Zdravstvene organizacije

Doc. Dr Vedran Jakupović

 AGENDA

PRVI DIO – VRSTE I TIPOVI ZDRAVSTVENIH ORGANIZACIJA

DRUGI DIO – ZDRAVSTVENO OSIGURANJE

 AGENDA

PRVI DIO – VRSTE I TIPOVI ZDRAVSTVENIH ORGANIZACIJA

DRUGI DIO – ZDRAVSTVENO OSIGURANJE

 ZDRAVSTVENI SISTEM
• DIO DRUŠTVENOG SISTEMA ODNOSNO NJEGOV PODSISTEM
KOJI ZA ZADATAK IMA UNAPREĐENJE I OČUVANJE ZDRAVLJA

• Cilj zdravstvenog sistema nije samo da poboljša zdravlje već da poveća

dostupnost zdravstvenoj usluzi i smanji razlike između pojedinaca i grupa
ZDRAVSTVENI SISTEM - PODSISTEMI
PODSISTEMI U ZDRAVSTVENOM SISTEMU SU
• Stanovništvo
• Zdravstvena zaštita(zdravstvene ustanove)
• Medicinsko obrazovanje
• Naučnoistraživački rad
• Zdravstveni kadar
• Zdravstvena ekologija
• Farmaceutska industrija
• Fondovi zdravstvenog osiguranja i finansiranje u zdavstvu
• Ministarstvo zdravstva (uprava)
 ZDRAVSTVENI SISTEM
FUNKCIJE ZDRAVSTVENOG SISTEMA(PILAV)
• Odgovorno upravljanje
• Finansiranje
• Stvaranje resursa
• Pružanje usluga
 ZDRAVSTVENI SISTEM
KOMPONENTE ZDRAVSTVENOG SISTEMA(Mićović)
• Razvoj zdravstvenih resursa
• Organizovano uređenje resursa
• Pružanje zdravstvene zaštite
• Ekonomska pomoć
• Menadžment
 Primarna zdravstvena zaštita
• Primarna zdravstvena zaštita je prvi i najčešći oblik kontakta stanovništva sa zdravstvenom službom.
• To je ona zaštita koja se pruža na mjestu gdje ljudi žive, rade i gdje se školuju.
• Podrazumijeva sveobuhvatnu brigu za zdravlje, provedbu preventivnih i kurativnih mjera, zdravstveni odgoj te
saradnju sa svim organizacijama i ustanovama koje mogu pridonijeti boljem zdravlju stanovništva.
• Temelji se na praktičnim, naučno opravdanim i društveno prihvatljivim metodama i tehnologiji.
• To je prvi stepen dodira pojedinca, obitelji i društva s nacionalnim zdravstvenim sistemom.
• Dio primarne zdravstvene zaštite koju provode medicinski stručnjaci naziva se primarna medicinska zaštita i
često se pogrešno poistovjećuje s cjelokupnom primarnom zdravstvenom zaštitom.
• U primarnoj medicinskoj zaštiti zdravstveni radnici se neposrednim kontaktom sa stanovništvom primjenjujući
dispanzerske metode rada, brinu za zdravlje i liječe bolesne. u ordinaciji i u njihovoj kući te brinu za zdravlje
građana, bez obzira na njihovi dob i zdravstveno stanje.
 Primarna zdravstvena zaštita
• U užem smisli, primarna zdravstvena zaštita objedinjuje djelatnost
• Opće i porodične medicine, djelatnost za zdravstvenu zaštitu dojenčadi i male
djece, stomatološku djelatnost i djelatnost hitne medicinske pomoći. Zajednička
osobina prvih triju djelatnosti je sveobuhvatnost zaštite, preventiva, kurativa i
rehabilitacija, rad u zdravlju i bolesti, od začeća do terminalne skrbi.
• Djelatnost hitne medicinske pomoći posebna je grana medicine koja se u
ograničenom vremenu i na poseban način brine o bolesnicima oboljelim od
hitnih akutnih bolesti i stanja i po život opasnih povreda.
 Primarna zdravstvena zaštita
U širem smislu primarnu zdravstvenu zaštitu pružaju
• timovi za zdravstvenu zaštitu žena,
• patronažna djelatnost,
• ustanove za zdravstvenu njegu u kući te
• preventivna školska medicina i 
• epidemiologija
 Primarna zdravstvena zaštita
Primarna zdravstvena zaštita organizirana je u
domovima zdravlja,
privatnim ordinacijama i ustanovama.
Izuzetak čine timovi za hitnu medicinsku pomoć te patronažni timovi koji
su isključivo organizirani u domovima zdravlja,
te preventivna  medicina i epidemiologija koje se provode isključivo pri
zavodima za javno zdravstvo
 Sekundarna zdravstvena zaštita
• Sekundarna zdravstvena zaštita organizacijski je redovito povezana u cjelinu sa stacionarnom
zdravstvenom zaštitom i usmjerena je samo na dijagnostiku i liječenje.
• Specijalisti raznih specijalnosti samostalno obavljaju poslove višeg nivoa zdravstvene zaštite. Na zahtjev
liječnika primarne zdravstvene zaštite, oni obavljaju tražene specijalističko-konzilijarne preglede:
• preuzimaju u privremeni ciljani tretman bolesnika, ili provode traženi dijagnostički, terapijski ili
rehabilitacijski zahvat
• obavljaju diferenciranije dijagnostičke postupke
• djeluju kao konzultanti ljekarima primarne zdravstvene zaštite
• posreduju u komunikaciji između djelatnosti primarne zdravstvene zaštite i stacionarne zdravstvene
zaštite
 Sekundarna zdravstvena zaštita
• Ljekar iz primarne zdravstvene zaštite upućuje bolesnika na specijalističko-konzilijarni
pregled nakon obrade, a na uputnicu upisuje razlog upućivanja, odnosno kakvi
konzilijarno mišljenje ili zahvat traži.
• Konzilijarni ljekar daje mišljenje i nalaz nakon provedenoga dijagnostičkog postupka,
mišljenje o terapijskom ili rehabilitacijskom postupku te mišljenje o prognozi bolesti i
stanja.
• Bolnička zdravstvena zaštita znači stalni ili povremeni boravak bolesnika u bolnici tokom
obavljanja dijagnostičkih i terapijskih zahvata i postupaka koji se ne mogu obaviti
ambulantnom suradnjom primarne i specijalističko-konzilijarne zdravstvene zaštite.
 Tercijarna zdravstvena zaštita
• Tercijarna zdravstvena zaštita služi za obavljanje visokodiferenciranih (i
skupljih) pretraga i terapijskih zahvata.
• Rješava najkompleksnije probleme bolesti i bolesnika s teškim i rijetkim
bolestima, koji nemaju mogućnost dobivanja pomoći na općinskom ili
kantonalnom nivou.
• Tercijarna zdravstvena zaštita pruža se u klinikama, kliničkim bolnicama i
kliničkim bolničkim centrima te zdravstvenim zavodima (za javno zdravstvo, za
transfuzijsku medicinu, za zaštitu od zračenja, za toksikologiju, za medicinu rada
itd.)
 AGENDA

