Promocija zdravlja,zdravstveni

odgoj i obrazovanje
Mostar, studeni 2023.
Doc.dr.sc. Roberta Perković
1. Dan predavanja
CILJ KOLEGIJA
Studenti-aktivni sudionici u
zdravstvenom sustavu
 Zdravlje
 Bolest
 Dovoljno pozornosti promociji zdravlja i prevenciji bolesti?
 Organizacija zdravstvenog sustava?
 Koja intervencija je isplativija: tretman bolesti ili prevencija/promocija?
 Koliko su bitni okolišni čimbenici u pitanjima zdravlja / bolesti?
 Zdravstvena pismenost
 Rizične skupine
 Metode promocije zdravlja
Što očekujemo od zdravstvenog
sustava?
 Što čini zdravstveni sustav?
Rezultati dobrog funkcioniranja
zdravstvenog sustava

 Poboljšanje zdravstvenog stanja pojedinca, obitelji i zajednica

 Zaštita stanovništva od svih prijetnji po zdravlje
 Zaštita stanovništva od financijskih posljedica bolesti
 Omogućavanje pravičnih pristupa zaštite orjentirane ljudima
 Mogućnost sudjelovanja pojedinaca u donošenju odluka koje se
tiču njihovog zdravlja
Značajke funkcionalnog zdr.sustava
Sustav zdravstvene zaštite koji je:
Okrenut ljudima i njihovim zdravstvenim potrebama -
svrsishodan, financijski održiv i temeljen na dokazima
može prepoznati i prilagođavati se promjenama potreba
populacije (vezano uz demografske promjene i promjene u obrascima
bolesti, posebno izazovi vezani uz duševno zdravlje, kronične bolesti i
stanja vezana uz starenje)
Reorijentiran prema zdravlju i sprečavanju bolesti
Usmjeren na jačanje procesa unapređenja kvalitete i integriranju
razina zdravstvene zaštite kako bi se osigurao kontinuum zdravstvene
skrbi te podržala samozaštita i zbrinjavanje što bliže domu korisnika
Značajke funkcionalnog zdr.sustava
Da bi se ostvarili bolji zdravstveni ishodi,
revitalizacija javnog zdravstva i
transformacija zdravstvenih usluga
Primarna zdravstvena zaštita treba
ostati kamen temeljac zdravstvene zaštite
21. stoljeća
kontinuirano treba jačati
javnozdravstvene funkcije i
kompetencije uz promjene u obrazovanju
zdravstvenih djelatnika
 Kompleksne, promjenjive i nestabilne organizacije za
pružanje usluga zdravstvene zaštite: podložne utjecaju
različitih faktora iz okruženja i različitog ponašanja
aktera unutar sistema sa različitim interesima i
očekivanjima
 Koliko je dobar/loš zdravstveni status populacije i
zdravstvena zaštita?
 • Koji su problemi?
 • Zdravstveni resursi se dobro koriste?
 • Mogu li se zdravstveni resursi bolje upotrijebiti
Zdravstveni sustav u BIH
 Zdravstveni sustav je u Bosni i Hercegovini, prema ustavnim rješenjima, u
nadležnosti entiteta (županija u Federaciji Bosne i Hercegovine), odnosno
u nadležnosti Brčko Distrikta BiH. Tako su u BiH trenutno na snazi tri
Zakona o zdravstvenoj zaštiti i tri Zakona o zdravstvenom osiguranju .
 U Federaciji BiH trenutno postoji Federalno ministarstvo zdravstva i 10
županijskih ministarstava zdravstva, te Zavod zdravstvenog osiguranja i
reosiguranja Federacije BiH i 10 županijskih zavoda zdravstvenog
osiguranja. Republika Srpska ima ministarstvo zdravlja i socijalne zaštite i
Fond zdravstvenog osiguranja, a u Brčko Distriktu BiH postoji Odjel za
zdravstvo i ostale usluge pri Vladi Brčko Distrikta BiH, te Fond
zdravstvenog osiguranja Brčko Distrikta BiH.
Zdravstveni sustav u BIH
 Provodi se na načelima solidarnosti, dostupnosti i cjelovitog
pristupa, bez obzira na starost, pol, vjersku i etničku pripadnost.
 • Zdravstvene usluge se pružaju na primarnom, sekundarnom i
tercijarnom nivou zdravstvene zaštite, te na nivou federalnog i
kantonalnih zavoda za zdravstvenu zaštitu.
 • Poseban oblik zaštite zdravlja stanovništva ostvaruje se putem
javnoga zdravstva,
 • Zakonom utvrđena prava građana najvećim se dijelom financiraju
iz obaveznog zdravstvenoga osiguranja. (Zakon o zdravstvenoj
zaštiti, Zakon o zdravstvenom osiguranju).
Zdravstveni sustav u BiH
 Iako se zdravstvena zaštita u BiH temelji na načelima solidarnosti,
sveobuhvatnosti, kontinuiranosti, efikasnosti, dostupnosti i cjelovitog
pristupa, evidentno je da mogućnost pristupa zdravstvenim uslugama, kao i
njihova kvaliteta nisu jednaki na prostoru cijele BiH
 I pored toga, stanje u sustavu se praktično nije mijenjalo od 1997. godine.
 Sve analize, istraživanja i izvješća pokazuju da je zdravstvena zaštita na
lošem nivou .
 Karakteristike sustava zdravstvene zaštitite, u formi u kojoj on već
godinama egzistira, su visoki troškovi, nezadovoljstvo korisnika i
financijska neodrživost.
 Od svih dosadašnjih reformskih pokušaja, kao najznačajniji, i bar
djelomično uspješan, može se izdvojiti uspostavljanje timova obiteljske
medicine
Zdravstveni sustav u BiH
 Za problem korupcije u zdravstvu i percepcije ovog problema u javnosti
usluga.
 Velika većina ispitanika smatra da je u zdravstvu prisutna korupcija.
 Pod ovim pojmom se podrazumijeva zlouporaba javne službe radi osobne
koristi, što uključuje radnje kao što su podmićivanje, nepotizam i druge
vrste zlouporabe položaja za osobnu korist.
 Ispitanici smatraju kako je korupcija najprisutnija u bolnicama. vladajući
još ne nalaze pravi odgovor.
 Istraživanja Centara civilnih inicijativa i drugih neovisnih agencija
pokazuju da je gotovo polovina ispitanika imala doticaja s korupcijom u
zdravstvu.
 Skoro petina njih je platila pregled ili kupila poklon liječniku ili drugim
zdravstvenim djelatnicima radi ostvarivanja određenih
Zdravstveni sustav u BiH
 Svrha informatizacije je informatičko povezivanje svih dionika unutar zdravstvenog
sustava, te povezivanje zdravstva s drugim državnim, međudržavnim, regionalnim i
lokalnim dionicima, čime će se postići efikasnije upravljanje i nadzor unutar
zdravstvenog sustava, osobito u pogledu upravljanja i praćenja financijskih resursa .
 Informatizacija može pomoći u promicanju zdravlja i spriječiti bolest,
uključujući i djelatnike na radnom mjestu.
 Digitalni alati mogu prenijeti znanstvena znanja u građanima da ostanu u blagostanju
zdravlja, čime se smanjuje broj akutnih i kroničnih pacijenata.
 Uloga PZZ u sustavu?
 prvi i osnovni dio zdravstvenog sustava koji proizlazi i razvija se u skladu s
ekonomskim, društveno-kulturnim i političkim uvjetima.
 nastoji zadovoljiti potrebe cijele zajednice i svakog pojedinca što je bliže njegovom
mjestu stanovanja i rada, po prihvatljivoj cijeni i uz korištenje znanstvenih, praktičnih i
društveno prihvatljivih metoda.
 Obuhvaća cjelokupnu skrb za zdravlje, provedbu preventivnih i kurativnih mjera,
zdravstveni odgoj i suradnju sa svim organizacijama i ustanovama koje mogu pridonijeti
boljem zdravlju stanovništva
Zdravlje i bolest-modeli i koncepti
 3 ključna pitanja: što je zdravlje, što ga određuje,što je bolest?
 U antičkom periodu zdravlje je definirano kao stanje ravnoteže i
koncept zdravlja je bio usmjeren na jedinstvo tijela i duše, kao i na
postojanje veze čovjeka i njegove okoline.
 Ovaj koncept je nazvan rani ekološki koncept zdravlja i ostavio je
značajnoga traga u medicinskoj nauci.
 Starogrčki liječnici su smatrali da im je dužnost pomoći prirodi u
ponovnom uspostavljanju narušene ravnoteže.
 Biomedicinski model zdravlja razvijao se od 17 stoljeća.
Dostignuća u fizici se primjenjuju na ljudsko tijelo koje funkcionira
po zakonima fizike, pa se govori o ''mašini ljudskog tijela'‘
 Zdravlje se posmatra kao funkcija, kao odsustvo bolesti i perfektan
rad mašine ljudskog tijela. Bolest je prirodno stanje, a zdravlje je
''nešto što dolazi između dvije bolesti'' kaže ova teorija.
 Model koji definira zdravlje kao ravnotežu uzročnika bolesti - agensa,
domaćina i okoline poznat je kao epidemiološki (preventivni model).
 Po tome modelu, agens uvijek negativno djeluje na zdravlje, domaćin
se brani svojim zdravstvenim kapacitetom, a sredina, kada je povoljna,
