Gustave Flaubert, Gospoa Bovary

AUTOR: Roen 1821. u Rouenu. Umire na obiteljskom imanju 1880. Njegovi neobjavljeni mladenaki tekstovi su: Po poljima i
alim (putopisne biljeke s putovanja) i Kandidat (kazalini komad); njih slijede roman Gospoa Bovary (1857.), povijesnoarheoloki roman Salambo (1862.), autobiografski roman Sentimentalni odgoj, filozofsko-pjesnika dramska epopeja Iskuenje sv.
Antuna.
PREDGOVOR: Svaka stvar od ovoga svijeta ima u sebi svoje nalije koje se s njom neprekidno bori nastojei je unititi. To
nadmetanje je ivot sam. Roman je pisan u treem licu. Objektivni, iscrpni i nepristrani opisi u skladu su s poloajem naratora, a
to je onaj svevideeg oka, sveprisutnog i sveznajueg promatraa. Naturalizam je nuan rezultat podrobna opisivanja i
pripovijedanja, pieve pripovjedake tehnike koju je njegov suvremenik Saint-Beuve usporeivao s preciznou lijenikog
rukovanja skalpelom. Formalni govorni inovi koji se ostvaruju formulama (vi ste, moete zakljuiti) i rjee uporabom
intimnije prve osobe mnoine (mi smo) u svrhu poosobljavanja odnosa sa itateljem. Objektivnost je tolika da ponekad nadilazi
samu sebe, postajui hladnom ironijom koja mjestimice izraava nesnoljivost prema prikazivanom predmetu ili osobi. U romanu
se na vie mjesta preispituju religijski fenomeni. Sam tekst ne nudi nikakav vrst stav, ostavljajui itatelja slobodnog da sudi o
predoenim mu likovima: lik ne naroito simpatina sveenika; Emmine dvojbe oko ispovijedi, grijeha i religijskih pomagala;
imamo i sjajnu, snanu sliku davanja posljednje pomasti koju je autor napisao sluei se knjigom opata A. Guilloisa o tumaenju
katekizma. Ovaj roman otkriva autora kao odlinog pripovjedaa, nepristranog, koji tei za savrenstvom izraza, autor iznimne
pripovjedake virtuoznosti ije se reenice odlikuju biranim rijeima i lakoom izraza koji teku; odlomci koji su rezultat rada, i to
temeljita, preradbe i dotjerivanja. Djelo je stvarao pet godina.
Charles Bovary
Prosjean je ak, ne ba uspjean student medicine koji se prvog puta eni po majinom izboru, a nakon smrti prve ene, koja je
ve bila zala u etrdesete, on se eni Emmom, keri zakupca Roualta, koju e neprekidno slijepo voljeti. Radi u provinciji, a kada
Emmi dojadi ivot na takvom mjestu, oni se sele u Yonville, iz Tostesa. Tamo mu se raa ki, a ena mu umire. Nakon njezine
smrti, njegova se ljubav pokae jo jaom. On nalazi pisma i doznaje za Emmine ljubavi, on joj oprata; zanemaruje svoj
lijeniki posao, gubi sav svoj imetak, i jednoga dana nae ga kerka mrtva u sjenici njihova vrta.
Emma Bovary
Najprisutniji je lik u romanu ija je traginost najtemeljitije iznesena u svoj svojoj beznadnosti. Doznajemo sve o njezinom
djetinjstvu, odgoju kod urulinki, mladosti, doznajemo sve njezine sukobe s vlastitim potrebama, eljama, s vjerskim osjeajima i
okolinom kojoj nije htjela pripadati. Ni u jednom trenutku sveznajui pripovjeda ne suosjea: ne suosjea s Emmom koja jest
sposobna osjeati, osjeati puno, nijansirano i jako, ali robujui ispraznosti takvih osjeaja koji ne produhovljuju, nego postupno
ubijaju. Konano, pripovjeda zna kako ju je njezina seljaka krv uvijek gonila za dobitkom. Postoji slobodna volja koja doputa
da se u eljenu trenutku umre, nestane, ali smrt je Emmina jeziva, a ispatanje strano. Ispatanje roba strasti i ispraznosti koja je
svaiji usud.
-

tenja joj je upoznati ljubav, zbog toga je i nastradala

udajom otkriva stvarnost, ne podnosi mua mediokriteta
varka srca i spoznaja tijela Rodolphe (romantiarski, senzualni lik)
tei za oponaanjem uzora, nije joj suen ideal

