Metodika zdravstvenog odgoja

KOMUNICIRANJE MEĐU LJUDIMA

Komunikacija je uspostavljanje informacija između pojedinca ili skupine. Tokom komunikacije, treba
se uspostaviti red sa komunikacijskim tokom. On se sastoji od četiri dijela:
- IZVOR – pojedinac/skupina koji nešto želi priopćiti
- PORUKA – može biti usmena i pismena, kratka ili duga, te u obliku naredbe, molbe, prijedloga
ili običnog informisanja
- KANAL/PUT – osoba ili sredstvo javne komunikacije (oglas, pošta, TV...)
- PRIMATELJ – pojedinac ili skupina kojima je vijest namjenjena.

Zapreke otkrivamo ispitujući put kojim se informacija prenosi. Na putu od izvora do primatelja
moguće su razne zapreke. Kao posljedica, javlja se promjena sadržaja ili nestanak vijesti. Osim
verbalne, postoji i neverbalna komunikacija. Primatelj više vjeruje neverbalnoj komunikaciji. Zapreke
u komunikaciji najčešće nastaju kad se komunikacijski kanal prekida pa ponovo uspostavlja. Razlog
tome je to da je čovjek zaboravan, nehajan, zaokupljen drugim mislima i problemima.

Za osiguravanje valjane komunikacije postoje neka pravila, a to su:

- autor poruke mora biti osoba ili ustanova koja ima ugled kod primatelja
- uvijek se treba uvjeriti da je poruka sama po sebi dovoljno razumljiva za primatelja
- treba izabrati pravi komunikacijski put
- treba udvostručiti ili utrostručiti komunikacijski put i tako osigurati da ona dođe do
primatelja
- treba izbjegavati „štafetni put“ poruke, jer se svakom izmjenom prijenosa može promijeniti
njen sadržaj
- treba iskoristiti primateljev interes za bolji prijem poruke

VAŽNOST POZNAVANJA DRUŠTVENIH NORMI

Obilježja neke kulture nazivaju se društvenim normama. Kada govorimo o kulturi onda pod tim
pojmom mislimo na sve što je određena skupina ljudi postigla i stvorila tisućama godina svoga
postojanja. Tako su društvene norme luk i strijela, radio, zakoni, običaji, religija... Vrlo je korisno da
zdravstveni djelatnik razmišlja o društvenim normama osoba s kojima dolazi u dodir. Navike,
ponašanje i postupci mnogih pacijenata bit će nam jasniji ukoliko ih pokušamo razumjeti, prije nego
ih proglasimo čudnim i iskvarenim, ili pak glupim, samo zato što imaju drukčije stavove od naših.

FORMIRANJE STAVOVA

Stav je okvir kroz koji pojedinci gledaju. Pokusi dokazuju da stav prema određenoj osobi može
itekako utjecati na opažanje nekih događaja povezanih s tom osobom.
Vlastita iskustva su važna za oblikovanje stavova. Osnovna pravila u oblikovanju stavova na osnovu
vlastitih iskustava su sljedeća:
- na temelju ugodnih iskustava oblikujemo pozitivne stavove, a na temelju neugodnih
iskustava oblikujemo negativne stavove
- što je neka osoba mlađa, intenzivnije doživljava iskustvo, posebno ugodno
- što su iskustva uzbudljivija, snažnije djeluju na oblikovanje i mijenjanje stavova.
Oblikovanje stavova na temelju vlastitih iskustava nije jedini način stjecanja stavova. Mnoge naše
stavove stvaramo imitacijom.
Važno je napomenuti da je usvajanje stava okoline gotovo sasvim nejasno. Pri takvom stjecanju
stavova prilično smo nekritični. Istodobno, prisiljeni smo prihvaćati kkulturna načela da bismo bili
prihvaćeni.
VAŽNOST OBITELJI U ZDRAVSTVENOM ODGOJU

Obitelj je osnovna jedinica društva i stoga je područje od specijalnog interesa za zdravstvenoodgojni

rad u zajednici. U svakoj obitelji dijete stječe osnovna znanja i čvrste stavove. Obitelj odlučuje o
mnogo čemu u vezi sa zdravljem i zdravstvenom kulturom, pa zato treba poznavati osnovna pravila u
toj najnovijoj društvenoj zajednici i tjecajnost koju ima na svoje članove.