pomaže domaćinu, a kada je nepovoljna, pomaže agensu.
 Ovaj model je dobar za objašnjavanje i razumijevanje nastanka zaraznih
bolesti.
 Superbiološki model ili model adaptacije (H. Sely 1946.) objašnjava
zdravlje i bolest kao rezultat adaptacije na uvjete sredine.
 Nastanak i razvoj bolesti zavisi od bioloških mehanizama adaptacije
koje čovjek posjeduje.
 Ukoliko su mehanizmi razvijeni, do nastanka bolesti neće doći ili će
nastupiti oporavak.
 Socio-okolišni model zdravlja nastaje sa razvojem ekološke ere u
nauci.
 Smatra se da čovjekovo zdravlje ovisi od zdravlja prirodne sredine
koja ga okružuje. Zdravstveno stanje pojedinca je rezultat odnosa
dva univerzuma : internog (tjelesnoga) i eksternog (skup utjecaja
sredine).
 Osnovna slabost ovog modela je što se ova dva univerzuma
promatraju odvojeno.
 Sistemski pristup zdravlju se razvio u drugoj polovini dvadesetog
stoljeća. Pristup zdravlju postao je slojevit i integriran. Pojedinac se
treba sagledati u cjelini, u okviru njegove životne i radne sredine i
socijalnoga konteksta u kojem živi i radi.
 Dimenzije zdravlja
 Fizičko zdravlje - najočiglednija dimenzija zdravlja vezana je za
mehaničko funkcioniranje tijela i dominira u biomedicinskom
modelu zdravlja.
 Mentalno zdravlje - podrazumijeva cjelovit i jasan tok misli i
razmišljanja.
 Emocionalno zdravlje - podrazumijeva sposobnost raspoznavanja i
iskazivanja emocija (strah, radost, ljutnja, tuga itd.).
 Socijalno zdravlje - podrazumijeva sposobnost građenja i
održavanja odnosa sa drugim ljudima(socijalizacija).
 Duhovno zdravlje - za neke ljude je duboko povezano sa
religijskim uvjerenjima, a za druge ono jeste stvar osobnih
uvjerenja, principa i načina za postizanje duhovnog ispunjenja.
Dimenzije zdravlja
 Tjelesno zdravlje. Ovo je najočevidnije mjerilo zdravlja, isto za
laike kao i za stručnjake.
 Ovo je spoznajna i vrijednosna dimenzija u kojoj se zdravlje javlja
kao mjerilo za kvalitetu mehaničkog funkcioniranja tijela.
 Osjećaj „snage“ je subjektivna mjera, a profesionalna mjerila svode
se na izostanak „kliničkih simptoma i znakova“.
 Intelektualno zdravlje treba shvatiti kao subjektivni osjećaj o
jasnoći i koherentnosti mišljenja i rasuđivanja. Tako intelektualno
zdravlje razlikujemo od emocionalnog i socijalnog zdravlja iako
postoji uska povezanost među njima pod općim pojmom „mentalno
zdravlje“.
Dimenzije zdravlja
 Emocionalno zdravlje. Tu podrazumijevamo sposobnost u
prepoznavanju i imenovanju bitnih osjećaja kao što su strah,
veselje, žalost, srdžbe kao i umijeće osobe da izrazi te emocije na
društveno i moralno prihvatljiv način. Emocionalno zdravlje ujedno
znači uspješno suočavanje sa stresorima i stresovima svakodnevnog
života.
 Moralno zdravlje. Pod pojmom moralno zdravlje
podrazumijevamo sposobnost za stvaranjei održavanje uspješnih
emocionalnih i intelektualnih odnosa sa drugima kao i uspješnih
odnosa i stavova prema drugim skupinama koje imaju drugačija
obilježja po spolu, dobi, tjelesnom izgledu, religiji, jeziku, socio-
ekonomskom statusu.
Dimenzije zdravlja
 Duhovno zdravlje. O ovoj dimenziji rijetko kad se govori u
nereligioznim sredinama pa tako mjerila i vrijednosni kriteriji u
ovoj dimenziji postoje samo za pojedine ljude, skupine i zajednice.
 Socijalno zdravlje. Suvremeno javno zdravstvo uglavnom
podrazumijeva kvalitetu fizičkog/ sanitarnog, epidemiološkog,
psihosocijalnog, gospodarskog, moralnog i političkog okruženja i
uvjeta života u kojima žive i rade mnoge populacije ljudi i
zajednica na jednom geografskom i geopolitičkom prostoru. Tu se
govori o ekološkim i epidemiološkim mjerilima i problemima
zdravlja.
 Definicije zdravlja
 Ne postoji homogena, sveobuhvatna definicija. Najčešće korištene
su SZO definicije.
 ''Zdravlje je stanje kompletnog fizičkog, mentalnog i socijalnog
blagostanja, a ne nužno odsustvo bolesti ili onesposobljenja."
(SZO – 1948.)
 Vlade zemalja imaju odgovornost za zdravlje svojih stanovnika, što
je moguće zadovoljiti pružanjem odgovarajućih zdravstvenih i
socijalnih mjera. To znači da je potrebno poduzimanje i socijalnih i
ekonomskih mjera u cilju zaštite i unapređenja zdravlja ljudi (SZO).
 Potpuno blagostanje?
 Jesu bolesni svi koje ne uživaju potpuno blagostanje?
 Idealizirana definicija?
 Definicije zdravlja
 Na Međunarodnoj konferenciji SZO i UNICEF-a održanoj 1978.
godine u Alma Ati usvojena je Deklaracija o primarnoj
zdravstvenoj zaštiti. Afirmišući principe preambule Ustava SZO,
Deklaracijom se nastojala postići pravednija raspodjela
zdravstvenih resursa što bi omogućilo dostizanje nivoa zdravlja za
ljude u cijelom svijetu da vode „socijalno i ekonomski produktivan
život“.
 SZO Politika „Zdravlje za sve do 2000.“ je usvojena 1984. godine i
zemlje članice su prihvatile 38 ciljeva Regionalne strategije
„Zdravlje za sve do 2000.“, kada je jasno naglašeno da poboljšanje
zdravlja nije isključivo odgovornost zdravstvenoga sektora.
Zdravlje je esencijalna komponenta u razvoju društva kao cjeline i
ne treba ga shvatiti kao cilj života, već kao izvor (sredstvo) za
svakodnevni život. Pravo na život i zdravlje su osnovna prava
čovjeka.
 Univerzalna zdravstvena zaštita znači da svi ljudi i
zajednice dobijaju potrebne zdravstvene usluge, a da
zbog toga ne trpe finansijske teškoće. Najmanje
polovina ljudi na svijetu ne može dobiti osnovnu
zdravstvenu zaštitu. Milijuni ljudi su u krajnjem
siromaštvu jer su prisiljeni da sami plaćaju zdravstvene
usluge.
Pojam “globalno zdravlje”
 Fokus globalnog zdravlja je na rješavanju zdravstvenih
problema uz međusobnu povezanost zemalja. Globalno
zdravlje predstavlja područje proučavanja, istraživanja i
djelovanja, čiji je prioritet unaprjeđenje zdravlja i
dostizanje jednakosti u zdravlju za sve ljude svijeta. To
se vrši preko promocije zdravlja i eliminiranja bolesti,
nesposobnosti i prijevremenih smrti.
 Poslije II svetskog rata, rješavanje problema
međunarodnog zdravlja preuzimaju SZO, Svjetske
banke i MMF.
 Nasuprot međunarodnom zdravlju, pitanja globalnog
zdravlja se postavljaju izvan pojedinačnih zemalja i
specifičnog rada međunarodnih agencija.
 Nejednakosti i nepravičnosti u zdravlju
 Prisutne u svim zemljama
 Pokazatelji:stope smrtnosti i pobolijevanja
 Socijalne nejednakosti:nepoštene i nepravedne
 sedam glavnih odrednica koje dovode do razlika u zdravlju: 1)
prirodne, biološke varijacije (zdravlje je zbog prirodnog procesa
starenja bolje među mlađom populacionom grupom nego među
starijom) 2) štetno zdravstveno ponašanje - ako predstavlja
slobodan izbor ( pušenje ) 3) prolazna prednost jedne populacione
grupe nad drugom kada je ta grupa prva prihvatila ponašanje koje
unapređuje zdravlje 4) ponašanje koje ugrožava zdravlje, pri čemu
je mogudnost izbora stila života ozbiljno umanjena 5) izlaganje
nezdravim, stresnim uslovima života i rada 6) neodgovarajudi
pristup osnovnim, zdravstvenim i drugim uslugama 7) prirodna
selekcija ili socijalna mobilnost povezana sa zdravljem, odnosno
tendencija da se bolesni ljudi „spuštaju“ na socijalnoj lestvici.
 čimbenici koji vode općem poboljšanju zdravlja (unaprjeđenje
sredine, dobra sanitacija i voda, bolja ishrana, visok obuhvat
imunizacijom) ne dovode uvek do smanjivanja nepravičnosti u
zdravlju.
 Determinante zdravlja ne poklapaju se uvijek sa determinantama
nepravičnosti u zdravlju i ako želimo da smanjimo te nepravičnosti
treba da uočimo razliku.
 Ako aktivnosti na unapjređenju općeg zdravlja ne vode računa o
socijalno ugroženima, može se dogoditi da se zdravlje sveukupno
poboljša, ali da socijalne nejednakosti i dalje ostanu nepromenjene.
 Laičke definicije zdravlja
 Zdravorazumsko razmišljanje i osobno iskustvo

