obuhvata svojim pjesnikim opusom.

Kljune rijei: Muhamed Ikbal, muslimanska poezija, knjievnost, tesavvuf, islamska filozofija


Uvod

Muslimanski svijet Ikbala pamti po dvjema ulogama savremeni muslimanski filozof i pjesnik. Ipak, bilo bi
nezahvalno postavljati Ikbala samo u okviru ovih domena, posebno ako se u obzir uzme njegova svestrana priroda
za izuavanjem i rjeavanjem kljunih problema koji su se desili muslimanskom svijetu.
Glavna odlika Ikbalove pozije jeste sufizam. Za onoga ko ita, prevodi, tumai ili bar se zanima za Ikbalovu poezije, ni
sluajno se ne bi trebao odvajati od nekih njegovih naunih djela poput Obnove vjerske misli u islamu i Razvoj
metafizike u Perziji. Filozofska izlaganja M. Ikbala i njegovo poimanje svijeta, doivljaj vjerskog iskustva u prirodi i
kosmosu, promatranje razliitih politikih deavanja u svijetu u to vrijeme, njegovo iskustveno putovanje Evropom, pa
na koncu i njegove zapadne naobrazbe, kako on to naziva, sve to Ikbal unosi u strukturu stilistike komponente svog
poetskog rada. Primjetno je njegovo konstantno vezivanje za tradicionalno muslimansko pjesnitvo, u kojem se
jedino Bog javlja kao sveopi smisao i darovatelj te poetske blagodati, gdje je pjesnik samo jedan izljev tog
nadahnujueg duha. Ali, Ikbal svoju poetiku konstruira i u domenu zapadnih oblika poetskog rada i nastoji kroz tu
prizmu izraziti svoje muslimansko aljenje za ummetom, sreu zbog Boije upute, ushienost radi saznanja o svijetu i
kosmosu, te pjeva poeme interdiskursivnoga karaktera u kojima stavlja neke eminentne filozofe, pjesnike, politike
linosti u sklopu kojih vode raspravu jedni sa drugima. Nerijetko emo naii da sam Ikbal stavlja sebe u takav diskurs,
to ga ini izuzetnim majstorom u oblikovanju izuzetno zahtjevnih potreba poemske rime, narativnog toka i stila.
Nadati se da e nam ovaj pokuaj ulaska u jednu novu dimneziju Ikbalova ivotnog rada omoguiti i bolji uvid u
neistraene domene Ikbalove nadahnujue i posve univerzalne misli.

Biografija
Muhamed Ikbal, kao potomak jedne kamirske porodice, roen je 9. novembra 1873/1289 po H. u Sialkotu,
Pundabu, dananjem Pakistanu. Njegov otac Nuri Muhamed bio je poznat po dubokoj odanosti islamu, stoga je i
sam Ikbal izrastao u porodici koje je bila vjerski usmjerena. Maturirajui 1892. godine, i na nagovor uitelja Mir
Hasana, otac je Muhameda poslao u svjetovnu kolu gdje se uilo po metodama i programu britansko-indijskog
sistema obrazovanja. Muhammed Ikbal poslije prelazi na dravni koled u Lahoru, gdje prouava filozofiju, engleski i
arapski jezik i tako upoznava Thomasa W. Arnolda, uvenog britanskog profesora i orijentalista, koji ga upoznava sa
zapadnom civilizacijom, kulturom i idejama, to e poslije posluiti Ikbalu kao most izmeu Istoka i Zapada. Ikbal je
mnogo putovao i u Evropu, i moemo rei da je vrijeme provedeno u Evropi njegova bazna taka uenja za kasnije
duboka intelektualna zadiranja u odreene drutvene, filozofske, vjerske teme. Stekao je diplomu na koledu u
Cambridgeu, a prouavao je i pravo. U Evropi on e se oitovati kao pjesnik, jer e poeti pisati poeziju na perzijskom
jeziku. Takoer, istovremeno je polahko ulazio i u politiku, pratei osnivanje Indijske muslimanske lige (All -India
muslim League). Godine 1907. putuje u Njemaku da odbrani doktorsku disertaciju na Filozofskom fakultetu u
Munichu pod nazivom Razvoj metafizike u Perziji (The Development of Metaphysics in Persia). Ve sljedee godine
vraa se u Indiju, gdje se poinje baviti religijskim i duhovnim temama, objavljajui poetska djela.

