UNIVERZITET U TRAVNIKU

FARMACEUTSKO-ZDRAVSTVENI FAKULTET
ODSJEK/SMJER:SESTRINSTVO

SEMINARSKI RAD IZ PREDMETA

OBITELJSKA MEDICINA U SESTRINSTVU
Tema:Obiteljska medicina-medicina usmjerena bolesniku

Travnik April 2020

SADRŽAJ

UVOD___________________________________________________________________3

1.Definicija Obiteljske medicine_______________________________________________4,5

2.Timski rad u medicine_____________________________________________________6

2.1.Definicija timskog rada___________________________________________________6

2.2.Tim liječnika obiteljske medicine___________________________________________7

2.3.Uloga medicinske sestre u ordinaciji LOM-a__________________________________8

3.Organizacija rada ordinacije_________________________________________________9

3.1.Skrb za pacijenta_______________________________________________________9,10

3.2.Uloga LOM-a u promicanju zdravlja I prevenciji bolesti_______________________11,12

3.3.Medicinska sestra u obiteljskoj medicine___________________________________13,14

Zaključak_________________________________________________________________15

Literatura_________________________________________________________________16

UVOD
2
Obiteljska medicina se smatra temeljem primarne zdravstvene zaštite u svim zdravstvenim
sustavima u svijetu. Osnovna načela primarne zdravstvene zaštite su sveobuhvatnost,
kontinuiranost, dostupnost i cjelovit pristup. Liječnik obiteljske medicine je odgovoran za
pružanje kontinuirane zdravstvene zaštite populacije koja ga je izabrala. On također pruža
sveobuhvatnu skrb za pacijente, a često i njihove obitelji s naglaskom na promicanje zdravlja,
prevenciju bolesti i zbrinjavanje kroničnih bolesti. Ako je potrebno, liječnik obiteljske medicine
će osigurati i zbrinjavanje bolesnika u kući. Cjelovita skrb te koordinacija zdravstvenog
zbrinjavanja pojedinca, obitelji i lokalne zajednice, zahtjeva multidisciplinarni pristup i timski
rad. Najbliži suradnici liječnika su medicinska i patronažna sestra. Svi članovi tima odgovorni su
za njegovo funkcioniranje s obzirom na svoje obrazovanje i iskustvo, a uloga koordinatora tima
pripada liječniku.

1. DEFINICIJA OBITELJSKE MEDICINE

3
Otkada je 1978. godine Svjetska zdravstvena organizacija u Alma Ati predstavila svoj program
„Zdravlje za sve“, primarna zdravstvena zaštita je dobila potpuno novu dimenziju, temeljenu na
preklapanju uzajamnosti, socijalne pravde i jednakosti, a pojedinac i zajednica su dobili
centralnu ulogu. Unazad uloženo je mnogo truda u razvoj primarne zdravstvene zaštite, ali i
obiteljske medicine kao njene temeljne sastavnice. Povijesno, obiteljska medicina se razvijala
kroz dugi niz godina. Prva specijalizacija u svijetu započela je u Školi narodnog zdravlja
„Andrija Štampar“ Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu 1960. godine. Kasnije je
specijalizacija prihvaćena i u drugim zemljama, primjerice u SAD-u gdje se počela provoditi od
1969. godine. U osnovnim postavkama programa trogodišnje specijalizacije navedeno je:
„Specijalist opće medicine je nov i poseban profil visokokvalificiranog liječnika. Zbog toga se ne
stvara lik poluspecijalista iz raznih grana medicine, već se formira liječnik koji potpuno
specijalistički poznaje određen broj problema iz svih disciplina medicine koje on rješava na
nivou pružanja osnovne zdravstvene zaštite“. Ova se definicija specijalizacije mijenjala sa
razvojem struke i u skladu sa promjenama zdravstvenog i socioekonomskog stanja populacije.
(Katić,Švab i sur., 2013) (2);(4).