 Zdravlje u vakuumu (izostanak bolesti; zdravlje ima neko značenje

samo ako izostane bolest, i obratno; tek kada smo bolesni uviđamo
da smo bili zdravi)
 Zdravlje kao resurs (u obitelji su svi zdravi)
 Zdravlje kao ponašanje (voditi brigu o sebi: vježbati, kontrolirati
težinu, sve aktivnosti kojima se nastoji izbjeći bolest...)
 Zdravlje kao fizičko zdravlje i vitalnost ( redovni pregledi, dobar
osjećaj – wellness)
 Zdravlje kao psiho-socijalno blagostanje (mentalno zdravlje, veze
sa drugim ljudima, duhovnost, sjedinjenost s Bogom...)
 Zdravlje kao funkcija (zdravlje kao sposobnost izvršavanja
dužnosti/obaveza).
Bolest i konceptualni pristupi bolesti
 Oštra granica između zdravlja i bolesti ne postoji.
 Na bolest se može gledati iz različitih perspektiva:

1. Subjektivna (laička) perspektiva – pojedinac sam otkriva i pokušava

liječiti bolest.
2. Profesionalna perspektiva – perspektiva zdravstvenog radnika koji
je stručno osposobljen i obavezan baviti se zdravljem i bolešću.
3. Socijalna perspektiva – perspektiva različitih predstavnika
društvene zajednice koji su zainteresirani za što hitnije otklanjanje
negativnih posljedica bolesti (poslodavci npr.).
 Zdravlje je proizvod naslijeđa i okoline (društvene, fizičke i
biološke).
 Ukoliko je poremećena jedna ili druga komponenta nastaje bolest
kao fizička ili psihička disfunkcija organizma.
 Bolest se opisuje kao poremećaj normalnih zbivanja u organizmu,
odnosno nepravilno odvijanje životnih funkcija kao reakcija na
vanjske ili unutrašnje nadražaje mehaničke, fizičko-kemijske,
biološke ili psihološke prirode.
 2 pojma koja se vežu uz zdravlje / bolest: patološko i normalno
 BIOMEDICINSKI MODEL ZDRAVLJA i BOLESTI - dominira u
medicinskoj teoriji i praksi; pridaje biološkim determinantama /
odrednicama zdravlja ključnu ulogu.
 Prema biomedicinskom modelu, bolesti su uzrokovane
poremećajima vanjskoga ili unutrašnjega porijekla. Vanjski uzroci
bolesti su podijeljeni u: fizičke, kemijske ili mikrobiološke uzroke,
dok su unutrašnji uzroci bolesti podijeljeni u: vaskularne,
imunološke i metaboličke uzroke.
 Ovaj model ne uzima u obzir širi psihosocijalni aspekt bolesti tako
da ne nudi mogućnosti preventivnih pristupa u cilju smanjenja
učestalosti kroničnih bolesti promjenom zdravstvenih uvjerenja,
stavova i ponašanja.
 Razvijao se od 17 stoljeća
 Zdravlje se posmatra kao funkcija, kao odsustvo bolesti i perfektan
rad mašine ljudskog tijela. Bolest je je prirodno stanje, a zdravlje je
''nešto što dolazi između dve bolesti'' kaže ova teorija.
 Suvremena društva ulaze u “postmedicinsku eru” u kojoj je fizičko
zdravlje u velikoj mjeri određeno :
 socijalnim i okolinskim čimbenicima
 individualnim ponašanjem (pušenje, gojaznost, itd)
 struktura obitelji (usamljenost, otuđenje)
 ekonomskim čimbenicima (siromaštvo)

fizičkom okolinom (aerozagađenje).
 Medicina se sve više mora okretati cjelovitom pristupu bolesniku
(“whole person”) koji bitno nadilazi pojedinačne uzročnike bolesti.
 Biopsihosocijalni ili holistički model
 svim bitnim determinantama/odrednicama zdravlja i bolesti pridaje
jednak značaj
 brojna istraživanja utjecaja psiholoških i socijalnih uzroka na
nastajanje, tok i ishod bolesti,
 razvoj novih interdisciplinarnih područja, kao što su zdravstvena
psihologija i psihoneuroimunologija.
 Pacijent se stavlja u centar i traže se drugi oblici pojmova o
zdravlju i bolesti.
 pojedinac se promatra kao jedinstven, dinamičan, nelinearan i
složen živ sistem
 Pojam "holistički“ (cjeloviti) pristupu zdravstvenoj zaštiti
podrazumijeva da bilo koja terapija bolesti kao disfunkcije, um i
tijelo promatra kao integriranu cjelinu. Termin je uveden 1977.
godine.
 holistički model ima šire granice.
 Težište je na zdravlju
 Prioritet je na prevenciji
 Dijagnostički fokus: što je osobu učinilo osjetljivom na bolest?
 Tretman: mobilizacija kapaciteta
 Odnos: partnerstvo
 To je razlog zašto holistički orijentirani zdravstveni stručnjaci imaju
pet puta više informacija nego oni sa tradicionalnim pristupima kod
početnih konsultacija.
 Biopsihosocijalni model u centru interesa nema bolest kao takvu
nego bolesnog čovjeka.
 Samim tim pretpostavlja i takve metode dijagnostike i liječenja u
kojima će se osim medicinskih koristiti i svi drugi postupci vezani
uz psihološke i socijalne aspekte funkcioniranja oboljele osobe.
 Takav pristup podrazumijeva uključenost stručnjaka iz drugih,
psiholoških, socijalnih, ekonomskih, antropoloških i drugih
znanosti
 Posebno je značajna uloga biopsihosocijalnog modela za razvoj
istraživanja utjecaja psihološkog stresa na razvoj tjelesnih bolesti.
 Utvrđeni su brojni izravni mehanizmi djelovanja stresa na pojedine
organske funkcije i sustave, kao i indirektni utjecaji stresa na
zdravlje putem djelovanja stresa na povećanje rizičnog ponašanja.
 U području medicine biopsihosocijalni model najviše doprinosi
razvoju preventivnih programa u području javnog zdravstva, a
najmanje se primjenjuje u kliničkoj medicini.
 Naglašavanje važnosti odnosa zdravstveno osoblje – pacijent
dovelo je do brojnih istraživanja iz područja komunikacija i
komunikacijskih vještina između zdravstvenih djelatnika i
bolesnika te utjecaja komunikacijskih odnosa na zdravstveno
ponašanje bolesnika, prije svega na pacijentovo pridržavanje
zdravstvenih savjeta i uputa.
Integrativna medicina
 Pojam koji se pojavio u kasnim 1990-im i spaja najbolje od
konvencionalne biomedicine sa holističkim pristupom
komplementarne i alternativne medicine, što nije samo
„kombinacija lijekova“ ili „kombinacija metoda“.
 U održavanju zdravlja pažnja se poklanja faktorima životnoga stila,
kao što su prehrana, fizičke vježbe, kvaliteti odmora i spavanja,
upravljanje stresom, emocionalno dobri osjećaji i priroda odnosa.
 Osnažuje se pacijent jer se vjeruje da izlječenje potiče unutar
pacijenta, a ne od zdravstvenih stručnjaka.
 Filozofija integrirane medicine je kompatibilna sa osnovnom SZO
definicijom zdravlja.
 Povećanjem korištenja holističkog pristupa bolesti, medicina će
više pažnje poklanjati socijalnom i kulturuloškom okruženju bolesti
 Na osnovu navedenih teorijskih koncepta razvila su se tri
najznačajnija modela vezana za pristup zdravlju:
 1. Biomedicinski model
 2. Bihejvioralni model
 3. Socio-okolišni model.
Vodeći zdravstveni problemi unutar modela
zdravlja
 Determinante zdravlja

 Čimbenici koji utječu na zdravlje pojedinca,obitelji i zajednice

 Nepromjenljive determinante – endogene determinante
(godine starosti, spol, genetsko naslijeđe itd. )
 Potencijalno modificirajuće determinante zdravlja – egzogene
determinante (aktivnosti pojedinaca - ponašanja koje utiče na
zdravlje, prihod i društveni status, obrazovanje i radni uslovi, pristup
odgovarajućim zdravstvenim uslugama i životna sredina itd. )
 socio-ekološki model zdravlja (Rainbow model) koji se često
upotrebljava da bi se identificirao široki raspon zdravstvenih
determinanti/odrednica.
 determinante/odrednice su podijeljene prema nivou njihovoga uticaja
na zdravlje.
 Uzroci smrtnosti: Ulaganja zdravst.sustava

 činitelji načina života i  ulaganje u kurativnu medicinu

ponašanja 43% i visoku tehnologiju 90,6%
 • činitelji prirodnog i  • ulaganje u kontrolu

društvenog okruženja 19% bioloških činitelja zdravlja

 • činitelji biološkog
nasljeđa 17%
 • činitelji zdravstvene
zaštite 11%.
6,9%
 • ulaganje u unapređenje
prirodnog i društvenog
okruženja 1,5%
 • ulaganje u unapređenje
„stilova života“ i ponašanja
ljudi 1,2%

Determinante zdravlja
 Stilovi života
 Stilovi života su obrasci ponašanja osoba, grupa i zajednica u
danim povijesnim, kulturnim i gospodarskim uvjetima. To su načini
na koje se ljudi suočavaju sa određenim izazovima u svom životu i
tako utječu na svoje zdravlje ili bolest. Njima se može objasniti
polovica od 10 uzroka smrti u modernim društvima.
 Pomaganje ljudima u prihvaćanju stilova života koji su zalihe
zdravlja, predstavlja najveći izazov svima onima kojima je doista
stalo umanjiti ljudsku bijedu (Barath, 1995).
 Američki autori Burt i suradnici navode dvanaest stilova života
putem kojih možemo kontrolirati svoje zdravlje (Barath, 1995):
 stilovi suočavanja (coping style): načini na koje
osoba rješava probleme
 2. stilovi druženja i komunikacije (relating style):
način na koji osoba pokušava prebroditi osjećaj
usamljenosti, steći priznanje, vrijednost i potrebu
drugih za njom
 3. stilovi odlučivanja (decision-making style):
kako osoba bira između više alternativnih
 rješenja, dali odluke donosi sama ili prepušta
drugima da donose odluke za nju
 4. stilovi preuzimanja rizika (risk-taking style):
kako osoba kalkulira između mogućnosti
dobitaka i gubitaka na vlastiti račun
 5. stilovi rada i stvaranja (work-creating style):
načini stvaranja odnosno razaranja

