Politika i gospodarstvo

1. Izbori

Izbori su postupak pomoću kojeg narod povjerava obavljanje funkcija političke vlasti
predstavničkom tijelu u predstavljanju njegova suvereniteta. Oni su time izvor i temelj
legaliteta i legitimiteta sustava državne vlasti. To je proces pomoću kojeg narod bira
predstavnike u predstavničko tijelo – parlament. Ključni elementi su raspisivanje
izbora, određivanje broja mandata i utjecaj izbornih rezultata na stranački sustav.

Raspisivanje izbora je uobičajen način postizanja posredne demokracije.

Razlikujemo 3 vrste izbora: 1) kompetitivni –osigurano pravo i sloboda izbora, 2)

semikompetitivni – ograničena sloboda izbora, 3) nekompetitivni – uskraćena sloboda
biranja.

Pri raspisivanju izbora postoji zakonska određenost raspisivanja izbora, unaprijed

utvrđena pravila provođenja izbora i nadzor nad njima, te mehanizmi provođenja
izbornih rezultata.

Utvrđivanje sastava biračkog tijela – ko ima pravo birati. Tijekom 19. stoljeća biračko
pravo bilo je ograničeno imovinskim cenzusom ili cenzusom naobrazbe. Biračko
pravo imali su muškarci a žene su ga dobivale postupno (prvo su ga dobile u Švedskoj
1867.)

Opće pravo glasa postiže se aktivnim biračkim pravom građana određene dobi (18-21
godina). To je pravo državljanina neke zemlje da bira i bude birano osim osoba koje
su sudski lišene građanskih prava, građana koji su izgubili poslovnu sposobnost ili su
pod starateljstvom odnosno građana s nekim posebnim ograničenjima.
Birački popisi obnavljaju se za svake izbore jer je potrebno evidentirati sve građane s
biračkim pravom. U vrijeme izbora su dokument dokazivanja biračkog prava i
evidencije birača.

Utvrđivanjem izbornih rezultata dolazi do raspodjele mandata ili diobe zastupničkih

mjesta. Izborni rezultati mogu se izračunavati relativnom i apsolutnom većinom. U
sustavu razmjernog ili proporcionalnog izračuna postoje 3 oblika primjene: 1) sustav
izbornog količnika 2) D'Hondtov sustav 3) Badenski i Hereov sustav

Utjecaj izbornih rezultata na stranački sustav

Sustav relativne većine: potiče smanjenje broja političkih stranaka, najčešće vodi do
dvostrančja, prva stranka s obzirom na osvojene glasove dobiva nesrazmjerno veči
broj mandata od druge i treće, dobra povezanost baze i predstavničkog tijela.
 Sustav apsolutne većine: veći broj stranaka sudjeluje u vlasti, koalicije, slaba
povezanost baze i predstavničkog tijela, pokazuje se jačina stranke

Mješoviti sustav većinskog i razmjernog_ razmjernija zastupljenost većeg broja

stranaka.

Izbori u Bosni i Hercegovini se održavaju svake četiri godine, te se dijele na opće i

općinske izbore.
Na općim izborima se biraju članovi Predsjedništva Bosne i Hercegovine,
Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, Predstavničkog
doma Parlamenta Federacije BiH, Narodne skupštine RS, Predsjednik i
potpredsjednici RS, Skupštine županija.
Na općinskim izborima se biraju članovi gradskih vijeća Grada Mostara i Banja Luka,
skupštine Brčko Distrikta BIH, općinskih vijeća/skupština opština i načelnici općina.
Pravo glasa i da bude biran ima svaki državljanin Bosne i Hercegovine sa navršenih
18. godina života.

2. Ljudska prava

Ljudska prava su prava koju su zajamčena svakom čovjeku na temelju njegova

postojanja kao čovjek i ona su neotuđiva. Prva prava su bila nepisana i među njih spda
i pravo na život koje se temelji na prirodnom pravu.
Prva pisana prava zovu se Prva generacija ljudskih prava:
(623. godine Medicinska povelja)
1215. Magna Carta Libertatum
1288. Vinodolski zakonik
1776. Američka deklaracija nezavisnosti
1789. Deklaracija o pravima čovjeka i građanina – sadržavala je klasična prava (pravo
na kretanje, slobodu, rad)
Druga generacija ljudskih prava – socioekonomska prava – pravo na rad, školovanje,
stanovanje, zdravstveno..
1970ih treća generacija ljudskih prava – ekološka prava – nastala na temelju
visokorazvijene svijesti ljudi o potrebi zaštite okoliša, nerođenih ljudi i svih živih bića.
O ljudskim pravima ne postoji opći konsenzus. Iako se među ljudskim pravima
spominju pravo na život, pravo na adekvatni životni standard, zabranu mučenja,
slobodu izražavanja, slobodu putovanja, pravo na samoodređenje, pravo na
obrazovanje te pravo na sudjelovanje u kulturnom i političkom životu, o opsegu i
praktičnoj primjeni tih prava postoji cijeli niz sporova između pojedinaca, organizacija
i država, od čega su najpoznatije debate o abortusu i smrtnoj kazni.
3. Novac i funkcije