Misao i utjecaji
U Indiji je postao lan Kongresa muslimanskih intelektualaca, koji je okupljao politiare, pjesnike i pisce. Putovanja
Muhameda Ikbala imala su velikog odjeka u njegovu intelektulanom i obrazovnom radu, jer je putujui zapadnom
Evropom i Bliskim istokom stekao odreeno iskustvo u prouavanju filozofije muslimanskih i nemuslimanskih filozofa,
naunika i mislilaca. Njegova glavna misao bila je usmjerena na duhovne vrijednosti ovjeka i drutvo. Kae se da je
sve o emu je mislio i osjeao, gotovo spontano uobliavao u stih, pa nije ni udo to bi esto bio nazivan pjesnikom
Istoka. Filozofi poput Nietzchea, Henrija Bergsona i pjesnika Goethea imali su odreen spontani utjecaj na Ikbala,
meutim, glavni vodi, kako ga je Ikbal nazvao, koji je imao jedan ogroman i dubok utjecaj na Ikbalov um, bio je
Delaludin Rumi. Tako se Ikbalovo interesiranje i odrazilo na izuavanje islamske kulture, civilizacije i povijesti, pa
nije ni udo to to u velikom broju njegovih poetskih zbirki nailazimo kako se obraa muslimanskom svijetu u
kontekstu podsjeanja na stare slavne zlatne dane islamske imperije i doba nekih od najznaajnih islamskih pravnika,
naunika, matematiara, filozofa, pjesnika. U tom fokusu, na glavnom planu, on predstavlja islam kao izvor za
drutveno-politiku organizaciju i obnovu muslimanskog drutva u svim njegovim segmentima, upravo onako kako
islam ui svakog vjernika.
Objavljena su mu sljedea djela:
Poezija: Asrar-i Khudi (Tajna sopstva/jastva), perzijski jezik, 1915; Rumuz-i Bikhudi (Tajnovitosti nesopstvenih),
perzijski 1918; Payam-i Mashriq (Poruka Istoka), perzijski jezik, 1923; Bang-i Dara (Zvuk karavanskog zvona), urdu
jezik, 1924; Zabur-i Ajam (Perzijski psalmi), perzijski jezik, 1927; Jawid-Namah (Pjesma vjenosti), perzijski jezik,
1932; Bal-i Jibreel (Dibrilovo krilo), urdu jezik, 1935; Zarb-i Kalim (Musaov udarac), urdu jezik, 1936.
Nauna i filozofska djela: Ilmu'l Iqtisad (Politika ekonomija), urdu jezik, 1903; Razvoj metafizike u Perziji, 1907;
Zalutala razmiljanja, 1910. na engleskom jeziku; Obnova vjerske misli u islamu, 1930; 1934.


Izbor iz djela
Payami-i Mashriq (Poruka Istoka)

Zbirka Payami-Mashriq nastaje kao odgovor na Goetheov Divan. U svom predgovoru on kae: Piem zbirku poezije
na perzijskom jeziku kao odgovor na Goetheov Divan.... vjerujem da e ova zbirka biti prevedena jer je u njoj obraen
svaki aspekt evropskog intelektualnog ivota i nastojat e ugrijati hladne misli i ideje Zapada.
Ova zbrika ocijenjena je kao jedan genijalan pokuaj eminentnog istonog pjesnika, obdarenog znanjem zapadne
literature i misli, da stupi u dijalog s Evropom. Ovo djelo sadri katrene, koje slijedi odjeljak nazvan Refleksije, gdje se
nalaze pjesme koje opjevaju Ikbalov filozofski ivot u lirskom obliku i nekoliko poetikih skeeva, koji predstavljaju
evropske pjesnike, filozofe i politiare.


ivot
Jedne noi proljetni oblak plaui se alio:
Neprestano putanje suza, ivot je ovaj
Uzviknu munja presijevai se
to samo je osmijeh trenutni
Ko li je zasadio to u vrtu, ja ne znam
ali sad zbore o tome rua i rosa.


Orijentalni pjesnik
Ne kazuj mi o njegovoj osjeajnosti, razumu dobrom
Na pjesnik ko kristal se lomi u lahora dahu pukom
Na ivot strani je rat, kako da uope priu kae
Kad na pokret posrnulog mjehura, bez sjaja se ukae.


Rasprava izmeu znanja i ljubavi
Znanje
Moje oi vide cijeli spektar stvari materijalnih
Uslika svijet u svojoj svestranoj mrei
Moje polje vizije ova strana je nebesa: Ja nemam
nita oko takvih deavanja boanskih.
Moj instrument stvara hiljade melodija
pa moj je prijedlog samo skup misterija.