6. stilovi samozaštite (self-conservation style):
načini na koje osoba smanjuje ili povećava rizike
za razvijanje zdravstvenih problema
Stilovi života
 stilovi zaštite okoline (environment
conservation style): načini djelovanja na
neposrednu okolinu

stilovi odmora i opuštanja (rest-relaxation
style): načini psihološke relaksacije od
raznih tjelesnih aktivnosti do izležavanja,
konzumacije alkohola ili sedativa
 stilovi prehrane (nutritional style): što,
kada, gdje i koja količina - povisuje ili
snižava rizike za zdravlje
 stilovi uživanja (pleasure-seeking style)
 stilovi potrošnje (consumer style): od
odjevnih predmeta do korištenja
zdravstvene zaštite
 stilovi samouređivanja (grooming style):
higijenske navike, vanjski izgled.
Model socio-ekološke teorije zdravlja
 Prvi nivo modela čine domene individualnoga životnoga stila koje
se stječu u toku života i koje mogu ili promovirati ili oštetiti
zdravlje, bilo da su lični odabiri (pušenje npr.) ili su uzrokovani
normama ponašanja u društvu:
 način ishrane
 fizička aktivnost
 sredstva ovisnosti ( pušenje, droge itd.)
 Drugi nivo modela čine domene socijalnih mreža i mreža u
zajednici koje pružaju međusobnu podršku za članove zajednice u
nepovoljnim uslovima. Isto tako, podrška može izostati ili može
imati negativni učinak.
 Treći nivo modela čine uslovi života i rada pojedinaca:
 poljoprivreda i proizvodnja hrane
 obrazovanje
 radni uslovi
 zaposlenost/nezaposlenost
 voda i sanitacija
 pristup odgovarajućim zdravstvenim uslugama.
 stanovanje.
 uvjeti života i rada
 prihod i društveni status.
 Opći socio-ekonomski, kulturni i okolišni uslovi su četvrti nivo
modela.
U Sjedinjenim Američkim Državama (SAD) je procijenjeno
da je relativni utjecaj različitih domena zdravstvenih
determinanti/odrednica na rano umiranje u sljedećim
omjerima:
 40% utjecaj obrazaca ponašanja (životni stil)
 30% utjecaj genetskih predispozicija
 15% utjecaj socijalnih prilika
 10% nedostataka u zdravstvenoj zaštiti
 5% utjecaja izloženosti okolišnim faktorima.
TRANZICIJA ZDRAVLJA
 Početkom 70ih godina XX stoljeća javljaju se promjene u
obrascima rađanja,umiranja i obolijevanja stanovništva.
 poboljšanje socio-ekonomskog statusa dovodi do pada stope
umiranja (mortaliteta) i stope fertiliteta (plodnosti), što značajno
mijenja starosnu strukturu stanovništva u korist povećanja starog
stanovništva od 65 i više godina.
 mijenjaju se i obrasci obolijevanja u stanovništvu.
 Usvajanje nezdravih obrazaca ponašanja: pušenje, konzumiranje
alkohola, nedovoljna fizička aktivnost i nepravilna ishrana
dokazano dovode do povećanja stope obolijevanja od kroničnih
nezaraznih oboljenja, posebno kardiovaskularnih oboljenja,
cerebrovaskularnih oboljenja, malignih oboljenja i metaboličkog
sindroma.
TRANZICIJA ZDRAVLJA
U literaturi tranzicija zdravlja je definirana s dva
termina – „demografska tranzicija“ kojom se opisuje
promjena od visokog fertiliteta/plodnosti i stope
mortaliteta/umiranja u manje razvijenim društvima i
nižim stopama fertiliteta/plodnosti i nižim stopama
mortaliteta/umiranja u modernim društvima
 i „epidemiološka tranzicija“ kojom se opisuje
promjena u mortalitetu/umiranju i
morbiditetu/obolijevanju (od zaraznih prema
kroničnim oboljenjima) zajedno sa demografskim,
ekonomskim i socijalnim strukturalnim promjenama.
VJEŽBA 1
Što uvjetuje pojavu bolesti ?
Tko je odgovoran za bolest ?
 Kako treba liječiti bolest ?
 Tko je odgovoran za liječenje ?
 Kakav je odnos zdravlja i bolesti?
 Kakav je odnos psihe i tijela ?
 Kakva je uloga psihologije u zdravlju i
bolesti ?
Biomedicinski model Biopsihosocijalni model

 Bolesti imaju svoje vanjske  Ljudska bića su složeni

uzroke koji djeluju na tijelo i sustav, pa su i ljudske
dovode do tjelesnih promjena, bolesti uvjetovane složenim
ili su pak uvjetovane međuodnosom brojnih
unutarnjim tjelesnim
čimbenika, a ne samo
procesima.
jednim uzrokom.
 Uzroci tjelesnih bolesti su
različiti – od kemijskog
disbalansa, bakterija, virusa,
parazita sve do genetske
predispozicije za patološke
tjelesne promjene.

Što uvjetuje pojavu bolesti?

Biomedicinski model
 Budući da su bolesti
uvjetovane biološkim
čimbenicima na koje
pojedinac nema utjecaja,
bolesnik nije odgovoran za
svoju bolest .
 Bolesnik je žrtva izvanjskih
uzroka koji su odgovorni za
nastajanje bolesti.
Tko je odgovoran za bolest?
Biopsihosocijalni model
 Pojedinac nije pasivna žrtva
bolesti već je odgovoran za
svoje zdravlje i ponašanje u
zdravlju i bolesti.
 Aktivna uloga pojedinca
ključna je za očuvanje
zdravlja i liječenje bolesti.
Biomedicinski model
U liječenju bolesti pažnju
treba usmjeriti na
cijepljenja, kirurške
zahvate, kemoterapiju,
radioterapiju i ostale
metode koje imaju za cilj
ublažavanje i uklanjanje
simptoma bolesti.
Kako treba liječiti bolest?
Biopsihosocijalni model
 cjeloviti pristup mora
uključivati djelovanje na
ponašanje bolesnika,
jačanje
 sučeljavanja bolesnika s
bolešću, poticanje na bolje
pridržavanje zdravstvenih
 savjeta i uputa, jačanju
obiteljske podrške.
 Zabolest i njeno liječenje  Odgovornost za bolest je i
odgovorni su zdravstveni na zdravstvenim
djelatnici, a ne bolesnik. djelatnicima i na samom
bolesniku.
Bolesnik sam utječe na svoju
bolest vlastitom
odgovornošću za
pridržavanje zdravstvenih
savjeta i uputa, odbacivanju
nezdravih životnih navika,
rizičnih ponašanja i slično.

Tko je odgovoran za liječenje?

 Zdravlje i bolest su dva  Kontinuitetizmeđu
kvalitativno različita stanja potpunog zdravlja do teških
– pojedinac je ili zdrav ili bolesti.
bolestan i nema
kontinuuma između stanja
zdravlja i stanja bolesti.

Kakav je odnos zdravlja i bolesti?

 Psihičko se smatra
apstraktnim, nedodirljivim,
povezanim sa osjećajima i
mislima, a tijelo se smatra
konkretnim i opipljivim
(koža, kosti, mišići, živci,
mozak, organi).
 Promjene u tijelu neovisne
su od promjena stanja
svijesti.
Kakav je odnos psihe i tijela?
 Odnos između psihičkog i
tjelesnog je odnos trajne
interakcije, pa bolesnika
treba promatrati kao cjelinu
unutar koje se ta interakcija
stalno događa.
 Podjela na psihu i tijelo je
samo pojmovna, ali ne
smije biti i stvarna,
 Bolest može imati psihičke
posljedice, ali ne i psihičke
uzroke.
 Primjerice rak može
izazvati, tjeskobu i
potištenost, ali tjeskoba i
potištenost nemaju veze s
pojavom raka niti s
napredovanjem ili
izlječenjem raka.
Uloga psihologije u zdravlju i bolesti
 Psihološka stanja nisu samo
posljedica bolesti, već
doprinose i njenom
nastajanju. Postoji izravna i
neizravna povezanost
psihičkih stanja i bolesti.
 Izravna: stres na funkcije
 Neizravna: pušenje
Ličnost i zdravlje
 Postoje različita shvaćanja ličnosti ovisno o kutu promatranja i
proučavanja. Neke kulture su stavljale naglasak na duhovni,
transcendentalni pristup promatranju ljudske prirode.
 Vitalni prilagodbeni kapaciteti ličnosti su (Barath, 1995):
 • Izdržljivost
 • Obzirnost
 • Opuštena druželjubivost
 • Zdravo potiskivanje.
 Izdržljivost odgovara laičkom poimanju prirodne otpornosti
neke osobe na stresore okruženja, uključujući zaraze. Izdržljivost
možemo svesti na slijedeće prilagodbene kapacitete ličnosti:
 • Osobe koje svoja zalaganja za nešto smatraju prirodnim,
 • Osobe umješne u samokontroli,
 • Osobe koje značajne promjene shvaćaju kao izazove.
 Riječ je o kreativnim ličnostima. U razvoju ovih ličnosti prevladava
temeljno životno zadovoljstvo, uzbudljivi i zanimljivi doživljaji,
znatiželja i težnja za višim i složenijim zadacima
 (Barath, 1995).
 Pojam obzirnosti u psihološkim sustavima znači motivaciju za
primanje, obrađivanje, pohranjivanje i aktivno korištenje velikih
količina i kvalitetnih obavijesti iz unutarnjeg i vanjskog okruženja.
Bezobzirne osobe naginju obrađivanju moguće najmanje količine
obavijesti ili obično nisu spremne za dublje spoznajne djelatnosti.
 Opuštena druželjubivost i uviđavnost je sklop ličnosti u
kombinaciji umijeća opuštanja i motiva brige za druge. Umijeće
opuštanja je snop stilova života, uključujući stil odmora-opuštanja.
 Empatija je pojam za jedan specifični sklop komunikacijskih vještina,
iskustava i interesa osobe za druge s kojima dolazi u intimni kontakt.
Empatija je umijeće doživljavanja, spoznavanja unutarnjih stanja,
motiva i misaonih tijekova druge osobe na temelju neverbalnih
kanala i znakova samoizražavanja. Jedan od najboljih primjera
empatičke komunikacije nalazimo između malog djeteta i brižne
majke u kojoj majka zna i osjeća cjelovito biće svoga djeteta (
 Osobe s natprosječnim empatičkim sposobnostima poslije izlaska iz
stres situacije ubrzo se vraćaju na početne razine svojih
imunoloških funkcija, dok kod ovih drugih ove funkcije i dalje
opadaju (Barath, 1995).
 Postoji veliki broj ličnosti kod kojih zdravo potiskivanje
predstavlja glavni lik ili jedini obrambeni mehanizam u smjeru
pozitivnog prilagođavanja. Riječ je o okolnostima u kojima osoba
nema nikakve mogućnosti da išta mijenja na situaciji u kojoj se
nalazi.
 Djelotvornost potiskivanja jest u svojevrsnom umijeću osobe da na
nepodnošljive prilike ne obraća nikakvu pozornost (Barath, 1995).