Prva priznata definicija obiteljske medicine napisana je od Leeuwenhorst skupine 1974. godine:
„Liječnik opće medicine je diplomirani liječnik koji pruža primarnu i kontinuiranu zdravstvenu
zaštitu pojedincima, obiteljima i populaciji u skrbi bez obzira na spol, dob ili bolesti. Na
jedinstven način objedinjuje ove funkcije. Za svoje pacijente skrbi u ordinaciji, u njihovim
domovima, a ponekad i u poliklinici i bolnici. Cilj mu je postavljanje rane dijagnoze. U pristupu
zdravlju ili bolesti integrira fizičke, psihičke i socijalne čimbenike. To se očituje u pružanju
zdravstvene zaštite svojim pacijentima. Za svakog problema koji mu se predoči, donosi početnu
odluku. Provodi trajnu zdravstvenu zaštitu svojih pacijenata sa kroničnim, povratnim ili
terminalnim bolestima. Dugotrajna veza mu omogućava ponovljeno i postupno prikupljanje
odgovarajućih informacija za svakog pacijenta ponaosob, te izgraditi s njime odnos povjerenja
koji može stručno koristiti. Rad obavlja u suradnji sa ostalim kolegama zdravstvenim i
nezdravstvenim radnicima. Zna kako i kada treba primijeniti liječenje, prevenciju i edukaciju
radi promicanja zdravlja pacijentima u njihovim obiteljima. Svjestan je svoje profesionalne
odgovornosti prema zajednici." .(4)

4
Nakon navedene uslijedile su brojne definicije obiteljske medicine. 2002. godine sastavljena je
nova definicija koja sa malim preinakama vrijedi i danas: „Obiteljska medicina je akademska i
znanstvena disciplina s vlastitim edukativnim sadržajem i istraživanjem, bazirana na
znanstvenim činjenicama, kliničkoj aktivnosti, a klinička specijalnost usmjerena je primarnoj
zdravstvenoj zaštiti.“ Glavne karakteristike obiteljske medicine kao struke su:

- uobičajeno je riječ o prvom kontaktu u okviru zdravstvenog osiguranja za sve ljude i sve
probleme

-koordinacija resursima

-specifičan odnos prema bolesniku

-jedinstven način komunikacije

-trajna skrb

-specifičan način odlučivanja

-istodobno savladavanje više problema

-zbrinjavanje bolesti u ranoj fazi razvoja

-poticanje zdravih oblika načina života te zadovoljstva bolesnika

-odgovornost prema društvenoj zajednici

-zdravstveni problemi u psihološkim, socijalnim, kulturnim i vrijednosnim sustavima bolesnika.

Definicijom obiteljske medicine određeni su temeljni zadaci, znanja i vještine kojima liječnik
specijalist te struke mora vladati: provođenje primarne zdravstvene zaštite vođenje prvog
kontakta s bolesnikom koordiniranje zdravstvene skrbi s drugim stručnjacima , prema bolesniku
usmjerena zdravstvena skrb specifično rješavanje problema. cjelovit pristup usmjerenost na
društvenu zajednicu holistički pristup . ( Katić,Švab i sur., 2013) (2);(4).

U skladu sa odredbama Zakona o zdravstvenoj zaštiti i Zakona o obveznom zdravstvenom

osiguranju, svaka osoba ima pravo na zdravstvenu zaštitu i na mogućnost ostvarenja najviše
moguće razine zdravlja. Zdravstvena djelatnost se obavlja na primarnoj, sekundarnoj, tercijarnoj

5
razini te na razini zdravstvenih zavoda. Temeljni nositelj zdravstvene zaštite na primarnoj razini
je Dom Zdravlja. Kao zdravstvena ustanova, Dom Zdravlja mora osigurati ostvarenje načela
sveobuhvatnosti, cjelovitog pristupa te načela dostupnosti i kontinuiranosti pružanja zdravstvene
zaštite na svom području. Osnovna ideja doma zdravlja je briga o zdravstvenim potrebama
populacije na određenom teritoriju i to od rođenja do smrti. (Katić,Švab i sur., 2013) Dom
zdravlja u svom sastavu ima obiteljsku (opću) medicinu, stomatološku zdravstvenu zaštitu,
zdravstvenu zaštitu žena, dojenčadi i predškolske djece, medicinu rada, laboratorijsku,
radiološku i drugu dijagnostiku, patronažnu zdravstvenu zaštitu, zdravstvenu njegu i palijativnu
skrb bolesnika.