Za zdravstvenog djelatnika posebno je važna unutarnja organizacija života i međuljudski odnosi u

obitelji. Pomoć pri uspostavljanju skladnih odnosa često je primarni cilj zdravstvenog djelatnika, ne
samo zato da bi očuvao mentalno zdravlje članova obitelji, već i zato da bi stvorio atmosferu za
uspješno liječenje bbolesnog člana.

Poznavanje strukture obitelji, načina njezina života i upravljanja, važno je zdravstvenom djelatniku u
mnogim situacijama, a ponajprije u zdravstvenom odgoju. Kada zdravstveni djelatnik želi bolesniku
osigurati ispravnu njegu, treba zdravstveno odgajati sve članove njegove obitelji.

Rad s obitelji je vrlo osjetljiva i teška zadaća, pa je za njezinu provedbu potrebno iskustvo i temeljito
poznavanje mnogih socioloških načela.

MOTIVACIJA U ZDRAVSTVENOM ODGOJU

Motivacija je u liječenju i zdravstvenoodgojnom radu uvijek potrebna. Zdravstveni djelatnik motivira

bolesnika da ozbiljno shvati liječenje, dijete da otvori usta, javnost da se drži određenih reventivnih
mjera, radnike da dođu na fluorografski pregled, saradnika da uradi nešto, motivira svakog od koga
nešto očekuje.

Međutim, više puta dobro zamišljena motivacija nema pravi učinak. To je znak da nije dobro
osmišljena. Malo je ljudi koje se, na ovaj ili onaj način, ne bi mogli motivirati.
Treba obratiti pozornost na interese grupe s kojom će raditi, na dob, spol, naobrazbu, te an
društvene norme.

Temeljno odgojno pravilo jeste obrazloženje činjenica tako da pojedinci i skupine osjete kako će im
one pomoći u zadovoljavanju njihovih najvažnijih potreba. Ako u tom uspijemo, znači da smo ih
dobro motivisali.

AUDIOVIZUELNA SREDSTVA

Svako audiovizualno sredstvo mora:

1. biti privlačno (privlačne ilustracije, skladnost i živost boja)
2. biti razumljivo (biti jednostavno)
3. motivisati na određeno ponašanje

Film je vrlo korisno sredstvo u zdr. odgoju, jer sliku može oživjeti tako da ona bude što sličnija
stvarnom životu.
Film najbolje pokazuje kretanje, izvrsno privlači pozornost, usmjerava pogled na bitno i može vatiti u
prošlost. Također, pruža i estetski užitak.

Jeftino odgojno sredstvo su pamtilice. Obično su jednobojne i dvobojne s nekoliko lsika. Služe za
pamćenje uputa i savjeta zdr. djelatnika.
Brošure s obzirom na namjenu obrade slične su pamtilicama. Malo su opširnije, imaju dosta slika, a
sadržaj im je jednostavan i praktičan. Brošure su skuplje od pamtilica i daju se isključivo osobama
koje bi od sadržaja brošura imale korist.
RAD S VELIKOM GRUPOM – PRIPREMA PREDAVANJA

Zdravstveni djelatnici često moraju veće ili manje skupine ljudi informisati o nečemu, nešto ih i
naučiti, te preporučiti nešto.
Teme predavanja moraju se prilagoditi dobi i spolu slušatelja te načine prezentacije uskladiti da bi ih
oni što prije i što lakše prihvatili i shvatili važnost razloga održavanja predavanja. Veliku važnost ima i
pristup i prema slušaocima temi koja se obrađuje.

