Osnove poduzetništva – teorija

Prezentacija – Financije:
Potrebe za financiranjem i izvori financiranja poslovnog pothvata

Izazov s kojim se susreće svaki poduzetnik jest da osigura potreban kapital (financije/sredstva). Pokretanje
poduzetničkog pothvata - izražena potreba za financiranjem uz istovremeno prisutan problem pristupa
izvorima sredstava (nemaju povijest poslovanja). Početni kapital je bilo koji oblik sredstva (vrijednost u bilo
kojem obliku – novac, zalihe, strojevi) koja su angažirana u svrhu ostvarivanja nove vrijednosti. Koriste se za:

a) financiranje dugotrajne (stalne imovine) – osnovnih sredstava

b) financiranje kratkotrajne imovine (obrtnih sredstava)

Odabir pravog izvora početnog kapitala jednako je važan kao i odabir pravog oblika poslovanja.

Klasifikacije izvora sredstava:

1) prema roku raspoloživosti izvori financiranja mogu biti:

a) kratkoročno financiranje: izvori kratko traju; raspoloživi su u vremenu do jedne godine;
koriste se za financiranje ulaganja u kratkotrajnu imovinu (obrtna sredstva);
b) dugoročno financiranje: izvori dugo traju; raspoloživi su duže od jedne godine
2) prema vlasništvu izvori financiranja mogu biti:
a) vlastiti izvori (dionički kapital, partnerski ulozi): ne postoji obveza vraćanja; nemaju rok
dospijeća; koriste se za ulaganje sredstava u poslovanje poduzeća na neodređeno vrijeme
b) tuđi izvori (sve vrste kratkoročnih i dugoročnih obveza, dugovi): moraju se vratiti
vjerovnicima u određenom roku; koriste se za financiranje kratkoročnih i dugoročnih
ulaganja
3) prema porijeklu izvori financiranja mogu biti:
a) unutarnje (interne) izvore: koje je stvorilo samo poduzeće (amortizacija, zadržani dobitak,
pričuve)
b) vanjske (eksterne) izvore: koje poduzeće priskrbljuje izvana, emisijom kratkoročnih i
dugoročnih vrijednosnih papira, uzimanjem kratkoročnih i dugoročnih kredita

Izvori financiranja poslovnog pothvata:

a) vlastiti izvori: ušteđevina, otpremnina, nasljedstvo, obitelj i prijatelji

b) neformalni investitori: anđeli financijeri, fondovi rizičnog kapitala, crowfunding
c) financiranje zaduživanjem: bankarski krediti, trgovački krediti, obveznice, faktoring, lizing,
crowfunding
d) ostali izvori: grantovi iz vladinih fondova, međunarodnih organizacija, privatnih fondacija i slično

Financiranje iz vlastitih sredstava:

Vlastita sredstva – u pravilu se radi o kapitalu vlasnika i obitelji.

Mogućnosti ovise o razvijenosti zemlje (tržišta). Financiranje javnom emisijom dionica nije uobičajeno za SME
faktor.

Anđeonsko financiranje: predstavlja formu neformalnog financiranja, bez posrednika, gdje „anđeli“
predstavljaju bogate pojedince koji direktno investiraju u mala poduzeća kroz ugovor o osnivanju i uzimanje
dijela vlasništva, ali bez upravljačke usluge. Poslovni anđeli primarno ulažu u poslovne projekte u njihovoj
najranijoj fazi, seed capital fazi (sjemenski, rani kapital). Često su članovi nadzornih odbora, imaju vlastitu
mrežu klijenata i znanje poslovanja kojim mogu doprinijeti poduzeću. Popunjavaju prazninu između osnivača,
porodice i prijatelja s jedne strane i institucionalnih fondova rizičnog kapitala s druge strane, te stroga imaju
ključnu ulogu u financiranju malih i srednjih poduzeća, posebno inovativnih poduzeća i poduzeća s visokim
potencijalom rasta.
Rizični kapital: predstavlja vrstu ulaganja financijskih ulagatelja u temeljni kapital poduzeća koja ne kotiraju
na burzi, a imaju potencijal ostvariti visoke stope rasta tijekom razdoblja od 3 do 7 godina. Fondovi rizičnog
kapitala veoma rijetko ulažu u ranim fazama u poduzetničke pothvate (ulažu u poduzeća koja su dokazala da
postoji značajno tržište za njihove proizvode i usluge). Rizični kapital je formaliziraniji i uređeniji oblik ulaganja
u imovinu osnivača od anđela investitora. Fondovi rizičnog kapitala postaju važni ne samo zbog kapitala
kojega posjeduju, nego i zbog pružanja stručne podrške kompanijama koje ulažu, što ih čini značajno različitim
od tradicionalnih bankarskih kredita. Nakon ostvarivanja svojih ciljeva, fond će tražiti najbolji mogući način za
izađe iz poduzeća odnosno da svoj dio u poduzeću proda i na taj način ostvari povrat uloženih sredstava. Iz
investicije se obično izlazi bilo putem inicijalne javne ponude, koja podrazumijeva javno nuđenje dionica
kompanije burzi gdje će se njenim dionicama slobodno trgovati, ili putem prodaje u kojoj fond rizičnog kapitala,
a obično i drugi dioničari (vlasnici), prodaju svoje udjele. Rizični kapial je prikladan samo za mali broj
novoosnovanih poduzeća (poduzeća s visokim rastom – biotehnologija).