Tema: nesretan brak i preljub, nesnoljivost stila ivota i zbilje

Kompozicija: 3 dijela (trptih) dijelovi Emminog ivota
1.
2.
3.

nema posebnih dogaaja, samo ples

- gubi se zaljubljenost prema muu
upoznaje Lona, nakon to su se preselili u Yonville
- veza s Rodolpheom, nakon raskida slom
veza s Lonom, dugovi
- otrovala se

za razliku od Balzaca, ovdje nema dugih opisa

bovarizam
Nemona enja osrednjih duhova prema visinama, odn. ovjekova sklonost da, poput Emme, smatra da je roen za neto bolje od
onoga to mu je sudbina namijenila.
PRVI DIO

I.
Novajlija koji je bio ostao u kutu za vratima, tako da smo ga jedva vidjeli, bio je djeak sa sela od petnaestak godina i vii od sviju
nas. Kosu je imao na elu ravno podrezanu kao kakav seoski crkveni pjeva, a izgled mirnoga, ali veoma zbunjenog djeaka.
Premda nije bio irokih ramena, njegov kaput od zelena vunena sukna s crnim pucetima mora da ga je stezao pod pazuhom, a kroz
raspore na zarukavlju vidjeli su se crveni zglavci navikli da budu goli. Noge u plavim arapama virile su mu iz ukastih hlaa
koje su bile jako nategnute naramenicama. Na nogama je imao teke, loe namazane cipele, okovane avlima.
On je napeto sluao, paljiv kao na propovijedi, ne usuujui se ak ni staviti nogu preko noge, niti se nalaktiti, a kad je u dva sata
zvono zazvonilo, morao ga je nadstojnik opomenuti da zajedno s nama stane u red.
Nita od svega toga nije razumio; uzalud je sluao, nije shvaao. Pa ipak je radio, imao je sve skripte uvezane, pohaao je sva
predavanja i nije proputao u bolnici nijedan lijeniki pregled.
Sasvim razumljivo, on se iz nemarnosti malo-pomalo okani svih odluka to ih je prije bio stvorio. Jedanput izostane s pregleda u
bolnici, drugi put s predavanja, i tako ih, uivajui u lijenosti, malo-pomalo vie nije pohaao! Navikne se na kavane i postane
strastveni igra domina.
Trebala mu je ena, i mati mu je nae. Bila je to udovica nekog sudskog ovrhovoditelja iz Dieppea kojoj je bilo 45 godina, a imala
je 1200 livra godinjeg prihoda. Premda je gospoa Dubuc bila runa, suha kao prut, puna pritia kao proljee pupova, imala je
prosaca na izbor.
Charles je oekivao da e u braku biti slobodniji, zamiljajui da e popraviti svoje prilike i da e biti slobodan raspolagati sa
sobom i svojim novcem. Ali gospodar je bila njegova ena.
Svako je jutro morala imati svoju okoladu i zahtijevala je neizmjerno mnogo panje.
II.
To pismo, zapeaeno malim peatom od plavoga voska, zaklinjalo je gospodina Bovaryja da odmah doe na posjed Bertaux da
namjesti jednu slomljenu nogu.
Charles je od asa do asa otvarao oi; zatim, budui da mu se duh umorio, a san mu se sm od sebe povratio, uskoro opet
zapadne u neko drijemanje u kojem su se njegovi najnoviji dojmovi mijeali s uspomenama, tako da je vidio sebe samoga u
dvostrukoj ulozi: kao studenta i kao oenjena u isti mah, kako lei u svojoj postelji kao maloprije i kako prolazi operacijskom
dvoranom kao negda.
Putem razabra lijenik iz razgovora sa svojim vodiem da je gospodin Roualt svakako jedan od najimunijih gospodara. Slomio je
nogu juer naveer na povratku od jednog susjeda, gdje su slavili Sv. tri kralja. ena mu je umrla prije dvije godine. S njim ivi
samo njegova gospoica koja mu pomae u voenju kuanstva.
Prijelom kosti bio je obian i bez ikakvih komplikacija. Charles nije mogao ni zaeljeti laki.
Charlesa iznenadi bjelina njezinih nokata; bili su sjajni, pri vrhu nokti bijahu tanki, istiji od dieppske bjelokosti i podrezani u
obliku badema. No ruka joj nije bila lijepa, moda je bila pomalo blijeda i u lancima malo suha, a i odvie dugaka i bez mekih
pregiba u obrisima. Lijepe su doista bile njezine oi; premda su bile smee, a gledale su vas otvoreno i nekom bezazlenom
smionou.
Mjesto da doe u Bertaux poslije tri dana, kako je bio obeao, vrati se ve sutradan. Zatim je redovito dolazio dva puta tjedno ne
raunajui neoekivane posjete to ih je od vremena do vremena inio toboe sluajno. Uostalom, sve je ilo dobro. Ozdravljenje
je dobro napredovalo, i kad su poslije 46 dana vidjeli iu Roualta kako pokuava sam hodati po svojoj bajti, poee gospodina
Bovaryja cijeniti kao ovjeka velikih sposobnosti.
I ona je zamrzi, instinktivno. Isprva je davala sebi oduka natucajui mu tota o njoj, ali Charles to nije razumio; zatim prijee na
zajedljive primjedbe, preko kojih je Charles utke prelazio iz straha pred olujom; napokon udari u otvorene prijekore na koje on
nije znao to odgovoriti.
Charlesu to dojadi i on prestade odlaziti u Bertaux. Poslije mnogih jecaja i poljubaca, u jednome silnom izljevu ljubavi, Hlose ga
prisili da poloi ruku na njezin molitvenik i da se zakune da vie nee ii tamo.
Ona ga je, napokon, ipak ljubila.