 Petofaktorski model ličnosti?

 Gubitak zdravlja
 Način na koji pojedinac prihvaća svoj gubitak zdravlja ovisi o
prijašnjim iskustvima,subjektivnoj vrijednosti izgubljenog i
mogućnostima socijalne podrške kojom seveličina gubitka može
umanjiti.
 Najizrazitiji osjećaj u stanju gubitka je osjećaj da su pozitivno
vrednovani aspekti života, privremeno ili trajno izgubljeni.
 Najčešća prva reakcija: odbijanje prihvaćanja gubitka/traženje
drugog mišljenja
 nije potrebno nasilno nastojati da pojedinac prebrodi ovu fazu
 faza priznavanja gubitka (bijes prema sebi i drugima,potištenost)
 Faza mirenja(traženje rješenja)
Ličnost i zdravlje/ suočavanje sa
stresom
 Stres je prirodna obrambena reakcija našeg organizma na
promjenu. Stres izazivaju situacije u kojima se osjećamo
ugroženima te nas određene fiziološke reakcije našeg tijela
pripremaju, za "borbu ili bijeg". Takav stres nam omogućava da se
zaštitimo u opasnim situacijama.
 I naše misli mogu izazvati jednaku fiziološku reakciju, ali takav se
stres ne oslobađa na prirodan način, već se taloži u organizmu.
Posljedice dugotrajnog bivanja pod stresom su iscrpljivanje i
opadanje ukupne funkcionalnosti organizma, što rezultira
smanjenom efikasnošću.
 Mnogi autori danas razlikuju dvije vrste stresa. U jednu grupu
spadaju stanja napregnutosti i uzbuđenosti koja su popraćena
pozitivnim emocijama. To je eustres .
 U drugu grupu bi spadala stanja i reakcije organizma na prijeteće,
opasne i neugodne situacije popraćene intenzivnim, negativnim i
snažnim emocionalnim reakcijama, tjeskobom, neuromuskularnom
napetošću ili strahom. Naziv za ova stanja je distres. To je situacija
u kojoj je ugrožena dobrobit pojedinca, grupe ili jedne cijele
zajednice
 Stres, sam po sebi, nije nikakva bolest. Trenutačne fiziološke
promjene (npr. jače lupanje srca) ili poremećaji u mentalnim
funkcijama (npr. nesanica, tjeskoba) nisu uzrok nikakvom trajnom
oboljenju. Da bi stres imao veze sa organskim ili mentalnim
bolestima, potrebna je trajna izloženost jakim stresorima okruženja
Opći prilagodbeni sindrom
 Faza alarma – opća mobilizacija obrambenih snaga organizma
poput povećane produkcije adrenalina, iritacija GIS-a, gubitka
tjelesne težine
 Faza otpora – uspostavljanje kakve takve prilagodbe na stresore s
eventualnim povratkom na nivo fiziološke ravnoteže
 Faza iscrpljenja – postupni gubitak stečenih kapaciteta rezistencije
kroz dugoročno izlaganje stresorima sa razvojem organskih bolesti i
eventualnim nastupom smrti.
 Sve tjelesne funkcije stupaju na više razine energetske potrošnje
budući se nečiji život nalazi pod stalnom prijetnjom. Ovo trajno stanje
alarma cjelokupne ličnosti poznato je kao sklop kroničnog stresa.
Rezultat nije u super–obranama, već u progradirajućim
oštećenjima cjelokupnog organizma. Primjere ovih štetnih prilagodbi
nalazimo u etiologiji skoro svih bolesti i kroničnih stanja, kao što su
kardiovaskularne bolesti, bolesti bubrega, alergije i trajne mentalne
disfunkcije
 Fiziološka mjerila stresa su (Barath, 1995):
 Krvni tlak, Leukociti, Puls, Respiratorni plinovi.
 Psihološka mjerila:
 Nagle fiziološke promjene (npr. znojenje ruku)
 Tjeskoba i strah
 Mentalna konfuzija (poremećaji pamćenja, opažanja i mišljenja)
 Emocionalna tupost (nesposobnost spoznavanja i imenovanja
emocija)
 Trenutna neodlučnost i osjećaj bespomoćnosti
 Egocentrizam i moralna otupljenost (nesposobnost za empatičku
komunikaciju).
Strategije ponašanja u stresu
 Beskonfliktno ustrajanje – osoba ignorira obavijesti o nastupajućoj
opasnosti
 Beskonfliktna promjena – osoba nekritično pristaje promijeniti
svoje ponašanje onako kao to drugi traže od njega
 Defenzivno bježanje – osoba nastoji izbjegnuti prijeteću opasnost,
bilo fizički (udaljavanjem od mjesta očekivanog zbivanja), bilo
psihički (prebacivanjem odgovornosti na druge)
 Panika – osoba traži izlaz iz situacije i uporno traga za sredstvima
olakšanja i oslobađanja od stanja tjeskobe i neugode
 Aktivno usmjerenje – osoba ustraje u traženju relevantnih
obavijesti, ostaje otvorena za učenje i rezoniranje prije donošenja
bilo kakve odluke.
 stresori modernog društva su: buka, socijalno gomilanje (veličiona
prostora, broj osoba), preopterećenost zadacima, (visok krvnit
tlak,depresija / čak i kod djece), stresori gospodarskog poretka i
političkih sustava (socijalne diskriminacije, marginalizacije i stresori
socijalne nepravde i mržnje)
 Novije spoznaje ukazuju da su gotovo sve bolesti, bilo izravno bilo
neizravno, pod utjecajem stresa, pa se u suvremenoj terminologiji
odnosa stresa i zdravlja termin psihosomatske bolesti sve se manje
koristi.
 stresna stanja mogu djelovati na tijek imunosnih procesa
 Istraživanja u bolesnika s rakom upućuju da pojavi zloćudnog tumora
vrlo često prethode veliki životni stresovi.
 No, ponovno je važno sučeljavanje sa stresom. Vrlo jak stres, uz izvrsne
 sposobnosti sučeljavanja pojedinca, ne mora imati nikakvo djelovanje na
imunološki sustav, dok u suprotnom slab stres kod ljudi sa lošim
sposobnostima sučeljavanjamože imati jak utjecaj.
Stres udovištva-utjecaj na zdravlje
 Udovištvo je pojam koji se odnosi na stanje nakon smrti bračnog
partnera, bilo supruga ili supruge.
 problem udovica naglašeniji nego problem udovaca: muškarci se
češće nakon smrti supruge ponovno ožene nadomještajući kriznu
situaciju udovištva i osamljenost novom bračnom vezom.
 žene najčešće ne sklapaju novi brak, češće žive same te su i
izraženiji problemi socijalne izolacije i osamljenosti;
 žene teže podnose udovištvo od muškaraca zbog brojnih razloga.
Neki od njih su: financijska ovisnost o suprugu,veća usmjerenost ka
obitelji i kućnim poslovima: manja mogućnost zaposlenja zbog
prosječno slabijegobrazovanja žena
 udovištvo djeluje na psihičko i organsko zdravlje udovica što je
potvrđeno brojnim istraživanjima koja su se bavila problemima
poremećaja zdravlja i povećanog mortaliteta udovica nakon smrti
supruga.
 Premala osjetljivost sustava na ovaj problem
 Imamo li patronažnu posjetu?
 Posjeti prijatelja,razgovori o temi
 Pretjerano sažalijevanje
Izvori znanja o zdravlju
 1. Profesionalna znanja (expert knowledge): znanstveno-stručne
spoznaje
 2. Laička znanja (lay knowledge)- drugim riječima ˝receptno
znanje˝, ˝pučko znanje˝, ˝zdravi razum˝ i slično, koja mogu biti
korisna i potrebna za svakodnevni život
 3. Iskustvena znanja (experiential knowledge) stečena iz osobnog
iskustva

 Što znači pojam “kritičko razmišljanje”?

Zdravlje pojedinca/osobno zdravlje
 Zdravstvena potreba u stručnom značenju je stručno i naučno
utvrđeno stanje koje opravdava intervenciju ili zdravstvenu zaštitu
za pojedinca ili stanovništvo.