Financiranje zaduživanjem:

Prednosti financiranja zaduživanjem u odnosu na vlastito financiranje:

- kamata i drugi troškovi financiranja umanjuju osnovicu za utvrđivanje poreza poduzeća

- vjerovnici ne sudjeluju u zaradi poduzeća
- zaduživanje ne dovodi do smanjenja kontrole nad poduzećem

Nedostatci:

- kamate moraju biti plaćene bez obzira na prihode poduzeća

- dug mora biti vraćen na dan dospijeća (treba voditi računa o osiguravanju dostatnih sredstava)
- poduzeće može postati prezaduženo u slučaju da se poslovni plan ne ispuni

Bankovni krediti: nezaobilazan izvor financiranja, na kratki i na dugi rok. Dostupnost bankovnih kredita ovisi
označajno i o fazi u kojoj se poduzeće nalazi. Tako u ranoj fazi poduzetničkog pothvata, poduzetnici teže
dolaze do kredita kao izvora financiranjam s obzirom na nedostatak osiguranja (zaloga) koji se banci može
ponuditi (u slučaju da poduzetnički pothvat propadne, postoji malo materijalne imovine koju banka može
likvidirati da bi nadoknadila svoj gubitak po zajmu). Bankovni kredit postaje nazaobilazan izvor financiranja za
etablirane pothvate. Kod odobravanja kredita banke zanima sigurnost povrata novca, vrijeme za koje će
poduzeće vratiti pozajmicu i kamatna stopa, to jest zarada koju će banka ostvariti. Financijske institucije
generalno nude dvije vrste kredita malim i srednjim poduzećima:

a) kreditne kartice i kreditne linije

b) hipotekarni krediti, krediti za opremu, motorna vozila i drugi tipovi kredita
c) mikrokreditne organizacije – posebna vrsta financijskih institucija koje rade sa poduzetnicima i
malim/srednjim poduzećima

Trgovački krediti: krediti koje dobavljač daje svom klijentu u takozvanim business-to-business odnosima.
Umjesto da odmah plaćaju dobavljačima za kupljene robe i usluge, poduzećima se omogućava odgoda
plaćanja u kraćem roku (najčešće 30 do 90 dana)

Obaveznice: su dugoročni dužnički vrijednosni papiri, a rok dospjeća je unaprijed određen.

Najam (Leasing): mogućnost pribavljanja proizvodnih i drugih dobara bez trošenja vlastitih fondova i bez
uzimanja skupih kredita. Ovakav oblik se zasniva na ideji da je objekt bolje koristiti nego kupiti. Umjesto
kupnje, korisnik koristi imovinu za vrijeme koje mu je ona potrebna, a za to korištenje primatelj leasinga plaća
naknadu. Primatelj leasinga može predmet leasinga nakon isteka ugovora otkupiti, produžiti ugovor korištenja
ili vratiti. Postoje financijski najam i operativni najam.