III.
A onda, sasvim polagano, dan za danom, proljee za zimom, jesen za ljetom, bol je prolazila, postupno, malo-pomalo; nestala je,
otila je, slegla se, hou rei, jer vam na dnu uvijek ostane neto, kao neki reklo bi se teret, tu, na grudima!
to se vie privikavao da ivi sam, sve je manje mislio na nju. Novo zadovoljstvo da je svoj gospodar uinilo mu je doskora
samou snoljivom.
Ona se tuila kako je od poetka proljea hvata vrtoglavica, zapitala se je bi li joj pomogle morske kupelji, stade govoriti o ivotu
u samostanu, a Charles o svojem kolovanju u gimnaziji; tako im se jezik razvezao. Pooe gore u njezinu sobu. Ona mu pokae
svoje stare note, knjiice to su joj poklonili za nagradu, i vijence od hrastova lia to su leali u donjem dijelu ormara. Govorila
mu je i o svojoj majci, o groblju, pa mu ak pokazala u vrtu uzanu lijehu gdje je svakoga prvoga petka u mjesecu brala cvijee i
nosila ga na majin grob. () as je bila vesela i gledala bezazlenim oima, a odmah zatim napola bi zatvorila vjee i s pogledom
punim tuge misli su joj bludjele bogzna kuda.
() Charles odlui da je zaprosi im mu se za to prui prilika.
IV.
Obje su obitelji bile pozvale svu svoju rodbinu, pomirili se s posvaanim prijateljima i pisali znacima koje ve odavno nisu
vidjeli.
Charles nije po naravi bio nimalo duhovit ovjek i nije se naroito istaknuo za vrijeme svadbe.
Dva dana poslije svadbe supruzi su otili jer Charles zbog svojih bolesnika nije mogao dulje ostati.
V.
Prvih se dana pozabavi time da smilja razliite promjene u svojoj kui.
On je dakle bio sretan i nije se brinuo ni za to na svijetu. Objed nasamo sa enom, naveer etnja po velikoj cesti, kretnja njezine
ruke kad je gladila kosu, pogled na njezin slamnati eir to je visio na kvaki jednoga prozora, i jo mnogo tota drugo u emu
Charles nikada nije nasluivao naslade, inilo je sad njegovu neprekidnu sreu.
Prije no to se udala, ona je mislila da osjea u sebi ljubav; ali kako srea, koja bi se morala roditi iz te ljubavi, nije dola, ona je
mislila da se moda prevarila. I Emma je nastojala da dozna to se zapravo u ivotu razumije pod rijeima srea, ljubav i zanos,
koje su joj se u knjigama inile tako lijepima!
VI.
Kad joj je bilo godina, otac je sm odvede u grad da je smjesti u samostan.
Mjesto da slua misu, ona je u svome molitveniku promatrala pobone sliice obrubljene azurnom bojom, to slue kao znak, i
voljela one to su predstavljale bolesnu ovicu, Presveto Srce Isusovo probodeno otrim strelicama ili jadnoga Isusa koji putem
pada pod teretom svetoga kria. Da bi se trapila, ona pokua da posti itav dan.
Kad je ila na ispovijed, izmiljala je beznaajne grijehe, samo da bi mogla to dulje ostati i kleati u sumraku, sklopljenih ruku, s
licem naslonjenim na reetku sluajui ispovjednikov apat.
Emma je u sebi osjeala neko duevno zadovoljstvo to je tako brzo postigla onaj rijetki ideal bljedolikih bia, do kojega prosjeni
ljudi nikada ne dolaze.
VII.
Ali kako da izrazi onu neshvatljivu nevolju koja mijenja svoje lice kao oblaci i koja se kovitla poput vjetra?
Nije li se, naprotiv, mukarac morao u sve razumjeti, isticati se na mnogim podrujima i upoznati svoju enu sa silama strasti,
prepredenostima ivota i svim tajnama?
Charles napokon stade sebe cijeniti vie to ima takvu enu.
VIII.
-