2.TIMSKI RAD U MEDICINI

2.1 Definicija timskog rada

Prema definiciji American Heritage Dictionary timski rad je zajednički napor od strane članova
grupe ili tima za postizanje zajedničkog cilja. Prema američkoj Agenciji za istraživanje i
kvalitetu zdravstvene zaštite definicija tima, proizašla iz nekoliko različitih definicija, obuhvaća
ovih pet osobina : 1.) Timovi se sastoje od dvije ili više osoba. 2.) Članovi tima imaju specifične
uloge: obavljanje pojedinih poslova te komunikacija i koordinacija kako bi se postigao
zajednički cilj. 3.) Timovi donose odluke. 4.) Timovi posjeduju specijalna znanja i vještine, a
često funkcioniraju u uvjetima visokog radnog opterećenja. 5.) Timski rad karakteristično nalaže
prilagodbu članova tima jednog prema drugome u nastojanju da se ostvare ciljevi tima.

Postizanje adekvatne kombinacije zdravstvenog osoblja jedan je od glavnih izazova za većinu

organizacija zdravstvene zaštite i zdravstvenog sustava. (WHO, 2002) Jasno razdijeljene
kompetencije i zadaci članova tima, otvorena i redovita komunikacija, uvjerenost svih članova
tima u važnost sigurne zdravstvene skrbi te stalno provjeravanje kvalitete rada ključni su
preduvjeti za stručan i učinkovit timski rad koji je usmjeren na potrebe pacijenata, ali i na
zadovoljstvo svih članova tima. (Katić,Švab i sur., 2013)

Ukratko, timski rad zahtjeva međusobno priznavanje uloga i sposobnosti svih članova tima kako
bi se izbjegle naizgled malene pogreške u komunikaciji koje su vrlo čest uzrok nanošenju
nehotične štete pacijentu.(3).
6
2.2. Tim liječnika obiteljske medicine

Usklađen timski rad i dobra organizacija zdravstvene skrbi su od ključne važnosti za uspješnost i
kvalitetu liječenja, posebice u obiteljskoj medicini. Cjelovita skrb te koordinacija zdravstvenog
zbrinjavanja pojedinca, obitelji i lokalne zajednice zahtjeva od liječnika obiteljske medicine
timski rad i multidisciplinarni pristup pri zbrinjavanju populacije koja ga je izabrala. Potrebno je
razlikovati različite vrste timskog rada. Jezgrovni ili osnovni timovi su sastavljeni od pojedinaca
koji rade zajedno na točno određenim i specifičnim zadacima veći broj dana u tjednu te je taj tim
prema tome multidisciplinaran prema svome sastavu. Tim LOM-a je osnovni primjer ovakva
tima, a čine ga liječnik obiteljske medicine i medicinska sestra koja radi u ordinaciji. Pritom je
vođa tima liječnik, a medicinska sestra mu pomaže pri primanju i liječenju pacijenata. Prošireni
tim se osim od članova osnovnog tima sastoji i od ostalih suradnika koji se u rad uključuju
povremeno, kako bi pomogli u rješavanju složenijih problema. Primjer takva tima je suradnja s
patronažnom sestrom, fizioterapeutom, psihologom, farmaceutom, laboratorijskim tehničarom,
specijalistom medicine rada, socijalnim radnikom i drugima. (Katić,Švab i sur., 2013)