Factoring: način financiranja putem zaduživanja, a temelj je prodaja neosigurane aktive poduzeća.
Poduzetnik ovim putem može povećati likvidnost poduzeća te smanjiti potencijalne gubitke zbog nemogućeg
naplaćivanja koji se potražuje.
Crowdfunding:

Model se odnosi na javnu ili fizičku osobu koja pokreće kampanju, uglavnom preko interneta kojoj je cilj u
određenom rok prikupiti određenu količinu novca od velike količine ljudi. To je alternativna forma financiranja u
nastajanju, koja direktno spaja one koji su u mogućnosti dati, posuditi ili investirati novac s onima koji trebaju
financiranje za specifičan projekt. Uglavnom se odnosi na javne pozive online kako bi se doprinijelo
financiranju specifičnih projekata.

Sudionici su:

a) kreator – fizička osoba ili organizacija koja predstavlja svoju ideju proizvod ili poslovni poduhvat putem
specijaliziranih internet stranica
b) posrednik – internet stranica odnosno platforma preko koje kreator predstavlja svoj projekt
c) backer ili investitor – finalna karika u lancu, uglavnom je riječ o individualnim fizičkim osobama,
poslovnim investitorima ili grupama koje zanima projekt i koji su voljni dati svoj doprinos (uglavnom
financijske naravi kako bi projekt zaživio)

Nastanak se odvio u vrijeme financijske krize 2008. godine. Crowdfunding otvara vrata financijskim izvorima
za mala poduzeća i inovativne projekte (često ga koriste i umjetnički, kulturni i društveni projekti koji nemaju
pristup tradicionalnim izvorima financiranja).

Možemo ga podijeliti po dva osnovna kriterija:

a) s obzirom na povrat – ovisno o odnosu backera prema rezultatu koji osobno imaju kompanije
crowdfundinga, može biti financijski i nefinancijski (donacije, nagrade, posudba, udio ili dionice)
b) s obzirom na vrstu izvora:
 donacijski model
 nagradni model
 dužnički model
 model temeljen na vlasničkim udjelima
Model najbliži tradicionalnom obliku investiranja bi bili model temeljen na vlasničkim udjelima i zajmovni
model.

Model temeljen na vlasničkim udjelima: subjekt koji traži financiranje je uvijek poduzeće koje u zamjenu za
financije investitorima daje udio u poduzeću (vlasnički udio) ili obveznice (dužnički model). Na poduzeću je da
odluči koliko je prava kontrole nad poslovanjem spremno prepustiti vanjskim udjelničarima.

Dužnički model: je alternativa posudbi od banaka. Poduzeće može posuditi novac neposredno i iz više
izvora, te tako može doći do financiranja čak i ako nisu dovoljno zanimljivi bankama za kredit, ili se može
nadopuniti kapital za pokretanje projekta.

Zajmoprimci se na internetskim platformama povezuju s zajmodavcima.

Za svaki zahtjev za pozajmljivanje provodi se dubinska analiza jer su platforme za skupno financiranje dužne
zaštiti interese poduzeća i ulagača. Osnovna prednost za poduzeće ovog načina zaduživanja u odnosu na
tradicionalni bankovni model zajmova je mogućnost dogovaranja povoljnije kamate. Osnovna prednost za
investitora je mogućnost ulaganja i jako malih iznosa (privlačenje širokog broja investitora).

Nagradni model crowdfundinga je najpopularniji i najpoznatiji oblik skupnog financiranja gdje individualni
backeri/investitori nude svoja sredstva u zamjenu za fizičku nagradu, odnosno proizvod. Omogućuje
poduzetnicima da već imaju zaprimljene narudžbe i osigurani dotok novca prije pokretanja poslovanja.

Donacijski model: model pri kojem pojedinci doniraju male iznose kako bi se ostvario veći cilj financiranja
posebnog dobrotvornog projekta i pritom ne ostvaruju financijsku ili materijalnu korist. Pojedinci koji
podržavaju ovakav tip crowdfundinga u pravom smislu i nisu „investitori“, nego ljudi koji su spremni donirati
svoj novac kompaniji (humanitarne akcije).