put u Vaubyessard

IX.
Uzdasi na mjeseini, strastveni zagrljaji, suze koje padaju na ruke to su se prepustile poljupcima, sva grozniava tjelesna
uzbuenja i njene ljubavne enje nisu se uope mogle zamisliti bez balkona velikih dvoraca koji su puni dokolice, bez budoara
sa svilenim zastorima i vrlo debelim sagom, bez sanduia punih cvijea, bez postelje na podiju i bez blistanja dragulja i zlatnih
gajtana na livreji.
Ona ga je oaravala mnotvom ukusnih sitnica.
DRUGI DIO
I.
() ali ja ne osjeam potrebu da idem u crkvu, da ljubim srebrne posude i da svojim novcem tovim gomilu lakrdijaa ()!
II.
Budui da se veoma dosaivao u Yonvilleu gdje je bio odvjetniki pripravnik kod biljenika Guillaumina, gospodin Lon Dupuis
esto je kasnije veerao.
Lon je, naime, stanovao kod ljekarnika, kod koga je imao jednu sobicu na drugome katu ().
III.
Zaokupi ga jedna ugodnija briga, trudnoa njegove ene.
Ona dakle nije uivala u onim pripremama u kojima se iivljava materinska njenost i, zato je moda ve u poetku neto smanjilo
njezinu ljubav prema djetetu.
Charles kao da ga nije odvie rado doekivao i Lon se kolebao izmeu straha da ne bi bio nametljiv i elje za prisnim
prijateljstvom koje mu se inilo gotovo nemoguim.
IV.
Ona je esto molila da joj kazuje kakve stihove.
Zato lijenikova ena daje pisaru darove? To se svima uini udno i napokon zakljuie da ona mora da je njegova dobra
prijateljica.
Emma se meutim nije pitala ljubi li ga.
V.
Pod pramenom kose virila mu je resica od uha, a njegove velike plave oi, koje su gledale u oblake, priine se Emmi bistrije i
ljepe od onih gorskih jezera, u kojima se ogleda nebo.
Ona mu se dakle priini tako kreposna i tako nepristupana da ga ostavi svaka nada, pa i najmanja.
Ali upravo zato to je se morao odrei, ona je postala za nj neko neobino bie.
Mjetanke su se divile njezinoj tedljivosti i voenju kuanstva, bolesnici njezinoj uslunosti, a siromasi njezinu milosru.
Lon nije znao, kad je sav oajan odlazio od nje, kako se ona dizala da ga moe vidjeti na ulici.
VI.
() Emma se nesvjesno udila toj mirnoi stvari dok je u njoj samoj bjesnjela takva bura.
udno je to pomisli Emma kako je to dijete runo!
Oni se pogledae, a njihove misli, utonule u istoj boli, grevito se zagrlie kao dvije uzdrhtale grudi.
VII.