Timski rad u zdravstvu često karakterizira dinamičnost, sudjelovanje u više timova i brzo
formiranje timova. Za razliku od cjelovitih timova koji imaju povijest i budućnost zajedničkog
rada, neke vrste zdravstvenih timova, posebice u uvjetima hitnog zbrinjavanja, se sastavljaju od
članova koji možda nikada nisu radili zajedno,a formirani su pod stresnim uvjetima i nemaju
veliku vjerojatnost zajedničkog rada u budućnosti. Takvi timovi su poznati kao ad hoc timovi , a
u ordinaciji LOM-a(liječnik obiteljske medicine) se formiraju za točno određenog bolesnika i
vremenski ograničenu intervenciju. (Katić,Švab i sur., 2013) (4)

2.3. Uloga medicinske sestre u ordinaciji LOM-a

Virginia Henderson, kao najistaknutija medicinska sestra 20.stoljeća, postavila je definiciju

uloge medicinske sestre: „Jedinstvena je uloga medicinske sestre pomagati pojedincu, bolesnom

7
ili zdravom, u obavljanju onih aktivnosti koje doprinose zdravlju, oporavku ili mirnoj smrti, a
koje bi obavljao samostalno kada bi imao potrebnu snagu, volju ili znanje.“ (Henderson, 1955)
Kao najveća od svih zdravstvenih profesija, sestrinstvo služi kao okosnica sustava pružanja
zdravstvene zaštite. Povijesno gledano, medicinske sestre su bile zaposlene prvenstveno u
bolničkim centrima. Međutim, u drugoj polovici 20. stoljeća došlo je do promjena sestrinske
prakse te osim što one počinju biti nositelji vlastite neovisne prakse i pružatelji alternativnih
zdravstvenih usluga, medicinske sestre često sudjeluju i u kreiranju velikih zdravstvenih planova.
Rad u ordinaciji obiteljske medicine povijesno je uvijek bio manje atraktivan od akutne skrbi,
koja je smatrana glamuroznijom i profesionalnijom. Provedeno je nekoliko empirijskih
istraživanja sa ciljem ispitivanja uloga medicinskih sestara u ordinaciji obiteljske medicine.
Uočena je tendencija opisivanja uloge medicinske sestre prema zadacima, a ne na temelju
sveobuhvatnog skupa temeljnih kompetencija u području prakse. Također, često su se uloge i
odgovornosti medicinske sestre mijenjale s obzirom na želje poslodavaca.Prema Zakonu o
sestrinstvu neke od dužnosti medicinske sestre su: primjena svih dostupnih znanja iz područja
sestrinstva; primjena metoda rješavanja problema u provođenju zdravstvene njege koje
zahtijevaju vještinu analitičkog kritičkog pristupa; postupanje po utvrđenim pravilima i
protokolima za provođenje postupaka u zdravstvenoj njezi; primjenjivanje, provođenje i
evidentiranje od liječnika ordinirane lokalne, peroralne iparenteralne terapije; provedba
postupaka iz područja zaštite zdravlja i prevencije bolesti; vođenje sestrinske dokumentacije;
pravovremeno izvješćivanje liječnika o stanju bolesnika, posebice o promjeni zdravstvenog
stanja; pristupanje postupku oživljavanja u slučaju odsutnosti liječnika; čuvanje profesionalne
tajne, prava bolesnika, etičkog kodeksa medicinskih sestara i vjerskih načela pacijenta;
djelovanje u interesu bolesnika; suradnja sa svim članovima zdravstvenog tima, čuvanje ugleda
ustanove (poslodavca) te ekonomično i učinkovito korištenje pribora i opreme. U ordinaciji
LOM-a zdravstveni tehničar ili medicinska sestra srednje stručne spreme su osobe prvog
kontakta za sve korisnike ordinacije te ujedno i najbliži suradnici liječnika. Od njihove
stručnosti, komunikacijskih, organizacijskih i trijažnih sposobnosti uvelike ovisi kvaliteta rada
cijele ordinacije.

8
3. ORGANIZACIJA RADA ORDINACIJE

Dobra organizacija rada u ordinaciji od ključne je važnosti za kliničko zbrinjavanje pacijenta.