Financijski dip poslovnog pohvata (poslovni plan):

Ulazni podaci:

 plan prihoda (iz plana prodaje)

 ulaganja u osnovna i obrtna sredstva (investiranje i izvori)
 plan troškova
 plan potrebnih obrtnih sredstava

Projekcija izvještaja:

 planirani izvještaj o dobiti

 planirani izvještaj o novčanim tokovima
 planirana bilanca stanja (ekonomski novčani tok)

Ulaganje u osnovna i obrtna sredstva:

Dugotrajna imovina: imovina čije je razdoblje realizacije tj. prijenosa vrijednosti na nove proizvode ili usluge
po pravilu dulje od godine dana (npr. poslovni prostor, zemljište, oprema, strojevi).

Kratkotrajna imovina (tekuća sredstva): novac i druge stavke aktive za koje se očekuje da će biti
pretvorene u novac u kraćem razdoblju ili utrošene tijekom normalnog procesa poslovanja (zalihe materijala,
zalihe proizvoda, zalihe robe).

Na temelju proračuna investicija u osnovna i obrtna sredstva, planira se zatvaranje financijske konstrukcije te
financiranje pothvata iz vlastitih izvoda (npr. osobna štednja) ili vanjskih izvora (npr. kredit).

Plan troškova (uključujući i amortizaciju):

Troškovi predstavljaju neizostavan element svakodnevnog poslovanja poduzeća. Trošak predstavlja novčani
izraz upotrebljenih resursa koje se koriste u svrhu postizanja određenog cilja ili ostvarivanja učinka. Prema
prirodnoj vrsti troškovi se klasificiraju u sljedeće kategorije:

- materijalni troškovi – trošak sirovina i materijala, ambalaža, sitni invertar, utrošena energija, trošak
rezernih dijelova;
- troškove usluga – usluge izrade i dorade proizvoda, usluge prijevoza, održavanja objekata i opreme,
istraživanja i razvoja, usluga reklame, bankovne, komunalne usluge
- troškove plaća zaposlenima – plaće i naknade plaća, porezi i doprinosi na plaće
- naknade troškova zaposlenicima – dnevnice, troškovi prijevoza, troškovi stručnog usavršavanja, svi
troškovi u vezi sadašnjeg i budućeg rada
- rezerviranje za rizike i troškove – rezerviranja za otpremnine i mirovine, rezerviranja za troškove u
jamstvenom roku, po započetim sudskim sporovima i sl.

Amortizacija: postupno trošenje tj. sustavan raspored izvornog troška nabave na buduća razdoblja tijekom
procijenjenog vijeka trajanja. Vijek trajanja sredstva može biti:

a) vremenski – razdoblje u kojem se očekuje da će imovina biti na raspolaganju za upotrebu poduzeću

b) učinkom – broj proizvoda ili sličnih jedinica za koje se očekuje da će ih poduzeće ostvariti tom
imovinom

Godišnji izvor amortizacije (vremenskih metoda) se računa umnoškom nabavne vrijednosti i godišnje stope
amortizacije tj:

1) godišnja stopa amortizacije = 100% / procijenjeni vijek trajanja (broj godina)

2) godišnji iznos amorizacije = osnovica za obračun (nabavna vrijednost) * godišnja stopa amortizacije

Plan potrebnih obrtnih sredstava:

Ulaganja u trajna obrtna sredstva (TOS) obuhvaćaju: ulaganje u sirovine (materijal), sitan invertar, energente,
trgovačku robu, plaće svih zaposlenika, zakupnine, naknade, druga sredstva koja su potrebna za početak i
normalno odvijanje poslovnog procesa i dostatne naplate potraživanje od prodanih proizvoda, usluga ili
trgovačke robe.

Nakon početka redovnog pristizanja prihoda od poslovanja obrtna sredstva se financiraju iz tekućih prihoda.
Projekcija izvještaja o dobiti: poslovna uspješnost poduzeća u promatranom razdoblju poslovanja, te
prikazuje prihode i rashode ostvarene poslovanjem kao i ostvareni rezultat poslovanja (dobit ili gubitak).
Projekt (poslovni pothvat) je učinkovit ako ostvaruje dobit.

Planirani izvještaj o novčanom toku:

Financijski tok projekta: ocjena likvidnosti pothvata, odnosno njegova sposobnost da uspješno financira
nove investicije; podmiri sve nastale poslovne obveze prema dobavljačima, djelatnicima, financijerima i državi.