Ljubav
Tvoja zloudna arolija okeanske valove oivljava
I u gasovitoj neistoj magli atmosferu sakriva
Kad si bio prijatelj sa mnom, svijetlo si bivao,
Ali kad se rastade od mene, od svijetla plamen je postao
Roen si u svetoj sehari boanskog.
Ali si se naao u zamci ejtanovoj.
Doi, uini da ova praina ulistan postane
Pomladi ovaj stari svijet pun bolesti stalne
Doi, uzmi od mog srca moje brinosti
i pod nebom sagradi raj vjenosti.
Od poetka stvaranja par smo veze bliske
Mi smo niski i visoki ton pjesme iste.


Izbor iz djela
Bang-i Dara (Zvuk karavane)

Ovo djelo podijeljeno je na tri dijela i odraz su Ikbalova razvoja misli i ideolokih usmjerenja. Prvi dio predstavljaju
pjesme koje su napisane do 1905. godine. Ikbal u ovom periodu uglavnom pie o prirodi, njenu shvatanju kao ivog
svijeta, te se esto koristi metaforom i personifikacijom kako bi biljnom svijetu dao ulogu ovjeka, ali i drutva
openito, kao to je sluaj s pjesmom Uvehla rua. Prirodne procese, kao to je suneva svijetlost i toplota, kretnja
oblaka, vjetrovi, valovi okeana i drugo, za Ikbala su doivotni saputnici, jer ga kao putnika uvijek prate. Jedna od
najznaanijih Ikbalovih patriotskih pjesama takoer se nalaze u ovom opusu. Taranayi Hindi (Pjesma Indije), koja je
postala himna te se tokom Dana nezavisnosti esto javno izvodi, imala je velik utjecaj u savremenoj politikoj historiji
Indije i prije podjele zemlje.
Drugi dio ine pjesme napisane u periodu izmeu 1905. i 1908. godine. Tokom ovog perioda Ikbal je boravio u
Evropi, te je svoje iskustvo i susret sa zapadnom literaturom djelomino opisao kroza svoje pjesme iz ovog perioda.
Nedostatak duhovnosti koje je uvidio u prenaglaenom racionalizmu evropske literature, te rastuem materijalizmu u
drutvenoj stvarnosti koja ga je okruivala, opisivao je kroz perspektivu pohvale, odnosno pjesama pohvalnica i
pjesama poruke. Poruka ljubavi, ovjeanstvo neke su od pjesama u ovom opusu putem kojih Ikbal izraava
zadovoljstvo intelektualnim napretkom evropske zajednice, ali i pokazuje svoju ogorenost i tugu zbog neprisustva
Boga u tom procesu. Kao poziv, pie pjesme kojima pokuava nadahnuti muslimane da krenu u razvoj nauke, ali kao
traenjem znanja na Boijem putu, jer islam za Ikbala upravo podrava ovakav univerzalizam.
Trei dio zbirke jesu pjesme napisane u periodu 19081923. Ovaj dio Ikbal skoro u cjelokupnosti posveuje svom
civilizacijskom pozivu. Za Ikbala, ova sintagma odrava obavezu muslimanskog drutva da izie iz ogranienih
okvira misli i da podstiu jedni druge na nauno-kulturni razvoj. Islamske poeme poput Tulu'i Islam (Svjetlo islama),
Jawab-i-Shikwa (Odgovor na aljenje) smatraju se najznaanijim poemama u muslimanskoj modernoj knjievnosti.
Ova zbirka karakteristina je i po dobrom razraenom konceptu samosvojnosti (hudi), po emu je Ikbalova poezije
postala mnogo poznata i prepoznatljiva, ali i njegova filozofska misao. Ikbal je nastojao objasniti da se ovo samo ili
lino se razvija kao sluenje Bogu, a zatim kao sluenje ljudima i civlizaciji, a ne ideja sebe koju su grki filozofi
opisali kao izjednaenost ovjeka s bogovima, koja nastaje kao rezultat visoke spoznaje intelekta.



Uvehla rua
O uvehla Ruo! Kako da te jo uvijek ruom zovem
punom enje za slavujevim srcem, kako da te zovem.

Nekad korak zefira tvoja kolijevka zanjihana bijae
u ulistanu prostranom, vesela rua ime ti govorae

Jutarnji lahor otkrivao je milosre tvoje udi prave
a ulistan kano mirisatelj postao je od tvoje pojave.
Moje oko u alosti zbog tebe rosu posvud lije
Moje pusto srce u tvom se emeru prikrije

Siuni iskaz moga unitenja za me ti si
Tuma si moga ivotnoga sna to sad visi

Poput naja svojoj trsci ja priu svoju kazujem
Posluaj o Ruo! Zbog rastanaka ja tugujem!