 Osjećajne potrebe - potreba je izjednačena sa željom

 Iskazane potrebe - osjećajna potreba je pretvorena u akciju –
zahtjev
 Normativne potrebe – zadovoljene ili nezadovoljene potrebe
 Potreba za zdravstvenom zaštitom pojedinca je definirana kao
mogućnost za dobivanjem koristi/benefita iz sistema zdravstvene
zaštite pružanjem usluga
 Zahtjevi ne predstavljaju u potpunosti stvarne potrebe za
zdravstvenom zaštitom. Vrlo često zahtjevi za određenim
zdravstvenim uslugama zavise od osobenosti pacijenta ili od
zainteresovanosti javnosti za ovu vrstu usluga (npr. koronarografija,
estetska hirurgija itd.).
 Zahtjevi za zdravstvenom zaštitom i korištenje zdravstvenih usluga
od strane stanovništva često predstavljaju samo „vrh ledenog
brijega“, jer su znatno manji od realnih zdravstvenih potreba u
stanovništvu. Zahtjevi su često uvjetovani ponudom, odnosno
mogućnošću pružanja usluga („supply-induced“)
 Zahtjevi za zdravstvenom zaštitom se zadovoljavaju na različitim
nivoima zdravstvene zaštite, te shodno kategorizaciji zahtjeva,
obimu i vrsti usluga procjenjuje se da se do 80% zahtjeva treba
zadovoljiti na nivou primarne zdravstvene zaštite, a do 6% na nivou
tercijarne zdravstvene zaštite.
Pozitivni indeksi zdravstvenog stanja
pojedinca
 pokazatelji željene prosječne psihotjelesne kondicije
i socijalne harmonije i klasificiraju se u četirigrupe:
 1. Antropometrijski indeksi (tjelesna težina, tjelesna
visina, indeks tjelesne mase ITM),
 2. Psihometrijski indeksi (indeks inteligencije)
 3. Sociometrijski indeksi (indeksi adaptacije,
komunikacije),
 4. Biološki standardi (glikemija, broj eritrocita, broj
leukocita itd.)
Procjena potreba za zdravstvenom
zaštitom
 Trebamo li poznavati samo potrebe pojedinca?
 Utjecaji na zdravlje u skladu sa razvojnom fazom:
 Od rođenja do 1. godine?
 Predškolsko doba?
 Školsko doba(mlađe,srednje,starije)?
 Odrasla dob (19 do 64 god)
 Starija dob?
 Dojenački period
 Najznačajnja zdravstvena pitanja za ovu starosnu grupu su:
 Kvaliteta trudnoće, porod (tijek poroda), zdravlje majke
 Kongenitalne malformacije
 Kvaliteta vanjskog okruženja (uvjeti stanovanja, socio-ekonomsko
stanje itd)
 Obitelj (struktura,obrazovanje)
 Dostupnost zdravstvenog sustava, zdravstvene usluge
(cijepljenje,savjeti o prehrani)
 Prioritet svakog društva treba da bude ulaganje u djecu, promocija i
ostvarivanje njihovih prava u skladu sa Konvencijom o pravima
djeteta. Svako društvo treba da osigura zdrav start u životu svakom
djetetu čime se osiguravaju pozitivni utjecaji u stjecanju društvenih
i zdravstvenih vrijednosti.
 Zdrave majke koje su isplanirale svoju trudnoću i imaju punu
podršku partnera i kvalitetnu prenatalnu zaštitu i koje su
pripremljene za roditeljstvo predstavljaju garanciju za zdrav start
djeteta u život, a novorođenčad koja su zdrava, rođena u terminu,
dojena, dobro uhranjena i adekvatno njegovana imaju najveću
šansu da izrastu u zdravo dijete.
 Djeca koja su stimulirana, imaju dobre kognitivne i jezičke vještine,
uravnotežen socijalni i emocionalni razvoj, pripremljena su za
uspješno školovanje i život.
 U ovom uzrastu je veoma važna zdravstvena edukacija roditelja i
članova obitelji koji brinu o dojenčetu.
 Većina usluga u tom periodu su preventivne zdravstvene usluge.
 Uloga patronažne med. sestre je nezamjenjiva.
 Predškolski uzrast
 U ovom periodu stječu se osnovne životne i radne navike
 Za ovaj uzrast je karakteristično dijagnosticiranje kongenitalnih
malformacija i onesposobljenja koja nisu ranije dijagnosticirana.
Oralnom zdravlju treba posvetiti posebnu pažnju. Određena zarazna
oboljenja su karakteristična za ovaj uzrast, ali je učestalost manja
zbog provođenja obaveznih imunizacija.
 Povrede kod djece, posebno kod djece predškolskog uzrasta,
predstavljaju značajan izazov za zdravlje djece. Podaci SZO govore
da skoro 5% smrti u starosnoj skupini djece 0-4 godine je
uzrokovano povređivanjem ili posljedicama povređivanja, a taj se
udio povećava do skoro 20% u starosnoj skupini 5-14 godina.
 Mjere prevencije povrjeđivanja? Na kome je odgovornost?
 Za dostizanje zdravstvenih ciljeva potrebni su odgovarajući resursi,
od obitelji do državnih struktura.
 Školski uzrast

 Mlađe školsko doba- 6-7 godina do 10-11 godina

 Srednje školsko doba - 11 do 14 godina
 Starije školsko doba - 15-18-19 godina
 djeca počinju pokazivati osjećaj socijalne pripadnosti i sami počinju
preuzimati odgovornosti. Interesi se znatno proširuju. Odgovornost
za djecu zajednički snose roditelji i škola u kojoj se odvija proces
sekundarne socijalizacije. Oni prate rast i razvoj djeteta.
 Generalno, u ovom životnom dobu djeca prolaze kroz unutrašnje
promjene iz djetinjstva u adolescentno i zrelo doba u kojem se
snažno mijenjaju obrasci ponašanja. U adolescentnom dobu dolazi
do prvih znakova puberteta i do postizanja potpune fizičke,
psihičke i socijalne zrelosti.
Adolescencija
 Pojam adolescencije nije jednako definisan u stručnoj literaturi.
SZO identificira adolescenciju kao period rasta i razvoja u periodu
10 do 19. godina.
 Ovo je period u kojem se mogu javljati zlostavljanja u porodici ili
zanemarivanja djece, pa neka istraživanja pokazuju da su ove
pojave češće nego što su to tradicionalna i patrijarhalno uređena
društva spremna da priznaju.
 Pušenje, narkomanija i alkoholizam su zajedno sa rizičnim
seksualnim ponašanjem značajni faktori rizika u ovom periodu.
 Zdravstveni odgoj u ovom uzrastu treba da se provodi organizirano
i sistematskim radom, a u cilju zaštite i očuvanja njihovog zdravlja,
motivaciji i stjecanju znanja i vještina za zdrave stilove života.
 U tranzicijskim zemljama posebnu pažnju treba posvetiti mladima koji
pripadaju „marginaliziranim“ grupama uslijed porasta siromaštva,
nemogućnosti školovanja, povećanja stope nezaposlenosti.
 Uloga lokalne zajednice
 Vršnjačke grupe
 Lokalna udruženja – udruženja mladih, sportska društva, vjerske
organizacije itd.
 Sportske dvorane, bazeni, igrališta, šetališta, parkovi
 Škole, ishrana u školama, inkluzivne škole
 Vršnjačka edukacije ,Javni prijevoz
 Sigurmi putevi i siguran saobraćaj
 Prilagođen okoliš osobama sa onesposobljenima i mladima sa
posebnim potrebama
 Prevencija vršnjačkoga nasilja, nasilja u porodici itd
 Odrasla dob
 Odraslo doba je kod većine ljudi stabilnije od drugih životnih razdoblja.
To je period potpunog sazrijevanja ličnosti i dostizanja maksimuma,
 Tok života je stabilan i navike se u ovom životnom periodu u
potpunosti utemeljuju.
 značajni su utjecaji različitih faktora/sila koji se prepoznaju kao faktori
rizika, kao što su preventabilni faktori rizika (pušenje, način ishrane,
izloženost stresu, socijalne mreže
 Prema „ Teoriji polja“ K. Lewina (1951.) čovjekovo ponašanje je
funkcija ličnosti i okoline. Pojedinac nema samo pasivnu ulogu u svom
okruženju, nego svojim izborom ponašanja ima slobodu i mogućnost
uticaja.
 Sociolog K. Lewin često se naziva „ocem nauke o ponašanju“ jer je
istraživao kako ljudi mogu napraviti promjene u svom životu. Njegov
rad je temelj za vršnjačku edukaciju i savjetovanje (peer education),
grupnu terapiju i fokus grupe.
Odrasla dob
 Analiza „polja sila“ je vrijedan instrument za menadžment
promjena i najviše se koristi u socijalnoj nauci.
 Potrebno je prepoznati i analizirati sve sile koje utiču na promjene i
mjeriti i procjenjivati „za“ i „protiv“.
 Nakon što su identificirane i analizirane „sile“ onda se razvijaju
strategije za smanjenje utjecaja suprotstavljenih snaga i jačanje
pokretačkih snaga.
 Ovo se odnosi na životni stil pojedinca.
Odrasla dob
U ovom uzrastu posebno mjesto zauzima zaštita
reproduktivnoga zdravlja i žene i muškarca, jer je ovo
najproduktivniji period života, te se promociji reproduktivnoga
zdravlja mora pokloniti velika pažnja:
 Provođenje screening testova (cervikalna citologija, pregled
dojki itd.)
 Redovni ginekološki pregledi žena i prevencija seksualno
prenosivih oboljenja
 Sigurni i zaštićeni seksualni odnosi
 Zdravstvena edukacija
 Planiranje porodice
 Upotreba kontraceptiva.
 Zaštita zdravlje na radnom mjestu je značajna, posebno vezana
za nastanak profesionalnih oboljenja.
Aktivnosti PZZ
 Promocija zdravlja
 Programi prevencije malignih oboljenja i rana detekcija
 Prevencija osteoporoze
 Razvoj zajednice
 Screening usluge
 Porodična medicina
 Grupa za samopomoć ( odvikavanje od pušenja, briga o srcu,
stres menadžment, anksioznost itd)
 Usluge savjetovanja
 Zaštita zdravlja zuba
 Kućna njega
 Palijativna zaštita
 Zdravstveno-edukativne kampanje
Treća životna dob
 Starosna struktura stanovništva grafički se iskazuje kao piramida
starosti, po grupama stanovništva od po pet godišta, posebno
muškarci i žene. Razlikuju se tri tipična oblika:
 Oblik piramida – karakteristična za progresivni tip stanovništva
 Oblik košnice – karakteristična za stacionarni tip stanovništva
 Oblik urne – karakteristična za regresivni tip stanovništva.
 Stanovništvo u Federaciji BiH je na granici stacionarno-regresivnoga,
sa piramidom starosti koja poprima izgled „košnice“.
Demografski tipovi stanovništva:
Progresivni tip – mlado stanovništvo dominira
 Stacionarni tip – između progresivnoga i regresivnoga tipa.
 Regresivni tip – staro stanovništvo dominira.
Starenje stanovništva ima svoje izazove i mogućnosti. Glavni
izazovi su:
opterećenja za penzione fondove i socijalna osiguranja u
zemljama
povećanja zahtijeva za akutnom i primarnom zdravstvenom
zaštitom
zahtjevi za specifično educiranim zdravstvenim stručnjacima
povećana potreba za dugoročnom zaštitom, posebno u radu sa
demencijama.
Međutim, velike su i šanse:
 staro stanovništvo je izvrstan resurs u porodicama i
zajednicama
 izvor su znanja i iskustva.
 Glavni preventabilni faktori rizika u nastanku hroničnih oboljenja,
posebno kardiovaskularnih oboljenja, metaboličkih poremećaja i
malignih oboljenja su pušenje, nepravilna ishrana, fizička
neaktivnost i nekontrolisan krvni pritisak.
 Djelovanje na smanjenje ovih faktora rizika je značajna preventivna
aktivnost i njoj treba posvećivati posebnu pažnju, kako bi se
odgodilo nastajanje hroničnih oboljenja.
 Istraživanja pokazuju da ukoliko se između 40 i 60. godine života
sačuva optimum zdravlja, te se spriječi ili odgodi nastanak
degenerativnih oboljenja, uveliko će se smanjiti teret hroničnih
bolesti i nemoćnost u starijoj životnoj dobi.
U praksi evropskih zemalja, socijalne i zdravstvene institucije
najčešće funkcionišu potpuno nezavisno jedne od drugih sa
različitim oblicima saradnje koju međusobno ostvaruju. Za
pružanje primarne zdravstvene zaštite starih na nivou
definisane zajednice (najčešće općine) odgovoran je tim
porodične medicine. Zakonom je predviđeno i djelovanje
patronažne sestre, međutim, ova praksa u Federaciji BiH nije
dovoljno razvijena.
 Tamo gdje primarni nivo zaštite nije dovoljno razvijen, a veći
je broj starih lica, posebno onih koji žive sami, bolnice
nerijetko postaju institucije koje rešavaju i niz socijalnih
problema. Dužina bolničkog liječenja je u tom slučaju,
određena više socijalnim nego medicinskim razlozima. Ovo je
česta situacija u našoj sredini.
Kada stara lica žive u porodici, koja može da
pruži brigu i podršku, a hospitalizacija je ipak
neophodna, predlaže se, kao alternativa, kućno
liječenje. Liječenje u kući, sprovodi se u nizu
zemalja. Posebno organizirane oblike zaštite
zahtijevaju: nepokretna stara lica,
psihogerijatrijski slučajevi i duševno zaostala
stara lica. Bez obzira na porodično okruženje,
ove osobe, zbog težine svog stanja, zahtijevaju
trajna rješenja i smještaj u neku od institucija.
 Sedam osnovnih dimenzija je važno za procjenjivanje potreba
starih:
 1. Aktivnosti svakodnevnoga života
 a. Fizičke aktivnosti – briga o sebi samom
 b. Instrumentalne aktivnosti – život u zajednici i osnovna socijalna
komunikacija
 2. Fizičko zdravlje
 3. Mentalno zdravlje i kognitivne funkcije
 4. Socijalni resursi
 5. Ekonomski resursi
 6. Okolinski faktori
 7. Stepen opterećenosti onih koji se brinu o starima.
 Periodični pregledi starih osoba imaju za ciljeve (1-2 puta
godišnje):
 o Praćenje stanja zdravlja
 o Blagovremeno prepoznavanje poremećaja zdravlja
 o Poboljšanje zdravlja
 o Edukaciju pacijenata.