PRVI DIO – VRSTE I TIPOVI ZDRAVSTVENIH ORGANIZACIJA

DRUGI DIO – ZDRAVSTVENO OSIGURANJE

 Modeli zdravstvenog finansiranja u svijetu: 

Model Pokrivenost Finansiranje Kontrola Status

Beveridgeovski univerzalna porezno javna socijal. usluga

Bismarckovski univerzalna socijalno kombinir. socijal. pravo

osiguranje

Ograničeno tržišni djelimična priv. osigur. privatna osigur. Rizici

- Beveridgeovski sistem [Beveridgean system]: sistem socijalne sigurnosti zasnovan na
načelima koja je William Beveridge izložio, a britanski parlament usvojio 1942.
godine u dokumentu pod nazivom Social Insurance and Allied Services.
- Polazište beveridgeovskog pristupa je da “čovjeka treba osloboditi od nužde”, tako da
mu država treba garantovati osnovne egzistencijalne uslove bez obzira na socijalni
status i druga obilježja.
- Počiva na četiri načela: univerzalnost, jednostavnost i jedinstvenost, uniformnost i
centralizacija.
- Tako je oblikovan britanski sistem socijalne sigurnosti nakon Drugoga svjetskog rata,
a Beveridgeovska načela primijenjena su i u mnogim drugim zemljama u cjelini ili u
pojedinim sistemima.
- Sličan pristup nalazimo i unutar skandinavske, socijaldemokratske države gdje je,
također, naglasak na dekomodifikaciji, ali u puno širem
- Sličnu ideju nastoje ostvariti i države koje se često nazivaju južnoevropskim
socijalnim državama, a klijentelističku socijalnu državu pokušavaju nadograditi
univerzalnim zdravstvenim sistemom.
- Riječ je o Italiji, Španiji, Portugalu i Grčkoj koje u 70-im i 80-im godinama prošloga
vijeka uvode univerzalni porezno financiran sistem zdravstvene zaštite
- Neki smatraju da je riječ o manjkavom univerzalizmu što je, opet, povezano s
drugim obilježjima južnoeuropske socijalne države.  
Bismarckovski sistem [Bismarckian system]:
sistem socijalnog osiguranja utemeljen u vrijeme
vladavine njemačkog kancelara Otta von Bismarcka.

Osnovna ideja je da se radnici trebaju osigurati od

glavnih socijalnih rizika. Naknade iz osiguranja
plaćaju se na osnovi doprinosa radnika i
poslodavaca u posebne blagajne ili fondove kojima
u pravilu upravljaju socijalni partneri.
Ovaj sistem socijalnog osiguranja karakterističan je
za kontinentalnu Evropu, iako su Bismarckovski
sistem prihvatile i druge zemlje u svijetu.
Doprinosi za zdravstveno osiguranje se plaćaju na osnovu rada
Upravljanje zdravstvenim sistemom je prepušteno interesnim udruženja fondovima i
njihovom korporativnom dogovaranju, iako pod kontrolom države.
Riječ je o decentralizovanoj i relativno autonomnoj strukturi zdravstvenog finansiranja i
zdravstvene zaštite,
U trećem modelu naglasak je na tržištu, privatnom osiguranju i
osiguranim rizicima.
Ovdje nalazimo najmanji stepen dekomodifikacije, iako je jasno da se ne
može govoriti ni o čisto tržišnim odnosima.
Velike razlike između američkog ili australskog zdravstvenog sistema prema
evropskim mogu se objasniti unutar ovog trećeg modela.
 ORGANIZACIJA ZDRAVSTVENIH
USTANOVA
MINTZBERG
1.JEDNOSTAVNA
2.DIVIZIONA
3.INOVATIVNA
4.MAŠINSKA
5.PROFESIONALNA
HVALA NA PAŽNJI