INTERVJU

1. Poštovana, sada već kada sam Vam objasnila zašto mi je potreban razgovor sa psihologom i u
koje svrhe, voljela bih da pređemo na pitanja. Najprije općenito me znima čime se bavite kao
psiholog i šta je Vaš razlog izbora profesije?

Bavim se psihološkim savjetovanjem u privatnoj praksi i psihoedukativnim radom. U mom

slučaju profesija kojom se bavim je i moj poziv, volim to što radim i izabrala sam psihologiju iz
ljubavi prema čovjeku i želji za spoznajom i učenjem.
2. Koji dio psihologije Vas najviše zanima?

U posljednje vrijeme bavim se pozitivnom psihologijom, tačnije razvojem ljudskih karakternih

snaga i vrlina. Fascinira me i biološka psihologija, razvojna , edukacijska i kognitivna
psihologija.
3. Kako psihologija može pomoći mladima? Je li dovoljno da istražuju o psihologiji kao nauci ili a
razgovaraju sa psihologom?

Psihologija je jako bitna za mlade, jer je mladost period koji se veže za formiranje naših
identiteta, kasnije i integracijske procese. Bitno je i istraživanje i iskustvo. Kroz učenje
razvijamo naš kognitivni kapacitet, kroz rad sa psihologom bolje upoznajemo sebe, svoje
snage i slabosti. Poznata su istraživanja koja govore da je jedan od ključnih faktora koji utiče
na pozitivan ishod razgovora sa psihologom sam odnos između psihologa i osobe sa kojom
razgovara, odnosno veza koja prozilazi iz susreta dva ljudska bića, ta relacijska komponenta.
Kroz odnos razvijamo vještine o kojima učimo, razvijamo emotivni kapacitet, učimo upravljati
emocijama, komunicirati, suosjećati...
4. Svjedoci smo novonastaloj situaciji i mnogim poteškoćama sa kojima se susrećemo u
posljednjih mjesec dana. Mnogi nude savjete i rješenja u borbi protiv stresa, depresije
anksioznosti i slično. Mene zanima šta Vi mislite je li dovoljno da poslušamo svaki savjet i
čitamo o raznim savjetima? Može li nam poneka višak informacija povećati stres?

Bitno je ostaviti prostor da „sažvačemo“ informacije sa kojima se susrećemo. Bitno je kritički

misliti o svemu pročitanom, a bitna je i primjena, ako nam je to namjera, u slučaju da
pronađemo nešto što nam je korisno. Najbitnije je da znamo šta nam treba, i da budemo
svjesni na koji način „gutanje“ informacija djeluje na nas. Višak informacija svakako izaziva
stres, sam stres se odnosi na neki disbalans, nečega je previše ili premalo u organizmu. Onda
će nam tijelo poslati signal u vidu neke neugodne emocije, haotičnih misli, bola u vratu, glavi,
i sl., i bitno je zatim da znamo iščitati sve te signale, i adekvatno reagovati – najčešće nam je
potrebno povlačenje, odmor, pokret u vidu bilo koje fizičke aktivnosti, opuštanje u prirodi,
druženje sa dragim ljudima (koji mnogo ne govore  ).
5. Kako kao psiholog posmatrate „borbu mrva i aždahe“ – odnosno, čovjeka i Cvovid-a?

Zanimljiva sintagma – implicira da je Covid aždaha, a čovjek mrav, odnosno da je čovjek mal,
a virus velik, što nije slučaj. Recimo da Covid radi svoj posao (organizovan je poput legije
mrava), a čovjek poput aždahe bljuje vatru, ponegdje i bez potrebe.
Ponekad, da bismo preživjeli, koristimo neefikasne strategije preživljavanja, najčešće iz
neznanja, ili iz iluzije znanja. Vidim da se kao ljudska vrsta nismo pokazali uspješnim u
upravljanju sobom, vidim da nismo svjesni naših kapaciteta samoorganizacije, kao ni naših
 kapaciteta općenito, i vidim da još nismo uvidjeli značaj naše međupovezanosti i saradnje sa
ciljem povećanja lične i kolektivne kvalitete život. Vidim i da se sve to mijenja.
6. Koliko meditacija pomaže prilikom borbe protiv stresa?

Mnogo. Znam da nije stručan odgovor na pitanje, možda ću neispravno prenijeti informacije,
ali rađena su istraživanja koja govore da vježbanje meditacije dva puta dnevno po deset-
petnaest minuta, dugoročno mijenja naš ćelijski sastav, odnosno mijenja našu strukturu
ličnosti (upućujem te na dalje istraživanje). Meditacija je vještina koja se uči, njeni efekti su
uveliko istraženi i poznati, ona nas jednostavno vraća u naše prirodno stanje opuštenosti i
blagostanja.
7. Hoće li ljudi sa boljom emocionalnom inteligencijom bolje podnijeti karantin?

Pretpostavka je da da. Emocionalno inteligentni ljudi su svjesniji sebe, svojih emocija,

stavova, potreba, bolje upravljaju sobom, bolje se povezuju sa drugima, sve su to vještine
potrebne za situacije neizvjesnosti.
8. Jeste li se za vrijeme karantena razmišljali o introvertima? Smatrate li da će i oni mijenati
svoje navike nakon ove, već pomenute situacije?

Iskreno nisam, ali vjerujem da će i kod introverata doći do propitivanja nekih uvjerenja o
ljudima i odnosima općenito. Ne znam u kojem smjeru bi moglo doći do promjene navika.
Ono što sam primijetila jeste da introverti teže traže pomoć i posežu za drugim ljudima, a
vjerujem da je čitava ova situacija pokazala koliko smo mi ljudi bitni jedni za druge, i koliko
nismo i ne možemo živjeti usamljene živote. Također, otvaranje online kanala komunikacije
mnogim je introvertima pružilo novi način da budu prisutni na sigurnoj distanci u društvenim
(virtualnim) krugovima, i želim vjerovati da to znači da imaju više prilike da se izraze, i da na
taj način bolje upoznaju sebe i dobiju podršku za nova otvaranja i kontakte.
9. Mnogi poistovjećuju psihijatre i psihologe. Možete li mi objasniti koja je ključna razlika?

Ključna razlika je u pristupu, psihijatri imaju edukacijsku pozadinu u medicini i koriste

medicinski pristup, psiholozi imaju pozadinu u društevnim naukama, i koriste humanističke,
ili bolje rečeno integrativne pristupe u radu sa ljudima.
10. Zna li posao psihologa biti stresan toliko da ponekad postajete sami svoj psiholog? (Ukoliko
smatrate da je ovakvo pitanje previše intimno, razumijem Vaše odbijanje davanja odgovora).

Naravno, to je možda i ključno za izbalansiran (radni) život psihologa. Psiholog je osoba koja
vas želi razumjeti, saslušati, podržati, usmjeriti, gledati sa vama svijet iz različitih uglova,
ponekad i sjediti i ne raditi ništa, jednostavno dušom biti tu (psihe u riječi psihologija
označava dušu, snagu duše ne smijemo zapostaviti). Često „sjednem sa sobom“, saslušam sve
„glasove“ koji traže da ih čujem, vidim, isprobavam različite eksperimente u vidu novih misli,
novih emocija, novih ideja, novih oblika ponašanja, podržavam sebe u smjeru vitalnosti,
vjere, mira, nade, slobode, i svih onih vrijednosti koje su mi bitne i koje mi pomažu da
donosim bolje odluke, i time budem na usluzi u punini života i ljubavi.