 Posebnu pažnju treba obrati na oboljenja tipična za staračku

dob: demencija, depresija, anksioznost, Parkinsonovo
oboljenje, slabljenje vida i sluha. Prevencija padova u ovoj
životnoj dobi je neophodna. Za lica treće životne dobi,
glavne mjere zdravstvene zaštite su blagovremeni i efikasan
tretman oboljenja i rehabilitacija.
 Prema posljednjim NICE (National Institute for Health
and Clinical Excellence UK – NICE) preporukama o
procjeni i prevenciji padova kod starih ljudi (NICE
clinical guideline 161, Jun 2013, www.
guidance.nice.org.uk/cg161) jedna od preporuka je da:
 o stari ljudi u kontaktu sa zdravstvenim stručnjacima
(ljekar, medicinska sestra) trebaju rutinski biti upitani da
li su imali pad u posljednjoj godini, kako često su pali i
pod kojim uslovima
 o stari ljudi koji su izvjestili pad ili rizik od pada trebaju
biti pregledani za ravnotežu i deficit u hodu i potrebno je
uzeti u obzir njihovu sposobnost da imaju koristi od
intervencije za poboljšanje snage i ravnoteže.
 Osnovne preporuke:
 o Identifikovanje rizika
 o Procjena multifaktorijalnih rizika za pad
 o Ponuda multifaktorijalnih intervencija
 o Jačanje i trening balansa
 o Produžene vježbe
 o Opasnosti u kući i sigurnosne intervencije
 o Praćenje upotrebe psihotropnih lijekova
 o Praćenje dešavanja srčanih poremećaja uslijed pada
 o Učestvovanje u programima prevencije padova
 o Edukacija.
U cilju prevencije potrebna je multifaktorijalna procjena
rizika od padova koja uključuje:
 o identifikaciju povijesti pada
 o procjenu hoda, ravnoteže i pokretljivosti, kao i slabosti
mišića
 o procjenu rizika od osteoporoze
 o procjenu shvaćanja funkcionalne sposobnosti i strah
od pada kod stare osobe
 o procjenu oštećenja vida
 o procjenu kognitivnih oštećenja i neurološki pregled
 o procjenu urinarne inkontinencije
 o procjenu kućnih hazarda.
 Prevencija padova u trećoj životnoj dobi
 Padovi i povrede uvjetovane padovima su uobičajeni i
ozbiljni problemi u starijim godinama i procjenjuje se da
30% ljudi starijih od 65 godina padnu najmanje jednom
godišnje, dok 50% ljudi starijih od 80 godina padnu
najmanje jednom godišnje. Suvremeni pristupi za prevenciju
i tretman oboljenja su razvoji kliničkih/stručnih vodilja kao
sistematskih razvijenih opisa baziranih na posljednjim
raspoloživim stručnim i naučnim dokazima o pružanju
odgovarajućeg tretmana i njege shodno pacijentovom stanju
i koji pomažu i zdravstvenim stručnjacima i pacijentima za
donošenje odluka o odgovarajućoj zdravstvenoj zaštiti u
specifičnim kliničkim okolnostima.
Aktivnosti lokalne zajednice potrebne za
unaprjeđenje zdravlja
 Susjedstvo
 Mreža socijalne podrške u zajednici
 Zadovoljavajući i stimulirajući okoliš za življenje
 Omogućen pristup javnim institucijama/zgradama
 Odgovarajuće stanovanje za stare ljude – adaptacija
 Pomoć u kući, Pomoć za dnevno življenje
 Dnevni centri za stare
 Prevencija nasilja u porodici
 Institucionalna pomoć
 Obrazovanje za stare
 Rekreacioni centri za stare
 Javni transport
 Prevencija kriminala u lokalnoj zajednici usmjerenim na napad na
stare ljude, posebno u njihovim kućama/stanovima
PZZ/ resursi potrebni za unaprjeđenje
zdravlja
Promocija zdravlja
Programi prevencije malignih oboljenja i
rana detekcija
Screening usluge
Porodična medicina
Patronažne sestre
Kućna njega
Palijativna zaštita
Zdravstveno-edukativne kampanje
Zdravlje obitelji
 G. P. Murdock je u svojoj studiji „Socijalne strukture“ (1949.)
dao pregled institucije porodice u uzorku od 250 različitih
društava, u rasponu od malih lovačkih društava do velikih
industrijskih društava. Murdock je potvrdio da neki oblik
porodice postoji u svakom društvu, te je dokazao da je porodica
kao forma univerzalna. Murdock porodicu definiše: „Porodica je
društvena grupa koju određuje zajedničko prebivanje, ekonomska
saradnja i reprodukcija. Ona uključuje odrasle osobe oba spola,
od kojih barem dvije održavaju društveno odobrenu seksualnu
vezu, i jedno ili više djece,vlastite ili usvojene, od tih odraslih
koji seksualno kohabitiraju.“Ova definicija ima više istorijski
značaj, jer je tada porodica definisana kao univerzalna socijalna
institucija. Na ovaj način opisana porodica je idealizirana, u
potpunoj harmoniji i integraciji, od strukture do funkcije i ne
uključuje brojne različite uticaje,
Zdravlje obitelji
 Klasični tip porodice u nekim zemljama je skoro gotovo nestao, jer
podaci govore da je sve veći broj vanbračnih zajednica, te je
početkom 90-tih godina prošloga stoljeća broj vanbračnih rođenja u
Švedskoj dosegao već 47% od svih rođenih, u Danskoj 46%, u
Francuskoj 28%. (Puljiz, 1995.) U Federaciji BiH ovaj procenat je
znatno manji, ali značajan, i kreće se oko 9%. (Podaci Federalnog
zavoda za statistiku 2010.)
 Prosječan broj članova porodice u Bosni i Hercegovini po popisima
stanovništva od 1948. godine smanjen je sa 5.1 članova (1948.
godine) do 3.6 članova (1991. godine). Prema posljednjim
populacionim istraživanjima koja su provedena u Bosni i
Hercegovini, prosječan broj članova domaćinstava je 3,5. (MICS u
Federaciji BiH, 2011-2012.)
Prosječan broj članova obitelji
Osnovne funkcije obitelji
 Reproduktivno-biološka: Rađanje djece, produženje vrste,
seksualni odnosi
 Ekonomska: Osiguranje materijalnih dobara za izdržavanje
članova porodice
 Zaštitna: Podrška i pomoć članovima porodice (odrastanje,
bolest, odnosi između svih članova)