Meutim, plamen se stia, bilo zato to je ponestalo goriva, ili, zato to se odvie toga nagomilalo. Ljubav se zbog Lonove
odsutnosti potpuno ugasi, mo navike zatomi njezinu tugu ().
esto ju je hvatala nesvjestica.
VIII.
Rodolphe je razgovara sa gospoom Bovary o snovima, slutnjama i magnetizmu.
Njihove suhe usne drhtale su od silne udnje, i njihovi se prsti, blago, sami od sebe isprepletoe.
Sanjario je o njezinim rijeima i o obliku njezinih usana ().
IX.
Ne, ja vas ljubim, to je sve!
Ona zabaci svoj bijeli vrat, koji se nadimao od uzdaha, te klonuvi, sva u suzama, s jednim dugim drhtajem i pokrivajui lice
rukama, ona mu se poda.
Ona je u sebi ponavljala: Imam ljubavnika, imam ljubavnika! uivajui pri toj pomisli, kao da je ponovno dola u doba
puberteta.
Emma se sad, kad god bi Charles rano otiao od kue, brzo oblaila i neujno silazila niz vanjske stube koje su vodile na obalu
rijeke.
Na kraju on izjavi ozbiljna lica da njezini pohodi postaju nepromiljeni, i da time kvari svoj ugled.
X.
Meutim, Rodolpheov strah malo-pomalo prijee i na nju.
Preko cijele zime, ili puta tjedno, po mranoj noi dolazio je on u njezin vrt.
I tada, uvjeren da ga ona ljubi, on se vie nije pretvarao, i njegovo se vladanje izmijeni.
Ona se tovie zapita zato mrzi Charlesa, i ne bi li bilo bolje da ga moe voljeti.
XI.
-

operacija noge
XII.

Oni se ponovno poee voljeti.

Ta ljubav prema ljubavniku rasla je doista svakim danom sve vie, usporedo s odvratnou prema muu.
-

malo zaduivanje kod trgovca

XIII.

im je doao kui, Rodolphe odmah sjede za pisai stol ispod jelenje glave koja je krasila zid kao trofej. Ali kad je drao pero
meu prstima, nikako nije mogao nai prave rijei, te tako, naslonivi se na laktove, stade razmiljati. inilo mu se da je Emma
odmaknula u daleku prolost i kao da je odluka koju je bio donio, najedanput stvorila izmeu njih nepremostivu provaliju.
Emma vrisnu i pade kao mrtva nauznak na zemlju.
43 dana nije se Charles micao od njezine postelje. On zanemari svoje bolesnike ().
as je osjeala bolove u srcu, as u grudima, u glavi, u udovima; nastupie i povraanja u kojima se Charlesu uini da vidi prve
znakove raka. A imao je osim toga jadni ovjek i novanih briga.
XIV.

I sam pogled na njegovu sveeniku halju tjeio ju je.

Uspomenu na Rodolphea ona bijae potisnula sasvim na dno srca, i tamo je ona ostala sveanija i nepominija no kakva
kraljevska mumija u nekoj podzemnoj dvorani.
Tada se Emma dade na pretjerana djela milosra.
upnik je doista bio estit ovjek; ak se jednoga dana nije nimalo sablaznio nad ljekarnikom koji je savjetovao Charlesu neka
povede gospou u rouensko kazalite da uje slavnog tenora Lagardyja i da se tako malo pozabavi.
XV.
im je stupila u predvorje, Emmi zakuca srce.
-

susret s Lonom
TREI DIO
I.