Organizacijska struktura u obiteljskoj medicini uvelike se razlikuje od one na sekundarnoj razini
zdravstvene zaštite, posebice u administrativnim i kliničkim postupcima te vrstama i razlozima
posjeta. Usluge specijalističke skrbi i dijagnostike su manje dostupne, manje je kontrole nad
okruženjem pacijenta, a pacijenti koji dolaze u ordinaciju su češće kronični bolesnici nego
pacijenti sa hitnim stanjima.

Stoga je i organizacija rada ordinacije obiteljske medicine poseban izazov. Organizacijska

kultura ordinacije predstavlja cjelovit sustav normi, uvjerenja, pretpostavki i vrijednosti koje
posjeduju zaposlenici ordinacije, a koji utječu na njihov rad i rješavanje problema s kojima se
susreću u svakodnevnom radu. Svi zaposlenici ordinacije odgovorni su za njezin razvoj.
Međutim, uspješnost i kvaliteta rada tima LOM-a ne ovise samo od stručnosti, znanja i vještina
članova tima. Važnu ulogu imaju također i primjerena lokacija, veličina i opremljenost
ordinacije, dostupnost svih važnih informacija o ordinaciji, kvalitetna medicinska oprema,
usklađen i dobro organiziran rad u timu te poštivanje zakonskih propisa i dobre poslovne prakse.

3.1. Skrb za pacijente

LOM je liječnik koji pruža osobnu, primarnu i kontinuiranu zaštitu pojedincu, obitelji i
društvenoj zajednici, neovisno o dobi, spolu i zdravstvenim potrebama. Često je riječ o
zbrinjavanju tijekom čitavog života (od rođenja do smrti), u brojnim epizodama bolesti i tijekom
dugih razdoblja. Upravo je takav kontinuitet skrbi glavna karakteristika brige o pacijentu u
ordinaciji LOM-a. Za kontinuitet skrbi karakteristično je ostvarivanje dugotrajnog osobnog
kontakta između liječnika i pacijenta. Kontinuitet je rijetko predmet interesa mladih zdravih ljudi
sa akutnim problemima. Međutim, od velike je važnosti za najčešće korisnike usluga LOM-a,
kronične bolesnike. Dugotrajna veza liječnika i pacijenta značajno utječe na izgradnju pozitivnog
odnosa, a time i na kvalitetniju skrb za bolesnika. Brojnim istraživanjima je utvrđeno kako
poznavanje bolesnika i njegovih zdravstvenih problema često rezultira manjim korištenjem

9
dijagnostičkih testova, rjeđim propisivanjem lijekova, a liječnici češće primjenjuju metodu
„čekati i vidjeti“. (Katić,Švab i sur., 2013)(1);(4).

Konzultacija je osnovna djelatnost opće prakse, tijekom koje se donose važne odluke, od strane
liječnika i pacijenta, od kojih obje utječu na korištenje resursa i ishod liječenja. Ostvarivanje
dobrog i kontinuiranog odnosa i kvalitetne komunikacije između liječnika i pacijenta vrlo
pozitivno utječe na „osnaživanje“ pacijenta (engl. patient enablement). „Osnaživanje“ pacijenta
podrazumijeva osposobljavanje pacijenta da se nosi sa svojom bolešću, upravlja sa njom i
razumije ju. Temelji se na načelima pacijentu usmjerene skrbi i holizma, koji su dvije temeljne
vrijednosti obiteljske medicine. Pacijentu usmjerena skrb (engl. patient-centred practice)
podrazumijeva uključivanje pacijentovih uvjerenja i prioriteta prilikom donošenja odluke o
njegovoj skrbi. LOM koji koristi koncept bolesniku usmjerene skrbi bi trebao moći razumjeti
pacijentovu zabrinutost i potrebu za informacijama; imati integrirano razumijevanje pacijentova
svijeta – njega kao osobe, njegovih emocionalnih potrebe i životnih pitanja; donositi zajedničku
odluku o problemu i njegovom rješavanju; poboljšavati prevenciju i promociju zdravlja; te
poboljšavati trajni odnos između pacijenta i liječnika. Holizam podrazumijeva biopsihosocijalni
pristup kliničkoj medicini, uzimajući u obzir kulturalne i egzistencijalne dimenzije, a polazi od
ideje da su ljudi kompleksna živa bića,a ne skupina pojedinačnih organa, te da svaka bolest ima
svoju dinamiku i razvoj. Dakle, djelovanje LOM-a nije ograničeno samo na zbrinjavanje akutnih
i kroničnih stanja, nego ono obuhvaća cjelokupno zbrinjavanje. Prevencija i promocija zdravlja,
provođenje preventivnih programa, zbrinjavanje u kući te palijativna skrb u terminalnoj fazi
bolesti su također važne zadaće LOM-a.