Primici: priljevi novca po godinama vijek trajanja projekta. Izdaci: odljevi novca po godinama vijeka projekta.

Planirana bilanca snage (ekonomski novčani tok) – ekonomski tok ima istu strukturu i dinamiku primitaka i
izdataka kao i financijski tok, samo što su isključene stavke izvora financiranja (na strani primitaka) i obaveze
prema izvorima financiranja (na strani izdataka). Ekonomski tok: daje uvid u ekonomski potencijal projekta,
neovisno o navedenim stavkama.

Statičke metode – za ocjenu sigurnosti poslovanja primjenjuju se pokazatelji likvidnosti, zaduženosti i

aktivnosti, dok se za ocjenu uspješnosti poslovanja primjenjuju pokazatelji aktivnosti, ekonomičnosti
profitabilnosti i investiranja.

Dinamičke metode su:

a) metoda neto sadašnje vrijednosti

b) metoda interne stope povrata (rentabilnosti)
c) metoda razdoblja (perioda) povrata
Prezentacija – Franšizing:
Franšizing predstavlja jednu od mogućnosti poduzetnika za pokretanje novog poslovnog pothvata. Mogućnost
je i za poduzetnike koji već imaju određeni posao da svoje poslovanje prilagode, i promijene poslovni model
prihvaćajući franšizu kao način poslovanja. Posebno je privlačna za nova poduzeća u maloprodaji i uslužnoj
djelatnosti jer im pomaže ostvariti brži rast i olakšava izazov prikupljanja novca za financiranje takva rasta.
Predstavlja oblik rasta koji omogućuje poduzeću (koje je davatelj franšize) koristeći svoje poslovne partnere,
primatelje franšize, plasirati na tržište svoje proizvode i usluge.

Franšizing: metoda distribucije proizvoda ili usluga koja uključuje davatelja franšize, koji uspostavlja zaštitni
znak branda ili trgovačko ime marke i poslovni sustav, i primatelja franšize koji plaća tantijeme i često početnu
naknadu za pravo na poslovanje pod imenom i sustavom davatelja franšize.

Tehnički gledano, franšiza je ugovor koji obavezuje dvije strane (izraz se češće odnosi na stvarni posao kojim
primatelj franšize posluje). Praksa stvaranja i distribucije branda i franšiznog sustava najčešće se naziva
franšizingom. Franšiza se smatra „poslovnim brakom“ između već postojećeg vlasnika posla i novog vlasnika
toga posla (primatelj franšize). Partneri koji zaključuju pravne poslove franšize jesu i ostaju samostane pravne
osobe – poduzeća i to kao proizvođačke organizacije ili kao poduzeća koja se bave prometom roba na veliko,
odnosno samostalni trgovci u prodaji roba na malo.

Riječ franšiza/franšizing potječe od francuske riječi „osloboditi“.

Franšiza: je ugovor kojim postojeće poduzeće (franšizor) ustupa uz naknadu, pravo prodaje franšizantu i
obvezuje se da neće nikome drugome na ugovorom određenom geografskom području davati ista ili slična
prava. Definicija franšize nije ujednačena u svakoj državi, te se može razlikovati prema zakonima u nekim
državama. Franšizing je najrazvijeniji u zemlji nastanka, u SAD-u. Postoje dva tipa franšiznih sustava:

 franšiza na proizvod i zaštitni znak

 franšiza na oblik poslovanja (poslovni format)

Franšiza na proizvod i zašititni znak:

Ugovorom je definirano da davatelj franšize daje primatelju franšize pravo da kupuje njegove proizvode i
koristi njegovo trgovačko ime i zaštitni znak. Pojedinačni poizvođač se povezuje s mrežom preprodavača ili
distributera tj. distributivnom mrežom. Davatelj franšize većinu svojih prihoda ostvaruje prodajom svojih
proizvoda s uračunatom maržom svojim (kupcima) preprodavačima i distributerima, dok naplata tekuće ili
franšizne naknade u tom slučaju predstavlja manji dio prihoda.