Komentar:
Ova pjesma nije samo prikaz jeseni u bai kada rue i drugo cvijee nestaju i predstavljaju usamljenost i tugu. Ovo
je metaforika elegija tunog stanja muslimanskog ummeta. Prva tri distiha koja opisuju stanje rue u proljee ustvari
predstavljaju razdoblje zlatnog doba islamskog svijeta, a period jeseni u posljednja tri predstavljaju sadanje stanje
ummeta.
I u posljednjem distihu vidi se sluaj poput onoga iz uvoda Mesnevije (Sluaj ovaj naj ta pria kazuje / Na rastanku
on se ali, tuguje), gdje se jasno vidi Ikbalov pjesniki put koji je inspiriran rastankom sa Voljenim (tj. Allahom d..) i
rastankom sa jedinstvom ummeta, zbog ega Ikbal izraava svoje tuno osjeanje.


Odgovor na aljenje

ta su to ovi Zemljani ljudi? Ne mare za potovanjem
Kako li su samo nemarni i bestidni, mali stanonici Zemlje.

Uveliko prosti i drski, protive se ak i Bogu
Je li to isti Adem kome su se meleki poklonili.

U koraku blaenstva, ovjek je opinjen mudrou nauke
Ipak, on je stranac vrijedna ponienja nepakosnog.

ovjeka osjea ponos moi svoga govora,
Ali budala ne zna ta i kako kazati.

Ti pripovijeda alosne prie, pa tako se glas die,
Tvoje srce kljua od suza nekontrolirano.

Svoje jadikovanje ti si odradio vjeto i umjetno,
Doveo si ljude do kontakta s Bogom.

Mi smo skloni darivanju i doputenju, ali niko ne zasluuje nau milost,
Niko ne koraa Pravim putem, pa kome pokazati put?

Naa kola otvorena je za sve, ali nema nikakvog talenta,
Gdje je ta zemlja plodna da izrodi ljudske dragulje?



Usamljenost

Zato si tuan u nonoj usamljenosti?
Zar zvijezde nisu tvoj poznanik bliski?

Ova elegancija dostojanstva tihog neba,
Ova spavajua zemlja, ovaj svijet utihli.

Ovaj mjesec, divljina, okolina, planine,
Priroda je, bogati vrt rua bijelih.

Raznobojni sedefi su aroliki i prelijepi,
Kao da su zvijezde suza tvojih.

ta je to za im neumjetno udi, o Srce!
Priroda je s tobom u harmoniji, o Srce!


Komentar:
Ikbal je mnogo volio kasnonone molitve i posvetio je osjeaje takvom stanju. U ovoj pjesmi on upravo blagosilja
tihou i mirnou molitvi u tihim zvucima noi.


Izbor iz djela
Bal-i Jibril (Dibrilovo krilo)

Zbirka Dibrilovo krilo jedan je aspekt nastavaka zbirke Zvuk karavane. Bal-i Jibril ima jednu veoma vanu ulogu u
opusu Ikbalove poezije, kao izraz velikih tema i kao primjer dobro strukturirane lirike koja se uzdie do jake
izraenosti suhoparne strasti.
Dibrilovo krilo podijeljeno je u tri odjeljka: ode, katreni i pjesme s posebnim naslovima i razliitim temama. Glavne
teme, posebno meu odama i katrenima, jesu: mistiko iskustvo, koncept samosvojnosti (hudi) i konflikt izmeu
Razuma i Boanske Ljubavi.
Ovo mistiko iskustvo proima se kroz veinu Ikbalova rada i ima takvu strastvenu iskrenost da se ne bi moglo
smatrati da je nastala pod specifinim stilskim utjecajem, kako neki kritiai misle. Ova pjesnika zbirka najbolje bi se
dala razumjeti kroz djelo Obnova vjerske misli u islamu.
Ova zbirka takoer se smatra jednim od glavnih Ikbalovih poetskih stvaralatva, jer su pjesnike emocije znatno
prisutne i naglaene, nego to je to sluaj u prethodnim zbirkama. Ikbalovo glavno nadahnue za pisanje ovog opusa
jeste njegov ponovni put u Evropu, posebno u paniju. Potresen islamskim tragovima nekadanje muslimanske
panije, u arhitekturi Kordove, Sevilje, Toleda, Granade, u ostacima jedne napredne kulture koja je djelovala na tlu
Evrope, Ikbal pokuava oivjeti duh zaboravljene napredne civilizacije Endelusa, koja je dala neprocjenjiv doprinos
Evropi i svijetu. Nadahnut Poslanikovim, a. s., hadisom da meleci prostiru svoja krila onome ko trai znanje iz
zadovoljstva s onim ta ini, Ikbal je Endelus vidio kao mjesto gdje su zaista krila meleka bila mnogo rairena, zbog
naunog napretka koji je bio prisutan na tom podruju i zbog velikih uenjaka koji su djelovali upravo tu. Sintagma
Dibrilovo krilo upravo asocira na zlatni period razvoja islamske kulture i civilizacije u Endelusu.