3.2. Uloga LOM-a u promicanju zdravlja i prevenciji bolesti

Promicanje zdravlja, prevencija bolesti i zbrinjavanje kroničnih bolesti su danas prioriteti u

većini zdravstvenih sustava u svijetu. Promicanje zdravlja podrazumijeva poticanje ljudi na izbor
zdravog načina života. Primjeri promicanja zdravlja u primarnoj zdravstvenoj zaštiti uključuju
edukaciju i savjetovanje putem programa koji potiču na fizičku aktivnost, poboljšanje prehrane,
10
smanjenje uporabe cigareta, alkohola i droga. Prevencija bolesti je pak fokusirana na
preventivne strategije koje smanjuju rizik od bolesti, identificiraju faktore rizika, odnosno teže
otkrivanju bolesti u ranim fazama. Poseban način organizacije rada u primarnoj zdravstvenoj
zaštiti koji osigurava preventivni rad je dispanzerska metoda rada. Od LOM-a zahtjeva aktivno
traženje rizičnih čimbenika i simptoma prisutnih u prividno zdravih osoba, multidisciplinarni
odnosno timski način rada, grupni rad sa pacijentima te sustavnu programiranu skrb za kronične
bolesnike. (Katić,Švab i sur., 2013)

S obzirom na svoj položaj u zdravstvenom sustavu, trajni kontakt sa populacijom koja ga je

izabrala te utjecaj na lokalnu zajednicu u kojoj djeluje, LOM ima važnu ulogu u prevenciji.
Upravo integracija preventivnih aktivnosti u svakodnevni rad liječnika, odnosno u svaku
konzultaciju s pacijentom, ima najvažniju ulogu u postizanju dobrih rezultata. (Katić i sur., 2010)
Obiteljska medicina je prije svega usmjerena na primarnu i sekundarnu prevenciju, ali također
ima važnu ulogu i u tercijarnoj prevenciji, koju provodi kontinuiranim pristupom i dugotrajnim
vođenjem bolesnika. Primarna prevencija podrazumijeva uklanjanje ili smanjivanje utjecaja
štetnih čimbenika na zdravlje. Namijenjena je zdravoj populaciji, a cilj je postići što veći stupanj
zainteresiranosti i odgovornosti pojedinca za vlastito zdravlje. Osim liječnika, ovdje veliku ulogu
ima i ostatak tima LOM-a. Medicinska sestra u ordinaciji treba provoditi zdravstveno-odgojne
mjere i intervencije pri svakom kontaktu s bolesnikom, a patronažna sestra s obzirom na to da
provodi puno vremena u zajednici, također ima veliku odgovornost kao zdravstvena
odgajateljica. (Katić,Švab i sur., 2013) Glavni cilj sekundarne prevencije je otkrivanje
presimptomatske bolesti. Ministarstvo zdravlja je Planom i programom mjera zdravstvene zaštite
obuhvatilo niz aktivnosti kao što su: promicanje zdravlja, provođenje zdravstvenog odgoja i
prosvjećivanje stanovništva, skrb o osobama s povećanim rizikom po zdravlje, prevencija
kroničnih nezaraznih bolesti, prevencija ozljeda, skrb o osobama starijim od 65 godina,
prevencija i liječenje zaraznih bolesti te planiranje obitelj. Liječnici koji u svojoj skrbimaju i
djecu predškolske dobi provode također i Program mjera zdravstvene zaštite za dojenčad i malu
djecu koji obuhvaća praćenje rasta i razvoja djeteta, rano otkrivanje bolesti i drugih poremećaja,
program obveznog cijepljenja te liječenje akutno i kronično bolesnog djeteta.