To je bio jedan od najpristalijih studenata; nije nosio ni odvie dugu ni odvie kratku kosu, nije ve prvoga u mjesecu potratio
novac kojim se morao izdravati itavo tromjeseje, a ivio je u dobrim odnosima sa svojim profesorima. Razuzdana se ivota
uvijek uvao, koliko iz plaljivosti, toliko iz tankoutnosti.
Emma ne priznade da je voljela drugoga; on ne ree da je bijae zaboravio.
II.
Dodue, nije ju nita sililo da otputuje, ali ona je bila dala rije da e se vratiti jo istu veer. Osim toga, Charles ju je oekivao, i
ona je ve osjeala u dui onu plaljivu pokornost, koja je za mnoge ene kao kazna, a u isti mah i otkupnina za preljub.
Gospodin Bovary otac bijae doista iznenada preminuo od kapi pretprole veeri, kad je ustajao od stola, i iz pretjeranih obzirnih
misli prema Emminoj osjetljivosti, Charles bijae zamolio gospodina Homaisa da joj paljivo priopi tu stranu vijest.
Ve sutradan ona sjedne u Lastavicu i otputova u Rouen da se posavjetuje s gospodinom Lonom; i ona je ostala tamo 3 dana.
III.
To bijahu 3 itava dana, divna, sjajna, pravi medeni mjesec. Smjestili su se u hotelu Boulogne, na pristanitu. Oni su ivjeli tu iza
sputenih kapaka i zakljuanih vrata, meu cvijeem razasutim po podu, pijui hladna pia koja su im donosili ve izjutra.
Rastanak je bio tuan.
IV.
Lon je uskoro poeo gledati svoje prijatelje nekako s visoka; izbjegavao je njihovo drutvo i potpuno zanemario svoj posao.
Oekivao je njezina pisma; on ih je vie puta itao. Pisao joj je redovito.
On poe obilaziti oko Emmine kue.
I tako je eto ona uspjela dobiti od svoga mua doputenje da ide jedanput tjedno u grad i da se tamo sastaje sa svojim
ljubavnikom. Poslije mjesec dana svi su ak tvrdili da je znatno napredovala.
V.
A zatim bi poslije poljubaca provalila bujica rijei. Pripovijedali su jedno drugome svoje jade koje su doivjeli u toku tjedna, svoje
slutnje i nespokojstva radi pisama.
On joj je prodirao u dubinu due kao vihor u kakvu provaliju i nosio je u prostore neizmjerne sjete.
Emma je uivala u toj ljubavi oprezno i predano.
Emma se malo zaplela u tim raunima, a u uima joj je zvonilo kao da su zlatnici, provalivi iz kese, zveali svuda oko nje po
podu.

VI.
Ona je sva ogorena upravo bila otila. Sada ga je mrzila.
Tada ona planu, podsjeajui ga na rije koju joj je bio dao da nee trgovati njezinim mjenicama. Lheureux je to priznavao.
VII.
Tada ga ona pokua ganuti, i uzbuujui se i sama, ispripovjedi mu svoje obiteljske nevolje, svoje tekoe, svoje potrebe.
() ona jo nikada nije osjeala toliko potovanja prema samoj sebi, ni toliko prezira prema drugima.
-

problem s ovrhom
VIII.

Bojala se, a u isto vrijeme gotovo i eljela da ga ne nae kod kue, premda joj je to bila jedina nada, posljednji spas.
Ona se sama izdavala, ona se gubila.
Ona ubrzo poe povraati krv.
Grudi joj se istoga asa poee naglo nadimati. Jezik joj cio izie iz usta, oi su joj kolutale i blijedjele kao dvije okrugle svjetiljke
koje se gase, tako da bi ovjek pomislio da je ve mrtva ().
I Emma se stade smijati uasnim, luakim, oajnim smijehom, jer joj se uini da vidi grozno lice prosjaka.
Jedan je gr ponovno obori na jastuke. Emme vie nije bilo.
IX.
Hou da je pokopate u njezinoj vjenanoj haljini, u bijelim cipelicama i s vijencem na glavi. Kosu joj raspletite po ramenima.
Neka budu 3 lijesa: jedan od hrastovine, jedan od mahagonija, jedan od olova. Neka mi nitko nita ne govori, imat u dovoljno
snage. Preko svega neka joj se stavi veliki komad zelena baruna. Ja to hou. Uinite tako!
X.
Stari Rouault bijae dobio ljekarnikovo pismo tek 36 sati poslije nesretnog dogaaja; iz obzira prema njegovoj oinskoj
osjetljivosti, gospodin Homais ga je bio sastavio tako da se nije moglo znati to se zapravo dogodilo.
On je meutim nastojao biti poboan i prepustiti se nadi u budui ivot, u kojem e se s njom sastati.
Rodolphe, koji je za razonodu cijeli dan lutao po umi, spavao je mirno u svome dvorcu, a i Lon je, tamo u Rouenu, takoer
spavao.
On je sjedio s glavom zabaenom na zid, zatvorenih oiju, otvorenih usta, a u rukama je drao dug pramen crne kose.
On pade na zemlju. Bio je mrtav.
Od smrt Bovaryjeve, 3 su se lijenika izmijenila u Yonvilleu, ali nijedan se nije mogao odrati jer ih je gospodin Homais odmah
onemoguio. On ima golemu klijentelu, vlasti ga tede, a javno ga miljenje titi. Nedavno je dobio kri Legije asti.