Professional Documents
Culture Documents
Tina Prodanović
Sadržaj
Nazivlje
Filozofski temelji klasicizma
Poetika klasicizma
Klasicizam i prosvjetiteljstvo u
francuskoj književnosti
Kratka biografija Voltairea
Candide
Nazivlje-klasicizam,
klasika,klasicistički
Klasicizam je naziv za razdoblje u
književnosti i umjetnosti te naziv za
njegov prožimni stil
U nekim je svjetskim književnostima
nazvan i neoklasicizam ( da bi naglasili
razlike koje postoje između očitovanja
klasicizma u franc književnosti 17.
Stoljeća)
Klasicizam kao naziv za književnu
epohu nastao je kao izvedenica od riječi
klasika koju je rimski književnik Aulo
Gelije jednom prilikom upotrijebio za
opis pisaca ( classicus-prvorazredan)
Filozofski temelji klasicizma
Razdoblje zapadnoeuropske kulture 17 i
18. St obilježili su filozofi empirizma,
racionalizma i materijalizma, sve do pojave
Imannuela Kanta koji je sva ta (ponekad
oprečna) filozofska gledišta sintetizirao
U Engleskoj se novo doba javlja s pojavom
empirizma (Locke, Hume), dok na
kontinentu vlada racionalizam ( francuski
materijalizam, njemački idealizam)
Poetika klasicizma
Iako postoje različita tumačenja pojma
klasicizam, povjesničari književnosti
uglavnom se slažu da se krajem 17,
stoljeća i najvećim dijelom 18. Znatno
promijenio vladajući ukus čitatelja i da
književnici postupno prihvaćaju poetiku
čije je temeljno načelo sažeo Boileau
Despreaux
“
„Stog ljubite razum:spisi vam u svemu
Nek svoj sjaj i vrijednost crpe tek u
njemu“
Gotovo sve Aristotelove misli došle su
do franc teoretičara u prerađenom
obliku, iz pera talijanskih filozofa 16 st,
razložene, nadopunjene, ponekad i
izmijenjene
Poetika klasicizma usredotočuje se na
opist umjetnika i umjetnosti, uspostavu
kulta antike i kulta pravila te opis stila
Kult pravila kao općih načela
Vjerojatnost
Doličnost
Pravila o jedinstvima radnje, vremena i
mjesta
Jedinstvo tona
Klasicizam i prosvjetiteljstvo u
francuskoj književnosti
Prosvjetiteljska misao počiva na uvjerenju
u napredak civilizacije pa se uopćeno za
18. Stoljeće može reći da je nadahnuto
uspjesima znanosti i vjerom u moguću
obnovu društva sa stajališta razuma
Prosvjetiteljstvo se razvijalo tijekom 17 i 18
st iz ideje antropocentrizma, baštineći
zasade humanizma te se poput njega
poziva na klasičnu kuluturu antičke Grčke i
Rima
Voltaire
Voltaire ili pravim imenom François Marie
Arouet (Pariz, 21. studenog 1694 -
Pariz, svibnja 1778.), francuski književnik
k, povjesničar i filozof. Središnja figura
prosvjetiteljstva u Francuskoj. Pripadnik
francuskog kruga enciklopedista,
uz Diderota, D'Alemberta i dr. Ugled
vodećeg duhovnog autoriteta
prosvjetiteljske Europe stekao je već za
života.
Rođen u bogatoj pariškoj obitelji kao
četvrto od petero djece. Pohađao je
uglednu jezuitsku gimnaziju Lycée Louis-le-
Grand. Počeo je studirati pravo, ali je
uskoro napustio studij. Kao talentiran
pisac epigrama, duhovit kozer i satiričar,
zarana je ušao u mondene pariške
salone[5]. U tom krugu, veselo i bezbrižno
provodeći život, kod Voltairea se rano
razvila težnja za nesputanim, slobodnim
odnosima kao i skeptički pogled na svijet
Godine 1726. odlazi u Englesku gdje se
upoznaje s filozofskim
idejama Popea, Newtona, Lockea
i Shaftesburyja. U Engleskoj se posebno
oduševljava visokim mjestima koje tamo
zauzimaju umjetnici, filozofi i učenjaci
U Pariz se vraća 1729., bez prihoda i sa
zabranom ulaska na kraljevski dvor u
Versaillesu. Boravak u Engleskoj
potaknuo je Voltaireovu transformaciju
kao pisca i mislioca, te su neki ustvrdili
kako je "otišao iz Francuske kao pjesnik,
a vratio se u nju kao mudrac"
Na poziv pruskog kralja Fridrika Velikog
odlazi u Potsdam, u dvorac Sans-Souci (u
prijevodu: "Bez brige"), gdje susreće svoje
zemljake, prosvjetitelje Maupertuisa i
Lamettriea i gdje igra ulogu duhovnog
savjetodavca Fridrika Velikog. Prisno
prijateljstvo s kraljem-prosvjetiteljem, s
kojim je često u šetnjama i večerama
duhovito razgovarao i koji je tražio da
Voltaire ispravlja njegove spise, uskoro je
međutim ohladnjelo
Godine 1778. vraća se trijumfalno u Pariz,
obasipan cvijećem i aklamacijama čitavog
grada. Za vrijeme izvođenja njegove
tragedije Iréne njegova je bista na
otvorenoj bini ovjenčana lovorovim
vijencem. Tri mjeseca kasnije, 30. svibnja,
umire. Prvo je sahranjen potajno kako bi se
izbjegle demonstracije, a 1791. godine
revolucionari njegovo tijelo prenose
u Panthéon.
Djela
Filozofska djela- “Filozofski rječnik”,
“Filozofska (engleska) pisma”,
“Rasprava o toleranciji”
Epovi- “Henrijada”
Drame- “Zaire”, “Merope”
Romani i pripovjetke- “Candide”,
“Zadig”, “Micromegas”
PARODIJA
- ismijavanje metafizičih sustava,
Spinoze, Decartesa, Rousseaua
- Voltaire parodira idealistički sustav
filozofskom optimizma (Leibnizova
filozofija)
PARODIJA
KNJIŽEVNA PARODIJA LEIBNIZOVIH IDEJA
- zlo je usklađeno s Božjom pravednošću
- religija ne može proturječiti razumu
- Bog je stvorio naš svijet kao “najbolji od
mogućih svjetova”
- duša i tijelo djeluju usklađeno
- svaka stvar na svijetu mora imati svoj uzrok
- svijetom vlada unaprijed određeni sklad i
hramonija
PARODIJA
- učitelj Panglos poučava metafiziko-teologo-
kozmo-bleso-logiju