Franšiza na poslovni format:

Ugovorom je definirano da davatelj franšize daje primatelju ne samo svoje trgovačko ime, proizvode i usluge
već cijeli sustav za vođenje poslovanja. Primatelj od davatelja dobiva podršku za odabir mjesta i razvoj, upute
za uporabu, obuku, sandarde robne marke, kontrolu kvalitete, marketinšku strategiju i poslovno savjetovanje.
To su npr. restorani brze hrane, prodavaonice. Davatelj franšize najveći dio svojih prihoda ostvaruje kroz
naplatu tekuće i franšizne naknade od primatelja franšize.

Oblici franšiznih sustava:

 ugovor o pojedinačnoj franšizi

 ugovor o franšizi za područje
 ugovor o općoj franšizi – mogućnost da na određenom području primatelj franšize daje podfranšize

Proizvođači mogu dati podfranšizu drugim proizvođačima, veletrgovcima i malotrgovcima.

Veletrgovci mogu dati franšizu drugim veletrgovcima i malotrgovcima.

Malotrgovci mogu dati franšizu drugim malotrgovcima. Usluge mogu dati franšizu drugim vrstama usluga.
Prednosti iz perspektive davatelja:

 brzo i jeftino tržišno širenje

 prihodi od franšiznih naknada
 motivacija primatelja franšize
 pristup idejama i prijedlozima
 uštedena troškovima
 povećana kupovna moć

Nedostatci iz perspektive davatelja:

 dijeljenje profita
 gubitak kontrole
 neslaganje s primateljima franšize
 upravljanje rastom
 razlike u traženim poslovnim vještinama
 pravni troškovi

Prednosti iz perspektive primatelja:

 isproban proizvod ili usluga unutar formiranog tržišta

 formiran zaštitni znak ili poslovni sustav
 obuka, tehnička ekspertiza i upravljačko iskustvo davatelja
 uspostavljena marketinška mreža
 stalna potpora davatelja franšize
 dostupnost financija
 potencijal poslovnog rasta

Nedostatci iz perspektive primatelja:

 troškovi franšize
 ograničenje kreativnosti
 trajanje i priroda obveze
 rizik od prevare, nerazumijevanja ili nedostatak posvećenosti davatelja franšize
 problemi prekida ili transfera
 loše poslovanje drugih primatelja franšize
 potencijal za neuspjeh

Plaćanje naknade za franšizu:

Početna franšizna naknada: varira u ovisnosti od franšize.

Zahtjevi za kapitalom: variraju u ovisnosti od davatelja franšize te mogu uključivati trošak kupovine
nekretnina, trošak izgradnje objekta, kupovinu početnih zaliha, troškove dobivanja dozvole za poslovanje.

Kontinuirano plaćanje tekuće naknade: u većini slučajeva, primatelj franšize plaća tekuću naknadu bazirano
na postotku tjednog ili mjesečnog prihoda. Naknada se obično kreće oko 5% od bruto prihoda.

Naknade za oglašavanje: Od primatelja franšize se često traži da ulaže u oglašavanje, iako ciljevi
oglašavanja nisu isključivo vezani za primatelja franšize nego na proizvod, marku, zaštitni znak.

Ostale naknade: mogu biti povezane s obukom osoblja, tehničkom ekspertizom, osiguranjem IT potpore
Prezentacija – Korporativno poduzetništvo:
Potreba za unutarnjim ili korporativnim poduzetništvom je nastala kao odgovor na pritisak brojnih problema
kao što su:

- brzi rast broja novih i sofisticiranih konkurenata

- osjećaj nepovjerenja u tradicionalne metode upravljanja poduzećima
- međunarodna konkurencija
- smanjenje broja velikih poduzeća

Razvoj visokih tehnologija (informacijskih i komunikacijskih), te današnja visokotehnološka ekonomija dovela

je do velikog porasta konkurenata. Inovacije i promjene su postale konstanta, sve su češće i brže, te poduzeća
koja ne mogu uhvatiti korak s promjenama i koje ne inoviraju svoje proizvode, usluge i svoje poslovne procese
vrlo brzo zastarjevaju i nestaju sa scene. Kupci su zahtjevniji, te su poduzeća prisiljena inovirati i mijenjati se ili
zastarjeti i propasti. Zbog velikih promjena koje su se dogodile u društvu, kulturi i poslovanju utjecale su na
porast interesa za određenim promjenama u velikim poduzećima.