U preventivne mjere ubrajaju se i cijepljenje i kemoprofilaksa. Preventivni programi na

nacionalnoj razini su: Nacionalni program primarne prevencije bolesti srca i krvnih žila,

11
Nacionalni program za otkrivanje raka dojke – MAMMA, Nacionalni program prevencije za
rano otkrivanje raka vrata maternice te Nacionalni program ranog otkrivanja raka debelog
crijeva. (Katić,Švab i sur., 2013)

Tercijarna prevencija podrazumijeva liječenje već dijagnosticirane bolesti kako bi se izbjegli ili
ograničili invaliditet i hendikep, a oboljelom očuvala sposobnost za samostalan život i
funkcioniranje u zajednici. Cilj tercijarne prevencije je uspostaviti stanje kakvo je bilo prije
početka kronične bolesti ili barem što bliže prvotnom stanju. Četvrta vrsta prevencije, o kojoj se
ponekad malo govori, je kvartarna prevencija. Za ovaj oblik prevencije karakteristično je
prepoznavanje ugroženosti zdravlja pacijenta agresivnim dijagnostičkim i terapijskim
postupcima. Zadatak svakog liječnika je prvenstveno ne štetiti pacijentu („primum nil nocere“) te
provoditi samo stručno i etički prihvatljive postupke.(4)

3.3 Medicinska sestra u obiteljskoj medicine

Ordinacija obiteljske medicine prvo je mjesto gdje pacijent dolazi kad ima neki zdravstveni
problem, to su ulazna vrata u zdravstveni sustav za svakog pripadnika neke lokalne zajednice i
većina problema pokušava se riješiti na toj primarnoj razini. Medicinska sestra je prva osoba s
kojom se pacijent susreće i od nje se očekuje da pruži sestrinsku skrb na najbolji mogući način

12
prilagođen individualnim potrebama pojedinca. U tom smislu svaka medicinska sestra, bila ona u
obiteljskoj medicini ili u nekoj drugoj specijaliziranoj grani medicine, ispunjava temeljnu ulogu
sestrinstva koja se u najvećoj mjeri poistovjećuje s njegom bolesnika. Međunarodno vijeće
medicinskih sestara (ICN) definira sestrinstvo kao djelatnost koja obuhvaća autonomnu i
kolaborativnu skrb o osobama svake dobi, obitelji, skupinama i zajednicama, o bolesnima i
zdravim i u svim sredinama. Sestrinstvo uključuje promicanje zdravlja, sprječavanje bolesti i
skrb o bolesnicima, onima koji su nemoćni ili umirući. Sestrinska skrb aktualizira se pri svakom
susretu s bolesnikom. Cilj medicinske sestre je bolesnikova dobrobit koja se ostvaruje kroz
interakciju sestre i bolesnika, i to vrijedi svugdje u svijetu bez obzira na kulturalni kontekst ili
okruženje pružanja skrbi. U ordinaciji obiteljske medicine medicinska sestra radi u timu s
liječnikom koji je nositelj tima, a tim se definira „kao mala funkcionalna skupina zdravstvenih
profesionalaca koji su usmjereni individualnim potrebama bolesnika. Članovi tima raspolažu
različitim vještinama, koordinirano rade i dopunjuju se. Svatko u timu razumije svoju
profesionalnu ulogu, aktivnost i mjesto u timskom radu“. U takvoj organizaciji, medicinska
sestra je u specifičnom posredničkom odnosu između bolesnika i njegove obitelji i liječnika te
drugih zdravstvenih djelatnika. Podjela rada između liječnika i medicinske sestre nije jasno
određena, i u praksi najčešće ovisi o dogovoru i međusobnom odnosu liječnika i sestre što
nadalje utječe na način, opseg i kvalitetu rada tima obiteljske medicine . U tom integriranom
radu dviju profesija – liječničke i sestrinske, pri čemu je osnovni cilj dobrobit bolesnika, važno je
voditi računa o kompetencijama svake od tih profesija, a da ni jedna ne izgubi autonomiju, tj.
identitet u jedinstvenom terapijskom odnosu, s jedne strane, i da ne ostane isključena ili
neadekvatno integrirana u jedinstveni zdravstveni tim, s druge strane. Timska integracija
zdravstvenih profesija nužna je radi integracije različitih terapijskih kompetencija, a ova je opet
nužna radi zaštite i postignuća najveće dobrobiti bolesnika.“ (Matulić 2007).