Odgojna: Odgoj djece, stvaranje navika, ponašanja
Mc Master model funkcioniranja
obitelji
6 ključnih dimenzija za funkcioniranje
obitelji
 1. Rješavanje problema je sposobnost porodice da riješi probleme
na nivou na kojem će se održati efektivno funkcionisanje porodice,
gdje je problem definisan kao bilo koja pojava koja će poremetiti
funkcionisanje porodice ukoliko se ne riješi na odgovarajući način.
Porodice u kojima se mogu izraziti osjećanja jednih prema drugima
su u boljoj poziciji za rješavanje problema, ukoliko se oni pojave.
 2. Komunikacija je način verbalne i neverbalne izmjene informacija
unutar porodice. Efektivna komunikacija u porodici zavisi od
nekoliko faktora, uključujući jasnu i direktnu komunikaciju među
članovima porodice. Sposobnost slušanja i poklanjanje pažnje
među članovima porodice su osnovne vještine za efektivnu
porodičnu komunikaciju.
 3. Uloge u porodici su tekući obrasci ponašanja po kojima članovi
porodice ispunjavaju svoje funkcije u porodici. Uspostava jasnih
uloga unutar porodice je direktno povezana sa sposobnošću
porodice da se nose i sa normalnim i sa neočekivanim promjenama.
Zdrave porodice su u stanju uspostaviti jasne, ali fleksibilne, uloge
koje im omogućuju da obavljaju porodične funkcije. Uspostaviti
radne uloge unutar i izvan kuće je važan zadatak porodice.
 4. Afektivno reagiranje je sposobnost porodice da reagira
emocionalno prema drugim članovima porodice na
odgovarajući način. Porodice trebaju biti u mogućnosti da
dijele i iskustvo osjećaja kao što su ljubav, nježnost, radosti,
strah i ljutnju. Porodice koje nisu u mogućnosti odgovoriti, na
primjer, sa tugom ili nježnošću, biće ograničene ili čak
emocionalno poremećene.
 5. Afektivni angažman je ono koliko porodica, kao cjelina,
pokazuje interese i vrijednosti aktivnosti i interesa pojedinih
članova porodice. I prekomjerna i nedovoljna uključenost su
obrasci ponašanja koji mogu predstavljati probleme za porodice.
Pokazivanje interesa i vrijednosti aktivnosti i interesa drugih
članova porodice je neophodno za zdravo funkcionisanje porodice
 6. Kontrola ponašanja odnosi se na obrasce ponašanja koje
porodica usvaja za postupanje u porodičnim situacijama. Neke
porodice imaju fleksibilne obrasce ponašanja, dok druge mogu
imati više krute obrasce ponašanja. Porodice sa fleksibilnim
obrascima ponašanja se bolje prilagođavaju i bolje se nose sa
promjenama u porodičnim okolnostima.
Model životnog ciklusa obitelji
 Mnoga istraživanja su opisala porodicu kao socijalnu jedinicu sa
predvidljivim životnim ciklusom u šest faza – formiranje,
proširenje, kompletno proširenje, smanjenje, kompletno smanjenje i
disolucija.
 Osnovni model podrazumijeva idealnu situaciju, međutim u obzir
se moraju uzeti svi vanjski, socio-ekonomski i kulturološki faktor
koji utiču na faze procesa. Napuštanje roditeljske kuće je
uobičajeno u zemljama Zapadne Evrope i Amerike, što nije
uobičajeno u manje razvijenim zemljama koje su više tradicionalne
(Azija i Afrika). Isto tako, nepredvidive životne situacije, kao što su
razvodi, rana smrt supružnika ili djeteta, nerađanje djece u braku,
također, značajno utiču na životni ciklus porodice. Osnovni model
je generalno predominantan i koristi se za istraživanje odnosa i
funkcionisanje u porodici, kao i zdravlja porodice.
Kako porodica prolazi kroz različite faze
životnoga ciklusa, tako se mogu javljati
karakteristične krize. Ove krize se
generalno dijele u dvije velike grupe:
1. tranzicione krize koje se javljaju kod
ozbiljnih promjena uloga (brak, rođenje
prvog djeteta, penzionisanje, smrti)
2. netranzicione krize koje se javljaju
neovisno od životnoga ciklusa porodice.
Klasifikacija porodičnih kriza –
netranzicione krize
 Raspad

Smrt djeteta, supružnika ili roditelja

 Hospitalizacija supružnika
 Ratna odvajanja
 Pristupanje
 Neželjena trudnoća
 Dolazak maćehe/očuha
 Ratna spajanja
 Usvajanja djece
 Demoralizacija

Nedostatak podrške
Alkoholizam
Narkomanija
Delinkvencija
Demoralizacija i raspad ili pristupanje
 Razvod
Zatvorska kazna
Samoubistvo ili ubistvo
Institucionalizacija zbog mentalne bolesti
Zdravlje porodice je ključni resurs u
biološkom, duhovnom i materijalnom
razvoju svakoga društva i temeljni faktor
ekonomskog razvoja društva.
Uticaj porodice na zdravlje može se analizirati na
tri (3) nivoa:
o Kroz biološko/genetsko/medicinsko iskustvo,
uključujući socijalna iskustva u formiranju
određenih ponašanja u odnosu na zdravlje
o Preko internog funkcionisanja porodice,
vezanog za interakciju među članovima, dinamiku
porodice, podjelu uloga u njoj, vaspitanju djece
o Kroz eksterne funkcije porodice kao što su
komunikacije sa drugima, pokretljivost, druženje.
 Kliničko iskustvo i epidemiološki podaci govore da se u
pojedinim porodicama pojavljuje i agrerira više zdravstvenih
problema, nego u drugim porodicama.
 Moguće je prepoznati porodice kod kojih postoji povećan
ukupan rizik za zdravlje, a to, pored biološko-genetskih uslova,
čine zajednički opći uslovi života – stan, navike u ishrani,
životni standard, imovinsko stanje i socijalni položaj porodice.
 Psihološki odnosi unutar porodice ne smiju se zanemariti u
genezi bolesti, posebno ako su sukobi, napetosti, nesporazumi,
različita očekivanja i interesi, dugotrajni, što prouzrokuje
kontinuirani stres koji utiče na pojavu bolesti. Ovakve porodične
prilike mogu usloviti nastanak sociopatija ili „socijalnih bolesti“,
kao što su alkoholizam, narkomanija, delinkvencija, prostitucija.
Uloga obitelji kod bolesti člana obitelji?
Indikatori zdravlja obitelji
 Čemu služe indikatori zdravlja obitelji?
 Pokazatelji mjerenja zdravlja
 U cilju istraživanja zdravlja obitelji
 Prema SZO (1976) postoji 7 grupa indikatora zdravlja obitelji:
 1. veličina i struktura obitelji
 2. demografski događaji u obitelji
 3. funkcioniranje (komunikacija, podjela posla,aktivnosti)
 4. indikatori rizika(okoliš,prehrana,genetika,socio-ekonomski)
 5.indikatori zdravlja (rast i razvoj djece, pozitivni indeksi
zdravlja,rezultati sistematskih pregleda djece)
 6. indikatori bolesti (bolest,korištenje službi,izbivanje iz
škole/posla)
 7. indikatori planiranja obitelji(broj,gubitak djece,razmak,pobačaji)
Zdravlje zajednice
 Krajem 19. stoljeća, njemački sociolog Tonnies (1887.) utemeljio je
definiciju zajednice po kojoj je „...zajednica prirodna grupa,
nastala spontano, stihijski i veoma dugim razvojem. U zajednici
preovladavaju osjećanja, ljubav, običaji, tradicija, solidarnost,
prisnost, povjerenje, vjernost i unutrašnje snage koje je drže.“
 Zajednice čine temelj stabilnosti društva, a i promjena. Primarne
zajednice se brže mijenjaju i ne pokazuju unutrašnju stabilnost i
najbolji primjer
 Zajednički pokazatelj zajednicama je da pokazuju izvjesni stepen
solidarnosti, čuvaju i pomažu svoje članove. Nezaobilazno je da
zajednice utiču i na zdravlje članova zajednice, bilo da same
zajednice mogu biti izvor zdravstvenih rizika za svoje članove ili da
okolišni faktori zajednice predstavljaju faktore rizika za zajednicu.
 Primarne zajednice:
 Bliski odnosi,nastaju
spontano (rođenje,zajednički
rad,blizina stanovanja),uloge
su jasne po tradiciji ili načinu
ponašanja(uloga
majke,vođe,uglednog susjeda)
 Primjeri: porodica,
susjedstvo, prijatelji, saradnici
na poslu
 Sekundarne zajednice:
 Formalna organizacija i
podjela rada,upis u
članstvo,ciljevi jasni i
dogovoreni,obično velike
grupe
 Primjeri: stručna
udruženja,institucije,političke
stranke
Zdrava zajednica je mjesto gdje ljudi
imaju liderstvo u procjeni vlastitih
resursa i potreba, gdje javno zdravstvo,
socijalna infrastruktura i politike
podržavaju zdravlje i gdje su raspoložive
osnovne javnozdravstvene usluge,
uključujući i kvalitetnu zdravstvenu
zaštitu.
Odgovornost lokalne zajednice-općine za
zdravlje građana
 Opština se u okviru sistema lokalne samouprave treba organizovati
kao osnovna samoupravna zajednica u kojoj građani na
demokratski i samoupravni način ostvaruju svoje interese u oblasti
obrazovanja, kulture, zdravstvene i socijalne zaštite, informisanju te
zadovoljavati potrebe lokalnog stanovništva u domeni komunalnih
djelatnosti kao što su snabdijevanje vodom, toplotom, energijom,
komunalnom higijenom, javnog snabdijevanja i prevozom.
 Lokalna zajednica-opština odgovorna je za organizaciju
zdravstvene zaštite i može se pojavljivati se kao osnivač
zdravstvenih ustanova na nivou primarne zdravstvene zaštite
(PZZ), za osiguranje njene pristupačnosti svim građanima pod
jednakim uslovima, kao i za ocjenu kvaliteta usluga u djelatnosti
zdravstva.