Tarikova molitva
(na bojnom polju Andaluzije)

Ovi ratnici, pobjednici,
Oboavaoci Tvoji,

Kojima si ti omoguio
da u Tvoje ime pobjede;

Kojima si potinio rijeke i drvea,
od ijeg straha planine postaju praina

Oni ne mare za svijetom.
Ne mare za njegovim slastima.

U svojoj poudi, u svome aru
u svojoj ljubavi za Tobom, o Gospodaru,

Oni ude da budu ehidi,
a ne vladari zemlje.

Ti si ujedinio borbena plemena
u misli, u djelu, u molitvi.

Rasplamsala vatra to je ivot traio
stoljeima, u njima je otkrivena.

O smrti misle ne kao o kraju ivota,
nego kao o oplemenjivanju srca.

Probudi u njima elinu volju
i njihovo oko uini otrom sabljom.

Komentar:
Ikbal ovom pjesmom pokuava rekontruirati poetak osvajanja Andaluzije, te se u pjesmi stavlja u samu linost
Tarika ibn Zijada, kroz koju izraava molitvu Bogu. Ova pjesma ujedno predstavlja i pokuaj oivljavanja dinamikog
duha muslimana i neprikosnovene elje za borbom na Boijem putu kroza sve ivotne aspekte.

Mladiu

Tvoje sofe su iz Evrope, tvoji tepisi iz Irana;
ovo lijeno izobilje mami moj pogled aljenja.

Uzalud ti je i da posjeduje Husrove carske raskoi
ako ne posjeduje hrabrost i zadovoljstvo.

Ne tragaj za sreom u bljetavilu zapadnog ivota,
jer zadovoljstvo lei u srei i uspjehu muslimana.

Kada se orlov duh probudi u mladim srcima,
on vidi svoj svjetlosti cilj meu zvjezdanim nebom.

Tvoje stanite nije na kupoli kraljevske palate,
ti ima umijee orla i trebao bi ivjeti na stjenovitim planinama.


Izbor iz katrena

IV
O valu! Zaroni naglo u tamna mora
i promjeni se kroz okrete i pokrete.
Ti nisi roen za grube povrine obale,
Digni se neukroen i pronai putanju za se.

V
Jesam li ja omeen svemirom ili van svemira?
Svijet posmatra ili sam ja svijet?
Neka bude On sretan u Svojoj beskrajnosti,
Ali neka se udostoji rei mi gdje sam ja.

VI
Bijah izgubljen u samoi Samoopstojnosti
I kao da sam bio nesvjestan Prisustva,
Podigao sam svoj pogled da vidim Dosta
Pa na Sudnjem danu, postidio sam se.

X
Moja priroda je poput svjeeg majinog vjetra,
ponekad njean, ponekad grub.
Dadoh skromni ogrta cvijetnim laticama,
Pa se bodljike pojavie, sa otrinom igle.

XIII
Niti musliman niti njegova mo preivljava
Sufija je nadivio svoju ozarenu duu.
Upitaj Boga za srca i due ljudi prolosti,
Prvo postani fakir da povrati snagu svoju.

Izbor iz zbirke
Zarb-i Kalim (Musaov udarac)

Ovo djelo okarakterizirano je kao Ikbalov politiki manifest. Objavljeno je s podnaslovom Objava rata sadanjem
vremenu. Smatrao je da su moderni problemi nastali zbog bezboja, materijalizma i nepravde moderne civilizacije,
koja se hrani na eksploatacijama slabijih nacija, posebno indijskih muslimana. Simbolika ovog naslova ogledala se u
spaavanju muslimana od bolesti koje je donijela moderna civilizacija, ba kao to je Musa / Mojsije spasio
Izraelane.
Ova knjiga osuuje i muslimanska drutva i svijet u cjelini zato to nisu uspjeli ivjeti po visokim, plemenitim
principima, a takoer poziva itatelje da rade na promjeni svijeta.