Promjene koje su uvjetovale nastanak:

 interes za vlastiti rad pod vlastitim uvjetima je znatno porastao

 pojedinci koji snažno vjeruju u svoje talente vrlo često žele stvoriti nešto svoje
 želja za odgovornošću; potreba za individualnim izražavanjem i slobodom u radnom okruženju
 frustracija može prouzrokovati slabiju produktivnost ili odlazak pojedinca iz te organizacije
 ukoliko pojedinci nisu u mogućnosti u postojećoj organizaciji ostvariti svoje ciljeve (snove), a imaju
dovoljno hrabrosti i odlučnosti da prihvate rizik, napuštaju postojeće organizacije te traže organizacije
koje će im to omogućiti, a često i sami postaju poduzetnici (pokretanje vlastitog poslovnog pothvata)

Za poduzeća je bitno zadržavati, poticati i osnaživati poduzetnički duh u organizaciji kako bi se eliminirala
otpornost prema inovacijama, kreativnosti, fleksibilnosti.

Korporativno poduzetništvo i unutarnje poduzetništvo su sinonimi, predstavljaju poduzetništvo koje se

događa unutar postojećih poduzeća. Postoje različite definicije poduzetništva, recentni istraživači smatraju da
je korporativno poduzetništvo proces u kojem pojedinac ili skupina pojedinaca, u suradnji s postojećom
organizacijom stvaraju novu organizaciju ili potiču obnovu/inovaciju unutar organizacije.

Karakteristike korporativnog poduzetništva:

Glavna pretpostavka jest da je korporativno poduzetništvo nešto na što se ljudi sami odlučuju. Ustrajnost,
riješenost što se ogleda kroz spremnost na puno rada. Spremnost na preuzimanje rizika, odbojnost prema
birokraciji i ustaljenim oblicima vladanja. Sposobnost stvaranja odnosa lojalnosti kod podređenog osoblja, kao
i sposobnost stvaranja odnosa kupaca i drugih tijela izvan organizacije.

Novi poslovni pothvati: odnose se na stvaranje nečega novog unutar postojeće organizacije redefiniranjem
trenutnih proizvoda i usluga, razvojem novih tržišta ili formiranjem autonomnih ili poluautonomnih jedinica ili
organizacija (poduzeća).

Organizacijska inovativnost: odnosi se na inovaciju proizvoda ili usluga s naglaskom na razvoj i inovaciju u
tehnologiji (razvoj novih proizvoda, poboljšanje postojećih proizvoda, nove metode i postupci proizvodnje).

Samoobnova: odnosi se na obnovu ključnih ideja organizacije na kojima je osnovana, što predstavlja
redefiniranje ključnog poslovnog koncepta.

Proaktivnost: odnosi se na poduzimanje incijative i rizika, kao i konkurentsku agresivnost i odvažnost.

Proces korporativnog poduzetništva kreće od definiranja problema potom stvaranja koalicije, mobilizacije
resursa, izvođenje projekta i dovršenje pothvata (uključenje u postojeću strukturu; potpuno neovisno
poduzeće).
Karakteristike organizacije:

 potpora menadžmenta
 radna diskrecija
 nagrađivanje/osnaživanje
 dostupnost vremena
 organizacijska granica

Individualne karakteristike:

 sklonost preuzimanju rizika

 želja za autonomijom
 potreba za postignućem
 orijentacija prema cilju
 unutarnji lokus kontrole

Korporativni poduzetnici:

Oni kao i tradicionalni poduzetnici žele biti neovisni, te da sami odlučuju o svom radu i rezultatima rada.
Pojedinci koji vjeruju u svoje talente te žele ostvariti nešto „svoje“ pronalaze načine kako i gdje da to ostvare,
te neki od njih postaju tradicionalni poduzetnici. Veliki broj njih zbog pomjeranja paradigme pristupa
poduzetništva, te svoje namjere i želje ostvaruju u postojećoj organizaciji u kojoj rade tj. oni postaju
korporativni poduzetnici. To su osobe koje žele odgovornosti i imaju jaku potrebu za individualim
izražavanjem i slobodom u svom okruženju. Ukoliko ta sloboda izostaje, frustracija može dovesti do slabije
produktivnosti ili odlaska iz organizacije. Po Pantry i Griffithsu, to je pojedinac zaposlen u poduzeću
(organizaciji), te je iznutra motiviran izazovom i snažnim osjećajem spremnosti da učini ono što je potrebno
organizaciji, a ne samo nastojanjima za vlastito napredovanje.