Slušatellji su skupine ljudi koji imaju određeno ponapanje, potrebe, želje, itd. Bitno je da predavač
poznaje pojedine osobine slušatelja kako bi ga lakše upoznao i lakše komunicirao s njim.
Slušatelji žele biti priznati, prihvaćeni, cijenjeni, voljeni, uspješni, te zaštićeni. Predavanje svakako
treba da bude prilagođeno slušateljima i ne treba biti duže od jednog školskog časa, tj. 45 min.

Panel diskusija je organizovana javna djelatnost uz sudjelovanje stručnjaka različitih struka i

slušateljstva. Takvo sučeljavanje mišljenja povećava zanimanje slušatelja za određeni problem.
Svaki od tih stručnjaka u javnoj diskusiji analizira određeni društveni problem sa svog stajališta, pa
time slušateljstvo nije pasivno već aktivno sudjeluje u diskusiji.
Za moderatora je najbolje da se izabere stabilan i demokratski čovjek.

Grupe mogu biti stalne i privremene. Bez obzira o kojoj se grupi rade, ona može doći u razne teškoće.
Neki od razloga za opasnost su:
- Grupa je postigla cilj
- Grupa dugo ne postiže cilj
- Loše rukovodstvo
- Neodgovarajuća organizacija
- Česti neuspjesi
- Izrazito loš sastav grupe ili dolazak novih članova u grupu
- Svađa i mržnja između članova
- Loša komunikacija

RAD S MALOM GRUPOM

Najčešća prilika za to je diskusija nakon predavanja, ali kako se tokom jednog sastanka teško može
stvoriti prava grupa, preporučuje se da se ista grupa sastane više puta.
Rad sa malom grupom provodi se u obliku tečaja, seminara, rasprava, debata...
Poseban oblik rada u maloj grupi čine klubovi koji se bave zdr. problemima svojih članova.
Najpoznatiji i najbrojniji su klubovi liječenih alkoholičara.

Budući da se ljudi teško odlučuju govoriti u grupi, niti vole govoriti o temi u koju nisu dovoljno
upućeni, potrebno je da:
- Svako kaže nešto o sebi
- Članovi se upoznaju i nazivaju imenima, tj. prezimenima
- Pomaže ako se na papiru nacrta shema sa osnovnim podacima svakogod njih,
Ugodno ozračje nastaje i za vrijeme duhovitih upadica članova grupe.

INTERVJU

Koristi se u radu s pojedincima, pacijentima - kada s njima razgovaramo – ili pak s njihovim
porodicama.
Ti razgovori imaju zdravstveno odgojni karakter. Također, intervju nam je potreban u savjetovanju
pacijenata radi njihove zaštite, posebno kad se daju upute o načinu življenja poslije izlaska iz bolnice.
Intervjui, između ostalog, izazivaju i neke dublje i važnije promjene u ljudima, jer se na taj način
preispituju.

PODACI KOJE TREBA PRIKUPITI ZA PLANIRANJE ZDRAVSTVENOODGOJNIH AKCIJA

Zapreke mogu biti brojne i raznoike:

1. DRUGI INTERESI – potrebno ih je otkriti i pokušati ih prilagoditi
2. TEŠKOĆE U KOMUNIKACIJI – mogu sprečiti ili otežati informacije bilo koje vrste
3. GEOGRAFSKA IZOLIRANOST – ako su daleko ljudi kojima je zdr.odgojna aktivnost namjenjena,
mora se predvidjeti povećanje troškova, il ibroja ljudi kako bi se u akciji do njih doprlo.
4. STAVOVI PREMA LJUDIMA IZVANA – negativan stav osoba obuhvaćenih zdr.odgojem
5. OSTALE TEŠKOĆE –elementarne nepogode, pojava bolesti, financijske poteškoće...