O opsegu zadataka tima ordinacije obiteljske medicine, a time i medicinske sestre, govori i
činjenica da se prema nekim uvriježenim postavkama „očekuje da tim ordinacije obiteljske
medicine rješava 80% svih zdravstvenih problema, aktivno se bavi prevencijom, uz proaktivni
pristup traženja asimptomatskih pojedinaca, kvalitetno zbrinjava bolesnike s kroničnim
bolestima, primjenjujući smjernice stručnih društava, poštujući prava pacijenta“. Jedna od
najčešćih intervencija koje provode medicinske sestre u procesu zdravstvene njege odnosi se na
savjetovanje i edukaciju pacijenta i obitelji, kako bi se pomoglo pacijentu da što više sazna o
13
promjenama koje mu je prouzročila bolest, da savlada poteškoće koje ima zbog bolesti i potakne
njegovu samostalnost da očuva zadovoljavajuću kvalitetu života. Neupućenost može dovesti do
novih problema kod pacijenta, do anksioznosti, smanjene brige o sebi, nespremnosti na suradnju,
a negativna emotivna stanja nepovoljno utječu na tijek i ishod bolesti te učinkovitost liječenja. U
toj savjetodavnoj i edukacijskoj ulozi medicinska sestra prilagođava i usklađuje svoju
komunikaciju te način edukacije tehnološkom napretku, obrazovnoj razini pacijenta i obitelji te
pacijentovu stilu života (2);(3):

ZAKLJUČAK

U zbrinjavanju bolesnika timski je pristup neophodan s obzirom na spektar problema i

poteškoća te složenost skrbi. Interdisciplinarni tim u kojem članovi iz različitih profesija i
područja rade u ostvarenju zajedničkog cilja, gdje postoji partnerstvo, primjerena komunikacija i
razumijevanje te uvažavanje specifičnosti pristupa i djelovanja svake profesije uključene u taj
interdisciplinarni tim, omogućuje ispunjavanje zdravstvenih potreba bolesnika i njegove obitelji
te primjerenu skrb. Uvođenje skupne prakse, omogućavanje zapošljavanja dodatne medicinske
14
sestre u skupnoj praksi te poticaj organiziranja i rada grupa parnjaka (engl peer groups) u službi
obiteljske medicine u važni su preduvjeti za oblikovanje modela prakse koji u većoj mjeri može
zadovoljiti potrebe kroničnih bolesnika/pacijenta i bolesnika/pacijenta uopće te osigurati
učinkovit timski rad nužan za skrb bolesnika/pacijenta.

LITERATURA

1. https://repozitorij.mef.unizg.hr/islandora/object/mef%3A28 pregledano na dan

01.04.2020god

2. https://zir.nsk.hr/islandora/object/mef:1033/preview pregledano na dan 01.04.2020god

3. https://repozitorij.mefos.hr/islandora/object/mefos%3A220/datastream/PDF/view

pregledano na dan 01.04.2020god.

15
4.https://repozitorij.mef.unizg.hr/islandora/object/mef%3A28/datastream/PDF/view
pregledano na dan 30.03.2020god

16