Mistik

Oi tvoje uperene su u uda to zadivljuju,
ali svijet dogaaja moj pogled primamljuju.

Bez sumnje, svijet misli udan je i previe,
ali svijet ivota i Smrti udnovatiji je vie.

Poziv za tebe alje ti Svijet ansi skrovitih,
moda ga pretvori kroz pogled bljeskoviti.


Palestinskim Arapima

Poznam plamen to gori u vaim prsima
Zemlje svijeta jo uvijek se boje svog ara
Va lijek u enevi ili Londonu ne moete nai
Franakim vjetrenjaama zavladali su idovi
Znam da nacije ele da slobodu dobiju
Kad bi njegovali Sebe, ukazalo bi se glavno


Demokratija

Po nekoj evropskoj mudrosti
Tajna je otkrivena;
Iako su ljudi obdareni ulom,
Neka poenta bude skrivena.

Demokratija znai oblik
Da se vlada ovjekom javnim.
Bez sumnje, broje se glasovi,
Ali vladanje ostavi neispitanim.



Danas i sutra

Onaj koji ne ozari i ne koristi srce svoje,
U budunosti last ili tuga mu se ne broje.
Sa sutranjicom ta nacija suoiti se ne umije,
Jer u dananjici njena borba e da mrije.


Zakljuak

Uz iitavanje odabranih pjesma iz etiriju poznatih Ikbalovih zbirki, ne treba biti iznenaujue koliko samo Ikbalova
poezija moe djelovati inspirirajue u cilju jednog novog pokreta za reformu savremenog muslimanskog drutva, ali i
proispitavanje valjanosti savremene islamske misli u okvirima svjetske ideologije i filozofije ivota.
Ikbalova poezija odraava nekoliko znaajnih perspektiva koje nam slue kao polazne take u procesu razumijevanja
onoga to je on pisao.
Stil. Ikbalovo iitavanje perzijskih i arapskih pjesnika poput Rumija, irazija, ibn Zejduna i drugih doprinijelo je da
svoj pendapski jezik ukomponira kroz prizme perzijskog i urdu jezika, na kojima je i pisao svoju poeziju. On svojim
pjesmama daje epski karakter, opisuje kretnje kosmosa, prolaznost vremena, i u tom sklopu esto se koristi
neologistinim izrazima koji daju posebnu upeatljivost cjelokupnoj poetici.
Pjesnike slike. Ikbalova glavna inspiracija jeste Bog, odnosno njegovo sveobuhvatno stvaranje koje ni sam pjesnik
ne moe "upratiti". On to vjeto radi, koristei se kur'anskim slikama svijeta, ivota, poslanstva.
Narativni i dramski elementi. Uveliko objedinjavaju Ikbalovu poeziju, pa tako susreemo razne anegdote i prie,
dogaaje iz islamske prolosti, elemente drugih basni, bajki ili muslimanskih pria i kako je ve spomenuto
kur'anskih kazivanja.
Svaki italac Ikbalove poezije nee ostati ravnoduan na njegovo majstorsko inkomponiranje navedenih elemenata u
okvire svojih pjesama. Njegova vjetina da strukturira pjesmu kroz aspekte poetskog stila, narativnog sadraja i
kur'anske poruke uinile su da zaista ponese titulu Pjesnika Istoka.
Literatura:
Ali Shah, Syed Akbar, Iqbal: The Rod of Moses, Lahore, Iqbal Academy Pakistan, 1983.
Hussain, M. Hadi, Iqbal - Payam-i Mashriq (A Message from the East), Lahore, Allama Iqbal Academy, 1971.
Kanda, K. C., Allama Iqbal selected poetry, New Delhi, Sterling Publishers Pvt. Ltd, 2006.
Khalil, M. A. K., The Call of the Marching Bell (Bang-I-Dara), Lahore, Iqbal Academy Pakistan, 1996.
Kiernan, V. G., Poems from Iqbal:Renderings in English Verse with Comparative Urdu Text, London, OUP, 2005.
Mir, Mustansir, Ikbal velikan islamske civilizacije, (prev. Denita Kari), Sarajevo Tugra, 2008.
Sharif, M. M., Historija islamske filozofije, (prev. dr. Hasan Sui), Zagreb, August Cesarec, 1988.