Novac predstavlja sve što služi kao opće prihvaćeno sredstvo razmjene ili sredstvo
plaćanja.
Tri osnovne funkcije novca:
Sredstvo za razmjenu – omogućuje da se dobra kupuju i prodaju bez zamjene ili
trampe. Najveći se dio transkacija u gospodarstvu obavlja bankarskim odnosno
depozitnim novcem. Depozitni novac upis je deponiranja gotova novca u knjige banke
u korist deponenta. Depozitni novac kruži pomoću prijenosnih čekova.
Zajednička obračunska jedinica – njome se mjeri vrijednost i izražavaju sadašnje i
buduće cijene različitih dobara i usluga.
Način držanja bogatstva i očuvanja vrijednosti – omogućuje očuvanje vrijednosti u
vremenu. Siguran je na različitim tržištima za razliku od drugih oblika bogatstva.
Novac je lako pretvoriv u druga bogatstva i kao takav je izvor potrošačke moći.

4. Podjela vlasti u BiH

Vlast u BiH se dijeli na zakonodavnu, izvršnu i sudsku.

Zakonodavna vlast
Parlamentarna skupština je najviše zakonodavno tijelo Bosne i Hercegovine. Zasjeda u
Sarajevu. Sastoji se od dva doma: Zastupničkog doma i Doma naroda. Svaki dom ima
predsjednika i dva zamjenika (jednog Srbina, jednog Hrvata i jednog Bošnjaka). Sve
zakonodavne odluke donose se usvajanjem u oba doma Parlamentarne skupštine BiH.
Zakonodavnu vlast na entitetskoj razini čine Parlament Federacije Bosne i
Hercegovine i Narodna skupština Republike Srpske.

Izvršna vlast
Predsjedništvo Bosne i Hercegovine sastoji se od tri člana, iz svakog konstituivnog
naroda po jedan, koji se izmjenjuju na mjestu predsjedatelja Predsjedništva svakih 8
mjeseci po principu rotiranja članova Predsjedništva što je suglasno Izbornom zakonu
Bosne i Hercegovine. Njih izravno bira narod u svakom od entiteta: Federacija bira
predstavnika Bošnjaka i predstavnika Hrvata, a Republika Srpska bira
predstavnika Srba. Članovi Predsjedništva biraju se neposredno u svakom entitetu, u
skladu s izbornim zakonom koji donosi Parlamentarna skupština. Član predsjedništva
s najviše glasova obično postaje prvi predsjedatelj. Mandat jednog saziva
Predsjedništva BiH traje četiri godine.
Vijeće ministara Bosne i Hercegovine je najviši izvršni organ vlasti u Bosni i
Hercegovini, te obavlja dužnost vlade. Sastoji se od 10 članova: 9 ministara i jednog
predsjedajućeg. Zaduženo je za nadzor vanjske, gospodarske i fiskalne politike.
Predsjedajućeg imenuje Predsjedništvo BiH, a ostale članove Vijeća ministara imenuje
sam predsjedajući.
Izvršnu vlast svakog entiteta čine predsjednik i dopredsjednik koji se rotiraju svakih
šest mjeseci.

Sudska vlast
Ustavni sud BiH najviša je sudska instanca kad je riječ o ustavnopravnim pitanjima i u
tom smislu donosi konačne i obvezujuće odluke. Broji devet članova: četiri člana bira
Zastupnički dom Federacije Bosne i Hercegovine, a dva člana Skupština Republike
Srpske. Preostala tri člana imenuje predsjednik Europskog suda za ljudska
prava nakon dogovora s Predsjedništvom BiH.
Državni sud Bosne i Hercegovine ima nadležnost za slučajeve vezane uz pravo na
državnoj razini, te prizivnu nadležnost za slučajeve pokrenute u entitetima. Ima tri
odjela: kazneni, upravni i žalbeni. Kazneni pak odjel ima tri pododjela – Odjel I za
ratne zločine, Odjel II za organizirani kriminal i Odjel III za opći kriminal.
Svaki entitet ima Vrhovni sud i određeni broj nižih sudova.