Karekteristike uspješnog korporativnog poduzetnika: samopouzdanje, otpornost, hrabrost, uvažavanje

sinergije i prilagodljivost.

Individualne karakteristike uspješnih poduzetnika: upornost, razumijevanje okoline, otvorenost,

sposobnost poticanja timskog rada, fleksibilnost, sposobnost stvaranja upravljačke mogućnosti.

Neke od dodatnih karakteristika su: znatiželjni, strastveni u vezi problema kojeg rješavaju, snalažljivi,
odlučni, usmjereni na rezultate, diplomatični, slušaju i uvažavaju druga mišljenja.

TRADICIONALNO
nema osjećaj za hijerarhiju organizacije i način rada
sam uspostavlja kulturu i pravila prema svome
pothvatu
nema stručne i druge potpore kao pomoć
neovisni u pogledu donošenja odluka
osobni rizici neuporedivo veći
tehnička kompetitivnost veoma visoka
prodaju „ideje i proizvode“ izvan poduzeća
resurse nabavljaju izvan poduzeća
posjeduju vlasništvo i kontroliraju pothvat
KORPORATIVNO
mora imati osjećaj za hijerarhiju i način rada
mora djelovati unutar određene organizacijske kulture
stoje mu na raspolaganju stručni i drugi resursi
poduzeća
trebaju tražiti odobrenja i suglasnosti
rizici su manji
tehnička kompetitivnost visoka
prodaju „ideje i proizvode“ unutar svoje organizacije
resurse pronalaze unutar poduzeća
odvojeni od vlasništva i kontrole pothvata

Sva poduzeća kao i pojedinci su različiti. Nije moguće da svatko uravnoteži želju za preuzimanjem kontrole
nad vlastitom sudbinom s mogućnošću prilagodbe i uklapanja u uspostavljeni sustav djelovanja poduzeća.
Svaki zaposlenik ne može biti istodobno i korporativni poduzetnik!
Poticanje poduzetničkog korporativnog ozračja i okoline:

Poduzeća (organizacije) bez obzira na područje djelovanja, trebaju razvijati povoljno i poticajno poduzetničko
ozračje. Poduzetno djelovanje je individualna stvar svakog pojedinca i nešto za što se pojedinci sami
odlučuju; nije moguće prisiliti nekoga da se tako ponaša ili da mu se takvo ponašanje nametne. Zadaća jest da
se kreira takva okolina, koja će biti poticajna i privlačna, te motivacija zaposlenika da se ponašaju poduzetnički
unutar postojeće organizacije u kojoj su zaposleni.

Karakteristike dobrog poduzetničkog ozračja:

 potpora menadžmenta
 autonomija/radna diskrecija
 nagrade/osnaživanje
 vremenska dostupnost
 organizacijska ograničenja

Još neke od karakteristika:

- organizacija primjenjuje najnovije tehnologije

- potiče se eksperimentiranje u organizaciji, kao i timski pristup
- resursi organizacije trebaju biti raspoloživi i lako dostupni
- potrebno je razviti adekvatan sustav nagrađivanja poduzetnika
- potrebna je potpora vrhovnog menadžmenta
- korporacijsko ozračje koje je povoljno ima sponzore i pobornike širom ogranizacije
- organizacija se pobrine da ne bude početnih problema koji mogu ometati kreativnost u razvoju novih
proizvoda
Prezentacija – Mala i srednja poduzeća:

Malo gospodarstvo čine subjekti malog gospodarstva, fizičke i pravne osobe, koje trajno obavljaju zakonom
dopuštene djelatnosti radi ostvarivanja dohotha odnosno dobiti, uključujući samoupošljavanje i obiteljske
poslove povezane s obrtom i drugim djelatnostima, registrirane kod nadležnog organa, bez obzira na oblik
organiziranja te koje su:

- samostalne u poslovanju
- upošljavaju godišnje manje od 250 osoba
- ostvaruju godišnji promet do 40 milijuna KM i/ili čija godišnja bilanca stanja ne prelazi 30 milijuna KM